MATERIJAL IZ VJEŽBI ZA UVOD U HISTORIJU MEDICINE

Poimanje zdravlja i bolesti u grčko-rimskoj kulturi (formiranje prvih škola za medicinsko

obrazovanje)

ASKLEPIJE (GRČ. ASKLĒPIÓS)

 je bio grčki heroj i Bog medicine.

 Vjeruje se da je bio Apolonov sin.
 Kentaur mu je prenosio medicinsko znanje (korištenje bilja, oslobađanje od bolova,
zaustavljanje krvarenja).
 Asklepije je imao sposobnost da oživi mrtve. Zeus se uplašio da ne poremeti poredak u
svijetu te je na njega poslao grom.
 Asklepije se nakon smrti pretvorio u sazviježđe Ofion (Zmija).
 Hramovi posvećeni Asklepiju su izgrađeni na Kosu, Knidu, Epidaurusu i drugim mjesta
sa izvorima čiste vode i veličanstvenim pogledom.
 U ovim hramovima u iscjeliteljskim ritualima su korištene svete zmije i psi.
 Preporuke se varirale od jednostavnih lijekova, poput povrća za zatvor, do savjeta da
pacijent namaže oči krvlju ili pliva u ledenoj rijeci.
 Ženama nije bilo dopušteno rađati unutar područja hramova.
 Međutim, Asklepije se bavio i raznim ginekološkim i opstetričkim bolestima, posebno
neplodnošću. Mnoge nerotkinje su izjavile da su ostale trudne nakon posjeta hramovima.
 Asklepijevu vještinu i umjetnost liječenja nastavili su njegovi potomci Asklepijidi, od
kojih je najpoznatiji Hipokrat.
 „Prvo riječi, potom bilje; na kraju nož.“
 Asklepijev štap poznat i kao Eskulapov štap
 Sastoji se od zmije isprepletene oko štapa.
 Spajajući zmiju koja svlačenjem svoje kože simbolizira ponovno rođenje i plodnost sa
štapom, simbolom autoriteta pripisanom Bogu medicine, Asklepijev štap simbolizira
liječničko umijeće.
 Brojne medicinske organizacije i službe i danas koriste Asklepijev štap kao svoj logotip
ili dio svog logotipa.

KATON

 poznatiji kao Marko Porcije Katon Stariji

 234.–149. pr.n.e.
 Doživio je duboku starost u vremenu kada je
 prosječni životni vijek bio oko 25 godina.
 Živio je u blizini Rima.
  Njegovo treće ime isprva nije bilo Katon, već Priscus. Kasnije je zbog svojih velikih
sposobnosti dobio ime Katon. Rimljani su čovjeka koji je mudar i razborit nazivali catus.
 vojnik, senator, historičar, autor, bavio se liječenjem ljudi i životinja
 Najznačajnija djela
 „De agricultura”
 „Carmen de Moribus” (pravila o čestitom životu u stihovima)
 „Origines” u sedam knjiga, u kojima je opisao povijest Rima od njegovih najranijih
temelja
 „Praecepta ad Filium” posvećeno njegovom sinu
 Knjiga recepata
 njegovi govori, od kojih je čak 150 prikupljenih
 „De agricultura” je najstarija sačuvana knjiga latinske proze.
 Vjeruje se da je napisana 160. godine pr.n.e.
 Karakteriše je nedostatak oblika i sklonost starim običajima i praznovjerjima.
 Knjiga se često opisivala kao farmerska bilježnica, napisana na spontan način, naizgled
ne više od priručnika o uzgoju.
 Katon je bio, ipak, cijenjen od strane mnogih kasnijih autora zbog svojih praktičnih
stavova.
 „De agricultura” pored brojnih medicinskih recepata, pruža i detaljne informacije o
održavanju vinograda, uključujući i podatke o robovima koji su ih pomagali održavati.
 Nikada nije zahtijevao od svojih pacijenata da poste, već im je preporučivao zeleno
povrće, meso patke, goluba ili zeca.
 Bio je upoznat sa mnogim tradicionalnim lijekovima, ali najdraži mu je bio kupus.
Mješavinu kupusa, vina i vode kapao je u uši ljudima koji su imali problema sa sluhom.
 Smatrao je da lisnato povrće liječi glavobolju, smetnje vida i probavne smetnje, a
primjena zgnječenog kupusa liječi rane, kontuzije i iščašenja.
 Protivio se širenju helenske kulture.
 Njegovi propisi protiv luksuza su bili vrlo strogi.

AULUS KORNELIJE CELZUS

 25. godine p.n.e.–50. godine n.e.

