Biblioteka

SINTAGMA

Antoine Compagnon
DEMON TEORIJE
Urednici
Milivoj Solar
Božidar Petrač S francuskog prevela Morana Čale

Glavna urednica
Grozdana Cvitan

J\Gf~l
Zagreb 2007
 ČITA TELJ

Nakon pitanja >>Što je književnost?«, )>Tko govori?(( i »O

čemu?((, čini se neizbježnim postaviti pitanje »Kome?«. Poš-
to smo proučili knjižcmost, autora i svijet, književni element
koji najprije moramo razmotriti jest čitatelj. Kritičar roman·
tizma M. H. Abrams književnu je komunikaciju opisao pre·
ma osnovnome obrascu trokuta, u kojemu djelo zauzima
težište, a tri vrha odgovaraju svijetu, autoru i čitatelju. Objek-
tivni ili formalni pristup književnosti usredotočuje se na dje-
lo; izražajni pristup na umjetnika; mimetički pristup na svi·
jet; i naposljetku, pragmatički pristup na publiku, čitatelj­
stvo, čitatelje. U proučavanju književnosti čitatelju se mje-
sto ustupa vrlo neravnomjerno, no da bismo o tome stekli
jasniji uvid, nije zgorega ponovno krenuti od dvaju polova
oko kojih se okupljaju antitetička stajališta, s jedne strane pri·
stupi koji posve zanemaruju čitatelja, a s druge pristupi koji
mu pridaju važnost ili ga čak postavljaju u prvi plan književ·
nosti te književnost poistovjećuju s čitanjem. U pogledu či­
tatelja teze su podjednako oprečne kao u vezi s namjerom
i s referencijom, i dakako, imaju it ekakve veze s prethodni·
ma. I ovaj ću put postupiti tako da ih jedne drugima suprot·
stavim, osujetim ih i potražim izlaz u trećem rješenju koje
bi ih sve obuhvatilo.

Čitanje isključeno iz igre

Da se ne vraćamo predaleko u prošlost, spor o čitanju su-

protstavio je, na primjer, impresionizam i pozitivizam kra-
jem XIX. stoljeća. Znanstvena kritika (Brunetiere), a zatim
i povijesna (Lanson), polemizirale su protiv kritike koju su
(osobito Anatole France) nazivali impresionističkom, a koja
r!:S' ll w :r X' YU zr , s nr·tr · 2 ·ilf""
je tjedan za tjednom svoje doživljaje književnosti iznosila u
kronikama novina i časopisa, Kritici koja njeguje ukus, rav-
na se prema naklonosti, govori o svojem doživljaju, svojim
reakcijama, u skladu s humanističko m tradicijom kakvu uzor-
no predstavljaju Montaigneove pohvale čitanju kao kulturi
»uglađenog čovjeka« (ho nnete homme), suprotstavlja se nuž-
nost da se održe odmak, objektivnost, metoda. »Da budemo
iskreni,« priznao je naime Anatole France, ~>kritičar bi morao
reći: 'Gospodo, u vezi sa Shakespeareom, u vezi s Racineom,
govorit ću o sebL« Nasuprot takvome prvom čitanju amatera
i poklonika knjiga, navodno znanstveno, pomno čitanje, su-
kladno očekivanju teksta, samo sebe opovrgava kao čitanje.
Svaki na svoj način, Brunetiere i Lanson smatraju da treba iz-
maknuti čitatelju i njegovim prohtjevima, ne tako da se nje-
govi dojmovi ponište, nego da im se nametne stega, te baveći
se samim djelom postići objektivnost>> Vježba eksplikacije«,
napisao je Lanson, >>ima cilj, a kad se dobro provodi, i poslje-
dicu da u studenata stvori naviku da čitaju pozorno i književ-
ne tekstove tumače vjerno« (Lanson, 1925., str, 40).
Iako oslanjajući se na posve drukčije pretpostavke, ali u
istom vremenu, čitanje je poricao i Mallarm e, koji je u tekstu
>>Quant au livre« (Što se tiče knjige) ustvrdio: >>Budući da je
neosobna utoliko što se od nje čovjek odvaja kao autor, knji-
ga ne iziskuje da joj priđe čitatelj. Među stvarima koje ljudima
služe, ona kao takva biva posve sama: kao činjenica, kao biće«
(Mallarme, str, 372). Knjiga, djelo, okruženi mističnim ritua-
lom, postoje takvi kakvi su sami po sebi, istodobno odijeljeni
od autora i od čitatelja, u svojoj čistoći samostalnih, nužnih i
bitnih predmeta. Kao što pismo modernoga djela ne teži da
bude izražajno, ne traži ni da ga itko identificira.
Unatoč međusobnom sporu o autorskoj namjeri, histo-
rizam (koji djelo privodi njegovu izvornom kontekstu) i
162
formalizam (koji zahtijeva povratak k iman enciji teksta) du-
go su se slagali kad je trebalo izagnati čitatelja, a najodrješi-
tije su ga i najizričitije isključili američki međuratni novi
kritičari, Djelo su definirali kao samodostatnu organsku cje-
linu koju treba čitati pomno (close reading), to jest savrše-
no objektivno, deskriptivno, pozorno prema paradoksima,
višeznačnostima, napetostima što pjesmu čine zatvorenim
i postojanim sustavom, verbalnim spomenikom ontološko-
me statusu po kojemu se ona odvaja i od proizvodnje i od
recepcije jednako kao u Mallarmea, U skladu sa svojim ge-
slom »Pjesma ne mora značiti nego biti«, preporučivali su
da se pjesma laboratorijski secira kako bi joj se dokučila vir-
tualna značenja. Novi kritičari su zato prokazivali takozva-
nu zabludu o osjećajnosti (affective fallacy), koja je u njiho-
vim očima tvorila par sa zabludom o namjeri (intentional fal-
/acy), pa se obiju nužno trebalo otresti usporedno, >>Zabluda
o osjećajnosti je«, napisali su Wim satt i Beardsley, >>zbrka iz-
među pjesme i njezinih postignuća (između onoga što jest i
onoga što čini)<< (Wimsatt, str, 21).
Međutim, jedan od osnivača nove kritike, filozofi. A. Ric-
hards, nije zanemario golemi problem što ga je pred pro-
učavanje književnosti postavljalo empirijsko čitanje. U knji-
zi Princip/es of Literary Criticism (Načela književne kritike,
1924.) prije svega je od tehničkih komentara, koji se odnose
na književni predmet, razlučio kritičke komentare, koji se
bave doživljajem književnosti, te je takav doživljaj odobrio
prema obrascu što su ga promaknuli Matthew Arnold i vik-
torijanska kritika, koji su književnost, kao nadomjestak reli-
gije, prometnu li u moralni katekizam novoga demokratskog
društva, No ubrzo zatim Richards je pristao uz odlučno anti-
subjektivističko gledište, a stav je dodatno učvrstio pošto je
poduzeo niz pokusa u vezi s čitanjem, koje je izložio u knjizi
163
•••••'119'Mii·llsll!rilt!:IIIIIWIIIItlllitW·l"il?liiiWilZIITI....,lr$117. .115--'llllll•nlllililiiii~',t··d--lilillliiiiiiliiiillililliillilliil-----------
teško, nepronična, dvosmisleno, ali glami je problem~ čita­
Practical Criticism (Praktična kritika, 1929.). Richards je go-
telju, kojega treba naučiti da čita brižlji~*' da nadtlazt poJe-
dinama, iz tjedna u tjedan, od svojih studenata u Cambrid-
geu tražio da »slobodno komentiraju« nekoliko pjesama ko-
dinačna i kulturna ograničenja, da »postuJe slobodu I samo-
stalnost pjesme« (Richards, 1929.). Drugim riječima, njegov
je im je podastirao bez imena autora. Idući tjedan predavao
je o dotičnim pjesmama, ili točnije, o komentarima svojih su-
denata. Richards im je preporučivao da zadane pjesničke sa-
stavke pročitaju uzastopno \iše puta (u prosjeku rijetko kad
manje od četiri, a do dvanaest puta), a zatim da svoje reakci-
je na svako čitanje zapišu. Rezultati su bili uglavnom jadni,
ili čak strašni (čO\jek se, uostalom, pita kako je Richards mo-
gao biti toliko nastran da takve pokuse izvodi tako dugo), a
imali su stanovit broj tipičnih značajki: nezrelost, bahatost,
neobrazovanost, nerazumijevanje, stereotipe, predrasude,
sentimentalnost, pučku psihologiju itd. Svi su ti nedostaci
priječili da pjesma djeluje na čitatelje. No, umjesto da iz to-
ga izvede radikalan relativizam, posvemašnji epistemološki
skepticizam u pogledu čitanja, kao što će poslije na temelju
istoga po raznog uvida postupiti pristalice prvenstva recepci-
je (poput Stanleya Fisha, o kojemu ćemo govoriti nešto da-
lje), Richards je neustrašivo ustrajao u U\jerenju kako se pre-
preke mogu ukloniti izobrazbom koja bi čitatelje osposobi-
la da dopru do potpunog i savršenog razumijevanja pjesme,
da tako kažemo, in vitro. Pogreške i promašaji u razumijeva-
nju, priznao je Richards, nisu slučajne nezgode, nego najnor-
malnije i naj\jerojatnije što se može dogoditi kad se čita pje-
sma. Čitanje teksta je redovito neuspješno: Richards je jedan
od rijetkih kritičara koji su se usudili postaviti tu katastrofal-
nu dijagnozu. No iako je utvrdio takvo činjenično stanje, to
ga nije navelo da odustane. Umjesto da zaključi kako se pro-
maša jima i nerazumijevanjem pri čitanju nužno mora bavi-
ti hermeneutika, poput Heideggerove i Gadamerove, on je
ponovno uspostavio načela pom nog čitanja koje bi ispravi-
lo uobičajene pogreške. Pjesništvo može zbuniti, može biti
164
iznimno zanimljiv praktični pokus, kop Je na vidJelo tz~to
idiosinkraziju i anarhičnost čitanja, nije doveo u pt tan J~ ~ace­
la nove kritike, nego je naprotiv, po Richardsa~ mtslJenJU,
potkrijepio teorijsku potrebu da se čitatelj posveti po mnom,
objektivnom, neopterećenom čitanju.
Za knjižemu teoriju izniklu iz strukturalizma, kojaje na-
stojala opisati neutralno funkcioniranje tekst~, emptnJski Je
čitatelj takoder bio uljez. l\ i najmanJe raspolozene da podu-
pru neku hermeneutt.k·u otanp,•· · kad su u. svoJ· e analize mo- ..
rale uklopiti čitatelja, naratologija i poettka su s;. zadovolJI-
le apstraktnim ili savršenim čitateljem: ogran~ole su se da
opišu objektivne tekstne prisile koJe upravlpJU tzvedbom
konkretnog čitatelja, dakako, ~od u\j~tom da se on prila~~
di onome što tekst od njega ocekuJe. Ct ta telJ Je prema w
funkcija teksta, poput arhter · ··tatc;a,
1· kako ga J. e nazvao Rtffa-
.
. . •. l. k ··m se ne bi mogao pmsto-
terre, sveznaJuccga cttate p s OJI .
\'jeti ti nijedan stvarni čitatelj jer su mu interpret~:tvne spo-
. . ·
sobnosti ogranicene. 0 pcemto se m
ože reći da knJtzevna
.
tea-
rija- kao što pojedinačne tekstove drži sporedmma napra:
ma univerzalnom sustavu kOJCIDU · se preko nJ" ih pristupa, ilt
kao što mimezu smatra nus pro izvodom semioze- zapos:a~­
lja stvarno čitanje u korist teorije čitanja, odnosno defimctJe
kompetentnog ili idealnog čitatelja, čitatelja kakvoga zahUJe-
va tekst i koji se podvrgava očekivanju teksta.
Nepovjerenje prema čitatelju tako je- ili je dugo bilo-
zajednički stav proučavatelja književnosti, k~ji je podJedna~
ko obilježavao i pozitivizam i formahzam, t novu ~nttku
strukturalizam. Empirijski čitatelj, pogrešno razumiJevanJe,
165
---~III'?IIEII!.PIIIT.~ll?1171117111ZIItliilll12111t•F•rlillrZICIII'.II!IIZI?$ililtlil?ll!ill?...'ill~IS•!lli'XX.IIIIilllt~f.,~~'
7

