Međunarodni trgovinski odnosi

(2. dio)

1
Protekcionizam
Slobodna razmjena u odnosu na nerazmjenu
Ravnoteža na tržištu
(odjeće) u uvjetima slobodne
D razmjene. SAD ima
P S komparativno slabiji položaj
u odjeći. Ravnotežna cijena
bez razmjene je u N. Cijena
Domaća ponuda bi u SAD bila 8$, dok bi
svjetska bila 4$.
8 Pretpostavljajući da
Domaća
N Domaća potražnja američka cijena ne utječe na
proizvodnja
svjetsku cijenu (4$),
Svjetska cijena ravnoteža se u uvjetima
slobodne razmjene javlja kad
4 L E F SAD proizvodi LE (100
jedinica) i uvozi razliku
između potražnje i domaće
100 300
ponude (EF ili 200 jedinica).
2
 Protekcionizam
Prepreke razmjeni
• prohibitivna carina - toliko visoka carina da potpuno onemogućuje
uvoz (npr. carina na odjeću 4$ po jedinici)
• neprohibitivna carina – umjerenija carine bi poljuljale, ali ne i
onemogućile razmjenu (npr 2$ po jedinici);
• odjeća će se u SAD prodavati po 6$
• ravnotežni je rezultat na carinu od 2$ smanjenje domaće potrošnje, a domaća
proizvodnja će se povećati
• carina će povećati cijenu, sniziti potrošenu i uvezenu količinu i povećati domaću
proizvodnju
• ekonomski trošak carina (npr. 2$), učinci su:
• Domaći proizvođači mogu povećati proizvodnju
• Potrošači se suočavaju s višim cijenama i smanjuju potrošnju
• Država ostvaruje prihod od carina

3
Protekcionizam
Slobodna razmjena u odnosu na nerazmjenu

Carina snižava uvoz i

D S potrošnju, povećava domaću
P proizvodnju i cijenu. Tržišna
se cijena poveća s 4 na 6$ po
jedinici, tako da se ukupna
tražena količina smanji. Uvoz
se smanji s 200 na 100
8 Domaća N jedinica, dok se domaća
Domaća Domaća
proizvodnja
proizvodnja
UVOZ proizvodnja poveća sa 100 na
cijena uvoza 150 jedinica.
6 M H J
Carina
4 L E E F
Svjetska ponuda

100100 200 300 300

4
Protekcionizam
Ekonomski trošak carina

Nametanje carine povećava

D S prihode i dovodi do
P neefikasnosti. Utjecaj carine
ima tri učinka. Polje B je
prihod od carine koji dobiva
Prihod država. Trokut A je trošak
carine Svjetska neefikasnosti u proizvodnji
cijena + koji potiče viša cijena zbog
6M H J carina carina. Troku C je neto
gubitak u probitku potrošača
B zbog neefikasno visoke cijene.
L E A C F Područja A i C su
4 neefikasnosti koje je
Svjetska cijena
uzrokovala carina.
0
100 150 250 300

5
 Protekcionizam
Ekonomski trošak carina
• površina B je prihod od carine koji je skupila država (100*2=200$)
• carina povećava cijenu na domaćim tržištima s 4 na 6$/jedinici.
Proizvođači povećavaju svoju proizvodnju na 150 jedinica. Stoga se
ukupni profiti povećavaju za 250$ (četverokut LEHM)
• potrošači plaćaju visoku cijenu. Ukupni je gubitak probitka potrošača
površina LMJF (550$)
• cjelokupni je društveni utjecaj probitak proizvođača od 250$ i dobitak
države (200$), dok je gubitak potrošača 550$
• neto je društveni trošak 100$ (jednak površinama A i C)
Carine stvaraju ekonomku neefikasnost, odnosno ekonomski je gubitak
potrošača veći od prihoda koje dobiva država i dodatnih profita koji
ostvaruju proizvođači!