 Verona je smatrana njegovim rodnim mjestom, a čistoća njegovog književnog stila
pokazuje da je dugo živio u Rimu, a tamo se, vjerojatno, i školovao.
 Celzus je prvi osmislio definiciju akutne upale: „rubor et tumor cum calore et dolore”.
(crvenilo i oticanje uz toplinu i bol)
 Njegovo najznačajnije djelo je „De Medicina”, napisano na latinskom jeziku.
 „De Medicina” prati podjelu medicine na 3 oblasti: ishrana, farmakologija i hirurgija.
 Djelo ima 8 knjiga:
 1. knjiga: Historija medicine
  2. knjiga: Opća patologija
 3. knjiga: Specifične bolesti
 4. knjiga: Anatomija
 5. knjiga: Farmakologija
 6. knjiga: Kožne bolesti
 7. knjiga: Hirurgija
 8. knjiga: Ortopedija
 Dao je sljedeći opis rabiesa: „najnesretnija bolest u kojoj je bolesna osoba je izmućena u
isto vrijeme žeđu i strahom od vode, a u kojoj ima samo malo nade”. Celzus je
preporučivao bacanje pacijenata bez upozorenja u jezerce i držanje ispod vode dok ne
budu prisiljeni progutati vodu.
 Za morsku bolest je preporučivao 3 različita tretmana: dijeta(lakša hrana); potpuna
abstinencija od hrane; izazivanje povraćanja.
 Opisuje plastične operacije nosa, usana i ušiju.
 Zagovarao je čistoću i poticao na to da se rane trebaju čistiti supstancama.
 Celzusovo učenje o dislokacijama i prijelomima izuzetno je uznapredovalo. Smatrao je
da dislokacijetreba smanjiti prije nego što upala nastupi.
 Celzus je također imao znanje o stomatologiji jer piše o vađenju zuba pomoću forcepsa i
pričvršćivanju labavih zuba zlatnom žicom.
 Isticao je da je groznica napor prirode da odbaci morbidne materijale.
 Iako je Celzus prakticirao flebotomiju, vrlo je snažno odbacio njenu prekomjernu
upotrebu.
 Emetici su se često koristili u vrijeme Celzusakako bi pobudili apetit za hranom. Mnogi
gurmani su ih uzimali svakodnevno. Celzus je naglašavao da se ne smiju koristiti
čestoukoliko se želi postići starost.
 Celzusova abdominalna hirurgija
 Najbolji primjer je bio tretiranje probodnih rana abdomena.
 Ako bi crijeva ispala iz abdomena, znao bi prepoznati prema boji koliko su prokrvljena i
da li je moguće spasiti pacijenta.
 Zagovarao je da treba pacijenta položiti na leđa i pomoću asistenta držati ranu otvorenu
da bi se crijeva mogla lakše vratiti u abdomen.
 Upotrebljavao je skalpel da proširi ranu u slučaju da je to bilo potrebno.
 Smatrao je da treba voditi računa o šavovima, kako ne bi pukli prilikom pokreta.

DEMOKRIT

 (460.-370. god. pr.n.e.) je bio predsokratovski grčki filozof.

 Veliki dio svog života je proveo u Atini.
 Iz bogate je porodice, te je dugo putovao po Egiptu, Indiji, Etiopiji, Perziji.
 Često je bio na meti drugih filozofa (najviše Platona) koji su željeli spaliti njegove knjige.
  Bio je poznat kao „filozof koji se smije” zbog važnosti koju je pridavao vedrini
 Tvorac je atomske teorije-teorije da sve nastaje spajanjem atoma, a da propada
razdvajanjem atoma; oni su nedjeljivi, neuništivi i uvijek se kreću.
 Pionir je matematike, posebno geometrije. Zaslužan je i za otkrića u medicini, biologiji i
astronomiji.
 Smatra se da je Demokrit razvio pogled na reprodukciju prema kojem svi dijelovi tijela
doprinose nastanku sjemena iz kojeg raste nova jedinka, a da oba roditelja daju sjeme.
Potomstvo je muško ili žensko prema tome koje od dva sjemena prevladava.
 Demokrit je bio jedan od prvih koji je ukazao na zavisnost kvaliteta stvari od samog
posmatrača. Smatra se da je to bio početak pravca gnoseologije (postoje dvije spoznaje:
mračna–temelji se na osjećanjima i prava-razumska).
 Neka od njegovih djela su: O tangentama, O prirodi, O iracionalnim brojevima, O tijelu,
O prirodi čovjeka, O ukusu, O bojama, O umu.
 Nazivaju ga ocem moderne nauke.
 Mnogi ga klasificiraju kao filozofa, međutim, sa pravom se može reći da je bio i naučnik.
 Svojevoljno je oslijepio zbog vjerovanja da će misli i refleksije njegovog uma u
razmatranju zakona prirode biti jasnije i preciznije ako ih oslobodi grešaka vida.
 Okolnosti i precizan datum Demokritove smrti su nejasni kao i većina događaja u
njegovom životu, ali je sa sigurnošću utvrđeno da je bio cijenjen kao originalan mislilac i
pisac, te da je bio poštovan i često citiran kasnije.

DIOSKORID

 (40.-90. godine)
 Malo je poznato o njegovom životu, osim da je vjerovatno studirao u Aleksandriji prije
nego što je služio kao „medicus” u vojsci.
 Služenje rimskim legijama dalo je Dioskoridu priliku da putuje i proučava mnoge nove
biljne vrsta, od kojih stotine nisu bile poznate Hipokratu. Također je opisao i lijekove
napravljene od minerala i životinja
 De materia medica” u 5 knjiga opisuje preko 600 biljaka.
 knjiga- aromatične supstance
 knjiga- životinje i biljke
 i 4. knjiga- korijenje, sjemenke i biljke
 knjiga- vinove loze, vina i minerali
 Dioskorid je klasifikovao svoje lijekove premasofisticiranom kriteriju. Nije koristio
tradicionalne metode podjele kao što su morfologija biljaka ili stanište, već njihov
terapeutski učinak.
 On jasno spominje napitke za spavanje pripremljene od opijuma i mandragore koji su
korišteni kao hirurški anestetici.
  Žrtve ugriza bijesnih pasa su trebale piti lijek napravljen od riječnih rakova, gentijskog
korijena i vina. Potom, da bi spriječili komplikacije, pacijent je trebao pojesti jetru psa i
nositi njegov zub kao amulet.
 Cimet i kajsija su se koristili u liječenju upala, hunjavice, trovanja i menstrualnih
poremećaja. Kada su pravilno pripremljeni, govorilo se da izazivaju pobačaj.
 "Olovo čini da um popusti."
 Nazivaju ga ocem farmakologije

