NT-31511 1 Teljes

Antal Nemerkényi – Béla Sárfalvi
Fizička geografija
Fizička
geografija
za 9. razred

Földrajz 9. évfolyam
Horvát tanítási nyelvû gimnázium
R. sz.: NT-31511/1
ISBN 978-963-19-5685-6
NT_31511_1_borito_2020_csk.indd 1 2020. 04. 19. 10:35:07

1–126. Földrajz horvátG5Végl 2006.07.25 13:35 Page 1
FIZI<KA GEOGRAFIJA
FIZIČKA GEOGRAFĲA
za 9. razred gimnazĳe
Oktatási Hivatal
NT_31511_1_beliv_3_4_oldal_2022_FJ.indd 3 2022. 01. 13. 14:36:26

Naslov izvornika:
Általános természetföldrajz a gimnáziumok 9. évfolyama számára
Prevoditeljica
Zorica Babić-Agatić
Lektor
Mario Jerkić
Odgovorna urednica mađarskog izdanja

Ilona Rugli Gerhardt
Odgovorni urednik hrvatskog izdanja

Živko Mandić
Crteži
Barnabás Nagy, László Zentai i suradnici
Fotografije
Péter Antall, dr. János Lerner, dr. Antal Nemerkényi, dr. Tamás Paál, Ilona Rugli
© Antal Nemerkényi, Béla Sárfalvi, Oktatási Hivatal

(Nemzeti Tankönyvkiadó Rt.), 2005
Objavljeno potporom Ministarstva prosvjete.

A könyv az Oktatási Minisztérium támogatásával jelent meg.
ISBN 978 963 19 5685 6
Oktatási Hivatal • 1055 Budapest, Szalay utca 10–14.

Telefon: (+36-1) 374-2100 • E-mail: tankonyv@oh.gov.hu
A kiadásért felel: Brassói Sándor mb. elnök • Raktári szám: NT-31511/1

A horvát nyelvű kiadás felelős szerkesztője: Mándity Zsívko
Tankönyvkiadási osztályvezető: Horváth Zoltán Ákos
Utánnyomásra előkészíte e: Kovács Aleksandra
Grafikai szerkesztő: Görög Istvánné • Műszaki szerkesztő: Marcsek Ildikó, Fazekas Julianna
Formakészítés: TiMac Bt.
Terjedelem: 22,88 (A/5) ív • 2. kiadás, 2022
Gyártás: Könyvtárellátó Nonprofit K .

Nyomta és kötö e az Alföldi Nyomda Zrt., Debrecen
Felelős vezető: György Géza vezérigazgató
A nyomdai megrendelés törzsszáma:
NT_31511_1_beliv_3_4_oldal_2022_FJ.indd 4 2022. 01. 13. 14:36:26

SADRŸAJ
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Naße mjesto u svemiru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Zemlja u svemiru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Po©etak astronomije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Zemlja kao nebesko tijelo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Meteorski krateri – Zemljini o¥iljci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Orijentacija na zemaljskome prostoru i u vremenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Posjet Greenwichu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Prikazivanje zemaljskoga prostora. Zemljovidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Prvi maœarski zemljovid: zemljovid œaka Lazara iz 1528. godine . . . . . . . 29
Istra¥ivanje svemira u slu¥bi Zemlje: satelitski snimci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
„Tko je tko” meœu satelitima? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Zemlja – naß ¥ivotni prostor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Unutraßnja struktura Zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Litosferne plo©e – tektonika plo©a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Od plutanja kontinenata do tektonike plo©a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
Litosferne plo©e i vulkanska djelatnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Kronika Mount St. Helensa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Litosferne plo©e i potresi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Mogu li se potresi prognozirati? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Litosferne plo©e i orogeneza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
O nastajanju Balatonskog bazena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
Stijene – „graœevno kamenje” litosfere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
Imenik stijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
Blago zemlje: stvaranje mineralnoga blaga i energetskih izvora . . . . . . . . . . . 71
Utjecaj rudarstva na okoliß . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Tragom geoloßkih milijardi godina I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
Stijene govore – metode geoloßke kronologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
Tragom geoloßkih milijardi godina II. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
Tajanstveno izumrùe dinosaura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Struktura i reljef kontinenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Podrijetlo geoloßkih naziva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
5
Atmosfera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
Graœa i struktura atmosfere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

Kako je nastala Zemljina atmosfera? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Od sun©anih zraka do zagrijavanja zraka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Prelistavajuùi povijesne biljeßke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Elementi vremena i klime: temperatura i vjetar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
Izvjeßùe Meteoroloßke slu¥be I. ...... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
Elementi vremena i klime: sadr¥aj vlage i padaline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
Izvjeßùe Meteoroloßke slu¥be II. ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
Ciklone – anticiklone . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
Vrste oblaka – vrste padalina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Opùa cirkulacija zraka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
Monsun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Tropske ciklone, vrtlo¥ni vjetrovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
One©ißùavanje zraka ne poznaje granice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
Hidrosfera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Oceani i mora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127

Blago mora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Kretanja morske vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Od Golfske struje do elektrane na plimu i oseku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
Podzemne vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
Tragom arteßke vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
Povrßinske vode: tekuùice i jezera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
Ekstremnosti pritjecanja vode u Tisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
One©ißùenje vode takoœer ne poznaje granice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
Nestajanje Aralskog jezera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
Egzogeno modeliranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Borba unutraßnjih i vanjskih sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

Kod jezera Gyilkos . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
Tlo – „kora” Zemljine kore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
Rad rijeka na oblikovanju reljefa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
O rijekama Karpatskog bazena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
Geoloßko putovanje od Schwarzwalda do Crnog mora . . . . . . . . . . . . . . . . 171
Oblikovanje reljefa na morskoj obali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Razaranje morskih obala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
Rad leda na oblikovanju reljefa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Kako se brzo kreùu ledenjaci? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
Rad vjetra na oblikovanju reljefa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
Automobilom u Libijskoj pustinji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
Rad podzemnih voda na oblikovanju reljefa: karstifikacija . . . . . . . . . . . . . . . 186
Veliki sustavi ßpilja na Zemlji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6
Geografska zonalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
Razvoj klimatskih i geografskih pojasova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192

Ÿarki klimatski pojas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
Ekoloßka krizna podru©ja u ¥arkom pojasu: Amazonija i Sahel . . . . . . . . . 204
Umjereni klimatski pojas I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Ekoloßke promjene u Mediteraneumu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210
Umjereni klimatski pojas II. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
Ekoloßki problemi stepe i prerija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
Hladni klimatski pojas i visinska zonalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
Ekoloßki problemi du¥ naftovoda na Aljasci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
Moja putovanja po unutraßnjoj Aziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
Utjecaj fizi©kogeografske zonalnosti na ¥ivot drußtva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
Priroda i drußtvo: povijesni razvoj meœusobnih odnosa . . . . . . . . . . . . . . . . . 225

Izmijenjeni izgled Zemlje (1976. – 1996.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
<ovjekova uloga u drußtvenim i gospodarskim procesima . . . . . . . . . . . . . 230
Porast svjetskoga stanovnißtva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230

<initelji i posljedice porasta stanovnißtva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234
Najstarije kameno oruœe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238
Sastav i raspored stanovnißtva, gustoùa naseljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239
Naselja i proces urbanizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245
Podjela ©ovje©anstva prema jezicima i vjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254
7
DODIR ZEMALJSKIH GEOSFERA
8
Uvod
Ud¥benik „Fizi©ka geografija” prva je knjiga serije koja se sastoji od ©etiri

sveska. Ostali dijelovi serije: Zemljopis Maœarske, Drußtvena geografija i
Regionalna geografija.
Tko je u osnovnoj ßkoli veù viße godina u©io zemljopis, sigurno bi i sam znao
odgovoriti na pitanje: ©ime se bavi zemljopis ili geografija? Ako ka¥emo da je tema
povijesti vrijeme, onda zemljopis ispituje tajne prostora. Zanima se svim pojavama
koje imaju prostornu rasprostranjenost na Zemlji. A to ©ini tako da zemljovid ne
opisuje samo rije©ima, tj. ne ka¥e samo gdje se ßto nalazi na Zemlji, veù otkriva i to
zaßto je neßto baß na danome mjestu, te kakve utjecaje i posljedice nosi sa sobom.
Ovaj se svezak bavi pitanjima i problemima ©iji je cilj utemeljenje zemljopisne
spoznaje o naßoj Zemlji i okolißu. Pri tome se koristi znanjem mnogih samostalnih
znanosti koje su se odvojile od geografije. Tako veùa poglavlja ud¥benika prenose
znanja iz astronomije, geologije, klimatologije itd.
U poglavlju „Naße mjesto u svemiru” priopùeno je znanje iz astronomske
geografije koje se odnosi na naßu Zemlju. U geomorfoloßkom poglavlju prikazano
je nastajanje reljefnih oblika koji nas okru¥uju.
U poglavlju „Utjecaj fizi©kogeografske zonalnosti na ¥ivot drußtva” mo¥emo
se upoznati s povijesnim razvojem te povezanosti, s porastom svjetskoga
stanovnißtva i njegovom rasprostranjenoßùu na Zemlji.
U nekim se poglavljima nalaze i uokvireni dijelovi teksta. Ti tekstovi tuma©e
pojmove i tijekove (procese) ©ije je znanje bezuvjetno potrebno da bismo razumjeli
©itavo gradivo poglavlja.
Opseg nekih poglavlja koli©inski je veùi nego ßto se na jednom satu mo¥e
svladati. Razgraœivanje tih poglavlja prepußtamo nastavnicima koji upotrebljava-
ju ovaj ud¥benik, buduùi da smo nastojali sa©uvati logi©ko jedinstvo gradiva.
Na osnovi naslova ud¥benik se bavi fizi©kom geografijom, ali se viße puta
osvrùe na iskorißtavanje prirodnih okolnosti i prirodne sredine, te njihovim utje-
cajem na ¥ivot drußtva. U prvom desetljeùu XXI. stoljeùa jedna od najva¥nijih tema
zemljopisa upravo je vezana uz tzv. ekologiju. Veùina ekoloßkih problema, naime,
mo¥e se svesti na narußavanje ravnote¥e prirodne sredine putem gospodarske dje-
latnosti. To su takvi tijekovi koji su ©vrsto povezani s fizi©kom, odnosno drußtve-
nom geografijom. Tim ekoloßkim pitanjima bave se uglavnom ßtiva koja se nalaze
iza pojedinih poglavlja. Meœu ßtivima, meœutim, nalazimo i druk©ije tekstove. U
njima mo¥ete ©itati imena maœarskih znanstvenika i istra¥iva©a. Ulomci iz nji-
hovih djela odaju po©ast istra¥iva©ima koji su radili na raznim poljima geo-
znanosti. Neki navodi (citati) govore o istra¥iva©kim putovanjima, ekspedicijama
u daleke krajeve. Mnoge znanstvene uspjehe opisane u ud¥beniku mo¥emo zah-
valiti upravo takvim ekspedicijama.
Ako je ud¥benik uspio u nekima pobuditi zanimanje za geoznanosti,
mo¥ebitno ¥elju da, onaj tko danas prelistava ovaj ud¥benik, u buduùnosti bude
sljedbenik tih istra¥iva©a, onda autorov, urednikov i izdava©ev rad nije bio uzalu-
dan.
9
GOLETNE STIJENE DOLOMITA SVIJETLE NA SUN<EVOM SJAJU
KROZ ALPE PUTOVI VODE PREKO PRIJEVOJA VISOKIH I DO 2000 M
10
NAfiE MJESTO U SVEMIRU
Zemlja u svemiru
Zvjezdoznance i obi©ne ljude, filozofe i pisce fantasti©nih romana veù tisuùljeùima

zanima pitanje gdje se naßa Zemlja nalazi u beskrajnome svemiru, u univerzumu.
Od geocentri©ne slike svijeta

do otkriùa zvjezdanih sustava
Zemlju su u starom vijeku, meœu ostalim na temelju Ptolemejeve (100. – 178.

nakon Krista) djelatnosti, zamißljali kao sredißte svemira (geocentri©na slika svijeta).
Ta je teorija bila na snazi sve do XVI. stoljeùa. Kopernik (1473. – 1543.) prvi je spoz-
nao da Zemlja s ostalim planetima zajedno kru¥i oko Sunca (heliocentri©na slika svi-
jeta). Kopernikovu je zamisao dalje unaprijedio Galilei (1564. – 1642.), a Kepler (1571.
– 1630.) izradio je zakone o kretanju planeta koji su na snazi sve do danas.
Astronomska istra¥ivanja u proßlom stoljeùu dokazala su da je Sunce sredißte
samo Sun©eva sustava, a ne cijeloga svemira. Sun©ev je sustav dio Mlije©ne staze
(Galaksije) koja se sastoji od stotinjak milijardi zvijezda. Osim Galaksije viße od
milijardu sli©nih zvjezdanih sustava (ekstragalaksija) ©ini metagalaksiju ßto je joß
uvijek samo djeliù ©itavog univerzuma.
Mlije©na staza
Mlije©na staza (Kumovska slama, Galaksija) sastoji se od viße milijardi zvijez-
da. Gledana odozgo, Mlije©na staza sli©i spirali. Ako je pak gledamo sa strane,
podsjeùa nas na dva duboka tanjura okrenuta jedan prema drugomu (1. slika).
Moramo zamisliti zamaßne tanjure, jer promjer Mlije©ne staze iznosi 100 000
svjetlosnih godina (svjetlosna godina = udaljenost koju svjetlo u zrakopraznome
prostoru prevali za godinu dana kreùuùi se brzinom od 300 000 km/s, tj. oko deset
bilijuna [1013] km). U sredißtu prostora, koji obuhvaùaju tanjuri, nalazi se jezgra
Mlije©ne staze, ©ija je masa jednaka otprilike s masom 100 milijuna Sunaca.
Mlije©na se staza sastoji od stotinjak milijardi (1011) zvijezda. Zvijezde su plinske
kugle koje imaju vlastito svjetlo. Jedna od tih zvijezda je i Sunce, sredißte naßeg
Sun©eva sustava. Sunce se od sredißta Mlije©ne staze nalazi na udaljenosti od
30 000 svjetlosnih godina.
11
100 000 svjetlosnih godina
30 000 svjetlosnih godina
Sunce Ravnina simetrije Mlije©ne staze
1. MLIJE<NA STAZA IZ PROFILA
Sun©ev sustav
Sun©ev sustav je ona zona Mlije©ne staze unutar koje dolazi do izra¥aja
gravitacijski utjecaj Sunca. Radijus toga kuglastog prostora iznosi oko dvije svjet-
losne godine.
Sunce je zvijezda plinovitog agregatnog stanja, a nalazi se u sredißtu
Sun©eva sustava. Sun©ev je promjer 110 puta veùi od Zemljina promjera (1,4 mili-
juna km), a prema kemijskom sastavu sastoji se od 80% vodika i 20% helija.
atomski reaktor
za cijepanje
atomske jezgre
radijsko
je
en
a©
infracrveno
zr
ko
vidljivo svjetlo a
tic
ns
©es
ro
ultraljubi©asto je
ut
en
a©
ne
rentgensko zr
sun©ane pjege
2. SUN<EVA SE RADIJACIJA SASTOJI OD ELEKTROMAGNETSKOGA ZRA<ENJA

I ZRA<ENJA <ESTICA
Sun©evu proizvodnju energije osigurava pretvaranje vodika u helij, ßto se zbiva

kao reakcija u atomskoj jezgri. Taj ùe tijek osigurati proizvodnju energije joß 10-
ak milijardi godina. Na Sun©evoj povrßini temperatura iznosi 6100 K.
(Temperaturna skala u Kelvinovim stupnjevima [K] za ishodißte smatra dosada
postignutu najni¥u temperaturu. To je apsolutna nula [–273 °C]. Dakle 0 °C jed-
nako je sa 273 K.)
12
PODACI O VELIKIM PLANETIMA SUN<EVA SUSTAVA

Prosje©na Srednja
Vrijeme Promjer Broj
Masa Obujam Gustoùa brzina udaljenost
kru¥enja ekvatora mjeseci
kru¥enja od Sunca
Zemlja = 1 Zemlja = 1 g/cm3 km/s Zemlja = 1 g km mill. km
MERKUR 0,05 0,05 5,62 47,8 0,24 4 840 58 0

VENERA 0,81 0,83 5,09 35,0 0,62 12 228 108 0
ZEMLJA 1,00 1,00 5,51 29,8 1,00 12 756 150 1
MARS 0,10 0,15 3,97 24,1 1,88 6 770 228 2
JUPITER 317,81 1347,0 1,30 13,0 11,86 140 720 778 16
SATURN 95,11 770,5 0,68 9,6 29,46 116 820 1432 18
URAN 14,51 50,6 1,58 6,8 84,02 51 800 2884 17
NEPTUN 17,21 42,8 2,22 5,4 164,79 49 500 4509 8
PLUTON 0,18 0,01 1,10 4,7 248,6 2 400 5966 1
Devet velikih planeta mo¥emo svrstati u dvije karakteristi©ne skupine (1. tablica):
Sun©evom sustavu pripada devet velikih i oko Pluton

100 000 malih planeta. Planeti su nebeska tijela
koja kru¥e oko neke zvijezde (u naßem slu©aju oko Neptun
Sunca). Nemaju vlastito svjetlo, samo odbijaju
svjetlo zvijezde matice.
Uran
a) Unutraßnjim planetima tipa Zemlje pri-

padaju Merkur, Venera, Zemlja i Mars koji se nalaze Saturn
razmjerno blizu Sunca. Osim sli©ne mase ti su pla-
neti sli©ni i po razmjerno velikoj gustoùi (viße od
3 g/cm3), odnosno po tome ßto imaju ©vrstu litosferu.
b) Vanjski planeti tipa Jupitera (Jupiter, Sa-
turn, Uran, Neptun) znatno su veùi od planeta tipa Jupiter
Zemlje. Gustoùa planeta prete¥ito plinovitog agre-
gatnog stanja veoma je mala (0,7 – 2,2 g/cm3). Druga
zna©ajka vanjskih planeta jest bogatstvo u mjesecima
(ukupno viße od 60 mjeseci). Mjesecom nazivamo
pratioce planeta koji kru¥e oko planeta.
Mars
U taj sustav od dvije skupine samo se Pluton ne
mo¥e jednosmisleno uvrstiti. On je najudaljeniji Zemlja
planet Sun©eva sustava. Na temelju dimenzija i svoj-
Venera
stava sli©i unutraßnjim, a na osnovi udaljenosti od
Sunca vanjskim planetima. Merkur
3. PLANETI SUN<EVA Sunce

SUSTAVA
13
IMENIK VELIKIH PLANETA
MERKUR – Taj se veliki planet nalazi najbli¥e Suncu. Njegovu povrßinu

pokrivaju prstenaste planine sli©ne Mjese©evim kraterima. Ti su krateri vjero-
jatno o¥iljci udara meteorita. Merkur prakti©no nema atmosferu.
VENERA – Na nebeskome svodu mo¥emo je uo©iti uglavnom u zoru,
odnosno u sumrak. Zbog toga ju je narod nazvao Ve©ernja©om ili Zornja©om.
Dimenzije su joj veoma sli©ne dimenzijama Zemlje. Atmosfera joj se sastoji od
debeloga, neprobojnoga sloja oblaka.
MARS – Reljefni oblici sli©ni su onima na Zemlji: reljef planeta ispresijecan
je dolinama nekadaßnjih rijeka i ledenja©kim dolinama, a mogu se prepoznati
i golemi vulkani (meœu njima i najvißa planina cijelog Sun©eva sustava, 27 km
visok Mount Olympus). Na polovima se nalazi ledeni pokriva©.
JUPITER – Masa mu je dva i pol puta veùa od ukupne mase svih ostalih
planeta. U debeloj atmosferi prepoznajemo oblake rasporeœene u obliku
pruga, odnosno goleme atmosferne vrtloge (npr. tzv. Velika crvena mrlja).
SATURN – Po dimenzijama nalazi se na drugome mjestu iza Jupitera.
Poznat je prije svega po prstenastom sustavu koji je sastoji od siùußnih
kamen©iùa i komadiùa leda.
URAN – Isti©e se prije svega veoma brzim okretanjem oko osi. Rotacijska
os i ekliptika pribli¥no su iste. Glavni sastojci atmosfere jesu vodik i helij.
NEPTUN – Po sastavu atmosfere sli©an je Uranu, a po veoma brzim vjetro-
vima i vrtlozima njegove atmosfere Saturnu.
PLUTON – Najudaljeniji planet Sun©eva sustava ne pripada ni sustavu
planeta tipa Zemlje ni sustavu planeta tipa Jupitera. Prosje©na gustoùa mu je
sli©na vanjskim planetima, a dimenzije unutraßnjim planetima.
Astronomi pri ispitivanju Sun©eva sustava za jedinicu udaljenosti upotreb-

ljavaju astronomsku jedinicu (AJ). Vrijednost 1 AJ iznosi 150 milijuna km, ßto je
jednako sa srednjom udaljenoßùu Sunce – Zemlja. Na temelju toga Pluton kru¥i
oko Sunca na 40 AJ. (Te goleme dimenzije nemoguùe je zamisliti. Za predo©avanje
se koriste raznim usporedbama. Ako npr. Sunce zamißljamo tolikom kuglom kao
nogometna lopta, onda oko te nogometne lopte-Sunca Zemlja veli©ine svega
paprova zrna kru¥i na udaljenosti od 30 m, Jupiter veli©ine teniske lopte na 150 m,
a Pluton veli©ine svega gorußi©ina zrna na 1,5 km.)
Daljnji sastavni dijelovi Sun©eva sustava jesu kometi, meteori i meœuplane-
tarna tvar. Kometi su nebeska tijela koja se sastoje od stijena i leda.
Karakteristi©an rep kometa je oblak njihova ishlapljenog dijela koji se u blizini
Sunca rastopi. Meteori su komadi stijena ili metala koji se za¥are kada stignu u
Zemljinu atmosferu. Dio im u atmosferi izgori, a dijelove koji padnu na Zemlju
nazivamo meteoritima. Meœuplanetarna tvar sastoji se od praha i plinova, a
podrijetlom je djelomi©no od otpadaka kometa i meteora, djelomi©no pak potje©e
od Sunca (4. slika).
14
4. KOMET
Kako je mogao nastati Sun©ev sustav?

Postanak Sun©eva sustava veù stoljeùima pokußavaju pojasniti raznim teorija-
ma. Danas se veùina znanstvenika zala¥e za sljedeùu teoriju koja joß nije kona©no
izraœena i dokazana:
Sun©ev je sustav postao od meœuplanetarnog oblaka plina i praha koji se
vrtlo¥io kao dio Mlije©ne staze. Taj se oblak br¥e vrtio zbog stezanja vlastitoga
gravitacijskog prostora. Pri vrtnji je du¥ „sredine” oblaka krenulo strujanje tvari
prema vani. Izdvajanje tvari preina©ilo je magnetsko polje oblaka i brzinu vrtnje.
Od plinovitog oblaka koji se nalazio u sredißtu vrtnje, postao je predak Sunca, a od
izdvojene tvari postali su planeti. Neprekinut sudar i slijepljenje zrnaca praßine
koja su se nalazila u plinu ßto je strujio prema vani, po©eli su se oblikovati u blizi-
ni Sunca planeti tipa Zemlje, a od lakßih elemenata koji su dospjeli dalje od Sunca
postali su planeti tipa Jupitera.
Kao dokaz zajedni©kog podrijetla i udaljavanja pri vrtnji mo¥emo smatrati
©injenicu da svi veliki i mali planeti kru¥e oko Sunca u istome smjeru sa Sun©evom
vrtnjom, da osim nekih iznimaka i mjeseci u istome smjeru kru¥e oko planeta i da
se – osim Venere i Urana – u tome smjeru vrte planeti oko svoje osi.
Jedan od jedne milijarde zvjezdanih sustava u svemiru jest Mlije©na staza

(Galaksija). Jedna od prosje©nih zvijezda Mlije©ne staze jest Sunce ©iji je gravi-
tacijski prostor Sun©ev sustav. Dijelovi Sun©eva sustava: Sunce, devet velikih
planeta i njihovi mjeseci (viße od 60), oko 100 000 malih planeta, kometi, mete-
ori i meœuplanetarna tvar (plin i prah).
Po©etak astronomije
Hod Sunca na nebu (danas veù znamo da je to prividno), smjenjivanje dana i noùi, slijed godißnjih
doba, zvijezde koje se noùu pojavljuju na nebu, prizor ponekoga blistavog kometa – rano su probudili
©ovjekovo zanimanje za tajne nebeskoga svoda. Znanja iz astronomije, meœutim, bila su potrebna i za ori-
jentiranje na moru, i za poljoprivredne radove.
Potrebe zemljoradnika zadovoljavale su i kamene graœevine na Britanskom otoku koje su dugo
smatrali tajanstvenima. To je stonehenßki kameni krug (5. slika). Na ravnici bez drveùa podignuti kameni
blokovi visoki su 6 – 8 m, a te¥ina im dosti¥e 30 – 40 tona. U srednjem vijeku smatrali su ih graœevinama
velikog ©arobnjaka Merlina, a u XX. stoljeùu velikom maßtom nadareni „istra¥iva©i” na kamenju su mislili
prepoznati figure u svemirskoj odjeùi. Kameni krug u Stonehengeu zapravo je kameni kalendar koji su
15
5. STONEHENGE
podigli ljudi prije 3600 – 3800 godina. Na osnovi rasporeœenosti kamenja mogli su se izmjeriti mnogi va¥ni
astronomski smjerovi, npr. najdulji dan u godini, smjer izlazeùeg Sunca u zoru ljetne ravnodnevice. Kameni
je krug zemljoradnicima slu¥io za utvrœivanje astronomskih podataka koji su za njih bili va¥ni, kao npr.
podaci vezani za hod Sunca i Mjeseca. Danas, u vrijeme astronomskih godißnjaka punih brojeva i tablica,
doista je ©udan kameni kalendar u Stonehengeu, ali je za ondaßnjeg ©ovjeka to moglo biti najprirodnije i
ujedno trajno pohranjivanje podataka.
*
Zlatno doba astronomije staroga vijeka bilo je u Gr©koj. Aristark (oko 320. – 250. prije Krista) veù prije
1800 godina prije Kopernika na otoku Samosu pou©avao je o heliocentri©noj slici svijeta. Naime, na temelju
njegovih ra©unanja Sunce je mnogo veùe od Zemlje, zbog toga Zemlja mora kru¥iti oko Sunca. Aristarkovi
rezultati trebaju imponirati i onda ako je poslije pobijedio ptolemejski nazor.
Potkraj III. stoljeùa prije Krista ¥ivio je Eratosten koji je obavljao mjerenja i ra©unanja u svezi s odreœi-
vanjem opsega i promjera Zemlje koju je smatrao okruglom. U poznavanju razli©ite kulminacijske visine
Sunca iznad dva egipatska grada i udaljenosti izmeœu ta dva grada izra©unao je Zemljin opseg. Eratostenov
rezultat, premda je prera©unavanje ondaßnje jedinice mjere u kilometre donekle nesigurno, jedva odstupa
od danaßnje prihvaùene vrijednosti od oko 40 000 km.
Zemlja kao nebesko tijelo
Oblik Zemlje
Zemlja je kuglastog oblika – naglaßavali su veù i starovjekovni gr©ki astrono-

mi. Otkako su ameri©ki astronauti potkraj 1960-ih godina na©inili snimku o cijeloj
Zemlji s prozora svemirskoga broda koji je letio prema Mjesecu, o tome viße ni za
koga nema dvojbe. Meœutim, za to©no odreœivanje Zemljinog oblika nije dosta
kazati da je Zemlja okrugla.
Zemlja – kako je to veù poznato – vrti se oko svoje osi. Pod utjecajem cen-
trifugalne sile koja nastupa pri vrtnji, naß se planet du¥ ekvatora izduljio, ispup©io.
Zbog toga je Zemljin ekvatorski radijus (6378 km) veùi od polarnog radijusa (6357
km). (Radijus kugle s istim oploßjem kao Zemlja bio bi 6371 km.) Taj neßto
sploßteni oblik, dakle, meœu geometrijskim tijelima ne mo¥emo opisati kao kuglu,
veù kao rotacijski elipsoid.
16
Na kraju krajeva to©an oblik Zemlje

odreœuje rasporeœenost mase u unu-
traßnjosti planeta. O tom ovisi, naime,
to©an smjer sile te¥e koji se mo¥e odredi-
ti na pojedinim to©kama oploßja, a taj je
smjer upravo okomit na povrßinu
Zemlje. Buduùi da je rasporeœenost mase
naßega planeta neujedna©ena, stvarni
Zemljin oblik ocrtava ona nivelirana elipsoid okomiti smjer
geoid ravnina okomi-
povrßina koja je u svakoj to©ki okomita ta na elipsoid
povrßina zemlje
na smjer sile te¥e. Tu niveliranu povr-
ßinu nazivamo geoidom (6. slika). 6. PRAVI ZEMLJIN OBLIK JE GEOID
Zemljina kretanja
Zemlja se vrti oko svoje osi i kru¥i oko Sunca.
a) Vrtnja Zemlje oko osi (rotacija Zemlje)
Povrßinska to©ka uboda zamißljene Zemljine rotacijske osi jest Sjeverni i Ju¥ni
pol. Oko te osi Zemlja za 24 sata prijeœe potpuni krug. Gledajuùi sa Sjevernog pola,
Zemlja se vrti od zapada prema istoku, tj. u suprotnome smjeru nego kazaljke na
satu.
Brzinu Zemljine vrtnje oko osi mo¥emo karakterizirati vrijednostima kutne
brzine, odnosno periferne brzine (7. slika). Pojedine to©ke oploßja, gledajuùi iz
smjera rotacijske osi, za jedini©no se vrijeme okrenu za isti kut, dakle, kutna im je
brzina ista. Periferna brzina, meœutim, ovisi o udaljenosti od rotacijske osi. <im se
viße udaljavamo od rotacijske osi, tj. ©im se viße pribli¥avamo ekvatoru, periferna
brzina – pri istoj kutnoj brzini – posta-
je sve veùa. Lako mo¥emo uvidjeti da
je periferna brzina najveùa kod ekvato-
ra. (Vrijednost periferne brzine kod
ekvatora iznosi 461 m/s, ali npr. kod
50° ßirine „veù samo” 300 m/s.) α
Posljedica Zemljine vrtnje je A A’
smjenjivanje dana i noùi.
B B’
7. TUMA<ENJE KUTNE I
PERIFERNE BRZINE. DUŸ
POJEDINIH USPOREDNICA
POMAKU POD ISTIM
KUTOM PRIPADAJU
RAZLI<ITE UDALJENOSTI
17
Promjena kojeg elementa vremena ovisi o tom procesu?
b) Kru¥enje Zemlje oko Sunca (Zemljina revolucija)
Zemlja oko Sunca kru¥i po elipsastoj stazi u ©ijem se jednom ¥arißtu nalazi
Sunce – prou©ava Keplerov prvi zakon. Vrijeme kru¥enja – zaokru¥eno – traje 365
i 1/4 dana.
Ekliptika kru¥enja se ne poklapa s ravninom Zemljina ekvatora (8. slika).
Veli©ina kuta koji zatvaraju dvije ravnine iznosi 23,5°. To odstupanje ravnina –
a ekli
ptik ptik
ekli 21. III. a
ne
be
ljeùe sk
pro zim
a
ie
kv
ato
r
22. VI. 22. XII.

S
ne
be
sk
ie
kv
ato ljeto n
r jese
ekli
ptik 23. IX. a
a ptik
ekli
8. RAVNINA EKVATORA I EKLIPTIKE. NEBESKI JE EKVATOR EKVATORSKA RAVNINA

PROJICIRANA NA NEBESKU KUGLU
uzevßi za osnovu ekvator – nazivamo nagibom ekliptike. Njegova je vrijednost

jednaka s kutom koji zatvaraju na ekliptiku okomita ravnina i Zemljina rotacijska
os, tj. s kutom nagiba rotacijske osi (9. slika). (Kut koji zatvaraju Zemljina rotacij-
ska os i ekliptika jednak je s dopunskim kutom prijaßnjega kuta, tj. sa 66,5°.)
Zbog kru¥enja oko Sunca i nagiba rotacijske osi, du¥ iste usporednice,
tijekom jedne godine mijenja se upadni kut sun©anih zraka. Posljedica toga je
smjenjivanje godißnjih doba.
18
9. NAGIB EKLIPTIKE I ROTACIJSKE OSI

Sjeverni pol
23,5°
ekv
ato rotacijska
r os
ekliptika
Ju¥ni pol
Zemlja je raß©lanjena na geosfere
Zbog vrtnje oko osi i kru¥enja oko Sunca, te pod utjecajem sile te¥e, na
Zemlji su se tvari plinovitog, tekuùeg i krutog agregatnog stanja prema speci-
fi©noj te¥ini svrstale u geosfere. Te geosfere su atmosfera, hidrosfera i litosfera.
Pojedine geosfere putem bezbroj tijekova stoje u slo¥enomu meœusobnom odnosu
jedna s drugom.
Zemljin Mjesec
Mjesec s promjerom od 3476 km kru¥i oko Zemlje po elipsastoj stazi, to©nije
kru¥i oko zajedni©koga sredißta mase Zemlje i Mjeseca. To sredißte mase nalazi se
u unutraßnjosti Zemlje, jer je Zemljina
masa oko 80 puta veùa od Mjese©eve mase.
Srednja udaljenost izmeœu Zemlje i
Mjeseca iznosi 384 000 km. Vrijeme
Mjese©eva kru¥enja jednako je s vremenom
njegove vrtnje oko osi (27,3 dana). Zbog
toga sa Zemlje vidimo uvijek istu stranu
Mjeseca.
Mjesec nema vlastito svjetlo, svijetli
samo pomoùu odbijenoga svjetla sa Sunca.
Njegov se sjaj mijenja prema Mjese©evim
mijenama. Mjese©evim mijenama naziva-
mo svjetlosne promjene koje su vezane uz
10. MJESEC
19
kru¥enje oko Zemlje i koje traju 29 i 1/3 dana. Za vrijeme mladoga Mjeseca
mo¥emo ra©unati na tamnu noù, jer se tada Mjesec ne vidi. U prvoj ©etvrti vidljiv
Mjese©ev srp sve se viße poveùava, a za vrijeme punoga Mjeseca vidimo ©itav
Mjese©ev krug. Za vrijeme posljednje ©etvrti – ©etvrta Mjese©eva mijena – Mjesec
opet „smrßavi” u tanak srp.
prijelazno vrijeme oko ßest minuta Zemljina staza Mjese©eva staza

potpuna
pomr©ina Sunca
MJESEC
ZEMLJA
SUNCE
sjena
djelomi©na
pomr©ina Sunca
11. POMR<INA SUNCA
11. A) POMR<INA SUNCA 12. A) POMR<INA MJESECA
prijelazno vrijeme sto minuta Zemljina staza

ZEMLJA
SUNCE Mjesec
Mjese©eva staza
12. POMR<INA MJESECA
20
Pomr©ina Sunca – pomr©ina Mjeseca

Po ©emu je poznat 11. kolovoza 1999.? (Vidi 11. sliku!)
Zemlju i Mjesec osvjetljuje Sunce. Ako tri nebeska tijela dospiju u istu crtu, i
tako Zemlja ili Mjesec budu u sjeni jedno drugoga, dolazi do pomr©ine. Vrijeme
pomr©ina, koje su nekada uzrokovale praznovjeran strah, to©no mo¥emo
izra©unati.
Pri mladomu Mjesecu mo¥e se dogoditi da Mjesec zakloni Sunce, a sjena
mu se projicira na Zemlju. Tada dolazi do pomr©ine Sunca. Na jednom dijelu
Zemlje u potpunoj Mjese©evoj sjeni pomr©ina Sunca je potpuna, a oko tog podru©ja
– u Mjese©evoj polusjeni – pomr©ina Sunca je djelomi©na (11. slika).
Za vrijeme punoga Mjeseca Zemlja mo¥e projicirati sjenu na Mjesec. To
je pomr©ina Mjeseca koja takoœer mo¥e biti potpuna ili djelomi©na (12. slika).
Zemlju kao geometrijsko tijelo mo¥emo opisati kao rotacijski elipsoid, a

stvarni oblik kao geoid. Geoid je nivelirana povrßina koja je u svakoj to©ki
okomita na silu te¥e. Najva¥nija kretanja Zemlje: vrtnja oko zamißljene osi,
odnosno kru¥enje oko Sunca. Posljedica vrtnje oko osi je smjenjivanje dana i
noùi, a posljedica kru¥enja je smjenjivanje godißnjih doba. Mjesec kru¥i oko
zajedni©koga sredißta mase sustava Zemlja – Mjesec koje se nalazi u Zemljinoj
unutraßnjosti. Mjese©eve mijene uzrokuju promjene meœusobnog polo¥aja
Sunca, Zemlje i Mjeseca.
Meteorski krateri – Zemljini o¥iljci

Dan 30. lipnja 1908. godine svanuo je kao prosje©an ljetni dan u srednjosibirskom podru©ju rijeke
Kamene Tunguske. Oko podneva, meœutim, na nebu je zablistala vatrena kugla, rasprsnula se uz golemu
detonaciju, a nakon toga je uza zaglußni prasak udarila o zemlju. Nakon udara podigao se viße kilometara
visok oblak praßine i dima, a u krugu od 40 km od mjesta udara opustoßene su sve ßume. Atmosferski impul-
sni val je joß i na 200 km udaljenosti porußio ljude na zemlju. Meteorit je eksplodirao joß u zraku, a njegovi
dijelovi koji su udarili o zemlju udubili su na povrßini na tuce kratera. Promjer najveùega kratera bio je veùi
od 50 m. Prema istra¥ivanjima koja su obavljena od toga vremena, u zraku se rasprsnuo meteor s promjerom
od 100-ak m.
Krateri Tunguskog meteora, meœutim, mali su u odnosu na dimenzije Barringerova meteoritnoga
kratera koji se nalazi u Arizoni u SAD-u. U okolici okrugloga kratera s promjerom od 1200 m izbrojili su 30-
ak tona meteoritske tvari. Masu meteorita koji je udario o zemlju procjenjuju na 10 milijuna tona, a vrijeme
udara na 20 – 25 000 godina.
Najveùi meteoritski krater u Europi nalazi se u jugozapadnom dijelu Njema©ke, u blizini gradiùa
Nördlingena. Starost bazena Ries s promjerom od 20 km procjenjuju na 15 milijuna godina. U dubini bazena
Ries skrivaju se nakon udara meteora opr¥ene, pregorjele stijene kao ßto je npr. coezit nastao preobrazbom
bjelutka. Buduùi da te skrivene stijene umnogome sli©e Mjese©evim stijenama, potkraj 1960-ih godina u
bazenu Ries organizirali su petroloßku pripremu ameri©kih astronauta koji su se spremali na Mjesec.
U ranom razdoblju Zemljina razvoja bile su etape kada su na naß planet padale prave meteoritske
kiße. U naße vrijeme bilje¥i se 4-5 manjih udara meteorita godißnje.
21
Orijentacija u zemaljskome prostoru i u vremenu

Za orijentaciju na Zemljinoj povrßini ljudi su se po©evßi od starog vijeka koris-
tili kretanjem zvijezda, prije svega (djelomi©no prividnim) kretanjima Sunca i
Mjeseca.
Geografsko odreœivanje mjesta na obzoru

Pogledamo li unaokolo na ravnome prostoru ili moru, vidimo kao da se
nebeski svod i povrßina Zemlje dodiruju du¥ kru¥ne crte. Ta je crta obzor (hori-
zont). Polo¥imo li na tu crtu ravninu, sredißte te ravnine obzora jest naße stajalißte
ili drugim rije©ima mjesto promatranja (13. slika). Za orijentaciju na ravnini obzora
dostatno je poznavanje pojedinih strana svijeta. S polovljenjem smjera ©etiriju
glavnih strana svijeta (sjever [S], istok [I], jug [J] i zapad [Z]) dobijemo sporedne
strane svijeta (SI, JI, SZ, JZ), daljnjim polovljenjem ovih pak drugorazredne
sporedne strane svijeta (SSI, ISI itd.). Sjeverni se smjer danju mogao odrediti na
osnovi sjene okomitoga ßtapa koja se ocrtava pri kulminaciji Sunca (najkraùa sjena
toga dana), a noùu pomoùu Sjevernja©e.
Sjevernja©a se na nebeskome svodu
SZ S SI nalazi u sjevernome produ¥etku Zeml-
jine rotacijske osi.
Z I
JZ JI 13. NA RAVNINI OBZORA MOŸEMO SE ORI-

