MEĐUNARODNA EKONOMIJA – skripta

Poglavlje 1 – uvod
Međunarodna ekonomija je grana ekonomije koja izučava međunarodne transakcije i ulaganja između
suverenih država. Sastoji se iz:

 Međunarodnih finansija
 Međunarodne trgovine

1€ = 1,95583 KM

Smanjenje na 1€ = 1,50 KM predstavlja aprecijaciju KM-a (veći uvoz i manji izvoz Bosne i
Hercegovine) i deprecijaciju eura (manji uvoz i veći izvoz Evropske i monetarne unije)

Povećanje na 1€ = 2,50 KM predstavlja deprecijaciju KM-a (veći izvoz i manji uvoz Bosne i
Hercegovine) i aprecijaciju eura (manji izvoz i veći uvoz u Evropsku i monetarnu uniju)

Područja međunarodne ekonomije:

 Koristi međunarodne trgovine

 Nedostaci međunarodne trgovine
 Obrazac trgovine
 Koliko trgovati
 Usklađivanje međunarodnih ekonomskih politika
 Platni bilans
 Određivanje kursa
 Međunarodno tržište kapitala

Koristi međunarodne trgovine:

 Postoji obostrana korist između kupca i prodavca

 Omogućava izvoz dobara zemljama čija proizvodnja koristi obilne mjesne resurse, te uvoza
dobara čija proizvodnja koristi oskudne mjesne resurse
 Države se mogu specijalizirati u proizvodnji, dok koriste dobra i usluge dobivene iz
međunarodne razmjene
 Međunarodna migracija i međunarodno zaduživanje i pozajmljivanje itd

Nedostaci međunarodne trgovine:

 Može naštetiti domaćoj proizvodnji

 Utiče na raspodjelu dohotka između vlasnika i radnika (iako nacionalno bogatstvo zemlje raste
plate niskokvalificiranih radnika opadaju)

Obrazac trgovine nam daje odgovor na pitanje zašto neka zemlja uvozi, a zašto neka izvozi određene
proizvode i šta je to što je opredjeljuje za uvoz/izvoz. Obrazac trgovine (razlog za trgovinom):

 Klima i resursi
 Međunarodne razlike u produktivnosti radne snage
 Međudjelovanje relativne ponude resursa i relativnog korištenja kapitala, rada i zemlje
Mjere protekcionizma:

 Carine
 Kvote
 Izvozne subvencije
 Ostali vidovi regulacije uvoza/izvoza (prelevmani, superprelevmani itd.)

Svaki vid protekcionizma jedne države povlači isti ili sličan potez zemlje partnera. Razlike i sličnosti u
ciljevima pojedinih zemalja često vode sukobu interesa.

Vidovi i institucije usklađivanja međ.trgovine:

 Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT)

 Svjetska trgovinska ogranizacija (WTO)
 CEFTA
 Međunarodna trgovinska komora

Platni bilans predstavlja sva plaćanja i naplate rezidenata jedne zemlje sa nerezidentima.

Na bilansu fondova koje centralne banke koriste za međunarodna plaćanja se evidentiraju sve
transakcije jedne zemlje s ostatkom svijeta te se iskazuju se vanjskotrgovinski suficiti (viškovi) i
deficiti (manjkovi).

Razlika između međunarodne i makroekonomije – makroekonomija obuhvata jednu državu i jednu

valutu, dok međunarodna ekonomija se proteže na više zemalja i više valuta.

Relativne vrijednosti valuta mogu se promijeniti tokom vremena, nekad i drastično. Kada je uveden
euro (01.01.’99) vrijedio je 1,17 $, početkom 2002. vrijedio je 0,85 $, početkom 2005.vrijedio je 1,35
$.

Razlike između tržišta novca i tržišta kapitala:

 Tržište novca je dio finansijskog tržišta na kojem se trguje kratkoročnim (Trezorski zapisi,
komercijalni papiri, depozitna potvrda, trgovački kredit itd.), a na tržištu kapitala dugoročnim
(Dionice, zadužnice, obveznice, zadržana dobit, sekuritizacija aktive, emisije eura itd.)
finansijskim instrumentima
 Na tržištu novca faktor rizika je nizak, a na tržištu kapitala visok
 Likvidnost na tržištu novca je visoka, a na tržištu kapitala niska
 Vremenski horizont tržišta novca je do godinu dana, a tržišta kapitala preko godinu dana

Razlika međunarodnog u odnosu na domaće tržište kapitala:

 Moraju se nositi posebnom regulativom koju zemlje nameću na strana ulaganja

 Postoji rizik fluktuacije vrijednosti valute (Švicarska-Hrvatska)
 Postoji rizik nemogućnosti otplate dugova zemlje
Poglavlje 2 – Rikardijski model
Gravitacijski model nalaže da će se veći dio trgovine odvijati između zemalja svećim BDP i s nižom
udaljenošću. Ukoliko realna vrijednost trgovine između 2 zemlje odstupa od procijenjene vrijednosti
iz gravitacijskog modela uzrok može biti:

 Jezik
 Kultura i historijski značaj
 Trgovinski sporazumi
 Granice i geografija

Rikardijanski model - primjer

Hrana Platno

Domaća
20 kg 8m
zemlja

Strana zemlja 8 kg 2m

Očito je da domaća zemlja ima APSOLUNTU prednost nad stranom zemljom i u proizvodnji hrane i u
proizvodnji planta. Ipak obje imaju koristi od trgovine.

Q hrane

20 Granica proizvodnih
mogućnosti domaće zemlje

8 Granica proizvodnih
mogućnosti strane zemlje

Q platna

OPORTUNITETNI TROŠKOVI

Oportunitetni trošak proizvodnje platna umjesto hrane u domaćoj zemlji znači: Koliko se domaća
zemlja mora odreći količine hrane da bi proizvela 1 m platna?
 Rješenje: 20/8=2,5 kg hrane/1 m platna. Za stranu zemlju to bi bilo: 8/2=4 kg hrane/1 m platna

Očito bi se domaća zemlja morala manje odreći kg hrane da bi proizvela 1 m platna, u odnosu na
stranu zemlju (2,5<4), tj. MANJI JOJ JE OPORTUNITETNI TROŠAK PROIZVODNJE PLATNA te
je ona relativno efikasnija u proizvodnji platna nego hrane tj. IMA KOMPARATIVNE PREDNOSTI
U PROIZVODNJI PLATNA.

Prema rikardijanskom modelu zemlja koja ima apsolutne prednosti u proizvodnji oba dobra NE
MORA IMATI I RELATIVNE PREDNOSTI U PROIZVODNJI OBA DOBRA.

Dokaz: 8/20 = 0,4 m/ 1kg (domaća)

2/8= 0,25 m/ 1 kg (strana)

Te relativne efikasnosti/manji oportunitetni troškovi u odnosu na druge zemlje/komparativneprednosti

su osnova međunarodne trgovine.

Jednofaktorski rikardijanski model

Radna snaga je jedini resurs od značaja za proizvodnju. Produktivnost radne snage se razlikuje od
zemlje do zemlje, najviše zbog razlike u tehnologiji, međutim ona se ne mijenja tokom vremena.