dia:····---------------
promašaji čitanja, kao šumO\i i nepogode, smetaju S\im pri- mogao pridati crte kak've su za njega idealne~ Zato pisac i knji-
stupima neovisno o tome usredotočuju li se na autora ili na ga čitatelja nadziru veoma neznatno~ Prema Proustu,
tekst Stoga su sve spomenute metode u napasti da čitatelja samo zbog navike preuzete iz nciskrcnogjczika predgo-
zaobiđu ili, ako priznaju njegov udio, kao što je činio Ric- vora i pos\'Cta pisac kaže: })ČitaoL~e moj(~.-.~apr~vo !e sva-
hards, da teoriju ustanove kao stegu čitanja, ili idealno čita­ ki čitalac, kad čita, čitalac sama sebe: PISCC\'~ J_~ d;elo sa-
nje koje će doskočiti manama empirijskih čitatelja: mo neka vrst optičke spra•·c koju pisac n ud• ntaowda
bi mu{~} omogućio da razabere 0110 što bez te knpge
Otpor čitatelja ne bi možda vidio u sebi (Proust, ibid):
Premda se l'adoglavo držao pozitivizma, J:ansona su uzdr- Čitatelj je slobodan, zreo, neovisan: nije mu cilj tol~o raz:
mali Pro ustavi argumenti u prilog čitanju, koje je sažeo m:im umjeti knjigu, koliko putem knjige razumJeli sam
~be,uosta i
riječima: »Navodno se nikad ne dopire do knjige, nego m1- lom knjigu i može shvatiti jedino ako zahvalJUJUCI to} knJIZI
jek do duha koji na knjigu reagira i u nju zadire, do svoje- shv~ti sam sebe: Proustova je teza prestravila Lansona: koJI se
ga duha ili duha drugog čitatelja« (Lanson, 1925:, str: 41)~ pouzdavao da dojam o neredu može ispravtlt stattstika:
Nema neposrednog, čistog pristupa knj izL To je heretička
]oš bi sc mogla prihvatiti zamisao da se_Prikup~~i razvr-
stajalište 1907: zastupao Proust u tekstu ]ournćcs de lccture
staju subjektivni dojmovi, pa bi sc m~zd~ ~~ nph raza:
(Dnevni zapisi o čitanju, predgovoru koji je napisao uz svoj brao trajan i zajednički clement tumacen;a sto b• se mo
prijevod Ruskinova djela Sezam i ljiljani, dvaju predavanja gao objasniti stvarnim svojstvom djela, svojstvom ko;e
o čitanju u viktorijanskoj tradiciji religioznog štovanja knji- bi na duhove gotovo stalno djelovalo na gotovo •stov;e-
ge), a zatim u Pronadcnome vremenu: Ne sjećamo se kakva tan način (Lanson, 1925:, str~ 42)~
je bila, nije nas kad smo čitali u djetinjstvu obilježila sama
knjiga, rekao je Proust ograđujući se od Ruskin ova moraliz- Iako priznajući da je Proust u pravu kad kaže da pojeldkii~h-
. · mnogo razno 1
ma, nego okvir u kojemu smo je čitali, dojmovi koji su nam ci knJ! iževnost doživljavaju na netzmJerno ak ii čit
i
načina Lanson Ji e htio vjerovati da u prosJe u re
i k CIJe ,~1 a1e-
se javljali dok smo je čitali! Čitanje je empatijsko, projektiv- i 1JIVe: No, sudeopre-
i k' i, tako sam osVOJI ne i nesumJer
11