J
JENTIRATI PREMA STRANAMA SVIJETA
Geografsko odreœivanje mjesta na globusu

Na Zemlji (pribli¥no) loptastog oblika, meœutim, veù nije dostatna orijentacija
samo pomoùu strana svijeta. Na umanjenoj slici Zemlje, na globusu (i na zemljo-
vidima) mo¥emo se orijentirati pomoùu zemljopisnoga koordinatnog sustava. Na
oploßju kugle mre¥a se mo¥e konstruirati odreœivanjem najveùega kruga i dvije
to©ke koje su na istoj udaljenosti od bilo koje to©ke danoga kruga. Na globusu
najveùemu krugu odgovara ekvator, a dvjema to©kama Sjeverni i Ju¥ni pol.
Zemljopisni koordinatni sustav sastoji se od usporednica ili paralela i od
meridijana ili podnevnika. Usporednice koordinatnog sustava su ekvator i s njim
usporedni (paralelni) krugovi. Meridijani koordinatnog sustava su krugovi
povu©eni preko polova. Meridijane nazivaju i podnevnicima jer na svakome
mjestu koje le¥i na danomu meridijanu Sunce kulminira u isto vrijeme. (Zbog veù
upoznate sploßtenosti Zemlje ekvator je dulji [40 076 km] od meridijana [40 008
km]).
Za osnovnu ravninu pri mjerenju zemljopisne ßirine, sam od sebe nudi se
ekvator koji Zemlju dijeli na sjevernu i ju¥nu polutku. Vrijednost kuta uspored-
nica daje onaj kut koji zatvara ekvatorska ravnina i radijus povu©en od sredißta
22
Zemlje do danoga mjesta. Zbog toga vrijednosti zemljopisne ßirine i na sjevernoj

i na ju¥noj polutki variraju od 0° do 90° (sjeverne i ju¥ne ßirine). fiirine bli¥e ekva-
toru nazivamo niskim, a od njega postupno udaljenije visokim zemljopisnim ßiri-
nama. Udaljenost izmeœu pojedinih usporednica iznosi 111 km. Meœu usporedni-
cama – na temelju nagiba ekliptike i nagiba Zemljine osi – du¥ 23,5° sjeverne i
ju¥ne ßirine mo¥emo odrediti obratnice (Sjevernu [Rakovu] i Ju¥nu [Jar©evu]), a
du¥ 66,5° sjeverne i ju¥ne ßirine polarnice (Sjevernu i Ju¥nu).
Razli©no od usporednica, meœu meridijanima ne mo¥e se jednosmisleno
odrediti po©etni krug. Za po©etni meridijan – na temelju sporazuma iz 1884.
godine – prihvaùen je meridijan koji prolazi kroza zvjezdarnicu u Greenwichu
(grini©), a koja se nalazi u jednome londonskom predgraœu. (Vidi ßtivo iza
poglavlja!) Greenwi©ki meridijan dijeli Zemlju na zapadnu i isto©nu polutku.
Vrijednost kuta meridijana daje kutna udaljenost izmjerena na ekvatorskome
krugu, a ra©unata od po©etnog meridijana. Vrijednosti zemljopisne du¥ine mogu
se dakle mijenjati izmeœu 0° i 180° i na isto©noj i na zapadnoj polutki (isto©na i
zapadna du¥ina). (Vrijednosti ßirine i du¥ine mjerene u stupnjevima sastoje se od
tzv. kutnih minuta [’], [1° = 60’]. Obratnice i polarnice nalaze se dakle na 23°30’,
odnosno na 66°30’.)
Pomoùu stupnjeva ßirine i du¥ine mo¥emo odrediti mjesto bilo koje to©ke
na Zemljinoj povrßini.
Ra©unanje vremena, mjerenje vremena
Meœu jedinicama mjerenja vremena godina i dan ravnaju se prema privid-

nim kretanjima Sunca, zapravo se ravnaju prema vrtnji i kru¥enju Zemlje. Sustav
dana i godina koji se ravna prema hodu Sunca, meœutim, mnogo je slo¥eniji nego
ßto bismo na prvi pogled pomislili.
Dnevno ra©unanje vremena
Dan je proteklo vrijeme izmeœu dvije uzastopne kulminacije Sunca. Iz dru-

goga Keplerova zakona, meœutim, znamo da se Zemlja br¥e vrti kada je bli¥e
Suncu, a sporije kada je dalje od njega. Zbog toga ni prividni hod Sunca nije to©an,
tj. ne kulminira uvijek nakon 24 sata. Zbog te neto©nosti stvarnog vremena dana
uveli su teoretski, zamißljeni prosje©ni dan ©ija je duljina uvijek 24 sata (prosje©no
vrijeme dana ili kraùe prosje©no vrijeme). Za godinu dana stvarno vrijeme dana
mo¥e kasniti ili ¥uriti 15-ak minuta u odnosu na prosje©no vrijeme dana. (Samo
jedna vrsta sata pokazuje stvarno vrijeme dana, a to je sun©ani sat.)
Meœutim, ni prosje©no vrijeme dana nije rijeßilo sve probleme. Kulminacija
Sunca, naime, ovisi o zemljopisnoj du¥ini mjesta promatra©a. Znamo da na svakoj
to©ki istog meridijana (podnevnika) Sunce kulminira u isto vrijeme. Tako, meœu-
tim, doznamo tzv. mjesno vrijeme. Na drugome meridijanu Sunce kulminira u
drugo vrijeme, tj. svaki meridijan ima svoje mjesno vrijeme. (Ako bi nam satovi
23
pokazivali mjesno vrijeme, ujutro u osam sati nastava u Debrecinu po©ela bi rani-
je, a u Gyôru kasnije nego u Budimpeßti. MÁV bi se mogao pozivati – ako vlakovi
kasne – na ©esta premjeßtanja satova …)
Zbog toga je odlu©eno – istodobno s odreœivanjem greenwi©koga po©etnog
meridijana – da se uvede svjetsko i zonsko vrijeme. Za svjetsko je vrijeme pri-
hvaùeno prosje©no vrijeme dana koje pripada greenwi©komu meridijanu od 0°.
Greenwich je postao i polaznom to©kom vremenskih zona. Na Zemlji, koja je du¥
meridijana podijeljena na 360°, odreœene su 24 vremenske zone u skladu sa 24 sata
jednog dana. Tako je u svaku vremensku zonu dospio prostor od 15 stupnjeva.
Unutar jedne vremenske zone ra©una se isto vrijeme, tzv. zonsko vrijeme.
Prva se zona prostire od greenwi©koga po©etnog meridijana do 7,5 stupnjeva
isto©ne i zapadne du¥ine. Unutar te vremenske zone satovi svugdje pokazuju pros-
je©no vrijeme mjereno u Greenwichu (Greenwich Mean Time = GMT), tj. pokazuju
svjetsko vrijeme. Preßavßi grani©ne meridijane, satove treba namjestiti prema istoku
za jedan sat unaprijed, a prema zapadu za jedan sat unatrag. Maœarska le¥i u vre-
menskoj zoni koja se prote¥e od 7,5° isto©ne do 22,5° isto©ne du¥ine. Naße je zonsko
vrijeme dakle GMT + 1 sat (srednjoeuropsko vrijeme = SEV).
To©na granica vremenskih zona, meœutim, ne poklapa se svugdje s meridi-
janima. Granicu zona, naime, na viße su mjesta prilagodili dr¥avnoj granici.
To©nu prostornu rasprostranjenost prou©avajmo na zemljovidima atlasa.
Pribli¥no du¥ meridijana od 180° povu©ena je tzv. datumska granica.
Prijeœemo li tu crtu od istoka prema zapadu, satove treba namjestiti za dan ranije,
a od zapada prema istoku za dan kasnije. Tako je otklonjena „prednost” onih koji
putuju od istoka prema zapadu, odnosno „gubitak” onih koji putuju u obrnutome
smjeru. Datumsku su granicu po moguùnosti povukli na nenaseljenim oceanskim
podru©jima, kako ne bi ©inili neugodnosti tamoßnjemu stanovnißtvu.
Pogledajmo u atlasu kako je povu©ena datumska granica.
Godißnje ra©unanje vremena

Godina je proteklo vrijeme dok se Zemlja jedanput okrene oko Sunca. To
je zaokru¥eno 365 i 1/4 dana, a to©no 365 dana 5 sati 48 minuta 46 sekundi.
Kalendarska godina, meœutim, mo¥e se sastojati samo od cijelih dana. Sun©eva je
godina dakle dulja od kalendarske godine od 365 dana. To su izbjegli uvoœe-
njem prijestupne godine od 366 dana koja nastupa svake ©etvrte godine, a uveli
su je veù u starom vijeku.
JULIJANSKI KALENDAR – GREGORIJANSKI KALENDAR
Zbog razlike izmeœu sun©eve i kalendarske godine Julije Cezar je naredio

da svaka ©etvrta godina bude prijestupna godina od 366 dana (julijanski kalen-
dar). Buduùi da je to©no vrijeme kru¥enja Zemlje neßto manje od 365 i 1/4 dana,
24
godine julijanskoga kalendara izjedna©ene prijestupnim godinama postale su

dulje od stvarne sun©eve godine, dakle, kalendar je bio u zakaßnjenju.
Zakaßnjenje je u XVI. stoljeùu dostiglo veù 10 dana. Nova kalendarska reforma
vezana je uz ime pape Grgura XIII. (gregorijanski kalendar). Zakaßnjenje juli-
janskoga kalendara otklonili su u dva koraka. S jedne strane, nakon 4. listopa-
da 1582. slijedio je odmah 15. listopada, dakle, iz kalendara su izostavili 10
dana. S druge strane, izre©eno je da ùe od toga vremena od godina s okruglim
stoticama prijestupne biti samo one koje su djeljive sa 400. Godina 1600., 2000.,
2400. bit ùe prijestupna godina, ali godina 1700., 1800., 2100. itd. neùe biti pri-
jestupna godina. Tako su uspjeli svakih 400 godina izostaviti tri prijestupne
godine. (U Rusiji su tek 1918. godine uveli gregorijanski kalendar. Zbog toga je
„oktobarska revolucija” prema starom kalendaru izbila 25. listopada 1917., a
poslije su njezinu obljetnicu slavili 7. studenoga.)
Mjesto odreœujemo i na globusu se orijentiramo pomoùu zemljopisnoga

koordinatnog sustava. Njegovi su elementi zemljopisna ßirina i zemljopisna
du¥ina. Ra©unanje vremena ravna se prema prividnom hodu Sunca. Osnova
dnevnog ra©unanja vremena jest teoretsko prosje©no vrijeme dana. Za izbje-
gavanje razlika u mjesnome vremenu uvedeno je svjetsko i zonsko vrijeme. U
godißnjem ra©unanju vremena razliku izmeœu sun©eve i kalendarske godine
izjedna©ili su prijestupnim godinama.
Posjet Greenwichu
Brod koji polazi iz sredißta Londona, za pola sata stigne u
Greenwich koji le¥i na ju¥noj obali Temze. Brod se usidri pokraj
dostojanstvene zgrade nekadaßnje Kraljevske pomorske visoke
ßkole, koja je danas muzej. U Greenwichu, punom parkova, koji je
graœen na bre¥uljkastim padinama iznad Temze – i na viße od 50
km od Temzina ußùa – sve podsjeùa na more.
Poznavanje kretanja zvijezda prijeko je potrebno za
pomorstvo. Za to je pak potrebno mjesto uz ©ije podatke pomorci
mogu usporeœivati svoja mjerenja. Od 1634. godine – na francuski
poticaj – za po©etni su meridijan upotrebljavali podnevnik koji je
prolazio preko Hierra (u ono su ga vrijeme nazivali Ferro). To je
jedan od Kanarskih otoka. Na otoku Hierru, meœutim, nije posto-
jala zvjezdarnica, pa je i to©no polazno mjesto bilo nesigurno.
„Karijera” Greenwicha po©ela je nakon osnutka britanskoga
kolonijalnog imperija. Engleski kralj Karlo II. godine 1675. naredio
je izgradnju zvjezdarnice na najvißoj to©ki greenwi©kog parka. Prvi
„kraljevski astronom” John Flamsteed, nakon godinu dana uselio
se u zgradu na vrhu brda. Flamsteed je svojim mjerenjima htio
odrediti vrijeme kulminacije zvijezda da bi tako pomogao odre-
14. ELEKTRI<NI SAT U GREENWICHU
25
œivanje to©noga mjesta brodova koji su se nalazili na otvorenome moru. Od 1765. godine svaki je engleski brod
na put ponio Pomorski godißnjak ßto ga je izdala greenwi©ka zvjezdarnica. Podatke godißnjaka usporeœivali
su s meridijanom koji je prolazio kroz greenwi©ku zvjezdarnicu, pa je tako ßirenje britanskog imperija ujed-
no zna©ilo i svjetski osvaja©ki pohod podataka greenwi©ke zvjezdarnice. Britanske pomorske karte postupno
su za polaznu to©ku uzele taj meridijan, a satove na brodovima usporeœivali su s vremenom mjerenim u
Greenwichu.
Godine 1873. ovamo su premjestili Kraljevsku pomorsku visoku ßkolu, pokraj koje se usidrio turisti©ki
brod, a Greenwich je time postao gotovo „morskim glavnim gradom” britanskog imperija.
U drugoj polovici XIX. stoljeùa, zbog ßirenja ¥eljeznice i elektri©nog brzojava, bilo je potrebno uspostavi-
ti jedinstven sustav za orijentaciju i ra©unanje vremena koji bi bio na snazi na cijelome svijetu. (U Maœarskoj je
npr. od 1830. godine budimsko prosje©no vrijeme bilo na snazi u cijeloj zemlji, ali se ono nije jednosmisleno veza-
lo za susjedna podru©ja.) Buduùi da su na 90% pomorskih brodova ionako upotrebljavali greenwi©ki Pomorski
godißnjak, 26 zemalja – ©lanica Meœunarodnog saveza za mjerenje stupnjeva – meœu njima i Austro-Ugarska
Monarhija – zasjedalo je 1884. godine u Washingtonu, i greenwi©ki meridijan prihvatilo za po©etni meridijan u
kartografiji i ra©unanju vremena.
Crta smjera sjever – jug koja prolazi kroz greenwi©ku zvjezdarnicu postala je dakle po©etnim meridi-
janom podnevaka koji nevidljivo zahvaùaju Zemlju. To je dakle po©etni meridijan od 0°. To je u dvorißtu zvjez-
darnice obilje¥eno metalnom ßipkom ugraœenom u taracima, a na zgradi plo©a svjedo©i da tko prekora©i me-
talnu ßipku, taj je preßao granicu koja Zemlju dijeli na isto©nu i zapadnu polutku. Ljeti je dvorißte zvjezdarnice
puno turista i svatko se fotografira kako jednom nogom stoji na istoku, s drugom na zapadu.
Greenwi©ko prosje©no vrijeme, svjetsko vrijeme, pokazuje elektri©ni sat na ogradi zvjezdarnice koji je na
neobi©an na©in podijeljen na 24 sata (14. slika). Tko ovamo doœe ljeti, sat mu ipak ne pokazuje greenwi©ko vri-
jeme. Naime, i u Velikoj Britaniji izmeœu o¥ujka i listopada upotrebljava se ljetno ra©unanje vremena. Kada
crkveno zvono na obali Temze otkucava podne, kazaljka greenwi©kog sata pokazuje tek 11 sati.
Prikazivanje zemaljskoga prostora. Zemljovidi

Geografski se okoliß mo¥e prikazati na viße na©ina. Mo¥emo na©initi skicu
horizonta ili horizontalnu sliku koje zemljinu povrßinu prikazuju u profilu. Ako se
popnemo na neki planinski vrh, okoliß veù djelomice vidimo iz pti©je perspektive.
Povrßinu odozgo prikazuju fotografije snimljene iz zraka i satelitski snimci.
Najpotpunije, najdetaljnije prikazivanje geografskog okolißa ostvaruje se na
zemljovidu koji je ujedno pogodan i za mjerenja. Znanost izradbe zemljovida –
koja obuhvaùa i neke umjetni©ke elemente – jest kartografija.
Kartografsko prikazivanje
Zemljovid je proporcionalno smanjeno prikazivanje povrßine zemlje,
odnosno njezina manjeg ili veùeg dijela u ravnini konvencionalnim simbolima
(znakovima).
Mjeru smanjivanja pokazuje broj©ano mjerilo. Npr. 1 : 100 000 zna©i ovo:
ßto je na zemljovidu 1 cm, to je u stvarnosti 100 000 cm, tj. 1000 m, dakle 1 km; 1
cm na zemljovidu 1 : 25 000 u stvarnosti je 25 000 cm, tj. 250 m.
Razmislite: koji zemljovid prikazuje podrobnije okoliß, onaj s broj©anim mjerilom od
1 : 100 000 ili s broj©anim mjerilom od 1 : 25 000?
Osim koeficijenta koji ozna©uje broj©ano mjerilo – u naßem primjeru 100 000,
odnosno 25 000 – mjeru smanjivanja na donjem dijelu zemljovida obi©no
pokazuje i ravna crta na kojoj mo¥emo uo©iti skalu za mjerenje udaljenosti. Tu
crtu nazivamo linearnim mjerilom.
26
Kartografski simboli
Karakteristi©nosti, razni objekti proporcionalno smanjenog podru©ja na
zemljovidu su predo©eni crte¥ima, konvencionalnim simbolima, odnosno nazivi-
ma i brojevima. Kartografski simboli sastoje se od prikazivanja reljefa, dvodi-
menzionalnoga prikazivanja i registra imena.
a) Prikazivanje reljefa. Oblike i elemente reljefa mo¥emo prikazati izohip-
sama, ljestvicom boja, odnosno osjen©avanjem reljefa.
Izohipsa je nepravilna crta koja se vraùa u samu sebe, a povezuje to©ke iste
visine. Iz toga proizlazi da izohipse nikada ne mogu kri¥ati jedna drugu. (Visinski
podaci na zemljovidu ozna©uju stvarnu visinu mjerenu od razine mora, kod
maœarskih zemljovida mjerenu od razine Balti©kog mora.)
Na zemljovidu se ljestvicom boja porast visine – kod mora i jezera poveùa-
nje dubine – prikazuje sve tamnijim tonovima boja.
Osjen©avanje reljefa – kao ßto sun©ano svjetlo ocrtava sjenu na povrßinu –
reljefne oblike isti©e efektima svjetla i sjene.
Te se tri metode ©esto zajedno upotrebljavaju.
Tra¥imo primjere za tri metode prikazivanja reljefa, odnosno za njihovu zajedni©ku
uporabu na reljefnim i hidrografskim kartama u atlasu.
b) Dvodimenzionalno prikazivanje. Prirodni i umjetni elementi povrßine
zemlje – osim reljefa – predo©eni su dvodimenzionalnim prikazivanjem.
Dvodimenzionalnom prikazivanju pripada prikazivanje hidrografije, granica,
naselja, putova, raznih vodova, odnosno vegetacije. Zemljovid elemente povrßine
predo©ava poput tlocrta ili raznim znakovima.
c) Prikazivanje rije©ima. Imena, brojevi, odnosno razni komentari na
zemljovidu prikazuju se rije©ima. Koli©ina i gustoùa geografskih imena ozna©enih
na zemljovidu, naravno, ovisi o broj©anome mjerilu. Razli©ite skupine imena – npr.
imena naselja, podru©ja, rijeka – prikazuju se razli©itim tipovima slova.
Tra¥imo primjere za razli©ite tipove slova geografskog imena na zemljovidima u atla-
su, odnosno na zidnim zemljovidima.
Projekcije zemljovida
Zemlja kuglastog oblika ili njezini pojedini dijelovi na zemljovidu su
prikazani u ravnini. Kartografi, dakle, zemljinu povrßinu, odnosno koordinatni
sustav globusa projiciraju u ravninu. Tijekom toga projiciranja stvaraju tzv. kar-
tografske projekcije. Tri glavne skupine projekcija su projekcija na ravninu, na
plaßt valjka i na plaßt stoßca. Buduùi da pri projiciranju povrßinu kugle treba
prikazati na povrßini ravnine, projekcije su neizbje¥no izobli©ene. U razli©itim pro-
jekcijama udaljenosti (duljine), ili smjerovi (kutovi), ili povrßine pojavljuju se
izobli©eno (vidi atlas).
Vrste zemljovida
Zemljovide veùinom svrstavamo prema broj©anomu mjerilu i sadr¥aju.
a) Prema broj©anomu mjerilu govorimo o zemljovidu s(a)
27
– velikim broj©anim mjerilom (1 : 500 – 1 : 10 000),

– srednjim broj©anim mjerilom (1 : 10 000 – 1 : 200 000) i
– malim broj©anim mjerilom (1: 200 000 i iznad njega).
Zemljovidi s velikim broj©anim mjerilom jesu detaljni zemljovidi koji
topografske predmete prikazuju sli©no tlocrtu, a izraœuju se podrobnim mjerenjem.
Meœu zemljovide sa srednjim broj©anim mjerilom spadaju npr. turisti©ke ili
¥upanijske karte.
Zemljovidi s malim broj©anim mjerilom prikazuju ©itave zemlje, kontinente.
U atlasima nalazimo uglavnom takve zemljovide.
b) Prema sadr¥aju razlikujemo ove zemljovide:
– topografske karte,
– zemljopisne karte i
– stru©ne (tematske) karte.
Topografske se karte izraœuju mjerenjem, a reljef i topografske predmete
prikazuju potanko, vjerno. Iz golemoga broja podataka topografskih karata
mo¥emo izdignuti neke elemente, pa prema pojedina©nim potrebama od njih izra-
diti tzv. orijentacijske karte. Takve orijentacijske karte jesu npr. turisti©ke karte,
autokarte ili gradske karte.
Razmißljajmo! Koji podaci ili elementi su potrebni, odnosno nisu potrebni npr. na
turisti©koj karti ili autokarti?
Zemljopisne karte daju opùe informacije o geografskom polo¥aju, hidrografiji,
prometnim prilikama itd. kontinenata, velikih podru©ja, zemalja, skupine zemalja.
Stru©ne karte (tematske karte) prikazuju prostornu raspodjelu odreœenih
prirodnih, gospodarskih, drußtvenih pojava, te njihove koli©inske i kakvoùne
(kvalitativne) zna©ajke. fikolski atlasi sadr¥e mnogo takvih tematskih karata:
• geoloßke karte prikazuju stijene, skupine stijena, ali zadaju i starost stijena,
• klimatske karte nas obavjeßùuju o podacima temperature, odnosima padali-
na itd. pojedinih podru©ja,
• hidrografske karte prikazuju zna©ajke povrßinskih i podzemnih voda,
• fitogeografske karte prikazuju (prirodnu) vegetaciju,
• pedoloßke karte prikazuju rasprostranjenost pojedinih vrsta tla,
• gospodarske karte prikazuju zna©ajke industrijskih regija ili poljoprivrednih
plodnih podru©ja,
• demografske karte prikazuju gustoùu naseljenosti, rasprostranjenost poje-
dinih jezika ili vjera.
Zemljovid je proporcionalno smanjeno prikazivanje zemljine povrßine,

odnosno njezina manjeg ili veùeg dijela u ravnini konvencionalnim simbolima.
Mjeru smanjivanja pokazuje broj©ano mjerilo. Sadr¥aj zemljovida doznajemo
pomoùu prikazivanja reljefa, dvodimenzionalnoga prikazivanja i prikazivanja
rije©ima. Kuglasta povrßina Zemlje na zemljovidima se pojavljuje projicirana na
ravninu. Tako izraœene projekcije neizbje¥no su izobli©ene. Zemljovide
mo¥emo svrstati u viße skupina na temelju broj©anoga mjerila ili sadr¥aja.
28
Prvi maœarski zemljovid: zemljovid œaka Lazara iz 1528. godine

Prvi domaùi zemljovid koji prikazuje Ugarsku potje©e iz 1528. godine. Izradio ga je neki œak Lazar,
prema natpisu na zemljovidu tajnik Tamása Bakócza, ostrogonskog nadbiskupa. Zemljovid œaka Lazara
tiskan je u bavarskom Ingolstadtu. Na zemljovidu – barem na prvi pogled – nije se lako snalaziti; naime,
karta je umjesto sjevera – vjerojatno zbog greßke neke preradbe – usmjerena prema sjeveroistoku. Zbog toga
Dunav – umjesto uobi©ajenoga smjera zapad – istok, a zatim sjever –jug – dijagonalno presijeca kartu. Daljnje
specijalnosti: na zemljovidu Tihanyski poluotok prikazan je kao otok, a naravno ni prikazivanje planina ne
podudara se s danaßnjim prikazivanjem reljefa pomoùu izohipsa i ljestvicom boja (15. slika).
No, ako se upoznate s tim neobi©nostima, ubrzo ùe se ispostaviti da nam je œak Lazar – kako bismo to
danas rekli – oporu©io informacijama veoma bogat zemljovid. Na zemljovidu s broj©anim mjerilom od oko
1: 1 200 000 prikazana je i Hrvatska i Dalmacija, a na karti mo¥emo pro©itati oko 300 geografskih imena
(imena planina, rijeka itd.), odnosno 1300 imena naselja. Mnoßtvo topova, koplja, zastava pokraj Dunava
©uva spomen na Moha©ku bitku koja se zbila dvije godine prije izradbe zemljovida. Kri¥ ozna©uje mjesto
pogibije Ljudevita II., a to©kasta crta granicu podru©ja koja su Turci veù okupirali.
Jedini primjerak zemljovida œaka Lazara bri¥no se ©uva u Dr¥avnoj Széchényijevoj knji¥nici
(Országos Széchényi Könyvtár).
15. ZEMLJOVID ŒAKA LAZARA (DETALJ)
29
Istra¥ivanje svemira u slu¥bi Zemlje:

satelitski snimci
Moguùnost istra¥ivanja svemira utemeljili su vißestoljetna znanja iz
astronomije, odnosno tehni©ke novotvorine XIX. – XX. stoljeùa, meœutim, samo
istra¥ivanje svemira ima proßlost od jedva pola stoljeùa. U prvim desetljeùima
kozmi©kih letova uo©ljivo je natjecanje Sjedinjenih Ameri©kih Dr¥ava i Sovjetskog
Saveza, dvije velesile u drugoj polovici XX. stoljeùa. Prvi je satelit lansiran 1957.
godine u Sovjetskom Savezu. Prvi ©ovjek koji je dospio u svemir bio je Jurij
Gagarin. On je 12. travnja 1961. na sovjetskome svemirskom brodu Vostok-1 oble-
tio Zemlju za 89 minuta. Ameri©ki svemirski brod Apollo-11 20. srpnja 1969. sti-
gao je do Mjeseca, a njegov astronaut Neil Armstrong je bio prvi ©ovjek koji je stu-
pio na Mjesec. Njegova ondaßnja re©enica – „mali korak za ©ovjeka, ali veliki
korak za ©ovje©anstvo” – dobro ilustrira ulogu i va¥nost istra¥ivanja svemira. Iza
njega je joß 12 ameri©kih astronauta bilo na Mjesecu. Druga svemirska sila,
Sovjetski Savez, poslije toga nije ni pokußavao slijetanje na Mjesec, umjesto toga
otpo©eo je radove na ostvarivanju svemirske postaje koja je osiguravala dugo
svemirsko putovanje. Na takvoj svemirskoj postaji, na Saljutu-6, boravio je osam
dana u svibnju 1980. i prvi maœarski astronaut Bertalan Farkas. Godina 1981.
ponovno je va¥na godina u svemirskim letovima kada su u SAD-u lansirali prvu
svemirsku „jedrilicu”, Columbiju. Te naprave raketa odnosi u svemir, ali se na
Zemlju vraùa kao zrakoplov, tj. vozilo koje je pogodno za ponovno lansiranje. U tu
skupinu spada i Discovery i Challenger. Uz Challenger se ve¥e, ina©e, najveùa
tragedija u povijesti svemirskih letova. Godine 1986., nezadugo nakon lansiranja,
Challenger je eksploadirao, usmrtivßi sedmero astronauta meœu kojima je bila i
jedna nastavnica, prvi „civilni” astronaut.
Nova istra¥iva©ka metoda: senzorsko opa¥anje

Zanimljivo je da je astronautika, tj. upoznavanje svemira, pribli¥ila
istra¥iva©e geoznanosti rjeßenju mnogih problema. Jedno od velikih dostignuùa
astronautike jest pojava svemirskih ili, drugom rije©ju, satelitskih snimaka.
Istra¥iva©ku metodu koja se zasniva na vrednovanju satelitskih snimaka nazi-
vamo senzorskim opa¥anjem, pomoùu kojega mo¥emo dobiti mnoge nove infor-
macije o Zemlji i bez neposrednog „dodira”.
Djelomi©no sli©ne metode bile su poznate veù od po©etka XX. stoljeùa, jer su
veù desetljeùima pravljeni snimci iz pti©je perspektive sa zrakoplova. Satelitski
snimci, meœutim, daju obuhvatnu sliku o velikim povrßinama, ßto se prije nije
moglo ni zamisliti. Jedan satelitski snimak prikazuje toliku povrßinu za koju je
prije bilo potrebno 300-ak snimaka iz zraka. Druga prednost satelitskih snimaka:
omoguùuju usporedbu podru©ja koja su na velikoj meœusobnoj udaljenosti.
30
Vrste satelitskih snimaka

a) Snimci ru©nom kamerom
Snimci koje su astronauti snimali klasi©nim fotoaparatom i filmom u boji
danas su veù izgubili svoje zna©enje. fiezdesetih godina XX. stoljeùa, meœutim, na
tim se fotografijama prvi put vidjela zakrivljenost Zemlje, postala je vidljiva
atmosfera koja okru¥uje Zemlju poput sjajnog omota©a i prvi put su se ocrtali
obrisi kontinenata.
Znanstveno vrednovanje snimaka, meœutim, uvijek su ograni©avale dvije
okolnosti. Fotografije snimljene kroz prozor svemirskoga broda povrßinu Zemlje
prikazuju koso, izobli©eno, pa je njihova usporedba sa zemljovidima – ßto je jedno
od osnovnih uvjeta senzorskog opa¥anja – veoma ote¥ana. Drugi je razlog ßto se
na fotografijama snimljenim iz visine od viße stotina kilometara jedva mogu
raspoznati boje zbog smetnje koju uzrokuje atmosfera. (Iznimke su samo fotografi-
je snimljene o suhim, pustinjskim podru©jima Zemlje.) (16. slika)
16. A) DELTA NILA NA SNIMKU S RU<NOM

KAMEROM. GDJE SE ZADRŸAVAO SVEMIRSKI
BROD U TRENUTKU SNIMANJA?
16. B) DELTA NILA NA SNIMKU SATELITA

LANDSATA
b) Snimci s viße opti©kih leùa i filtrom za boje

Kod prijaßnje metode navedene nedostatke od 70-ih godina ¥eljeli su smanji-
ti pomoùu viße kamera koje su spojili u jedan sustav i pri©vrstili ga na konstrukci-
ju svemirskoga broda. Ispred leùa pojedinih aparata stavljen je filtar za boje koji je
propußtao samo svjetlosne zrake odreœene valne du¥ine. Ti su fotoaparati djelo-
mi©no registrirali i takve svjetlosne zrake koje ljudsko oko ne opa¥a, koje veù ne
pripadaju spektru vidljivoga svjetla (npr. infracrveni spektar). Tako su uspjeli raz-
31
likovati mnogo viße povrßinskih elemenata (stijene, vegetaciju, umjetne gra-

œevine).
Fotografije su do istra¥iva©a stigle samo nakon povratka svemirskoga broda,
katkad ©ak tjednima kasnije nego ßto je snimak napravljen.
c) Metode polidomena
Pravi razvoj senzorskog opa¥anja uslijedio je nakon lansiranja satelita koji je
konstruiran izri©ito za promatranje Zemlje. Prve takve tipove satelita lansirali su u
SAD-u 70-ih godina, a metode snimanja i odonda su se znatno razvijale.
17. SREDIfiTE BERLINA NA SATELITSKIM SNIMCIMA S RAZLI<ITOM VELI<INOM RAZLU<IVOSTI

(REZOLUCIJE). U GORNJEM SU REDU LANDSATOVI SNIMCI STARIJEG, ODNOSNO NOVIJEG TIPA,
U DONJEM PAK SNIMCI SA SPOT-A
32
Ti sateliti viße ne snimaju fotografije, nego specijalnim ureœajima, scanerom

„ispipaju” Zemljinu povrßinu s visine od viße stotina kilometara. Ureœaji zam-
jeùuju prostorne razlike radijacije (npr. odbijenu insolaciju) koja sti¥e s povrßine
Zemlje.
Satelit znakove dostavlja na zemaljske prijamne postaje gdje se oni uskladiß-
tavaju u ra©unalima i pretvaraju u snimke. Jedna od najveùih prednosti tih snima-
ka jest ßto se oni mogu vrednovati i pomoùu ra©unala. Sateliti podjednako odaßi-
ljaju znakove koji pripadaju spektru vidljivoga i spektru infracrvenoga svjetla.
Takvim metodama rade npr. ameri©ki sateliti Landsat (lendset) i francuski SPOT-
ovi.
Kod satelitskih snimaka vrlo je bitno koliki se povrßinski elementi mogu joß raspoznati na snimci-
ma. To mo¥emo zadati vrijednoßùu razlu©ivosti. Prvi snimci s Landsata pravljeni su s razlu©ivanjem od 80,
poslije od 30, a najnoviji od 10 metara. Sa SPOT-ova veù odavno se mogu praviti snimci s razlu©ivanjem od
20, odnosno 10 metara (17. slika). Velika Landsatova prednost je u tome ßto emitirane podatke fiksira u znat-
no viße, ukupno sedam domena valne du¥ine, dok SPOT ©ini to samo u tri domene. (Landsatove domene
nalaze se izmeœu 0,45 i 2,35 mm, a SPOT-ove domene samo izmeœu 0,50 i 0,89 mm [mm = mikrometar: mi-
lijuniti dio metra, 1 m = 10-6 m].)
Sateliti u stalnome kru¥enju omoguùili su neprekidno promatranje. Sateliti se

nakon odreœenoga vremena vraùaju iznad istoga mjesta (Landsat npr. svakih 18
dana), tako su snimci omoguùili i fiksiranje promjena. (Lansiranjem viße satelita
mo¥e se poveùati u©estalost povratka.)
Od znakova koje emitiraju sateliti, prave se tzv. „la¥ne” fotografije u boji. One
se izraœuju kombinacijom znakova koji pripadaju razli©itim domenama valne
du¥ine. (Drugi sastav boja i druge informacije daje pridru¥ivanje npr. Landsatove
prve, druge i treùe domene, a opet druge pridru¥ivanje npr. druge, ©etvrte i sedme
domene.) Razli©itim vrijednostima radijacije pridru¥ene su razli©ite nijanse boja.
Na la¥nim fotografijama u boji vegetacija, koja emitira najja©u radijaciju, ocrtava se
u jarkocrvenoj boji, vodene povrßine koje upijaju (apsorbiraju) radijaciju ocrtavaju
se u tamnoj, katkad crnoj boji. Nijanse boja se dobro odjeljuju i tako poma¥u npr.
odreœivanje stijena i svojstva tla, te prepoznavanje raznih ¥arißta one©ißùene sre-
dine.
Senzorsko opa¥anje je jedno od najnovijih istra¥iva©kih metoda geozna-

nosti. Sateliti za Zemljino promatranje zamjeùuju razlike u radijaciji koja sti¥e
sa Zemlje. Od znakova se izraœuju la¥ne snimke u boji.
„Tko je tko” meœu satelitima?
Najpoznatija vrsta satelita za promatranje Zemlje je Landsat. Prvi njegov tip lansirali su u SAD-u 1972.
godine. Danas je u pogonu Landsat-5 i Landsat-7 na visini od 915 km. Uz ime novih satelita dodana su dva
slova: Landsat-TM. TM su po©etna slova engleskog izraza Thematic Mapper, tj. „tematsko kartografiranje”.
Taj izraz pokazuje da se na temelju satelitskih snimaka mo¥e izraditi veoma mnogo tematskih, tj. stru©nih
karata (npr. petroloßke, vegetacijske, poljoprivredne karte, karte o one©ißùenosti okolißa).
33
NOAA
(SAD)
140° i. d.
GMS
(Japan)
70° i. d. INSAT (Indija)
140° z. d.
GOES-W
(SAD)
0° 70° z. d.
Eumetsat GOES-E
(Europska unija) (SAD)
Meteor
Rusija
18. METEOROLOfiKI SATELITI
Francuzi su 1986. lansirali satelit SPOT-1, a 1990. SPOT-2. Buduùi da jedinice za fiksiranje podataka
funkcioniraju prosje©no tri godine, u rujnu 1993. lansirali su SPOT-3 i odonda joß dva satelita.
Meteoroloßki satelit Eumetsat zajedni©ki je
satelit zapadnoeuropskih zemalja, a nalazi se u
podru©ju ekvatora iznad Gvinejskog zaljeva na visi-
ni od 36 000 km. Eumetsat je tzv. geostacionirani
satelit, tj. kru¥i zajedno sa Zemljom, dakle istra¥uje
uvijek isti prostor Zemljine povrßine. Eumetsatovi
snimci obuhvaùaju Zemlju od 60° sjev. ßir. do 60°
ju¥. ßir. Iz tih se snimaka uveli©avaju meteoroloßki
satelitski snimci koje vidimo i na televizijskim
ekranima. Sli©ni se geostacionirani meteoroloßki
sateliti nalaze na raznim meridijanima iznad ekva-
tora: iznad Indije, iznad Dalekog istoka, iznad
zapadnog i isto©nog obalnog podru©ja SAD-a (19.
slika).
Sa sli©nim je ciljem lansiran ameri©ki satelit
NOAA koji – istina s malom vrijednoßùu razlu©i-
vosti od svega 1 km – obuhvaùa cijelu Zemlju.
Njegovim se snimcima koriste meteorolozi i
oceanografi.
Najskuplji je dosadaßnji satelitski pothvat
Europske unije lansiranje i dr¥anje u pogonu
satelita ERS-1. Taj satelit sa svojim preciznim
infracrvenim osjetilima temperaturu oceana mo¥e
odrediti i s preciznoßùu od 0,3 °C. Njegovi radarski
ureœaji sondiraju i dubinu oceana.
19. GEOSTACIONIRANI
SATELITI ISPITUJU UVIJEK
ISTU POVRfiINU
34
ZEMLJA – NAfi ŸIVOTNI PROSTOR
Unutraßnja struktura Zemlje

Ljude je odavno zanimalo ßto se krije u unutraßnjosti Zemlje. Njihova vlasti-
ta iskustva i promatranja dala su odgovor samo do dubine od nekoliko kilometara.
Vulkanske erupcije dale su naslutiti da se ispod ©vrste kore naßega planeta
skriva otopljena tvar. Uo©ili su i to da se u rudnicima s dubinom postupno po-
veùavaju temperatura i tlak. Meœutim, i najdublji rudnici na svijetu, koji se nalaze
u ju¥noj Africi, dose¥u samo do dubine od 3,5 km. Na viße su mjesta obavljena
ispitiva©ka bußenja prema unutraßnjosti Zemlje. Dosada najdublja bußotina nalazi
se u Njema©koj, i premda je duboka 15 km, ona je samo „ogrebala” povrßinu naße-
ga planeta ©iji radijus iznosi 6371 km.
Znanstvenici koji ispituju Zemljinu unutraßnjost koriste se i drugim meto-
dama. Hrvatski znanstvenik Andrija Mohorovi©iù 1909. godine otkrio je da se
valovi potresa u odreœenoj dubini reflektiraju, djelomi©no mijenjaju brzinu kao da
su dospjeli u neku drugu tvar, u drugu sredinu. Pomoùu valova potresa, odnosno
umjetnih valova izazvanih eksplozijama uspjeli smo sve viße doznati o unutraß-
njosti naßega planeta.
Sastavom, strukturom i povijeßùu Zemlje bavi se geologija, Zemljine
fizi©ke pojave ispituje geofizika, a kemijske tijekove geokemija.
Fizika Zemljine unutraßnjosti

Temperatura se s dubinom mijenja, raste. Prosje©na vrijednost geotermi©-
koga stupnja, tj. povißenja temperature, po 100 m iznosi 3 °C. U onim podru©jima
Zemlje koja se i danas mijenjaju, tj. na aktivnim podru©jima, geotermi©ki stupanj
raste mnogo br¥e, a na starim Zemljinim podru©jima mnogo sporije.
U okolici Vezuva, vulkana pokraj Napulja, ta vrijednost iznosi oko 14 °C/100 m. Od
prosje©nog se br¥e poveùava temperatura npr. i u Budimpeßti du¥ linije budimskih termal-
nih izvora (6 – 8 °C/100 m). U veù spomenutome ju¥noafri©kom rudniku temperatura sti-
jena u dubini od 3578 m iznosi 52 °C. Koliki je tamo geotermi©ki stupanj ako je tempera-
tura stijena na povrßini 15 °C?
fito mi objaßnjavamo kao povißenje temperature od povrßine prema unutraß-
njosti Zemlje, upravo je obrnuti tijek: toplina koja sti¥e iz Zemljine unutraßnjosti
postupno se smanjuje pribli¥avajuùi se povrßini naßega planeta. Prema sadaßnjem
35
znanju unutraßnja toplina nastaje raspadom radioaktivnih tvari (npr. uranija, to-
rija).
No, temperatura u tolikoj mjeri raste samo do odreœene dubine. Temperatura
vulkanskih tvari koje sti¥u iz dubine od oko 150 km npr. iznosi 1100 – 1200 °C. Ako
bismo ra©unali geotermi©kim stupnjem u blizini povrßine, trebali bismo dobiti
temperaturu od 4500 °C. Da je geotermi©ki stupanj isti do Zemljina sredißta, tamo
bi vladala temperatura od oko 190 000 °C. Na temelju ra©unanja, meœutim, u
Zemljinom sredißtu temperatura iznosi „svega” 4500 – 5000 °C. Geotermi©ki stu-
panj u blizini povrßine rezultat je brzoga hlaœenja koje se zbiva u ©vrstoj sredini.
Prilike koje vladaju u dubini teßko nam je zamisliti i zbog toga ßto su u
unutraßnjosti Zemlje, naravno, karakteristi©ne druge prilike tlaka i gustoùe. Kako
smo to veù kod svemira u©ili, Zemlja je pod utjecajem rotacije i hlaœenja ras-
poreœena u geosfere prema gustoùi. Tlak se u ovisnosti o dubini jednoliko
poveùava i kod Zemljina sredißta dostigne 4000-struku vrijednost povrßinskoga
tlaka. Porast gustoùe, meœutim, pokazuje nagle promjene. Vrijednost joj se znat-
no mijenja upravo tamo gdje i potresni valovi ukazuju na promjene (20. slika).
20. PUT POTRESNIH VALOVA U

UNUTRAfiNJOSTI ZEMLJE
Za fizi©ka svojstva Zemlje karakteristi©no je i to – kako to veù znamo iz

funkcioniranja kompasa – da je naß planet opkoljen magnetskim poljem. Magnetsko
polje izaziva strujanje metalnih otopina koje sadr¥e i ¥eljezo. Te se otopine skrivaju
u unutraßnjosti Zemlje u dubini od viße tisuùa kilometara. Te tvari pak u pokretu
dr¥i Zemljina rotacija i njezina unutraßnja toplina. Povrßinska to©ka uboda Zemljine
magnetske osi, magnetski pol, ne poklapa se s povrßinskom to©kom uboda
Zemljine rotacijske osi, s astronomskim polom (21. slika). Smjer sjever – jug odreœen
kompasom ne poklapa se dakle s geografskim smjerom sjever – jug. To odstupanje
je magnetska deklinacija. Ako deklinacija od geografskoga smjera sjever – jug
odstupa prema istoku, deklinacija je pozitivna, u obratnom je slu©aju negativna.
Vrijednost deklinacije na raznim to©kama Zemljine povrßine mo¥emo odre-
diti mjerenjem.
Zbog promjene Zemljinih unutraßnjih strujanja mijenja se mjesto magnetskog
36
polja, pa tako i mjesto magnetskih polo- S

va. Stijene koje sadr¥e tvari koje se
mogu magnetizirati – kao neki otisci
prstiju – sa©uvaju magnetski smjer koji
je vladao u vrijeme njihova nastajanja. S S
geografska
Na temelju toga znamo da se tijekom J
Zemljine povijesti viße puta mijenjala
jakost magnetskog polja, a takoœer i nje-
gov smjer. <esto su se izmijenili ©ak i
magnetski polovi. Nekadaßnju magne-
tiziranost mo¥emo upotrijebiti za odre-
œivanje starosti dogaœaja Zemljine magnetska
povijesti. Taj postupak nazivamo paleo- J J
magnetskom metodom.
J
21. MAGNETSKA DEKLINACIJA
Putovanje prema sredißtu Zemlje

Istra¥ivanje Zemljine unutraßnjosti dokazalo je da – sli©no povrßini – Zemljina
unutraßnjost takoœer je sferi©nog ustrojstva (strukture). Na osnovi promjena
fizi©kih zna©ajka Zemlje unutraßnjost naßega planeta mo¥emo podijeliti na ©etiri
razli©ite sfere. To su Zemljina kora, Zemljin omota©, vanjska i unutraßnja jezgra.
Pojedine sfere odijeljene su grani©nim povrßinama (zonama diskontinuiteta) koje
su nazvali po poznatim znanstvenicima (22. slika).
Zemljina kora. Zemljina je kora po sastavu i debljini razli©ita ispod kopna i
oceana. Kopnena kora ima vrlo slo¥eno ustrojstvo i na raznim podru©jima Zemlje
druk©ijeg je sastava. Meœutim, opùenito
se mogu iskazati dva karakteristi©na
Lehmannov diskontinuitet
sloja. Gornji dio kopnene kore veoma je Mohorovi©iùev
diskontinuitet
bogat silikatima (ina©ica dva naj©eßùa Unutraßnja
jezgra
elementa kore, silicija [Si] i kisika [O2],
koji se spajaju jedan s drugim, a i s
drugim tvarima). Zbog karakteristi©ne
stijene taj sloj nazivamo granitnom
korom (gustoùa je 2,7 g/cm3). Ispod toga
3500 km 2900 km
sloja nalazi se silikatima siromaßniji, a
metalima bogatiji sloj (gustoùa je na- Zemljin
3
ravno veùa: 3,0 g/cm ). Prema karakter- omota©
Vanjska
isti©noj stijeni taj su sloj nazvali gabro- jezgra
korom. Kopnena je kora prosje©no Zemljina
debela 35 – 40 km, ali gdje se na njoj kora
22. ZEMLJINE UNUTRAfiNJE SFERE.