6
Europske i svjetske regionalne integracije
• EU
• EFTA
• CEFTA
• ostale integracije

WTO
Uvod
• budućnost izvozne ekspanzije razvijenih zemalja ne može biti u
tome da se one zajednički organiziraju protiv nerazvijenih, nego
da se one grupno organiziraju jedne protiv drugih kako bi tako
organizirane jače potisnule s marginalnih pozicija druge razvijene
privrede
• ovaj pritisak razvijenih privreda, među nerazvijenima izaziva
nesigurnost u pogledu slobodnog i samostalnog vlastitog razvoja
• to dovodi do stvaranja potreba za integriranjem između
nerazvijenih zemalja kao neke vrste kolektivne samoobrane od
ekonomskog pritiska razvijenih privreda
Uvod
• razumljivo je da otpor integracijskim projektima razvijenih
privreda dolazi upravo od strane onih razvijenih privreda koje
nisu zahvaćene već postojećim integracijskim projektima
• to objašnjava i zašto se među nerazvijenim privredama danas
pojavljuju tendencije k integraciji upravo kod međusobno sličnih,
odnosno nekomplementarnih privreda, premda su se u prošlosti
izbjegavale upravo ovakve kombinacije
• zbog toga se danas kod ovih integracija javlja problem stagnacije
interregionalne trgovine, kad za nju na početku uopće nema
pravih robnih uvjeta
Uvod
• kronološki slijed formiranja integracija u kojima su u početku
(nakon II. svjetskog rata) prevladavale ekonomske, a tek kasnije
političke integracije dokazuje prevagu ekonomskog utjecaja nad
političkim, kojem se često u europskim integracijama pridaje
prevelik značaj
• najznačajnija svjetska i europska integracija je EU (integracija s
najjačim vezama danas u svijetu)
• EFTA (European Free Trade Association - Europsko udruženje za
slobodnu trgovinu), koja je dosta izgubila u svom značaju jer je
većina njenih članica pristupila Europskoj uniji
• CEFTA (Central European Free Trade Agreement - Sporazum o
slobodnoj trgovini zemalja srednje Europe)
Europska unija (EU)
• stvaranje EU je nedvojbeno pridonijelo tome da se određene
težnje njenih članica ostvare radi vlastite koristi, ali i prema
trećima i na štetu trećih
• EU, po svojim tvorcima, predstavljala bi nov jedinstven privredni
kolos koji po ekonomskoj snazi ne bi zaostajao za zemljama
povezanim na američkom kontinentu ili potencijalnim azijskim
dalekoistočnim savezima
• 1951. godine, na ministarskoj konferenciji u Parizu, prijedlogom
francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana
osnovana je Europska zajednica za ugalj i čelik (ECTS - European
Coal and Steel Community)
Europska unija (EU)
• ECTS se sastojala se od 6 članica: Njemačka, Italija,
Francuska i tri zemlje Benelux-a (smatraju se osnivači EU)
• moć donošenja odluka u industriji uglja i čelika dodijeljeno je
nezavisnom supranacionalnom tijelu
• ECTS je doživjela toliki uspjeh u narednim godinama da su iste
zemlje odlučile integrirati i druge sektore svojih ekonomija
• 1957. godine potpisivanjem Rimskog ugovora nastala je
Europska ekonomska zajednica (EEC- European Economic
Community) između zemalja koje su članice ECTS
Europska unija (EU)
• osnovni cilj Rimskog ugovora bilo postupno postizanje carinske
unije, uklanjanje svih prepreka kretanju robe i usluga, rada i
kapitala, usklađivanje monetarne i fiskalne politike i
uspostavljanje zajedničke agrarne i transportne politike između
zemalja potpisnica ugovora
• Rimski ugovor kasnije je izmijenjen jedinstvenim europskim
aktom (Single European Act - SEA), Ugovorom iz Maastrichta
1992. te konačno Ugovorom iz Amsterdama 1997. godine
• udruživanjem triju organizacija (ECTS, EEC - European
Economic Community i EUROATOM – Europska zajednica
za atomsku energiju) 1. 7. 1967. nastala je Europska zajednica
Europska unija (EU)
• Organi EU su Europski parlament (sjedište u Strasbourgu),
Europski sud, Vijeće ministara i Komisija EU, a osnovani su i
Europska investicijska banka i Europski socijalni fond čiji je
zadatak koordiniranje gospodarskog razvoja unutar Unije
• prvo proširenje 1973. godine: pristupile Velika Britanija, Danska i
Irska
• radi poboljšanja suradnje u monetarnoj sferi i osiguranja većeg
stupnja stabilnosti, uspostavljen je 1979. godine Europski
monetarni sustav (EMS), osnovan Europski monetarni fond i
formirana Zajednička obračunska jedinica (ECU)
• u drugom krugu proširenja EEC su se pridružile i južne europske
države: 1981. godine Grčka godine, a 1986. godine Španjolska i
Portugal
Europska unija (EU)
• ovo je proširenje nametnulo neodgodivu provedbu strukturnih
programa s ciljem smanjivanja razvojnih razlika unutar Zajednice
• 1990. — ujedinile su se Istočna i Zapadna Njemačka, čime je
bivša Istočna Njemačka uključena u EZ; ovim se povećao broj
stanovnika zajednice, kao i površina, ali ne i broj članica.
• naziv "zajedničko tržište" (Common market) mijenja se u
"unutarnje tržište" (Internal market), te se zadaje novi rok unutar
kojeg mora biti ostvareno - 1. siječanj 1993.
• Zajedničko ili unutarnje tržište pri tome znači prostor bez
unutarnjih granica u kojem je osiguran slobodan protok robe,
usluga, ljudi i kapitala
Europska unija (EU)
• pad Berlinskog zida, za kojim je uslijedilo ujedinjenje Njemačke
te oslobođenje od tutorstva SSSR-a, doveo je do procesa
demokratizacije u državama srednje i istočne Europe i do
promjena u političkoj strukturi cijele Europe
• stoga su države članice EC-a odlučile učvrstiti i produbiti
međusobne veze te su počele pregovore o novom ugovoru čije je
glavne odrednice potvrdilo Europsko vijeće u Maastrichtu 9. i 19.
prosinca 1991 godine
• 1. studenog 1993. — na snagu stupa Ugovor iz Maastrichta čime
je službeno osnovana Europska unija: proširio je integracijske
procese u Europi na nova područja: stvorena je monetarna unija
(EMU) i politička unija (EPU)
Europska unija (EU)
• vanjske veze zapadnoeuropske integracije mogu se promatrati s
gospodarskog i političkog aspekta
• gospodarska je suradnja s trećim zemljama EU definirana na
nekoliko razina:
– najviša razina suradnje je sa zemljama EFTA-e u formiranju
Jedinstvenog europskog prostora
– drugu razinu predstavljaju Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju
sklopljeni s Albanijom, BiH, Makedonijom, Crnom Gorom i Srbijom
– Euro-Mediteranski sporazumi
– Sporazumi o slobodnoj trgovini
Europska unija (EU)
• da bi neka država mogla pristupiti Europskoj uniji, mora
zadovoljiti određene gospodarske, političke i pravne uvjete (tzv.
kopenhagenski kriteriji)
• u osnovi, od moguće države članice zahtjeva se sekularna
demokratska vlast, vladavina prava, te odgovarajuće slobode i
institucije
• po Ugovoru o Europskoj uniji svaka država članica kao i
Europski parlament moraju posebno pristati na svako proširenje
• povećanje broja zemalja Unije pokreće i brojne probleme:
institucijske, sektoralne (ogleda se u znatnom opterećenju
fondova za financiranje, agrarne, regionalne, monetarne i
obrambene politike) i političke
• proces ostvarivanja monetarne unije podijeljen je u tri etape
Europska unija (EU)
• u prvoj etapi koja je započela još u lipnju 1989. u Madridu zemlje
članice su izradile tek okvirne planove poboljšanja gospodarskih
aktivnosti
• druga etapa u kojoj je trebalo postići gospodarsku konvergentnost,
otpočela je 1. siječnja 1994. godine
• značajno za ovu etapu je osnivanje Europskog monetarnog
instituta (European Monetary Institute - EMI) čiji je zadatak bio
poticanje suradnje nacionalnih središnjih banaka s krajnjim ciljem
osnivanja Europske središnje banke
• trećoj etapi, koja je započela 1. siječnja 1999. cilj je bio konačno
uspostavljanje zajedničke europske valute - eura. 1. siječnja 2002.
u opticaj su ušle novčanice i kovanice eura.
Europska unija (EU)
• euro je zamijenio nacionalne valute 1. srpnja 2002. godine u onim
državama članicama, koje su sudjeluju u uvođenju eura
• danas je 19 zemalja članica EU u eurozoni
• u protokolu koji je priložen Ugovoru, Danska i Velika Britanija
zadržavale su pravo neprelaska na treću fazu, čak ni onda kada
budu zadovoljavale određene kriterije (klauzula opting out), a isto
je učinila i Švedska
• danas euuro nije valuta i u: Mađarska, Češka, Poljska,
Rumunjska, Bugarska i Hrvatska
• 1. siječnja 1995. godine EU su pristupile Austrija, Švedska i
Finska
• U Strasbourgu je 16. svibnja 1997. Europska komisija donijela
dokument "Agenda 2000", kojim se predstavila strategija razvoja
EU nakon 2000
Europska unija (EU)
• u prvom dijelu Agende 2000 iznose se najvažnije politike EU koje
se moraju reformirati s ciljem osiguranja stabilnosti i jačanja
proširene EU (unutarnja politika, ekonomska i socijalna politika,
zajednička vanjska i poljoprivredna politika)
• drugi dio sastoji se od strategije i putova širenja EU, a
pripremljeno je i mišljenje o svakoj zemlji kandidatu za
punopravno članstvo u EU
• u ožujku 1998. EU je započela proces pregovora za tzv. "prvi val"
kandidata u članstvo Unije (Poljska, Češka, Mađarska, Estonija,
Cipar i Slovenija), a slijedećih pet kandidata predviđeno je za
drugi krug (Rumunjska, Bugarska, Litva, Latvija i Slovačka)
Europska unija (EU)
• 10 zemalja članica (Poljska, Češka. Mađarska, Estonija,
Cipar, Slovenija, Litva, Latvija, Slovačka i Malta) završile su
pristupne pregovore 13. prosinca 2002. godine u
Copenhagenu, a službeno su postale članice 1. svibnja 2004.
• 1. siječnja 2007. EU su pristupile Bugarska i Rumunjska
• Hrvatska kao 28 zemlja članica pristupila je EU 1. srpnja
2013. godine
• Unija se danas sastoji od 28 zemalja članica s otvorenom opcijom
daljeg proširenja
• zemlje kandidati: Albanija, Crna Gora, Makedonija, Srbija i
Turska
• potencijalni kandidati: BiH, Kosovo
• Velika Britanija – referendum 2016. godine o odstupanje iz EU -
Brexit
Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU
• 29. listopada 2001. godine Hrvatska je potpisala Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju (SSP) te je time obilježila prvi
ugovorni odnos između Hrvatske i Europske unije
• razvivši se od Procesa stabilizacije i pridruživanja, SSP pruža
okvir za čvršće odnose između EU i 5 zemalja jugoistočne Europe
(SEEC – South-East European Contries): Albanija, Bosna i
Hercegovina, Hrvatska, Makedonija i SR Jugoslavija (Srbija,
Kosovo i Crna Gora)
• ovim procesima prethodilo je predlaganje stvaranja Procesa za
stabilizaciju i pridruživanje (svibanj 1999), nakon čega je
uslijedilo usaglašavanje Pakta o stabilnosti
Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU
• Pakt predstavlja politički dokument kojem je strateški cilj
stabilizacija u jugoistočnoj Europi putem približavanja zemalja
regije euroatlanskim strukturama te jačanje međusobne suradnje
• Postoje i sličnosti i razlike između SSP i sporazuma koji su
članice EU od 2004. sklopile s EU (tzv. Europske sporazume)
• naime, i Europski sporazumi (ES) i Sporazumi o stabilizaciji i
pridruživanju (SSP) odnose se na liberalizaciju trgovine, politički
dijalog, uzajamna prava osnivanja tvrtki, pružanje usluga,
liberalizaciju tokova kapitala, kretanje radinika i razne oblike
gospodarske, financijske i tehničke suradnje
• glavne razlike sastoje se u odredbi evolutivne kluzule te u
regionalnoj suradnji
 Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU
• sklapanjem ovoga Sporazuma državi se u evolutivnoj klauzuli
potvrđuje status potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj
uniji
• to je samo po sebi viši stupanj odnosa nego što su ga u svojim
sporazumima o pridruživanju uspostavile nove države članice
• naime, Europski sporazumi nisu određivali status zemalja u pogledu
mogućnosti i procedure ulaska u proces proširenja EU, već se status
kandidata za članstvo stjecao naknadno tijekom uspješne provedbe
obveza iz pridruženog članstva
• u svom političkom dijelu SSP znatno više nego Europski sporazumi
naglašava potrebu regionalne suradnje radi stabiliziranja područja
jugoistočne Europe
Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU
• Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu 1. veljače
2005. godine
• komponenta SSP-a koja se odnosi na liberalizaciju trgovine može se
smatrati kao dio šire inicijative regionalne integracije
• paneuropsko područje slobodne trgovine nastaje usporednim
uklanjanjem trgovinskih prepreka između zemalja članica EU i
zemalja kandidata, kao i zemalja iz EFTA-e i CEFTA-e te drugih
zemalja Južne i istočne Europe
• istovremena liberalizacija trgovine u većini zemalja regije koja se
provodila kroz Sporazume o slobodnoj trgovini (RH-10-tak vezano
za PP proizvode) imala je snažne dinamičke učinke na ulaganja i
trgovinske tokove kroz integriranje u prošireno jedinstveno tržište
Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU

• Sporazumom je naglašen individualni pristup u vrednovanju

postignuća Hrvatske u približavanju Uniji
• to znači da se približavanje punopravnom članstvu temeljilo na
individualnim sposobnostim prihvaćanja europskih standarda i
kriterija, postigućima u izgradnji regionalne stabilnosti i
pojedinačnim rezultatima o provedbi obveza
• dokaz ovome individualnom pristupu bilo je pokretanje pregovora o
pridruživanju Republike Hrvatske i Europske unije
 Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU
• ciljevi pridruživanja bili su slijedeći:
– pružiti prikladan okvir za politički dijalog i time omogućiti razvitak bliskih
političkih odnosa između stranaka,
– poduprijeti napore Hrvatske u razvijanju gospodarske i međunarodne
suradnje, među ostalim, i usklađivanje njezina zakonodavstva sa
zakonodavstvom Zajednice
– poduprijeti nastojanja Hrvatske da završi prijelaz u tržišno gospodarstvo,
promicati skladne gospodarske odnose i postupno razviti područje slobodne
trgovine Zajednice i Hrvatske,
– poticati regionalnu suradnju u svim područjim koja su obuhvaćena ovim
Sporazumom
• SSP nije uređivao isključivo odnose između Hrvatske i Unije, nego je
u prvom redu uredio odnose u Hrvatskoj jačajući učinkovitost pravne
države te cjelokupnim gospodarskim i institucionalnim reformama
 Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU

• SSP se sastojao od 10 dijelova:

– opća načela
– politički dijelog
– regionalna suradnja
– slobodno kretanje roba
– kretanje radnika, poslovni nastan, pružanje usluga, kapital
– usklađivanje i provedba zakonodavstva i pravila tržišnog natjecanja
– pravosuđe i unutarnji poslovi
– politike suradnje
– financijska suradnja
– institucionalne, opće i završne odredbe
 Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU
• glede slobodnog kretanja robe i Hrvatska i Europska unija su se
obvezale da će stupanjem na snagu Sporazuma ukinuti sva količinska
ograničenja na uvoz poljoprivrednih i ribljih proizvoda

• slobodno kretanje robe: asimetrično u korist RH

• EU:
 ukida sve carine na uvoz iz RH odmah osim...
 za neke proizvode ostaje specifična carina
 utvrdila carine na uvoz baby beef
Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU

kvota datum carina proizvodi

IVa - 2002. 0% jaja, perad, tvrda pšenica, brašno, masti i
ulja, sokovi

IVb + 2002. MFN ovčje i kozje meso, perad, naranče, raž,

jagode, suncokret

IVc - 2003. 0% klaonički proizvodi, voće, orašasti

plodovi, gljive,...

IVd + 2002-2006. ukidanje 2006. žive svinje, meso i pr., mlijeko, rajčica,
šećer, maslinovo ulje

IVe - 2002-2006. 50% MFN 2006. perad, ovce i koze, jaja, povrće, ječam,
zob, m. povrće, kukuruz

IVf + 2002-2006. 50% MFN 2006. goveda i goveđe meso, sir, krumpir, luk,
jabuke, brašno
 Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU
• preferencijalni pristup hrvatskih proizvoda tržištu EU postojao je i
prije SSP-a, jer je u rujnu 2000. godine EU proširila trgovinske
preferencijale na zemlje tzv. Zapadnog Balkana
• veća povezanost s EU prema SSP-u uključivala je i mnoge druge
trgovinske propise o izravnim stranim ulaganjima koji su pozitivno
utjecali na integriranje kroz povećanu inozemnu trgovinu (ne nužno s
EU)
• cilj SSP-a bio je stvaranje područja slobodne trgovine EU i zemalja
Jugoistočne Europe na bilateralnoj osnovi
• ova je provedba bila asimetrična zbog toga što je EU brže
liberalizirala pristup svom tržištu nego Hrvatska
 Europska unija (EU)
Značaj SSP za trgovinske i druge odnose RH i EU
• okvir regionalne integracije Hrvatske obuhvaća slijedeće procese koji
utječu na trgovinu u Hrvatskoj:
– Hrvatska se pridružila WTO-u te time stvorila okvir za snižavanje carina na
uvoz iz ostalih zemalja na razini tarifa MFN, što će smanjiti skretanje u treće
zemlje,
– Hrvatska je članica EU
– Kao članica EU Hrvatska slobodno trguje i sa zemljama EFTA-a odnoso
EEA te s Turskom
Europska unija (EU)
Trgovinski odnosi RH s državama regije

• Danom pristupanja Europskoj uniji Republika Hrvatska je prestala biti

strankom Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006
Ugovora
• Trgovina s Bosnom i Hercegovinom, Republikom Albanijom, Crnom
Gorom, Kosovom, Republikom Makedonijom i Republikom Srbijom odvija
se sukladno Sporazumima o stabilizaciji i pridruživanju.
• Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji uz Sporazume o
stabilizaciji i pridruživanju s zemljama CEFTA-e, a kako bi se zadržala
tradicionalna trgovina, Europska komisija sklopila je Dodatne protokole s
Bosnom i Hercegovinom, Republikom Albanijom, Crnom Gorom,
Republikom Makedonijom i Republikom Srbijom.
EFTA
• EFTA (European Free Trade Assotiation – Europska zona
slobodne trgovine) nije nastala na osnovi cjelovite razvojne
koncepcije o dugoročnoj integraciji
• nastala je gotovo kao politički refleks, protest ili reakcija na
formiranje EU
• EFTA je utemeljena 1960. godine od strane Austrije, Danske,
Norveške, Portugala, Švedske, Švicarske i Velike Britanije s
ciljem uklanjanja uvoznih carina, kvota i drugih trgovinskih
prepreka Zapadne Europe, kao i podržavanja liberalnih,
nediskriminatorskih radnji u svjetskoj trgovini
• Island je pristupio EFTA-i 1970. godine, Finska 1986., a
Lihtenštajn postaje punopravnim članom 1996. godine
EFTA
• EFTA je dosta izgubila na snazi kroz pristupanje država članica
EU (V. Britanija, Irska i Danska 1973., Portugal 1986.)
• jedan od prvih ciljeva EFTA-e bio je utemeljiti slobodnu
trgovinu industrijskih proizvoda između zemalja članica, što je
postignuto još 1966. godine
• drugi cilj bio je stvoriti jedinstveno tržište u Zapadnoj Europi pa
je 1972. EFTA potpisala bilateralni sporazum o slobodnoj
trgovini s Europskom ekonomskom zajednicom, a koji se odnosi
na industrijske proizvode
• uklanjanje carina na industrijske proizvode postignuto je 1977.
• 1984. godine, tzv. Luksemburškom deklaracijom čime je
potpisano proširenje suradnje između EFTA i EEZ
EFTA
• Sporazum o Europskom ekonomskom prostoru (European
Economic Area – EEA) potpisan je u Oportu (Portugal) 1992, a
stupio je na snagu 1. siječnja 1994. godine
• EEA sporazum se odnosi na Jedinstveno tržište EU čelnica
EFTA-e i EU
• ove zemlje zajedno predstavljaju jedinstveno tržište za usluge,
kapital, tvorničku robu
• također EEA EFTA zemlje sudjeluju u velikom broju programa i
projekata Europske unije u područjima koja se direktno ne
odnose na trgovinu (istraživanje i razvoj, odgoj i obrazovanje
samo su neke od njih)
• političke smjernice za rad na području Europskog ekonomskog
prostora dane su od strane Vijeća EEA koje se sastaje dva puta
godišnje
EFTA
• pored ostalih aktivnosti, EFTA ima formalne odnose sa brojnim
zemljama izvan EU (tzv. treće zemlje)
• nakon pristupanja Finske, Švedske i Austrije EU, EFTA
obuhvaća još samo Lihtenštajn, Norvešku, Island i Švicarsku
• RH dok nije bila članica EU je imala potpisane bilateralne
sporazume sa zemljama EFTA, s kojima je imala pravo na
preferencijalne trgovinske uvjete
CEFTA
 