no, identifikacijsko: Neumitno narušava knjigu, prilagođu­ 1J" 1pa

1

msu i 11 d ntima
je ju čitateljevim brigama: Kao što će Proust ponovno kaza-
ma suvremenim Richardsovim istraživanJima na stu e .
i i d i ~ 1 ~ , la mogu raspoznau
ti u Pronadenome vremenu, ono što čita čitatelj primjenjuje u Cambridgeu, treba sumnptt a tspti l\ anJ. • leu
i i i dnic'kii element tumačenp«, nesto kao znacen;
na vlastite prilike, na primjer na svoje ljubavne odnose, pa ))trapn 1 zaJC 1 . ·
i ii , i ma prethodno optsanoJ
se »pisac 1~~~1 ne smije m-rijediti ako invertit njegO\im junaki- opreci naprama sm1sluth znaca;u, pre i i k
i
HirschovoJ! termmologt)l, ;ll pa d akle i da J!C stallstlka
i i uspr
i os
njama daje muško lice« (Proust, 1973:, IL, str: 26): Opat Pre- ;! :kn~~- 'lli obJektlVlzam~
vost je Manon opisao samo kao )}ljupkw< i »umilnu«, a nje- Proustu kadra ponovno utemelJill JlZf\
zina tjelesna vanjština ostaje tajna; zadovoljio se da joj dodi- Pod utjecajem uglednoga Proustova mišljenja sve ~e teže
odr7:avao stav koji čitanJU i· bill o kakvu važnost i U o tanJU
i od nee
jeli izgled »nalik na samu Ljubav«, kako bi joj svaki čitatelj
167
166
se spajaju pisanje i čitanje: čitanje će biti pisanje, kao što je
pisanje već bilo čitanje jer se u Pronađenome vremenu pisa-
nje opisuje kao prijevod unutarnje knjige, a čitanje kao još
jedan prijevod u drugu unutarnju knjigu. >>Dužnost i zada-
tak pisca«, zaključio je Proust, »dužnost je i zadaća prevodio-
ca« (Proust, 1973., II., str. 9). U prijevodu nestaje polaritet
pisma i čitanja. Poslužimo li se Saussureovim terminima,
reći ćemo da se tekst s jedne strane prema kodovima i kon-
vencijama književnosti odnosi kao govor (parole), a s dru-
ge se ujedno čitanju nudi kao jezik (langue) kojemu će ono
pridružiti vlastiti govor. Posredovanjem knjige, koja je isto-
dobno govor i jezik, parole i langue, komuniciraju dvije svi-
jesti. Stvaralačka kritika, od Alberta Thibaudeta do George-
sa Pouleta, kritičku će gestu tako ustanoviti na empatiji ko-
ja se spreže sa stvaranjem.
Fenomenološka hermeneutika (koju smo već spominjali
u drugom poglavlju također je pripomogla da se čitatelj vra-
ti na književno poprište jer je svako značenje pridružila ne-
koj svijesti. U knjizi Što je književnost? (Qu'est-ce que la litte-
rature?, 1947.) Sartre je fenomenološku verziju čitateljeve
uloge jednostavnim riječima objasnio ovako:
Stvaralački ćin je tek nepotpun i apstraktan trenutak u
kojem se proizvodi djelo; kad bi postojao samo autor, mo-
gao bi pisati koliko hoće, ali djelo kao predmet nikada ne
bi izašlo na vidjelo pa bi mu preostalo samo da odloži pe-
ro ili da se prepusti beznađu. No zahvat pisanja uključu­
je i zahvat čitanja kao svoj dijalektički korelativ, a za ta
je dva povezana ćina potrebno da djeluju dvije različite
osobe (Sartre, 1948., str. 93; usp. 1981., str. 38-39).
Veoma smo daleko od Mallarm ea i od djela kao spomeni-
ka, ili pak od Valeryja, koji je u svojem »Predavanju iz poe-
tike« uklonio >>potrošača{< jednako kao i >>proizvođača«, da
168
bi se bavio isključivo »samim djelom kao nečim osjetilnim«
(Valery, 1957., str. 1348; usp. 1980., str. 327).
Stopama Prousta i fenomenologije, važnosti čitanja- pr-
voga čitanja, kao i idućih - pozornost su ponovno p~sveti­
li brojni teorijski pristupi, kao što su estetika recepCIJe, ko-
ja se poklapa sa školom u Konstanzu (Wolfgan~ Iser, ~ans
Robert Jauss), ili Reader-Response Theory (teonp o ucmku
čitanja), kako se naziva u Americi (Stanley Fish, Umber~o
Eco). Čitatelju se malo-pomalo približio i Barthes: u S/~ kod
koji naziva »hermeneutičkim« definiraju zagonetke sto Ih
čitatelj, ulažući napor da poveže indicije, poput,lovca Ih de-
tektiva, mora riješiti kao niz izazova, mahh znacenJskih po-
maka. Bez toga napora knjiga ostaje beživotna. No Barthes
· · " ga kao program
ustrajno čitanju prilazi iz teksta, pmmaJUCI ., .
(hermeneutički kod) kojemu se čitatelj p~dređuJe. SrediS~Je
pitanje ukupne refleksije o književnom o tanJU kop bi htJe-
la prevladati alternativu između subJektivlz~a I obJektiVIZ-
ma, ili impresionizma i pozitivizma, pitanJe sto ga Je uosta-
lom ispravno postavila rasprava između Pr~u~ta' Lanso~a,
pitanje je 0 tome kakvu slobodu tekst ostavlp otatel!u. U CI-
tanju kao dijalektičkome međudjelovanju teksta' ,ot~telp,
kako ga opisuje fenomenologija, koji je udio pnsile sto Je na~
meće tekst? I koliko slobode može izboriti čitatelJ? U koJOJ
mjeri tekst program ira čitanje, kako bi htio Riffaterre? A u
kojoj mjeri čitatelj može, ili mora, zapunJati praznme u te~­
stu, da bi u tekstu što ga trenutno čita između redaka prao-
tao druge virtualne tekstove kojima je protkan?
U vezi s čitanjem postavlja se mnogo pitanja, ali sv~ nas
vraćaju ključnome problemu igre između slobode ' pnSile.
što čitatelj radi s tekstom kad čita? A što nJemu radi tekst?
Je li čitanje aktivno ili pasivno? Više aktivno nego paSivno?
Ili više pasivno nego aktivno? Odvija li se poput razgovora
169
 1921.) izvrsno je sociološko i povijesno istraživanje o ras-
kojemu sugm'Drnici mogu pođeš . . .
voljno dobro uobičajeni m d l d~v,ltltok' Optsuje li ga do- prostranjenosti književnog djela. Lanson je sanjao i o sveu-
poimati kao skup poJ·edt' ~ el tplekttke? Treba li čitatelja kupnoj povijesti knjige i čitanja u Francuskoj. Međutim, kao
nacni Heak .. 11
kolektivne kompetenc" , J . .. CIJa,
Tk .
ao aktuahzaciju što ćemo vidjeti u šestom poglavlju. izvedbe toga programa
.
za tt na slobodi pod n d
IJe. e 11 ct tate! p naJ· ·kl d .. .
· pn a niJe pnka- nedavno su se latili po;jesničari škole Anali (Annales). Za-
.. a zorom, pod paskom teksta' hvaljujući njima, povijesni se radovi baw u prvome redu či­
PnJe nego što se pozaba\imo
te proučavanJ· a kn... .
. .. ..
. . ponatkom ota telp u središ- tanjem, ali kao društvenom institucijom. Takozvano prouča­
J!Zes nos tt tpak m . .. . . vanje recepcije ipak ne nastoji obuhvatiti probleme fortune
drazumi ·eva termi·n .: oramo rasctsttti što po-
d
rušava istraživanje čitanja. ' )tm se anas najčešće pre-
1 recepciJa ko.. i utjecaja kao u tradicionalnoj književnoj posijesti niti pokri-
ti područje nove društvene i kulturne posij esti posvećeno di-
fuziji knjige, nego u užem smislu analizirati čitanje kao poje-
Recepcija i utjecaj dinačnu ili skupnu reakciju na književni tekst.
Knjiže\Tia pmi jest nije u isti
ciju. Kad je tkogod htio iz . nu potpuno za postavila recep-
okomio samo na nje o ~H~~utt ruglu lansonizam, ne bi se Implicitni čitatelj
jakalnu potragu za> g/ e.t!Stzam »IZVora«, nego i na mani- Ostajući vjerna staroj razlici između poiesis i aisthesis, ili
kako i dalje aspekt p• u JecaJdtma«. S tog se aspekta, a to je sva- »proizvodnji« i »potrošnji«, kako je govorio Valćry. nedavna
rotzvo nJe književno f d proučavanja recepcije usredotočila su se na način na koji dje-
lo djeluje na čitatelja, čitatelja koji je istovremeno pasivan i ak-
autora- utjecaja k .. . . s 'posre avanjem
cepciji, ali ne razm"jt' pos~aJ_e Izvorom- vodilo računa o re-
la što ga dJ' elo pot" rC~JUCICiltanJe. nego pisanje drugih dje- tivan, jer je pasija za knjigu ujedno i akcija čitanja. Analiza re-
.
h samo kad su bil' d .
ICe. ttate JI su se dak!
. e naJcesce uključiva-
.... cepcije na umu ima učinak što ga na pojedinačnog ili skupnog
ne«, izrazito knJ...
t rugt auten putem . .. •
poJma »ptsceve fortu- čitatelja te na njegov odgovor- na njemačkome \Virkwtg, na
engleskom response- proizYodi tekst shvaćen kao stimulus. Ra·
e '
rancus O)Je odatle poče-
tzevne wrtune UF k ..
la komparativna kn'" .
kao što J. e rad Fe JIZdevnost, kad su nastale velike studije dO\i te vrste dijele se na dvije velike kategorije: s jedne strane
skoj (Goethe Fman a Balden spergera, Goethe u Francu- one koji ishode iz fenomenologije pojedinačnog čina čitanja
u emu Ima bezgranič-
en rance, 1904) Na t t . (isprva u Romana ln gardena, a zatim u Wolfganga Isera), a s
no mnogo vari}. a .. U b .. .'
CIJa. roJnim kom f · · druge one koji se zanimaju za hermeneutiku javnog odgovora
nalazi se odJ'elJ'ak S d . en trantm Izdanjima
O)) U OVIma S 'k · 0 na tekst (osobito u Gadamera i Hansa Roberta jaussa).
»Utjecaju« djela d uvremem a« 1 odjeljak
u koje je bilo pr;:av; o ospernih libreta i filmskih scenarija Njihovo je zajedničko polazište fenomenologija kao pri-
eno. toga se fortu d. l . .
me koliko je utjecala na dar n· . na Je a mJeri po to- znanje uloge S\ijesti u čitanju: »Knjiže,Tii predmet je«, napi-
ljubitelji književnosti. J P dJela, a ne kohko su je čitali sao je Sartre, "čudnovat zvrk, koji postoji samo dok se giba.
Da bi se pokrenuo, potreban je konkretan čin koji se zove
. . '. Lansonov članak u povodu
Dakako, ima i iznimaka· vel'ki
stote obljetnice La čitanje, a traje samo onoliko koliko može trajati to čitanje«
martmeovth Meditacija (Mfditations, 171
170
~•s•mm~r~r•·•,,•r...-r....s,~n~•t~·•r•rrlr•·•,•:•r..r-....-r~n-tr-.~u•·f~',i...~...._...Ml_._...............----------

U kn.i ama Derlmplizite Leser(lmplicitni čitatelj, 1972.)