GRANI<NI DISKONTINUITETI NAZVANI SU PO
POZNATIM ZNANSTVENICIMA
37
Kopnena kora
nalazi veliki teret – npr. ispod planina –
debljina joj mo¥e dostiùi i 70 – 90 km.
Oceanska kora jednostavnija je i is-
tog je sastava ispod svih oceana. Ispod
oceana nema granitne kore s manjom
gustoùom. Oceanska se kora svugdje sas-
toji od dvije ina©ice tvari koja je bogatija
kemijskim metalnim spojevima, a siro-
maßnija silikatima. Gornji, tzv. bazaltni
sloj sa©injava finozrnata, a donji gabro-
sloj grubozrnata tvar sli©nog sastava.
Debljina kore ispod oceana iznosi svega
Oceanska kora
7 – 11 km (23. slika). Donju granicu Zem-
23. KORA ISPOD OCEANA I KOPNA ljine kore nazivaju – po veù spomenuto-
mu hrvatskom istra¥iva©u – Mohorovi-
©iùevim diskontinuitetom (kraùe: Moho).
Zemljin omota© (plaßt). Ta sfera dose¥e do diskontinuiteta koji se prote¥e
otprilike u dubini od 2900 km. Prema kemijskom sastavu, kreùuùi se prema dolje,
postupno dalje opada omjer lakßih silikatnih tvari, a poveùava se udio te¥ih me-
talnih spojeva (npr. ¥eljeza, magnezija).
Vanjska jezgra. To dubinsko podru©je nazivaju i sferom jezgre. Ta je „sfera”,
meœutim, debela oko 1800 km. Njezina se tvar sastoji od tekuùih metala (npr. od
¥eljeza, nikla).
Unutraßnja jezgra. Granicu izmeœu vanjske i unutraßnje jezgre znanstvenici
odreœuju izmeœu 4700 i 5100 km. To©na dubina diskontinuiteta, dakle, neizvjesna
je, ali se znanstvenici u tome sla¥u da se Zemljina jezgra sastoji od krute tvari, od
¥eljeza i nikla.
Litosfera je deblja od Zemljine kore!

Naße znanje u svezi sa Zemljinom unutraßnjoßùu zadnjih se desetljeùa neßto
izmijenilo. Ispostavilo se da je Zemljina vanjska ©vrsta sfera deblja od same kore,
jer sadr¥i i najgornji dio omota©a. Zemljina kora i najgornji ©vrsti dio Zemljina
omota©a zajedno ©ine litosferu. Litosfera – sli©no Zemljinoj kori – deblja je ispod
kopna (70 – 100 km), a tanja ispod oceana (50-ak km). Zbog visoke temperature i
velikoga tlaka tvar je ispod ©vrste litosfere veù usijana i razmjerno plasti©na. To
je podru©je astenosfere, ßto doslovno zna©i mekanu sferu. Kruta litosfera „pliva”
na toj plasti©noj astenosferi. Astenosfera dose¥e do dubine od 250-ak km.
U Zemljinoj se unutraßnjosti prema dubljim slojevima poveùavaju tempe-

ratura, gustoùa i tlak. Iz potresnih valova znamo da diskontinuiteti odjeljuju
sfere razli©itog sastava. Te su sfere: Zemljina kora, Zemljin omota©, vanjska i
unutraßnja jezgra. Litosfera se sastoji od Zemljine kore i gornjega ©vrstog
dijela Zemljina omota©a. Ispod litosfere nalazi se astenosfera.
38
Litosferne plo©e – tektonika plo©a

Od 1970-ih godina po©ela je nova era u znanostima koje se bave Zemljom. S
pravom su mnogi govorili o „revoluciji geoznanosti”. Prije su znanstvenici sma-
trali da je Zemljina kora povezana, jedinstvena sfera i da su kontinenti bili uvijek
na onome mjestu gdje ih danaßnji zemljovidi ozna©uju. Nova je teorija temeljito
„potresla” naßu Zemlju. Prema njoj litosfera nije jedinstvena sfera, veù se sastoji od
viße litosfernih plo©a koje se nalaze jedna pokraj druge i koje se pomi©u u odnosu
jedna na drugu. Pogledajmo kako se razvila ta nova teorija.
Klju© tajne litosfernih plo©a: ispitivanje oceanskoga dna

Proboj je zna©ilo ispitivanje oceanskoga dna. Od kraja 1960-ih godina s
istra¥iva©kih su brodova obavljali mnoga dubinska bußenja i pojavljivale su se sve
to©nije karte o reljefu oceanskoga dna. Na zemljovidima se dobro uo©ava da se na
sredini oceana prote¥u hrbati koji se izdi¥u iz svoje okolice (24. slika). Ti hrbati
zapravo su najdulji planinski lanci na Zemlji, naime, njihova ukupna duljina
dosti¥e 80 000 km. U osi oceanskog hrbata prote¥e se pukotina iz koje na povrßinu
prodire taljevina stijena. Taljevinu stijena nazivamo magmom. Ohladivßi se,
magma srasta s rubom
hrbata. Tako nastaje ba-
zaltna stijena koja stvara
gornji sloj oceanske kore.
24. ZEMLJOVID HRBATA KOJI

SE PROTEŸE SREDINOM
ATLANTSKOG OCEANA
39
normalna Island Tijekom daljnjih istra¥ivanja uzeli

magnetizacija
su uzorke stijena s oceanskoga dna.
obrnuta
magnetizacija
Kada su odredili starost bazaltnih stije-
na s oceanskoga dna, ispostavilo se da
su stijene sve starije kako se udaljavamo
od hrbata. Istra¥iva©ima je pomoglo i
rezultati paleomagnetsko ispitivanje. Prema to-
mjerenja
me s dvije strane hrbata, kao simetri©ne
slike, nalaze se sadaßnja, odnosno obr-
nuto magnetizirana podru©ja stijena (25.
Z slika).
km Tvar koja sti¥e iz unutraßnjosti
150
izra©unata 100
50
Zemlje, o©vrsnuvßi, srasta s rubom
0
vrijednost 50 hrbata, a magma koja prodire nakon
100
mil 150 I toga, tra¥i sebi mjesta i rastiskuje
god ijuni 10 km
ina 86 oceansko dno du¥ hrbata.
42
02 Ako se oceani postupno ßire, i
46
8 10
Zemlja bi trebala rasti isto toliko kao
mil
god ijuni kada napußemo zra©ni balon. Ali to nije
ina istina! Odgovor na pitanje dali su potre-
udaljavanje si na rubnim podru©jima Tihog oceana.
hrbat Istra¥iva©ima je bilo poznato da potresi
nastaju zbog kretanja, sudara ©vrstih
litosfernih tijela. Prema istra¥ivanjima
25. O UDALJAVANJU OCEANSKOGA DNA hipocentar mnogih potresa nalazi se u
SVJEDO<E POZITIVNO I NEGATIVNO
MAGNETIZIRANA PODRU<JA STIJENA
dubini od 400 – 700 km. <vrsta litosfera,
meœutim, debela je samo 100 – 110 km.
Kada su nacrtali hipocentre potresa u
obliku presjeka, dobili su pojas koji
otprilike s kutom od 45° zaronjava
dubokomorska brazda
ispod povrßine (26. slika). Taj su pojas
200 km 0 200 km nazvali po njegovu kalifornijskom
otkriva©u Benioffovom zonom. Pra-
vilne kose zone vezuju se uz karakter-
isti©ne oblike oceanskoga dna, uz
200
dubokomorske brazde.
Nova kora koja nastaje du¥ hrba-
ta, zaranja u dubinu u liniji tih dubo-
morskih brazda du¥ Benoffovih zona.
400 Kruta tvar nove kore, kreùuùi se prema
sve toplijoj dubini, postupno se stapa
u astenosferu. Mjesta gdje kora zara-
km
nja u dubinu nazvali su subdukcij-
26. BENIOFFOVU ZONU OCRTAVAJU skim pojasovima.
HIPOCENTRI POTRESA Te su spoznaje zna©ile temelj nove
40
teorije koja nam je predo©ila, suprotno prijaßnjemu shvaùanju, sliku dinami©ne

Zemlje koja se stalno mijenja. Buduùi da su Zemljini strukturalni pokreti i prom-
jene, stranom rije©ju tektonika, rezultat kretanja plo©a, teoriju su nazvali tek-
tonikom plo©a.
Litosferne plo©e
Povrßinu Zemlje mo¥emo podijeliti na sedam velikih (Euroazijska, Sjeverno-
ameri©ka, Tihooceanska [Pacifi©ka], Ju¥noameri©ka, Afri©ka, Indoaustralska i
Antarkti©ka plo©a) i viße manjih (npr. Arapska, Filipinska, Nazca i Karipska plo©a)
litosfernih plo©a (27. slika).
Katmai Hekla
Sjeverno- Laki
Euroazijska plo©a Tiho-
St. Helens ameri©ka plo©a
oceanska
Lassen Vezuv Elbrus Fud¥i (Pacifi©ka)
Stromboli plo©a
Etna Santorin
Popocatepetl Arapska Fili-
Pacifi©ka Afri©ka pinska
plo©a plo©a
plo©a plo©a
Mayon
Kilimand¥aro
Cotopaxi
ekvator
El Misti Tambora
Nazcanska Ju¥noameri©ka Indoaustralska

plo©a plo©a plo©a
Tarawera
Antarkti©ka plo©a
¥ivi vulkan podmorski vulkani

mrtvi vulkan granice plo©a
27. ZEMLJOVID LITOSFERNIH PLO<A
Neke plo©e nose na sebi samo oceanske povrßine (npr. Pacifi©ka i Nazca
plo©a), neke pak i oceanske i kopnene povrßine (npr. Afri©ka plo©a). Granica lito-
sfernih plo©a prote¥e se du¥ hrbata na sredini oceana, du¥ dubokomorskih braz-
da, a u nekim slu©ajevima du¥ planinskih podru©ja.
Pojedine litosferne plo©e kreùu se razli©itom brzinom. Na sjevernom dijelu
Atlantskog oceana brzina udaljavanja je svega 2-3 cm godißnje, meœutim, Pacifi©ka
i Nazca plo©a udaljavaju se jedna od druge brzinom od 17-18 cm godißnje. Brzina
pribli¥avanja Ju¥noameri©ke i Nazca plo©e iznosi godißnje 10-11 cm.
Litosferne plo©e pokreùe strujanje tvari u astenosferi, ali svi detalji kretanja joß
nisu raß©ißùeni.
41
Tipovi rubova plo©a
Du¥ hrbata na sredini oceana litosferne se plo©e dakle udaljavaju jedna od

druge (konstruktivni rubovi plo©a). Srednjooceanski hrbati sastoje se od kratkih
pravih du¥ina, meœutim, viße tisuùa kilometara duga©ki hrbati na kuglastoj
Zemljinoj povrßini na mogu biti skroz pravi. Prostiranje srednjooceanskih hrbata u
obliku luka, koje se ocrtava i na kartama, posljedica je popre©nih rasjeda okomitih
na hrbate (28. slika).
Ispod Crvenog mora prote¥e se specijalni hrbat, gdje se sada stvara nov
ocean. Ju¥ni nastavak tog hrbata je Isto©noafri©ki rov du¥ kojeg ùe se Afrika za
nekoliko desetina milijuna godina raspoloviti. Sli©na sudbina o©ekuje i otok Island
ßto ga presijeca Atlantski hrbat.
oceanska litosferna plo©a srednjooceanski hrbat s

rasjedom du¥ rubova
kretanje litosfer- plo©a koje se udaljuju
nih plo©a
kopnena litosferna plo©a

srednjooceanski hrbat
dubokomorska brazda du¥

rubova plo©a koje se sudaraju
ocean
prodiruùa
magma
astenosfera
prostor
strujanje stapanja
magme
s plitkim hipocentrom
potresi
s dubokim hipocentrom
28. KORA KOJA SE STVARA DUŸ HRBATA, UNIfiTAVA SE U LINIJI DUBOKOMORSKIH BRAZDA
U liniji dubokomorskih brazda litosferne plo©e se pribli¥avaju jedna dru-

goj i pri tome se sudaraju. Oceanska plo©a s veùom gustoùom zaroni ispod
kopnene plo©e (destruktivni rubovi plo©a). U viße tisuùa metara dubokim braz-
dama nagomilaju se i sedimenti. Jedan je dio morski talog koji dospijeva ovamo na
oceanskim plo©ama kao na nekom konvejeru, a drugi dio potje©e s obli¥njega
kopna (28. slika).
42
29. A) RASJEDNA LINIJA SV. ANDRIJE

GRANICA JE LITOSFERNIH PLO<A KOJE
KLIŸU JEDNA POKRAJ DRUGE. NA SLICI
SE MOŸE RASPOZNATI I VIfiE MANJIH
RASJEDNIH LINIJA
Sa
cra
San
me
Francisco
nto
Treùu, mnogo rjeœu skupinu ©ine
litosferne plo©e koje okliznu jedna
ra
pokraj druge. To se zbiva npr. i na ju-
sje
dn
gozapadnom rubu Sjevernoameri©ke
a
lin
plo©e du¥ zloglasne rasjedne linije sv.
ija
sv
Andrije (29. slika). Los
.A
nd
Oceanska litosfera du¥ hrbata, Angeles
rij
e
odnosno brazda stalno nastaje i stalno San
se unißtava, pa se zbog toga raspros- Diego
tranjenost litosfernih plo©a stalno mije-
29. B) NA KALIFORNIJSKIM PLANTAŸAMA CITRUSA TAKOŒER SE OCRTAVA LINIJA POMAKA
43
nja. S pomakom plo©a mijenja se i polo¥aj kopna. Te promjene, naravno, tijekom

jednoga ljudskog vijeka znatno ne mijenjaju izgled naßega planeta. Za geologa,
meœutim, koji razmißlja u milijunima godina, sadaßnji izgled naße Zemlje samo je
trenuta©ni snimak.
Tektonika plo©a i zbog toga je revolucionarno nova teorija ßto pomoùu nje
mo¥emo objasniti zakonitosti razvoja Zemlje. Pomoùu tektonike plo©a uspjelo je
jedinstveno protuma©iti tijek vulkanizma, potresa i orogeneze.
Litosfera se sastoji od plo©a koje se pomi©u u odnosu jedna prema drugoj.

Granice plo©a prote¥u se du¥ oceanskih hrbata, dubokomorskih brazda,
odnosno planinskih lanaca. Bazaltna magma koja prodire iz astenosfere du¥
srednjooceanskih hrbata, rastiskuje dno oceana. Litosferne se plo©e du¥ hrba-
ta udaljavaju jedna od druge. Na drugoj strani rubova plo©a, kod duboko-
morskih brazda, plo©e se pribli¥avaju jedna drugoj, a oceanska plo©a zaronja-
va ispod kopnene plo©e. Litosferne plo©e pokreùe strujanje tvari u astenosferi.
Od plutanja kontinenata do tektonike plo©a

Veù u XIX. stoljeùu mnogi su uo©ili kako pristaju jedna uz
drugu obala ju¥ne Amerike i Afrike, dvije obale Crvenog mora, obala
Sjeverne Amerike i Grenlanda ili obala isto©ne Afrike i Indije.
Teoriju plutanja kontinenata izradio je 1910-ih godina njema©ki
meteorolog Alfred Wegener. Njegova pretpostavka da su Zemljini
kontinenti nekada ©inili povezano kopno do danaßnjih se dana u
mnogo ©emu pokazala istinitom. Wegener je taj prakontinent nazvao
Pangeom. Poslije se Pangeja raskomadala i njezini su dijelovi,
danaßnji kontinenti, postupno dospjeli na njihovo danaßnje mjesto.
Svoju je teoriju pokußao obrazlo¥iti mnogim dokazima. Jedan od
argumenata mu je bila tvrdnja, koja je doista ispravna, da se morske
obale, koje le¥e nasuprot jedna drugoj, sastoje od sli©nih stijena.
Wegenerova teorija o plutanju kontinenata, meœutim, u stru©nim
30. ALFRED WEGENER
krugovima geologa veùinom je prihvaùena hladno i odbijena je. Jedan
od uzroka tog odbijanja vjerojatno je bila stru©na zavist prema mete-
orologu Wegeneru. Meœutim, istina je i to da Wegener nije znao pro-
tuma©iti ßto je „motor” tog tijeka, ßto pokreùe kontinente. Wegener je
1930. godine stradao i poginuo u grenlandskoj ekspediciji i tada je
izgledalo da je i svoju teoriju ponio sa sobom u ledeni grob.
Potanka dubokomorska istra¥ivanja koja su dovela do
„otkriùa” tektonike plo©a po©ela su gotovo pola stoljeùa nakon
Wegenerove smrti. Neki su istra¥iva©ki brodovi odonda stekli svjet-
ski glas. Ameri©ki istra¥iva©ki brod Glomar Challenger (glomer
©elend¥er) 1970-ih godina sudjelovao je u stotinjak ekspedicija koje su
pokrenute za ispitivanje oceanskih dubina. S palube broda spustili su
oko 6000 m duga©ku cijev na ©ijem je kraju bilo pri©vrßùeno svrdlo.
Pomoùu njega su iz dubine Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana uzeli
31. DUBOKOMORSKI na tisuùe uzoraka stijena. Na osnovi odreœivanja starosti uzoraka sti-
ISTRAŸIVA<KI jena ispostavilo se kako su mladi – u geoloßkome smislu – danaßnji
BROD oceani Zemlje. Dok su na kopnu naßli stijene stare i viße milijardi go-
44
dina, ni najstarija stijena s oceanskoga dna nije bila starija od 200 milijuna godina! Bußenja su dala uzorke
stijena, a pomoùu magnetskih naprava za mjerenje, koje su teglili iza broda, nacrtali su magnetsku kartu
oceanskoga dna.
Od sredine 1970-ih godina istra¥iva©i su i pobli¥e mogli upoznati svijet dubina. Tada su stavljeni u
pogon dubokomorski brodovi ronilice – ameri©ki Alvin, francuski Archimede (arßimed) i Cyana (siana) – na
kojima su znanstvenici mogli prou©avati oceansko dno na dubini od 3-4000 metara. Reflektori brodova roni-
lica osvijetlili su dotada neviœeni svijet: ugledali su hrbate, popre©ne rasjede, a mogli su snimiti na film ©ak
i izljeve bazalta na povrßinu. Mo¥da su naj©udniji prizor ugledali Alvinovi istra¥iva©i kada su 1977. godine
zaronili u dubinu Tihog oceana u blizini oto©ja Galapagos. U dubini od oko 2600 m uo©ili su tvorevine sli©ne
dimnjaku iz kojih se dizao crni dim. Te su „pußnice” zapravo termalni izvori bogati metalima (¥eljezom,
cinkom, manganom, bakrom). Temperatura termalnih izvora iznosila je 250 – 350 °C. Najveùa je senzacija,
meœutim, bila ßto u blizini tih termalnih izvora u tamnoj oceanskoj dubini ¥ive pu¥evi, ßkoljke i cjevasti crvi.
Otada se ispostavilo da se termalni izvori vezuju baß uz one sektore hrbata koji se najbr¥e udaljavaju.
Skupljali su se, dakle, dokazi na temelju kojih su istra¥iva©i mogli izraditi teoriju tektonike plo©a.
Geolozi i geofizi©ari 1970-ih, 1980-ih godina mogli su u mnogo ©emu dodijeliti pravdu i Wegeneru. Ako
pojedini kontinenti i ne plutaju, kako je to Wegener zamißljao, litosferne plo©e doista su u pokretu.
Prepoznavanje tektonike plo©a dobar je primjer i za to koliko je suvremena znanost meœunarodna i
kakvu va¥nu ulogu imaju istra¥iva©ki timovi. Kao otkriva©a te teorije ne mo¥emo imenovati jednog jedinog
znanstvenika, u otkriùu teorije sudjelovali su mnogi znanstvenici iz viße zemalja svijeta. Osim njih svojim su
radom uspjehu pridonijeli suradnici raznih laboratorija, ali i osoblje istra¥iva©kih brodova.
Litosferne plo©e i vulkanska djelatnost

Kada ©ujemo rije© vulkan, naj©eßùe nam pada na pamet tvorevina oblika
pravilnoga stoßca, kao npr. Fud¥i u Japanu. Meœutim, na Zemlji nisu naj©eßùi
vulkani takvog oblika. Vulkanska djelatnost i vulkanski oblici znatno su
raznovrsniji.
Dubinski magmatizam i povrßinski vulkanizam

Magma koja prodire prema gore, ne stigne uvijek na povrßinu, veù stigavßi u
podru©je s ni¥om temperaturom, skruti se u stijene joß ispod povrßine. To su
dubinske magmatske stijene. Takve su stijene npr. granit i gabro koje imaju
va¥nu ulogu u sastavu Zemljine kore. Sa smanjenjem magmine temperature iz nje
se postupno izdvajaju, kristaliziraju razni sastavni dijelovi. Buduùi da se dubinske
magmatske stijene veoma sporo hlade, ima dosta vremena za stvaranje velikih
kristala. (Upravo smo na osnovi velikih kristala kod opisa Zemljine kore gabro
nazvali grubozrnatom stijenom.)
O vulkanizmu govorimo samo onda kada magma dostigne Zemljinu
povrßinu. Na mjestu gdje magma izbija na povrßinu nastaje vulkan, a magma koja
se izlijeva na povrßinu zove se lava. Vulkanske stijene koje nastaju pri vulkanskoj
djelatnosti, u tijesnoj su vezi s onom vrstom magme od koje potje©u. Druge stijene
nastaju, dakle, od gabroa, a druge od granita. Zajedni©ka je zna©ajka povrßinskih
vulkanskih stijena njihov sastav od sitnih kristala, jer se one na povrßini brzo
ohlade. (Zbog toga smo bazaltnu tvar Zemljine kore nazvali finozrnatom.)
45
Razmjeßtaj vulkana i litosferne plo©e

Za rasporeœenost vulkana na Zemljinoj povrßini, za zakonitosti njihova djelo-
vanja takoœer je tektonika plo©a dala najpotpunije objaßnjenje.
Ÿivi vulkani, osim nekoliko izuzetaka, nalaze se u blizini morske obale. U
blizini mora ili baß na otocima nalaze se poznati europski vulkani – Vezuv, Etna,
Stromboli – isto kao u Japanu Fud¥i ili indone¥anski i ameri©ki vulkani.
Potra¥imo u atlasu ¥ive vulkane na drugim morima i otocima u isto©noj Aziji i
Americi.
32. A) STRATOVULKAN U ANDAMA 32. B) ETNINA VULKANSKA KUPA
Nekada su erupcije vulkana pokußali objasniti upravo sukobom vode i vatre.

Mislili su da u nastajanju vulkanske djelatnosti ima ulogu morska voda koja
prodire u dubinu. Na bezbroj morskih obala, meœutim, nema ni traga vulkanima.
Prema tuma©enju tektonike plo©a kod razmjeßtaja vulkana nije odlu©ujuùa
blizina morske obale, veù to ßto su ta podru©ja ujedno i granice plo©a. Vulkanska
djelatnost, naime, vezuje se uz granice plo©a. Magma du¥ tih granica nalazi put da
iz Zemljine unutraßnjosti stigne na povrßinu.
Ponavljanje: Kakve smo tipove rubova plo©a upoznali u prijaßnjem poglavlju?
Vulkanska djelatnost i svojstvo tvari koja dospije na povrßinu ovisi o
kemijskom sastavu magme. Pojedine magmatske, odnosno vulkanske stijene
mo¥emo svrstati u skupine na osnovi sadr¥aja plinova i metala, ali prije svega na
osnovi sadr¥aja silikata koji je zadan u postotnom iznosu silicij-dioksida (SiO2).
Na temelju ovoga zadnjeg mo¥emo govoriti o bazi©nim, neutralnim i kiselim
vulkanskim stijenama. Sastav stijena (pogotovo nazo©nost ili nedostatak napon-
skih plinova) odreœuje karakter djelatnosti, ona pak vulkanske oblike koji nastaju
pri toj djelatnosti.
46
Kod razli©itih tipova rubova plo©a prema povrßini prodire magma s

razli©itim sastavom. Zato se uz pojedine tipove rubova plo©a vezuju vulkani s
karakteristi©nim stijenama, djelatnoßùu i oblicima.
Vulkanizam kod konstruktivnih rubova plo©a

Od magme koja sti¥e na povrßinu, 80% izbija du¥ srednjooceanskih hrbata.
Magma oceanskih hrbata sti¥e iz velike dubine, iz astenosfere, zbog toga joj je tem-
peratura veoma visoka
(1100 – 1200 °C). Tvar koja
potje©e iz velike dubine
bogata je metalnim spojevi-
ma (npr. magnezijem, ¥elje-
zom, manganom), a sadr¥i
manje SiO2 (manje od
52%). To je skupina ba-
zi©nih stijena. Meœu du-
binskim magmatskim sti-
jenama takav je gabro ©iji
je par meœu povrßinskim
izljevnim stijenama ba-
zalt.
Bazalt koji se izlijeva u
dubini oceana, skruti se u
karakteristi©nom okruglas-
tom obliku. Unutraßnjost 33. JASTU<NA LAVA SKRUÙENA NA DNU OCEANA
gruda koje se kotrljaju na
podmorskim padinama joß
je usijana, a vanjski se omot ohladi, okori. Kroz tu koru, meœutim, joß ißtrcava vrela
tvar, pa tako nastaje okruglasta jastu©na lava (33. slika). (Stijene jastu©ne lave i
nakon viße milijuna godina odaju svoje dubokomorsko podrijetlo. Takve jastu©ne
lave mo¥emo vidjeti na planini Darnó na rubu Bükka.)
Gabro-magma siromaßna je naponskim plinovima, zbog toga je bazaltna lava
koja dospije na povrßinu kopna ¥itko tekuùa. Tako su nastali Zemljini ßtitasti
vulkani s blagim padinama (manjim od 5°) i ravne bazaltne visoravni (34. slika).
Za ßtitaste vulkane nalazimo primjera na Islandu i Havajskom oto©ju, a za bazaltne
visoravni takoœer na Islandu i Dekanskoj visoravni.
Mauna Loa (Havajski otoci)

2 km 2 km
34. fiTITASTI VULKANI IMAJU BLAGE PADINE (UDALJENOST I VISINU SLIKA POKAZUJE
DEFORMIRANO)
47
Vulkanizam kod destruktivnih rubova plo©a
Ponavljanje: fito sve dospijeva u dubinu du¥ dubomorskih brazda?
Tvar litosferne plo©e koja zaranja u dubinu du¥ dubokomorskih brazda,

rastapa temperatura koje se poveùava s dubinom. Dakle magma vulkana koji se
vezuju uz dubomorske brazde ne potje©e iz astenosfere, veù iz zaronjenih i oto-
pljenih litosfernih plo©a. Zbog toga joj je temperatura ni¥a, oko 800 – 900 °C.
Zaronjene litosferne plo©e nose sa sobom u dubinu i mnogo morskog taloga
bogatog vodom, ßto poveùava magmin tlak i sadr¥aj plina, odnosno snagu lave
koja izbija na povrßinu. Buduùi da magma prodire na povrßinu du¥ pukotina
kopnene litosferne plo©e, usput se stopi s jednim dijelom tvari kopnene kore
bogate silikatima. Zbog toga sadr¥i viße silicij-dioksida, a manje metala, pa su
ovdaßnje stijene zbog toga svjetlije boje (©im sadr¥e viße SiO2, time su svjetlije).
Lava iz erupcije vulkana koji se vezuju uz dubokomorske brazde gußùa je,
zbog toga vulkanske kupe imaju strmije padine. Zbog veùeg sadr¥aja plina erup-
cije su ©esto popraùene sna¥nim eksplozijama. Eksplozivne erupcije nisu
popraùene samo izljevom lave, veù i sna¥nim rasipanjem usitnjenih tvari. Od rasu-
tih usitnjenih tvari, od pepela i ßljake, nastaje vulkanska stijena, tuf.
Kod vulkana koji su vezani uz zaronjavanje litosfernih plo©a razlikujemo
dvije vrste stijena na osnovi sadr¥aja SiO2. Neutralne vulkanske stijene sadr¥e 52
– 65% SiO2. Od dubinskih magmatskih stijena u tu skupinu pripada npr. diorit
©iji je povrßinski izljevni par andezit. Kisele vulkanske stijene sadr¥e viße od
65% SiO2. Od dubinskih magmatskih stijena takav je npr. granit ©iji je povrßin-
ski izljevni par riolit.
Od andezitnih stijena (naizmjeni©ni slojevi andezitne lave i tufa) sastoje se
stratovulkani (slojevni vulkani). Meœu njih pripadaju najpravilnije vulkanske
kupe na Zemlji (npr. Vezuv u Italiji, Fud¥i u Japanu) (35. slika).
Na stratovulkanima mo¥emo najbolje prou©avati i neke karakteristi©ne
vulkanske oblike. Magma prodire magminim kanalom, a na povrßinu izbija kroza
sredißnje grotlo. Grotlo se na povrßini zavrßava u krateru (vulkani s kraterskom
kupom). Veùina vulkana dulje je vre-
mena aktivna, a tijekom vremena mije-
glavni krater usitnjene nja i svoj oblik. Novija sna¥na vulkan-
pukotine vulkanske
tvari ska eksplozija mo¥e raznijeti vrh kra-
lava terske kupe ili se vrh mo¥e urußiti
pra¥njenjem magmina kanala. Tako
nastaju rasprsnute, odnosno urußene
200 kaldere (vulkani s kalderskom kupom)
©iji je promjer znatno veùi od kratera
(36. slika). Tako je 1980. godine nastala
kaldera na sjevernoameri©kom vulkanu
ognjißte magme Mount St. Helens (maunt sent helenz).
(Vidi ßtivo: Kronika Mount St. Helensa!)
35. PRESJEK STRATOVULKANA Erupcije koje daju kisele vulkan-
48
36. URUfiENA KALDERA. U SREDINI KALDERSKOG PRSTENA NALAZI SE JEZERO

(ISTO<NA TURSKA)
ske stijene, npr. riolit, popraùene su joß sna¥nijim eksplozijama. U toj skupini
imaju najva¥niju ulogu usitnjene vulkanske tvari (npr. riolitni tuf). Kisela lava
gusta je, jedva te©e i brzo se skruti. Tako nastaju ispup©ene kupe oblika kruß©iùa
koje zatvaraju i otvor kratera. Uz te vrste vulkana se vezuju najkatastrofalnije
erupcije. Napon u dubini skupljene vodene pare i plinova, naime, sna¥nom
eksplozijom mo¥e podiùi u zrak lavin ©ep koji zatvara „usta” ispup©ene kupe.
(Takvom je erupcijom godine 1902. vulkan Mont Pelée (mon pele) unißtio grad
Saint Pierre (sen pijer) koji se nalazio u njegovu podno¥ju. Taj se vulkan nalazi na
otoku Martinique (martinik) u Karipskome moru. – Prije nekoliko milijuna godina
tako je nastala u Maœarskoj mala ispup©ena kupa nógrádskog Várhegya.)
Vulkanizam na unutraßnjim podru©jima litosfernih plo©a

U podru©ju Tihog oceana osobito 158° 156°
22° 5,1
mnogo vulkana nalazimo daleko od 4,9 Kauai
22°
rubova litosfernih plo©a. Zajedni©ka im Nihau

Oahu
3,7
2,6
Molokai
je zna©ajka ßto su smjeßteni poput lanca, Honolulu 1,9 2,6
a njihove stijene od jednoga kraja lanca, 1,3 Maui
Lanai 1,3 1,8
gdje joß i danas mo¥e trajati vulkanska 1,0
Kahoolawe Hawaii
20° 4,3
20°
1,3 = starost bazaltnih 3,38
stijena u milijunima 0,15
37. HAVAJSKI SE OTOCI NALAZE IZNAD godina
0,01 0,004
VRUÙIH TO<AKA. BROJEVI OZNA<UJU 0 100 200 km Mauna Kilauea
MILIJUNE GODINA I OBAVJEfiÙUJU NAS O Loa
STAROSTI VULKANSKE DJELATNOSTI 160° 158° 156°
49
djelatnost, do drugoga kraja postupno stare. Takvi su npr. i vulkani na Havajskim

otocima (37. slika). Njihovo nastajanje tuma©e tzv. „u¥arenim to©kama”. U tim
to©kama magma koja prodire iz Zemljina omota©a pro¥e¥e litosferu, i tako dolazi
do vulkanske djelatnosti. Za nekoliko stotina tisuùa godina litosferna se plo©a
odmakne i prijeœe iznad u¥arene to©ke koja ostaje u mjestu. Na prijaßnjemu mjes-
tu prestane vulkanska djelatnost, ali kako i ßivaùi stroj napravi novu rupu na
materijalu koji provla©imo ispod igle, tako i u¥arena to©ka pro¥e¥e novi otvor na
litosferi (38. slika).
Popratna vulkanska djelatnost

U vremenu mirovanja vulkana ili nakon kona©noga prestanka erupcija, joß se
mo¥ebitno i nakon viße milijuna godina mo¥e uo©iti prodiranje pare i plinova.
Zajedni©kim imenom tu pojavu nazivamo popratnom vulkanskom djelatnoßùu
(38. slika).
Oblici popratne vulkanske djelatnosti:
– fumarole: isparavanje prije svega vodene pare od 200 – 900 °C, ©emu se
mogu pridru¥iti razli©iti spojevi (npr. NaCl, KCl);
– solfatare: isparavanje od 200 – 400 °C koje sadr¥i sumporne spojeve (H2S,
SO2) (ime su dobile po krateru Solfatara koji se ¥uti od sumpora, a nalazi se pokraj
Napulja);
– mofete: izbijanje uglavnom suhih CO2 plinova ©ija temperatura ne dosti¥e
100 °C (npr. Pasja ßpilja pokraj Napulja ili Smrdljiva ßpilja u Sikuljskoj oblasti).
Pasja ßpilja ime je dobila po tome ßto su u njoj uginuli mnogi psi. Zaßto je ßpilja opas-
na za pse i druge ¥ivotinje niskog rasta?
38. U SOLFATARINU KRATERU
50
Meœu popratne vulkanske djelatnosti spadaju i izvori kisele vode (te vode
sadr¥e uglji©nu kiselinu). Takvih izvora ima i u Erdelju ili u Mátri.
Najspektakularniji oblik popratne vulkanske djelatnosti jest gejzir (npr. u
sjevernoameri©kome Nacionalnom parku Yellowstone ili na Islandu). U nekoliko
desetina metara dubokom grotlu gejzira vodu, koja u njega dospijeva s povrßine,
zagrije toplina vulkanskih stijena. Voda se u grotlu postupno zagrijava. Voda u
veùim dubinama, pa tako i pod veùim tlakom, uzavrije iznad 100 °C. <itav vodeni
stup mo¥e uzavri samo onda kada i njegov najgornji dio dostigne vrelißte. Tada se
voda poput eksplozije pretvori u paru i izbija na povrßinu. Izlivena voda se ohla-
di, pada opet u grotlo i taj tijek po©inje ispo©etka.
Jedan dio magme se skruti ispod povrßine u obliku dubinskih magmatskih

stijena, drugi joj dio izbija na povrßinu u obliku lave i gradi vulkane. Svaka
dubinska magmatska stijena ima svoga para meœu povrßinskim izljevnim sti-
jenama. Vulkanska djelatnost vezana je prije svega uz rubove plo©a. Izmeœu
tipa ruba plo©e, sastava magme, karaktera djelatnosti i oblika vulkana posto-
ji tijesna veza.
Kronika Mount St. Helensa

Do sredine XX. stoljeùa u svakoj ozbiljnijoj znanstvenoj knjizi odavno su izostavili s popisa ¥ivih
vulkana vulkan Mount St. Helens koji se nalazi na sjeverozapadnom dijelu SAD-a u blizini Tihog oceana, a
na podru©ju dr¥ave Washington. Ime je dobio po grofovskoj obitelj francuskog podrijetla Saint Helens, a
zadnja mu je erupcija bila 1857. godine. Na vulkansko podrijetlo planine podsjeùao je jedino njezin pravilan
oblik stoßca. Na 2950 m visokoj kupi i sredinom ljeta je bilo snijega i leda, a na padinama su rasli prekrasni
borici. Cijeli je kraj odavao beskrajni spokoj.
Taj vulkan le¥i na rubu Sjevernoameri©ke plo©e u blizini dubokomorske brazde. Brazda se ve¥e uz
plo©u Juan de Fuca koja na tome mjestu zaranja. Niz potresa u o¥ujku 1980. godine nagovijestio je da je
vulkan opet o¥ivio. Potkraj o¥ujka doßlo je veù i do manjih erupcija pare i pepela, pa su zbog toga okolicu
planine zatvorili, a 300 stanovnika iz obli¥njih manjih sela su iselili. Istodobno su oko planine postavili ure-
œaje za mjerenje i filmske kamere da bi mogli ovjekovje©iti svaki drhtaj. Tako je Mount St. Helens postao
najbolje upoznat vulkan zadnjih godina i desetljeùa. S helikoptera su ustanovili da se u starome krateru otvo-
rio novi, 50 m duboki krater koji je do kraja travnja dostigao dubinu od 300 m. Blizu vrha, na sjevernoj padi-
ni postupno se pojavilo ispup©enje koje je naraslo do 100 m visine. Prema stru©njacima na tome si je mjestu
magma tra¥ila put, jer nije naßla izlaz kod glavnoga kratera.
Ujutro 18. svibnja 1980. doßlo je i do velike erupcije, jedva nakon nekoliko minuta kako je s ruba kra-
tera poletio helikopter geologa koji su uzimali uzorke. Magmino je ispup©enje na sjevernoj padini eksplodi-
ralo uza zaglußujuùi prasak, a sila eksplozije podigla je u zrak i 400 m duga©ki vrh prvotne kupe. Pri sna¥noj
eksplozivnoj erupciji jedva je bilo lave, ali je eksplozivni oblak pepela dostigao visinu od 23 km. Erupcija je
otopila snje¥ni i ledeni pokriva© vulkana, a neizmjerna vodena masa sru©ila se niz padinu pomijeßana s
vulkanskom usitnjenom tvari i pepelom, pretvorivßi se u bujicu blata. Zahvaljujuùi zaßtitnim mjerama, erup-
cija je odnijela razmjerno malo ljudskih ¥ivota. Meœu ¥rtvama je bio i jedan fotograf i jedan geolog koji – iako
su u trenutku erupcije bili udaljeni od kratera viße od 10 km – veù nisu mogli pobjeùi ispred u¥arene bujice
koja se kretala brzinom veùom od brzine brzoga vlaka (domalo 300 km/sat). Poslije su naßli snimateljev
fotoaparat sa snimcima koje je snimio u zadnjim trenucima svoga ¥ivota.
Blatna je masa iß©upala zajedno s korijenjem golemo drveùe borika koji su pokrivali padine vulka-
na. Blato se ©ak i u rije©noj dolini udaljenoj 15 km od kratera nagomilalo u debljini veùoj od 10 m. U 20 – 25
km ßirokome krugu oko vrha unißten je svaki trag biljnog i ¥ivotinjskoga svijeta. Blatni oblak, koji je dospio
51
39. A) SNIJEGOM I LEDOM POKRIVENI VRH MOUNT ST. HELENSA PRIJE ERUPCIJE
IZ 1980. GODINE
u veliku visinu, vjetar je odnio na viße stotina kilometara. Pepeo koji je padao iz oblaka pokrio je ulice u
debljini od 5 cm ©ak i u onim naseljima koja su bila udaljena 300 km od vulkana. Dana 25. svibnja uslijedila
je nova erupcija. Tada je oblak pepela vjetar odnio i njegov sadr¥aj razastro u sjeverozapadnome smjeru.
Nakon erupcije na mjestu nekadaßnje pravilne kraterske kupe nastala je prema sjeveru otvorena
kaldera. U rujnu je unutar kaldere od guste lave nastala ispup©ena kupa.
Vulkanska djelatnost koja je u potpunosti preoblikovala izgled okolice neznatna je usporedimo li je s
drugim, veùim erupcijama. Pri erupciji Mount St. Helensa u svibnju 1980. na povrßinu je dospio svega 1 km3
tvari. To je svega treùina tvari koja je dospjela na povrßinu pri poznatoj erupciji Vezuva 79. godine nakon
39. B) KALDERA NA MJESTU VRHA NAKON ERUPCIJE
52
Krista i unißtila Pompeju, a daleko zaostaje iza takvih golemih vulkanskih erupcija kao ßto je bila erupcija
vulkana Krakatau 1883. godine na Indone¥anskom oto©ju (18 km3), ne govoreùi o valjda najveùoj vulkanskoj
erupciji u povijesti ©ovje©anstva, o erupciji vulkana Tambora 1815. godine koji se takoœer nalazi u Indoneziji
(80 km3) (40. slika).
Tehni©ko drußtvo XX. stoljeùa valjda je joß viße izvrgnuto vulkanskim erupcijama. Mount St. Helensov
oblak pepela paralizirao je promet u krugu od 300 km, za©epili su se filtri za zrak na automobilima i zrako-
plovima. Kiße su za©epile gradsku kanalizaciju glinom koja se o©vrstila od mulja. Na obli¥njim farmama propa-
lo je viße stotina hektolitara mlijeka jer zbog zatvorenih cesta nisu navrijeme stigla prijevozna sredstva.
… Svega nakon nekoliko mjeseci na padinama vulkana ispod pepela su se pojavili sitni svijetlo¥uti
cvjetovi. Ÿivot se opet pojavio na planini. Danas u dupljama pougljenog drveùa gnijezde se ptice, u vulkan-
skom pepelu proklijalo je vjetrom doneseno sjeme borova koji se nisu unißtili pri erupciji, natalo¥eni je mulj
na viße mjesta veù pokriven travom, a travu pasu jeleni. Vulkan, koji je nastao tijekom tisuùljeùa i za neko-
liko „trenutaka” bio razoren, nakon dva desetljeùa opet je o¥ivio …
18 km3
12 km3
3 km3
80 km3 1 km3
Vezuv Tambora Krakatau Katmai St. Helens

79. 1815. 1883. 1912. 1980.
40. KOLI<INA TVARI KOJA JE DOSPJELA NA POVRfiINU PRI ERUPCIJI NEKIH VULKANA
Litosferne plo©e i potresi

Potres je jedan od najopasnijih, najpodmuklijih prirodnih katastrofa. Do
potresa, naime, obi©no dolazi bez jednosmislenih predznakova i veùinom je prvi
potres najja©i, najrazorniji kojega slijede postvibracije manje jakosti.
Kako nastaju potresi?