• inicijativa stvaranja CEFTA-e (Central European Free Trade
Agreement) bila je od strane mađarskog predsjednika Vlade te
čelnika Češkoslovačke, Mađarske i Poljske koji su se sastali u
mađarskom gradu Višegradu
• 15. veljače 1991. usvojili su Deklaraciju o suradnji s ciljem
približavanja europskoj integraciji
• svrha deklaracije bila je potaknuti napore ka integriranju zemalja
članica u zapadno-europske institucije i preko toga pristupiti
europskom političkom, ekonomskom, obrambenom i pravnom
sustavu, kao i tražiti priliku za bližu ekonomsku i političku
suradnju
• ova deklaracija uključuje i konsolidiranje demokracije te tržišne
ekonomije
CEFTA
 
• CEFTA je potpisana 21. prosinca 1992. u Krakowu
• članovi zemalja potpisnica prethodno su potpisali Ugovor o suradnji
s EU, što je zapravo i razlog funkcioniranja CEFTA-e koja
predstavlja pripremu za punopravno članstvo u EU
• cilj ovog sporazuma i organizacije je postupno prilagođavanje
gospodarstva slobodnoj trgovini od strane članica za vrijeme
tranzicijskog razdoblja
• sporazum pokriva industrijske i poljoprivredne proizvode te sadrži
osnovne propise koji uključuju zakone o porijeklu robe, suradnju po
pitanju uvoznih carina, državnog monopola, plaćanje, zakone o
konkurentnosti poduzeća, državnu pomoć, javne nabavke, zaštitu
intelektualnog vlasništva, damping, itd.
CEFTA
 
• u vrijeme potpisivanja CEFTA, Deklaracija o udruživanju bila je
već potpisana i to na početku pregovora o liberalizaciji trgovine.
• 1993. godine, kada je CEFTA počela djelovati, uklonjene su carine
za približno 40% industrijskih proizvoda
• daljnje ukidanje carina 1994. godine dovelo je do restrikcije carina
na 50% proizvoda.
• Slovenija je postala članica 1. siječnja 1996., a prije toga je morala
potpisati bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini sa svim
tadašnjim članicama
• nakon pristupanja Slovenije, carine su ukinute na 80% industrijskih
proizvoda, a uvedena je i postupna redukcija za poljoprivredne
proizvode
CEFTA
 
• uvjeti pristupanja novih članica u CEFTA utvrđeni su Poznanskom
deklaracijom, kojom novim članom postaju one zemlje koje su
članice WTO i potpisnice Ugovora o suradnji s EU, pod uvjetom da
to prihvaćaju CEFTA članice
• Rumunjska pristupa CEFTA-i 1997., a dvije godine kasnije i
Bugarska
• Hrvatska je postala članica CEFTA-e 1. ožujka 2003. godine
• Makedonija pristupa 2006, a Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna
Gora, Moldavija i Srbija godine 2007. Kosovo je ušlo u CEFTA-u
2007. dok je bilo unutar državnih granica Republike Srbije
 CEFTA

• nakon pristupanja 5 zemalja CEFTA-e u Europsku uniju (2004.), u

organizaciji su jedno vrijeme bile samo Rumunjska, Bugarska i
Hrvatska
• u međuvremenu su zemlje članice odlučile sniziti kriterije za
članstvo
• nakon toga CEFTA-i su pristupile Srbija, Crna Gora, Makedonija,
Albanija, Moldavija, Bosna i Hercegovina i Kosovo koje su nakon
ulaska Rumunjske, Bugarske i Hrvatske u EU danas jedine članice
• Hrvatska dok nije bila članica EU imala je bilateralne sporazume sa
svim članicama CEFTA-a
Značaj regionalnih trgovinskih ugovora
 
• danas su 90 posto članica WTO-a ujedno i članice nekih
regionalnih integracija
• članak XXIV GATT-a (Sporazum o carinama i trgovini – General
Agreement of Tariffs and Trade) dozvoljava regionalnim
trgovinskim sporazumima izuzeće od principa najpovlaštenije
nacije
• RTA (Regional Trade Agreements – regionalni trgovinski
sporazumi) ne smije podizati trgovinske barijere zemljama koje su
izvan regije
• razlog ovoj mjeri bio je taj što je RTA promovirao trgovinsku
liberalizaciju unutar regije, a s druge strane podizao trgovinske
barijere zemljama izvan regije što je sriječavalo trgovinsku
liberalizaciju u cjelini
Značaj regionalnih trgovinskih ugovora
 
• posljednjih godina su pomaci prema regionalnim integracijama
postali sve aktivniji
• u Europi, stupanjem na snagu Povelje iz Maastrichta u studenom
1993. kreirana je Europska unija koja predstavlja nadgradnju u
odnosu na Europsku zajednicu
• U međuvremenu u rujnu 1993. potpisivanje lateralnih sporazuma u
NAFTA-u (North American Free Trade Agreement) aktiviralo je
zonu slobodne trgovine u Sjevernoj Americi.
• zemlje Latinske Amerike inicirale su stvaranje MERCOSOUR-a
(The Southern Common Market Treaty) u siječnju 1995.
Uvjeti za nastajanje ekonomskih integracija
 
• Suvremene tehnologije

• Mobilnost proizvodnih faktora roba i usluga

• Suvremeni komunikacijski sustavi

• Neutralizacija prostornih separacija

Motivi za nastajanje integracija su:
 
• Postizanje ekonomije obujma

• Povećanje blagostanja naroda

• Pravednih međuregionalne raspodjele

• Sigurnost stanovništva

• Povećanje proizvodnosti i efikasnosti

Faze i oblici regionalnog integriranja
 
• Zagovornice regionalnog integriranja vjeruju da se
ekonomski razvoj integriranih zemalja ubrzava:
1.stimuliranjem i ekspanzijom proizvodnje na
racionalnijim osnovama,
2. povecanjem korisnosti od razmjene,
3. ostvarivanjem koristi od medusobne konkurencije
4. uštedom deviznih sredstava.