(Sartre, 1947., str. 91; usp. 198L, str. 37). Dok se književni
i Der A~~ des Lcsens (Čin čitanja, 1976.) Iser Je t~) model
predmet tradicionalno gledao u prostoru, kao uvezano d jer
da bi analizirao proces čitanja: "Učinci' o govon«,
lo, barem otkako postoje tisak i pregnantni model knjige (u pr~uzeo 'OJ. stv·a ni teksta ni čitatelja; tekst predstavlja po-
Digresijama- Dit·agations- Mallarme zapreminu i uvezar pt se, ))msu S\ .... t ·a<( (Iser
t enci· alan učinak koji se ostvaruje u proc~su CI an) . :
1978!, str. 9). Tekst je, ako hoćete, potenCiplan ur~đaJ s ko-
nost knjige sustavno suprotstavlja površini i rasprostrtosti
novina), fenomenologija je pozornost usmjerila na vrijeme
jim čitatelj interagira da bi konstruirao sm1sao pre met, qe
potrebno za čitanje. Proučavanje recepcije tako se poziva na
Romana Ingardena, utemeljitelja me,turatne fenomenološke linu. Prema !seru,
mietnički i estetski:
estetike. Fenomenološka estetika je u tekstu vidjela potencijal? književno djelo ima dva po la, [··· l u ' . · •· aterevo
nu strukturu što je čitatelj konkretizira, a u čitanju proces kor . ·t . 'k i ;·e pol autorov tekst, a estetski ;e n t j
um;c mc . . ·e da sa-
ji tekst postavlja u odnos prema izvanknjiževnim normama . I 1a"10 li u vidu taj polantet,;asno J
ostvaren;e. n " ·k k ( a
i vrijednostima posredov·anjem kojih čitatelj pridaje smisao mo djelo ne može biti istovjetno ni tekstu m. on re IZ. :
svojem doživljaju teksta. Tu ponovno nailazimo na pojam . .. fe izmedu nph Ono neiZ
Ci]. i. neao
. _. . se mora sm;cstltillCg< j . . ,
enJ07esves t•zm.
predrazumijevanja kao nužne pretpostavke svakog razumi- bjcž~w mora biti 1-'irtuahze tlaravz Jer se n .., . .
bl teksta ni na čitateljem subjektivnost te svo; dma-
jevanja, što je drugi način da se, kao Proust, kaže kako nema
nevinog ili prozirnog čitanja: čitatelj tekstu pristupa sa svo-
jim normama i vrijednostima. No Ingarden je, kao filozof,
:i:a~~zvodi upravo iz te virtualnosti. Kako čitatelj
lazi raznim stajalištima što ih nudi teksti meduosbn k~et
:r::
pojavu čitanja opisao prilično apstraktno, ne naznačujući ko- vezuje različita videnja i obrasce, stavlja dto u~~) ,
liko prostora tekst ostavlja čitatelju da njegove bjeline- na kao što u pokret stavlja i samoga sebe (!bi ., str. .
primjer, odsutnost opisa glavne junakinje Manon - ispuni
, . . dakle učinak koje doživi čitatelj, a ne zao-
prema y)astitim normama niti kako tekst nadzire način na Z nacen)e Je . ··e čitan·a Iser proces
koji se čita, što su pitanja koja će uskoro postati presudna. kružen predmet koji bi postopo pnJ ... fe~omenološki
Iskustvo čitanja u svakom slučaju preinačuje čitateljeve nor- · J· e donekle eklektično kombmlfaJUCI . . . .
opisu . k št . formahstich
me i vrijednosti. Kad čitamo, naše očekivanje ovisi o onome model s drugim modelima, ao o Je
• ·k · književnog teksta
što smo već pročitali - ne samo u tekstu koji čitamo nego i Jed nako kao u ln gardena, znacaJ· a··t Je . . ... vnost
em KnJIZe
u drugim tekstovima- a nepredviđeni događaji na koje nai- što je nedovršen, a književnost nastaJe CI an~st~ji neovisno o
lazimo tijekom čitanja primoravaju nas da očekivanja preu- dakle postoji kao dvostruka' heterogenaka: pka'emo potenci-
strojimo i iznova tumačimo ono što smo već pročitali, sve kn... . '" da t o z ,
čitanju, u tekstovima i JizniCa~ , . Autentični književ-
što smo dotad već pročitali, u ovome tekstu i drugdje. Čita­ . aJno, ali SC konkretizira Jed mo CItanJem.
J
. ,. r.
nje se dakle kreće istodobno u dva pravca, prema naprijed i . đudJ·elovanje teksta' Citate JO·
ni predmel)e samo me . .
unatrag, jer potraga za značenjem i neprestane revizije koji- Značenie mora proizvesti interakcija izmedu t_ekstnli/ISig·
ma čitanje našemu iskustvu omogućuje da objedini smisao ' . ,. ·· •ia. A Citate) se1z
nala i čitatcljeVih onova razumljevan,
počivaju na kriteriju dosljedne povezanosti.
173
172
rm l

17 w ·n· m s '*'"shr o, n

te interakcije ne može izdvojiti; naprotiv, djelatnost ko- · autor i čitatelJ•. mogu Potpuno uskladiti<<
se stvorena pstva, . us ., str. 15 5). Zato je u svako-
ja se u njemu potiče nužno će ga povezati s tekstom i na- 1976
(Booth, !961., str. 1:.8, p. riredio mjesto komplementar-
vesti da stvara uvjete koji su nužni da tekst bude učinko­ me tekstu autor za otatelj~ P . .. telj slobodan zauzeti ili
1
vit. Kao što se tekst i čitatelj tako stapaju u jedinstvenu no implicitnome autoru, OJe_JekCl ac'" Gorl'ota·
situaciju, podjela izmedu subjekta i objekta više ne vri· · ·
ne zauzeti. Na pnmJer, na pocet u 1ce ·
jedi, pa značenje više nije predmet koji treba definirati, k .. zeli u bijelu ru-
To ćete učiniti i vi koji ste ovu. n!'gu ureći· »Možda će
nego učinak koji treba iskusiti (ibid., str. 9-10).
ku i koji sjedate umek nasl:;::t!~~~ovit~ patnje čiče
Književni predmet nije ni objektivni tekst ni subjektivni me ovo razonoditi.<< Kad up . . te bes'c'utnost
Gorio ta vi ćete slasno ruca , t'l, a za svo; u ce. . O'h-
doživljaj, nego virtualan obrazac (neka vrsta programa ili par·
, , t'1 bog pret;eravan;a, r
ti ture) što se sastoji od bjelina, rupa i neodređenosti. Drukči­ okriviti pisca, koga cete napas z d ama nije ni iz-
je rečeno, tekst instruira, a čitatelj konstruira. U svakome su tužiti da sklada pjesmu. Ah zna; teO: ovae ;ako istinita da
..1. . · man All lS true. na J
tekstu neodređena mjesta brojna, kao pukotine, šupljine ko- miSjOtma m ro · , .. · · blizini, mož-
je čitanje smanjuje, ispunja. Na sličan je način Barthes srna·
njezine elemente svatko moze naCI u sv0~ 0~
Irao da ni najrealističnija književnost nije »izvodljiva<< jer da i u svojem srcu. . .. .
• · j' 't om čitateljU (ili pn-
nije dovoljno precizna; no iz toga je izvodio argument pro- TU se implicitni autor obraca tmp tlo n'hovu sporazumu,
tiv mimeze, a ne u prilog čitanju. Iser će pak reći kako je dje· . 'k ) udara teme Je np
povjedač naslovlJem u ' . ''!atelj' ući u knjigu.
lo doduše postojano, pruža osjećaj da posjeduje objektivnu . dk .. aćestvarmct
postavlja UVJete po OJ lm k .. koju stvarni čitatelj
strukturu, ali su unatoč tome njegove moguće konkretizaci- Implicitni čitatelj je tekstna konsultru cktja, su stvarnome čita-
je brojne, štoviše, bezbrojne. . 'l d ovara ozt OJU
doživljava kao pnst u; 0 g ·mplicitni čitatelj
Glavni pojam koji istječe iz tih pretpostavaka u Isera je im- telju dodijelile upute teksta. Prema 1seru, ' . .
plicitni čitatelj, naziv skovan prema implicitnom autoru, što . . ,
ut]'elovbwe n uzne prcduv;
'ete da književno djelo d;elu;e
. . · .. ka iz-
ga je američki kritičar Wayne Booth uveo u knjizi The Rh e· ' ' . k . hnbavlja empm;s ,
učinkovito- preduv;ete o; e ner k .. ,·,·mhlicit-
toric ofFiction (Retorika fikcije, 1961.). Svojedobno se svrsta- t kst Stoga su on;en r
vanjska zbilja, nego sam ,e . l' u strukturu teksta;
vajući protiv nove kritike u sporu oko autorske namjere (ko- ,. l' k P ,;ma cvrsto uras' .
nog Citatqa ao 01 , poistovjetiti m s
ji očito ima veze s razmišljanjem o čitatelju), Booth je tvrdio on je konstrukcija i nikako se ne mozse t 34).
da se autor iz djela nikad ne povlači potpuno, nego u njemu kojim stvarmm · Cl"t atej1em (Iser' 197 ., sr. ..
uvijek ostavlja zamjenika koji će djelo nadzirati kad on bude . .. , . . erzum kao uvelike pnsilan, na-
odsutan: implicitnog autora. Bio je to, ante litteram, način da Iser opisuje knjlzevm umv Tekst od čitatelja zahtijeva
lik na programiranu tgru uloga.
se odbaci budući stereotip o smrti autora. Već nagoviještajući
da se pokori njegovim uputama: .
da implicitni autoru tekstu ima nadomjestak koji mu odgo-
.. . . [ Jt kstna struktura ko;a
vara, Booth je razjasnio kako autor >>Čitatelja pravi, kao što Pojam implicitnog Citatel;a ;e ".' e d a pritom nužno
pravi svoje drugo ja, a najuspješnije je ono čitanje u kojemu prefigurira nazočnost pnmatel;a, a a g
175
174
 I····,··..··,~"..~
I
.......... ._P.'Z...
?'···,I'. . RH......*-._...
•tkMtt' t!?l'
"
•• l " s ')'

ne odreduj:; pojam unaprijed stmkturira ul . .