Potrese uzrokuje pomak ©vrstih litosfernih tijela. Napon do kojega dolazi
zbog pomaka oslobaœa se u potresima. Mjesto u unutraßnjosti Zemlje gdje se
stvaraju potresi nazivamo hipocentrom. Povrßinska to©ka uboda zamißljenoga
smjera, ßto zamißljamo izmeœu sredißta Zemlje i hipocentra, jest epicentar.
Potres se fizi©ki mo¥e opisati kao valovito gibanje (41. slika). Dio valova
uzdu¥ni (longitudialni) su valovi koji polaze iz hipocentra, obavljaju oscilacijsko
gibanje i pri tome stißùu, odnosno proßiruju stijene. Druga skupina valova se ßiri
okomito na hipocentar i obavlja popre©no (transverzalno) gibanje.
53
P val stiskanje proßirivanje
A) valna du¥ina smjer pomaka
S val
B) smjer pomaka
valna du¥ina
41. A) PRIMARNI (P) POTRESNI VALOVI KOJI STIfiÙU I PROfiIRUJU STIJENE, ODNOSNO
B) SEKUNDARNI (S) POTRESNI VALOVI KOJI OBAVLJAJU POPRE<NO (TRANSVERZALNO) GIBANJE
Valove potresa pribilje¥avaju

seizmografi, instrumenti koje su
konstruirali na temelju vißesto-
ljetnog iskustva (42. slika). Roti-
rajuùu aparaturu seizmografa na
kojoj se nalazi vrpca za notiranje
pri©vrste na tlo, a ru©ku za pisanje
objese na okvir jednim perom. Pri
potresu se aparatura pomi©e za-
jedno sa Zemljom, a objeßena
masa zbog inercije ostaje u mjestu.
Seizmografova vrpca bilje¥i taj
razmjerni pomak.
42. SEIZMOGRAF
Razmjeßtaj potresa i litosferne plo©e

Seizmografi godißnje bilje¥e prosje©no 700 – 800 tisuùa potresa. Od njih se i
neposredno osjeùa oko 150 000, a doista jakih potresa godißnje ima oko 300 – 400.
Osamdeset posto potresa je na rubu tihooceanskog bazena, a 15% na prostoru
izmeœu Sredozemnog mora i Indone¥anskog oto©ja.
54
Razmjeßtaj potresa na Zemlji ima svoje zakonitosti. Sli©no ¥ivim vulkanima, i

potresi su vezani uz rubove plo©a (43. slika). Izmeœu vulkanizma i potresa, meœu-
tim, ne postoji neposredna veza. Vulkanska je djelatnost povezana s tijekom kre-
tanja magme, a potresi pak s pomakom ©vrstih litosfernih tijela.
30 60 90 120 150 180 –150 –120 –90 –60 –30 0
43. POTRESI SU TAKOŒER VEZANI UZ RUBOVE PLO<A
Ponavljanje: fito smo u©ili o Benioffovoj zoni?

Du¥ oceanskih hrbata, dakle kod distantnih rubova plo©a ©eßùi su potresi
manje jakosti s plitkom dubinom hipocentra. U podru©ju dubokomorskih brazda
podjednako se dogaœaju potresi s plitkom (0 – 70 km), srednjom (70 – 300 km) i
dubokom (viße od 300 km) dubinom hipocentra. U veùini slu©ajeva najkatastro-
falniji su potresi s plitkom dubinom hipocentra. Oni izbijaju baß tamo gdje se dvije
plo©e sudaraju. I kod granice rubova konzervativnih litosfernih plo©a dolazi do
sna¥nih potresa (npr. du¥ kalifornijske rasjedne linije sv. Andrije).
Kako se mjeri snaga potresa?

Za karakteriziranje snage potresa konstruirano je viße vrsta skala.
Mercallijeva skala izraœena je 1910-ih godina, od tada su ju viße puta preina©ili.
Ta skala uzima u obzir utjecaje potresa (vidi tablicu). Skala od 12 stupnjeva ne zas-
niva se na mjerenjima, veù na podacima iskustava. Pomoùu nje se mogu klasifici-
rati i potresi otprije viße stoljeùa. Nedostatak joj ßto se mo¥e primijeniti samo na
naseljenim podru©jima.
55
STUPNJEVI MERCALLIJEVE SKALE

Stupanj Naziv Utjecaj
1. ne osjeùa se Bilje¥e ga samo instrumenti.
2. vrlo slab Osjetljivi ljudi u potpunom mirovanju osjete ga.
3. slab Osjeùa se u stanu, vani ne.
4. umjeren Osjeùa se veù i vani. Ljudi koji spavaju obi©no se probude. Staklene
stvari zazve©e.
5. dosta jak Zgrade podrhtavaju, namjeßtaj se ljulja. Prozorska se stakla razbiju.
6. jak Predmeti padaju s polica, namjeßtaj se pomi©e s mjesta, ¥buka opada.
7. vrlo jak I stabilno graœene zgrade napuknu, dimnjaci se sruße. Voda jezera i
rijeka se uzburka.
8. rußila©ki Opùi strah. Ruße se tornjevi, kipovi, zidovi.
9. pustoßeùi Ruße se i kamene zgrade. Podzemni se vodovi slome.
10. unißtavajuùi Ÿeljezni©ke se tra©nice svijaju. Tlo napukne.
11. katastrofalni Sve kamene zgrade se sruße. Mostovi se kidaju, zemlja se odronjava.
12. potpuno katastrofalni Sve graœevine koje je ©ovjek na©inio sruße se. Pucaju i stijene, nastanu
izvori, a neki dotadaßnji izvori nestanu. Tok rijeka mijenja se.
Predmeti sa zemlje lete uvis.
Richterova skala (konstruirana 1930-ih godina) zasniva se na instrumental-

nim mjerenjima seizmografa. Snagu potresa (magnituda) na Richterovoj skali daje
energija koja se oslobaœa pri potresu. Svaki skalin stupanj zna©i za 30 puta veùu
energiju od prethodnoga stupnja. Richterovu skalu ©esto spominju kao skalu od
devet stupnjeva. To je, meœutim, pogreßan stav jer snaga potresa teoretski nema
gornju granicu, skala je prema gore otvorena. Magnituda dosada najsna¥nijeg
potresa bila je 8,9 (<ile, 1960.).
Najveùa je prednost Richterove skale ßto se temelji na podacima ©injenica.
Izmeœu snage potresa i mjere pustoßenja (stupnjevi Mercallijeve skale), naime,
nema izravne proporcionalnost. Veli©ina pustoßenja ovisi o stijenama (na sip-
kom, pjeskovitom, ßljunkovitom zemljißtu pustoßenje je veùe nego na ©vrstim sti-
jenama), o vrsti graœevnog materijala (zgrade od opeke opasnije su nego zgrade
od armiranog betona) i o gustoùi naseljenosti (44. slika).
56
44. RAZARANJE POTRESA
Potres koji je zahtijevao najviße ljudskih ¥rtava u svjetskoj povijesti razarao

je u Kini 1556. godine. Broj ¥rtava bio je oko 830 000 ljudi. U kineskome
rudarskom gradu Tangßanu 1976. godine doßlo je do potresa s magnitudom
od 7,6, a odnio je 650 000 ljudskih ¥ivota. Potres s magnitudom 8,3 u San
Franciscu 1906. godine odnio je „svega” 700 ljudi.
Popratne pojave potresa

Kod mnogih potresa najveùe pustoßenje ne uzrokuje samo pokretanje zemlje
nego po¥ari koji nastaju nakog potresa. Iz toga gledißta najugro¥eniji su vele-
gradovi (plinski vodovi, dalekovodi, industrijska poduzeùa).
Mnogi potresi naßega planeta izbijaju na oceanskim podru©jima, npr. u
podru©ju Tihog oceana. Ti potresi uzrokuju goleme poplavne valove – japansko im
je ime cunami – koji prodiru na kopno i s 30 m visokim valovima.
Potresi se prije svega takoœer vezuju uz rubove plo©a. Najsna¥niji potre-

si izbijaju kod destruktivnih rubova plo©a. Do potresa dolazi zbog pomaka
litosfernih tijela. Potresi se ßire valovitim gibanjem. Njihovo razaranje ovisi o
viße okolnosti. Snagu potresa izra¥avamo Richterovom skalom koja se zasni-
va na instrumentalnim mjerenjima.
57
Mogu li se potresi prognozirati?

Prema prastarim iskustvima, ¥ivotinje osjeùaju nastupanje potresa. Ptice viße ne pjevaju, psi i ma©ke
u ©oporima bje¥e iz sela i gradova, ribe koje vole otvorenu vodu iznenada doplivaju u blizinu obale.
Istra¥iva©i danas eksperimentiraju drugim metodama. Na podru©jima koja su ugro¥ena od potresa,
stalno mjere promjenu razine vode u zdencima, sastav vode i njihov sadr¥aj plinova, promjenu magnetskog
polja Zemlje. Laserskim zrakama mogu izmjeriti i najmanji, milimetarski pomak stijena.
Vjerojatno mjesto potresa mnogo puta se veù mo¥e ustanoviti, to©no vrijeme, meœutim, joß ne. U viße
slu©ajeva alarmiranje stigne prekasno. U Kini su 1975. godine uspjeßno nagovijestili potres s magnitudom
od 7,3, i s ugro¥enih podru©ja iselili su domalo milijun ljudi. U ljeto 1976. u gradu Tangßanu bez ikakva
predznaka izbio je potres koji je odnio viße stotina tisuùa ¥rtava.
Neke la¥ne uzbune mogu takoœer uzrokovati velike ßtete. Buduùi da se potres ne pribli¥ava kao neki
veliki vihor, mnogi samo odmahnu rukom kada ©uju poziv na uzbunu. U japanskim se ßkolama, meœutim,
povremeno odr¥avaju vje¥be za slu©aj katastrofe, a mnogo se puta dokazalo da je te „lekcije” vrijedno
nau©iti.
Dok je prognoza neizvjesna, najsigurnija je obrana usavrßavanje odgovarajuùih graœevnih metoda. U
novije vrijeme u Sjedinjenim Dr¥avama pravi se takav kuùni temelj koji se pomi©e zajedno sa zemljom, a
iznad temelja ugraœuju se gumeni blokovi koji upijaju energiju potresa. U mnogim kalifornijskim neboder-
ima u pogonu su ureœaji kojima upravljaju ra©unala. Oni izjedna©uju pomake potresa koji djeluju u raznim
smjerovima.
Zapa¥anja pomoùu instrumenata i slo¥ena graœevna tehnika zahtijevaju goleme svote novca, stoga se
neki ameri©ki istra¥iva© upustio u druk©ije prognostiziranje. Po njemu sljedeùih godina ùe se poveùati broj
pustoßeùih potresa, premda potresi neùe biti sna¥niji ili ©eßùi. Naime, do 2010. godine veù ùe 50 gradova s
dva milijuna stanovnika biti na takvom podru©ju gdje su u prijaßnjim stoljeùima razarali sna¥ni potresi. Od
tih velegradova 15 – 20 nalazi se u prenaseljenim azijskim zemljama koje se ionako bore s gospodarskom
zaostaloßùu.
Litosferne plo©e i orogeneza

Vulkanske erupcije i potresi spektakularni su dokazi pomicanja litosfernih
plo©a, ali se oni pojavljuju samo na malim podru©jima. Nastajanje planinskih sus-
tava koji obuhvaùaju cijelu Zemlju takoœer je u vezi s pomakom plo©a. Planinskim
sustavom nazivamo ukupnost planina nastalih tijekom jednog razdoblja oro-
geneze. Pojedina su razdoblja orogeneze niz dogaœaja koji traje viße milijuna godi-
na, a sastoji se od mnogo manjih procesa. Parcijalni (djelomi©ni) procesi – razna
strukturalna kretanja – bili su poznati veù i prije, ali cjelovito tuma©enje orogeneze
postalo je moguùe s tektonikom plo©a.
Boranje – rasjedanje – izdizanje

Prema tradicionalnom tuma©enju – koje se do danas neßto izmijenilo – mate-
rijal planina nagomilava se na dnu mora u prostranim bazenima za skupljanje
sedimenata. Te bazene nazivamo geosinklinalama. Materijal se dijelom sastoji od
vulkanskih stijena, a prije svega od taloga koji u more dospijeva s kopna. Tijekom
viße milijuna godina od nagomilanog taloga stvaraju se planine slo¥enim struk-
turalnim kretanjima. Meœu strukturalna kretanja spadaju boranja i rasjedanja
(vidi uokvireni tekst). Boranje ili rasjedanje, meœutim, samo je pripremno razdoblje
prave orogeneze. Planine nastaju samo izdizanjem tih naboranih, „rasjednutih”
ustrojstava (struktura).
58
BORANJA. Boranje je savijanje slojeva Zemljine kore pod utjecajem

bo©noga tlaka. Boranje se dogaœa u dubinskim slojevima koji su zbog veliko-
ga tlaka i visoke temperature plasti©ni. Osnovni je oblik boranja bora koja se
sastoji od antiklinale (tjeme bore) i sinklinale (dno bore). Ako je veli©ina tlaka
s dvije strane jednaka, nastaju uspravne bore. Pri razli©itom tlaku nastaju
kose, odnosno polegnute bore (45. slika). Pod utjecajem golemih sila tlaka
kose i polegnute bore mogu se otrgnuti s prvotnog temelja i mogu se navuùi
na druge slojeve. Tako nastaju navlake (46. slika). Navla©enje mo¥e biti
duga©ko i viße stotina kilometara. Takve su navlake vrlo ©este u Alpama (47.
slika).
antiklinala sinklinala
polegnuta bora
uspravna bora kosa bora
45. USPRAVNE, KOSE I POLEGNUTE BORE. A =

ANTIKLINALA (TJEME BORE), S = SINKLINALA
(DNO BORE) 46. NASTANAK NAVLAKA
47. BORANI SLOJEVI U DINARSKOM GORJU
59
timor (horst)
timor (horst)
tektonski rov
48. TIMOR I TEKTONSKI ROV

(STRELICE POKAZUJU SMJER POMAKA)
RASJEDANJA. Rasjedanje je pomicanje dvaju blokova ©vrste litosferne

tvari du¥ tzv. ravnine rasjedanja. Pomak mo¥e biti i okomit i vodoravan.
Masa stijene izmeœu dvije rasjedne linije je gromada. Rasjedanja ©esto slijede
jedan iza drugoga stupasto (48. slika). Komad izdignute kore du¥ usporednih
rasjedanja nazivamo timorom (horstom), a onaj koji se slegne nazivamo tek-
tonskim rovom. Rasjedanja ©esto prate mnogo kilometara duge rasjedne lini-
je. Rasjedanja mogu promijeniti i masu veù nastalih planina.
Planine nastaju kod destruktivnih rubova plo©a

Tektonika plo©a razvoj geosinklinala i orogenezu povezuje s povijeßùu pras-
tarih oceana. Prema toj teoriji geosinklinale nisu udubljeni bazeni za skupljanje
taloga, veù su unutraßnja podru©ja oceana udaljena od rubova plo©a. Tektogeneza,
tj. boranje u njima nastalog i nagomilanog taloga odvija se u dubokomorskim braz-
dama kod pojasa zaranjanja. Orogeneza se vezuje uz ta podru©ja, tj. uz rubove
plo©a koje se sudaraju. Sudaranje se mo¥e zbiti na rubu dvije oceanske, oceanske
i kopnene, odnosno dvije kopnene plo©e. Na razli©itim rubovima plo©a – sli©no
vulkanizmu – nastaju planine razli©itog karaktera. Prema tuma©enju tektonike
plo©a pojedini na©ini sudaranja i tipovi orogeneze s vremenom se mogu pretvoriti
u neku drugu vrstu sudaranja, pa tako i drugu vrstu orogeneze.
Tuma©enje tektonike plo©a izraœeno je na temelju istra¥ivanja u najmlaœim
planinskim sustavima naßega planeta, a to su Pacifi©ki planinski sustav koji
okru¥uje Tihi ocean i Euroazijski planinski sustav koji se prote¥e od Atlasa do
jugoisto©ne Azije. Njihova je orogeneza po©ela prije stotinjak milijuna godina. Na
starijim podru©jima Zemlje, meœutim, postoje planinski sustavi od viße stotina
60
milijuna godina. Buduùi da stijene planina i njihovo ustrojstvo svjedo©e o na©inu

orogeneze, i kod tih planina mo¥emo unatrag zaklju©iti kakvi su se nizovi dogaœa-
ji tektonike plo©a zbili kod orogeneze od viße stotina milijuna godina.
Orogeneza kod sudara dviju oceanskih plo©a
Na 27. slici potra¥imo primjer za sudar oceanskih plo©a.

Sudaranje dviju oceanskih plo©a najjednostavnija je ina©ica orogeneze. U tom
se slu©aju dubokomorska brazda nalazi u vanjskom pojasu oceanskog bazena. Pri
sudaranju oceanskih litosfernih plo©a nastaju oto©ni lukovi. Djelomi©no otoplje-
na tvar zaronjenih litosfernih plo©a daje vulkansku jezgru otoka. Oto©ni se lukovi
prije svega sastoje od vulkanskih tvari, i to od kiselijih tvari vulkana koji prate
dubokomorske brazde. Sedimenti su ©eßùi u oceanskom bazenu one strane oto©nih
lukova koja je bli¥a kopnu. Od takvih oto©nih lukova se sastoje otoci zapadnog
dijela Tihog oceana (Novi Hebridi, Solomoni).
Orogeneza kod sudara oceanske i kopnene plo©e
Na 27. slici potra¥imo primjer za sudar oceanske i kopnene plo©e.

Ponavljanje: fito se dogaœa na tim podru©jima? Kakav je vulkanizam karakteristi©an
za ta podru©ja?
Ako zaranjanje kod oto©nih lukova traje dulje vremena, rub oceanske plo©e
mo¥e se potpuno rastroßiti, i tada se zaronjavanje nastavlja na rubu oceanske i
kopnene plo©e. Na Zemlji se taj tijek danas najbolje mo¥e uo©iti na podru©ju Anda.
Oceanska plo©a s veùom gustoùom zaranja ispod deblje kopnene plo©e s ma-
njom gustoùom. Kiseli vulkanizam koji se ve¥e uz dubokomorske brazde, i tu ima
odlu©ujuùu ulogu, zbog toga su u Andama i drugim planinama koje okru¥uju Tihi
ocean (u Pacifi©kome planinskom sustavu) dominantne magmatske stijene. Pri
zaronjavanju i dio sedimenata se nabora u bore i prignje©i se uz rub kopnene plo©e.
Naborane sedimentne stijene, meœutim, imaju sporednu ulogu (49. slika).
Ande
Tihi ocean
kopnena
plo©a
oceanska plo©a
49. OROGENEZA DUŸ SUDARA OCEANSKE I

KOPNENE PLO<E
61
Orogeneza kod sudara dviju kopnenih plo©a
Pogledaj na 27. slici gdje se pru¥a granica litosfernih plo©a na kopnu, du¥ planinskih
lanaca.
Uza sudar dviju kopnenih plo©a ve¥e se najslo¥enija ina©ica orogeneze.
Sudaranje kopnenih plo©a zapravo je zavrßni dio tog tijeka. U po©etku su i tu bili
manji oceanski bazeni, ali su se ta oceanska podru©ja tijekom zaronjavanja pot-
puno unißtila. Dok su kopnene plo©e dospjele sve bli¥e jedna drugoj, dotle su se –
zbog smanjenja prostora – sedimenti u geosinklinalama naborali (50. slika). Na
rubovima plo©a koje se kreùu razli©itom brzinom tada se formiraju kose i poleg-
nute bore. Tvar tih bora pri sudaru gotovo prosuklja i navu©e se jedno na drugo,
odnosno na starije stijene kopnene plo©e tvoreùi navlake. Pri sudaru su se s ruba
kopnene plo©e odronile, slomile mikroplo©e koje su se utisnule meœu litosferne
plo©e i time odredile smjeßtaj lanaca novonastalih planina. Tako su nastale Alpe,
Himalaja i drugi dijelovi Euroazijskoga planinskog sustava (51. slika). U ustrojstvu
(strukturi) tih planina glavnu ulogu imaju naborani sedimenti. Vulkanske stijene,
ofioliti koje smatraju ostacima oceanskoga dna ukazuju na to da se i na tom
podru©ju nekada protezao oceanski hrbat. Dakle rubovi plo©a koji se danas
prote¥u na podru©ju kopna takoœer ©uvaju tragove nekadaßnjih oceana.
Ravnote¥a se poremeti, te ponovno vraùa u prijaßnje stanje

Ponavljanje: fito smo u©ili o gustoùi litosfere i Zemljina omota©a?
dubokomorski sedimenti plitkomorski sedimenti
ostatak oceanske kore
dubokomorska brazda
dubinske mag-
matske stijene
borane planine
50. OROGENEZA DUŸ SUDARA KOPNENIH PLO<A
62
51. ALPE SU TAKOŒER NASTALE SUDAROM KOPNENIH PLO<A
Litosfera s manjom gustoùom pliva na plasti©nom omota©u s veùom gus-

toùom. Litosfera je ispod kontinenata znatno deblja nego ispod oceana. Kopna –
kao sante leda u moru – zaranjaju u tvar omota©a u razli©itoj dubini, ovisno o nji-
hovoj masi. Ravnote¥a se pri orogenezi privodno poremeti, jer litosfera tijekom
tektogeneze, tj. stvaranja boranih, navla©nih ustrojstava (struktura), postupno
postaje deblja. Poremeùena se ravnote¥a, meœutim, pri orogenezi, tj. pri izdizanju
planina vraùa u prijaßnje stanje. Tada se dogaœa isti tijek kao kad brodove natovare
robom. Tijekom orogeneze dani dio kore postat ùe vißi samo za neznatan dio zade-
bljale pokrovne strukture, jer znatno ja©e zaranja u omota©. Tako npr. ako se na
koru navu©e navlaka od 2000 m debljine, litosfera zaranja u omota© za 1600 m
dublje, tj. povrßina ùe postati vißa za svega 400 m. Temelj planina dakle prodire
duboko u Zemljin omota©.
Tvari planina nagomilaju se u prostorima oceanskih bazena udaljenim od

rubova plo©a. Strukturalni pokreti orogeneze vezani su uz rubove plo©a u
sudaru. Tijek orogeneze mo¥emo podijeliti na tektogenezu (nastajanje
boranih, navla©nih ustrojstava) i izdizanje planina. Orogeneza se druk©ije
zbiva na rubu dviju oceanskih, oceanske i kopnene, odnosno dviju kopnenih
plo©a.
63
O nastajanju Balatonskog bazena

(Ulomak iz knjige Lajosa Lóczyja: A Balaton földrajzi és társadalmi leírása, objavljene 1920. godine.)
Uzdu¥na os jezera smjera jugozapad – sjeveroistok prote¥e se u podno¥ju stjenovitih, timornih uzvisi-
na Balatonske visoravni koja u ßirem smislu pripada Bakonyu.
Na temelju dugogodißnjih ispitivanja i iskustava mogu priopùiti svoj nazor da je slatkovodno veliko
jezero nastalo u meœuplaninskome velikom slegnutom rovu Zemljine kore.
fito se pak ti©e strukturalnog sastava Bakonya i Balatonske visoravni, o tome mo¥emo reùi ovo: Morski
sedimenti u Alpama i Karpatima naborani su zbog sila koje stvaraju planine. Slojevi imaju ovakav polo¥aj:
prodiru jedan u drugi, jedan na drugi i jedan ispod drugoga. Takvo kaoti©no stanje ne postoji u slojevima
Bakonya.
<itavo maœarsko sredogorje od Keszthelya do Budimpeßte ima smjer jugozapad – sjeveroistok, a
mjesto je starijih rasjedanja. Uzdu¥na rasjedanja presijecaju popre©na rasjedanja smjera sjeverozapad – jugo-
istok. U Bakonyu prevladavaju blago zasvoœene, duga©ke gromade koje se izdi¥u izmeœu popre©nih ras-
jedanja. Planinske gromade izmeœu rasjedanja, koja se meœusobno kri¥aju, mo¥emo usporediti s takvom
starom ßahovskom plo©om ©ija su se raspuknuta polja malo pomakla jedno pokraj drugoga i prodrla jedno
u drugo. Osim pukotina i rasjedanja, mekßi su se slojevi i naborali.
Javno mnijenje Balaton smatra ostatkom mora. Desetljetna ispitivanja opovrgla su tu teoriju.
Provala povrßine u cijeloj duljini jezera jedva da se dogodila odjednom i naglo. Iz rezultata naßih
geoloßkih istra¥ivanja mogu zaklju©iti da je Balatonska visoravan ispresijecana rasjedima smjera jugozapad
– sjeveroistok i sjeverozapad – jugoistok. Pokreti Zemljine kore trajali su do najnovijega geoloßkog doba, a
ni danas nisu potpuno prestali. Na Balatonskoj visoravni dosta ©esto ima slabih potresa, ali oni ne razaraju.
Nakon veù spomenutih ©injenica, Balatonski bazen mo¥emo smatrati zapravo tvorevinom tektonskog
podrijetla, a vremenski mu nastanak mo¥emo staviti u zadnje vrijeme pokreta Zemljine kore, koja ni danas
ne miruje.
Lajos Lóczy (1849. – 1920.), geolog i geograf, profesor budimpeßtanskoga sveu©ilißta,

jedan od prvih zastupnika pragmati©ke geografije. Svoja istra¥ivanja u svezi s Balato-
nom objavio je u 32 sveska na 7000 stranica. Izmeœu 1877. i 1880. godine bio je na puto-
vanju u isto©noj Aziji s grofom Bélom Széchenyijem. Na tom putovanju otkrio je geoloß-
ki potpuno nepoznata podru©ja.
(Portreti znanstvenika su iz arhiva Maœarskoga geografskog muzeja.)
Stijene – „graœevno kamenje” litosfere
Zemljinu vanjsku sferu, litosferu, ©ini bezbroj stijena (litosfera [stjenovita

kora] = ukupnost stijena). U toj raznolikosti mo¥emo se snaùi ako stijene svrstamo
prema njihovu podrijetlu i nastajanju.
Prema postanku stijene mo¥emo svrstati u tri velike skupine:
• magmatske stijene,
• sedimentne stijene,
• metamorfne stijene.
Te skupine stijena samo u ud¥beniku ©ine potpuno odijeljeno poglavlje.
Izmeœu pojedinih skupina u stvarnosti mo¥emo uo©iti stalno kretanje i prijelaz.
Stalna promjena pokazuje zakonitosti pravilnoga kru¥enja.
64
Minerali – „graœevno kamenje” stijena

Devedeset devet posto ©vrste litosfere sastoji se od osam kemijskih eleme-
nata (prema opadajuùem redoslijedu te¥ine izra¥ene u postocima: kisik [O2], silicij
[Si], aluminij [Al], ¥eljezo [Fe], kalcij [Ca], natrij [Na], kalij [K] i magnezij [Mg]) (52.
slika). Od tih se elemenata izgraœuju minerali, od njih pak stijene.
Minerali su homogeni (mogu se
napisati jednom kemijskom formulom)
sastavni dijelovi Zemljine kore neorgan-
skog podrijetla. Sli©no stijenama, i kod
minerala mo¥emo ukazati na tri skupine
koje se odnose na podrijetlo. Od oko 2000
poznatih minerala 200 stvaraju stijene. Si 27,72
Najva¥niji takvi minerali su bjelutak, tinj- O2 46,60
ci, glinenci, olivini, pirokseni i amfiboli.
Atomi minerala smjeßteni su u
pravilnom prostornom redu, u kristal- Al 8,13
noj mre¥ici. Kristalna struktura karak-
teristi©no je svojstvo minerala.
Razne se stijene obi©no sastoje od
viße vrsta minerala, npr. granit se sasto-
ji od bjelutka, glinenca i tinjca. Na 2,82
K 2,6
Ostali elementi Mg 2,1
0,62
Ti 0,44
52. NAJVAŸNIJI SASTAVNI DIJELOVI ZEMLJINE
H2 0,3 M 0,10 P 0,12
KORE
Magmatske stijene
Ponavljanje: Ponovimo ßto smo u©ili o magmatskim stijenama kod vulkanizma.

Magma je smjesa silikata i oksida koji imaju razli©ito talißte. Neki njezini sas-
tavni dijelovi tijekom smanjenja temperature – ohladivßi se ispod talißta – iskristal-
iziraju se. Zbog razlike pri okolnostima hlaœenja, od prvotne magme mogu posta-
ti magmatske stijene s razli©itim sastavom. Unutar magmatskih stijena razdvojili
smo dubinske magmatske stijene (gabro, diorit, granit) koje se skrute ispod
Zemljine povrßine, odnosno vulkanske izljevne stijene (bazalt, andezit, riolit)
koje se izliju na povrßinu i, ohladivßi se, skruùuju se u stijene. Te stijene mo¥emo
nazvati i lavinim stijenama. Pri eksplozivnoj erupciji od komadiùa lave i tvari koja
se izbacuje iz grotla, nastaje tuf (vulkanska usitnjena stijena) razli©itih vrsta
(andezitni tuf, riolitni tuf). Kada se lava ohladi, odmah je mo¥emo smatrati sti-
jenom, ali od vulkanskih usitnjenih tvari, koje padaju na povrßinu, samo nakon
zbijanja stvara tuf. To zbijanje traje dulje vremena. Usitnjene vulkanske tvari
eksplozivne erupcije klasificiramo na osnovi veli©ine granula (promjera granula).
Tako mo¥emo govoriti o pepelu (0,05–4 mm), ßljaci (4–32 mm), odnosno o gru-
dama s veùim promjerom.
65
Sedimentne stijene
Stijene te skupine postale su od akumuliranog taloga (sedimenta). Rijeke, vje-
tar i led s kopna odnose nanos (ßljunak, pijesak, mulj) u kopnene ili morske bazene
u kojima se skuplja talog. Sedimentne stijene stvaraju se od natalo¥enih tvari
fizi©kim (usitnjavanje) i kemijskim (kemijsko raspadanje, otapanje) procesima.
Svje¥e nagomilani sedimenti joß nisu sedimentne stijene. Pod sve veùim tlakom
gornjih slojeva praznine izmeœu donjih slojeva se za©epe, zbiju i sipki talog se
skruti. Sedimentne se stijene razlikuju od druge dvije skupine stijena u tome ßto
pri njihovu postanku nema ulogu toplina i ßto u tu skupinu osim ©vrstih stijena
spada i sipki talog (npr. mulj, pijesak, glina).
Na osnovi njihova postanka razlikujemo tri skupine sedimentnih stijena:
a) Usitnjene sedimentne stijene nastale su od usitnjenih i nagomilanih tvari sta-

rijih stijena. U toj skupini podjednako nalazimo grubozrnate stijene kao ßto je
krßnik nepravilnog oblika koji se zgrußava od oßtrih otpadaka ili konglomerat koji
se skrutio od ßljunka, zatim stijene od finozrnate tvari, odnosno les prhak kao
braßno.
b) Kemijske sedimentne stijene. Pri nastajanju usitnjenih stijena dogodilo se
samo komadanje, a stijene ove skupine i kemijski su se promijenile. Ishlap-
ljivanjem, isußivanjem nekadaßnjih morskih zaljeva nastale su stijene soli (53.
slika). Pri ishlapljivanju prvo se izdvajaju te¥e topljive, a zatim lakße topljive soli.
Vremenski prvo, a prostorno u najdonjem sloju izdvajaju se karbonati (npr. vapno,
CaCO3), nakon toga iznad njih se izdvajaju sulfati (npr. gips, CaSO4), zatim slijede
kloridi, kao ßto je i kamena sol (NaCl), i na kraju se izdvaja kalijeva sol (KCl) (54.
slika).
c) Organske sedimentne stijene
nastale su od fosila ¥ivih biùa. Stijene
suha, topla klima jako ishlapljivanje
©esto mo¥emo poistovjetiti na osnovi
prodiranje zaljev fosila ¥ivih biùa koji ih sa©injavaju. U tu
morske vode skupinu spada vapnenac koji je nastao
zasiùena slana voda
od vapnena©koga kostura uginulih
2
1 koralja i drugih morskih ¥ivih biùa.
plitki i uski
ulaz
popre©ni prud
4
3
2
1
1 2 3 4
gips kamena sol kalijeva sol glina 53. LEŸIfiTA SOLI NASTALA SU U PLITKIM
MORSKIM ZALJEVIMA, LAGUNAMA
66
54. IZDVAJANJE SOLI NA

STIJENAMA, NA OBALI
MRTVOG MORA
Sedimentne stijene u nekim jezicima nazivaju i slojevnim stijenama, jer se

©esto mogu raspoznati jedno na drugo natalo¥eni slojevi. Na temelju na©ina sloje-
vitosti stru©njak mo¥e ustanoviti i okolnosti talo¥enja. Vjetar npr. stvara valovite,
naborane povrßine, a slojevi koje su natalo¥ile tekuùice, stigavßi iz raznih smjero-
va, meœusobno se kri¥aju.
Metamorfne stijene
Treùa skupina stijena nastala je preobra¥ajem magmatskih ili sedimentnih
stijena. Preobra¥aj je uslijedio pod utjecajem velikoga tlaka i/ili visoke tempe-
rature. Pod utjecajem ta dva ©initelja minerali prvotnih stijena prekristaliziraju
se u nove, metamorfne minerale. Pod velikim tlakom nastaju npr. kristalasti
ßkriljevci u kojima se minerali rasporeœuju u slojevima okomitim na tlak. Takav
sastav daje karakteristi©no opnasto, tinj©evo ustrojstvo (strukturu). Do preo-
bra¥aja (metamorfoze) dolazi i onda, ako u sedimentnu stijenu prodre usijana
magma, npr. granit (55. slika). Du¥ dodirne povrßine magma pro¥e¥e prvotno
sedimentnu stijenu od koje nastaje ©vrsta metamorfna stijena, ro¥ni kamen.
Mramor je takoœer metamorfna stijena koja se prekristalizirala iz vapnenca pod
utjecajem velike topline i tlaka.
sedimentne stijene
metamorfne sti-
jene nastale pod borani
55. PRODOR GRANITNE MAGME IZ DUBINE slojevi
utjecajem topline
ISTALI (PROŸEŸE) I TAKO PREOBRAZI prodor
SEDIMENTNE STIJENE SVOJEG OKOLIfiA granita
(METAMORFOZA KOJA NASTAJE POD
UTJECAJEM TOPLINE)
67
Kru¥enje stijena u prirodi

Stijene litosfere stalno se unißtavaju i stalno obnavljaju. Kru¥enje stijena u
prirodi takoœer usmjeravaju pokreti litosfernih plo©a.
Elementi Zemljine kore rasporeœuju se u minerale, a minerali u stijene.