Ponuda radne snage u svakoj zemlji je konstantna. Samo dva proizvoda su bitna za proizvodnju i
potrošnju. Uzimaju se u obzir samo dvije zemlje.

aLX – je jedinična potreba za radom za proizvodnju 1 jedinice x proizvoda (broj radnih sati/broj

aLXQX + aLYQY ≤L Ukupna količina

radne snage

Radna snaga
potrebna za Ukupna količina
Ukupna količina
proizvodnju proizvedenog X
Radna snaga proizvedenog Y
jedinice X
potrebna za
proizvodnju jedinice
Y

radnika;
Relativne cijene i ponuda

Nakon određivanja komparativnih prednosti model se proširuje na analizu relativnih cijena-odnosa

cijene jednog dobra u odnosu na cijenu drugog.

Zašto su cijene bitne? Ricardov model podrazumijeva nepostojanje dobiti pa je nadnica određena
odnosom cijene i jedinične potrebe rada nekog proizvoda: Wx=Px/aLX

Pogrešne pretpostavke o komparativnoj prednosti:

 Slobodna je trgovina korisna samo u slučaju da je zemlja dovoljno privredno snažna da se bori
s inozemnom konkurencijom
 Strana konkurencija je nepravedna i pogađa druge zemlje kada se zasniva na niskim
nadnicama-argument prosjačkog rada
 Trgovina izrabljuje zemlju i šteti joj ako njezini radnici primaju mnogo niže nadnice nego u
drugim zemljama

Zašto u stvarnoj međunarodnoj razmjeni ne dolazi do potpune specijalizacije:

 Postojanje više od jednog faktora proizvodnje smanjuje sklonost specijalizaciji

 Zemlje često štite industrije od inozemne konkurencije
 Prijevoz dobara i usluga predstavlja troškove, koji nekada mogu biti izuzetno visoki, da
zemlje odluče o prestanku trgovine u nekim sektorima.

Poglavlje 4 - Heckscher-Ohlinov model

Osnovne pretpostavke H-O modela:

 Obje zemlje proizvode ista dva dobra korištenjem ista dva faktora
 Proizvodne funkcije oba dobra su funkcije proizvodnih faktora, te su konkveksne, homogene i
imaju konstantne prinose
 Relativne intenzivnosti pojedinih faktora u oba dobra ostaju iste bez obzira na cijenu.
 Postoji puna zaposlenost
 Nema transportnih troškova
 Ukusi potrošača su identični
 Relativna raspoloživost faktora se razlikuje među zemljama.

Komparacija rikardijanskog i Heckscher-Ohlin modela:

Ricardo H-O

 2 zemlje-2 dobra - 1 input  2 zemlje-2 dobra - 2 inputa

 Tehnologija je ista samo je razlika u
radnoj snazi
 Nema transportnih troškova
 Postoji potpuna specijalizacija u
proizvodnji kod obje zemlje
 Tehnologija je ista, samo je razlika u
radnoj snazi i kapitalu
 Nema transportnih troškova
 Postoji nepotpuna specijalizacija u
proizvodnji kod obje zemlje

Proizvodne mogućnosti zemlje ovise od oba resursa

 aLxQx + aLYQY ≤ L

aKxQx + aKYQY≤ K

 aLxQx – ukupno korištena radna snaga za proizvodnju X proizvoda – Lx

 aLYQY – ukupno korištena radna snaga za proizvodnju Y proizvoda – LY
 aKxQx – ukupno korišten kapital za proizvodnju X proizvoda – KX
 aKYQY – ukupno korišten kapital za proizvodnju Y proizvoda – KY

Određivanje intenzivnosti proizvoda

 Mogući slučajevi:
a) aLx / aKx > aLY / aKY – proizvod X je radno intenzivan
b) aKx / aLx > aKY / aLY – proizvod X je kapitalno intenzivan

Određivanje obilnosti resursa zemlje

 Mogući slučajevi:
a) Kd/Ld>Ks/Ls – domovina je kapitalno-bogatija
b) Ld/Kd>Ls/Ks – domovina je radno-bogatija

Izovrijednosne linije

V= Px*Qx + Py*Qy

Grafikon 4-4

Cijene i proizvodnja

Privreda proizvodi u tački Q koja maksimizira vrijednost proizvodnje uzimajući u obzir date cijene,
ovo je tačka koja se nalazi na najvišoj mogućoj izovrijednosnoj liniji. U toj tački je oportunitetni
trošak prozvodnje proizvoda X, izražen količinom proizvoda Y, jednak relativnoj cijeni proizvoda X
PX/PY.
Cijene faktora

 Cijena radne snage – nadnica (w)

 Cijena kapitala/zemlje – kamata/renta (r)

Proizvođači mogu birati između različitih količina faktora proizvodnje korištenih u proizvodnji X ili Y
proizvoda, međutim odluka će ovisiti o cijenama faktora (w i r).

Primjer: ako su nadnice i rente iznosile po 4 KM proizvođači su indiferentni, međutim, ako nadnice
opadnu za 1 KM, odlučit će se da više koriste radnu snagu u proizvodnji.

Zaključak: proizvođači će se odlučiti za korištenje onog faktora proizvodnje čija cijena opadne.

Kada će cijena nekog resursa opasti:

 Kada se ponudi više tog resursa

 Kada se smanji ponuda tog resursa

Zaključak: Budući da ni u ovom modelu nema dobiti, cijena resursa i cijena samog dobra će se
izjednačiti, te će cijene proizvoda koja intenzivno koriste obilne resurse biti niža. S druge strane
proizvođači onih dobara koja intenzivno koriste oskudne resurse mogu uvijek koristiti kao izgovor tu
oskudnost da povećaju cijene tih dobara.

Šta će se desiti u slučaju otvorenih privreda?

H-O model nalaže da je jedna zemlja bogatija zemljom dok je druga bogatija radnom snagom.

U slučaju izostanka trgovine u zemlji koja je bogatija zemljom, zemljišno-intenzivna dobra su bila
jeftinija dok su radno-intenzivna dobra bila skuplja. Obratan slučaj je važio za zemlju bogatiju radnom
snagom.

Međutim, u slučaju da zemlje odluče da trguju, vlasnici oskudnih resursa jedne države (npr. zemlje) će
izgubiti jer će se susresti s bogatijom ponudom vlasnika zemlje iz druge države. Stoga će morati sniziti
cijenu rente, a samim tim i cijenu zemljišno-intenzivnog proizvoda, da bi mogli konkurirati. Obratan
slučaj važi za vlasnike obilnih resursa.

Zaključak H-O

Zemlja će izvoziti robu koja intenzivnije koristi obilniji faktor proizvodnje zato što cijenovno je u toj
robi konkurentnija i uvoziti robu koja intenzivnije koristi njen oskudniji faktor proizvodnje čineći tu
robu na njenom tržištu jeftinijom nego što bi bio slučaj da ne učestvuje u trgovini !

Leontijevljev paradoks

W. Leontief je empirijskom analizom na temelju input-output tablica došao do rezultata da je 1947.

godine američki uvoz zahtijevao 21% više kapitala nego što je sadržavao američki izvoz.

Na temelju toga je zaključio da SAD izvoze pretežno radno-intenzivne, a uvoze kapitalno-intenzivne

proizvode iako su bile relativno bogatije kapitalom nego radom.