ra preuzeti st·aki primatelj i t ' " d' , ogu koJu mo- Iser, na tekst gleda iz motrišta koje je pokretljiva, koje luta.
da tekstovi ne vode , ' o l rye 'cak' kad se čini U njegm·oj pozornosti nikad nije simultano prisutan cijeli
meu na 0 pate " 1 ,
ili ga aktivno isWuč . z , ncya nom pnmate/ju tekst: kao putnik u kolima, čitatelj S\'aki čas uočava samo je,
J UJll: ato po• · /' .
lja označava mrez'u st kt k J am Imp lCl tnog čitate- dan aspekt teksta, ali kombinira sve što je vidio zahvaljujući
m ura oje ' · k , d
čitatelja prinwrava;u da h , lZls UJU o govor, koje pamćenju te uspostavlja suvislu shemu koja u pogledu nara-
, • J s vati tekst (ibid,, str, 34):
vi i pouzdanosti ovisi o stupnju njegove pozornosti. No put
lmphotni čitatelj stvarnome .. ,
određuJ' e očište koJ'e , CitatelJu predlaže model, koji prelazi nikad ne može sagledati u cjelini. Kao u Ingar-
ce stvarnom "t ]'
okupi značenje teksta B d "d e CI ate JU omogućiti da dena, čitanje tako istodobno napreduje, prikupljajući nove
stvarni čitatelJ ima ist~do~n:CI k a ~a vodi Implicitni čitatelj, indicije, i nazad uje, iznova tumačeći sve indicije što ih je ar-
se čitatelj istodobno nada' a ll\ nu I pasivnu ulogu, Tako hiviralo do mjesta do kojega je doprlo.
čitatelj) i kao struktu , . Je,kao( tekstna struktura (implicitni Naposljetku, Iser inzistira na takozvanome repertoaru, sku-
" nran crn stvarno čitanje).
KakosetemelJinaimplicitn , , ,. .. pu društvenih, povijesnili i kulturnih nom1i koje čitatelj uči­
sloJ' i od kon kret· . , h om ČitatelJu, cm sc citanja sa- tanje unosi kao nužnu popudbinu. No i sam se tekst poziva
IZiranJa s em t k d ,
običnim jezikom št d , a s e o redmce teksta, to jest na neki repertoar, i sam u igru uključuje skup normi. Da bi
' o pre ocava hko 1, d l . ,
praznine u pripoviJ' d . , , , ve oga, Jj e, Ispunja se čitanje moglo odvijati, prijeko je potrebno da se repertoar
e anJu 1 op 1s1ma k . ,
vezanost od ras' t k 'h , • onstru~ra suvislu po, stvarnoga čitatelja i repertoar teksta, to jest implicitnog čitate­
r am I nepotpun 1'h l '
predstavlja kao rješ , e emenata: Citanje se lja, barem donekle preklapaju. Tekst reorganizira konvencije
vim takozvanim h avanJe za~o~etaka (u skladu s Bartheso- koje tvore repertoar, očuđujući i preustrojavajući čitateljeve
ermeneutickim k0 d ']' .
modelom ko" om, I 1 s kmegetičkim pretpostavke o zbilji. U cijelome tom lijepom opisu ipak osta-
JI smo spominjali u ve , .
pamćenje, čitan]' e dJ'e] , k d ZI s mimezom), Uposlivši je visjeti u zraku škakljivo pitanje: kako se praktično susreću,
UJe 1a o a arhiVIr , d' "
!ja se da u svakome t tk a In !CIJe, Pretpostav- kako se suočavaju implicitni (konceptualni, fenomenološki)
renu u mora ra l . ,
stima koje mu J' e tek t d , spo agati S\1m obavije- čitatelj i empirijski, odnosno povijesni čitatelji? Podređuju li
. s osta,,odomJ' 1 d k, , ,
Njegovu Z.1daću tekst , , es a o OJ ega Je stig h se potonji nužno uputama teksta? A ako im se ne podrede,
. , . program~ra ah Je UJ. d . ,
JeCuJe ]·cr fabula " k , ' e no 1 nuzno osu- kako prikazati njihove prijestupe? Iskrsava neugodan upit:
UVIJe sadrzava dl"
dlučive alternati v nesvo JIVe pukotine, neo- može li stvarno čitanje biti teorijski predmet?
ve, pa ne moze post . .
zam. U svakome t k t . OJaii posvemašnji reali-
e s u Ima za pr k 0 k ·
ja neumitno i kon , . , e a OJe se konkrctizaci- Otvoreno djelo
acno spottce.
Da bi opisao čitatelja Iser s " Iza privida najtrpeljivijega liberalizma implicitni čitatelj
ili detektiva, nego p t .k' e ~e sluzi metaforom lovca z.1pravo nema drugog izbora nego da se pokori uputama im-
u m a Kaoocektv · ·
\'anja kahu izazivaJ· · d . anJe I preinaka očcki- plicitnoga autora, kad je on njegov alter ego ili njegova preo-
u nepre VIđeni · k .
tem nailazi, čitanje sliči . susreti na ·~oJe ono pu- brazba. No stvarni se čitatelj postavlja pred neumoljivu alter,
na putovanJe po tekstu. Citatelj, kaže
176 nativu: ili mora igrati ulogu koju mu je propisao implicitni