Praizvor stijena je magma. Prema postanku stijene mo¥emo svrstati u tri
skupine: magmatske, sedimentne i metamorfne stijene. Pokreti plo©a
odr¥avaju stalno kru¥enje izmeœu tih skupina.
Imenik stijena
GRANIT
Najpoznatija dubinska magmatska stijena sastoji se od granula bjelutka, glinenca i tinjca. Neki su mi-
nerali (sivkasti prozirni bjelutak, bijeli ili ru¥i©asti glinenac, crni biotitni tinjac) zbog sporoga hlaœenja ispod
povrßine prili©no narasli pa se mogu raspoznati i prostim okom. Boju granita veùinom odreœuju glinenci, pa
tako nalazimo bijeli ili poput mesa crveni granit. Granit je stijena koja se skrutila u velikoj dubini. Ako se
nalazi na povrßini, tamo je dospio nakon erodiranja pokrovnih slojeva. Najveùe nalazißte granita u
Maœarskoj nalazi se u planini Velence. To su stijene stare 300 – 350 milijuna godina. Meœutim, njihova
starost jako zaostaje iza granita u fivedskoj i Finskoj, koji je star 1,5 – 2 milijarde godina.
Crvenkasti granit veù stoljeùima upotrebljavaju za ukrasni kamen (poplo©avanje javnih zgrada, pos-
tolje kipova), ali su u mnogim naßim gradovima i rubovi plo©nika na©injeni od te ©vrste stijene (56. slika).
BAZALT
Bazalt je vulkanska stijena tamne boje. Bazalt u bazenu Tapolca i u okolici Salgótarjána star je jedva
nekoliko milijuna godina. To je sitnozrnata stijena ßto je karakteristi©no za izljevne stijene, zato se njegovi
minerali – olivin, piroksen, glinenac – teßko mogu razdvojiti. Bazalt se na povrßini brzo ohladi. Taj se tijek
odvija uza smanjenje obujma i pojavom pukotina, ßto stijenu raß©lanjuje na mnogokutne, obi©no ßes-
terokutne stupove. Takvi su stupovi bazaltne orgulje poznate iz Somoskôa ili planine Szent-György (57.
slika). Bazalt se veù tisuùljeùima upotrebljava za poplo©avanje cesta. Rimljani su bazaltnim plo©ama pokrili
putove provincije Panonije, ali su od bazalta i tarace koje joß mo¥emo vidjeti u nekim sporednim ulicama
naßih gradova.
ANDEZIT
Andezit je dobio ime po ßpanjolskom imenu Anda (Andes). Prete¥ito se od te vulkanske stijene sas-
toji Börzsöny, Mátra i Hargita u Erdelju. Glavni minerali sitnozrnatog andezita jesu plagioklasi i pirokseni.
U Maœarskoj se prostor izmeœu ¥eljezni©kih pragova popunjava istucanim andezitom.
RIOLIT
Riolit je lavina stijena koja nastaje od eksplozivnih vulkanskih erupcija. Sli©no svojemu dubinskom
paru granitu, bogat je u bjelutku i glinencu. Boja stijene koja je siromaßna u metalnim spojevima obi©no je
svijetla. U Maœarskoj je naj©eßùa vulkanska stijena prije svega u Zemplénskim planinama. Naglo ohlaœena,
staklasta ina©ica riolita je opsidijan od kojega je ©ovjek prastarog i starog vijeka izraœivao oruœa i nakit.
Staklasti je opsidijan u starom vijeku bio va¥na trgova©ka roba.
68
56. GRANIT SE RASPADA U SFERI<NIM OBLICIMA (PLANINA HARZ)
57. NAKON HLAŒENJA BAZALT SE SKRUÙUJE U MNOGOKUTNIM STUPOVIMA (SOMOSKÔ)
69
ANDEZITNI TUF, RIOLITNI TUF

Karakteristi©an produkt eksplozivnih vulkan-
skih erupcija je andezitni i riolitni tuf koji nastaje od
usitnjenih vulkanskih tvari. Vjetar odnosi usitnjenu
tvar, pa se te stijene mogu naùi i na veùoj udaljenos-
ti od mjesta vulkanske erupcije. Te su stijene meke,
lako se mogu klesati, ali su u suhom stanju otporne.
U podru©ju Sredozemlja i u Maloj Aziji ljudi su veù
prije viße tisuùa godina u mekanomu vulkanskom
tufu izdubili podzemne hodnike, ßpiljske stanove,
pa ©ak i crkve (58. slika). U riolitnom su tufu
izdubljeni vinski podrumi u Tokaj-hegyalji, a isto
tako i ßpiljski stanovi u podno¥ju planine kod
Siroka. Raznim otopinama pro¥et vulkanski tuf
istodobno je dobar i kao graœevni kamen. Od ande-
zitnog je tufa graœena Bazilika u Ostrogonu
(Esztergom), utvrda u Visegrádu, a od riolitnog tufa
katedrala u Koßicama.
VAPNENAC
Vapnenac se sastoji od kalcij-karbonata
(CaCO3). Poznato je bezbroj ina©ica te stijene koje su
nastale u raznim razdobljima. Zajedni©ka je zna©ajka
tih stijena ßto se odmah po©inju pjenußati kapnemo li
na njih ¥itku solnu kiselinu. Vapnenac mo¥e nastati
od vapnenoga kostura ßkoljaka i pu¥eva, zatim od
koralja. Postoje potpuno ©iste ina©ice vapnenca koje
se sastoje gotovo samo od CaCO3, zatim one koje su
58. VULKANSKI TUF STVARA OSEBUJNE pomijeßane s garnulama gline ili pijeska, postoji blis-
STJENOVITE OBLIKE (MALA AZIJA) tavo bijeli vapnenac kao ßto je ßkolska kreda, a ima ga
i crvenkaste boje koji sadr¥i ¥eljezni oksid. Ovomu
zadnje spomenutom pripada mo¥da najpoznatiji vapnenac u Maœarskoj koji ©esto (i pogreßno) nazivaju
crvenim mramorom, a koji se vadi u planini Gerecse. U vapnencu koji se natalo¥io u moru prije stotinjak mili-
juna godina, mo¥emo naùi ostatke glavono¥aca amonita – ¥ivotinja koje su odonda davno izumrle. Crveni
vapnenac vade u velikim blokovima, a podjednako ga upotrebljavaju za oblo¥ne plo©e i za graœevni kamen.
Od te su stijene graœeni mnogi spomenici Maœarske renesanse – Bakóczova kapela u Ostrogonu i ukrasni
zdenac pala©e kralja Matije u Visegrádu. Ako u Budimpeßti ©ekamo na kompoziciju podzemne ¥eljeznice na
Deákovu trgu, onda gazimo po ostacima amonita spiralnog oblika.
DOLOMIT
Bjeli©asti dolomit, koji podsjeùa na vapnenac, takoœer je sedimentna stijena. Meœutim, on se osim
CaCO3 sastoji i od MgCO3 (magnezij-karbonat). Nasuprot vapnencu, dolomit se ne pjenußa u ¥itkoj solnoj
kiselini. U krutom dolomitu ©esto nalazimo prijelome i pukotine. U planinama koje se sastoje od dolomita
©esto vidimo raznovrsne, spektakularne stjenjake i oblike poput tornjeva. Od dolomita se sastoji Gellértovo
brdo na budimskoj obali Dunava i – naravno – Dolomiti, jedno od najljepßih gorja u Alpama (59. slika).
Stijena, meœutim, nije dobila ime po tom gorju, veù po francuskome minerologu koji je ¥ivio u XVIII. sto-
ljeùu, a ime mu je bilo Déode de Dolomieu.
LES
Ÿuùkasti les sastoji se od granula bjelutka, glinenca i vapna. Promjer granula kreùe se izmeœu 0,001 i
0,0005 mm, zato les nazivaju i stjenovitim braßnom. U Maœarskoj na Mezôföldu, u Ba©koj i Hajdúsagu les
tvori 50 – 70 m debele slojeve. U sredißnjem dijelu Kine debljina lesa dosti¥e i viße stotina metara. Les je kop-
neni talog. Formirao se prije nekoliko stotina tisuùa godina, u ledenom dobu, od onoga finozrnatoga stjeno-
vitog praha koji je vjetar otpuhao s prostora ispred ledenog pokriva©a (60. slika). Iz toga praha, meœutim, les
se formirao samo na travnatim pustarama gdje ga je bilje vezalo, i zbog toga ga nisu mogli dalje odnositi ni
vjetar ni voda.
70
59. SPEKTAKULARNI STJENJACI DOLOMITA 60. SUHI LES <INI OKOMITE

LESNE ODSJEKE
Blago zemlje:
stvaranje mineralnoga blaga i energetskih izvora
Stijene su imale, a i danas imaju va¥nu ulogu u ©ovjekovu ¥ivotu kao

graœevni kamen ili oblo¥na graœa. Stvaranje stijena, meœutim, popraùeno je i
formiranjem korisnih sirovina druge vrste. U litosferi su se kao „sporedni proizvo-
di” procesa nastajanja stijena nagomilale ruda©e minerala, odnosno tvari koje se
mogu upotrijebiti kao gorivo. Te su tvari nositelji energije.
Nastajanje rudnih le¥ißta

Ruda©om nazivamo one minerale ili sjedinjenje minerala koji neku kovinu
sadr¥e u znatno veùoj koncentraciji nego ßto je prosjek u litosferi. (Pojam rudnog
le¥ißta sa stajalißta rudarstva i industrije povezan je s ekonomi©nom eksploataci-
jom, tj. vremenski i prostorno mo¥e se mijenjati. Stijene koje su prije smatrali neko-
71
risnima, poslije se joß mogu eksploatirati ili zbog razvoja rudarskih metoda ili zbog
iscrpljenosti kvalitetnijih zaliha.)
Nastajanje ruda©a prete¥no se ve¥e uz magmatske procese (primarno nasta-
janje ruda©a), ali djelomi©no i uz proces nastajanja sedimenata (sekundarno nasta-
janje ruda©a).
a) Stvaranje magmatskih rudnih le¥ißta
Sastavni dijelovi magme koja prodire prema povrßini zbog hlaœenja izdvaja-
ju se u odre¥enom redoslijedu, a odjeljuju se na osnovi specifi©ne te¥ine. Prvo se
izdvajaju ruda©e teßkih metala (nikal, platina, krom) i ¥eljezne ruda©e koje se
skruùuju na najvißoj temperaturi (oko 1000 °C), zatim se slegnu na dno otopljene
mase gdje se nagomilaju. Tako su nastala Zemljina magmatska (primarna) le¥ißta
¥eljezne ruda©e u fivedskoj, Kanadi i Brazilu. Te se ruda©e dakle nagomilaju
unutar dubinskih magmatskih stijena.
Magma koja u kori prodire prema gore, utiskuje se u druge stijene. Ostatak
magme koji sudjeluje u zavrßnoj fazi skruùivanja u stijene, prodire u otvore i puko-
tine sporednih stijena, tamo se ohladi (na temperaturi od 700 – 500 °C) i stvara
rudne ¥ile koje ispunjavaju pukotine. Magmina para i plinovi tra¥e put takoœer u
otvorima sporednih stijena iz kojih se – ohladivßi se (izmeœu 500 i 350 °C) – tako-
œer mogu izdvojiti ruda©e. Na taj su na©in nastala rudna le¥ißta kositra, urana i
torija koji su magmatskog podrijetla, ali se veù ne nagomilavaju unutar magmatske
stijene, nego u rudnim ¥ilama (61. slika).
Voda koja dospije u magmatsku stijenu, u hlaœenju uzavri i iz magmatske
stijene ekstrahira metale koje mo¥e odnijeti u pukotine sporednih stijena.
Otopine vrele vode, ohladivßi se ili stupajuùi u kemijsku reakciju sa sporednim
stijenama, stvaraju nove rudne ¥ile. Tu fazu nazivamo hidrotermalnim minera-
rudne ¥ile
magma
teßki metali, ¥eljezo
61. PODRU<JE STVARANJA DUBINSKIH MAGMATSKIH RUDA<A
72
liziranjem. Na taj su na©in nastala rudna le¥ißta obojenih metala (cink, olovo,
bakar), odnosno rudna le¥ißta plemenitih metala (zlato, srebro). U Maœarskoj je
tako nastalo rudno le¥ißte bakra u Mátri u okolici Recska, a takve otopine vrele
vode naslagale su i ruda©u ¥eljeza u vapnenastim lancima u okolici Rudabánye.
(Rudnik ¥eljeza u Rudabányi zatvorili su 1980-ih godina zbog nerentabilnosti
eksploatacije.)
Udaljavajuùi se od magmine jezgre, nagomilavaju se ruda©e koje se izdvajaju
na sve ni¥oj temperaturi. Baß zbog toga najgornji dio litosfere najsiromaßniji je
ruda©ama magmatskog podrijetla. Rudna le¥ißta nastala u velikim dubinama,
dospjela su na povrßinu ili blizu nje samo nakon dugih milijuna godina kada se
erodirao pokrovni sloj iznad njih.
Sli©nim se tijekom izdvajaju ruda©e iz otopina i plinova izlivene lave koje
glede gospodarstva imaju manju vrijednost.
b) Stvaranje sedimentnih rudnih le¥ißta
Zajedno s kemijskim raspadanjem i erodiranjem stijena presvrstavaju se i
minerali koji sadr¥e ruda©e. Tekuùice metal odnose u obliku otopina. Stigavßi u
morsku vodu s druk©ijim kemijskim sastavom, te se otopine metala izlu©uju. U
bogaùenju rudnih le¥ißta ulogu imaju i ¥ivi morski organizmi koji iskorißtavaju
mineralne tvari. Tako su nastala Zemljina sedimentna (sekundarna) rudna le¥ißta
(nalazißta ¥eljeza, mangana, cinka i bakra).
Specijalni je tijek stvaranja sedimentnih ruda©a nagomilavanje ruda©e u
rije©nom koritu. Granule ruda©a koje su te¥e od rije©nog taloga nagomilaju se tamo
gdje se tok rijeke uspori. (Takva se le¥ißta nalaze u sjevernoameri©kom Stjenjaku
[„divlji zapad”] ili na odsjeku Dunava kod Szigetköza gdje se ispiralo zlato, a u
Maleziji su iz takvih le¥ißta ispirali kositar.) Naslage zlata, osim u danaßnjim
rije©nim koritima, nalazimo i meœu rije©nim talogom iz raznih geoloßkih doba. Iz
takvih se le¥ißta kopa zlato npr. na Aljasci.
Na osnovi stvaranja i vanjßtini posebnu skupinu ruda©a ©ini boksit, ruda©a
aluminija. Crvenkasti boksit viße podsjeùa na ©vrstu glinu nego na ruda©u. Boksit
je nastao pod vla¥nom tropskom i suptropskom klimom od kemijski raspadnutih
dijelova razli©itih (magmatskih, sedimentnih, metamorfnih) stijena. Dvije skupine
boksita jesu lateritni boksit i krßki boksit.
Veùina svjetskih zaliha boksita – meœu njih spadaju i le¥ißta na Jamajki i u
zapadnoj Africi – spada u skupinu lateritnog boksita. Lateritni boksit nastao je
veùinom od kemijskog raspadanja magmatskih i metamorfnih stijena. Iz kemijski
raspadnutih dijelova kiße odnose tvari koje se lako ispiraju (npr. kremi©nu
kiselinu), a teßko pomi©an aluminij-oksid sve se viße nagomilava.
Krßki se boksit ve¥e uz krßke stijene (vapnenac, dolomit). Kemijski raspad-
nuti dijelovi koji su se natalo¥ili, „pali u zamku”, u povrßinskim udubljenjima
vapnenca i dolomita dijelom su ostaci otapanja tih krßkih stijena, a dijelom su
podrijetlom s drugog podru©ja od kemijski raspadnutih dijelova drugih stijena.
Maœarska le¥ißta boksita (u Vértesu i Bakonyu) spadaju u skupinu krßkog bok-
sita.
73
Stvaranje fosilnih energetskih izvora

<ovje©anstvo veù tisuùama godina – od industrijske revolucije pak u sve veùoj
koli©ini – koristi se onim tvarima koje mo¥e upotrijebiti za izvor energije, tj.
pretvoriti ih u rad. Dio prirodnih nositelja energije (npr. tekuùe vode, vjetar) stal-
no se obnavlja, reproducira. Druga skupina nositelja energije nastala je u prijaß-
njim geoloßkim dobima. To su fosilni nositelji energije koji s eksploatacijom pos-
tupno nestaju. meœu njih ubrajamo kameni ugljen, naftu i zemni plin.
a) Tijek stvaranja ugljena
Kameni je ugljen zapravo sedimentna stijena organskog podrijetla koji zagri-
jan na odgovarajuùoj temperaturi izgori. Na stvaranje ugljena povoljno je djelovala
topla i vla¥na klima, ¥ivotvorni element golemih ßuma. Odumrli biljni ostaci ßuma
nagomilali su se jedan na drugom. Poslije je te slojeve prekrio sedimentni pokri-
va©. Pod tlakom pokrovnih slojeva i bez prisutnosti kisika po©eo je tijek stvaranja
ugljena. Tijekom pougljenja karbonski su se spojevi postupno nagomilavali. <im
je tlak pokrovnih slojeva bio veùi, odnosno ©im je dulje trajao tijek pougljenja, time
je nastao kvalitetniji ugljen s veùom kalori©nom vrijednoßùu. (Prema prora©unima
za stvaranje ugljenog le¥ißta debljine 1 m, bio je potreban biljni sloj debeo viße
desetina metara.)
Prvi je produkt pougljenja treset (sadr¥aj ugljena 60%, kalori©na vrijednost 6
– 8000 kJ [kilod¥ul]). U njemu se i prostim okom mogu raspoznati biljni dijelovi.
Naslage treseta na Zemlji stare su svega nekoliko desetina tisuùa godina. Biljno
ustrojstvo mo¥e se prepoznati joß i u lignitu (sadr¥aj ugljena 60 – 65%, kalori©na
vrijednost 10 – 12 000 kJ) koji ©uva ostatke ßuma od prije nekoliko milijuna godi-
na. Za stvaranje smeœeg ugljena (sadr¥aj ugljena 65 – 75%, kalori©na vrijednost 13
– 18 000 kJ) bilo je potrebno veù viße desetina milijuna godina. Smeœi ugljen sadr¥i
joß mnogo one©ißùujuùih tvari, pri njegovu izgaranju nastaje sumporni dioksid
neugodnog mirisa. Kameni ugljen (sadr¥aj ugljena 80 – 90%, kalori©na vrijednost
24 – 30 000kJ) proizvod je karbonskog razdoblja (©iji veù i naziv upuùuje na ugljen)
otprije 350 – 285 milijuna godina. Antracit (sadr¥aj ugljena 92 – 96%, kalori©na vri-
jednost 32 – 35 000 kJ) nastao je pod veoma visokim tlakom.
Ugljen se eksploatira npr. i na Spitsbergenu koji le¥i na 78° sjeverne ßirine. Znamo,
meœutim, da je za pougljenje povoljna topla i vla¥na klima. Prema tome nekada je i na
danas surovim polarnim podru©jima vladala takva klima?
b) Stvaranje nafte i zemnoga plina

Nafta i zemni plin nastali su na dnu mora posredovanjem siùußnih, lebdeùih
morskih ¥ivih biùa – planktona.
Odumrli planktoni potonuli su na morsko dno gdje ih je pokrio mulj. U sre-
dini bez kisika, uz poveùanje tlaka i temperature planktonski su se organizmi ras-
pali, iz njih su se izdvojili mast i ulje, a od njih su nastali nafta i zemni plin.
Nafta i zemni plin nisu se nagomilali na mjestu stvaranja u mati©nom sup-
stratu, veù u poroznim, napuknutim skladißnim stijenama kamo su stigli uzdi¥uùi
74
se zbog svoje male gustoùe. Osobito su bußotine

pogodne zamke (rezervoari) za naftu i A B C
zemni plin borane antiklinale (62. slika).
nepropus-
na stijena zemni plin
nafta
voda
62. REZERVOAR NAFTE NASTAO skladißna stijena
U ANTIKLINALI
Ve¥uùi se uz tijek nastajanja stijena, u odreœenim prostorima Zemljine kore

nagomilaju se ruda©e minerala povoljne za eksploataciju. Stvaranje ruda©a
mo¥e se odvijati i magmatskim i sedimentnim tijekom. Ugljen je nastao od
ostataka nekadaßnjih ßuma, a nafta i zemni plin od odumrlih ostataka
morskih ¥ivih biùa.
Utjecaj rudarstva na okoliß

Rudarstvo nam daje blago zemlje – nositelje energije, industrijske sirovine. To je korisna djelatnost
koja naße svakodnevice ©ini ugodnijima. Istodobno rudarstvo, kao i svako drugo upletanje u poredak
prirode, uzrokuje mnoge ekoloßke probleme. Posredni i neposredni utjecaji rudarstva izmijene prvotni re-
ljef i vegetaciju, preina©uju vodoprivredu danoga prostora, one©ißùuju zrak.
Rudarstvo koje eksploatira rudno blago u kopovima dubokim i viße stotina metara mo¥e takoœer
djelovati i na povrßini. Podzemne jame koje ostaju na mjestu eksploatiranoga rudnog blaga mogu se urußi-
ti, a to i na povrßini mo¥e uzrokovati odrone. Jalove stijene izdvojene od iskopanoga rudnog blaga
nagomilavaju se u umjetnim bre¥uljcima, u tzv. jalovinama. Jalovine veù same po sebi narußavaju prirodni
krajolik, a s njihove nepokrivene povrßine vjetar otpuße sitnozrnatu tvar koja prouzrokuje ßtete i na
obli¥njim poljoprivrednim povrßinama. Vezivanje jalovine tlom, zasaœivanje drveùem i travom nije samo
estetsko pitanje. Tako se pokußavaju preduhitriti odronjavanja koja ©esto imaju katastrofalne posljedice.
Takva se tragedija dogodila u velskom Aberfanu 1966. godine gdje je odronjavanje previße strmo nagomi-
lane i promo©ene jalovine zatrpalo rubne kuùe rudarskog naselja, meœu njima i jednu ßkolu. Odronjavanje
180 m visoke jalovine odnijelo je 150 ljudskih ¥ivota …
Zadunavsko sredogorje sastoji se od vapnenca. Da bi se na tome mjestu mogli eksploatirati boksit i
ugljen, trebalo je iscrpsti veliku koli©inu podzemne krßke vode, kako voda ne bi mogla prodrijeti u duboke
rudni©ke jame. Zbog toga se, meœutim, smanjio prinos vode izvora koji osiguravaju pitku vodu obli¥njih
sela i opskrbljuju vodom poznato jezero u Hévízu. To se jezero moglo spasiti jedino zatvaranjem rudnika.
Druga©ije brige zadaju povrßinski kopovi. Le¥ißta ugljena (veùinom lignit i smeœi ugljen) koja se
nalaze blizu povrßine u dubini od svega nekoliko desetina metara eksploatiraju golemim jaru¥alima nakon
odstranjenja pokrovnih slojeva. Da bi se na taj na©in doßlo do mineralnoga blaga, propadaju poljoprivredne
povrßine, ©esto ©ak i neka sela treba iseliti, porußiti. Na mjestu oranica i sela zijevaju goleme rudni©ke jame,
a oko njih se i tu izdi¥u jalovine. Takvih povrßinskih kopova lignita ima i u Maœarskoj (Gyöngyösvisonta,
Bükkábrány), ali su od njih mnogo veùe brazgotine povrßinskih kopova smeœeg ugljena s obje strane
njema©ko-©eßke granice. Zbog rudarstva samo u bivßoj DRNJ trebalo je porußiti viße od pedeset naselja.
Ukupna povrßina njema©kih povrßinskih kopova iznosi oko 2500 km2, ßto je jednako s povrßinom Nógrádske
¥upanije. Na nekim je ugljenim poljima za dobivanje 1 tone smeœeg ugljena trebalo odstraniti 10 – 17 tona
jalovih stijena.
<esto 200 – 300 m duboke rudni©ke jame s promjerom od viße kilometara nakon zavrßetka eksploata-
cije zatrpali su jalovinom, na povrßinu su nasuli tlo i tako pokußali opet plodnim u©initi taj kraj. Na drugim
su pak mjestima jame upotrijebili za uskladißtavanje otpada kemijske industrije. Kemijska su se sredstva na
viße mjesta sprala u vodu temeljnicu uzrokujuùi daljnje ekoloßke ßtete.
Utjecaji rudarstva na okoliß ukazuju na ©injenicu da svaki ljudski zahvat u prirodi ima posljedice i
na ßiri okoliß. Nastaju umjetni reljefni oblici, a promjene su osjetne i u atmosferi, hidrosferi i cijeloj biosferi.
Tragom geoloßkih milijardi godina I.
Geoloßka kronologija
Geoloßku kronologiju sastavili su na osnovi slojevitosti stijena, odnosno fos-

ila, tj. ostataka nekadaßnjih ¥ivih biùa u sedimentnim stijenama. Velika geoloßka
razdoblja imenovana su sli©no razdobljima povijesti ©ovje©anstva. Tako govorimo
o geoloßkom prastarom, ranom, starom, srednjem i novom dobu. Unutar tih
doba koja obuhvaùaju viße desetina, pa ©ak i viße stotina milijuna godina, razliku-
jemo razdoblja, unutar njih pak epohe (vidi tablicu).
GEOLOfiKA KRONOLOGIJA
Prije milijuna
Era Period Epoha Geoloßki dogaœaji
godina
kvartar holocen Zagrijavanje nakon ledenih doba, stvaranje danaßnje

obalne linije kontinenata, razvoj danaßnjeg ¥ivog svijeta. 0,01
N pleistocen Postupno zahlaœenje, u drugoj polovici pleistocena

ledena doba, po©etak razvoja danaßnjega ¥ivog svijeta.
O Pojava pra©ovjeka i ßpiljskog ©ovjeka. 2,5
V pliocen Spajanje Sjeverne i Ju¥ne Amerike, rasprostiranje

sisavaca. 5,3
O
tercijar miocen Nastavlja se orogeneza Euroazijskoga planinskog
sustava, Tethys se dalje su¥ava, nastaje bazen
Sredozemnog mora koji se do kraja epohe isußi.
D Znatna kretanja na podru©ju orogeneze Pacifi©koga
planinskog sustava. Razvoj jelena, slonova, antilopa
O i majmuna. 25
B oligocen Sudar Indijske i Euroazijske plo©e, glavna faza

nastajanja Himalaje, kona©no razdvajanje Australije
A i Antarktike. 37
eocen, Zatvaranje oceanskih bazena na alpskom podru©ju

paleocen Euroazijskoga planinskog sustava, znatni pokreti kore
na podru©ju orogeneze Pacifi©koga planinskog sustava.
Starije povrßine poplavi more, stvaranje smeœeg ugljena.
Po©etak prevladavanja sisavaca. 65
76
Prije milijuna
Era Period Epoha Geoloßki dogaœaji
godina
kreda Po©etak orogeneze Euoazijskoga planinskog

S
sustava, raspad Gondvane osim Australije-Antarktike.
R
Pojava prvih cvjetnja©a i sisavaca, potkraj razdoblja
E
izumiranje gorostasnih gmazova i amonita. 140
D
N
jura Po©etak komadanja Pangeje. Nastajanje bazena
J
Atlantskog oceana, razdvajanje Afrike i Ju¥ne Amerike,
E
po©etak orogeneze Pacifi©koga planinskog sustava.
„Zlatno doba” dinosaura, pojava praptica, raznolikost
D
crnogori©nih ßuma. 195
O
B
trijas Nastajanje manjih oceanskih bazena u kasnijem pojasu
A
orogeneze Euroazijskoga planinskog sustava.
Pojava prvog crnogori©nog drveùa i prvih malih sisavaca. 235
perm Ogoljenje ©lanova Varisti©koga planinskog sustava u

pustinjskim okolnostima (stvaranje crvenoga pjeß©anika).
Nastajanje Pangeje. Potkraj razdoblja izumiranje 30-ak
S posto dotadaßnjega ¥ivog svijeta, po©etak prevladavanja
kopnenih gmazova. 285
T
karbon Glavna faza orogeneze Varisti©koga planinskog sustava.
A Bujna mo©varna vegetacija, osnova kasnijega stvaranja
kamenog ugljena. Prvi krilasti kukci, vodozemci.
R Potkraj razdoblja zaleœivanje Gondvane. 350
O devon Kraj orogeneze Kaledonskoga planinskog sustava i

po©etak orogeneze Varisti©koga planinskog sustava.
Na osnovi ¥ivoga svijeta nazivaju ga „razdobljem
D papratnja©a”, odnosno „razdobljem riba”. 405
O silur Glavna faza orogeneze Kaledonskoga planinskog sustava.

Pojava prvih kopnenih biljaka, „zlatno doba” morskih
B beskralje¥njaka, prvi kralje¥njaci (ribe oklopnja©e). 440
A ordovicij Po©etak orogeneze Kaledonskoga planinskog sustava.

Pojava ¥ivota na kopnu nakon stvaranja ozonskog omota©a. 500
kambrij Prvi fosili. U praoceanu morske alge. Porast broja vrsta

morskih beskralje¥njaka. 590
RA- <etiri orogeneze, a nakon njihova rastroßenja nastaju

NO pramasivi. Zaleœivanje viße puta. Rasprostranjivanje
DO- ¥ivota u oceanima. 2500
BA
PRA- Nastajanje praoceana i praatmosfere, stvaranje prve

STA- Zemljine kore. Prvi tragovi ¥ivota (stromatoliti). 4600
RO
DO-
BA
O metodama geoloßke kronologije mo¥emo ©itati u ßtivu iza poglavlja.

77
Starost Zemlje: 4,6 milijarda godina Novo doba, 3/4 sata Ako to zamißljamo kao 24 sata:
ledeno doba … zadnje 2 minute
povijest ©ovje©anstva … zadnjih
Srednje doba 2 1/2 sata 5 sekundi
24
Rano i
18 6 prastaro doba
12 1/2 sati
Staro doba 12
8 sati
Doba Slojevi Ÿivi svijet, tragovi ¥ivota
pojava ©ovjeka
kvartar les
Novo doba
bazalt rasprostranjivanje
tercijar vapnenac sisavaca
ßkriljevac
gips
smeœi
ugljen
andezit kamena sol ruda©e
vapnenac prve cvjetnja©e
pjeß©enjak praptice, prvi sisavci
dinosauri
Srednje doba pala
paprati
ljen
ni ug
kame
Staro doba
tinj©ev ßkriljevac
organski ¥ivot
Rano i
prastaro granit, gnajs
doba
63. POVIJEST RAZVOJA ZEMLJE
78
Kako je nastala Zemlja?
Ponavljanje: fito smo u©ili o postanku Sun©eva sustava?

Sli©no kao kod postanka Sun©eva sustava, znanstvenici se ne sla¥u ni kada je
u pitanju tijek postanka Zemlje. Zemljinu starost odredili su teoretski na 4,6 mili-
jarde godina, meœutim, na Grenlandu pronaœene najstarije zemaljske stijene stare
su „svega” 4,2 milijarde godina. O prvih 0,4 milijarde godina dakle nemamo
neposrednih dokaza. (Starost Zemlje ustanovili su na temelju starosti meteorita,
odnosno najstarijih Mjese©evih stijena. Rezultat tih ra©unanja uvijek je bio 4,6 mili-
jarde godina.)
U stvaranju Zemlje, nastale od plinskih i praßnih oblaka koji su se vrtjeli oko
prasunca, va¥nu su ulogu imali meteoriti. Zbog sudaranja meteorita masa naßega
planeta postupno se poveùavala. Zemlja je dospjela u u¥areno stanje posre-
dovanjem energije sudara i raspada radioaktivnih tvari. Visoka je temperatura
pokrenula razdvajanje Zemljinih sastavnih elemenata u geosfere. Kada je tem-
peratura postala vißa od talißta ¥eljeza i nikla, ti su se elementi postupno slegali u
sredißte Zemlje. Silikati s manjom gustoùom rasporedili su se oko te jezgre od
¥eljeza i nikla. Od silikata je postala prakora Zemlje u hlaœenju. Pretpostavlja se da
je kora nastala prije 4,6 milijarde godina i otada se ra©una Zemljina starost.
Zemljina povijest stara 4,6 milijarde godina toliko je vremensko razdoblje
ßto ©ovjek teßko mo¥e shvatiti. (Usporedimo li Zemljinu povijest s jednom kalen-
darskom godinom, kraj ranog doba pada na 13. studenoga, kraj starog doba na 13.
prosinca, kraj srednjeg doba na 26. prosinca! Novom dobu od 65 milijuna godina
odgovaralo bi dakle 5 dana!)
Dogaœaji prastarog i ranog doba

(izmeœu 4,6 milijarde i 590 milijuna godina)
Prastarom i ranom dobu pripada 87% Zemljine povijesti. Za prastaro doba
bilo je karakteristi©no postupno smanjenje temperature. Od plinova vulkanske
djelatnosti nastala je Zemljina praatmosfera koja se sastojala prije svega od
uglji©nog dioksida, amonijaka i vodene pare. Kada se temperatura na povrßini
snizila ispod 100 °C, vodena para vulkanskog podrijetla pretvorila se u vodu. To
je vrijeme raœanja praoceana. Odakle znamo to? Meœu najstarijim stijenama starim
oko 3,5 milijarde godina nalazimo mnogo jastu©ne lave, a te stijene veù uvjetuju
oceansku sredinu.
Prvi geoloßki dokazi pojave ¥ivota jesu 2,9 milijarde godina stari stromatoli-
ti. Stromatolit je stjenovita gromada sferi©ne konstrukcije ©ije su granule vezale
modre alge (64. slika).
U ranom dobu koje je po©elo prije 2,5 milijarde godina zbilo se viße oro-
geneza. Tijekom tih orogeneza nastali su danaßnji najstariji dijelovi Zemljine kore.
To su pramasivi koji ©ine jezgru pojedinih kontinenata.
S kraja ranog doba ostale su od morene zbijene stijene. Te su stijene svjedoci
ledenog doba od prije 700 milijuna godina.
79
64. NA ZAPADNIM OBALAMA AUSTRALIJE I DANAS SE STVARAJU STROMATOLITI
Dogaœaji starog doba (izmeœu 590 i 235 milijuna godina)

Granicu izmeœu ranog i starog doba, tj. po©etak razdoblja kambrija odredili
su kod pojave prvih fosila. Fosili potje©u od morskih ¥ivotinja sa ©vrstim kostu-
rom.
U kambriju je ¥ivota bilo samo u moru. Ÿivot se na kopnu nije mogao razviti
jer ßtetna radijacija koja je nesmetano stizala sa Sunca to nije omoguùila. Ÿiva biùa
mogla su iziùi na kopno samo pri kraju kambrija, prije 500-ak milijuna godina.
Naime, dotada se formirao ozon (O3) koji zadr¥ava ßtetne zrake. Ozon je nastao od
kisika (O2) koji su fotosintezom proizvodile alge.
S ozonom ùemo se opßirnije upoznati u poglavlju o atmosferi.
Polo¥aj ondaßnjih kontinenata mo¥emo rekonstruirati na osnovi paleomag-
netskih podataka (65. slika). Kopna su se u kambriju nalazila izmeœu 60° sjeverne
i 60° ju¥ne ßirine. Preci Ju¥ne Amerike, Afrike, Australije, Arabije, Indije i
Antarktike sa©injavali su zajedni©ko prakopno – Gondvanu.
U starom dobu su se zbile dvije va¥ne orogeneze. U siluru i devonu se zbila
kaledonska orogeneza do koje je prema svjedo©enju stjenovitih tvari doßlo
sudarom dviju kopnenih plo©a. Kaledonska je orogeneza povezala Praeuropu i
Prasjevernu Ameriku.
Ponavljanje: fito nazivamo planinskim sustavom?
80
5 6
1 10
2 3 11
4
12
9 8
65. RASPORED KONTINENATA U KAMBRIJU. 1 = SJEVERNA AMERIKA, 2 = GRENLAND,

3 = EUROPA, 4 = AZIJA, 5 = NOVA GVINEJA, 6 = AUSTRALIJA, 7 = ANTARKTIKA
8 = JUŸNA AMERIKA, 9 = AFRIKA, 10 = INDIJA, 11 = MADAGASKAR, 12 = ARABIJA
(6 – 12 = GONDVANA)
Kaledonskom planinskom sustavu pripadaju meœu ostalima skandinav-

ske, ßkotske, isto©nogrenlandske planine i sjeverni dio sjevernoameri©kog
Apala©koga gorja.
Varisti©ka orogeneza u karbonu prvo je pripojila Gondvani veù spojenu
Praeuropu i Prasjevernu Ameriku, zatim je to podru©je spojila s Praazijom du¥
Uralskoga gorja.
Ostaci Varisti©koga planinskog sustava jesu npr. planine ju¥ne Engleske,
planine Francuske, Njema©ko sredogorje, rubne planine <eßkog bazena,
Poljsko sredogorje, Rodopi, Ural, isto©noaustralsko Veliko razvodno gorje i
ju¥ni dio Apala©koga gorja.
Do kraja starog doba sva kopna Zemlje ujedinila su se u jedini golemi
prakontinent (Pangeja = Sveopùi kontinent). Prakontinent je bio opkoljen jedinim
praoceanom (Panthalasa = Sveopùe more). U Pangeju se s istoka duboko urezao
zaljev Tethys.
Ponavljanje: Gdje ste se u ud¥beniku veù sreli s nazivom Pangeja? Tko ju je naz-
vao?
U starom su se dobu pojavile prve kopnene biljke i prvi kopneni

kralje¥njaci. Dokaz bujne karbonske vegetacije (gorostasne paprati, prapaprat-
nja©e, crvoto©ine, preslice) jest velika koli©ina kamenog ugljena nastalog od tih
biljaka. Dok je na ondaßnjim tropskim podru©jima Zemlje trajalo pougljenje,
dotle su prostori oko polarnih podru©ja Gondvane na granici izmeœu karbona i
perma bili pod ledenim pokriva©em. Tragove zaleœivanja ©uvaju ju¥na podru©ja
Afrike i Ju¥ne Amerike.
Kraj starog doba ozna©ava izumiranje mnogih vrsta morskih beskralje¥njaka.
81
Zemljina masa koja se u po©etku sastojala od zgusnutih plinskih i praßnih

oblaka poveùavala se masom meteorita koji su se s njom sudarali. Zemlja je
dospjela u u¥areno stanje, a elementi su se na njom rasporedili prema gustoùi.
<vrsta Zemljina kora nastala je prije 4,6 milijarde godina. Stvaranje praat-
mosfere i praoceana vezuje se uz vulkansku djelatnost. Najstarije zemaljske
stijene stare su 4,2 milijarde godina, prve tvorevine koje ukazuju na ¥ivot
stare su 2,9 milijarde godina, a najstariji fosili stari su 590 milijuna godina. U
starom je dobu doßlo do kaledonske i varisti©ke orogeneze.
Stijene govore – metode geoloßke kronologije

Stara latinska izreka ka¥e: „Saxa loquuntur” (saksa lokvuntur) – stijene govore, tj. iz o©uvanih
spomenika mo¥e se odgonetnuti proßlost. Ta izreka nije istinita samo za povijest i uspomene ©ovje©anstva,
nego i za geoloßku proßlost. O Zemljinoj proßlosti mnogo toga mo¥emo saznati iz stijena, iz fosila koji se u
njima nalaze, odnosno iz polo¥aja slojeva stijena.
Na temelju slojevitosti stijena mo¥emo odrediti i razmjernu starost slojeva. Zakon slojevitosti geolozi
poznaju od XVII. stoljeùa. To je osnovno pravilo prema kojem je donji sloj, tzv. polegnuta bora, stariji od sloja
iznad njega, od tzv. pokrovne bore. Zakon slojevitosti, meœutim, istinit je samo ako je slojevitosti u mirova-
nju, pri ispitivanju navla©nih pokrovnih bora veù nije.
Istra¥iva©ima i u takvim slu©ajevima pomoù pru¥aju fosili u sedimentnim stijenama. Veù je po©etkom
XIX. stoljeùa bilo poznato da se u razli©itim geoloßkim dobima mogao odrediti i polo¥aj slojevitosti doti©ne
stijene. Rad istra¥iva©a pomagali su pogotovo oni fosili koji su u geoloßkome smislu bili kratkovje©ni, a
istodobno su se nalazili na mnogo mjesta. Te fosile, koji su veoma karakteristi©ni za odreœeno doba, naziva-
mo glavnim fosilima. Takvi su npr. amoniti, glavonoßci koji su ¥ivjeli u spiralno zavijenoj kuùici, a upoznali
smo ih veù u jednom od prijaßnjih ßtiva, odnosno na postaji podzemne ¥eljeznice na Deákovu trgu. Amoniti
su ¥ivjeli u toplijim morima od devona do kraja krede. Njihova je metageneza bila brza, a rodovi razli©iti.
Starost stijena koje sadr¥e ostatke tih razli©itih rodova amonita ipak mo¥emo prili©no to©no odrediti.
Meœutim, i ispitivanje fosila je pru¥ilo pomoù samo za razmjernu geoloßku kronologiju. Odreœivanje
stvarne starosti stijena, izra¥avanje geoloßkog doba u godinama omoguùila je samo radiometri©na kro-
nologija.
Ta se metoda temelji na preobrazbi, raspadu radioaktivnih elemenata (izotopa). Svaki radioaktivni
izotop, neovisno o ©initeljima okolißa, u neprekinutom se ritmu raspada, pretvara u neradioaktivni element.
Iz omjera radioaktivnih i neradioaktivnih elemenata mjerenog u stijeni, mo¥e se izra©unati po©etak tijeka
raspadanja, tj. vrijeme nastajanja stijene. Ta se metoda prije svega mo¥e primijeniti kod magmatskih stijena,
meœutim, radiometri©na kronologija mo¥e se upotrijebiti i kod sedimentnih i metamorfnih stijena. Kod ovih
zadnjih ne dobijemo starost stijene, veù vrijeme stvaranja sedimenata, odnosno vrijeme metamorfoze.
Unutar radiometri©ne kronologije, ovisno o tomu preobrazba kojih elemenata se uzima u obzir, raz-
likujemo npr. metodu kalij-argon, uran-olovo i torij-olovo.
Zadnjih desetljeùa rad geologa poma¥e nova metoda. To je magnetostratigrafija (znanost magnetske
slojevitosti) koja se temelji na paleomagnetskim mjerenjima. Kao ßto je o tome veù bilo rije©i, iz smjera mag-
netskih minerala u stijenama, mo¥e se izra©unati polo¥aj magnetnih polova Zemlje u vrijeme nastajanja sti-
jene. Buduùi da je do promjene polova na ©itavoj Zemlji doßlo u isto vrijeme, ta metoda osigurava i pored-
beno ispitivanje udaljenih podru©ja. Zadnjih 4,5 milijuna godina bilo je 11 promjena magnetnih polova,
posljednja se zbila prije 0,69 milijuna godina.
Stijene govore. A kako se znanstvene metode razvijaju, govore na sve viße jezika …
82
Tragom geoloßkih milijardi godina II.
Dogaœaji srednjeg doba prije 200 milijuna godina

(izmeœu 235 i 65 milijuna
godina)
Pa
ng
Ponavljanje: fito smo u©ili o Pangeji? Pantalasa
ea
Tethys
Srednje doba dijelimo na tri raz-
li©ita razdoblja (trijas, jura, kreda).
Trijas je razdoblje mirnog nastaja- prije 150 milijuna godina
nja morskih sedimenata, a oblik i
polo¥aj Pangeje joß se ne mijenja. U juri,
Laurazija
meœutim, po©elo je komadanje Pange-
je (66. slika). Prvo se od ju¥noga prakop-
na Gondvane, odvojila Laurazija du¥ Go
nd
zaljeva Tethysa od kojeg je postao vá
na
ocean. Laurazija je sadr¥avala pretke
Sjeverne Amerike, Azije i Europe.
prije 65 milijuna godina
Nakon toga, utisnuvßi se u prostor a
rik
Laurazije, po©elo je stvaranje hrbata ßto Ame
na Euroazija
je dovelo do stvaranja Atlantskog ver
Sje
oceana. Na kraju se i Gondvana raspala Afrika
Ju
¥n
na tri dijela: na Ju¥noameri©ko-afri©ku, Indija

a
A
Australsko-antarkti©ku i Indijsku plo©u.

m
er
Australija
ik
Jura je razdoblje golemih dino-

a
saura. Antarktika
Danas
U kredi se nastavljalo komadanje
Pangeje. Sjeverni bazen Atlantskog
Sjeverna Europa
oceana postajao je sve ßiri, a zatim je Azija
Amerika
razdvajanjem Afrike i Ju¥ne Amerike Afrika
nastao i ju¥ni bazen oceana. S Afrike se Ju¥na
prvo odvojila Indija, a nakon toga i Amerika Australija
Madagaskar. U razdoblju krede otpo-
©ela je i nova orogeneza koja ùe se nas-
Antarktika
taviti i u novom dobu. Na rubnim za 30 milijuna
podru©jima Tihog oceana – na granici godina
oceanskih i kopnenih plo©a koje su se Sjeverna Europa
Azija
meœusobno pribli¥avale – po©elo je Amerika
Afrika
stvaranje Pacifi©koga planinskog sus-
Ju¥na
Amerika Australija
66. TIJEK RASPADANJA PANGEJE Antarktika
83
tava. Ocean Tethys postupno je postajao sve u¥i, jer se Afri©ka plo©a sve viße pri-
bli¥avala Euroaziji. Na tom je prostoru otpo©ela orogeneza Euroazijskog planin-
skog sustava.
Ponavljanje: Uz koja kretanja plo©a se ve¥e stvaranje Pacifi©kog, a uz koja stvara-
nje Euroazijskoga planinskog sustava?
Dinosauri su prevladavali i u kredi, ali su potkraj tog razdoblja izumrli zajed-
no s drugim vrstama. Joß se ni do danas ne zna to©no zbog ©ega se to dogodilo.
Veùinu biljnoga svijeta u kredi su ©inile veù kritosjemenja©e.
Dogaœaji novog doba

(izmeœu 65 milijuna godina i danaßnjeg doba)
Kretanja plo©a koja su po©ela u srednjem dobu nastavila su se i prvom raz-
doblju novog doba, u tercijaru. U tom je razdoblju doßlo do druge etape orogeneze
Pacifi©koga planinskog sustava.
Pacifi©komu planinskom sustavu, koji okru¥uje Tihi ocean, pripadaju, meœu
ostalima, u isto©noj Aziji planine Kam©atke, Kurila i Japana, u Sjevernoj Americi
Kordiljeri, a u Ju¥noj Americi Ande.
Sjeverna se Amerika u tercijaru potpuno odvojila od Euroazije, na njihovu
nekadaßnju povezanost podsjeùa samo Grenland. Takoœer je otpo©elo razdvajanje
Australije i Antarktike. Ocean Tethys zatvarao se poput ßkara od zapada prema
istoku. Od njegovih sedimenata, zatim od stjenovite tvari rubova Afri©ke i
Euroazijske plo©e nastao je Euroazijski planinski sustav. Nakon sudara dviju
kopnenih plo©a Tethys je potpuno nestao, njegovi su zakr¥ljali ostaci samo
Sredozemno i Crno more. U drugoj polovici tercijara Indijska se plo©a takoœer
sudarila s Euroazijom i po©ela je – takoœer kao dio Euroazijskoga planinskog sus-
tava – orogeneza Himalaje (67. slika).
Glavni dijelovi Euroazijskoga planinskog sustava: Atlas (kao po©etni dio,
joß u Africi), zatim Pireneji, Alpe, Apenini, Karpati, Dinarsko i Balkansko gorje,
Kavkaz, rubne planine Male Azije i Iranskog bazena, Himalaja.
Potkraj tercijara zatvorio se srednjoameri©ki kopneni most. Time je presta-
lo prela¥enje morskih ¥ivih biùa izmeœu Atlantskog i Tihog oceana, ali je uskoro
otpo©ela „prava seoba” sisavaca izmeœu Sjeverne i Ju¥ne Amerike na kopnenome
mostu.
Najveùa svjetska nalazißta smeœeg ugljena potje©u iz tercijara. U tom je raz-
doblju nastao i prete¥iti dio nafte i zemnoga plina.
Po©etkom kvartara, koji je po©eo prije oko dva milijuna godina, polo¥aj kon-
tinenata i oceana veù je bio isti kao i danas. No, sli©nost je prividna, jer je najva¥niji
dogaœaj prve epohe kvartara, pleistocena, bila glacijacija koja je potpuno izmije-
nila izgled kopna (68. slika).
84
67. HIMALAJA JE NASTALA TIJEKOM SUDARA INDIJSKE I EUROAZIJSKE PLO<E
Ponavljanje: Kada je na Zemlji veù i prije bilo glacijacije?