EMPEDOKLO

 (oko 490-430. pr.n.e.) je bio filozof i poeta koji je živio na tlu današnje Sicilije.
 Vjerovao u transmigraciju duše, tj. da se duše mogu reinkarnirati između ljudi,
životinja, pa čak i biljaka. Prema njemu, svi ljudi, ili možda samo nekolicina među njima,
prvobitno su živjeli u stanju blaženstva, sve dok nisu počinili zločin, moguće krvoproliće
ili krivokletstvo. Nečije ponašanje tokom života će odrediti njegovu sljedeću
reinkarnaciju.
 Poznat je po teoriji četiri elementa, prema kojoj se sve tvari sastoje od mješavine četiri
primarna elemenata: zraka, zemlje, vode i vatre. Promjene i transformacije u kosmosu i
ljudsko tijelo su odrazi miješanja ovih elemenata. Međutim, on lično nije upotrebljavao
termin elementi.
 Vjerovao je da dvije sile, ljubav i borba, međusobno djeluju kako bi spojile i razdvojile
četiri elementa. Borba čini da se svaki od ovih elemenata povuče od ostalih; ljubav ih
tjera da se pomiješaju.
 Napisao je dvije pjesme: "O prirodi" i "O pročišćenjima" koje su zajedno sadržavale 5000
stihova.
 U „O prirodi“ je zamišljao Zemlju u svojim ranim danima naseljenu bizarnim
stvorenjima-stokom sa ljudskim glavama, rukama bez ramena i drugim monstruoznim
stvorenjima.Zamišljao je svemir sa Zemljom u središtu, a Sunce kao ogromnu zbirku
vatre.Bio je vegetarijanac. Pošto je vjerovao da ljudske duše mogu naseljavati tijela
životinja, bilo bi kanibalističkiubiti i pojesti bilo koju životinju.Prema jednoj legendi
okončao je život bacivši se u vulkan Etna, kako bi dokazao da je besmrtan; druga
legenda kaže da je uzdignut na nebo.

SORAN

 iz Efeza (98.-138. god. n.e.) je bio ugledni

 liječnik metodističke škole koji je živio u Rimu.
 Smatran je autoritetom u polju opstetricije i ginekologije
 i napisao je veliko djelo o bolestima žena.
 Njegov udžbenik je sistematičan. Pišući o bolesti
 započinje povijesnim uvođenjem i nastavlja opisivati
  uzročnost, simptome i tok te liječenje različitih faza.
 Soranova ginekologija je podijeljena u četiri knjige: prva se bavi babicama,
menstruacijom, djevičanstvom, začećem, abortusom i kontracepcijom; druga porodom i
njegom novorođenčeta; treća govori o različitim ginekološkim oboljenjima, njihovoj
patologiji i liječenju, a četvrta sadrži kazalo osobnih imena i predmeta
 Opis maternice i njenih ligamenata otkriva praktično znanje anatomije.
 Također spominje histerektomiju i opisuje nekoliko metoda kontracepcije.
 Soran je pisao i o upotrebi stolica za rađanje i davao uputa za teške porođajne pozicije.
Kada je fetus bio u poprečnom položaju, izveo bi postupak koji se kasnije zvao
"okretanje stopala", povlačenjem nogu, tako da bi se beba prvo rodila nogama.
 Zanimljivo je napomenuti da je koristio i spekulum.
 U „Ginekologiji” je opisao babicu-pismenu, upoznatu sa medicinskom teorijom, spretnu i
ŽENU.
 Njegovo djelo „O akutnim i hroničnim bolestima” sadrži izvrsno poglavlje o
neurološkim poremećajima sa predloženim tretmanima koji nalikuju aspektima moderne
psihoterapije.
 Soran je napisao i najstariju poznatu Hipokratovu biografiju.

NAJZNAČAJNIJI LJEKARI PO ETAPAMA RAZVOJA MEDICINE

RENESANSA

 Opći preporod umjetnosti i nauke u XV i XVI stoljeću doveo je i do potpune preobrazbe

medicine. Renesansa je bila razdoblje "ponovnog rođenja“, doba u kojem je tradicija
dovedena u pitanje i formirane su brojne nove ideje.
 Među liječnicima se pojavljuju revolucionari poput Paracelzusa koji odbacuje galenizam.
Sistematski se proučava ljekovito bilje, koje se počinje uzgajati u botaničkim vrtovima.
 Tipična bolest renesanse bio je sifilis.
 Za socijalnu medicinu bilo je važno djelo njemačkog liječnika Joachima Struppiusa iz
1573. godine u kojem su izloženi principi kako država mora da se brine za zdravlje svojih
državljana.
 U renesansi je izumljen tiskarski stroj u Njemačkoj, što je omogućilo anatomima tog
doba, poput Vesaliusa, masovnu proizvodnju i distribuciju radova

Andreas Vesalius (decembar 1514.-juni 1564.)