Bowen, Leamer, i Sveikauskas testirali su Heckscher-Ohlin model pomoću podataka iz 27 zemalja i

potvrdili da Leontiefov paradoks se javlja i na svjetskom nivou. Većina ekonomista vjeruje da je
primarni razlog odstupanja činjeničnog stanja od H-O upravo izostanak tehnoloških razlika i
transportnih troškova u analizama.

Stopler – Samuelsov teorem

Poraste li relativna cijena nekog dobra,

povećat će se realna zarada onog
proizvodnog faktora koji se intenzivnije
koristi u proizvodnji tog dobra.

Poglavlje 5 – Standardni model trgovine

U H-O modelu smo razmatrali da će proizvodnja i ponuda dobara ovisiti o: obilnosti faktora,
intenzivnosti dobara i izovrijednosne linije, te smo imali sljedeću zakonitost:

Kada privreda maksimizira vlastite proizvodne mogućnosti, vrijednost outputa V se nalazi na granici
proizvodnih mogućnosti.

To bi grafički značilo sljedeće:

Grafikon 5-1

Relativne cijene određuju output privrede.

Privreda čija granica proizvodnih

mogućnosti je predstavljenaTT će

proizvoditi u tački Q koja predstavlja

najveću moguću izovrijednosnu liniju.

UKOLIKO BI DOŠLO DO POVEĆANJA RELATIVNE CIJENE TKANINE, GRAFIČKI BI TO
ZNAČILO SLJEDEĆE:

Grafikon 5-2

Kako povećanje relativnih cijena tkanine utječe

na relativnu ponudu?

Izovrijednosna linija postaje niža kada se

povećaju relativne cijene tkanine sa (PC/PF)1 na
(PC/PF)2 (pokazuje rotacija sa W1 na W2). Kao
resultat, privreda proizvodi više tkanine nego
hranu i ravnotežni output se pomjera s Q1 na Q2.

Da li H-O model uzima u obzir potrošnju? - Ne,

H-O model je podrazumijevao da su ukusi
potrošača u zemljama isti, te da sve što se
proizvede ujedno i potroši tj.:

PC DC + PF DF = PC QC + PF QF = V

U stvarnosti, ljudi se razlikuju i nećemo uvijek trošiti što se proizvede u našim zemljama.

Čime se određuju preferencije potrošača? - “krivuljama indiferencije”

Uvođenje preferencije potrošnje:

Grafikon 5-3

Proizvodnja, potrošnja i trgovina u standardnom

modelu

Privreda proizvodi u tački Q, gdje granica

proizvodnih mogućnosti dodiruje najvišu moguću
izovrijednosnu liniju. Privreda troši u tački D, gdje
izovrijednosna linija dodiruje najvišu moguću
krivulju indiferencije. Privreda proizvodi više
tkanine nego što je troši, te stoga izvozi tkaninu,
odnosno troši više hrane nego što je proizvodi te
stoga uvozi hranu.

CIJENE I VRIJEDNOST POTROŠNJE – UKOLIKO DOĐE DO PORASTA RELATIVNE CIJENE

TKANINE
 Grafikon 5-4

Učinci porasta relativne cijene tkanine

Nagib izovrijednosne linije jednak je negativnoj

vrijednosti relativne cijene tkanine PC/PF pa
kada relativna cijena poraste, izovrijednosna
linija postane strmija. Linija se maksimalne
vrijednosti zakreće od W1 na W2. Proizvodnja
se mijenja iz tačke Q1 u tačku Q2, potrošnja se
mijena iz tačke D1 u tačku D2.

Zaključak: ukoliko dođe do rasta relativne cijene izvoznog dobra ili smanjena relativne cijene uvoznog
dobra doći će do poboljšanja blagostanja domicilnog stanovništva.

Uvjeti trgovine

Blagostanje možemo mjeriti kroz tzv. uvjete trgovine koji predstavljaju odnos cijena izvoznog dobra i
uvoznog dobra tj:

cijena izvoznog dobra

Uvjeti trgovine¿
cijena uvoznog dobra

Povećanje uvjeta trgovine ujedno znači i povećanje blagostanja zemlje i obratno, smanjenje uvjeta
trgovine dovodi i do smanjenja blagostanja zemlje.

Relativna ponuda i potražnja i relativne cijene

U našem modelu dva dobra: tkanina i hrana:

 Relativna ponuda obuhvata svjetsku ponudu tkanine relativnu u odnosu na ponudu hrane za svaki
nivo cijena.
 Relativna potražnja podrazumijeva svjetsku potražnju tkanine relativnu u odnosu na potražnju
hrane za svaki nivo cijena.

Relativna cijena je rezultat međudjelovanja relativne ponude i relativne potražnje ovih dobara.

ODREĐIVANJE RELATIVNIH CIJENA Grafikon 5-4

Svjetska relativna ponuda i potražnja

Pri višoj PC/PF svjetska ponuda tkanine će u

odnosu na hranu (RS) biti viša, a svjetska
potražnja tkanine u odnosu na hranu (RD) niža.
Sjecište krivulja svjetske relativne ponude i
potražnje određuje ravnotežnu relativnu cijenu ( u
ovom slučaju PC/PF¸1)
Efekti ekonomskog rasta

Rast je uglavnom pristran: odvija se u jednom sektoru više nego u drugima, pomjerajući relativnu
ponudu. Prema Heckscher-Ohlinovom modelu,povećanje jednog proizvodnog faktora (npr. povećanje
radne snage, raspoložive zemlje ili kapitala) izaziva pristrani rast.

Grafikoni 5-6

Pristrani rast

Rast je pristran ako pomanke granicu proizvodnih mogućnosti prema van u smjeru jednog dobra više
nego u smjeru drugog. U oba će se slučaja granica proizvodnih mogućnosti pomaknuti s TT1 na TT2.
U slučaju a) taj će pomak biti pristran prema tkanini u slučaj b) prema hrani.

Pristrani rast i rezultirajuće pomjeranje relativne ponude dovodi i do promjena u uvjetima trgovine:

 Pristrani rast u tekstilnoj industriji (bilo domovine bilo strane zemlje) će smanjiti relativne cijene i
smanjiti uvjete trgovine za izvoznike tkanine.
 Pristrani rast u prehrambenoj industriji (bilo domovine bilo strane zemlje) će povećati relativne
cijene tkanine i povećati uvjete trgovine za izvoznike tkanine.

Pretpostavimo da domovina izvozi tkaninu a uvozi

hranu.

Grafikon 5-7

Rast i relativna ponuda

Rast pristran prema tkanini pomiče krivulju RS

udesno (a) dok je rast pristran prema hrani pomiče
ulijevo (b)
Izvozno pristrani rast je rast koji proširuje krivulju graničnih proizvodnih mogućnosti u smjeru
dobra koje zemlja izvozi. Pristrani rast u proizvodnji hrane u stranoj zemlji je njen izvozno pristrani
rast. Izvozno pristrani rast smanjuje uvjete trgovine zemlje time što smanjuje blagostanje te privrede i
povećavanjem blagostanja strane zemlje.