Kako po©inje ledeno doba?
Na svojstven na©in za glacijaciju prije svega nije potrebna surova, hladna
zima, veù svje¥e ljeto. Uzalud je zima hladna s mnogo snijega ako se sljedeùeg ljeta
snijeg potpuno otopi. Nagomilavanje leda iz snijega moguùe je samo onda ako
svje¥e ljeto nije dovoljno da „o©isti” snijeg koji je pao prethodne zime. Snijeg se
68. ZEMLJA U LEDENOM DOBU
85
zbijao i nagomilavao, te iz godine u godinu ponovno zaleœivao. Od njega je nas-

tao golemi ledeni pokriva© kvartara. Glacijacija je obuhvatila velike prostore
Sjeverne Amerike i Euroazije (pogotovo Europe), ali je do glacijacije doßlo i u
visokim planinama ju¥ne polutke.
UNUTRAfiNJE I VANJSKE SILE. U dosadaßnjoj geoloßkoj kronici bilo je

rije©i uglavnom o kretanju plo©a, o orogenezama, o tektonskim dogaœajima.
Ti dogaœaji – s njihovim popratnim pojavama (vulkanizam, potresi) zajedno
– ©ine skupinu tzv. unutraßnjih sila. Glacijacija zajedno s tekuùicama,
morskom vodom, vjetrom pripada drugoj skupini sila koje formiraju Zemlju.
Njih nazivamo vanjskim silama. S njihovim ùemo se radom opßirno upoznati
u poglavlju „Egzogeno modeliranje”.
Ledeni je pokriva© u kvartaru viße puta nadirao (ledena doba), pa se opet

povukao (meœuledena doba). Pri svome najveùem rasprostiranju led je pokrivao
47 milijuna km2 Zemljine povrßine. Za svojega najveùeg rasprostiranja ledeni je
pokriva© u Europi prodro do crte London – Köln – Krakow – Kijev. To je bilo prije
otprilike 200 000 godina. U Sjevernoj Americi, gdje mu na putu nisu bile planine
smjera zapad – istok, ledeni je pokriva© prodro do 40° sjeverne ßirine (kao da je u
Europi stigao do okolice Napulja).
Joß je veùa bila ona povrßina koju je zahvatio posredni utjecaj glacijacije:
• zbog nadiranja leda potpuno su se preustrojila klimatska i vegetacijska
podru©ja (u Karpatskom bazenu npr. privremeno je vladala takva klima kao danas
u Laponiji, a u Sahari je vrijeme bilo znatno kißovitije),
• u ledenim dobima ledeni je pokriva© zadr¥avao veliku koli©inu vode, zbog
toga je razina vode u svjetskome moru mogla opasti i za 90 m, promijenio se i pro-
tjecaj vode u rijekama,
• u meœuledenim dobima povisila se razina mora, istodobno podru©ja
oslobo¥ena od ledene mase izdigla su se.
Dogaœaji ledenih doba dakle znatno su izmijenili sliku Zemlje poznatu prije
kvartara.
Zadnje ledeno doba zavrßilo se prije otprilike 10 000 godina. Otada
ra©unamo po©etak holocena, tj. geoloßkoga sadaßnjeg razdoblja.
U srednjem je dobu po©elo raspadanje Pangeje i stvaranje Pacifi©kog i

Euroazijskoga planinskog sustava. U novom je dobu doßlo do i danas poz-
natog razmjeßtaja litosfernih plo©a. Glacijacije u kvartaru znatno su preob-
likovale prije nastali fizi©kogeografski izgled Zemlje.
86
Tajanstveno izumrùe dinosaura

Meœu izumrlim ¥ivim biùima geoloßkih doba vjerojatno su najpoznatiji dinosauri. Ti gorostasni gma-
zovi izumrli su potkraj krede, a danas su postali junaci stripova i igranih filmova. Tko su zapravo bili
dinosauri i ßto je moglo dovesti do njihova nestanka?
Dinosauri, tj. doslovno „strahoviti gußteri”, na Zemlji su se pojavili u zavrßnom razdoblju staroga
doba, u permu, i zatim su 140-ak milijuna godina bili prevladavajuùa ¥ivotinjska vrsta naßega planeta. Ti
„strahoviti gußteri” imali su bezbroj vrsta koje su se znatno razlikovale jedna od druge. Ni naziv gorostasni
gmazovi ne dolikuje svakoj njihovoj vrsti. Istina, meœu njih su pripadala najveùa ¥iva biùa u povijesti Zemlje,
a to su brontosauri koji su mogli te¥iti i 80 tona. Meœutim, meœu njima je bilo i takvih vrsta ©ija je veli©ina
dostigla samo veli©inu psa. Meœu njima je bilo grabe¥ljivaca kao ßto je tiranosaur, biljo¥dera kao stegosaur,
leteùih gmazova kao pterosaur i vodenih ¥ivotinja kao ihtiosaur.
Dinosauri su sa Zemlje nestali potkraj srednjeg doba, na granici krede i tercijara. Na uzrok njihova u
geoloßkome smislu naglog izumrùa ni do danas nisu naßli jednosmisleno objaßnjenje, iako postoji viße teori-
ja u svezi s tim.
Prema jednoj od teorija dinosauri koji su ¥ivjeli dugih milijuna godina, previße su se razvili i to je
dovelo do njihova izumiranja. Drugi istra¥iva©i to opovrgavaju jer je izumrùe podjednako zahvatilo pre-
razvijene skupine, ali i one koje su se tek po©ele razvijati. Prema drugoj teoriji sisavci su pojeli jaja dinosaura,
pa je do njihova izumiranja doveo taj zastoj u raœanju potomaka. To nije vjerojatno, glasi suprotno mißlje-
nje, jer su ondaßnji sisavci bili kukco¥deri, a dinosauri su zacijelo jaja polagali duboko u zemlju. Neki
istra¥iva©i misle da je do izumiranja dinosaura doßlo zbog otrovnih biljaka. Meœutim, tragove takvih biljaka
nisu pronaßli u sedimentnim slojevima koji su nastajali u to vrijeme.
Kalifornijski istra¥iva©i 1980. godine objavili su svoju teoriju prema kojoj je uzrok izumiranja
dinosaura izvanzemaljskoga karaktera. Oni tvrde da je o Zemlju udario golemi meteorit. Meteorit je pri
sudaru sa Zemljom eksplodirao, a tada nastali prah dospio je u atmosferu i tamo opkolio ©itav planet. Kroz
taj golemi praßni oblak mogao je prodrijeti samo neznatan dio sun©anih zraka, zbog ©ega se na Zemlji sma-
njila temperatura. U nedostatku sun©anoga svjetla i topline izumrle su biljke, zbog toga su izumrli prvo
dinosauri biljo¥deri, a smanjenjem njihova broja izumrli su i gmazovi grabe¥ljivci koji su se njima hranili.
Padanje meteorita dakle uzrokovalo je ekoloßku katastrofu, zbog ©ega se prekinuo lanac prehrane i to je
dovelo do izumiranja dinosaura. I doista, u mnogim sedimentnim slojevima nastalim na granici krede i ter-
cijara pronaßli su tragove pada meteorita. Taj je trag iridijum, jedan od elemenata s najveùom specifi©nom
te¥inom, a koji je jedan od ©estih sastavnih elemenata meteorita. Takve sedimentne slojeve koji sadr¥e iridi-
jum pronaßli su u Danskoj, Japanu, ju¥noj Africi i na Novom Zelandu.
Ali gdje mo¥e biti krater meteorita koji je udario o Zemlju prije 65 milijuna godina? Godine 1990.,
dijelom pomoùu satelitskih snimaka s Landsata, na sjevernom dijelu meksi©kog poluotoka Yucatan pronaßli
su ustrojstvo prstenastog oblika s promjerom od domalo 180 km koje se nastavlja i ispod mora. Istra¥iva©i
smatraju da je to meteoritski krater koji je uzrokovao izumiranje dinosaura.
Meœutim, ta veoma privla©na teorija takoœer ponegdje grijeßi. U ono vrijeme sa Zemlje nisu nestali
samo dinosauri, veù je izumrlo 75% morskih, slatkovodnih i kopnenih vrsta ¥ivih biùa. Istodobno su mnoge
biljne vrste mirno pre¥ivjele prijelaz izmeœu krede i tercijara. Kako su te vrste mogle prebroditi ekoloßku
katastrofu od udara meteorita?! S druge strane, izumiranje pojedinih vrsta dinosaura samo se u geoloßkome
smislu dogodilo odjedanput, tijek njihova nestajanja trajao je dugih milijuna godina. I to bi se teßko moglo
dovesti u sklad s utjecajem ekoloßke katastrofe.
Prema mnogim istra¥iva©ima uzroci su mnogo prozai©niji. Kraj srednjeg doba vrijeme je kona©nog
raskomadanja Pangeje, preureœenja kontinenata i po©etak orogeneza. Zbog toga se smanjila rasprostra-
njenost svjetskog mora, tj. ¥ivotni prostor dinosaura koji su ¥ivjeli u vodi. Zbog orogeneza promijenila se
klima, to je utjecalo na nabavu hrane biljo¥dera, a to je doista moglo utjecati na ¥ivotne uvjete grabe¥ljivaca.
Nakon izumiranja dinosaura na Zemlji su prevladali sisavci. Tajanstveno izumiranje „strahovitih
gußtera” pridonijelo je vladavini dinosaura na filmskim ekranima …
87
Struktura i reljef kontinenata

Razvoj kontinenata
Ponavljanje: fito si u©io o ovim pojmovima: Pangeja, Laurazija, Gondvana, prama-

siv? Koji su danaßnji kontinenti bili dijelovi Laurazije, a koji Gondvane? Koje je
podru©je „preßlo” s ju¥noga kopna na sjeverno kopno? Kada i kako su se zbile
Kaledonska, Varisti©ka, Pacifi©ka i Euroazijska orogeneza?
Razvoj kontinenata rezultat je dugoga geoloßkog razvoja. Povrßina kopna
poveùavala se na viße na©ina. Tijekom pojedinih orogeneza prastaroj jezgri kore,
pramasivu, prirasle su sve novije i novije planine.
PRAMASIVI. Pramasivi se sastoje od najstarijih dijelova Zemljine kore i

od ostataka planina iz prastarog i ranog doba koje su srasle sa Zemljinom
korom, a koje su ©esto rastroßene sve do svojeg temelja (69. slika). Na
podru©ju nepokrivenih pramasiva na povrßini se pojavljuju prastare stijene
(dubinsko magmatske i metamorfne stijene). Pramasivi s izvanredno krutim
ustrojstvom tijekom kasnijih orogeneza obavljali su samo oscilantno gibanje,
izdizali su se i slegali. Slegnute pramasive preplavilo je more i na njima
nagomilalo sedimentne stijene. Te pramasive zbog toga nazivamo pokrive-
nim pramasivima (plo©ama).
Ponavljanje: Koje su najva¥nije dubinsko magmatske, metamorfne i sedimentne
stijene?
Pramasiv je tektonsko-geoloßki pojam, ali nije reljefna jedinica. Pramasivi u
reljefnom pogledu podjednako mogu biti ravnice (npr. znatni dio Balti©koga
ßtita) i planine (npr. neki dijelovi Brazilskog viso©ja).
U pramasivima rastroßenim do temelja dubinske magmatske ruda©e
(ruda©a ¥eljeza, nikla, platine i kroma) mogu se eksploatirati blizu povrßine.
Starodobni sedimentni pokriva© pokrivenih pramasiva mo¥e sadr¥avati
kameni ugljen, a mlaœi sedimenti naftu, zemni plin, kamenu i kalijevu sol.
69. PRAMASIVI ZEMLJE
1 – KANADSKI,
2 – BALTI<KI,
3 – ANGARA,
4 – KINESKI,
5 – DEKAN,
6 – ARAPSKI,
7 – GVAJANSKI,
8 – BRAZILSKI,
9 – AFRI<KI,
10 – AUSTRALSKI PRAMASIV
88
Jedan od najva¥nijih procesa orogeneza jest boranje sedimentnih slojeva

stijena. Tako nastale planine zbog toga nazivamo boranim planinama. Ni veù
o©vrsla starija podru©ja nisu mogla izbjeùi utjecaj orogeneza koje su bile popraùe-
na golemim tektonskim kretanjima. Na njihovu su podru©ju nastali rasjedi, du¥
rasjeda su se izdigle gromade i uleknuli rovovi i bazeni. Tako su od nekadaßnjih
boranih planina nastale gromadne planine. Od velikih planinskih sustava Zemlje
dijelovi Kaledonskog i Varisti©koga planinskog sustava, nastalih u starom dobu,
veù su se pretvorili u gromadne planine. U sedimentnim dijelovima Pacifi©kog i
Euroazijskoga planinskog sustava, nastalim na granici srednjeg i novog doba, joß
se mogu raspoznati prvotna borana ustrojstva (strukture).
GROMADNE PLANINE, BORANE PLANINE. Gromadne planine formi-

rale su se uglavnom raskomadanjem boranih planina, a ponegdje su nastale
na srednjodobnim sedimentima koji su raß©lanjeni rasjedima i izdignuti do
razli©itih visina. Njihovi tektonski oblici su razli©iti rasjedni oblici. Zemljine
sadaßnje borane planine nastale su du¥ rubova plo©a koje su i danas aktivne.
Tektonski oblici boranih planina jesu razni borani oblici.
Ponavljanje: Koje su najva¥niji rasjedni i borani oblici?

U boranim planinama nalazimo veùinom meœusobno usporedne lance.
Pojedini lanci sastoje se od razli©itih stijena (npr. sedimentni, kristalni i vulkanski
lanci). Pojedine se planine pak nadovezuju jedno na drugo poput lanca. Zato ©esto
upotrebljavamo i naziv lan©ana planina.
U gromadnim i boranim planinama razlikuju se samo tektonski oblici.
Kona©ne oblike planina – pokraj tektonskih oblika – oblikovale su vanjske sile.
Rad vanjskih sila pak prije svega odredila je veli©ina izdizanja. Ni¥e planine veùi-
nom je oblikovala rije©na erozija, a visoko izdignute planine mogle su se i zaledi-
ti. Zbog toga meœu gromadnim i boranim planinama podjednako nalazimo pla-
nine koje je oblikovala rije©na erozija, odnosno rad leda.
U nekadaßnjim morskim zaljevima koji su se prostirali na rubu varisti©kih
planina, nastala su najbogatija le¥ißta kamenog ugljena na Zemlji. Meœu boranim
planinama vulkanizmom bogati ameri©ki dijelovi Pacifi©koga planinskog sustava
(Kordiljeri, Ande) najbogatija su le¥ißta ruda©a obojenih i plemenitih metala na svi-
jetu. Na podru©ju Euroazijskoga planinskog sustava ima manje ruda©a. Na mjestu
nekadaßnjih morskih zaljeva, meœutim, nastala su bogata le¥ißta smeœeg ugljena,
nafte, zemnoga plina i soli.
Osim orogeneza povrßinu kopna poveùavale su i ravnice nastale nasipa-
vanjem ulegnuùa (morskih i jezerskih bazena).
89
RAVNICE. Ravnice su podru©ja s vodoravnom ili blizu vodoravnom

povrßinom gdje nagib nije veùi od 6‰ (60 cm/100 m). Na potpuno ravnoj,
tzv. potpunoj ravnici razlika u visini na 1 km2 obi©no je manja i od 10 – 20 m,
a na tzv. nepotpunoj ravnici mo¥e iznositi i 20 – 50 m/km2.
Veùina velikih rije©nih ravnica (npr. Padska nizina, Amazonska zavala,
Mississippijska zavala) nastala je nasipavanjem ulegnutih bazena. Meœu
nepotpunim ravnicama ©esto nalazimo ravnice nastale denudiranjem (npr.
nepokriveni pramasivi Balti©kog i Kanadskoga ßtita). Na temelju polo¥aja u
odnosu na razinu mora ravnice dijelimo na depresije (ispod razine mora),
nizine (0 – 200 m iznad razine mora) i visoravni (iznad 200 m) (70. slika).
Na zemljovidima pojedinih kontinenata tra¥imo depresije, nizine i visoravni.
70. VISORAVAN (ALTIPLANO, BOLIVIJA), NIZINA (KISKUNSÁG), DEPRESIJA (NIZOZEMSKA)
90
Nasljednici Pangeje
Danaßnji kontinenti nasljednici su Pangeje, golemog opùeg kontinenta iz
starog doba, jer su nastali njezinim raskomadanjem. Do danaßnjeg razmjeßtaja
kontinenata doßlo je otprilike prije 10 –12 milijuna godina.
Obrise (konture) kontinenata poznate sa zemljovida, prikazuju trenuta©no
stanje, njihove su glavne crte nastale svega prije nekoliko tisuùa godina. Za vrijeme
glacijacije, naime, razina svjetskog mora bila je mnogo ni¥a. Nakon otapanja
ledenog pokriva©a uslijedilo je, s jedne strane, povißenje razine mora, s druge
strane, izdizanje kopna osloboœenog od leda. Danaßnje obalne crte formirale su se
samo u holocenu. U tektonskom pogledu kontinenti se ne zavrßavaju kod danaß-
njih morskih obala. Njima pripadaju kontinentalna postolja, drugim imenom
ßelfovi koji su prekriveni morem pliùim od 200 m. Tako, na primjer, Britanski otoci
le¥e na kontinentalnom postolju Europe.
Kontinenti su prostrana kopna, sa svih strana opkoljena morem, koja imaju

samostalnu prastaru jezgru – pramasiv. Danaßnji su se kontinenti formirali tije-
kom dugoga geoloßkog razvoja. Njihova se povrßina poveùavala planinama (gro-
madne i borane planine), odnosno ravnicama (aluvijalne i denudirane ravnice).
Podrijetlo geoloßkih naziva

Tuma©enje geoloßkih naziva, kao svaka etimologija, odaje mnoge zanimljivosti.
Meœunarodni nazivi „doba” koji obuhvaùaju najdulje vremensko razdoblje – prastaro, rano, staro
doba itd. – gr©kog su podrijetla i ukazuju da se raß©lamba, podjela obavljala na temelju razvoja ¥ivotinjsko-
ga svijeta. Svaki se naziv zavrßava na „zoik” ßto mo¥emo prevesti kao „¥ivotinjsko vrijeme” ili „vrijeme ¥iv-
ljenja ¥ivotinje”. Zajedni©ki naziv prastarog i ranog doba jest kriptozoik, tj. „vrijeme skrivenog ¥ivljenja
¥ivotinja”, jer iz toga doba nisu ostali fosili. Zajedni©ko ime starog, srednjeg i novog doba jest fanerozoik, tj.
„vrijeme o©iglednoga ¥ivotinjskog ¥ivota koje se mo¥e istra¥ivati”. Unutar toga staro doba je paleozoik,
srednje doba mezozoik, a novo doba kenozoik, tj. „vrijeme staroga, srednjega i novoga ¥ivotinjskog ¥ivota”.
Pou©no je i podrijetlo naziva pojedinih razdobalja i epoha. Veùina naziva razdobalja starog doba
potje©e iz Velike Britanije, istodobno dokazujuùi va¥nu ulogu stijena koje su na tim prostorima nastale u tom
dobu, s druge strane pak pokazuju da se geoloßka znanost razvila u prvom redu u Engleskoj. Kambrij je
dobio naziv po rimskom imenu sjevernog dijela Walesa (Cambria). U nazivu ordovicija i silura o©uvala su
se imena nekadaßnjih keltskih plemena koja su ¥ivjela u Walesu. Devon je dobio ime po ju¥noengleskoj gro-
foviji Devon. Samo zadnja dva razdoblja starog vijeka potje©u s drugoga mjesta. Karbon, tj. razdoblje uglje-
na, dobilo je ime po bogatim le¥ißtima kamenog ugljena, a perm nosi ime gubernije Perm u carskoj Rusiji
gdje su naßli debele slojeve iz razdoblja perma.
Iz Velike Britanije potje©e i naziv Kaledonske orogeneze i planinskog sustava: naime, u starom vijeku
ime fikotske bilo je Caledonia. Varisti©ka orogeneza i planinski sustav sa©uvali su ime plemena Varisk koje
je ¥ivjelo na podru©ju danaßnje Bavarske.
Meœu razdobljima srednjeg doba naziv trijas (gr©ki zna©i „trojstvo”) upuùuje na ©injenicu da to raz-
doblje mo¥emo podijeliti na tri karakteristi©na dijela. Jura je dobila ime po ßvicarskoj planini Jura, a kreda
po vapnencu nastalom u tom razdoblju koji se mo¥e upotrijebiti i kao kreda za pisanje.
U imenima tercijara i kvartara (novo doba) dalje ¥ivi podjela iz XVIII. stoljeùa. Prema toj podjeli staro
doba bila je prva (primarna) etapa, srednje doba druga (sekundarna) etapa, a njih su slijedile treùa etapa (ter-
cijar) i ©etvrta etapa (kvartar). Gr©ki nazivi epoha tercijara i kvartara skrivaju osebujno stupnjevanje: eocen
(= zora novog doba), oligocen (= jedva novo doba), miocen (= zamalo novo doba), pliocen (= viße novog
doba), pleistocen (= najviße novog doba), holocen (= sasvim novo doba).
Euroazijski i Pacifi©ki planinski sustav dobili su ime po geografskom polo¥aju. Euroazijski, naravno,
po Europi i Aziji, a Pacifi©ki po tihooceanskom, tj. pacifi©kome prostoru.
91
ATMOSFERA
Graœa i struktura atmosfere

Zemlju opkoljava viße desetina tisuùa kilometara debela atmosfera.
Meœu velikim planetima samo je Zemljina atmosfera omoguùila razvoj
¥ivota. Udisanje kisika, jednog od elemenata atmosfere, osigurava naß ¥ivot.
Vremenske pojave koje se zbivaju u atmosferi odreœuju karakter moguùe granice
©ovjekova naseljavanja i proizvodnje namirnica. Neki slojevi atmosfere brane
Zemlju od ßtetnih zra©enja Sunca, a zbog trenja izgaraju veùi dio meteorita koji se
kreùu prema Zemlji s velikom brzinom.
Tu ¥ivotvornu i zaßtitnu sredinu ©ovjek zadnjih desetljeùa sve viße narußava,
ugro¥ava. Da bismo svjesno zaßtitili atmosferu, trebamo je prvo upoznati!
Insolacija je osnova atmosferskih pojava
Ponavljanje: Ponovimo ukratko ßto smo u©ili o Suncu.

Prema fizi©kim zakonima zra©enja izmeœu temperature tijela koja su izvor
zra©enja i valne du¥ine koju emitiraju postoji obrnuti uzajamni odnos. Tijela s
visokom temperaturom emitiraju uglavnom kratkovalne zrake.
Prisjetimo se ßto smo iz fizike u©ili o radijacijskoj zoni.
Zra©enje koje sti¥e sa Sunca s povrßinskom temperaturom od 6100 K iznosi
0,2 – 3,2 µm (mikrometar: milijuniti dio metra, 1µm = 10-6 m). Sa Sunca na Zemlju
podjednako dospijeva zra©enje koje spada u zonu vidljivoga svjetla (0,4 – 0,75
µm), odnosno u zonu s manjom valnom du¥inom, tj. u ultraljubi©astu zonu (0,2 –
0,4 µm) i u zonu s veùom valnom du¥inom, tj. u infracrvenu zonu (0,75 – 3,2 µm).
Najja©e emitirana energija spada u zonu plave boje (oko 0,48 µm).
Osim zraka koje daju svjetlo i toplinu, prema Zemlji se pribli¥avaju i ßtetni
svjetlosni snopovi. Ultraljubi©asto zra©enje veoma je opasno za ¥ivi svijet na Zemlji
jer unißtava stanice. Te ßtetne zrake, meœutim, zadr¥ava ozonski omota© nastao u
visini od 20 – 30 km, a koji se sastoji od troatomske molekule kisika (O3).
Ponavljanje: fito smo u©ili o ulozi ozona u nastajanju ¥ivota?
92
Sastav atmosfere
Tvar atmosfere je zrak koji je smjesa razli©itih plinova, a osim toga sadr¥i
joß tekuùe i krute sastojke.
Atmosferske plinove razvrstavamo na temelju trajnosti njihove koli©ine.
Plinove ©iju koli©inu dulje vremena mo¥emo smatrati nepromjenljivom nazivamo
trajnim plinovima (dußik, kisik, razli©iti plemeniti plinovi [argon, neon, helij, krip-
ton, ksenon]). Atmosferski plinovi ©ija se koli©ina za nekoliko godina ili desetljeùa
primjetljivo mijenja ©ine skupinu promjenljivih plinova (uglji©ni dioksid, metan,
vodik, ozon). I na kraju u skupinu vrlo promjenljivih plinova (vodena para,
uglji©ni monoksid, dußikov dioksid, amonijak, sumporni dioksid, sumporovodik)
ubrajamo plinove ©ija se koli©ina mijenja veù za nekoliko dana ili tjedana.
Uzmemo li u obzir omjer atmosferskih plinova unutar danog obujma (raz-
mjerna koli©ina), najva¥niji sastavni dijelovi atmosfere jesu:
• dußik (N2) 78%
• kisik (O2) 21%
• argon (Ar) 0,9%
• uglji©ni dioksid (CO2) 0,03%
To©nu koli©inu plinova koji zauzimaju preostale postotke atmosferskog obuj-
ma mo¥emo izraziti veù samo milijunitim dijelom. Meœutim, i ti su plinovi veoma
va¥ni, a buduùi da se u atmosferi nalaze u maloj koncentraciji, njihova i najmanja
promjena mo¥e izazvati znatne posljedice.
Struktura atmosfere
Zbog Zemljine gravitacije prete¥iti dio atmosfere, 95% njezine mase, zgusnut
je u donjem sloju od 20 km. Iznad 80 km nalazimo veù samo 0,001% atmosferske
mase. Gornja granica atmosfere ne mo¥e se to©no odrediti. Udaljavajuùi se od
Zemljine povrßine, atmosfera postupno postaje sve rjeœa, zatim u visini od viße
desetina tisuùa kilometara, bez oßtre granice, prelazi u izvanredno razrijeœenu tvar
meœuplanetarnoga prostora.
Na osnovi temperaturnih svojstava atmosferu do oko 1000 km dijelimo na
©etiri sloja (71. slika). Pojedine slojeve (sfere) odjeljujemo jedno od drugoga tamo
gdje pad ili povißenje temperature prelazi u suprotni smjer.
Troposfera je debela prosje©no svega 10 – 12 km, ipak je ona najva¥nija zona
atmosfere. Taj sloj sadr¥i 80-ak posto atmosferske mase i gotovo ©itavu njezinu
koli©inu vode. Vremenske pojave, osim nekih izuzetaka, zbivaju se u troposferi. U
blizini njezine gornje granice leti veùina civilnih zrakoplova. Udaljavajuùi se od
Zemljine povrßine, temperatura se u troposferi postupno smanjuje. Na gornjoj
granici troposfere temperatura iznosi prosje©no –56 °C.
Stratosfera se nalazi na visini od 11 do 50 km. U toj se zoni temperatura znat-
no povisuje. Uzrok tomu je nazo©nost ozonskog omota©a. Ozon nastaje od obi©noga
kisika (O2) pod utjecajem ultraljubi©astoga zra©enja Sunca. Ultraljubi©asto zra©enje,
naime, dio dvoatomskih molekula kisika rastavlja na atome. Atomi kisika se spaja-
ju s dvoatomskim molekulama kisika i stvaraju ozon (O3). Ozon, dok upija ultralju-
93
bi©aste zrake, ponovno se raspada na

100 atomski i molekularni kisik. Od tih se
TERMOSFERA dijelova pak stvaraju nove ozonske
90
molekule. Ozon je dakle veoma ras-
80 padljiva tvar, a ozonski omota© pokazu-
je stalno kru¥enje raspadanja i nastaja-
70 MEZOSFERA
nja. Ozonski omota© upija energiju, a
60 posljedica toga je zagrijavanje. Zbog
Visina (km)
toga je temperatura na gornjoj granici

50 stratosfere blizu vrijednosti temperature
40
O3 | | | | | |
O3 O3
iznad zemljine povrßine (10-ak °C).
STRATOSFERA U mezosferi koja se nalazi iznad
30 stratosfere temperatura opet opada.
20 Meteori koji se kreùu prema Zemlji do-
gorijevaju veùinom u mezosferi. Gornja
10 granica mezosfere nalazi se na visini od
TROPOSFERA
oko 85 km i najhladniji je dio atmosfere
–80 –40 0 40 80 (–92 – –120 °C).
–100 –100 –20 20 60 100
Iznad mezosfere se nalazi termos-
Temperatura (°C)
fera koja takoœer upija (apsorbira)
71. STRUKTURA ATMOSFERE ultraljubi©asto zra©enje, zbog toga joj se
temperatura sve viße povisuje (prosje©-
na vrijednost joj iznosi oko 1000 °C). Razrijeœena tvar termosfere sastoji se od iona,
tj. od ©estica s elektri©nim nabojem. Zbog toga taj sloj prikladan za vodljivost elek-
triciteta nazivamo i ionosferom. Taj daleki sloj atmosfere takoœer je vrlo va¥an za
©ovje©anstvo jer odbija radiovalove.
Atmosfera je osnovni uvjet i ujedno zaßtitnik zemaljskog ¥ivota.

Atmosferskim pojavama upravlja Sun©evo zra©enje raznih valnih du¥ina. Na
temelju trajnosti koli©ine plinova atmosfera je smjesa trajnih, promjenljivih i
vrlo promjenljivih plinova. Najva¥niji sastavni dijelovi atmosfere – prema
postotku obujma – jesu dußik i kisik. Donju zonu atmosfere od oko 1000 km
na temelju temperaturnih zna©ajka dijelimo na troposferu (pozornica vre-
menskih pojava), stratosferu (mjesto ozonskog omota©a koji ßtiti Zemlju od
ultraljubi©astoga zra©enja), mezosferu i termosferu.
Kako je nastala Zemljina atmosfera?

Primarna Zemljina praatmosfera – kao kod drugih planeta sli©noga karaktera – mogla se sastojati od
kozmi©kih plinova: od vodika, helija, metana, amonijaka, sumporovodika i vodene pare. Veùina tih
kozmi©kih plinova – mo¥da osim vodene pare koja je mogla stupiti u reakciju sa ©vrstim sastavnim elemen-
tima praplaneta – ishlapila je u svemiru. Sekundarna Zemljina atmosfera nastala je od vodene pare i od
plinova (npr. uglji©nog dioksida, dußika) koji su se oslobodili pri kasnijoj vulkanskoj djelatnosti. Zbog
poja©anog zahlaœivanja na Zemlju se prvo vratila vodena para u obliku kiße, a u udubljenjima na Zemljinoj
povrßini ta se kißa akumulirala u prve oceane.
94
Ÿivot se razvio u oceanima, a putem fotosinteze krenulo je oslobaœanje, proizvodnja kisika. Sadr¥aj
kisika po©eo se poveùavati prije oko 2 milijarde godina. To nam svjedo©e crvenkasti sedimenti koji sadr¥e
¥eljezo.
Zaßto ti sedimenti svjedo©e o nazo©nosti kisika?

Prema istra¥iva©ima prije 2-3 milijarde godina u atmosferi je moglo biti 17% uglji©nog dioksida
nasuprot danaßnjih 0,03%. Taj uglji©ni dioksid nije nestao bez traga, veù je aktivno sudjelovao u stvaranju
vapnenastih stijena Zemljine kore. U Zemljinim najstarijim vapnenastim sedimentima, u vapnencu (CaCO3)
starom oko 1,7 milijarde godina skriva se uglji©ni dioksid ondaßnje atmosfere.
Od dvoatomskih molekula kisika (O2), koji je dospio u atmosferu, po©etkom starog doba, prije 500-ak
milijuna godina nastao je ozonski omota© pod utjecajem Sun©eva ultraljubi©astoga zra©enja. Njegovo je nas-
tajanje imalo odlu©ujuùu ulogu u razvoju zemaljskog ¥ivota. Prije toga ¥iva su biùa mogla ¥ivjeti samo u vodi
oceana, buduùi da je veù 10-ak m debeli vodeni sloj pru¥io zaßtitu od ultraljubi©astog zra©enja. Na kopnu se
¥ivot mogao pojaviti samo nakon stvaranja ozonskog omota©a.
Podrijetlo dußika, koji je prema postocima obujma najzna©ajniji atmosferski plin, tuma©e i dvije teori-
je. Prema jednoj teoriji dußik se nagomilao tijekom vulkanske djelatnosti od viße milijardi godina, a prema
drugoj nazo©nost dußika u svezi je s razvojem ¥ivih organizama.
Od po©etka starog doba, tj. u zadnjih 500 milijuna godina, u sastavu atmosfere veù se nisu dogodile
bitne promjene. To je bilo istinito sve do XX. stoljeùa kada se kao posljedica ßtetne ©ovjekove djelatnosti
narußava ravnote¥a od viße milijuna godina!
Ali to je veù drugo poglavlje!
Od sun©anih zraka do zagrijavanja zraka

Zra©enje koje dolazi iz Sunca prolazi kroz atmosferu i doslovno prevali
duga©ak put do Zemljine povrßine. Kako bi na kraju sun©ane zrake zagrijale zrak,
potrebno je mnogostrano uzajamno djelovanje sustava insolacija – atmosfera –
povrßina zemlje, tj. potreban je „duga©ak put”. Najva¥niji elementi toga procesa:
• zra©enje Sunca (insolacija),
• atmosferski ©initelji koji preina©uju zra©enje,
• zemljina povrßina koja upija zra©enje,
• povrßinske zra©ne struje, odnosno morske struje.
Sun©evo zra©enje i atmosferski ©initelji koji ga preina©uju

Ponavljanje: fito smo do sada u©ili o Sun©evom zra©enju?
Pratimo put svjetlosnih snopova koji vodi od Sunca kroz atmosferu.
Zra©enje Sunca donosi na popre©ni presjek vanjske granice atmosfere, koji je
okomit na zra©enje, 1354 W/m2 energije (W [vat] je jedinica mjere prinosa energi-
je [J] koji otpada na jedinicu vremena [s]). Tu vrijednost nazivamo sun©evom kon-
stantom.
Meœutim, na Zemljinu povrßinu sti¥e samo dio te koli©ine zra©enja. Znatan
dio (30%) odbija se u svemir iz atmosfere, a djelomi©no s oblaka. Oko 15%
zra©enja pak upija se u atmosferi. Dio kratkovalnih ultraljubi©astih zraka – kako
smo to veù vidjeli – apsorbira ozon, a odreœeni dio dugovalnih infracrvenih
zraka apsorbira vodena para i uglji©ni dioksid. Apsorpcija proizvodi toplinu i
dovodi do zagrijavanja, meœutim, taj tijek samo u maloj mjeri zagrijava zrak (72.
slika).
95
5% ukupno sun©evo
odbijanje iz
atmosfere zra©enje
100%
odbijanje s 21%
oblaka
apsorbiranje u
15% atmosferi
6%
odbijanje sa
Zemljine povrßine apsorbiranje u
3% oblacima
insolacija koja
stigne na
Zemljinu
povrßinu
50%
72. GUBICI SUN<EVA ZRA<ENJA U ATMOSFERI

(POSTOTNI IZNOSI SLUŸE SAMO ZA INFORMACIJU!)
One©ißùene ©estice atmosfere dio zraka prisiljavaju da promijeni svoj smjer.

Zahvaljujuùi tome, sa svake to©ke nebeskoga svoda sti¥e divergentno zra©enje,
zapravo dnevno svjetlo.
Ponavljanje: Kojoj boji odgovara valna du¥ina na kojoj iz Sunca sti¥e zra©enje s
najja©om energijom?
Atmosferski gubitak energije znatan je prije svega kod kratkovalnih zraka.
Tako se zrake koje dospiju na Zemljinu povrßinu pomi©u prema du¥im valovima.
Zbog toga zrake koje donose najviße energije sti¥u na valnoj du¥ini koja odgovara
¥utoj boji (0,55 µm). fito Sunce stoji ni¥e, tj. ßto dulji put prevale njegove zrake kroz
atmosferu, to je ja©i pomak na spektru boja. Zbog toga Sunce u zalazu vidimo u
naran©astoj, odnosno crvenoj boji.
96
Zemljina povrßina koja upija Sun©evo zra©enje
Ponavljanje: U kakvoj su uzajamnoj vezi temperatura tijela koje je izvor zra©enja i

valna du¥ina ispußtanih zraka?
Do Zemljine povrßine sti¥e oko polovica Sun©eva zra©enja. Sun©evo zra©enje
koje stigne na Zemljinu povrßinu apsorbira se i pretvara u toplinu. Povrßina s tom
toplinom zagrijava najni¥i sloj zraka. Sunce dakle zrak zagrijava odozdo, posre-
dovanjem Zemljine povrßine. (To je objaßnjenje i pada temperature od Zemljine
povrßine do gornje granice troposfere!)
Zemljina povrßina ispußta dugovalno zra©enje. To se zra©enje nalazi u zoni
izmeœu 3 i 100 µm, a najveùu energiju dosti¥e 10-ak µm. Dio zraka nestaje u
svemiru kroz atmosferske „prozore” i tako se u odnosu na Zemlju izgubi. Veùinu
zraka – buduùi da je rije© o dugovalnim zrakama – apsorbira (pretvara u toplinu)
sadr¥aj vodene pare i uglji©nog dioksida u zraku i, pretvorivßi ih u toplinu, vraùa
prema Zemlji. To svojstvo atmosfere za zadr¥avanje topline jest efekt staklenika
(73. slika). Naziv potje©e od sli©nog efekta koji se primjeùuje kod staklenika. Efekt
staklenika znatno poveùava temperaturu zra©nih slojeva blizu povrßine. Bez efek-
ta staklenika prosje©na temperatura na povrßini Zemlje umjesto sadaßnjih +15 °C
bila bi –20 °C.
73. EFEKT STAKLENIKA <INI NAfi PLANET UGODNIM
(Danju dakle opa¥amo insolaciju koja sti¥e sa Sunca i emanaciju s povrßine.