177
·--~------
 čitatelj, ili može odbiti upute implicitnoga čitatelja pa pre-
ma tome i zatvoriti knjigu. Dakako, djelo je otvoreno (u sva-
kom se slučaju malo-pomalo otvara pri čitanju), ali samo za-
to da bi mu se čitatelj pokoravao. Povijest teorija čitanja po-
sljednjih desetljeća bila je povijest čitateljeva osvajanja sve
veće slobode spram teksta. Trenutno mu se on može samo
podvrgnuti ili se od njega odvrgnu ti.
Medutim, iako se stvarni čitatelj još nije previše osamosta-
,. lio od implicitnog čitatelja, u Isera ipak uživa \iši stupanj slo-
bode nego tradicionalni čitatelj, jednostavno zato što su sve
moderniji i moderniji tekstovi u koje se upušta i sami sve
neodređeniji. Zbog toga je čitatelj dužan tekstu sve više pri-
donositi sam da bi ga upotpunio. Tu ponovno nailazimo na
pojavu na koju smo već ukazali u vezi s literarnošću. Literar-
nost su ruski formalisti, na temelju osobite futurističke este-
tike koja im je bila suvremena, poistovjetili s očuđenošću.
Sada je trebalo razraditi nov, otvoreniji opis čitanja kako bi
se prikazali moderni tekstovi gdje uloga implicitnog čitate­
lja nije tako potanko zadana kao u realističnom romanu, i
on se smjesta nametnuo kao univerzalan modeL
Spomenuta je teorija neporecivo privlačna, možda i pre-
više. Nudi sintezu raznih gledišta na književnost i kao da fe-
nomenologiju i formalizam izmiruje u cjelovitu, eklektičnu
opisu čitanja. Izrazito dijalektična, razborito sc brinući za rav-
notežu, ona vodi računa o strukturi teksta i o čitateljevu tu-
mačenju, o relativnoj neodređenosti i o nadziranome sudio-
ništvu (prisili i slobodi). Iserov je čitatelj otvorena, slobodo-
umna, širokogrudna duha, spreman da 7.aigra igru teksta. Za-
pravo je i dalje posrijedi idealan čitatelj: čovjek bi se mogao
zabuniti i pobrkati ga s obrazovanim kritičarom, vrsnim po-
znavateljem klasika, ali punim zanimanja za moderne pisce.
Iskustvo koje opisuje Iser u prvom je redu iskustvo učena
178
~·--~-·------
čitatelja što ga Iser postavlja pred pripovjedne tekstove koji
pripadaju realističnoj tradiciji i nadasve modernizmu. Nai-
me, upravo način na koji postupaju romani XX. stoljeća, ko-
ji se uostalom nadovezuju na neke slobode kakve su bile uvri-
ježene u XVII L stoljeću, i iskustvo njihovih olabavljenih fa-
bula i neopstojnih, katkad čak i bezimenih likova omoguću­
ju da se, sve u svemu retrospektivno, analizira (redovito) či­
tanje romana XIX. stoljeća i pripovjedne književnosti uop-
će. Prema implicitnoj hipotezi, kad se nađe pred modernim
romanom, obaviješten se čitatelj dužan pobrinuti da uz po-
moć svojega književnog pamćenja nepotpunu pripovjcdnu
shemu pretvori u tradicionalno djelo, u virtualan realistič­
ni ili naturalistički roman. Prešutna čitateljska norma ko-
ju pretpostavlja Iser ostaje tako realistični roman XIX. sto-
ljeća, kao pramjera po kojoj se ravna svako čitanje. Ali što
je s čitateljem koji o romanu nije stekao tako tradicionalno
znanje, za kojega je norma, na primjer, novi roman? Ili su-
vremeni roman, kakav se katkad naziva postmodernim, ko-
ji je fragmentaran i razglobljene strukture? Upravlja li i nje-
govim ponašanjem potraga za smislom povezanošću po uzo-
ru na realistični roman?
Iser naposljetku pojam očuđenja, potekao iz formalizma,
proteže na društvene i pO\ijesne norme. Dok su formalisti
na umu imali nadasve pjesništvo, koje je uglavnom remeti-
lo književnu tradiciju, Iser, misleći na moderni roman više
nego na pjesništvo, vrijednost estetskog iskustva vezuje uz
promjene kojima ona zadire u čitateljeve pretpostavke o zbi-
lji. No tada- što je još jedan razlog za zadršku- njegova teo-
rija ne zna kako bi se nosila s praksama čitanja koje ne zna-
ju za povijesne prisile kakvima podliježe značenje pa. na pri-
mjer, književnosti pristupaju kao jedinstvenom sinkroni j-
skom i monumentalnom sklopu, kao klasicima. Kad čovjek
179
 silom hoće sve držati na okupu, sinkroniju i dijakroniju, fe-
nomenologiju i formalizam, na kraju se može naći na svim
stranama, u svakom slučaju, jednako na strani starih kao i
na strani postmodernih.
No toj se teoriji čitanja najstrože prigovorilo što svoj mo-
dernistički tradicionalizam prerušava ekumenskim referenci-
jama. Čitatelja pretvara u ulogu (ako ju je pristao igrati) koja
je istovremeno slobodna i prisilna, pa pomirujući tekst i čita­
telja, a ostavljajući po strani autora, naoko izbjegava uobiča­
jene stranputice književne teorije, osobito binarizam i pre-
tjerane antiteze. Kao svakoj potrazi za zlatnom sredinom,
međutim, nije se propustilo predbacit i joj da je konzervativ-
na. Sloboda koju daje čitatelju suzuje se, naime, na neodređe­
na mjesta u tekstu, između punina koje je autor čvrsto odre-
dio. Tako autor, unatoč prividu, ostaje gospodar igre: on i da-
lje određuje što je određeno, a što nije. Takva estetika recep-
cije, koja se predstavila kao napredak književne teorije, kad
se svedu računi, možda je bila samo pokušaj da se u obnov-
ljenoj ambalaži spasi autor. Nije se dao zavarati britanski kri-
tičar Frank Kermode, koji je ustvrdio kako sc u Iserovoj este-
tici recepcije književna teorija konačno uskladila sa zdravim
razumom {literary theory has now caught up with common
sense, Kermode, str. 128). Svatko zna, podsjetio je Kermode,
da stručno osposobljeni čitatelji iste tekstove čitaju drukčije
nego ostali čitatelji, temeljitije, sustavnije, i to je dovoljno da
se dokaže kako tekst nije u potpunosti određen. Uostalom,
profesori najbolje ocjene daju studentima koji se najviše od-
maknu od »normalnog« čitanja teksta, od čitanja kakvo je bi-
lo sastavnim dijelom dotadašnjega repertoara, a da pritom
ipak ne upadnu u pogreške razumijevanja niti zađu u apsurd.
U biti, estetika recepcije o čitanju ne kaže ništa više nego bi-
lo tko tko bi pomno empirijski promatrao čitanje, pa je ona
180
možda i puka formalizacija zdravog razuma, što na koncu i
ne bi bilo tako loše. Iz Kermodeova je pera ta primjedba vri-
jedila kao kompliment, ali ima komplimenata koji čovjeku
okrnje ugled pa bi mu bilo bolje da ih nije primio.
Zagovornici veće čitateljeve slobode spočitnuli su dakle
estetici recepcije da krišom autora ponovno uvodi kao nor-
mu ili kao instanciju koja propisuje smjernice igre u tekstu,
te da time teoriju žrtvuje uobičajenome mišljenju. Na tom
je tlu Isera napao osobito Stanley Fish, koji je izrazio žalje-
nje što se tekstu ne priznaje bekonačna pluralnost značenja,
odnosno što djelo nije doista otvoreno, nego samo odškri-
nuta. Iserova umjerena pozicija, nesumnjivo usklađena sa
zdmim razumom, koja priznaje da čitanja mogu biti različi­
ta (a kako bi se i zanijekalo nešto tako očevidno?), ali i isti-
če prisile u tekstu, svakako nije tako radikalna kao teza Um-
berta Eca, za kojega se svako umjetničko djelo otvara u bez-
graničnu lepezu mogućih čitanja, ili pak kao teza Michela
Charlesa, prema kojemu aktualno djelo nema mmalo vecu
težinu nego beskonačnost virtualnih djela što je ono nago-
viješta kad se čita.
Obzor očekivanja (zasad utvara)
Uz od,jctak vezan uz fenomenologiju i zaokupljen pojedi-
načnim čitateljem, koji predstavlja Iser, estetika recepCIJe 1ma
i drugi 0 d,jetak u kojem se yiše naglašava kolektima dimen-
zija čitanja. Utemeljitelj mu je i glasnogovornik Hans Robert
Ja uss, koji je proučavanjem čitanja kanio obnovill trad!C!onal-
nu književnu povijest, osuđivan u zbog prevelike, ako ne !IS-
ključive brige za autore. Ovdje naznačujem nj~govu utvaru
jer ćemo mu se posvetiti u šestom poglavlju, koje se bav1 od-
nosom između književnosti i povijesti, no kako se po\1jest re-
cepcije pobliže tiče i vrijednosti, nastanka kanona, moglo JU
181
lllll!lil8?ilt•IIIIPII'iii'E•·IIIItllllllli'liir•r•·
' iwllllhrll
• - .•.•. .. lli"lll•lll'•"l'•=lll'lilll
l • l
je pri~iti i sedmo poglavlje. Činjenica da na nju nailazimo
svagdJ:• uostalom, znak je da u vezi s njom postoji problem,
a kao sto će se vidjeti, prigovoriti joj se može isto što i Isera-
voj teoriji: da pravi ustupke, da je umjerena, da hoće obuhva-
titi previš~, s posljedicom da, zaobilaznim putem, ponovno
ozakonJUJe stare oblike proučavanja, a da ih nije osobito iz-
mijenila, što se kosi s ciljevima koje je postavila.
Zasa~ zapamtimo samo da }auss obzorom očekivanja nazi-
va ono sto Je Iser zvao repertoarom: skup konvencija od kojih
~e u danom trenutku sastoji kompetencija čitatelja (ili klase
CitatelJa), sustav normi koje definiraju povijesni naraštaj.
Vrsta kao model čitanja
Među sed~~ elemenata koje sam istaknuo da bih teorij-
~kl op1sao knpževnost, da bih izložio mrežu pretpostavaka
sto 1h u vezi s njom svi mi podrazumijevamo čim govorimo
~tekstu, nema vrste. Međutim, teorija vrsta je dobro razvi-
Jena grana proučavanja književnosti, a uostalom, i jedna od