 Katolički Univerzitet u Leuven-u

 medicinsku naobrazbu je stekao na Univerzitetu u Parizu
 imao je priliku raditi disekcije životinja i ljudskih kadavera
 slijedeći običaj, pripremio je 1537. godine parafrazu djela arapskog liječnika iz 10.
stoljeća, Rhazesa
 potom odlazi na Univerzitet u Padovi koji je u to vrijeme imao dugu tradiciju vršenja
anatomskih disekcija
 u njegovo vrijeme autoritet na polju anatomije su bili Galenovi udžbenici (disekcije
životinja)
 odbacujući Galenovu anatomiju, objavljuje “De humani corporis fabrica libri septem”
1543. Godine
 Vesaliusovo djelo predstavljalo je vrhunac humanističkog oživljavanja antičkog učenja,
uvođenje seciranja ljudi u medicinske nastavne programe i rast europske anatomske
literature
 Kostur kojeg je napravio od kostiju pogubljenog kriminalca, Jacoba Karrara, još uvijek se
čuva u Muzeju anatomije Sveučilišta u Baselu, a procjenjuje se da je ovaj primjerak
najstariji anatomski preparat kostura na svijetu.
 Tabulae anatomicae sex-šest anatomskih tablica koje je objavio u godini nakon što je
imenovan profesorom hirurgije i anatomije
 knjiga je bila inovativna jer se temeljila na ilustracijama, a ne verbalnim opisima ljudske
anatomije, kao što su bile gotovo sve prethodne anatomske rasprave
 Vesalius je označio srce kao "izvor vitalnog duha i načelo arterija"

Ambroise Pare (1510.– decembar 1590.)

 brijač-hirurg
 “otac moderne hirurgije”
 U vrijeme kada je Pare stupio u vojsku, hirurzi su rane od vatrenog oružja liječili kipućim
uljem jer se vjerovalo da su takve rane otrovne. Jednom prilikom, kad je Pareu ponestalo
zaliha ulja, liječio je rane mješavinom žumanjka, ružinog ulja i terpentina i tako otkrio da
rane koje je liječio ovom mješavinom bolje zacjeljuju od onih tretiranih kipućim uljem.
 pribjegavao je operaciji samo kada je smatrao da je to nužno
 jedan od prvih hirurga koji je odbacio praksu kastracije pacijenata koji su morali operisati
kilu
 uveo je ugradnju zuba, umjetnih udova i umjetnih očiju napravljenih od zlata i srebra
 prvi koji je predložio sifilis kao uzrok aneurizme
 Pare nije dobio licencu za hirurgiju jer nikada nije savladao latinski. Zbog lošeg znanja
latinskog, pisao je na francuskom jeziku.
 uveo ligature pojedinačnih krvnih sudova
 Dizajnirao je mehaničku protetiku, ilustriranu u njegovom Dix Livres de la Chirurgie
(Deset knjiga o hirurgiji).
 Objavio je epitom Vesaliusove Fabrice na francuskom, čime je moderno znanje
anatomije postalo dostupno manje obrazovanim hirurzima.
Hieronymus Fabricius (maj 1533.-maj 1619.)

 anatom, hirurg, “otac embriologije”

 Kada je počeo da se bavi medicinom, postao je omiljeni Falopijev učenik i sa nepunih
dvadeset godina bio je njegov demonstrator iz anatomije u Padovi.
 Smatra se da je prvi uveo javne anatomske disekcije.
 Najpoznatiji od njegovih učenika bio je William Harvey.
 Fabricius je dao prvi jasan opis venskih zalistaka i Harvey-u osigurao jedan od
argumenata za teoriju postojanja krvotoka.
 Liječio je brojne poznate ličnosti kao što je bio Galileo Galilei.
 1607. godine je imenovan za viteza sv. Marka.
 dao prvi potpuni prikaz larinksa kao vokalnog organa
 prvi pokazao da zjenica oka mijenja svoju veličinu
 dao prvi detaljan opis posteljice
 Nikada nije izveo traheotomiju, ali njegovi spisi uključuju detaljne opise hirurške tehnike
u kojoj je preferirao korištenje vertikalnog reza i uveo ideju traheostomske cijevi, kao
krajnju mjeru u slučaju opstrukcije disajnih puteva stranim tijelima ili sekretom.
 “De Formatione Ovi et Pulli”-prvi opis Bursae Fabrici
 “Tabulae Pictae”- opisao fissuru koja razdvaja temporalni i frontalni lobus
 “Opera Chirurgica”

William Harvey (april 1578.-juni 1657.)