Uvozno pristrani rast je rast koji proširuje krivulju graničnih proizvodnih mogućnosti prema dobru
koje zemlja uvozi. Pristrani rast u proizvodnji tkanine u stranoj zemlji je njen uvozno pristrani rast.
Uvozno pristrani rast povećava uvjete trgovine privrede time što povećava njeno blagostanje i
smanjenjem blagostanja strane zemlje.

Efekti međunarodnog transfera dohotka

Transferi dohodaka se ponekad odvijaju između zemalja. Ratne reparacije ili strane pomoći mogu
utjecati na tražnju za razmjenjenim dobrima i time utjecati na relativnu potražnju za njima.
Međunarodni krediti također mogu utjecati na relativnu potražnju u kratkom roku, prije no što kredit
bude otplaćen.

Pretpostavimo da Domovina donira sredstva Inostranoj zemlji. Zbog nedostatka novčanih sredstava u
Domovini, doći će do smanjenja potražnje. A kakva će biti relativna svjetska potražnja zavisi od
graničnih sklonosti potrošnje obje zemlje, te možemo imati tri slučaja:

A) ISTA GRANIČNA SKLONOST

Potražnja za stranim dobrima bi mogla opasti u domovini, dok bi potražnja za njenim dobrima mogla
porasti u stranoj zemlji (npr. u Domovini se potražnja smanji za 30 jedinica, a Inostranoj zemlji –
primalac transfera – poveća se za 30 jedinica) tada se krivulja relativne potražnje neće pomjeriti prema
lijevo i uvjeti trgovine neće pasti.

B) VEĆA GRANIČNA SKLONOST DOMOVINE ZA IZVOZNIM DOBRIMA

Ovo je slučaj kada domicilno stanovništvo ima veće preferencije za vlastitim izvoznim dobrima od
stanovništva Inostrane zemlje (koja je ujedno i uvoznik i primalac donacije). Tada će potražnja za
vlastitim (izvoznim) dobrima pasti više no potražnja za uvoznim dobrima.

C) MANJA GRANIČNA SKLONOST DOMOVINE ZA IZVOZNIM DOBRIMA

Ovo je situacija gdje domicilno stanovništvo ima veće preferencije za uvoznim dobrima od Inostrane
zemlje koja prima novčana sredstva. Inostrano stanovništvo više troši dohodak na naš izvozni
proizvod. Tada dolazi do pomjeranja krivulje relativne potražnje za našim izvoznim proizvodom
udesno (dalje od koordinatnog početka) čime se povećava relativna cijena našeg izvoznog proizvoda.

Grafikon 5-8

Efekti transfera na uvjete trgovine

Ako domovina ima višu graničnu sklonost potrošnje

tkanine nego inostrana zemlja, transfer dohotka
domovine inostranstvu pomaknut će krivulju RD
ulijevo, s RD1 na RD2, smanjujući ravnotežnu
relativnu cijenu tkanine.
Iz prikaza vidimo da dolazi do smanjenja relativne cijene tekstila (izvoznog dobra), a to smanjenje
dovodi i do pogoršanja uvjeta razmjene za Domovinu i poboljšanja uvjeta razmjene za Inostranu
zemlju.

Zaključak: Ukoliko zemlja-davalac transfera ima veću graničnu sklonost potrošnje izvoznih dobara
od zemlje-primaoca transfera to će pogoršati uvjete razmjene zemlje-davaoca transfera.

Zaključak: Ako svaka zemlja ima višu graničnu sklonost potrošnji za vlastitim proizvodima, krivulja
relativne potražnje će se pomjeriti ulijevo nakon transfera dohotka iz domovine.

Poglavlje 8 - Ekonomija obima, nesavršena konkurencija i međunarodna

trgovina
Modeli koje karakterišu ekonomija obima i nesavršena konkurencija:

 Monopolistička konkurencija
 Model planskog obaranja cijena (dumping)

Da bi iskoristila ekonomiju obima zemlja mora koncentrisati svoju proizvodnju na mali broj dobara.

Eksterna ekonomija obima nastaje kada trošak po jedinici zavisi od veličine industrije, ali ne i nužno
o veličini svakog preduzeća.

Interna ekonomija obima nastaje kada trošak po jedinici zavisi od veličine pojedinog preduzeća, ali
ne i nužno o veličini industrije.

Posljedice interne i eksterne ekonomije obima na strukturu industrije:

 eksterna – mnogo malih preduzeća u savršenoj konkurenciji

 interna – nesavršeno konkurentna tržišna struktura

Teorija nesavršene konkurencije

Nesavršena konkurencija svojstvena je industrijama s malim brojem velikih proizvođača i

industrijama u kojima je svaki proizvod proizvođača za svakog potrošača znatno različit od proizvoda
njegovog konkurenta. Preduzeća su određivači cijena. Najjednostavnija tržišna struktura nesavršene
konkurencije odnosi se na monopol (samo jedan proizvođač).

Monopolistička konkurencija

Uobičajna tržišna struktura industrija koje karakterišu interne ekonomije obima odnosi se na oligopol
(nekoliko preduzeća koja dovoljno utiču na cijene, ali nijedno ne predstavlja neosporni monopol).
Poseban slučaj oligopola je monopolistička konkurencija.

Pretpostavke monopolističke konkurencije koje zaobilaze problem međuzavisnosti:

 preduzeće je u mogućnosti razlučiti svoje proizvode od konkurentskih

 preduzeće je primatelj cijena koje određuju njegovi konkurenti
Pretpostavke osnovnog modela monopolističke konkurencije:

 industrija se sastoji od brojnih preduzeća

 preduzeća proizvode razlučene proizvode
 potražnja za proizvodima zavisi od broja ostalih sličnih proizvoda, te od cijene ostalih sličnih
proizvoda
 preduzeća mogu pridobiti povjerenje potrošača samo na svoj trošak
 funkcije potražnje i troškova istovjetne za sva preduzeća

Jednačina potražnje s kojom se suočava preduzeće u monopolističkoj konkurenciji:

Q=S × [ 1
n
−b ×( P−P) ]
Prethodna jednačina znači da ako sva preduzeća zaračunavaju istu cijenu, svako od njih će imati
tržišni udio jednak 1/n.

Ograničenja modela monopolističke konkurencije

U situaciji oligopola postoje dvije glavne vrste ponašanja koje nisu svojstvene modelu monopolističke
konkurencije:

 Tajni sporazumi – dobit svakog preduzeća je veća ako konkurenti zaračunavaju veću cijenu (na
račun potrošača). Može se postići na 2 načina: direktnim dogovorom i prešutnim koordinacijskim
strategijama.
 Sporazumno ponašanje – preduzeća rade ono što naizgled smanjuje dobit, ali utiče na ponašanje
konkurenata u željenom smjeru (npr. Izgradnja proizvodnih kapaciteta koji se ne koriste da bi
odvratili moguće konkurente od ulaska u industriju).

Monopolistička konkurencija i trgovina

Primjena modela monopolističke konkurencije na trgovinu temelji se na ideji da trgovina povećava

veličinu tržišta. Veličina tržišta utiče na broj preduzeća u industriji s monopolističkom konkurencijom
i na cijene koje ta preduzeća zaračunavaju. Na većem tržištu postojati će više preduzeća, potrošačima
će se na većem tržištu nuditi niže cijene i veća raznolikost proizvoda nego potrošačima na malom
tržištu.

