Professional Documents
Culture Documents
Pridevi
Pridevi i svi modifikatori u turskom moraju uvek biti ispred imenica koje menjaju kada
rade kao modifikatori. Ovo ne važi ako se koristi kao predikat pridev sa glagolom „biti“
na engleskom (npr. Pas je srećan). Ako koristite broj bir kao članak, ovo će doći
direktno ispred imenice. Na primer
soğuk elma --The cold apple - Hladna jabuka
soğuk bir elma -- A cold apple-- Hladna jabuka
Elma soğuk -- The apple is cold. -- Jabuka je hladna.
Pridevi se takođe ne dekliniraju prema rodu i broju, za razliku od mnogih evropskih
jezika. To znači da se pridevi ponašaju prilično blisko sa svojim engleskim kolegama i
ne bi trebalo da predstavljaju preveliki izazov
Akuzativ
Akuzativ se u turskom koristi za označavanje određenih direktnih objekata. Šta ovo tačno
znači? Specifičan direktni objekat je onaj koji koristi članak the. Na primer:
Као што видите горе, акузатив се користи само када се односи на новине. Сада, како
да формирамо акузатив? Ово ће вас довести до једног од најзабавнијих аспеката
турског језика, хармоније самогласника.
Vokalna harmonija
U turskom jeziku, samoglasnici unutar (materne) reči i svi sufiksi koji su pridruženi pomenutoj
reči moraju poštovati pravila harmonije samoglasnika. To znači da su samoglasnici obično ili isti
ili slični, čineći reči lakšim za izgovor nego što izgledaju.
Postoje dve vrste harmonije samoglasnika na turskom: četvorosmerni i dvosmerni. Akuzativ
koristi četvorosmernu harmoniju samoglasnika. Da biste shvatili šta može da se desi na kraju,
moraćete da pogledate poslednji samoglasnik u reči.
Mutacije suglasnika
Mutacija suglasnika se često naziva harmonijom suglasnika. Suglasnici se često menjaju
na kraju reči u zavisnosti od toga da li ga prati samoglasnik ili suglasnik. Ako ih prati
samoglasnik, oni će se uglavnom promeniti u zvučne suglasnike. Na primer:
To znači:
p→b→b
t→d→d
ç → c→ dž (č prelazi u dž)
Ovo pravilo generalno ne utiče na reči sa jednim slogom, ali naravno postoje izuzeci. Čak
ćete naići na izuzetke harmonije samoglasnika u pozajmljenicama iz arapskog, farsi i
francuskog jezika. Ovo se mora naučiti dok se susrećete sa njima.
Sufiksi za množinu
Formiranje množine se vrši pomoću sufiksa –lAr. ( dvosmerna samoglasnička harmonija).
Ovo je drugi oblik harmonije samoglasnika. U osnovi, ako je završni samoglasnik ispred (i, e, u,
o) koristi se -ler. Ako je nazad (a, ı, o, u), koristite sufiks -lar. Ovo pravilo zajedno sa pravilom za
četvorosmernu harmoniju samoglasnika koristi se u nekoliko sufiksa. Primer:
Veznik
Postoji nekoliko načina da se kaže „biti“ pošto pravi glagol „biti“ ne postoji. Sufiks se koristi za
formiranje „biti“ u sadašnjem vremenu. Sufiksi su sledeći:
jednina Množina
1 lice -(I)m -(I)mIz
2 lice -(I)n -(I)nIz
3 lice -(s)I -(s)I
Neki od sufiksa imaju bufer samoglasnike (ili u slučaju 3. lica, tampon suglasnik). To znači da
sufiksi dobijaju baferski samoglasnik kada se koren završava na suglasnik i da ga nemaju kada
se koren završava na samoglasnik. Za sufiks 3. lica, bafer s će biti dodat kada se koren
završava na samoglasnik i biće izostavljen kada se završava na suglasnik. Ista harmonija
suglasnika kao i kod akuzativa javiće se i sa posesivnim sufiksima. Primer:
Ako želite da kažete nešto poput „hrana vaših mačaka“, ovo bi imalo i lični nastavak i genitiv.
Prevod ovoga je „kedilerinin iemegi“. Ovo je dvosmisleno (zapamtite, to mogu biti vaše mačke ili
njegove/njene mačke.
Jednina Množina
1. lice bana mene bize nas
2. lice sana za tebe size za vas
3. lice ona joj onlara ih
Oni generalno imaju značenje „za mene“, „tebe“ itd. Ako mi „čitate“, „govorite mi“ ili „dolazite kod mene“,
turski bi koristio zamenicu u dativu.
Na primer: On nam čita novine. „On/Ona/Ono nam čita novine” ILI „On/Ona/Ono nam čita novine.”