• Integriranjem se ostvaruju sljedeći ciljevi:

1. Povecava obujam razmjene,
2. Ubrzava ekonomski razvoj,
3. Raste stupanj blagostanj
Efekti ekonomskih integracija
 
Statički efekti:
• efekti stvaranja i skretanja trgovine,
• efekti na proizvodnju,
• efekti na potrošnju,
• efekti na odnose razmjene.

Dinamički efekti:
• povećanje konkurencije
• postizanje optimuma proizvodnje
• efekte na investicije
• efekte na platnu bilancu
Statički efekti
 
a) Efekti stvaranja – nastaju uslijed ukidanja carina, što za sobom povlači bolje
iskorištavanje raspoloživih resursa. Efekti skretanja trgovine takoder su
posljedica carinskih promjena ali ne onih izmedu zemalja članica, nego
izmedu unije i trećih zemalja

b) Efekti na proizvodnju – manifestira se od proizvodača s višim prema

proizvodačima s nižim troškovima proizvodnje, a rezultira se dobitkom ili
gubitkom.

c) Efekti na potrošnju – ukidanjem carina izmedu članica ili smanjenjem carina u

odnosu na treće zemlje dolazi do
supstitucije skupljih domaćih s jeftinijim proizvodima iz uvoza.

d) Efekti na odnose razmjene – ukidanjem medusobnih carina medu članicama

unije mijenja se i odnos njihovih izvoznih i uvoznih cijena. Stvaranjem carinske
unije rezultira proširenjem tržišta i povećanjem udjela u svjetskoj trgovini
Dinamički efekti
 
• povećanje konkurencije - veća konkurencija otvara i velike
mogućnosti za specijalizaciju što podrazumijeva niže troškove
proizvodnje i koncentraciju jedne zemlje na sektore u kojima ona
uživa komparativne prednosti.

• postizanje optimuma proizvodnje – odnosi se na izbor veličine i

izbor tehnologije poduzeca

• efekte na investicije – imaju utjecaja na opseg i na strukturu

investicija

• efekte na platnu bilancu – dva su efekta: statičan i dinamičan...

Sustav multilateralizma i regionalnizma
 
• Ekonomska globalizacija očituje se favoriziranjem novih entiteta,
regionalnih unija bolje prilagođenih razvojnim tijekovima
• Tijekovi razmjene organiziraju se oko više atraktivnih polova koji
su strukturirani oko integracijskih trgovačkih i ekonomskih
sporazuma: u Sj. Americi s NAFTA-om, u Lat. Americi s
MERCOSUR-om, u Aziji – Pacifiku s ASEAN-om i u zapadnoj
Europi s EU
• Među svim postojećim sporazumima, prednjači onaj o EU
• Regionalizam provodi liberalizaciju razmjene različitom brzinom:
bržu unutar integracija i slabiju u odnosu na povezivanje s ostalim
svijetom.
 Sustav multilateralizma i regionalnizma
 
a) Regionalne integracije razvijenih i c) Afrika
srednje razvijenih zemalja 1. CEMAC – Economic and Monetary
1. APEC Comunity of Central Africa
2. CEPGL – Economic Comunity of the
2. CEFTA
Countrie of the Great Lakes
3. EFTA 3. COMESA – Common Market for
4. EU Eastern and Southeastern Africa
5. NAFTA 4. ECCAS
6. EMTA 5. ECOWAS
6. MRU
b) Latinska Amerika i Karibi 7. SADC
2. Andska skupina 8. UEMOA
2. CACM - Central America Common
d) Srednji istok i Azija
Market
2. ASEAN – Association of South East
3. CARICOM – Carrebean Comunity and
Asian Nations
Common Market
2. BA- Bangkok Agreement
4. LAIA – Latin America Integration
3. ECO – Economic cooperation
Association
Organization
5. MERCOSUR – Southern Corn Common
4. GCC- Gulf Cooperation Cpuncil
Market
5. SAARC – South Asian Association for
6. OECS – organization of eastern
Regionaln Cooperation
Carrebean States
6. UMA – Arab Magreb Union
 GATT – General Agreement
of Tariffs and Trade
• Bretonvudski sporazum (srpanj 1944.) predvidio je
osnivanje MMF-a, Svjetske banke i Međunarodne
trgovinske organizacije (ITO-OIC)
• Havanska povelja za osnivanje Međunarodne
trgovinske organizacije je odbijena
• 1947. godine u Ženevi nastao je GATT
• osnovni tekst GATT-a je sporazum od 38 članaka,
koji sadrži glavne principe o liberalizaciji razmjene
potpisale su ga 23 članice, s ciljem da se smanje
ograničenja (carine, kvote) koja su utjecala na
međunarodnu trgovinu
 GATT – General Agreement
of Tariffs and Trade
• porast svjetske trgovine te svjetskog GDP-a nakon
uspostavljanja GATT-a
• polazišna točka je 1950-a
• porast svjetske trgovine koji nije popraćen s
odgovarajućim rastom GDP-a rezultat je olakšavanja
trgovine među zemljama članicama
2000

Trgovina roba
1000

GDP

200

100
Uspostavljen WTO
Uspostavljen
GATT
GATT
50
1929/ 32 38 48 60 70 80 90 1995
 GATT – General Agreement
of Tariffs and Trade
Tri osnovna principa GATT-a:

• PRINCIP NEDISKRIMINACIJE – u skladu s člankom 1

GATT-a i tretmanom najpovlaštenija nacije (MFN –
Most Favoured Nation klauzul), članice su obavezne
tretirati proizvode drugih zemalja članica ne manje
povoljno od proizvoda iz bilo koje druge zemlje članice