Ekonomija obima i komparativna prednost

Svjetska trgovina u modelu monopolističke konkurencije sastoji se od 2 dijela:

 unutarindustrijska trgovina (trgovina razlučenim proizvodima)

 međuindustrijska trgovina (trgovina različitim proizvodima)

Međuindustrijska trgovina odražava komparativnu prednost. Zemlja koja je obilna kapitalom će biti
neto izvoznik kapitalno intenzivnih dobara, a neto uvoznik radno intenzivnih dobara.
Unutarindustrijska trgovina ne odražava komparativnu prednost.

Ako je omjer kapitala i rada u zemljama sličan, tada će međuindustrijska trgovina biti mala, a
unutarindustrijska trgovina, utemeljena na ekonomiji obima, će prevladati.
Plansko obaranje cijena

Najvažnija posljedica nesavršene konkurencije na međunarodnu trgovinu odnosi se na to da preduzeća

ne zaračunavaju nužno istu cijenu na dobra koja se izvoze i na ona koja prodaju domaćim kupcima.
Praksa zaračunavanja različitih cijena različitim kupcima naziva se cjenovna diskriminacija.

Najčešći oblik cjenovne diskriminacije odnosi se na plansko obaranje cijena (engl. Dumping). niža
cijena na izvozna dobra, nego na ista dobra koja prodaje na domaćem tržištu.

2 neophodna uvjeta za plansko obaranje cijena:

 preduzeća su određivači cijena

 tržišta su segmetirana

Plansko obaranje cijena smatra se nepoštenom praksom u međunarodnoj trgovini, te se s toga

preduzimaju antidumping mjere. Recipročno plansko obaranje cijena uzrokuje dvosmjernu trgovinu
istim dobrom.

Teorija eksterne ekonomije

Eksterna ekonomija obima je ekonomija obima na nivou industrije, a ne na nivou pojedinačnog

preduzeća. Započeo ju je britanski ekonomist Alfred Marshall.

3 razloga zašto su skupine preduzeća učinkovitije u proizvodnji nego pojedinačna preduzeća:

 mogućnost skupine za isplativo održavanje specijaliziranih ponuđača na tržištu,

 način na koji geografska koncentracija industrije omogućava udruživanje tržišta rada i
 geografski koncentrirana industrija omogućava prelijevanje znanja

Specijalizirani ponuđači - pojedinačno preduzeće ne predstavlja dovoljno veliko tržište koje bi moglo
rentabilno održavati ponuđače specijaliziranih usluga.

Udruživanje tržišta rada - skupina preduzeća može stvoriti udruženo tržište radnicima visoko
specijaliziranih znanja. Proizvođači neće imati problema s nedostatkom radnika, a malo je vjerovatno
da će i radnici biti bez posla.

Prelijevanje znanja - Neformalne razmjene informacija i ideja na pojedinačnoj razini.

Eksterna ekonomija i međunarodna trgovina

Eksterna ekonomija može stvoriti nepoželjne obrasce specijalizacije, te čak stvoriti gubitke od
međunarodne trgovine. Kako ?!?

Eksterna ekonomija može imati važnu ulogu, iz historijskih razloga, u određivanju ko će proizvoditi,
te može omogućiti opstanak postojećeg obrasca trgovine, čak i ako je taj obrazac trgovine suprotan
onom koji bi nastao zbog komparativne prednosti.

Eksterna ekonomija i gubici od trgovine

Moguće je da se blagostanje zemlje smanji zbog trgovine koja se temelji na eksternoj ekonomiji u
odnosu na situaciju kad trgovina izostane. Poteškoće u prepoznavanju eksterne ekonomije u praksi
predstavljat će glavni argument protiv aktivističke vladine politike poticanja trgovine.
Poglavlje 9 – Instrumenti trgovinske politike
Carine

Carina predstavlja porez na uvozno dobro. Mogu biti: specifične i ad valorem. Specifične –
obračunavaju se kao konstantan porez na svaku jedinicu uvezenog dobra (npr. 5 KM po barelu nafte).
Ad valorem – obračunavaju se kao postotak vrijednosti uvezenog dobra (npr. 15% na uvezene
automobile). Učinci carine ogledaju se u povećanju troškova otpreme iz jedne u drugu zemlju.
Tradicionalno se koriste kao izvor javnih prihoda.

Stvarni razlozi uvođenja carine nisu bili samo u povećanju javnih prihoda, već u zaštiti određenih
domaćih privrednih grana. Savremene vlade najčešće štite domaću privredu uvođenjem različitih
necarinskih ograničenja, kao što su: uvozne kvote i izvozna ograničenja. Uvozne kvote – predstavljaju
ograničenja na količinu uvoza. Izvozna ograničenja – ograničenja na količinu izvoza, koja često
uvodi zemlja izvoznik na zahtjev zemlje uvoznika.

Ponuda, potražnja i trgovina u jednoj privrednoj grani

Svjetsku cijenu i količinu trgovine možemo odrediti pomoću krivulje potražnje za uvozom Domovine,
te krivulje ponude izvoza Inostranstva.

Graf 9-1

Krivulja potražnje za uvozom Domovine – pokazuje višak potražnje potrošača Domovine u odnosu na
količinu koju nude proizvođači Domovine.

Graf 9-2

Krivulja ponude
izvoza Inostranstva –
pokazuje višak
ponude inostranih
proizvođača u odnosu
na količinu koji
potražuju inostrani
potrošači.
 Grafikon 9-3

Svjetska ravnoteža će se dogoditi kada se potražnja

za uvozom Domovine izjednači s ponudom izvoza
Inostranstva.

Domaća potražnja – Domaća ponuda = Inostrana

ponuda – Inostrana potražnja

Grafikon 9-4

Učinci carine

S gledišta onog ko prevozi dobra, carina ima iste učinke kao troškovi prijevoza.vAko se uvede carina
npr. od 2 KM po jedinici nekog dobra, prevoznik (ponuđač koji snosi troškove prevoza ili potrošač
koji snosi troškove prevoza) neće biti sklon prijevozu tog dobra ako razlika u cijeni na dva tržišta nije
veća od 2 KM.

Grafikon 9-5

Učinci carine u maloj zemlji

Kada mala zemlja uvede carinu, njezin udio na

svjetskom tržištu dobra koje uvozi često je vrlo
mali tako da njezino smanjenje uvoza ima vrlo
mali učinak na svjetsku cijenu (cijenu stranog
izvoza).

Mjerenje iznosa zaštite

Carina na uvozna dobra podiže cijenu koju zaračunavaju domaći proizvođači tih dobara. To i jeste,
najčešće, glavna svrha uvođenja carina – zaštita domaćih proizvođača od niskih cijena uvozne
konkurencije. Iznos zaštite najčešće se izražava kao postotak cijene koja bi prevladavala u situaciji
slobodne trgovine.

Ako je carina ad valorem porez razmjeran vrijednosti uvoza, sama carinska stopa mjeri iznos zaštite.
Ako je carina specifična, dijeljenje carine i cijene umanjene za carinu rezultiralo bi odgovarajućoj
carinskoj stopi ad valorem.

