Naslov kolegija: Uvod u filozofiju umjetnosti

Nositelj kolegija: dr. sc. Milica Czerny Urban

Student: Janis Beletić

Ak. godina: 2021./ 2022.

PLATON O MIMESISU

Rijeka, siječanj 2022.

UVOD

U ovom ću seminarskom radu pobliže odrediti Platonovo poimanje teorije oponašanja. Krenuvši
od općenitih pojmova i kritika umjetnosti objasniti ću što je uopće za Platona umjetnost, zašto ju
smatra problematičnom i naposljetku što mimezis čini jednim od osnovnih problema njegove
doktrine. Metode korištene za pisanje ovoga rada su deduktivna, metoda klasifikacije i metoda
kompilacije.
RAZRADA

Platon od početka ima zamršenu vezu s umjetnošću koju otkriva ponajviše u knjigama Ion i
Država. Iako u početku još nema oštar stav, kako se dijalozi razvijaju Platon umjetnost sve više
kritizira. Platon u Državi kritizira umjetnost s tri aspekta. Ontološki aspekt razlikuje tri različita
stupnja postojanja. Vrhovni nivo je sam svijet ideja, kao jedino pravo biće, uzrok i uzor svega,
vječan i nepromijenjiv. Sljedeći stupanj opisuje postojanja konkretnih stvari i predmeta kao
kopije ideja najvišeg nivoa. Posljednji stupanj kojeg gleda s negativnog aspekta je umjetnost koju
opisuje kao kopiju kopije, sjenu sjene.1 S epistemološkog aspekta Platon dijeli umjetnost na
mimetičku, poetičku i upotrebnu. Platon koristi usporedbu s krevetom i naposljetku zaključuje
kako je umjetnost daleko od istine jer obuhvaća samo jedan mali dio i to njezin izgled (sliku). 2
Nadalje, Platon se pita poznaje li bolje frule njen proizvođač, svirač frule ili slikar i zaključuje
kako je slikar onaj s najmanje znanja dok je najiskusniji onaj koji predmet koristi, taj zna više i
od proizvođača.3 S psihološkog aspekta, Platon razlikuje dva djela duše: razumski (smirena
narav) i nerazumski (šarolika narav koja se lako uzbuđuje). Zatim navodi kako mimetički pjesnik
po svojoj prirodi nije sklon ovom boljem, razumskom djelu duše i njegov talenat (sophia) je
usmjeren prema djelu naravi koja se lako uzbuđuje. Mimetički pjesnik za Platona nije ništa bolji
od slikara jer stvara djela koja su s obzirom na istinu bezvrijedna i obraća se najgorem djelu
duše.4 Pritom, takva djela mogu pokvariti i one najbolje zbog čega Platon umjetnost smatra jako
opasnom što nam potvrđuje sljedeći citat: ˝Ali još nismo podigli onu najtežu optužbu protiv te
umjetnosti. Jer najstrašnije je to što ona, sa vrlo malim brojem izuzetaka, može da pokvari i
odlične ljude.˝5. U djelu Ion Platon se najviše bavi pjesničkom vještinom i pitanjem nadahnuća.
Pitajući se zašto Ion najljepše govori o Homeru, zaključuje da su pjesnici pasivni instrumenti,
nisu zaslužni za svoje stihove jer bog govori kroz njih. On njima oduzima razum i služi se njima
kao slugama, prorocima božjim. Prema tome, oni djeluju po božjem nadahnuću, a ne umijećem
jer kad bi govorili s umijećem mogli bi govori o svim ostalim vrstama, a ne samo o jednoj 6.
Problem koji se ovdje Platonu postavio je što je veliki broj rapsoda podučavalo, umjetnost je
imala edukacijski element što je vrlo opasno jer pjesnici nemaju prave vještine stoga ne smiju biti
izvor znanja, osobito ne moralnog. Platonu je odgoj i obrazovanje bilo vrlo važno jer je smatrao

1
Usp. Platon, Država, 597e
2
Usp. Isto, 598b- c
3
Usp. Isto 601e
4
Usp. Isto, 604b- 605b
5
Isto, 605c
6
Usp. Platon, Ion, str. 31- 32
da su djeca podložna različitim utjecajima. Zbog toga, oni koji se pokažu kao najbolji u procesu
odgoja trebaju biti vladari, a to su za njega filozofi kao najmudriji i najbliži istini. 7