• PRINCIP UKIDANJA SVIH NECARINSKIH BARIJERA

• PRINCIP DOGOVARANJA
 GATT – General Agreement
of Tariffs and Trade
Rezultati rundi pregovora GATT-a:
• ŽENEVA (1947./1948.)
• ANNECY (1949.)
• TORQUAY (1950./1951.)
• ŽENEVA (1955.)
• DILLON RUNDA (1960./1961.)
• KENNEDY RUNDA (1964./1967.)
• TOKIJSKA ILI NIXON RUNDA (1973./1979.)
 GATT – General Agreement
of Tariffs and Trade
URUGVAJSKA RUNDA (1986./1994.)
• jedan od najvažnijih rezultata je Sporazum o
osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO)
• veći stupanj liberalizacije trgovine (poljoprivreda,
tekstilni proizvodi) te značajno snižavanje carina
za industrijske proizvode
• osigurao je čvršće osnove za rješavanje
trgovinskih sporova
 GATT – General Agreement
of Tariffs and Trade
Prvi krug pregovora u okviru WTO-a:
MILENIJSKA ILI DOHA RUNDA (2000./2003.)
• prvi ozbiljan pokušaj da se smanje poljoprivredne
subvencije i prevelika zaštita u razvijenim
zemljama
• u članstvo WTO-a primljene Kina i Tajvan kao
nezavisni carinski teritorij
• pregovori prošireni na međuodnose trgovine i
investicija, te zaštite okoliša
 WTO – World Trade
Organization
• nastala je kao rezultat GATT rundi pregovora, a najveći utjecaj
je imala Urugvajska runda pregovora
• WTO osim GATT-a (General Agreement of Tarriffs and Trade)
uključuje i Opći sporazum o trgovini i uslugama – GATS
(General Agreement on Trade in Services) i Trgovačke
aspekte prava na intelektualno vlasništvo – TRIPS (Trade-
Related Aspects of Intellectual Property Rights)
• formalno je utemeljena u travnju 1994. god u Marakešu,
Maroko, a započinje s radom 1. siječnja 1995. god.
• RH postaje članicom 30. studenog 2000. i danas obuhvaća
151 državu
 Cilj i smjernice WTO
• WTO je zamišljen kao «forum» za poticanje daljnjih
pregovora o liberalizaciji trgovine
• uspješno provoditi dogovoreni Postupak rješavanja
sporova
• što brže prihvatiti dogovoreni mehanizam radi
učinkovite procjene i daljnjeg usmjeravanja
trgovinskih politika
• suradnja s Međunarodnim monetarnim fondom i
Svjetskom bankom treba postati prioritet
 WTO sporazumi sadrže nekoliko
osnovnih nacela (4):

• NAČELO NEDISKRIMINACIJE (MFN)

• PREDVIDLJIV I RASTUĆI PRISTUP
TRŽIŠTIMA
• određen uporabom tarifa ili carinskih dadžbina
• trgovinski uvjeti moraju biti transparentni
(predvidljivi)
• POTICANJE SLOBODNE KONKURENCIJE
• POTICANJE RAZVOJA I EKONOMSKIH
REFORMI
Konferencija ministara WTO
• Konferencija ministara najviši je organ u sustavu
WTO.
• ima obvezu okupljanja svake dvije godine.
I. Ministarska konferencija održana je u
Singapuru 1996. godine.
• članice su potvrdile svoje pristajanje uz
liberalizaciju trgovine uslugama
• postignut je dogovor o ugrađivanju područja
investicija i konkurencije pod nadležnosti WTO
uspostavljene radne skupine
 Konferencija ministara WTO
II. Ministarska konferencija održana u Ženevi, 1998. godine.
• označila 50 godina postojanja multilateralnog trgovinskog sustava
• potiče se Plan aktivnosti za nerazvijene zemlje
• usvaja se Deklaracija o globalnoj elektronskoj trgovini (e-
commerce)

III. Ministarska konferencija održana u Seattlu, 1999. godine.

• sastanak je doživio neuspjeh jer se članice nisu mogle usuglasiti
o području rasprave
• održavane su velike demonstracije, što je bio poticaj za stvaranje
antiglobalistickih pokreta
 Konferencija ministara WTO
IV. Ministarska konferencija održana u Dohi, Katar, 2001.
godine.
• prvi put prisustvuje i Republika Hrvatska kao suverena država
• u članstvo su primljene dvije nove članice: Kina i nezavisni carinski
teritorij Taiwan
• vodeće teme pregovora bile su odnos trgovine i investicija,
konkurencija i zaštita okoliša

V. Ministarska konferencija održana u Cancunu, Meksiko, 2003.

godine.
• sastanak je doživio neuspjeh i potaknuo pitanje svrsishodnosti
daljnjeg djelovanja WTO, jer su razlike između bogatih
industrijaliziranih i nerazvijenih zemalja izgledale prevelike
Konferencija ministara WTO
VI. Ministarska konferencija održana u Hong Kongu,
2005. godine.