Troškovi i koristi od uvođenja carina

Carina povećava cijenu dobra u zemlji koja to dobro uvozi, a smanjuje istu cijenu u zemlji koja to
dobro izvozi - Potrošač u zemlji uvoznici gubi, a u zemlji izvoznici dobija - Proizvođač u zemlji
uvoznici dobija, a u zemlji izvoznici gubi – Vlada dobija zbog povećanja javnih prihoda.

Potrošačev višak mjeri iznos potrošačkih koristi od potrošnje dobra razlikom između cijene koju
potrošač plaća, te cijene koju bi on bio spreman platiti za to dobro.

Proizvođačev višak mjeri iznos koristi koje proizvođač ostvaruje od prodaje dobra razlikom između
cijene po kojoj proizvođač prodaje dobro, te cijene po kojoj bi bio spreman prodati dobro.

Ostali instrumenti trgovinske politike

U savremenom svijetu većina vladinih intervencija u međunarodnu trgovinu poprima drugačiju formu
od carina, kao što su: izvozne potpore, uvozne kvote, dobrovoljna ograničenja izvoza, te uvjeti
mjesnog sadržaja.

Izvozna subvencija – isplata preduzeću ili pojedincu koji prodaje dobro inostranstvu. Može biti:
specifična i ad valorem. Uvođenjem izvozne potpore određeno dobro će se izvoziti sve dok je domaća
cijena veća od strane cijene za iznos potpore. Učinci izvozne potpore potpuno su suprotni učincima
carine.

Za razliku od carine, izvozna potpora pogoršava uvjete trgovine smanjivanjem cijene izvoza na
stranom tržištu.

Uvozna kvota – direktno ograničenje na količinu dobra koje se uvozi. Uvodi se izdavanjem dozvole
određenim skupinama ljudi ili preduzećima. Veličina kvote svakog preduzeća temelji se na količini
koja je uvezena u prošlosti. Razlika u odnosu na carinu je u tome što kvota ne donosi vladi nikakav
prihod.

Dobrovoljno ograničenje izvoza (VER) – kvota na trgovinu koju uvodi zemlja izvoznica, a ne
uvoznica. Uvodi se na uvoznikov zahtjev. Izvoznik pristaje na uvođenje VER-a, da bi preduhitrio
uvođenje drugih trgovinskih ograničenja od strane uvoznika.

Uvjet lokalnog sadržaja – propis kojim se uvjetuje da određen dio gotovog proizvoda mora biti
proizveden u zemlji koja uvodi taj propis. Taj dio proizvoda se mjeri u: a) fizičkim jedinicama b)
vrijednost proizvoda. Uvjet lokalnog sadržaja ne stvara ni javni prihod, ni kvotnu rentu.

Dodatni instrumenti trgovinske politike: Subvencionirani izvozni krediti, Nacionalna nabava,

Birokratska ograničenja.

Poglavlje 10 - Politička ekonomija trgovinske politike

Argumenti slobodne trgovine:

 Povećanje nacionalnog blagostanja uklanjanjem gubitaka učinkovitosti vezanih uz zaštitu

 Ostvarivanje dodatnih koristi od slobodne trgovine
 Politički argument slobodne trgovine

Slobodna trgovina i učinkovitost

Argument učinkovitosti suprotan analizi uvođenja carina usporedbom troškova i koristi. Carina stvara
neto gubitak za privredu, iskrivljava privredne poticaje i u proizvodnji i u potrošnji. Pomak prema
slobodnoj trgovini uklanja iskrivljenja i povećava nacionalno blagostanje.

Dodatne koristi od slobodne trgovine

U malim zemljama, te zemljama u razvoju postoje znatne koristi koje nisu obuhvaćene
konvencionalnom analizom troškova i koristi. Te koristi uključuju:

 Ekonomija obima
a) na zaštićenim tržištima smanjuje se konkurencija i povećava dobit
b) to stvara poticaje da mnoga preduzeća uđu u zaštićenu privrednu granu
c) rast preduzeća na malom domaćem tržištu proizvodnja svakog preduzeća postaje
neučinkovitija
 Mogućnost učenja i inovacija
a) iznalaženje novih načina izvoza, te konkuriranja uvozu
b) veće mogućnosti učenja i inovacija u odnosu na „sistem upravljane trgovine“, gdje vlada
većim dijelom diktira obrazac uvoza i izvoza.

Politički argument za slobodnu trgovinu

Odražava činjenicu da politička obaveza provođenja slobodne trgovine predstavlja dobru ideju u
praksi, iako općenito postoje bolje politike.

Iza provođenja trgovinskih politika u praksi stoje posebni interesi političara, a ne razmatranja
nacionalnih troškova i koristi.

Određeni skup carina i izvoznih potpora ponekad bi mogao povećati državno blagostanje, ukoliko se
ne bi nalazio pod uticajem interesnih skupina ljudi. U suprotnom, bolje bi bilo zagovarati potpuno
slobodnu trgovinu, iako sa stanovišta ekonomske teorije, takva politika ne bi uvijek bila i najbolja.

Argumenti nacionalnog blagostanja protiv slobodne trgovine

Aktivistička trgovinska politika ponekad povećava blagostanje države kao cjeline. Argumenti protiv
slobodne trgovine:

 Argument uvjeta trgovine za carinu

 Argument neuspjeha domaćeg tržišta protiv slobodne trgovine

Argument uvjeta trgovine za carinu

Za veliku zemlju koja može utjecati na cijene stranih izvoznika, carina smanjuje cijenu uvoza i na taj
način poboljšava uvjete trgovine, što u konačnici vodi do povećanja blagostanja.

Koristi od carine vs. troškovi iskrivljenja proizvodnje i potrošnje

Koristi > troškovi - argument uvjeta trgovine za carinu

Uvođenjem optimalnih carinskih stopa blagostanje velike zemlje će biti veće nego u uslovima
slobodne trgovine.

Optimalna carina podrazumijeva carinsku stopu koja maksimizira državno blagostanje. Ova carina je
uvijek manja od zaštitne koja bi uklonila sav uvoz. Optimalni porez na izvoz je manji od zaštitne
porezne stope koja bi potpuno uklonila izvoz.

Argument neuspjeha domaćeg tržišta protiv slobodne trgovine

 Mogućnost da radnici zaposleni u sektoru postanu nezaposleni

 Manjkavosti na tržištu rada i kapitala koje onemogućuju brzo premještanje resursa prema
sektorima s visokim povratima
 Mogućnost tehnoloških prelijevanja iz industrija koje su nove ili posebno inovativne

Teorija drugog najboljeg rješenja - Nemiješanje politike na bilo kojem tržištu je poželjno ako sva
ostala tržišta pravilno funkcioniraju. U suprotnom, vladina intervencija koja iskrivljuje poticaje na
jednom od tržišta može povećati blagostanje nadomještanjem posljedica neuspjeha ostalih tržišta.

Međunarodni pregovori i trgovinska politika

Od sredine 30-ih do 1980. SAD i druge napredne zemlje su postepeno smanjivale carine, kao i ostala
ograničenja trgovine, te time doprinijele znatnom povećanju međunarodnog povezivanja.