naJpouzdanijih. Vrsta se nadaje kao najočitije načelo uopća­
va~)~· kad je riječ o pojedinačnim djelima i o univerzalijama
knpzevnostl, a Aristotelov tekst O pjesničkom umijeću nacrt
Je teorD,e vrsta. Zato je njezin izostanak medu poglavljima
ove knJige ponekoga i mogao zbuniti. No vrsta nema udjela
u temelJ mm, neizbježnim, neposrednim pitanjima- »Tko
govori? O čemu? Kome?«- jer se nalazi na rubu između
klljiže;ne teorije i zdravog razuma, ili s druge strane ako u
npma 1ma udjela, onda je podređena drugom osnovnom pi-
tanJU. Tako postoje barem još dva mjesta u ovoj knjizi gdje
bl moglo b1h govora o vrsti: u idućem poglavlju i u vezi sa
stilom Jer popm stila povijesno potječe iz pojma genus dicen-
di- rud1mentarnog nacrta \Tsne klasifikacije na kojoj poči­
va traJna klasična podjela stilova (niski, srednji, uzvišeni)-
182
.. l .l 1 qijt l:~.61dlllil•••••illlii•----------~
. .lllilll•lilll•j
no nadasve u vezi s čitateljem, upravo ovdje, gdje je može-
mo razmatrati kao model recepcije, sastavnicu repertoara
ili obzora očekivanja.
Kao taksonomija, vrsta profesionalnom proučavatelju
omogućuje da djela klasificira, ali se njezina teorijska mje-
rodavnost ne sastoji od toga: važna je utoliko što funkcio-
nira kao recepcijski obrazac, čitateljeva kompetencija koju
u dinamičkom procesu potvrđuje i/ili osporava svaki novi
tekst. Kad smo ustanovili srodnost između vrste i recepcije,
to nas navodi da ispravimo konvencionalno viđenje vrste
kao strukture koju tekst navodno ostvaruje, kao jezika (lan-
gue) što se krije iza teksta kao govora (parole). Naime, pre-
ma teorijama koje usvajaju čitateljeva gledište, kao jezik se
(kao partitura, program) shvaća sam tekst, u opreci napra-
ma njegovoj konkretizaciji u čitanju, a čitanje se vidi kao go-
vor. čak i kad teoretičar vrsta, na primjer Brunetiere, koje-
mu se to oštro predbacivalo, odnos vrste i djela predstavi
po uzoru na par što ga čine vrsta živih bića i pojedinac, nJe-
gove analize pokazuju da zapravo zauzima gledište u ovom
slučaju povijesne recepcije. Tvrdilo se da je vjerovao u op~
stojnost vrsta izvan djela zato što je izjavio: »Kao sve stvan
na svijetu, rađaju se samo da bi umrle« (Brunetiere, 1879.,
str. 454). No posrijedi je sl iko\~ t izraz. Kao kritičar, on nal-
me uvijek zauzima gledište čitanja, a u njegovim a~alizama
vrsta ima posred ničku ulogu između djela i javnosti- u ko-
ju spada i autor- kao obzor očekivanja. Pogleda h s obrat-
ne strane, vrsta je obzor neravnoteže, odmaka što ga prmz-
vodi svako novo veliko djelo: »Književno djelo se objašnja-
va djelima koja su mu prethodila ili su ga slijedila, jednako
samim sobom koliko i onim što ga okružuje«, izjavio Je Bru-
netiere u članku »Kritika<• u La Grande Encyclopedic (Veli-
ka enciklopedija, Brunetiere, 1982., str. 418B). Brunetiere je
183
 dakle evoluciju \Tsta kao povijest recepcije suprotstavio re-
torid (djelo se objašnjava samim sobom) i književnoj povi-
Jest~ (dJelo se objašnjava okružjem). Ako se tako postavi, vr-
sta Je d01sta zakonita kategorija recepcije.
Konkretizacija koju provodi svako čitanje neodvojiva je
dakle od vrsnih prisila, u smislu da povijesne konvencije
SVOJst;ene vrsti kojoj prema čitateljevoj hipotezi tekst pri-
pada CitatelJu omogućuju da iz zalihe osobina što ih nudi
tekst odabere i odijeli one koje će njegovo čitanje aktualizi-
r~t~. Vrst~, kao_ književni kod, skup normi, pravila igre, oba-
VJestava otatelp o načinu na koji treba da priđe tekstu i osi-
gurava njegovo razumijevanje. U tom smislu model svake
teorije vrsta ostaje klasična !rojna podjela stilova. Ingarden
Je tak~- razlučio tri modusa- uzvišeni, tragični i groteskni-
od koJih se, po njegovu mišljenju, sastoji temeljni repertoar
ČitanJa. Frye Je pak u romansi, satiri i povijesti razabrao tri
osnovne vrste, prema tome predstavlja li se fikcijski svijet
kao bolji ili gori od stvarnoga svijeta ili kao njemu jednak.
?bJe se tnJade grade na polaritetu tragedije i komedije, ko-
JI Je od Aristotela temeljni oblik svake razi učenosti vrsta,
kao stav što ga čitatelj unaprijed stvara i koji podeša\·a nje-
gov ulog u tekst. Stoga bi estetika recepcije- ali i to je u oči­
ma naJradikalnijih napadača čini odviše konvencionalnom
-bila sa.mo posljednja preobrazba veoma starog promišlja-
IlJa knJIZevmh vrsta.
Čitanje bez nadzora
lserov je implicitni čitatelj i dalje bio nagodba između
zdravog razuma i književne teorije, a njegovi su se idealni
tekstovi i sami smještali na pola puta između realizma i avan-
garde. Ponovno dovodeći u pitanje moć implicitnog čitate­
lp kao dvojnika implicitnoga autora, kojega je prema tome
184
autor i stvorio, i sve više rasterećuj ući stvarnoga čitatelja od
prisila skopčanih s njegovom upisanošću u tekst, teorije či­
tanja zatim su se radikalizirale kroz dYije uzastopne i protu-
rječne etape. Pošto su čitatelju dale svu slobodu, zapra\'o su
mu je ponovno oduzele, kao da je sloboda posljednja ideali-
stička i humanistička tlapnja koje se valja riješiti. Najprije su
književni smisao potpuno smještale u čitateljeva iskustvo, a
s\'e manje, ili čak više nimalo, u sam tekst. Zatim su počele
osporavati samu dihotomiju teksta i čitatelja, a njezina su se
dva člana stopila u obuhvatni pojam »interpretativne zaJed-
nice((, koja označava sustave i institucionalne ispostave moći
što proizvode i tekstove i čitatelje. Sve u svemu, čitatelj je ste-
kao prednost pred tekstom, prije nego što i jedan i drugi ne-
stanu pred entitetom bez kojega ni jedan m drugi ne b1 po-
stojali i iz kojega usporedno izviru. Pomišljati da se oni raz-
likuju, da je jedan ili drugi relativno samostalan, bilo bi pre-
više za sve negativni ju teoriju.
U protivnika zablude o namjeri i zablude o ~eferenciji za-
pazili smo istu sklonost kraj nostima kakva zahtiJeva d~ se po-
sumnja u svaki razuman stav, da bi se napokon dospJelo-do
stava koji se ne da >>falsificirati«, tj. osporiti, Jer Je n.eodmv.
Ovaj put samo razornu radikalizaciju književne teonJe naJbO-
lje ilustriraju preo kreti u američkoga kritičara Stanleya Fisha.
Fish se, ugledajući se na Bootha, najprije okomiO na te~! kao
samostalan prostorni i formalni predmet, dok on postoJI Jedi-
no zahvaljujući \Temenskom iskustvu. Kao Iser 1jauss, F1sh
je dakle prokazao tlapnju o objektivnosti i autonom~i tekst~:
No uskoro je, okrenuvši leđa svojim kolegama, umstavaJUCI
ograde kojima su oni okružili čitatelja ili upute kojima su ga
opskrbili, stao tvrditi da čitanje ima pravo na posvema~nJU
subjektivnost i slučajnost. Tako je sav smisao pren_w na Cila-
telja, a književnost redefinirao ne više kao makar 1'"rtualan
185
71 . t J met r rwer't r Ftlr?!' m, p J r · ax · sua.M•a••••••••·-----------
predmet, nego kao »ono što se zbiva kad čitamo«, Stavljajući
naglasak na \Temenitost razumijevanja, nova je književna di-
sciplina koju je naumio ustanoviti pod nazivom »afektivna sti-
listika« htjela biti »analizom progresivnog čitateljeva odgovo-
ra na riječi što se nižu u \Temenu« (Fish, ste 27),
Medutim, ubrzo mu se učinilo da taj stav još pravi pre-
više ustupaka starome intencionalizmu. Inzistiranje na čita­
nju kao na temeljnome književnom iskustvu može se, nai-
me, pojmiti u dva smisla, koji podjednako uključuju neopro-
stiv zaostatak intencionalizma, Ili se čitanje vidi kao ishod
namjere autora koji ga je programi rao, pa u tom slučaju či­
tateljeva vlast postaje umjetnom: to se, vidjeli smo, često za-
mjeralo !sem Ili se čitanje opisuje kao učinak čitateljeve afek-
tivnosti, a u tom slučaju čitatelj ostaje zatočen u solipsizmu,
pa se autorova namjera samo zamjenjuje njegovom: to se
katkad prigovara! o Ecu i drugim pristašama virtualnog tek-
sta, a uvođenje trećeg člana između autorove namjere i čita­
teljeve namjere, intentio operis, po svemu, rekao sam, izgle-
da kao sofizam koji nipošto ne razrješuje aporiju, Da bi od-
stranio ostatak intencionalizma koji se skrivao iza čitatelja,
a izbjegao opasnost da upadne u ono što su novi kritičari na-
zivali >>zabludom o osjećajnosti«, jer je ona jednako sramna
kao »zabluda o namjeri« i »zabluda o referenci ji«, pošto je
čitateljevom vlašću zamijenio autorovu vlast i vlast teksta,
Fish je prosudio kako je nužno sve troje podrediti vlasti »in-
terpretativnih zajednica<<, Prema tom se drastičnom stajališ-
tu kreće njegova knjiga iz godine 1980,, Is There a Text in
This Class?, zbirka članaka što ih je napisao u prethodnome
desetljeću, ilustrirajući svojim nihilističkim zahtjevima sjaj
i bijedu teorije recepcije: pošto je ona čitatelju pridala moć
izloživši sumnji objektivnost teksta, a zatim objavila potpunu
autonomiju čitatelja i zagovarala načelo afektivne stilistike, u
186
Fisha se sada dokida samo dvojstvo teksta i čitatelja, pa stoga
i mogućnost njihm·a međudjelovanja. Njegova završna- ap-