• smatra se kao nastavak pregovaračkih rundi iz Dohe,

pod nazivom Razvojna agenda iz Dohe
• cilj sastanka je sniziti trgovinske barijere diljem svjetskog
ekonomskog prostora s posebnom pozornošću na
poljoprivredna pitanja
 Razlike izmedu GATT-a i
WTO-a:
• U okviru GATT-a postojali su usporedni ugovori, dok u WTO-
u postoje samo unificirani ugovori
• WTO uključuje trgovanje uslugama i pravo intelektualnog
vlasništva
• po prvi put se spominje tema zaštite okoliša
• neobvezujući ugovori GATT-a se povlače i primjenjuju se
GATT/WTO uredbe
• WTO broji 151 zemlju članicu dok je GATT imao samo 23
članice
• u prijašnjem radu GATT-a česti su bili slučajevi nepoštivanja
odluka najviših tijela, dok WTO članice više ne mogu
spriječavati izvršenje legalno donesenih odluka
 Suradnja EU i RH sa WTO
• EU djeluje kao jedinstvena članica WTO, ali i sve njezine članice
djeluju kao pojedinačne članice WTO
• 1995. godine uspostavlja se Kodeks ponašanja – nova pravila
suradnje s WTO
• EU zastupa stajalište da je WTO u svojem djelovanju važna
institucija te treba mnogo učinkovitije surađivati s drugim
međunarodnim institucijama i organizacijama, kojima je cilj
poticati razvoj i smanjiti razlike izmedu zemalja
• pristupivši u članstvo WTO, u RH su prosječne carinske stope na
industrijske proizvode smanjene sa 9,7% na 5,34%; za
poljoprivredne proizvode prosječne carinske stope su smanjene
sa 33,7% na 16,4%.
• kao članica prvi put je sudjelovala na Ministarskoj konferenciji
2001. godine u Dohi kojom je pokrenuta nova runda
multilateralnih trgovinskih pregovora
 WTO i svjetska
poljoprivreda
• Do završetka Urugvajskog kruga pregovora poljoprivreda
nije bila predmet međunarodnihg trgovisnkih sporazuma
• Za poseban status poljoprivrede do tada se najviše zalagala
EU zbog težnje očuvanja CAP mehanizma
(minimalneulazne cijene, promijenjive carine i izvozne
naknade)
• Urugvajski krug pregovora glede poljoprivrede imao je cilj
da se i na ovom području uvede red i to na način da se
progresivno smanje subvencije i zaštita
• WTO omogućuje da je domaća poljoprivredna politika
predmet kojemu se određuju zajednički okvidi te se za
svaku državu članicu utvrđuju posebni plafoni kojih se mora
pridržavati, posebice glede carinske zaštite
 WTO i svjetska
poljoprivreda
• najvažniji elementi sporazuma razvrstavaju
se na četiri područja:
• pristup tržištu
• domaća potpora
• izvozne subvencije
• sanitarne i fitosanitarne mjere
 WTO i svjetska
poljoprivreda
1. PRISTUP TRŽIŠTU
• Najvažnije dostignuće – obveza tarifikacije svih
postojećih necarinskih prepreka u uvozu u
jedinstvenu carinu
• Mogućnost tarifikacije i plafoniranja carina može se
izvesti na dva načina: samo kao ad valorem
(vrijednosne) i/ili količinske carine (iskazane u
novčanom iznosu po mjernoj jedinici proizvoda koji
se uvozi
 WTO i svjetska
poljoprivreda
• numerički ciljevi za ukidanje subvencija i protekcionističkih mjera za
razvijene zemlje i zemlje u razvoju. AMS (agregirane mjere potpore) je
baziran na PSE (ekvivalent proizvođačkih subvencija) - mjeri
poljoprivrednu zaštitu uzimajući u obzir razliku između domaće i
referentne cijene za proizvod plus ostale neto subvencije
Razvijene zemlje Zemlje u razvoju
6 godina 1995-2000 10 godina 1995-2004
Carine
Prosječno sniženje za sve polj. -36% -24%
proizvode -15% -10%
Minimalno sniženje po proizvodu
Domaća potpora
Ukupno AMS sniženje za poljoprivredu -20% -13%
(bazni period 1986-1988)

Izvoz
Vrijednost subvencioniranog izvoza -21% -14%
(bazni period 1986-1990)
WTO i svjetska poljoprivreda
2. DOMAĆA POTPORA
• Domaće mjere potpore regulirane su ograničenjima ukupnih
agregatnih mjera potpore (Total AMS)
• Total AMS je instrument kojim se kvantificira agregatne
(zbirna) vrijednost domaće potpore ili subvencije koja se
izdvaja za svaki poljoprivredni proizvod
• U WTO terminologiji, potpore su podijeljene u tzv. „košare“
kojima su dane boje svjetala na semaforu: zelena
(dozvoljeno), žuta (uspori, odnosno reduciraj), crvena
(zabranjeno)
• Poljoprivredni sporazum unutar WTO (AoA – Agreement on
Agriculture) nema crvenu košaru, ali je domaća potpora koja
prekoračuje redukcijske obveze u žutoj košari zabranjena; a
postoji i plava košara za poticaje koji su ugrađeni u programe
koji limitiraju proizvodnju
• postoje i izuzeci za zemlje u razvoju
 WTO i svjetska
poljoprivreda
• Žuta košara (kutija, engl. box)
• u žutu kutiju spadaju sve mjere domaće potpore koje
narušuju (iskrivljuju) proizvodnju i trgovinu
• to je sva domaća potpora osim one u plavoj i zelenoj
kutiji
• to uključuje: mjere potpore cijena ili mjere direktno
povezane s proizvodnjom
• ovo su mjere podložne limitiranju
 WTO i svjetska
poljoprivreda
• Plava košara
• ovo je u stvari žuta košara uz pojedine uvjete – uvjete
koji bi trebali reducirati iskrivljenja tržišta
• sve potpore koje bi inače trebale biti svrstane u žutu
kutiju, stavljene su u plavu ako potpora nalaže
proizvođačima da limitiraju proizvodnju
• ne postoje limiti na izdatke iz plave košare
 WTO i svjetska
poljoprivreda
• Zelena košara
• potpore iz zelene košare ne smiju uzrokovati iskrivljenje
trgovine, eventualno smiju uzrokovati minimalne
distorzije
• moraju biti financirne od strane države (a ne da terete
potrošačke više cijene) i ne smiju uključivati cijenovne
potpore
• teže da postanu programi koji se ne odnose na posebne
polj. proizvode i uključuju direktne potpore dohotka
proizvođača koje su razdvojene od proizvodnje i cijena
• također uključuju državno financirano znanstveno
istraživanje, zaštita bilja i životinja, savjetodavna služba,
marketing i promidžba, infrastrukturne usluge, zaštita
okoliša i regionalni razvojni programi
 WTO i svjetska
poljoprivreda
• zbroj pojedinačnih potpora odabran je kao osnovica za
obvezno sniženje
• obvezno smanjenje nije se odnosilo na mjere koje ne
iskrivljuju tržište i proizvodnju (zelena košara)
• EU je uspjela da se za bitne novine CAP-a uvedene
McSherrievom reformom iz 1992. (nadoknađujuća
plaćanja za žita i uljarice te premije za ekstenzivni uzgoj
stoke) ne primjenjuje obvezno smanjivanje u razdoblju
do 2000.
WTO i svjetska poljoprivreda
3. IZVOZNE SUBVENCIJE
• stručna literatura ističe da su izvozne subvencije mjera
agrarne politike s najjačim iskrivljujćim učincima na tijekove
međunarodne trgovine
• stoga su izvozna subvencije izdvojene od zbirnih mjera
potpore (AMS) da bi se na njih mogao primijeniti stroži kriterij
u obvezatnom sniženju
• dogovoreno je da nove izvozne subvencije neće biti
dozvoljene, a postojeće se zamrzavaju i podvrgavaju sniženju
• posebnom odredbom omogućio se izbor ishodišnog razdoblja
1991-1992. i to na inicijativu EU (Francuske) zato što je u tom
razdoblju subvencionirani izvoz bio osjetno viši za neke
značajne proizvode
• na taj način je EU izbjegla drastično smanjenje ukupnog
izvoza za pojedine proizvode
WTO i svjetska poljoprivreda
4. SANITARNE I FOTOSANITARNE MJERE
• ovo područje nije sastavnica Sporazuma pa se ovdje
neće niti analizirati