Međunarodni pregovori – dogovori vlada o uzajamnom smanjenu carinskih stopa. Prednosti

pregovora:

 Uzajamni sporazum doprinosi potpori slobodnije trgovine

 Izbjegavanje trgovinskih ratova

Ako se zemlje jednostrano odluče za protekcionizam, nastat će trgovinski rat čiji će ishod, ukupno
gledajući biti najgori mogući. Dogovor će objema zemljama donijeti boljitak. Sadašnji sistem
međunarodne trgovine temelji se na nizu međunarodnih sporazuma.

Trgovinska runda – sastanci velike skupine zemalja na kojima se pregovara o smanjenju carina, te
ostalim mjerama liberalizacije trgovine. Posljednja Urugvajska runda (osma po redu). Otpočela 1986.
godine u Urugvaju, pregovori vođeni u Ženevi, a Sporazum potpisan u Maroku 1994. godine
Najvažnije posljedice Urugvajske runde:

 Trgovinska liberalizacija
 Administrativne reforme

Urugvajska runda, kao i prijašnji pregovori u sistemu GATT-a, smanjili su carinske stope po čitavom
svijetu. Puno važniji od općenitog smanjenja carina bili su pomaci prema liberalizaciji trgovine u 2
važna sektora: poljoprivredni proizvodi i tkanina. Također, važno trgovinsko djelovanje Urugvajske
runde odnosilo se na skup pravila vezanih za javnu nabavku, odnosno na kupovinu vladinih institucija.
Postavljen je novi skup pravila koji bi trebao omogućiti javnu nabavku i u inostranstvu. Troškove
Urugvajske runde osjetit će dobro organizirane skupine ljudi (preduzeća), dok će se većina koristi
odnositi na raspršeno stanovništvo.

Razlike između GATT i WTO:

 GATT je privremeni sporazum, a WTO međunarodna organizacija

 GATT se odnosi samo na trgovinu dobara, a WTO uključuje i pravila o trgovini uslugama
 Sa WTO-om struktura proizvodnje naprednih zemalja promijenjena u korist proizvodnje usluga, a
ovisnost o fizičkom kapitalu napredne zemlje zamijenile su ovisnošću o „intelektualnom
vlasništvu“ (zaštićenim patentima i autorskim pravima)
 Najvažniji novi vid WTO-a odnosi se na njezinu proceduru „rješavanja spora“. WTO sadrži
formalniju i efektivniju proceduru. Svakim slučajem bavi se mnoštvo eksperata koji donosi
konačan zaključak za manje od godinu dana, dok u slučaju žalbi postupci ne traju više od 15
mjeseci.

Preferencijalni trgovinski sporazumi (PTS)

PTS su sporazumi po kojima carine, koje države potpisnice obračunavaju na proizvode kojima
međusobno trguju, postaju niže od carina na ista dobra koja se uvoze iz drugih zemalja. Dvije ili više
zemalja mogu uspostaviti slobodnu trgovinu na jedan od dva načina:

 Mogu uspostaviti zonu slobodne trgovine

 Mogu uspostaviti carinsku uniju

Zona slobodne trgovine – proizvod svake zemlje potpisnice može se prodavati u drugim zemljama
potpisnicama bez naplaćivanja carine. Ali, sve zemlje neovisno postavljaju carine na uvoz proizvoda
iz ostatka svijeta. (Primjer: Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini – Kanada, SAD i
Meksiko).

Carinska unija – slobodna trgovina između zemalja potpisnica, a jedinstvena carinska politika prema
ostatku svijeta (zajedničke carinske stope na uvoz proizvoda iz zemalja koje nisu članice carinske
unije).

Poglavlje 11 - Računovodstvo nacionalnog dohotka i platni bilans

Računovodstvo nacionalnog dohotka – bilježi sve izdatke koji pridonose dohotku i proizvodnji
zemlje.

Računovodstvo platnog bilansa – pomaže pratiti promjene zaduženosti zemlje prema inostranstvu i
uspjeh njenih izvoznih industrija i industrija koje se suočavaju s konkurencijom iz uvoza. Računi
platnog bilansa, također, prikazuju veze između inostranih transakcija i nacionalnih ponuda novca.

Računi nacionalnog dohotka

Bruto nacionalni proizvod (BNP) zemlje – vrijednost proizvoda i usluga proizvedenih njenim
faktorima proizvodnje i prodanih na tržištu u danom razdoblju. BNP se računa sabiranjem tržišne
vrijednosti svih izdataka na finalne proizvode.

Izdaci koji čine BNP - lična potrošnja, ulaganja, državne kupovine i saldo tekućeg računa.

Da bi tvrdnja da su BNP i nacionalni dohodak jednaki bila potpuno tačna u praksi potrebno je
napraviti određene korekcije u definiciji BNP-a:

 BNP ne uzima u obzir ekonomski gubitak (amortizacija) zbog dotrajalosti mašina i građevina
tokom njihove upotrebe, a koji smanjuje dohodak vlasnicima kapitala.
BNP – amortizacija = neto nacionalni proizvod (NNP)
 Dohodak zemlje uključuje i darove rezidenata stranih zemalja (jednostrani transferi).
 Nacionalni dohodak zavisi od cijena koje proizvođači primaju za svoja dobra, a BNP od cijena
koje kupci plaćaju. Kupci plaćaju više nego što dobivaju proizvođači zbog indirektnih poreza na
poslovanje (npr. PDV). Taj porez se oduzima pri računanju stvarnog nacionalnog dohotka.

Nacionalni dohodak = BNP – amortizacija + neto jednostrani transferi – indirektni porezi na

poslovanje

BNP jednak je BDP-u uvećanom za neto primitke faktorskih dohodaka iz ostatka svijeta (Neto
primici). Za razliku od BNP-a, BDP se ne ispravlja za dio proizvodnje zemlje koja se ostvaruje
pomoću usluga osiguranih od kapitala u stranom vlasništvu.

Računovodstvo nacionalnog dohotka za otvorenu privredu

Razlikujemo nacionalni dohodak u zatvorenoj vs. otvorenoj ekonomiji

Zatvorena ekonomija: Y = C + I + G (Y – BNP, C – potrošnja, I – ulaganja, G – državna kupovina).

Potrošnja - dio BNP-a koji kupuju privatna kućanstva kako bi zadovoljila svoje tekuće potrebe. Izdaci
za potrošnju najveća su stavka BNP-a u većini zemalja.

Ulaganja - dio proizvodnje koju drže privatna preduzeća kako bi proizvodila u budućosti.
Investicijska potrošnja može se posmatrati kao dio BNP-a koji služi za povećanje nacionalnog
kapitala.

Državna kupovina - bilo koja dobra ili usluge koje kupuje državna, entitetska, kantonalna ili lokalna
vlast.

Nacionalni dohodak otvorene ekonomije je zbir domaćih i inostranih izdataka za robu i usluge
proizvedene domaćim faktorima proizvodnje. Y = C + I + G + EX – IM, gdje je EX – izvoz, a IM –
uvoz.
Tekući račun i inostrana zaduženost

Saldo tekućeg računa - razlika između izvoza roba i usluga i uvoza roba i usluga.