 Harvey je pretpostavio postojanje malih kapilarnih anastomoza između arterija i vena, ali
otkrio ih je Marcello Malpighi tek 1661. godine.
 Strogo se protivio mehaničkoj filozofiji francuskog matematičara i filozofa Rene
Descartesa, vidio je srce kao organsku, a ne kao mehaničku pumpu.
 Proveo je veći dio kraja svoje karijere radeći na prirodi reprodukcije kod životinja,
također je istraživao pitanja uloge sperme i menstrualne krvi u formiranju embrija.
 Harvey je živio u vrijeme evropskog lova na vještice i bio je uključen u jedan od
slučajeva 1634. godine, kada je morao je da ispita četiri žene.
 Imao je giht, bubrežne kamence i patio je od nesanice, a 1651. godine, nakon
objavljivanja završnog djela, vjeruje se da je pokušao sebi oduzeti život tinkturom
opijuma.
 Parlamentarne trupe su opljačkale njegovu kuću u Whitehallu 1642. godine kada je
izgubio svoju knjigu o generaciji insekata, koja je sadržavala rezultate velikog broja
istraživanja.

Edward Jenner (maj 1749.-januar 1823. godine)

 “otac imunologije”
  ljekar opće prakse i hirurg
 kravlje boginje
 smallpox vakcina
 vakcinacija (vacca-krava)
 “Temple of Vaccinia”- besplatno vakcinisao siromašne
 14.maja 1796. godine inokulirao osmogodišnjeg dječaka Jamesa Phippsa sadržajem iz
bula sa ruku Sarah Nelmes, koja je imala kravlje boginje.
 To je kod dječaka izazvalo povišenu tjelesnu temperaturu i opću slabost, bez drugih
simptoma.
 Kasnije je kod dječaka primijenio variolaciju i nije došlo do razvoja bolesti.
 variola major (VARIOLA VIRUS)
 WHO (ISKORIJENJENE 1980. GODINE)

Luj Paster (decembar 1822.-septembar 1895. godine)

 moždani udar 1868. Godine

 izmislio neposredno prije smrti 1895. vakcinu protiv bjesnila godine
 prvi otkrio asimetriju kristala na primjeru vinske kiseline
 uveo izraze aerobni i anaerobni za označavanje organizama koji žive u prisutnosti ili
odsutnosti kisika
 pasterizacija
 fermentacija
 istraživao svilene bube

Robert Koch (decembar 1843.-maj 1910. godine)

 bakteriolog, “otac moderne bakteriologije”

 dokazao praktičnu vrijednost dezinfekcije vodenom parom
 otkriće uzročnika tuberkuloze 1882. i uzročnika kolere 1884. Godine
 1890. godine otkrio tuberkulin, koji je smatrao lijekom protiv tuberkuloze (što se kasnije
pokazalo netačnim)
 1905. godine je dobio Nobelovu nagradu za svoja istraživanja tuberkuloze.
 otkrio da osušene spore antraksa mogu opstati godinama, čak i pri nepovoljnim uvjetima
 1885. godine imenovan za profesora higijene na Berlinskom univezitetu i direktora
Instituta za higijenu
 postao član Carskog ureda za zdravstvo u Berlinu
 1891. godine postao počasni profesor na Medicinskom fakultetu u Berlinu i direktor
novog Instituta za infektivne bolesti
 MALARIJA: Proučavao je malariju u Africi i Indiji. Ubrzo po povratku u Njemačku
poslan je u Italiju i u trope gdje je potvrdio rezultate istraživanja Sir Ronalda Rossa o
 malariji, te obavio korisna istraživanja o uzročnicima različitih vrsta malarije i kontroli
istih kininom.
 GOVEĐA KUGA: 1896. godine je otišao u južnu Afriku istražiti porijeklo goveđe kuge
te je, iako nije identificirao uzrok bolesti, uspio ograničiti širenje bolesti cijepeći zdravu
stoku sa žuči zaraženih životinja.

Wilhelm Conrad Rontgen (mart 1845.-februar 1923. godine)

 Uhvaćen je kako se divi karikaturi strogog predavača koju je nacrtao njegov drug iz
razreda i zbog lojalnosti prema njemu izbačen je iz škole.
 Institut u Cirihu- mašinski inžinjer
 Poznanstvo sa Augustom Kundtom predstavlja prekretnicu u njegovom životu, jer ga
inspiriše da se bavi fizikom koja do tog momenta nije bila polje njegovog interesovanja.
 prvi rad objavljen 1870. Godine
 otkriće X-zraka 8.11.1895. godine
 kristali barijevog platin cijanida
 ispitivao svojstva zračenja i prolazak x zraka kroz različite tvari
 konstruirao rendgensku cijev s konkavnom katodom
 ispitivao specifični toplinski kapacitet plinova i svojstva tekućina pod visokim
tlakom
 dijagnostički značaj X zraka
 Nobelova nagrada mu je dodijeljena 1901. godine, prva iz oblasti fizike.
 umro od karcinoma

Sigmund Freud (maj 1856. -septembar 1939.)

 1885. godine je imenovan za predavača neuropatologije.