Mimezis je jedan od osnovnih problema kojim se Platon bavi u vezi umjetnosti. Pojam dolazi od
grčke riječi za oponašanje te prema Platonu predstavlja sve vrste umjetničkog stvaralaštva. Prema
njegovoj doktrini, svijet ideja je bit, uzrok i princip svih osjetilnih stvari. Posjeduje realnost u
sebi za sebe zbog čega je svijet ideja jedino pravo duhovno biće. Kroz Platonovu alegoriju o špilji
možemo zaključiti kako je osjetilni svijet samo sjena ili kopija nematerijalnog svijeta vječnih
ideja.8 Svijet ideja se sastoji od apstraktnih, savršenih i nepromijenjivih ideala koji transcendiraju
vrijeme i prostor i pritom predstavljaju stvarnu prirodu stvarnosti. Ono što je ljudima dostupno je
samo iskrivljena reprezentacija stvarnosti, mimezis savršenih ideja.9 Sve što imitira već imitirano
je duplo dalje od istine zbog čega ništa dobro iz toga ne može proizaći. Zbog toga, Platon
umjetnike smatra neukima i opasnima te ih izbacuje iz njegove idealne države. 10 Ipak, u Državi
autor navodi kako u idealnom polisu ima mjesta za umjetnošću, ali ona mora biti prilagođena
ispravnom moralnom odgoju pod što on ubraja samo himne bogovima i dobrim ljudima. Njegova
teorija o umjetnosti kao imitaciji ostala je snažna sve do devetnaestog stoljeća u zapadnoj estetici
dok ju nisu zamijenile razne teorije o umjetnosti kao komunikaciji ili umjetnosti kao ekspresija.11

ZAKLJUČAK

7
Usp. Platon, Država 412c- e
8
Usp. Isto 515a- 516a
9
Usp. Peter J. King, Sto filozofa, str. 25
10
Usp. Dr. A. Musić, Nastavni vjesnik, Časopis za srednje škole, str. 144
11
Usp. Pappas, Nickolas, Plato’s Aesthetics, The Stanford Encylopedia of Philosophy
Platon ili Aristokle, jedan od najvećih filozofa svih vremena, je u svome životu razvio veliki broj
teorija koje su iznimno značajne i za društvo u kojem živimo. U osamdeset godina, koliko je
trajao njegov život, uspio je obraditi skoro pa sve elemente što opće što nadosjetilne stvarnosti.
Iako je bio veliki kritičar umjetnosti, njegovi su tekstovi poprilično poetični te ih mnogi danas
smatraju umjetničkim djelima. Glavna kritika koju Platon naglašava je teorija oponašanja koje
sve vrste umjetnosti gleda kao kopije već kopiranog. Za njega je jedina prava stvarnost svijet
ideja, a umjetnost kao kopija osjetilne stvarnosti ga prikazuje dvaput udaljeno od istine. Zbog
toga, ono što umjetnost stvara je samo privid i po tome je beskorisna. Također, Platon tvrdi kako
se umjetnost obraća iskrivljenom djelu duše zbog čega je vrlo opasna jer može pokvariti i
najčestitije ljude. Platonova filozofska misao uvelike je utjecala na razvoj misli nekih od najvećih
filozofa svih vremena zbog čega je neizostavan dio povijesti i razvitka filozofije.

LITERATURA
PLATON, Država, peto izdanje, Beogradski izdavači- grafički zavod, Beograd, 2002.

PLATON, Ion

PETER J. KING, Sto filozofa, Veble commerce, Zagreb, 2005

DR. A. MUSIĆ, Nastavni vjesnik, Časopis za srednje škole, knjiga XII., Naklada Kr. Hrvatsko-
Slavonsko- Dalmatinske zemaljske vlade, Zagreb, 1904.

PAPPAS, NICKOLAS, Plato’s Aesthetics, The Stanford Encylopedia of Philosophy, 2008.

https://plato.stanford.edu/entries/plato-aesthetics/ ( preuzeto 15. siječnja 2022.)