solutna, neprijeporna - teza po nomo dramatizira zaključke
postheideggerovske hermeneutike, izolirajući čitatelja u nje-
govim predrasudama. Tu su i tekst i čitatelj zatočenici inter-
pretativne zajednice kojoj pripadaju, ako im, nazivajući ih
)>zatočenicima«, još ne pripisujemo previše identiteta.
Potez kojim istodobno ukida autora, tekst i čitatelja Fish
opravdava ovako:
Namjera i razumijevanje dvije su strane istoga konvencio-
nalnog čina koje se uzajamno pretpostavljaju (uključuju,
definiraju, specificiraju). Ocrtati profil obaviještenog ili
kompetent•wg čitatelja znači istovremeno opisati značajke
autorske wnnjcrc, i obratno, zato što učiniti jedno ili dru-
go znači specificirati su\Temene wjcte iskazivanja, iden-
tificirati, postaj ud njezinim pripadnikom, zajednicu onih
koji dijele iste interpretativne strategije (ibid., str. 161).
Fish s pravom ističe da je u većine teoretičara čitanja »oba-
viješteni ili kompetentni čitatelj« samo drugo, manje nez-
godno, prihvatljivije ime za autorsku namjeru. ZamJena au-
tora čitateljem, namjere razumijevanjem, ili pak tra~!Clonal­
ne književne povijesti afektivnom stilistikom, zadrzava po-
jam idealne zajednice književno obrazovanih Iju dL Ona_da-
kle obnavlja romantičku ili viktorijansku koncepCIJU knJ!zev-
nosti, postavljajući hipotezu o kompetentnom čitatelju koji
zna prepoznati strategije teksta.
Prema Fish u, dokaz je da su najsloženije teorije recepci-
je u nepriznatom dosluhu sa starom filološkom hern_'eneuti-
kom što se teškoće čitanja i dalje prikazuju kao da b11h Čita­
telj morao riješiti, a ne samo iskusiti. Te teškoće, međutim,
nisu samostalne činjenice (koje bi postojale prije čitanja i bile
187
n PU er a o ss m nar aw r n :zarn,
neovisne o njemu), nego pojave što ishode iz naših činova
či~anja i interpretativnih strategija. Fish odbija priznati uvri-
Jezenu postavku o uzajamnoj prethodnosti hipoteze i proma-
tranp, komplementarnu postavci o uzajamnoj prethodnosti
CJeline 1diJela, kop, prema njegovu mišljenju, i dalje oprav-
dava moderne hermeneutike. Budući da čitatelj uvijek poči­
nJeod nekog tumačenja, nema prethodno postojećeg teksta
koJI b1 mogao nadzirati njegov odgovor: tekstovi su naša či­
tanja tekstova; mi pišemo pjesme koje čitamo. Formalizam
i teorija recepcije tako su se navodno prema književnosti uvi-
Jek ponašali bojažljivo kao i pozitivizam i intencionalizam,
samo pod drugim, preporučljivijim nazivima. No,
oblik čitateljeva iskustm,Jormalne cjeline i stmktura na-
mjere jedno su te isto, očituju se simultano, pa se prema
tome ne postavlja pitanje njihova prvenstva i neovisnosti.
Postavlja se drugo pitanje: što ih proizvodi? Drukčije reče­
no, ako su namjera, oblik i čitateljeva iskustvo samo raz-
ličiti načini da se referira na (različita gledišta na) isti in-
terpretativni čin, što taj čin interpretira (ibid., str. 165)?
Formal isti tvrde da su uzorci (patterns) dostupni neovisno
~ tun:ačenju, odnosno da mu prethode, no uzorci se mijenja-
JU ovisno o postupcima koji ih iznose na vidjelo: tvori ih in-
terpretativni čin koji ih promatra. Napokon se dakle dekon-
struira~a S\'aka hijerarhija u strukturi koja je spajala autora,
tekst I Citatatelp, pa se trojstvo stapa u simultanost. Namje-
ra, ob~1k i rec~pcija tri su naziva za istu stvar; zato se moraju
pretoCiti u VISU vlast zajednice kojoj su podređeni:
Značenja nisu vlasništvo ni fiksnih i postojan ih teksto-
va, ni slobodnih i neovisnih čitatelja, nego interpreta-
tivnih zajednica koje su odgovorne za djelatnost čita­
telja 1 Ujedno za tekstove koji te djelatnosti proizvode
(ibid., str. 322).
188
ave J:t·• " ' - • • - • • • • • • - - - - - - - - - -
Slično kao Iserov repertoar ili Jaussov obzor očekivanja, in-
terpretati\Tie su zajednice ukupnost interpretati\Tiih, književ-
nih i izvanknjiževnih normi što ih dijeli neka skupma: one
su, ako hoćete, konvencije, kod, ideologija. No, za razliku od
repertoara i od obzora očekivanja, interpretati;:Ua ~ajed~ica
ne ostavlja ni najmanju autonomiju čitatelju, Ih tocniJe Cila-
nju, kao ni tekstu koji iz čitanja ishodi: u igri između norme
i odmaka sad se dokida svaka subjektivnost.
U interpretati;uinl zajednicama se dakle poništava forma-
lizam, jednako kao i teorija recepcije kao alternativan projekt:
više ne treba birati između pristaša teksta i zastupnika čitate­
lja, kad se više ne smatra da su ta dva pojma suparnička i rela-
tivno neovisna (ibid., str. 14). Razlučenost subjekta !ObJekta,
zadnje utočište idealizma, više se ne smatra mjeroda\TIOrn ili
se ukinula zato što se tekst i čitatelj raspršuju u diskurzl\Tie
sustave koji ne odražavaju zbilju, ali su odgm'orni_za zbilju,
a unutar nje i za zbilju tekstova i čitate! p. I sam Je Citatelj ta-
kođer tekst kao što je svojedobno ustvrdio Barthes, alilog1ka
ide korak d~ljc, pa joj se više ne odupire ono što smo: vjeroj~t­
no iz preostalih humanističkih pobuda i una~oč s~ teoriJ-
skim razočaranjima, još zvali književnošću, cuvaJUCl s~~s~~
za individualnost tekstova, autora i čitatelja. Da bi se raznJeSI-
le antinomije koje su iskrsnule kad se u proučavanje književ-
nosti uveo čitatelj, bilo je dovoljno ukinuti književnost. Kad
već nijedna definicija knjižemosti nije potpuno zadovolpva-
• v • • " • ?
la, zašto ne posegnuti za konacmm rJesen)em.
Nakon čitatelja
Sudbina koju je u književnoj teoriji doživio čit~telj služi
kao primjer. Pošto ga je dugo zanemarivala fi!ologiJ" te poš-
to su ga u ime »zablude o osjećajnosti« nova kn tika, fo:mah~
zami strukturalizam gurali u stranu da im ne smeta, otatelj
!89
 kako je slična gnozi, vrhovnoj znanosti koja se udaljava od
je, vrativši se na književnu pozornicu uz autora i tekst (ili iz-
među autora i teksta, ili nasuprot autoru i tekstu), prekinuo bilo kakva empirijskog predmeta. .. .
njihovo nadmetanje, razbio jalovu alternativu između njih. . 1 ,·zmeđu d viJ· u polariziran ih teza, od koJih Je
I ovaJ pu, . ... . .
No u okviru binarne logike, omiljene među proučavatelji­ svaka za sebe donekle teorijski opsloJna, ah I ma.ZIIO pretje-
ma književnosti, promaknuće čitatelja otvorilo je nerješiva rana i neodrživa - vlast autora ili teksta o~~~ucuJe da se o
pitanje: pitanje njegove slobode pod nadzorom, njegove re- književnosti uspostavi objektivan (pozitivisticki Ih forn:ah-
lativne vlasti naprama suparnicima. Pošto je pozornost pre- stički) diskurs, a vlast čitatelja da se uspostavi su~Jektivan
ma tekstu omogućila da se ospore samostalnost i nadređe­ diskurs- sva srednja stajališta izgledaju slaba I tesko obra-
nost autora, uvedba čitanja u razmatranje uzdrmala je za- njiva. Uvijek je lakše iznositi argumente u prilog neumJer~­
tvorenost i samostalnost teksta. Kao i kad su se dovele u pi- nim doktrinama, pa nam se na koncu neprestano nam~e
tanje »zabluda o namjeri« i »zabluda o referenciji«, kad se povratak alternativi između Lansona i Prousta. No u_ pra SI
stalo isticati čitanje, što je poljuljala novu zabludu o tekstu živimo (i čitamo) izmedu dviju krajnosti. Iskustvo Citan!a,
koja je, usporedno s napretkom formalizma, težila da nado- kao svako ljudsko iskustvo, neizostavno je dvostruko,vibse-
. đ ·J·evanJa IlJU a-
mjesti »Zabludu o osjećajima«, to je neporecivo kritički dje- značno. rastrgano iskustvo: Izme u razumi . .. .
lovalo na proučavanje književnosti. O tome svjedoče brojni vi između filologije i alegorije, između slobode I pnsilbe, IZ-
radovi nadahnuti fenomenologijom i estetikom recepcije,
' .
među pažljivosti prema drugome'. zao ·ur.!en
k r
osti so om
. bo.:
koji su vodili računa o čitanju kao i o ostalim elementima Srednje je stanje pravim teoretičanma knJIZevnos!I od J
književnosti. No kad su stupili na poprište, kao da su zatoč­ no No kako J· e u "obrani Raimonda Sebonda« rekaod Mbon-
. ' ·· be a Iste
nici čitatelja i sami htjeli isključiti sve svoje takmace. Poka- taigne: »Strašna je drskost upropastiti samoga se
zalo se da je od zahtjeva teorije recepcije nemoguće zaštititi upropastili drugoga«.
autora i tekst, a naposljetku ni samog čitatelja. Da bi se bes-
prizivno uš u tkale zamjerke, trebalo ih je teorijski diskvalifi-
cirati. Razlučenost između autora, teksta i čitatelja u Eca ili
u Barthesa je postala krhka, dok Fish nije majstoriski odba-
cio sva tri elementa odjednom. Naime, prvenstvo čitatelja
izaziva jednaku količinu problema kahu je prethodno izazi-
valo prvenstvo autora, odnosno teksta, čime samo sebe vodi
u propast. Čini se da teorija nikako ne može očuvati ravno-
težu među elementima književnosti. Kao da nema potrebe
za provjerom u praksi, teorijska radikalizacija, čini se, često
trči pred rudo kako bi izbjegla teškoće, koje - podsjetio je
Fish- postoje jedino zbog »interpretativne zajednice« iz koje
su iznikle. Upravo zato teorija ponekad navodi na pomisao
191
190