 U to vrijeme razvio je i interesovanje za farmaceutske prednosti kokaina, što je pratio
nekoliko godina.
 Postepenim stvaranjem »psihoanalitičke metode« Freud je hipnozu zamijenio
tumačenjem snova i slobodnim asocijacijama.
 U svom djelu Tumačenje snova tumačio je narav sanjanja i primarnoga procesa
mišljenja, a iznio je i prva zapažanja o seksualnosti djece.
 Freud je tvrdio da psihološki poremećaji proizlaze iz problema unutar pojedinca,
intrapsihičkih sukoba, ne iz djelovanja zlih duhova, a njegova su stajališta potaknula
sućut prema osobama s psihičkim poremećajima i razvoj novih metoda pružanja pomoći.
 Uvodi teorije o nagonu života (eros) i nagonu smrti (thanatos). -Predlaže novi model
društvenog sklopa u kome se pojavljuju ego, id i superego.
 Frojdovi psihoanalitički termini kao što su id, ego, libido, neuroza, Edipov kompleks
postali su dio rječnika koji svakodnevno koristimo
Alexander Fleming (august 1881.-mart 1955. godine)

 Fleming je započeo studij medicine na St. Mary's Hospital 1901. godine.

 prvobitno htio biti hirurg
 vodio uspješnu privatnu praksu kao venerolog
 Staphylococcus aureus
 OTKRIĆE PENICILINA! (1928. godine)
 otkriće lizozima 1922. godine (značaj shvaćen mnogo kasnije)
 1945. godine dobio Nobelovu nagradu
 “I did not invent penicillin. Nature did that. I only discovered it by accident.

VJEŽBA 4. Florens Nejtingel, doprinos razvoju medicinske njege i značajne liječnice i

medicinske sestre u medicini, razvoj sestrinstva kao profesije

 Metrodora, pionir u ženskom zdravlju, često se naziva i „majkom ginekologije“. Ona je

bila grčki ljekar egipatskog porijekla. Vjeruje se da je njen medicinski tekst, “Bolesti i
liječenje žena”, najstariji sačuvani medicinski rad koji je napisala žena.

Lady Mary Wortley Montagu

 Od malena je željela da dobije bolje obrazovanje nego što se smatralo prikladnim za

djevojčice njenog vremena i društvene klase.
 1715. godine oboljela od variole major
 “variolacija”(zabranjena u Engleskoj 1840.) vakcinacija

Rosalind Franklin

 struktura DNK
 rad na ugljenu i grafitu
 Iako su i Franklin i trio Watson, Crick i Wilkins objavili niz članaka na temu DNK
strukture, Watson, Crick i Wilkins za svoj su rad dobili Nobelovu nagradu 1962. godine.

 Clara Barton je bila američka medicinska sestra koja je osnovala američki Crveni križ.
“Anđeo bojnog polja”

 Rebecca Lee Crumpler-1864. Godine postala je prva Afroamerikanka doktor medicine u

Sjedinjenim Državama. (New England FemaleMedical College 1860. godine)
 - “Knjiga medicinskih rasprava”

 Marie Curie- prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu!

 polonij i radij
  Marie Currie, Pierre Curie i Henri Becquerel podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku
1903. godine.
 Osam godina kasnije, 1911. godine, dobila je Nobelovu nagradu za hemiju.
 Jedina žena dobitnica 2 Nobelove nagrade!

 Virginia Apgar-1952. godine razvila indeks za procjenu vitalnosti novorođenog djeteta

koji po njoj nosi naziv Apgar indeks.

Sestrinstvo kao profesija

 U 19. vijeku pojavom Florence Nightingale zvanje medicinske sestre počinje dobivati na
važnosti, zdravstvena njega počela se razvijati kao samostalna djelatnost, otvaraju se
škole za medicinske sestre.
 U sklopu St. Thomas Hospital u Londonu je otvorena 1860. godine prva škola za
izobrazbu sestara po zamisli i planu F. Nightingale. Nakon toga, škole za medicinske
sestre su se počele otvarati širom svijeta, a sestrinstvo je u 20. stoljeću doživjelo veliki
profesionalni razvoj.
 Notes on Nursing- knjiga će postati kurikulum mnogih tadašnjih škola za sestrinstvo -
uloga u Krimskom ratu
 “Dama sa lampom”

Elizabeth Blackwell je rođena u Bristolu 1821. godine.

 Dolazi iz religiozne porodice koja se borila protiv ropstva.

 Također su se borili za rasnu i statusnu jednakost.
 Nakon požara u radnji njenog oca 1830. godine sele u SAD.
 Pokušala sa upisom na više medicinskih fakulteta(29).
 Upisuje medicinski fakultet nakon što je direktor odobrio upis zajedno sa muškim
kolegama.
 Prva djevojka koja je diplomirala u svojoj generaciji (1849. godine)
 1849. godine odlazi u Pariz i započinje svoj postdiplomski rad u čuvenom porodilištu La
Maternite.
 Iste godine nakon infekcije oka, isto gubi i ugrađuje stakleno oko.
 Borila se protiv ilegalnog abortusa.
 Otvorila je Medicinsku školu za žene u 19. vijeku.
 U Londonu je pomogla da se osnuje Medicinski fakultet za žene, gdje je radila i kao
profesor ginekologije.
 Karijeru prekida padom niz stepenice 1907. godine.
 Život je posvetila karijeri, nije se udavala.
  Umrla je 1910. godine

OSNIVANJE MEDICINSKIH FAKULTETA U SVIJETU

ALEKSANDRIJSKA MEDICINSKA ŠKOLA

 jedna od najstarijih obrazovnih ustanova u historiji medicine, osnovana u periodu

helenizma u gradu Aleksandriji 311. p.n.e
 Hipokratova učenja
 prakse starog Egipta
 Anatomija je posebno napredovala zbog mogućnosti seciranja ljudskog tijela.
 Najvažniji aleksandrijski ljekari bili su Herofil i Erazistrat. Galen, poznati rimski ljekar,
studirao je u Aleksandriji prije nego što je praktikovao u Rimu.
 Medicinska škola u Aleksandriji bila je aktivna sve do kasnog 3. vijeka nove ere.
Međutim, polako je pala u zaborav nakon požara 389. godine nove ere, koji je uništio i
njenu čuvenu biblioteku.