Noùu se zbiva samo teresti©ka radijacija. Ako je noùu nebo ©isto [nema oblaka ili
one©ißùenih ©estica], znatan dio ispußtene topline bez zapreke napußta Zemljinu
povrßinu. Zbog toga se za vedrih noùi zrak jako rashladi.)
Na mjeru zagrijavanja, do kojeg dolazi zbog zra©enja, utje©e viße ©initelja:
• upadni kut sun©anih zraka,
• duljina insolacije,
• graœa reljefa.
97
fito je veùi upadni kut koji zat-

varaju sun©ane zrake i Zemljina povr-
ßina, tim viße energije dospijeva na
istu povrßinu (74. slika). Astronomski
moguùi upadni kut sun©anih zraka na
Zemlji kuglastog oblika smanjuje se od
ekvatora prema polovima (75. slika).
Du¥ dane zemljopisne ßirine, u skladu s
prividnim kretanjem Sunca, dnevno se
mijenja upadni kut pa tako i zagrijava-
nje. Na zagrijavanje utje©e i reljef,
odnosno i to prema kojoj strani svijeta je
okrenuta padina. Taj ©initelj je ekspozi-
74. SVJETLOSNI SNOPOVI S JEDNAKIM
PROMJEROM NA ZEMLJI KUGLASTOG
cija padine (76. slika).
OBLIKA PADAJU NA POVRfiINI Vrijeme trajanja Sun©eva zra©enja
S RAZLI<ITOM VELI<INOM nazivamo duljina insolacije, a mjerimo
je satima. U fikotskoj npr. godißnja dulji-
na insolacije iznosi svega 800 sati, a u
S unutraßnjosti Sahare 4000 sati.
66°
Pogledajmo u atlasu na karti du¥ine
23° osun©avanja Maœarske prostorne razlike
sun©anih sati.
0°
Karakter, tvar i pokrivenost vege-
23° tacijom reljefa pri istoj koli©ini zra-
©enja uzrokuje razli©ito zagrijavanje.
66° Druk©ije se zagrijava kopno, a
druk©ije otvorena vodena povrßina
J
mora. Kopneni prostori s niskom speci-
fi©nom toplinom zagriju se i pod utjeca-
jem manje toplinske energije, dok je za
zagrijavanje vodene povrßine s velikom
specifi©nom toplinom potrebno viße
toplinske energije. Kod kopna se energi-
ja upotrijebi samo za zagrijavanje
povrßine, a kod mora toplina se
uskladißtava u gornjemu, 20-ak m debe-
lom sloju. Mora se dakle zagrijavaju
sporije, ali dugotrajnije, a zagrijavanje
75. UPADNI KUT SUN<ANIH ZRAKA NA na kopnu br¥e je i ja©e, a rashlaœenje
RAZNIM ZEMLJOPISNIM fiIRINAMA je takoœer br¥e i ja©e.
98
Na zagrijavanje kopnenih povrßina

razli©itoga karaktera utje©e vrijednost
albeda, tj. sposobnost povrßine za odbi-
janje zra©enja.
Tako npr. od zra©enja koje stigne
na povrßinu
povrßina
sa svje¥im snijegom odbija 85 – 95,
pjeß©ana povrßina odbija 37 – 40,
oranica odbija 15 – 20,
listopadna ßuma odbija 10 – 20, 76. UPADNI KUT SUN<ANIH ZRAKA
crnogori©na ßuma odbija 5 – 15% PREINA<UJE I RELJEF (NAGIB)
zra©enja, tj. toliki im je albedo.
Uloga zra©nih i morskih struja

Graœa atmosfere – zrak – u stalnom je pokretu. Zra©ne, odnosno morske
struje odnose, pregrupiraju koli©inu topline koja sti¥e na dano mjesto.
Sun©evo zra©enje, proßavßi kroz atmosferu, odbija se (divergira), odnosno

pri apsorpciji se pretvara u toplinu. Donji slojevi zraka zagriju se posred-
stvom Zemljine povrßine. Svojstvo atmosfere za zadr¥avanje topline jest efekt
staklenika. Mjeru zagrijavanja preina©uju upadni kut sun©anih zraka,
ekspozicija padine, du¥ina osun©avanja, odnosno karakter, tvar i boja reljefa.
Prelistavajuùi povijesne biljeßke

Ulomci iz knjiga Antala Réthlyja: Idôjárási események és elemi csapások Magyarországon 1700-ig
(Akadémiai Kiadó, 1962.) i Idôjárási események és elemi csapások Magyarországon 1701–1800-ig
(Akadémiai Kiadó, 1970.)
Uvijek je postojalo, a postoji i danas zanimanje za ekstremne vremenske pojave minulih vremena, a
pogotovo za elementarne nesreùe koje ih ©esto prate. Rijetke su se prirodne pojave bilje¥ile i onda ako nisu
uzrokovale ßtetu, a ßirenjem kulture sve viße ljudi ih je ovjekovje©ilo. U naßoj domovini djelatnost takvoga
karaktera takoœer ima tradicije. Nekada je svaka ekstremna vremenska pojava ili rjeœa atmosferska pojava
bila siguran predznak dolaska rata.
fiirenjem opùe prosvjete bilo je sve viße radoznalaca koji su zapisali prirodne pojave koje su bile u tijes-
noj vezi sa svakidaßnjim ¥ivotom. Pogotovo su se mnogi gradski i ¥upanijski lije©nici zanimali za promjene
atmosferskih pojava. Oni su prvi spoznali posredan ili neposredan utjecaj vremena na ljudski organizam i
©ovjekove ¥ivotne prilike.
… U XVIII. stoljeùu takoœer je viße njih zabilje¥ilo tzv. „crvenu kißu”. O toj pojavi imamo ßest pouz-
danih podataka, a znamo i imena o©evidaca. Takvu su kißu uo©ili i u zimu 1711. godine koju je zabilje¥io
ßopronski primarius Gensel. Tada je ju¥ni vjetar donio crveni pustinjski pijesak s afri©kih obala
Sredozemnog mora koji je snijeg obojio u crvenu boju.
Godine 1783. uo©ili su drugu, joß rjeœu neobi©nu pojavu. Tada se pri izlasku i zalasku sunca diljem
Europe javljalo jutarnje i ve©ernje crvenilo, a danju, osobito sredinom ljeta, nebo je bilo tamnosive boje. To
atmosfersko one©ißùenje uzrokovala je golema masa finog pepela koji je u zrak dospio sredinom svibnja pri-
99
likom erupcije vulkana Hekla na Islandu. Zapadni je vjetar odnio pepeo u zra©ni prostor Europe gdje su ga
prvo uo©ili u Kopenhagenu 24. svibnja. Prva zabiljeßka u Maœarskoj ostala nam je iz Veszpréma gdje je veù
31. svibnja nebo bilo tamno. Domaùa zapa¥anja – kreùuùi se prema istoku – potje©u iz ovih naselja: Po¥un,
Keszthely, Veszprém, Budim, Pásztó, Miskolc, Klu¥ i Sibinj (Sibiu). Atmosferska one©ißùenost nedvojbeno se
proßirila na cijelu zemlju, i to je uzrokovalo lijepe opti©ke pojave, odnosno pri visokom hodu Sunca tamno,
sivo nebo. Zanimljivo je autor jednog priru©nika toga doba opßirno opisao rasprostranjenost te pojave u
Europi, ali mu uzrok joß nije bio poznat.
Vremenska obavjeßtenja iz XVIII. stoljeùa obuhvaùaju slu©ajeve koji su gotovo iznimni. Neke od njih
ùu navesti:
Prosinac 1706. fiopron. Cvjetaju krußke i bazge.
Kolovoz 1719. Maœarska. Zbog velike i dugotrajne vruùine na tlu su na mnogo mjesta nastale 6 – 8 cm
ßiroke i 1 m duboke pukotine (Eperjes, Erdelj).
29. o¥ujka 1773. Alföld. Meùava je unißtila viße od 10 000 domaùih ¥ivotinja.
Sije©anj 1791. Hontska ¥upanija. Zriju jagode. Budim. Listaju voùke i vinova loza.
26. lipnja 1793. Debrecin. Pada snijeg.
2. srpnja 1797. Debrecin. Mraz, snijeg, uginulo je viße stotina ovaca.
Antal Réthly (1879. – 1975.), meteorolog, sveu©ilißni profesor, osniva© Meteoroloßke ka-
tedre na budimpeßtanskome sveu©ilißtu. Izmeœu 1925. i 1927. organizira meteoroloßku
slu¥bu u Turskoj. Ulomci su uzeti iz njegovih knjiga koje je sastavio na temelju sakup-
lja©kog rada od ßest desetljeùa. U knjigama su opisane vremenske pojave Maœarske od
83. pr. n. e. do 1800. godine.
Elementi vremena i klime:

temperatura i vjetar
Meœu atmosferskim procesima za ©ovjeka su najva¥nije pojave u svezi s vre-
menom i klimom. U svakodnevnom se govoru ©esto pogreßno upotrebljava pojam
vremena i klime. fito podrazumijevaju pod tim pojmovima istra¥iva©i atmosfere?
Vrijeme – vremenske prilike – klima

Istra¥iva©i razlikuju zapravo tri pojma: vrijeme, vremenske prilike i klimu.
Vrijeme u tome smislu zna©i trenuta©no stanje atmosfere na danome mjestu.
(S tim se pojmom poklapa svakodnevni izri©aj: „Kakvo je vrijeme vani?”.)
Vremenske su prilike promjene izmjeni©nih trenuta©nih stanja na danome
mjestu koje se zbivaju za nekoliko sati ili nekoliko dana. (Taj se pojam u tome smis-
lu upotrebljava kada u prognozi vremena govore o „vremenu koje se o©ekuje za
sutra”.)
Klima je sustav pravilnih, ponovljenih dogaœaja koji se opa¥aju tijekom du-
ljeg razdoblja (nekoliko desetljeùa) u vremenskim prilikama danoga mjesta.
Sva tri pojma vrijede samo „za dano mjesto”, tj. za geografski odreœeni pros-
tor koji se dobro mo¥e ograni©iti. Zna©ajke pojedinih prostora, meœutim, mo¥emo
odrediti samo onda ako imamo broj©ane podatke. Podaci koje mo¥emo karakter-
izirati brojevima jesu elementi vremena (temperatura, atmosferski tlak, vjetar,
sadr¥aj vodene pare, padaline). Elementi vremena ujedno su i klimatski elementi
za ©iju karakterizaciju ne upotrebljavamo podatke pojedina©nih mjerenja, veù
100
rezultate statisti©kih prosjeka (npr. srednja godißnja temperatura, prosje©ni smjer i

snaga vjetra, vißegodißnji prosjek padalina).
Elementi vremena, odnosno klimatski elementi ©ine sustav u kojem su ti
elementi meœusobno i s okolißem u slo¥enom uzajamnom djelovanju.
S pojmovima koje smo sada upoznali bavi se viße znanstvenih grana.
Meteorologija je znanost atmosferskih, vremenskih pojava. Klimatologija je
znanost koja se bavi klimom Zemlje.
Temperatura
Ponavljanje: Koji reljefni ©initelji utje©u na upadni kut sun©anih zraka?

Vrijednost temperature zraka pokazuje znatnu promjenu i tijekom jednog
dana. Tu promjenu nazivamo dnevnim hodom temperature. Uzrok je toga smje-
njivanje dana i noùi, a preko dana promjenljiva visina Sunca. Ti ©initelji proistje©u
iz Zemljine vrtnje oko osi.
Dnevni hod temperature s odre- °C

20
œenim zakaßnjenjem slijedi prividni
18 maksimum
hod Sunca. Temperatura se nakon izlas-
16
ka sunca ne di¥e odmah jer noùna 14 dnevna ampli-
emanacija joß djeluje. Najvißa dnevna 12
tuda tempera-
temperatura u zakaßnjenju je od oko ture
10
dva sata u odnosu na kulminaciju 8
Sunca, jer – kako to veù znamo – zrak se 6 minimum
vremenska
zagrijava pomoùu povrßine (77. slika). 4 razlika izmeœu maksimalne
2 dnevne temperature
Na kojem dijelu Zemlje i u kojem 0
i kulminacije Sunca
godißnjem dobu nema dnevnog hoda 0 6 12 18 24
sati
temperature ili je on sasvim neznatan?
77. DNEVNI HOD TEMPERATURE
Vrijednost temperature ne mijenja U ZAKAfiNJENJU JE U ODNOSU NA PRIVIDNI
se samo dnevno, veù i tijekom godine. HOD SUNCA
To je godißnji hod temperature. Uzrok
je toga kru¥enje Zemlje oko Sunca,
odnosno nagib rotacijske osi.
Na kojem dijelu Zemlje nema godißnjeg hoda temperature ili je on sasvim neznatan?
Prosje©na vrijednost temperaturnih podataka mjerenih dnevno viße puta i u

razli©itim dobima dana jest srednja dnevna temperatura. Razlika izmeœu najviße
i najni¥e temperature izmjerene tijekom 24 sata jest dnevna amplituda tempera-
ture (77. slika).
Prosje©na vrijednost srednjih dnevnih temperatura tijekom jednoga mjeseca
jest srednja mjese©na temperatura, a prosje©na vrijednost srednjih mjese©nih tem-
peratura tijekom 12 mjeseci jest srednja godißnja temperatura. Srednja godißnja
temperatura takva je prosje©na vrijednost koja veoma malo odaje o temperaturnim
101
prilikama danog podru©ja. Znatno bolje karakterizira dano podru©je srednja

godißnja amplituda temperature, tj. razlika srednjih temperatura najtoplijeg i
najhladnijega mjeseca.
Raspored temperature mo¥emo prikazati i na zemljovidima. Krivulju koja
povezuje to©ke s istom temperaturom nazivamo izotermama.
Pomoùu klimatskih karata u atlasu odredimo, odnosno izra©unajmo srednju godißnju
temperaturu i srednju godißnju amplitudu temperature Londona i Budimpeßte, te
srednju godißnju amplitudu temperature na jugozapadu Irske i u sredißnjem dijelu
Sibira.
Atmosferski tlak
Pod utjecajem sile te¥e atmosferska masa izaziva na tijelima silu tlaka.
Njezina vrijednost izra¥ena na jedinicu povrßine jest atmosferski tlak zadan u hek-
topaskalu (hPa). Atmosferski tlak mjeren na razini mora jednak je s tlakom
vodenoga stupa visokog 1013 cm. Taj tlak iznosi 1013 hPa. Kako se u atmosferi
kreùemo prema gore, smanjuje se debljina zra©noga sloja iznad nas, a s tim zajed-
no smanjuje se i atmosferski tlak:
Visina (km) 0 2 4 8 10 16 20 50
Atmosferski tlak (hPa) 1013 800 600 350 270 100 50 1
Mjesta s jednakim atmosferskim tlakom takoœer mo¥emo prikazati na

zemljovidu. Krivulje koje povezuju to©ke s istim atmosferskim tlakom nazivamo
izobarama (78. slika).
Temperatura i atmosferski tlak u

meœusobnom su obrnutom omjeru. S
995
povißenjem temperature zrak se ßiri,
990 obujam mu postaje veùi i iz okolice
985 potiskuje manje zagrijane zra©ne mase.
980 Tako se atmosferski tlak danog
podru©ja smanjuje.
975
Kakav je taj proces pri zahlaœivanju?
990
995
1000
1005
78. DIO KARTE IZOBARA
102
Vjetar
Kod dva susjedna podru©ja – zbog razli©ite zagrijanosti zraka – stvara se raz-
lika u atmosferskome tlaku. Za izjedna©enje razlike u atmosferskome tlaku po©inje
strujanje zraka, atmosfersko kru¥enje u kojem zrak struji s mjesta visokoga tlaka
prema mjestu s ni¥im tlakom. Ogranak tog sustava gibanja koji usporedno struji
sa Zemljinom povrßinom nazivamo vjetrom. Vjetrovi su ime dobili po strani svi-
jeta odakle pußu (sjeverni, isto©ni, sjeveroisto©ni itd. vjetar).
Vjetar, meœutim, u stvarnosti ne puße izmeœu podru©ja s visokim i niskim
atmosferskim tlakom. Sila otklona koja proizlazi iz Zemljine vrtnje utje©e i na
smjer vjetrova (vidi objaßnjenje u okviru). Zbog toga vjetar puße gotovo uspored-
no s izobarama. To isti©e i tzv. prakti©ni zakon o vjetru: stojimo li na sjevernoj
polutki leœima okrenuti vjetru, podru©je s niskim tlakom nalazi se od nas nalijevo.
Kako taj zakon glasi na ju¥noj polutki?
CORIOLISOVA SILA
Ponavljanje: U kojem se smjeru vrti Zemlja?
Silu otklona koja proizlazi iz Zemljine vrtnje nazvali su po francuskome
matemati©aru Coriolisu (1792. – 1843.). Vrtnju Zemlje oko osi mo¥emo karak-
terizirati s kutnom brzinom koja je svugdje ista i s perifernom brzinom koja se
poveùava ako se udaljavamo od rotacijske osi, tj. ako se kreùemo prema ni¥im
zemljopisnim ßirinama. Za prvi primjer uzmimo zra©nu masu koja na sjevernoj
polutki polazi iz podru©ja ekvatora prema sjeveru (79. A) slika). Ta se zra©na
masa kreùe s mjesta s veùom perifernom brzinom prema mjestu s manjom pe-
rifernom brzinom. Zra©na se masa giba u odnosu na sustav vrtnje, a na svom
putu – zbog svoje inercije – sa©uva perifernu brzinu polazne to©ke. Na taj na©in
– „preti©uùi” Zemlju – u odnosu na prvotni smjer odstupa prema desnoj ruci.
Ako se zra©na masa na sjevernoj polutki kreùe s veùe zemljopisne ßirine prema
ekvatoru, stigne iznad to©aka s veùom perifernom brzinom. Zbog svoje inerci-
je sa©uva manju perifernu brzinu polazne to©ke, „zaostaje” u odnosu na Zemlju
koja se vrti, a to ponovno zna©i odstup u smjeru desne ruke.
U sliku 79. B) ucrtajmo ßto se zbiva na ju¥noj polutki sa zra©nom masom u gibanju.
Veli©ina Coriolisove sile nije jednaka na svakoj zemljopisnoj ßirini, ona se
od ekvatora prema polovima postupno poveùava.
A) B)
S J
79. A) UTJECAJ CORIOLISOVE SILE NA utjecaj
SJEVERNOJ POLUTKI, B) UTJECAJ CORIOLISOVE Corioli-
SILE NA JUŸNOJ POLUTKI. UCRTAJMO smjer Zemljine sove sile smjer Zemljine
SMJER KRETANJA vrtnje vrtnje
103
Podatke elemenata vremena – temperatura, vjetar, padaline itd. – mjerimo

neposredno, a podatke klimatskih elemenata dobijemo statisti©kim ra©una-
njem prosjeka. Podatke razli©ito zagrijanih povrßinskih to©aka mo¥emo
prikazati temperaturom. Razli©ita temperatura stvara razlike u atmosferskom
tlaku. Tu razliku izjedna©uje vjetar koji puße usporedno sa zemljinom povrßi-
nom. Na smjer vjetra utje©e Zemljina vrtnja oko osi.
Izvjeßùe Meteoroloßke slu¥be I. …

Podaci o temperaturi, atmosferskome tlaku i vjetru
„Podatke o vremenu priopùit ùemo na temelju opa¥anja u tri©etvrt sedam” – tu ili sli©nu re©enicu
©ujemo dnevno u jutarnjim radioemisijama. Kako – i gdje i zaßto baß onda – obavljaju se meteoroloßka
opa¥anja ©ije podatke mo¥emo ©uti u meteoroloßkom izvjeßùu?
U Maœarskoj opa¥anja i mjerenja u svezi s vremenom obavlja Dr¥avna meteoroloßka slu¥ba (Országos
Meteorológiai Szolgálat [OMSZ]) veù viße od 125 godina. OMSZ – a isto tako i slu¥be drugih zemalja – pri
opa¥anju prate upute Svjetske meteoroloßke slu¥be (WMO = World Meteorological Organization) ©ije se
sredißte nalazi u Ÿenevi. Da bismo mogli pregledati procese vremenskih prilika koji se zbivaju na veùim
prostorima, npr. u Europi, potrebna su po moguùnosti istodobna zapa¥anja. Vrijeme zapa¥anja koje je
propisao WMO: 00.00, 06.00, 12.00 i 18.00 GMT. Zapa¥anje, meœutim, zna©i o©itavanje viße instrumenata, a
podatke treba i odaslati. Zbog toga OMSZ vrijeme zapa¥anja nije ustanovio u GMT+1 sat, ßto bi odgovaralo
srednjoeuropskomu zonalnom vremenu, veù su termin pomakli za 15 minuta prije. Glavno je vrijeme
mjerenja u Maœarskoj dakle 00.45, 06.45 (podatke toga mjerenja priopùavaju ujutro na radiju), 12.45 i 18.45
sati po srednjoeuropskom vremenu (SEV). Buduùi da treba o©itati viße instrumenata, zadano vrijeme zna©i
trenutak o©itavanja barometra koji mjeri atmosferski tlak. (Na 24 glavne postaje OMSZ-a, meœutim, svakog
sata mjere meœu ostalim temperaturu, atmosferski tlak, brzinu i smjer vjetra, padaline.)
Pogledamo li imena instrumenata, vidjet ùemo da se nazivi gr©kog podrijetla obi©no zavrßavaju na
„metar” ili „graf” (npr. barometar – barograf za mjerenje atmosferskoga tlaka, termometar – termograf za
mjerenje temperature). Nazivi koji zavrßavaju na „metar” imena su instrumenata koji pokazuju svagdaßnje
trenuta©no stanje, dakle svaki put ih treba o©itati. „Grafovi” su, meœutim, naprave – sli©ne seizmografu koji
bilje¥i potrese – s mehanizmom sata, a podatke bilje¥e automatski i neprekinuto na papirni valjak s vre-
menskim podjeljcima.
Dakako, nije svejedno gdje se obavljaju zapa¥anja. Vremenske podatke treba mjeriti pod takvim uvje-
tima koji nisu karakteristi©ni samo za mjesto mjerenja, veù i za ßiru okolicu. Zbog toga su veùinu instrume-
nata postavili u tzv. meteoroloßkim postajama za instrumente. Te postaje treba formirati na otvorenome
prostoru, podalje od drveùa i zgrada. Najkarakteristi©nije zdanje vrta jest kuùica za mjerenje temperature.
Konstruirali su je tako da u njoj smjeßteni termometri mjere stvarnu temperaturu zraka bez bilo kakvog utje-
caja okolißa. Kuùica se nalazi na gotovo 2 m visokim nogama zbog toga da instrumenti ne bilje¥e tempera-
turu u blizini tla. Bo©ne su joj stijenke od reßetaka da zrak lako mo¥e strujiti kroz kuùicu. Krov i bo©ne sti-
jenke obojene su na bijelo zbog visokog albeda bijele boje. Tako se s kuùice odbijaju sun©ane zrake, a ter-
mometri su zaßtiùeni od neposredne insolacije. Vrata kuùice uvijek su okrenuta prema sjeveru da sun©ane
zrake ne dospiju u nju ni pri o©itavanju. U kuùici za mjerenje temperature, osim vrlo to©nih uobi©ajenih ter-
mometara na ¥ivu, smjeßteni su i posebni instrumenti sli©ni toplomjeru za mjerenje groznice koji bilje¥e
najni¥u, odnosno najvißu temperaturu izmeœu dva o©itavanja.
Instrumente za mjerenje vjetra postavljaju takoœer u meteoroloßkim vrtovima, i to tako da naprava za
opa¥anje bude na visini od 10 metara. Najjednostavnija ina©ica vjetromjera jest metalna plo©a (vjetrena zas-
tava) odreœene povrßine i mase koja se pod utjecajem vjetra njiße ispred stupanjske ljestvice. Veli©ina nji-
hanja mo¥e se prera©unati u brzinu vjetra zadanu u m/s. Za mjerenje vjetra takoœer su konstruirali napravu
koja neprestano radi. Na vrhu te naprave vjetar pomi©e tri polukugle sli©ne ¥licama. Taj ureœaj bilje¥i smjer
vjetra, njegovu prosje©nu brzinu i brzinu trenuta©nih naleta vjetra (80. slika).
104
Za mjerenje atmosferskoga tlaka i danas se

veùinom upotrebljava barometar na ¥ivu kojim smo
se veù u fizici koristili kod Torricellijeva pokusa.
Sredißte najviße upotrebljavanog barografa jest kuti-
ja ispunjena razrijeœenim zrakom koja i pri najma-
njoj promjeni atmosferskoga tlaka mijenja svoj oblik.
Ru©ka za pisanje te naprave bilje¥i svaku promjenu.
Pri mjerenju atmosferskoga tlaka takoœer je vrlo
va¥na ravnomjerna temperatura na koju ne utje©e
insolacija i toplina. Zbog toga barometre, barografe
postavljaju u sobama sa stalnom temperaturom. U
meteoroloßkom izvjeßùu ponaj©eßùe ©ujemo podatke
atmosferskoga tlaka prera©unane na razinu mora.
Taj podatak dobijemo ako atmosferskom tlaku ßto
opa¥a instrument dodamo teoretski izra©unani tlak
zra©noga stupa koji se nalazi izmeœu visine mjesta
zapa¥anja i razine mora. Atmosferski tlak prera-
©unan na razinu mora, dakle, uvijek je veùi nego vri-
jednost ßto pokazuje barometar postavljen na
odreœenoj nadmorskoj visini.
80. VJETROMJER
Elementi vremena i klime:

sadr¥aj vlage i padaline
Od ukupnoga vodenog obujma Zemlje atmosfera sadr¥i oko 0,001% (12 900
km3), ßto izgleda neznatnom vrijednoßùu, ali se iz te stalno obnovljene zalihe hrane
vrste padalina koje natapaju naß planet. U atmosferi se jedino voda nalazi u
plinovitom, tekuùem i krutom agregatnom stanju. Voda stalno mijenja svoje agre-
gatno stanje. Najva¥niji trenutak tih promjena jest pretvaranje plinovitoga stanja
u tekuùe stanje ßto nazivamo izlu©ivanjem (kondenzacijom).
Stvarni (fakti©ni) i razmjerni sadr¥aj vodene pare
Koli©inu atmosferske vodene pare zadajemo u g/m3 (stvarni sadr¥aj vodene

pare). Ta vrijednost, meœutim, malo odaje o odnosima vlage danoga zraka. Naime,
ßto je temperatura zraka vißa, to mo¥e sadr¥avati viße vodene pare (vode plinovi-
tog agregatnog stanja). S krivulje zasiùenosti (81. slika) mo¥emo pro©itati koliko
vodene pare mo¥e primiti zrak uz odreœenu temperaturu (npr. na 0 °C 4,8 g/m3,
na 10 °C 9,4 g/m3). Tu temperaturu nazivamo zasiùenom temperaturom ili
rosißtem. Relativna vlaga pokazuje odnos izmeœu koli©ine vodene pare koja se
nalazi u zraku i najveùe koli©ine koju bi na odreœenoj temperaturi mogao primiti
zrak da bi bio zasiùen. Na osnovi slike razmjerni sadr¥aj vodene pare zraka sa
stvarnim sadr¥ajem vodene pare od 9,4 g/m3 na 10 °C iznosi 100% (to mu je dakle
105
g/m3 39,6 rosißte), na 20 °C iznosi 54%, na 30 °C

40
31%, a na 40 °C 18%.
30
30,4 Zrak mo¥e postati zasiùen, tj.
23,1
sadr¥ati 100% razmjernog sadr¥aja
20 17,3
vodene pare na dva na©ina:
12,8 • na danoj temperaturi i dalje
10 6,8
9,4 prima vlagu ili
3,3 4,8 100% 54% 31% 18%
1,4 2,3
0
-20 -10 0 10 20 30 40 C°
81. KRIVULJA ZASIÙENOSTI
• uz isti stvarni sadr¥aj vodene pare temperatura mu opada.
Vrste izlu©ivanja (kondenzacije)

Padne li temperatura zraka ispod rosißta, po©inje izlu©ivanje vodene pare,
tj. promjena agregatnoga stanja prijaßnje plinovite tvari. To veùinom zna©i prijelaz
iz plinovitog u tekuùe agregatno stanje, ali se mo¥e dogoditi i neposredni prijelaz
iz plinovitog u kruto agregatno stanje.
Do izlu©ivanja mo¥e doùi u slobodnome zra©nom prostoru, odnosno na
povrßini nekog predmeta.
Izlu©ivanje u slobodnome zra©nom prostoru dovodi do stvaranja oblaka ili
magle. Izlu©ivanje vodene pare u zraku, ©ija je temperatura pala ispod rosißta,
po©inje na kristalima soli, zrncima praßine ili na nekim drugim one©ißùenim tvari-
ma. Vodena se para na tim kondenzacijskim jezgrama zgrußava u vodene kapi.
Od vodenih kapi akumuliranih u velikoj visini nastaju oblaci, a od onih koje se
izlu©uju u zra©nom prostoru blizu tla, nastaje magla. Zajedni©ko im je svojstvo da
spre©avaju put svjetlu.
Eksplozivne erupcije vulkana prati intenzivno stvaranje oblaka. Protuma©imo taj
tijek.
Kada se izlu©ivanje zbiva iznad tla, na povrßini tijela (predmeti, biljke) koja su
pod vedrim nebom, stvara se rosa, mraz ili inje. Zbog teresti©ke radijacije ta se
tijela ohlade, pa rashlade i temperaturu zraka u svojoj okolici. Vodena para iz
zraka iznad 0 °C izlu©uje se u obliku rose, a ispod 0 °C kao mraz. Rosa, odnosno
mraz stvaraju se za vedroga vremena bez vjetra. Nasuprot tome, do stvaranja inja,
koje se sastoji od ledenih kristala, dolazi na mjestima gdje puße vjetar. Inje nastaje
iz toplijega zraka koji prodire na podru©ja s du¥om niskom temperaturom. Tada
temperatura opada pod rosißte ispod 0 °C. Inje zna©i znatno optereùenje na tijeli-
ma koja obavija. Zbog toga inje ©esto lomi grane drveùa, kida elektri©ne vodove.
106
Stvaranje padalina
Padaline mogu nastati samo s rashlaœivanjem zraka, jer se iz njega jedino tako
mo¥e izdvojiti sadr¥aj vodene pare. Rosa, mraz i inje zapravo su padaline koje nas-
taju na rashlaœenoj zemlji. Njihova je koli©ina, meœutim, neznatna u odnosu na
padaline koje se stvaraju u zraku koji se pri dizanju rashladi.
Podizanje zraka po©inje zagrijavanjem. Naime, zrak koji se zagrijava ßiri se,
postaje rjeœi i lakßi od svoje okolice i zbog toga se podi¥e (82. slika).
Pri podizanju zrak se na svakih 100 m hladi za 1 °C. Nastavlja li se podiza-
nje nakon ßto zrak dostigne rosißte, po©inje stvaranje oblaka.
Agregatno
stanje vode
plinovito
razina smrzavanja 9600 m -40 °C Ci 100% kruto
plinovito
tekuùe
kruto
Cb
pojava kristala 3600 m -10 °C 100%

leda
plinovito
tekuùe
razina od 0 °C 1600 m +0 °C 100%

razina izlu©ivanja
1400 m +0 °C 100%
plinovito
0 m 15 °C 40%
82. STVARANJE PADALINA U ZRAKU KOJI SE UZDIŸE
107
Nakon po©etka stvaranja oblaka temperatura zraka, koji se i dalje di¥e,

opada veù samo za 0,5 °C na svakih 100 m. Naime, toplina koja se oslobaœa pri
izlu©ivanju ubla¥ava rashlaœivanje.
Padaline sti¥u samo iz takvih oblaka, npr. iz okomitih oblaka, u kojima se
osim vodenih kapi nalaze i kristali leda koji se postupno poveùavaju i debljaju.
Naime, vodene kapi ne mogu zaustaviti podizanje zraka, iz njih dakle ne mogu
nastati padaline. Na kristale leda, meœutim, zaleœuje se sve viße vode. Brzina pada
rastuùih kristala leda postaje sve veùa i na kraju, svladavßi podizanje zraka, pada-
ju iz oblaka.
Mo¥emo dakle reùi da svaka vrsta padalina na svoj put kreùe u obliku krista-
la leda. Ako je temperatura u blizini povrßine vißa od 0 °C, kristali se otope pa
pada kißa, a ako je temperatura ispod ledißta, pada snijeg. Ljetne su tu©e posljedi-
ca naglog, vrlo sna¥nog uzdizanja zraka kada se stvaraju toliko velika zrna leda
koja se ni pri padu ne otope.
visina (m)
Sli©an tijek zbiva se i onda kada
2700 J -6° 100% S se zrak podi¥e zbog reljefne prepreke,
2500 -5° 100% -5° npr. zbog visokih planina (83. slika).
2000 -2,5° 100% 0° Na planinskoj strani koja je u zavjetrini,
1500 0° 5° 48% zrak se spußta. Temperatura mu – kao
suprotni tijek uzdizanja – na svakih 100
2,5° 10° 35%
1000
m raste za 1 °C i na taj bi na©in mogao
500 5° 15° 25% primiti sve viße vodene pare. Stvarni
0 10° (fakti©ni) sadr¥aj vodene pare zraka,
temperatura razmjerni sadr¥aj meœutim, ne mijenja se, a razmjerni
zraka (°C) vlage (%)
sadr¥aj vodene pare postupno se sma-
83. STVARANJE PADALINA U ZRAKU KOJI njuje, u planinsko podno¥je dakle sti¥e
PRELAZI PREKO PLANINA (VJETAR FEN) kao suhi vjetar u padu. Tu u Alpama
©estu vrstu vjetra po tamoßnjem imenu
nazivamo vjetrom fenom.
Sadr¥aj vlage u zraku mo¥emo izraziti stvarnim (fakti©nim) i razmjernim

sadr¥ajem vodene pare. Nakon pada temperature ispod rosißta suvißni
sadr¥aj vodene pare se izlu©uje. Izlu©ivanje po©inje na predmetima blizu
povrßine, odnosno na kondenzacijskim jezgrama slobodne atmosfere.
Rezultat je toga tijeka stvaranje rose, mraza, inja, odnosno oblaka i magle.
Padaline koje padaju na zemlju sti¥u iz zraka koji se zbog uzdizanja rashladi.
Preduvjet je stvaranja padalina nastajanje dovoljne mase kristala leda.
108
Izvjeßùe Meteoroloßke slu¥be II. …

Podaci vla¥nosti zraka i padalina
Prosje©na godißnja koli©ina padalina u Maœarskoj iznosi 600 mm. fito to zna©i? Padaline izra¥ene u
milimetrima jednake su u litrama zadanoj koli©ini vode koja za odreœenu jedinicu vremena padne na
povrßinu od 1 m2. Dakle, godißnje 600 mm padalina zna©i da u Maœarskoj na 1 m2 povrßine padne 600 litara
padalina.
Na meteoroloßkim glavnim postajama naprave za mjerenje padalina takoœer postavljaju u meteo-
roloßkim postajama. Ta se naprava (kißomjer ili ombrometar) zapravo sastoji od niza aluminijskih, valjkastih
posuda odreœene veli©ine i promjera koje postave na stup visok 60-ak cm. Gornji je dio posuda za pri-
hvaùanje na ©ijem dnu lijevak odvodi padaline u posudu za prikupljanje koja se nalazi u posudi spremniku.
Napravi pripada joß stakleni valjak za mjerenje padalina na ©ijem su boku urezani podjeljci. Na temelju tih
podjeljaka mo¥e se odrediti koli©ina padalina s to©noßùu od desetine milimetara.
Zaßto su potrebne tri posude? Posuda za prihvaùanje ima ßiroki otvor s promjerom od 16 cm. Njezina
je „zadaùa” prihvaùanje tolike koli©ine padalina koja je dovoljna za mjerenje. Ako bi se padaline skupljale u
toj posudi, gubitak od hlapljenja – zbog ßirokog otvora – bio bi znatan veù prije mjerenja. Hlapljenje se mo¥e
zanemariti kod posude za prikupljanje s uskim grlom koja je bolje zatvorena od „vanjskoga svijeta”.
(Odbijanju insolacije, pa tako i smanjenju hlapljenja slu¥i i svijetla boja aluminijske posude.) A zbog ©ega je
potrebna joß i posuda spremnik? U posudu za prikupljanje stane 90 mm padalina. Na mnogim se postajama
dnevno samo jednom (u 06.45) mjeri koli©ina padalina. Prilikom vrlo rijetkih, ¥estokih proloma oblaka,
meœutim, mo¥e padati i od 90 mm viße kiße. U posudi spremniku ima mjesta joß za daljnjih 110 mm padali-
na, dakle naprava za mjerenje padalina mo¥e uskladißtiti 200 mm padalina.
Sli©no mjerenju atmosferskoga tlaka i temperature, i za mjerenje padalina konstruirana je naprava
koja neprekinuto bilje¥i podatke. To je tzv. ombrograf.
Mre¥a za mjerenje padalina najgußùe je izgraœena mre¥a Zemaljske meteoroloßke slu¥be. U zemlji
djeluje ukupno 850 postaja za mjerenje padalina. Sli©no je stanje i u inozemstvu, jer su padaline element vre-
mena ©iji je prostorni raspored najpromjenljiviji.
U meteoroloßkim vrtovima nalaze se i naprave za mjerenje vla¥nosti zraka. Veùina tih naprava temelji
se na tome da se duljina vlasi – koje s odgovarajuùim tvorni©kim postupkom potpuno onemaßùuju – mijenja
pri promjeni razmjernog sadr¥aja vlage u zraku. Ako razmjerni sadr¥aj vlage u zraku raste, vlasi se
izdu¥uju, u suprotnom se skrate. Promjenu dimenzije smotaka vlasi pokazuju higrometri, a podatke bilje¥e
higrografi.
Ciklone – anticiklone
Na kartama izobara ©esto vidimo podru©ja na kojima su izobare gotovo
kru¥nog oblika (78. slika). Podru©je s niskim atmosferskim tlakom nazivamo cik-
lonom, a s visokim atmosferskim tlakom anticiklonom. Na kartama izobara cik-
lone su obilje¥ene slovom N, a anticiklone slovom V.
Ciklone
Ciklone se stvaraju u vjetru koji struji velikom brzinom i zbog toga se vrti kao
vir, odnosno pri susretu hladnog i toplog zraka. Ciklona je zra©ni vrtlog s prom-
jerom od 3-4000 km ©ija rasprostranjenost obuhvaùa viße milijuna km2. (84. slika)
Ponavljanje: Kako Coriolisova sila preina©i put zra©noga strujanja?
U sredißtu ciklone na Zemljinoj povrßini vlada nizak atmosferski tlak, zbog
toga zrak s okolnih podru©ja s visokim tlakom struji prema unutraßnjosti. Ne bi li
djelovala Coriolisova sila, koja je posljedica Zemljine vrtnje, vjetar bi puhao upravo
109
prema sredißtu ciklone. Pod utjecajem

Coriolisove sile, meœutim, zrak u cikloni
na sjevernoj polutki struji prema
unutraßnjosti u suprotnome smjeru od
pomaka kazaljke na satu (85. A) slika).
Strujanje prema unutraßnjosti zbiva se
samo u sloju trenja blizu tla. Zrak se u
unutraßnjosti ciklone podi¥e. Br¥i
hladan zrak poti©e na podizanje topli
zrak koji se sporije kreùe.
Kako se kreùe zrak u cikloni na ju¥noj polut-

ki?
84. ISPRED AFRI<KIH OBALA KOVITLA
CIKLONA (SATELITSKI SNIMAK)
1010 hPa
1015 hPa
1005 hPa
1020 hPa
85. A) KRETANJE ZRAKA U CIKLONAMA 85. B) KRETANJE ZRAKA U ANTICIKLONAMA

SJEVERNE POLUTKE SJEVERNE POLUTKE
Anticiklone
Zrak koji se u cikloni podi¥e, spußta se u okolici ciklone. Na mjestu spußtanja
s visokim tlakom zrak se vrtlo¥no rasprostire i stvara se anticiklona. U sredißtu
anticiklone vlada visok atmosferski tlak, zbog toga zrak iz unutraßnjosti anticik-
lone struji prema vani.
Ako Coriolisova sila – kao posljedica Zemljine vrtnje – ne bi djelovala, vjetar
bi puhao upravo prema rubu anticiklone. Pod utjecajem Coriolisove sile, meœutim,
zrak u anticikloni na sjevernoj polutki struji u istome smjeru s pomakom
kazaljke na satu (85. B) slika). U unutraßnjosti anticiklone zrak se spußta i raspro-
stire u blizini povrßine.
110
Kako se kreùe zrak u anticikloni na ju¥noj polutki?