CA = EX – IM

Ako je EX > IM - Suficit tekućeg računa

Ako je IM > EX 🡪 Deficit tekućeg računa

Promjene na tekućem računu mogu biti povezane s promjenama količine proizvodnje i, prema tome,
promjenama zaposlenosti. Tekući račun mjeri i veličinu i smjer međunarodnog posuđivanja. Ako je
EX < IM, zemlja ima deficit tekućeg računa. Ako je EX > IM, zemlja ima suficit tekućeg računa.
Ta zemlja finansira deficit TR svojih trgovinskih partnera. Zemlja s deficitom tekućeg računa uvozi
sadašnju potrošnju i izvozi buduću potrošnju. Zemlja s suficitom tekućeg računa izvozi sadašnju
potrošnju i uvozi buduću potrošnju. Niz deficita tekućeg računa može dovesti do velikog porasta
inostranog duga.

Štednja i tekući račun

Nacionalna štednja - dio proizvodnje koji se ne odnosi na ličnu potrošnju i na državne kupovine. U
zatvorenoj ekonomiji, nacionalna štednja uvijek je jednaka ulaganjima, za razliku od otvorene
ekonomije kada se mogu razlikovati.

Otvorena ekonomija može štedjeti ili povećanjem količine kapitala ili stjecanjem inostranog bogatstva,
a zatvorena može štedjeti jedino povećanjem količine kapitala. Štednja jedne zemlje može biti
posuđena drugoj za pvećanje njezine količine kapitala, pa se iz tog razloga suficit TR zemlje često
naziva njezinim neto inostranim ulaganjima.

Državne odluke o štednji donose se na osnovu analize učinka tih odluka na količinu proizvodnje i
zaposlenost.

Privatna štednja - dio raspoloživog dohotka koji se štedi umjesto da se troši.

Sp = Y – T – C

Državna štednja se definiše kao i privatna, a ima sljedeći oblik:

Sg = T – G

Kada je G > T imamo deficit državnog budžeta, koji nam pokazuje do kojeg nivoa država posuđuje
kako bi finansirala svoje izdatke.

Računi platnog bilansa

Računi platnog bilansa u zemlji bilježe njezina plaćanja strancima i primitke od stranaca. Svaka
transakcija koja rezultira plaćanjem strancu ulazi u račune platnog bilansa kao dugovanje i dobija
negativan (-) predznak. Svaka transakcija koja rezultira primitkom od stranaca ulazi u račune platnog
bilansa kao potraživanje i dobija pozitivan (+) predznak.

Međunarodne transakcije koje je bilježe u platnom bilansu:

 Transakcije koje proizilaze iz izvoza ili uvoza robe ili usluga i zbog toga direktno ulaze u tekući
račun.
 Transakcije koje proizilaze iz kupovine ili prodaje finansijske imovine. Imovina je bilo koji oblik
u kojem se bogatstvo može držati, kao što je novac, dionice, tvornice i slično. Finansijski račun
platnog bilansa bilježi sve međunarodne kupovine i prodaje finansijske imovine. Razlika između
izvoza i uvoza imovine zemlje naziva se saldo finansijskog računa.
 Određene aktivnosti koje rezultiraju transferima bogatstva između zemalja bilježe se na
kapitalnom računu.

Svaka međunarodna transakcija automatski 2 puta ulazi u platni bilans, jednom kao potraživanje, a
drugi put kao dugovanje. Stoga, vrijedi da je:

Tekući račun + finansijski račun + kapitalni račun = 0,

a ako imamo odstupanje, radi se o statističkoj diskrepanciji.

Poglavlje 12 - Nesuglasice oko trgovinske politike

Nesuglasice oko međunarodne trgovine

 Skup osmišljenih argumenata za vladinu intervenciju u trgovinu u naprednim zemljama. Jedni se

odnose na industriju „visoke tehnologije“, a drugi na analizu neuspjeha domaćem tržišta, odnosno
novu teoriju strateške trgovinske politike.
 Učinci rastuće međunarodne trgovine na radnike u zemljama u razvoju, te rasprave oko toga
trebaju li trgovinski argumenti uključivati standarde za nadnice i uslove rada. Ova rasprava je
često proširena na raspravu o učincima globalizacije.

Suptilni argumenti za aktivističku trgovinsku politiku

Aktivistička vladina politika mora ispraviti neke od postojećih neuspjeha domaćeg tržišta, tj. treba
imati opravdanje. Problem – vladin argument za aktivističku ulogu nije povezan sa posebnim
nedostacima slobodne trgovine.

Problem argumenata tržišnog neuspjeha za intervenciju jest u tome što je teško prepoznati tržišni
neuspjeh. Dvije vrste tržišnog neuspjeh trgovinske politike naprednih zemalja:

 Nemogućnost prisvajanja koristi od stvaranja znanja u industrijama visoke tehnologije

 Postojanje monopolskih dobiti u visoko koncentrisanim oligopolskim industrijama.

Tehnologija i vanjski faktori

Tržišni neuspjeh - poteškoće prisvajanja koristi od prelijevanja znanja. Kada se pokaže da su vanjski
faktori (koristi koje dobijaju preduzeća ne uključujući preduzeća koja ih stvaraju) znatni, postoje dobri
izgledi za ispravljanje tržišnog neuspjeha vezanog za poteškoće prisvajanja znanja, subvencioniranjem
industrije u kojoj se ti faktori pojavljuju.

Argument za vladinu podršku industrijama visoke tehnologije

 Sposobnost vladinih mjera ciljanja prave industrije
 Kvantitativna važnost argumenta

Opće je pravilo da bi trgovinska i industrijska politika trebala ciljati određene aktivnosti gdje je
prisutan tržišni neuspjeh. Stoga, politika bi trebala podupirati stvaranje znanja koje preduzeće ne može
prisvojiti samo za sebe.

Nesavršena konkurencija i strateška trgovinska politika

Tvorci argumenta ciljane industrije: Barbara Spencer i James Brander. Naglašavaju tržišni neuspjeh
kao opravdanje vladine intervencije u nedostatku savršene konkurencije. Brander-Spencerova analiza
– promjena „pravila igre“ i premještanje pretjeranih prinosa sa stranih na domaća preduzeća.

Kritika B-S analize:

 zahtijeva više podataka nego što ih je dostupno

 riskira se strana odmazda i
 domaća trgovinska i industrijska politika bi onemogućila upotrebu tako suptilnih analitičkih
sredstava.

Globalizacija i nisko plaćeni rad

Posljedice globalizacije u zemljama u razvoju: niska nadnica i lošiji uvjeti rada nego u razvijenim
zemljama.

Standardna analiza komparativne prednosti vs. antiglobalizacijski pokret.

S porastom izvoza prerađivačkih proizvoda zemalja u razvoju 90-ih godina razvija se

antiglobalizacijski pokret koji naglašava navodnu štetu koju svjetska trgovina čini radnicima zemalja u
razvoju. Aktivisti su isticali niske nadnice i loše uvjete rada u tvornicama zemalja u razvoju koje
proizvode dobra za Zapadno tržište. Aktivisti su, također, smatrali da WTO umanjuje nacionalnu
samostalnost i uvodi ideje slobodne trgovine koje štete radnicima. Pored toga, smatrali su da je,
globalizacija svjetske privrede loša za okoliš, te da utiče na kulturnu homogenizaciju.