Herofil (325.-255. p.n.e.)

 Medicinsko obrazovanje stekao je kod Praksagore, poznatog ljekara i anatoma koji je

predavao na Hipokratovom medicinskom fakultetu na ostrvu Kos.
 Preselio se u Aleksandriju kao mladić i tamo ostao do kraja života.
 Sa svojim mlađim savremenikom, Erazistratom, uradio je prve kadaverične disekcije
ljudi. Ljudsko seciranje je tada bilo zabranjeno i više od 1800 godina. Čini se da su samo
ova dva ljekara ikada vršila seciranje ljudi sve do renesanse, oko 1530. godine nove ere.
 Nazivaju ga “ocem anatomije”.
 Smatra se da je on bio najveći anatom antike, a možda i svih vremena. Razlikovao je
spinalne i kranijalne nerve, opisao ventrikule mozga. Herofil je smatrao komore, a
posebno četvrtu, sjedištem duše, inteligencije i mentalnih funkcija. Opisao je veliki
mozak, mali mozak i slojevite moždane ovojnice.
 Aleksandrijska škola dovodi do razvoja hirurgije i farmakologije. U njoj se pripremaju
lijekovi, ali se istovremeno istražuju otrovi i pripremaju protivotrovi.
 Začetke medicinske astrologije nalazimo u djelima ljekara i filozofa iz grčko-
aleksandrijskog perioda. Filozofi, ali prije svega ljekari aleksandrijske medicinske škole
posezali su za astrologijom i cijenili je kao umijeće koje značajno pomaže čovjeku.
 U Aleksandriji nastaje tzv. empirijska škola koja se držala samo iskustava kao jedinog
sredstva za sticanje novih saznanja.
 Aleksandrijska škola je začetnik empirističkog načina učenja koji će dobiti na značaju tek
u 17. vijeku kad se od ljekara sve više počinje da traži uspjeh u radu, a ne teorijsko
znanje.
AJURVEDSKA MEDICINA

 tradicionalna medicina porijeklom iz Indije

 posmatra i analizira ljudski život i njegovo zdravlje kroz jedinstvo tijela, duha i uma
 nauka o dugom životu
 tradicionalni zapisi o ajurvedi datiraju još iz 5000 godina p.n.e.
 Korištenje ajurvedske medicine se povećalo oko 1500. godine p.n.e.
 Ajurveda se u Indiji u posljednjih nekoliko vijekova znatno manje koristi, za razliku od
SAD gdje se povećava broj njenih korisnika.
 Ajurveda se zasniva na dva klasična teksta (Čarak Samhiti i Sušrut Samhiti) čija se
starost procjenjuje naoko 4 000 do 5 000 godina.
 Sušrut Samhiti sadrži znanja o hirurgiji.
 Čarak Samhiti obuhvata internu medicinu, bolesti glave i vrata, liječenje stanja izazvanih
otrovima, psihičke bolesti, pedijatriju, ali i primjenu afrodizijaka i eliksira za održavanje
mladolikosti.
 Ajurveda posebnu pažnju posvećuje ishrani, jer hrana koju konzumiramo određuje i naše
zdravlje, vitalnost pa i dužinu života na vrlo značajan način.
 Ajurveda ljekoviti dodaci u ishrani su najčešće biljne formule čiji sastojci nisu u
dovoljnoj količini zastupljeni u svakodnevnoj ishrani. Oni kroz ishranu imaju za cilj
jačanje pojedinih tjelesnih ili mentalnih funkcija organizma

Svjetska zdravstvena organizacija je službeno priznala na kongresu u Alma Ati.

 Ajurveda sadrži tri osnovne doktrine: prva je “doša” koja se bazira na mentalnom dijelu,
zatim, sedam “datu”-a odnosno tkiva i posljednja “mala” koja se odnosi na metaboličke
procese, a sve zajedno predstavljaju ravnotežu koja je potrebna kako bi se očuvalo
zdravlje čovjeka. Po ajurvedi ljudsko tijelo se sastoji od 25 elemenata zajedno sa dušom
čovjeka.
 Trpki okus nastaje iz kombinacije elemenata zraka i zemlje i po svojoj prirodi je suh,
hladan i lagan.
 Uravnotežena prehrana treba sadržati svih 6 okusa. Ajurveda kaže da je sve dobro
konzumirati umjereno. Previše trpkog okusa može naškoditi našem zdravlju.
 4 tipa krvi- Jedan od glavnih uzroka neravnoteže u krvi su probavni toksini(ama) koji
akumulacijom ulaze u krvotok, cirkuliraju cijelim tijelom te uzrokuju niz poremećaja.
Kad je krv u neravnoteži, osjetljive stanice nervnog sistema i emocije su pogođene.
Neravnoteža se tada ispoljava tako da krv postaje vruća, hladna, slatka ili suha.
 Neki ajurvedski preparati sadrže metale, minerale ili dragulje.
 Američka uprava za hranu i lijekove upozorava da prisustvo metala u nekim ajurvedskim
proizvodima ih čini potencijalno štetnim.
 Istraživanje objavljeno 2015. među ljudima koji koriste ajurvedske preparate pokazalo je
da je 40 posto imalo povišene razine olova u krvi, a neki i povišene razine žive u krvi.
  Otprilike jedan od četiri testirana suplementa imao je visok nivo olova, a skoro polovina
njih je imala visok nivo žive.
 Izvještaj o slučaju iz 2015. objavljen u sedmičnom izvještaju Centra za kontrolu bolesti i
morbiditeta povezao je povišene razine olova u krvi kod 64-godišnje žene sa ajurvedskim
preparatima kupljenim na internetu.
 Iako rijetko, ajurvedski proizvodi mogu uzrokovati trovanje arsenom.

 Preporod evropske medicine počeo je na jugu Italije.

 U Salernskom zaljevu razvio se Salerno kao idealno mjesto za liječenje bolesnih.
 Tu su dolazili mnogi bolesnici, a kasnije i ranjenici iz krstaških ratova.
 U Salernu su se izvodila seciranja, najprije životinjskih, a zatim I ljudskih leševa, što je
pogodovalo razvitku anatomije i hirurgije.

SALERNO MEDICINSKA ŠKOLA

 prva zapadnoevropska medicinska škola

 Spominje se od IX stoljeća, a procvat je doživjela u XII stoljeću.
 Škola je prvobitno bila smještena u dispanzeru manastira.
 Nastavni plan i program sastojao se od 3 godine logike, 5 godina medicine (uključujući
hirurgiju i anatomiju) i godinu dana prakse kod iskusnih ljekara.
 Lekcije su se sastojale od tumačenja tekstova antičke medicine.
 U školi se osim medicine (gdje su se žene primale kao profesorice i studentice) predavala
filozofija, teologija i pravo, pa je neki smatraju i prvim osnovanim.
 Najpoznatija doktorica i medicinska autorica u školi je bila Trotula, koja je napisala
nekoliko knjiga o ginekologiji i kozmetici.
 Dodatne žene ljekari koje su pohađale ovu školu postale su poznate kao "Žene Salerna”:
Abella, Constance Calenda,Rebecca de Guarna i Mercuriade.
 Jedno od najpoznatijih djela nastalih u Salernskoj medicinskoj školi je Salernska zbirka
antidota (Antidotarium Salernitanum) iz XIIstoljeća, koja je sadržavala cjelokupnu
srednjovjekovnu farmakoterapiju, tj. iscrpan opis lijekova koji su se koristili u
svakodnevnoj medicinskoj praksi.
 Zdravstvenipriručnik u stihovima Salernska pravila o zdravlju (Regimen sanitatis
Salernitanum) iz XII stoljeća bio je namijenjen najširemu krugu čitatelja, a sadržavao je
popularne higijenske propise i savjete za očuvanje zdravlja, te cjelokupnu
simptomatologiju i terapiju.
 Salernska medicinska škola bio je prvi medicinski fakultet u Evropi.
 Na njemu su nastale prve odredbe
 o studiju medicine
 o kvalifikacijama potrebnim za vršenje liječničkog zvanja
 o strogoj razdiobi rada liječnika i ljekarnika.
  Od salernskih liječnika poznata je porodica Platearius.
 Pojavom Univerziteta u Napulju, škola je počela da gubi na značaju. Vremenom je njen
prestiž bio zamračen prestižom mlađih univerziteta, posebno Montpelliera, Padove i
Bologne.
 Škola je ukinuta 1811. godine.
 U XII i XIII stoljeću nastaju u Evropi različiti univerziteti s medicinskim fakultetima (u
Montpellieru, Padovi, Bologni, Parizu, Oxfordu, Cambridgeu, Pragu i Krakowu).
 Tu epohu zovemo skolastikom.

OBRAZOVANJE U SAMOSTANIMA

 Samostani u srednjem vijeku postaju, pored duhovnog središta, i središta intelektualnog

života i medicinske prakse.
 U samostanima su primjenjivane razne vrste lijekova (kombinacije duhovnih i prirodnih
lijekova).
 Biljke su smatrane jednom od božijih tvorevina koje pružaju pomoć u izlječenju od
bolesti.
 U samostanima su nastale zbirke o ljekovitom bilju „Herbali” koji pripadaju prvim
medicinskim tekstovima.Jedan od najpoznatijih Herbala je „Crvena knjiga” iz Hergetsa.

Univerzitet u Bolonji je osnovan 1088. godine.

 Na Univerzitetu u Bolonji je i utemeljen naziv univerzitet. Univerzitet je primio povelju

kralja Friedricha I Barbarosse. Predstavlja univerzitetsku instituciju sa najdužim
neprekinutim radom u svijetu.
 Poznati studenti ovog univerziteta su: Guglielmo Marconi, Inocent IX, Aleksandar VI,
Grgur XV.
 Bolonjski univerzitet je bio vodeća visokoškolska institucija koja je provela obrazovne
reforme između dva svjetska rata, a danas se prema njihovom modelu provodi
obrazovanje u mnoštvu evropskih i svjetskih zemalja