Anticiklona se stvara i onda kada ohlaœena povrßina rashladi zrak iznad sebe.
Zbog jakog rashlaœenja u Sibiru i Kanadi anticiklone se stvaraju zimi. Buduùi da je
zrak u blizini Sjevernog i Ju¥nog pola cijele godine hladan, na oba polarna podru©ja
prevladavaju anticiklone (grenlandska, odnosno antarkti©ka anticiklona).
Ciklone i stvaranje padalina

Uz ciklone koje nastaju na granici toploga i hladnoga zraka nadovezuje se
stvaranje znatne koli©ine padalina. Padaline se stvaraju na granici zra©nih masa
s razli©itom temperaturom. Te grani©ne crte nazivamo vremenskim frontama
(hladna, odnosno topla fronta). Fronte se odreœuju na temelju toga koja zra©na
tlocrt
izobare hladni zrak topli zrak
hladni zrak
ja
kretan
smjer
podru©je s
padalinama
crta
presjeka
topli zrak
kretanje zra©nih masa i fronta

presjek
Kumulonimbus Cirus
Kumulus Stratus
vremenske pojave
86. U CIKLONAMA
HLADNA I TOPLA vedro, vedro, dugotraj- obla©no,
oluja
FRONTA SUSTIŸE
svje¥e toplo na kißa hladno
JEDNA DRUGU
111
masa struji prema drugoj. U hladnoj fronti hladni zrak sti¥e na prostor toplijega
zraka, a u toploj fronti topli zrak struji na prostor hladnoga zraka (86. slika).
Hladni zrak hladne fronte koji se brzo kreùe naglo podi¥e u visinu lakßi, topli
zrak. Podizanje se zbiva toliko naglo da na razmjerno uskom podru©ju (50 – 70 km)
nastaje pljusak, a ©esto i oluja i tu©a. Nakon prijelaza hladne fronte dolazi svje¥e,
ali ©isto i sun©ano vrijeme.
Lakßi i topli zrak tople fronte, dok pred sobom gura hladni zrak, sklizne
iznad hladne zra©ne mase. Topla se fronta prote¥e du¥ podru©ja uzdizanja. Tom
sporom kretanju u ßirokom pojasu (300 – 400 km) nadovezuje se mo¥ebitno i
vißednevna, tiha kißa.
U ciklonama se nalazi i hladna i topla fronta. Pri razvoju ciklone mnogo br¥a
hladna fronta sustigne sporiju toplu frontu, te ©itavu toplu zra©nu masu potiskuje
u visinu. Tako spojenu povrßinu fronta nazivamo okluzijskom, tj. zatvorenom
frontom. Nakon nastajanja okluzijske fronte ¥ivot ciklone bli¥i se kraju, jer od
dviju zra©nih masa s razli©itom temperaturom topla zra©na masa potpuno se
unißti.
Ciklone i anticiklone su zatvorene atmosferske tvorevine s niskim, odnos-

no visokim tlakom. Smjer njihova vrtlo¥noga kretanja odreœuje Coriolisova
sila. Anticiklone obi©no donose vedro vrijeme, a uz ciklone – du¥ hladnih i
toplih fronta – vezuje se stvaranje znatne koli©ine padalina.
Vrste oblaka – vrste padalina

Oblake mo¥emo svrstati prema njihovoj visini, odnosno obliku. Visinu oblaka mo¥emo odrediti na
temelju njihove donje povrßine, tj. na temelju osnove oblaka. Oblake izmeœu tla i visine od 2 km koji sadr¥e
vodene kapi nazivamo oblacima niske razine, oblake u visini izmeœu 2 – 6 km s mjeßovitim agregatnim sta-
njem oblacima srednje visoke razine, a one iznad 6 km koji sadr¥e kristale leda oblacima visoke razine. Meœu
ove zadnje spadaju vlaknasti pernati oblaci, cirusi. Prema obliku oblake mo¥emo svrstati u dvije velike
skupine: u slojevite (stratusi), odnosto gomilaste (Kumulusi) oblake (87. slika). Debljina gomilastih oblaka –
u odnosu na njihovu vodoravnu rasprostranjenost – znatna je, a debljina slojevitih oblaka znatno je manja.
<lanove obje skupine mo¥emo naùi na sve tri visinske razine: Stratus, Altostratus, Cirrostratus, odnosno
Stratokumulus, Altokumulus, Cirocumulus. Posebnu skupinu ©ine okomiti oblaci koji se pru¥aju kroz viße
visinskih razina: Kumulus, Kumulonimbus koji donosi obilne pljuskove i Nimbostratus tamne boje koji
donosi dugotrajno kißovito vrijeme.
U opisu o hladnoj i toploj fronti bilo je rije©i i o pljusku, oluji i tihoj kißi. fito zna©e ti ©esto ponavljani
nazivi? Koje su vrste padalina ©este u Maœarskoj? Kißa je padalina prosje©ne ja©ine koja se sastoji od vodenih
kapi s promjerom veùim od 0,5 mm. U tu skupinu spada i „tiha kißa”. Promjer vodenih kapi rominjanja
manji je od 0,5 mm, a obi©no daje malu koli©inu padalina. Poledica je padalina koja pada u tekuùem agre-
gatnom stanju, ali se u hladnome zra©nom sloju blizu povrßine smrzne na ohlaœenim predmetima. Na pred-
metima ©esto stvara debeli ledeni omota© i time mo¥e uzrokovati goleme ßtete. Ina©ica poledice je poledi©no
rominjanje s manjim promjerom, a stvara tanju ledenu prevlaku. S pljuskom sti¥u vodene kapi s promjerom
od 1 – 3, pa ©ak i 5 mm, koje za kratko vrijeme daju obilnu koli©inu padalina (jaki intenzitet). Oluja nastaje
iz oblaka koji se naglo podi¥u. U tim se oblacima stvaraju munje od elektri©nih naboja koje inducira trenje.
Sna¥no podizanje oblaka uzrokuje i tu©u kada na tlo stigne kruta padalina s promjerom od 5 – 50 mm. Zimi
se na sli©an na©in stvara krupa u kojoj su, meœutim, kristali leda manji (2 – 5 mm). Snijeg je padalina krutog
112
agregatnog stanja, a sastoji se od ßestokutnih kristala koji se svrstavaju u pahuljice. Sipak snje¥ni pokriva©
loße vodi toplinu, zbog toga biljke ispod sebe mo¥e sa©uvati od ßtetnog utjecaja mraza. Vijavica se sastoji od
gustih, velikih snje¥nih pahuljica, snje¥na krupa od oßtrih snje¥nih zrnaca, a susnje¥ica od smjese kißnih kapi
i snje¥nih pahuljica.
Visina (km)
12 12
11 11
10 10
9 9
8 Cirrus (Ci) 8
Cirrostratus (Cs) pahuljasti oblak
7 7
Cirrocumulus (Cc)
6 6
5 5
4 Nimbo- 4
Cumulonimbus stratus Altoscumulus (Ac)
3 (Cb) (Ns) 3
Altostratus (As)
2 Cumulus 2
1 gomilasti oblak 1
Stratus (St)
(slojeviti oblak) Stratocumulus (Sc)
87. VRSTE OBLAKA. DOZNAJ HRVATSKI NAZIV POJEDINIH VRSTA OBLAKA!
Opùa cirkulacija zraka

Sunce najviße zagrijava Zemlju u okolici ekvatora, a najmanje u polarnim
podru©jima. Zbog razli©itog zagrijavanja izmeœu ekvatora i polarnih podru©ja
nastala je velika razlika u temperaturi, pa tako i velika razlika u atmosferskome
tlaku.
Kada se Zemlja ne bi vrtjela, u okolici ekvatora zagrijani i podignuti zrak stru-
jao bi u visini prema polovima, a hladni zrak polarnih podru©ja strujao bi blizu
povrßine prema ekvatoru. Meœutim, Zemljina vrtnja oko osi znatno preina©uje tu
jednostavnu izmjenu zraka.
Najbr¥i vjetrovi na Zemlji: mlazna strujanja

Odnose strujanja u vißim slojevima atmosfere upoznali su u zadnjim deset-
ljeùima. U gornjem dijelu troposfere na cijeloj Zemlji vladaju zapadni vjetrovi. Njih
odr¥ava razlika u temperaturi i atmosferskome tlaku izmeœu ekvatora i polarnih
podru©ja, a smjer im odreœuje Coriolisova sila koja je posljedica Zemljine vrtnje.
Najveùu brzinu ti vjetrovi dosti¥u u podru©jima s najveùom temperaturnom raz-
likom. Najveùe razlike postoje na prostoru izmeœu obratnica i polarnica. Zbog toga
113
V V
V
N N
88. MLAZNE STRUJE.

N = NIZAK, V = VISOK ATMOSFERSKI TLAK
u visokoj atmosferi najja©i vjetrovi pußu izmeœu 30. i 60. stupnja zemljopisne
ßirine. Ti zapadni vjetrovi koji pußu u velikoj visini s velikom brzinom, a opko-
ljavaju cijelu Zemlju, jesu mlazna strujanja (engleski im je naziv jet stream [d¥et
strim]) (88. slika). Izmeœu 30. i 60. stupnja zemljopisne ßirine, na gornjoj granici tro-
posfere, njihova brzina mo¥e dostiùi i vrijednost od 300 – 500 km/sat. Velika brzi-
na ©ini nesigurnim zapadno strujanje, a od valova mlaznih strujanja koji se razvi-
ju u zavoje stvaraju se ciklone i anticiklone.
Izmjena zraka izmeœu pojasova atmosferskoga tlaka
Koji pojasovi atmosferskoga tlaka opkoljavaju Zemlju izmeœu polarnih podru©ja i

ekvatora (89. slika)?
U podru©ju ekvatora gdje je zagrijavanje najja©e Zemlju opkoljava pojas

niskog atmosferskog tlaka. U polarnim podru©jima gdje je zahlaœenje najja©e
Zemlju opkoljava pojas visokog atmosferskog tlaka. Ti su pojasovi nastali pod
utjecajem temperature.
Du¥ 30. i 60. stupnja zemljopisne ßirine takoœer nalazimo po jedan karakteris-
ti©an pojas atmosferskoga tlaka. Trideseti stupanj zemljopisne ßirine opkoljava
visoki, a 60. stupanj niski pojas atmosferskoga tlaka. Te pojasove ne mo¥emo
objasniti temperaturom. Njihovo se stvaranje vezuje uz ciklone i anticiklone koje
nastaju u mlaznim strujanjima.
Opùa ili drugim imenom velika zemaljska cirkulacija zraka jest izmjena zraka
izmeœu pojasova s razli©itim tlakom.
114
polarni vjetar
N
N N
V pojas visokog V
V atmosferskog
tlaka
sjeverois-
to©ni pasat
pojas niskog atmosferskog tlaka
jugoisto©ni
pasat
pojas visokog
V
V atmosferskog V
tlaka
zapadni vjetar N
N sa
ih ma
N
rnih zra©n
j pola
utjeca
polarni vjetar
89. OPÙA CIRKULACIJA ZRAKA.

N = NIZAK, V = VISOK ATMOSFERSKI TLAK
Skretanje ciklona i anticiklona

koje donose zapadni vjetrovi
Pokretna strujanja u visokoj atmosferi zbog svoje velike brzine odnose sa
sobom i zra©ne mase iz ni¥ih visina. Zbog toga du¥ 30. i 60. stupnja zemljopisne
ßirine i u slojevima blizu povrßine vladaju zapadni vjetrovi. Ciklone i anticik-
lone zapadni vjetrovi, koji prevladavaju u tom pojasu, odnose sa sobom prema
istoku (90. slika). Usput Coriolisova sila, koja je posljedica Zemljine vrtnje, na obje
polutke preina©uje put zra©nih strujanja. Kako to veù znamo, veli©ina Coriolisove
sile poveùava se prema polovima. Na sjevernoj polutki najja©a Coriolisova sila
djeluje na sjevernoj strani ciklone koja se vrti u suprotnome smjeru od kazaljke na
satu. Ciklone koje nose zapadni vjetrovi ta sila odnosi prema sjeveroistoku. Na
anticiklone koje se vrte u istome smjeru kao kazaljke na satu najja©a Coriolisova
115
A) sila utje©e takoœer na sjevernoj strani

SI
vrtloga. Zbog suprotnoga vrtlo¥nog
zapadni zapadni
vjetrovi vjetrovi kretanja, meœutim, anticiklone koje
N V donose zapadni vjetrovi ta sila odnosi
prema jugoistoku.
Pojas niskoga tlaka koji se stvara
smjer kretanja ciklone, JI
odnosno anticiklone du¥ 60. stupnja zemljopisne ßirine sas-
veli©ina Coriolisove sile toji se dakle od bezbroj ciklona koji
smjer skretanja tamo skreùu. (Na sli©an na©in nastaje
B)
pojas niskoga tlaka du¥ 60. stupnja na
ju¥noj polutki, samo sa smjerom
N V suprotnoga skretanja.)
Anticiklone na sjevernoj polutki
skreùu prema jugoistoku i du¥ 30.
90. A) SKRETANJE CIKLONA I ANTICIKLONA stupnja zemljopisne ßirine stvaraju
NA SJEVERNOJ POLUTKI. B) SKRETANJE pojas visokoga tlaka. (Na ju¥noj polut-
CIKLONA I ANTICIKLONA NA JUŸNOJ ki anticiklone skreùu prema sjeverois-
POLUTKI. UCRTAJMO SMJER KRETANJA
toku i kod 30. stupnja stvaraju pojas
visokoga tlaka.)
Na 90. B) slici ucrtajmo tijek skretanja cik-
lona i anticiklona na ju¥noj polutki.
Isto©ni polarni vjetrovi
Ponavljanje: Koje tvorevine atmosferskoga tlaka vladaju na polarnim podru©jima

Zemlje?
Na polarnim podru©jima zbog nagomilavanja teßkoga hladnog zraka atmos-
ferski tlak je visok. Iz anticiklone s visokim tlakom du¥ meridijana hladni zrak
struji prema vani, ali zbog utjecaja Coriolisove sile u Sjevernome polarnom
podru©ju vladaju sjeveroisto©ni, a u Ju¥nome polarnom podru©ju jugoisto©ni
vjetrovi.
Isto©ni pasatni vjetrovi

Kao ßto smo vidjeli, Zemlju du¥ ekvatora opkoljava pojas niskoga tlaka, a u
okolici 30. stupnja pojas visokoga tlaka. Izmeœu dva pojasa u zra©nim slojevima
blizu povrßine, pod utjecajem Coriolisove sile, na sjevernoj polutki nastaju
sjeveroisto©ni, a na ju¥noj polutki jugoisto©ni vjetrovi.
Taj vjetar koji prema ekvatoru puße s prostora 30. stupnja jest sjeverois-
to©ni, odnosno jugoisto©ni pasat. Pasat s manjim stankama gotovo stalno puße, a
njegov smjer i brzina jedva se mijenjaju. Jedrenjaci su se stoljeùima koristili tim
povoljnim svojstvom. (Jedra Kolumbovih brodova na putu prema zapadu takoœer
su pomicala strujanja pasata, dok su na povratku u Europu plovili na veùim
zemljopisnim ßirinama koristeùi se zapadnim vjetrovima.)
116
U okolici ekvatora zrak se podi¥e zbog sna¥nog zagrijavanja i susretanja

pasatnih strujanja. Vodoravno kretanje zraka, tj. vjetar u tom je pojasu vrlo rijedak
i slab. Sli©no bezvjetreno podru©je nalazi se i u pojasu visokoga tlaka kod 30. stup-
nja, ßto je jedrenjake nekada osudilo na prinudni zastoj. Viße pomorskih naroda to
podru©je nazvalo je „konjskim ßirinama”, jer su zbog nestaßice hrane bili prisiljeni
zaklati konje koje su prevozili brodovima.
Opùom cirkulacijom zraka u visokim slojevima atmosfere vladaju zapad-

ni vjetrovi, prije svega mlazna strujanja. Opùa cirkulacija zraka u blizini
povrßine zna©i izmjenu zraka izmeœu pojasova s razli©itim tlakom. Zemlju
opkoljavaju ovi pojasovi atmosferskoga tlaka: du¥ polova visok, u podru©ju
60. stupnja nizak, du¥ 30. stupnja visok, u okolici ekvatora nizak pojas. Prvi
i zadnji mogu se svesti na temperaturne uzroke, a dva srednja na nagomila-
vanje skrenutih ciklona i anticiklona. Na Zemlji su na obje polutke nastala
tri velika sustava vjetrova: isto©ni polarni vjetar, zapadni vjetar i isto©ni
pasat.
Monsun
Tropski monsun
Potra¥imo u atlasu na svjetskim kartama srednje temperature gdje se na Zemlji

nalaze ona podru©ja koja se u sije©nju i srpnju najja©e zagriju.
Pojasovi atmosferskoga tlaka koji upravljaju pasatima, pomi©u se u smjeru
sjever – jug u skladu s promjenom godißnjih doba. Sjeveroisto©ni i jugoisto©ni
pasat u blizini povrßine zapravo ne pußu prema geografskom ekvatoru, veù prema
prostoru s najvißom temperaturom, pa tako i s najni¥im tlakom. Tu crtu, termi©ki
ekvator, dobijemo ako pove¥emo najtoplije to©ke Zemlje. Zbog razli©itog zagrija-
vanja mora i kopna ta crta nije usporedna ©ak ni s usporednicama. Tako npr. kada
je na sjevernoj polutki ljeto, jugoisto©ni pasat koji polazi s ju¥ne polutke i puße
prema termi©kom ekvatoru prelazi geografski ekvator i svoj put nastavlja na sje-
vernoj polutki. Buduùi da Zemljina vrtnja na sjevernoj polutki strujanje zraka
skreùe prema desnoj ruci, jugoisto©ni pasat ju¥ne polutke sjeverno od ekvatora
nastavlja svoj put kao jugozapadni vjetar (91. A) slika).
Kada je na sjevernoj polutki zima, termi©ki ekvator se povla©i na ju¥nu
polutku i tako otvara put sjeveroisto©nom pasatu (91. B) slika).
Sli©an se tijek zbiva i ju¥no od geografskog ekvatora, samo sa suprotnim
predznakom.
S promjenom godißnjih doba, dakle, sjeverno i ju¥no od geografskog ekvato-
ra (npr. u Africi u podru©ju Gvinejskog zaljeva, u Prednjoj Indiji, na
117
n
su
on
m
ni
to©
ois
N
jug
jugozapadni monsun
jugozapadni monsun
jugo
isto
©ni
pas
jugoisto©ni pasat at
jugoisto©ni pasat
V
V
zapadni vjetrovi
91. A) TROPSKI SE MONSUN STVARA OD SKRETANJA PASATA

(LIPANJSKO STANJE)
Indone¥anskom oto©ju) pußu vjetrovi gotovo potpuno suprotnoga smjera.

Vjetrove koji s promjenom godißnjih doba pußu iz suprotnoga smjera (ako
promjena smjera iznosi bar 120°) nazivamo monsunom.
Tropski zimski monsun sjeverne (odnosno ju¥ne) polutke jest vjetar koji
se podudara sa smjerom pasata doti©ne polutke, tj. sjeveroisto©ni je ili jugois-
to©ni vjetar. Tropski ljetni monsun sjeverne (odnosno ju¥ne) polutke jest vjetar
jugozapadnog, odnosno sjeverozapadnoga smjera, ßto je zapravo skretanje
pasata koji sti¥e s druge polutke, a skretanje je posljedica Zemljine vrtnje.
Monsun umjerenog pojasa

Monsun koji u razli©itim godißnjim dobima puße iz razli©itih smjerova, stvara
se i na morskim obalama umjerenog pojasa. To je posljedica razli©itog i
izmjeni©nog zagrijavanja kopna i oceana u razli©itim godißnjim dobima (92. slika).
Ljetni monsun bogat padalinama puße s oceana, a suhi zimski monsun iz
unutraßnjosti kopna.
Ponavljanje: Zaßto ljetni monsun puße s oceana, a zimski s kopna? Koristi se zna-
njem ste©enim kod poglavlja o nastanku vjetra.
118
n
su
on
V
im
dn
pa
V
za
ro
ve
sje
sjeveroisto©ni pasat
sjeveroisto©ni pasat
sjeverozapadni monsun
jugoisto©ni pasat
N jugoisto©ni pasat
sat
pa
V
ni
V
to©
ois
jug
zapadni vjetrovi
91. B) TROPSKI SE MONSUN STVARA OD SKRETANJA PASATA

(STANJE U PROSINCU)
Monsun umjerenog pojasa stvara se uvijek na isto©nim rubovima kontine-

nata (npr. u Sjevernoj Americi: Florida, u Aziji: isto©na Kina, isto©na Rusija). Na te
prostore, naime, zapadni vjetar koji pri-
jeœe kontinent donosi veù suhe zra©ne
mase (zimski monsun). Gdje je konti-
ljeti
nent dosta velik (Azija, Sjeverna
zimi
Amerika), ljeti se unutraßnja podru©ja
vrlo zagriju. To zagrijavanje stvara
podru©je niskog atmosferskog tlaka koje
privla©i oceanske zra©ne mase (ljetni
monsun).
92. MONSUN UMJERENOG POJASA
119
Monsun umjerenog pojasa najpravilnije se razvio na isto©nim rubovima Azije

kao najveùega kontinenta.
Monsunska podru©ja i tropskog i umjerenog pojasa prostori su naße Zemlje s
najekstremnijom raspodjelom padalina.
Pasati ne pußu prema geografskom, veù prema termi©kom ekvatoru. Kada

je na suprotnoj polutki ljeto, oni prelaze geografski ekvator i pod utjecajem
Coriolisove sile mijenjaju svoj smjer. Tako se stvara sustav tropskog mon-
suna. Monsun umjerenog pojasa nastaje na rubnim podru©jima kontinenata i
oceana koji se u razli©itim godißnjim dobima zagrijavaju razli©ito i naiz-
mjence. Monsun ßto puße s oceana donosi kißovito, a monsun koji sti¥e s
kopna, suho godißnje doba. O sustavu monsuna govorimo onda ako promje-
na smjera vjetra iznosi bar 120°.
Tropske ciklone, vrtlo¥ni vjetrovi

Zloglasni tropski vrtlo¥ni vjetrovi, tropske ciklone spadaju meœu atmosferske pojave koje izazivaju
najveùa razaranja. Tropske su ciklone tvorevine s promjerom od 400 – 500 km koje se kovitlaju olujnom brzi-
nom vjetra, a nastaju oko sredißta s vrlo niskim tlakom. Brzina vjetra koji se kovitla u cikloni mo¥e dostiùi i
200 – 250 km/sat upravo zbog velike razlike u atmosferskome tlaku. Mjesto stvaranja tropskih ciklona
moramo tra¥iti na oceanskim prostorima koji se najviße zagriju. Prema tomu tropske ciklone mogu nastati –
slijedivßi pomak termi©kog ekvatora – i na sjevernoj i na ju¥noj polutki. Buduùi da je temperatura oceana u
veùem dijelu godine toplija sjeverno od ekvatora (o uzroku toga bit ùe rije©i u poglavlju o oceanima), tropske
se ciklone stvaraju prije svega na sjevernoj polutki. Od mjesta nastajanja – sli©no ciklonama na veùim
zemljopisnim ßirinama – one postupno skreùu prema sjeveru.
Na Zemlji se godißnje stvara prosje©no 50 tropskih ciklona, najviße u sjevernom bazenu Tihog oceana,
odnosno u podru©ju Karipskog mora. Tropske ciklone na prvo spomenutome mjestu nazivaju tajfunom (tai-
fun na kineskom jeziku zna©i veliki vjetar), a u karipskom podru©ju nazivaju ih hurikanom prema imenu
mjesnog boga vihora.
Pojedine tajfune i hurikane nekada su imenovali ¥enskim imenima, a od 80-ih godina – u znaku
ravnopravnosti – dobivaju veù i mußka imena.
Tropske ciklone iß©upaju drveùe zajedno s korijenjem, podi¥u u zrak ljude i predmete, a nakon veli-
kih kißa koje donose slijede poplave i odroni zemlje. Navest ùemo samo neke primjere o mjeri pustoßenja iz
kronike zadnjih godina ili desetljeùa:
– Hurikan koji je 1935. g. pustoßio u Floridi svalio je s tra©nica ©itave ¥eljezni©ke kompozicije.
– Tajfun Irma koji je prohujao Filipinima u studenom 1981. odnio je 300 ljudskih ¥ivota, a 80 000 ljudi
postalo je beskuùnicima.
– U Ju¥noj Koreji u listopadu 1985. tajfun Brenda, meœu ostalim, oßtetio je 630 brodova i poplavio
14 000 hektara ri¥inih polja. fiteta je iznosila ©etiri milijuna dolara.
– U rujnu 1988. hurikan Gilbert, koji je nastao nad Karipskim morem, pustoßio je obalom Kostarike i
Nikaragve s vihorom ©ija je brzina dostigla 337 km/sat.
– U studenom 1989. na Tajlandu je pustoßio tajfun Gay. Poginulo je 218 ljudi, a 250 tisuùa njih je osta-
lo bez krova.
– U listopadu 1998. hurikan Mitch (buduùi da je te godine to bio veù 13. hurikan, dali su mu ime koje
po©inje slovom m koje je 13. slovo engleske abecede) s brzinom od 300 km/sat pustoßio je obalama sred-
njoameri©koga Hondurasa. Poginulo je 5600 ljudi, diljem zemlje je porußio 250 tisuùa kuùa, a 80% cesta
postalo je neprohodnima. Mitch je na viße desetljeùa zaustavio ili usporio razvoj zemlje.
Zadnjih se godina pomoùu meteoroloßkih satelitskih snimaka uspjeßno mo¥e pratiti put hurikana i taj-
funa, tako su prognoza i alarmiranje postali sigurnosnijim.
120
One©ißùavanje zraka ne poznaje granice

Sastav atmosfere rezultat je dugoga geoloßkog razvoja. Koli©ina promjenljivih
i vrlo promjenljivih atmosferskih plinova i prije se mijenjala, meœutim, promjene
nisu prekora©ile okvire nastale ravnote¥e. Zbog nagloga tehni©kog razvoja zadnjih
desetljeùa u atmosferu je dospjelo toliko one©ißùenih (proizvodi izgaranja indus-
trijskih i kuùanskih ureœaja, prometnih sredstava itd.) tvari ßto je u nekim slu©aje-
vima dovelo do narußavanja ravnote¥e.
Od emisije do imisije
Emisija je strani naziv za ispußtanje tvari koje one©ißùuju zrak. Emisija se mo¥e
zbiti u jednoj to©ki (npr. jedini tvorni©ki dimnjak), mo¥e se dogaœati du¥ neke crte
(npr. cesta), odnosno odjednom mo¥e zahvatiti veùi prostor (npr. industrijska ©etvrt
ili industrijska regija). Tvari ßto su dos-
pjele u zrak odnosi vjetar – to je trans- izvori one©ißùa-
uglji©ni uglji©ni dußikovi sum-
misija. Tijekom transmisije one©ißùene vanja zraka dioksid monok- oksidi porni
% sid dioksid
tvari mogu stupiti u kemijsku reakciju sa
8
zrakom ili jedne s drugima, i tako mogu 23
promet
nastati nove tvari. Treùi je dio tijeka
38
imisija, tj. vraùanje one©ißùenih tvari iz 75 71
35
atmosfere na povrßinu ili u atmosferski
termoelektrane
sloj blizu povrßine. To se mo¥e dogoditi
putem padalina, ali i suhom imisijom iz 22 40
zraka (93. slika). industrija 1
14
16
20 11
8 14
kuùanstva 4
93. ODJEL IZVORIfiTA KOJI ONE<IfiÙUJE ZRAK
94. OD ONE<IfiÙENOGA ZRAKA NAD ANKAROM, GLAVNIM GRADOM TURSKE, PROSTIRE SE

LJUBI<ASTA MAGLA
121
TVARI KOJE ONE<IfiÙUJU ZRAK
Sumporni dioksid (SO2): 93% potje©e od grijanja i industrijskog izgaranja,

a 7% od prometa. Spojivßi se s vodenom parom, stvara sumpornu kiselinu
koja na povrßinu sti¥e s kiselim kißama, promijenivßi sadr¥aj kiseline tla i
vodâ.
Dußikovi oksidi (NO2): 70% potje©e od prometa, 30% pak od izgaranja fo-
silnih ogrjeva. Spojivßi se s maglom i kißom, stvara dußi©nu kiselinu, a na
povrßinu sti¥e takoœer s kiselim kißama.
Uglji©ni monoksid (CO): 70% potje©e od prometa, 30% od grijanja i indus-
trijskog izgaranja. Dospjevßi u zrak, taj plin oßteùuje zdravlje, jer spre©ava
otpremu kisika u krvi.
Ozon (O3): Nastaje pod utjecajem insolacije u zra©nome prostoru blizu
povrßine, u zraku optereùenom dußikovim oksidom ili ugljikovodicima.
fitetan je i za ©ovjekovo zdravlje i za biljke.
Dim, ©aœa: Na one©ißùenome prahu, koji u zrak sti¥e kao ßtetna posljedica
industrijskih postupaka i prometa (otpadni plinovi), zalijepe se i druge ßtetne
tvari (npr. olovo, razni nitrati i sulfati) ßto joß viße poveùava one©ißùenost (94.
slika).
Olovo (Pb): U 70% ga „proizvode” vozila koja upotrebljavaju benzin koji
sadr¥i olovo. Talo¥eùi se na tlo, dospije u biljke, s povrùem u ljudski organi-
zam gdje se nagomila u kostima. Oßteùuje ¥iv©ani sustav i ote¥ava stvaranje
krvi.
Protiv one©ißùavanja zraka najuspjeßnije se mo¥emo braniti kod izvorißta emisi-

je. Zbog toga je bitno znati koja one©ißùena tvar kako i odakle dospijeva u zrak.
Od mnogih vrsta one©ißùavanja zraka u zadnje se vrijeme najviße pozornosti
obraùa stvaranju kiselih kißa, poja©anom efektu staklenika i stanjivanju ozonskog
omota©a koji ßtiti Zemlju.
Stvaranje kiselih kißa

Tvornice, termoelektrane, prometna sredstva emitiraju u zrak sve viße
dußikovih oksida, sumpornog dioksida (godißnja emisija u nekim razvijenim
europskim zemljama mo¥e nadmaßiti viße stotina, pa ©ak i milijun tona!). (U
Europi jedno od najveùih emisionih prostora bila je <eßka i isto©ni dio Njema©ke
gdje su termoelektrane na smeœi ugljen „proizvodile” osobito mnogo sumpornog
dioksida. Gdje te termoelektrane i danas funkcioniraju, i nadalje proizvode
sumporni dioksid.)
Kisele tvari koje se pri imisiji talo¥e, djelomice neposredno oßteùuju biljke,
djelomice pak nagomilaju se u tlu i zakisele ga. Biljke preko korijenja mogu primiti
sve manje vode i hranjivih tvari, manje su otporne prema ßtetnicima i po©inju ginuti.
Osobito su ugro¥ene crnogori©ne ßume gdje se borovi okljaßtre i osuße (96. slika).
122
57
% 52
47 46
43
31 28 28 27
25 23
21 21 20 19
18 17
14 12
7 7 4
Bjelorusija
Velika Britanija
Poljska
<eßka, Slova©ka
Latvija
Danska
Estonija
Litva
Bugarska
Njema©ka
Belgija
Nizozemska
fivicarska
Portugal
Norveßka
Maœarska
Finska
Italija
fivedska
Austrija
Francuska
Rusija
95. IZUMIRANJE I PREKOMJERNO OfiTEÙIVANJE CRNOGORI<NIH fiUMA U NEKIM EUROPSKIM
ZEMLJAMA IZRAŸENO U POSTOCIMA
96. TRAGOVI IZUMIRANJA fiUME U BORICIMA fiUMAVE U <EfiKOJ
123
Zakiseljavanje pokußavaju sprije©iti povapnjenjem, a pustoßenje ßtetnika npr.

postavljanjem zamka protiv potkornjaka. Sve je to samo simptomatsko lije©enje.
Umiranje ßuma mo¥e se rijeßiti jedino suzbijanjem emisije ßtetnih tvari!
Poja©ani efekt staklenika
Ponavljanje: fito je efekt staklenika?

Efekt staklenika ©ini Zemlju pogodnom za ¥ivot. Od industrijske revolucije u
XIX. stoljeùu, a pogotovo zadnjih desetljeùa u zrak je dospjelo sve viße uglji©nog
dioksida (danas 20 milijardi tona godißnje) od izgaranja ugljena, nafte i zemnoga
plina. (Na poveùanje koli©ine uglji©nog dioksida u atmosferi upozorila su mjere-
nja opservatorija na Havajskom oto©ju gdje se mjerenja obavljaju od 1958. g.
Ispitivanjem zra©nih ©epova ledenih polja na polovima mogli su ustanoviti i
koli©inu CO2 iz vremena prije industrijske revolucije [97. slika].)
Poveùanju uglji©nog dioksida u

koncentracija uglji©nog dioksida u ppm-u
340 atmosferi pridonijelo je i – istina u ma-
320 njoj mjeri – kr©enje praßuma du¥ ekva-
300
tora metodom spaljivanja. Naime, tom
metodom pri izgaranju u atmosferu
280
dospijeva CO2.
1800 1850 1900 1950 1995 Pod utjecajem sve viße uglji©nog
97. POVEÙANJE KOLI<INE UGLJI<NOG dioksida poveùava se apsorpcija i
DIOKSIDA OD 1800. G. (PPM: MILIJUNTI reflekcija topline koju ispußta zemljina
DIO KOLIfiINE – PREMA ENGLESKOM povrßina, tj. poveùava se efekt stakleni-
„PARTS PER MILLION”)
ka. (Za taj tijek nije odgovoran samo
uglji©ni dioksid. „Sukrivci” su i troposferski ozon, zatim dußikov dioksid i metan.)
Zbog poja©anog efekta staklenika mo¥e se o©ekivati zagrijavanje u svjet-
skim razmjerima. Mjera zagrijavanja i njezin utjecaj i danas su tema znanstvenih
diskusija. Prognoze koje se odnose na 2100. godinu kreùu se izmeœu +1,5 i 4 °C.
Umjerene prognoze ka¥u ovo:
• smanjit ùe se veli©ina i debljina ledenih pokriva©a na polarnim podru©jima,
• otapanje ledenih pokriva©a i jednog dijela ledenjaka mo¥e povisiti razinu
svjetskog mora ©ak i za viße metara,
• mijenjat ùe se put sustava vjetrova i morskih struja,
• zbog toga ùe se mijenjati i raspored padalina.
Pod utjecajem ©ovjekove djelatnosti, dakle, poja©ava se efekt staklenika, a to
mo¥e izmijeniti danaßnju klimatsku sliku Zemlje.
Osamdeset posto CO2 ßto je u atmosferu dospio poslije Drugoga svjetskog
rata potje©e iz europskih i sjevernoameri©kih zemalja. Posljedice, meœutim, osjeùa
svaki stanovnik Zemlje!
Pogledajmo u atlasu kakav bi utjecaj imalo poveùanje morske razine za 1 m na ¥ivot
Nizozemske, Bangladeßa i nekih manjih tihooceanskih otoka?
124
Stanjivanje ozonskog omota©a
Ponavljanje: Gdje i kako je nastao ozonski ßtit? Kakvu ulogu ima u svezi sa ¥ivim
svijetom?
Na Antarktici se ozon mjeri od 1950-ih godina. Britanski su znanstvenici od
1977. godine uo©ili smanjenje ozona u stratosferi u tamoßnjim „proljetnim” mjese-
cima (rujan – studeni). Prvo su sumnjali u ispravnost mjerenja, pa su svoje rezul-
tate objavili tek 1985. godine. Iz njihovih se podataka vidi da se koli©ina ozona s
275 – 325 Dobsonovih jedinica, mjerenih 1950-ih godina, smanjila prosje©no na 170
jedinica, a 1987. izmjerili su uo©ljivu nisku vrijednost, svega 125 Dobsonovih
jedinica (98. slika). (Dobsonova jedinica je jedinica mjere za sadr¥aj ozona u atmos-
feri. Sto Dobsonovih jedinica odgovara ozonskom omota©u 1 mm debljine u gus-
toùi i na tlaku ßto bi imao blizu povrßine. Prema tomu 300 Dobsonovih jedinica
tvorilo bi 3 mm debeli sloj u blizini povrßine.)
Ozon je tvar ßto se neprestano stvara i raspada. Ravnote¥u stvaranja i ras-
padanja narußila je ©ovjekova djelatnost. „Krivci” su freonski plinovi koji se
upotrebljavaju kao pogonski plinovi u sprejevima, a u klimatskim ureœajima kao
tvar za hlaœenje, zatim proizvodi izgaranja zrakoplova (aviona) ©ija je brzina veùa
od ßirenja zvuka, a lete u stratosferi. Freon je ugljikovodi©ni derivat koji sadr¥i
atome klora i fluora. Klor se pod utjecajem ultraljubi©astoga zra©enja u rijetkom
zraku stratosfere oslobodi i ozon reducira u kisik.) Zaßto se iznad Ju¥noga
polarnog podru©ja sadr¥aj ozona u stratosferi u tolikoj mjeri smanjuje baß u pro-
ljeùe? Uzrok je ovaj: tijekom izvanredno hladne zime u velikoj se visini stvaraju
prorijetki oblaci ©iji siùußni kristali leda vezuju spojeve klora koji imaju ulogu u
razgraœivanju ozona. Ti spojevi klora pod utjecajem proljetnog sunca odjednom se
„oslobode”. S druge strane, zra©ni vrtlog nastao iznad Antarktike tada joß
spre©ava nadiranje zra©nih struja smjera sjever – jug koje bi nad ovaj prostor mogle
Ju¥na Amerika
Afrika
Antarktika
Australija
1981. Novi Zeland 1983. 1985. 1987.

manje od 125 Dobsonovih jedinica (DJ)
manje od 170, odnosno 175 DJ
manje od 200 DJ
98. PROMJENA KOLI<INE OZONA IZNAD JUŸNOGA POLARNOG PODRU<JA U DOBSONOVIM

JEDINICAMA
125
donijeti ozon s prostora ekvatora. No, ti prirodni procesi postali su kriti©ni samo
zbog poveùanja koli©ine plinova koji razgraœuju ozon.
Ozonski se omota© iznad Antarktike za nekoliko godina smanjio na polovicu.
Na ostalim podru©jima Zemlje joß nisu uo©ili promjenu sli©ne veli©ine. Vijesti koje
se povremeno ©uju ne zna©e trajno i jednosmjerno smanjenje. Unato© tomu meœu-
narodni sporazumi propisuju npr. smanjenje ispußtanja freonskih plinova.
One©ißùavanje zraka globalni je ekoloßki problem

One©ißùene tvari ßto dospiju u atmosferu, slobodno prelaze dr¥avne granice,
a dospjevßi u viße slojeve atmosfere, prelaze ©ak i kontinente. Isto tako bez zapre-
ka prelaze i granice pojedinih geosfera. One©ißùene se tvari s padalinama vrate na
povrßinu, dospiju u rijeke i jezera, cijede se u tlo i vodu temeljnicu, ugrade se u
biljke i tako dospiju u lanac prehrane. Utjecaj one©ißùenja zraka nije ograni©en
samo na prostor emisije i jedino na atmosferu. One©ißùavanje atmosfere, dakle,
globalni je ekoloßki problem koji obuhvaùa cijelu povrßinu i ukupno
stanovnißtvo Zemlje.
Pod utjecajem ©ovjekove djelatnosti u atmosferu su dospjele one©ißùene

tvari koje su do danaßnjih dana veù izmijenile prirodni omjer sastojaka zraka
i narußile krhku ravnote¥u atmosferskih tvari. One©ißùenje zraka globalni je
ekoloßki problem koji je u svezi i s drugim Zemljinim sferama, a utje©e i na
prostore koji su udaljeni od mjesta emisije.
126
127–256. Földrajz horvátG5Vegl 2006.08.02 17:36 Page 127
HIDROSFERA
Oceani i mora
Zemaljski ¥ivot – kao ßto je veù bilo rije©i o tom – razvio se u morima. Naßa
se Zemlja baß po modrim oceanima i morima razlikuje od ostalih planeta Sun©eva
sustava.
Voda je prirodno blago ßto se stalno obnavlja. Potpuna zaliha vode na Zemlji
iznosi 1,64 milijarde km3. Od te se koli©ine 80% nalazi u oceanskim i morskim
bazenima, 19% je skriveno u ©vrstoj Zemljinoj kori, a svega 1% otpada na rijeke,
jezera i atmosferu. Fizi©kim, kemijskim i tehni©kim pitanjima hidrosfere bavi se
hidrologija, a ispitivanjima geografskoga karaktera hidrogeografija.
Kru¥enje vode u prirodi, hidroekonomija Zemlje

Zemljina zaliha vode u stalnoj je promjeni, kru¥enju. Kru¥enje vode u priro-
di dr¥i u pokretu takoœer insolacija. Etape kru¥enja su ove (99. slika):
99. KRUŸENJE VODE U PRIRODI
127
• insolacija zagrije vodu oceana i mora,

• zagrijana morska voda se ishlapljuje,
• s izlu©ivanjem vodene pare otpo©inje veù upoznati tijek stvaranja oblaka i
padalina,
• dio vodene pare vjetar odnosi nad kopno gdje takoœer po©inje stvaranje
oblaka i padalina,
• padaline se djelomi©no ishlapljuju s povrßine, odnosno s biljaka,
• djelomi©no se cijedi u tlo,
• djelomi©no se pak – povrßinskim i podzemnim (koji se hrane u tlo ucijeœe-
nom vodom) tokovima – vraùa na svoje polazno mjesto u morske bazene.
Podetape kru¥enja vode u prirodi su dakle ishlapljivanje (I), padaline
(P) i otjecanje (O). Kru¥enje vode u prirodi veoma je slo¥en proces jer ovisi o
klimatskim, petroloßkim, reljefnim i vegetacijskim prilikama, te o prilikama
tla.
Na temelju dosadaßnjega znanja recite kako temperatura i vegetacija utje©u na is-
hlapljivanje; kako utje©e petroloßki sastav, odnosno reljef na otjecanje i cijeœenje.
Iz pojedinih elemenata kru¥enja vode u prirodi mo¥emo izra©unati
hidroekonomiju Zemlje. Hidroekonomija cijele Zemlje je u ravnote¥i, tj. godiß-
nja koli©ina ishlapljivanja u zemaljskim mjerama jednaka je s godißnjom
koli©inom padalina. Kod oceana, odnosno kopna ravnote¥u stvara vrijednost otje-
canja. Za kopna je to istinito na osnovi formule
padaline = ishlapljivanje + otjecanje, tj. P = I + O,
a za oceane
padaline + otjecanje = ishlapljivanje, tj. P + O = I.
(„S gledißta” oceana, otjecanje je bolje nazvati pritjecanjem.)
Rezultat je kru¥enja izmjena zemaljske vodene zalihe za odreœeno vrijeme. Za
izmjenu zalihe vode oceana, naravno, potrebno je dulje vremena, 3450 godina, kod
Balatona taj tijek traje „svega” 2,2 godine, zaliha vode rijeka na Zemlji izmjenjuje
se prosje©no svakih 11 dana (kod Dunava 25 dana), a zaliha vode u atmosferi iz-
mjenjuje se svakih devet dana.
Svjetsko more i njegova podjela

Ukupna povrßina Zemlje iznosi 510 milijuna km2. Povrßina svjetskog mora
– 361 milijun km2 – zauzima dakle 71% ukupne povrßine Zemlje. Jedinstveno
svjetsko more dijelimo na oceane i mora, a mora na rubna i unutraßnja mora.
Oceani su vodene mase velikoga prostranstva (viße desetina milijuna
km2) sa samostalnim bazenom. Njihova prosje©na dubina vrlo je velika (3900
m), sadr¥aj soli u njihovoj vodi jedva se koleba (33 – 38 ‰), u njihovim su
bazenima nastali samostalni sustavi strujanja. Danaßnji Zemljini oceani –
Atlantski, Tihi i Indijski ocean – nastali su tijekom dugoga geoloßkog razvo-
ja.
Ponavljanje: Kada je po©elo stvaranje danaßnjih oceanskih bazena?
128
Mora su vodene mase koje su od oceana odijeljene otocima, poluotocima i

tjesnacima. Manjeg su prostranstva (veùinom oko milijun km2), nemaju uvijek
vlastiti bazen, sadr¥aj soli u njihovoj vodi vrlo je razli©it (1 – 41 ‰), u njima nisu
nastali samostalni sustavi strujanja.
Mora ßto se oceanima priklju©uju ßirokim otvorima, a od njih su odvojena
samo otocima i poluotocima, nazivamo rubnim morima. Rubna mora nemaju
vlastiti bazen, voda im ©esto pokriva kontinentalno postolje (ßelf). U skupinu rub-
nih mora pripada na rubu Atlantskog oceana npr. Sjeverno more i Zaljev sv. Lovre,
a na rubu Tihog oceana Ohotsko more, Isto©no kinesko more i Kalifornijski zaljev.
Zatvorena mora ßto se oceanima
priklju©uju samo uskim tjesnacima, a mora Tihi ocean
©esto imaju i vlastiti bazen, nazivamo Indijski 180
unutraßnjim morima. Njihova dubina Atlantski106
ocean
ocean 165
mo¥e dostiùi i viße tisuùa metara. Meœu 75
82
unutraßnja mora pripada npr. Balti©ko 74
more, Sredozemno more, Hudsonov
zaljev, Crveno more, Arapsko-perzijski 24 1 15
zaljev (100. slika).
100. DIMENZIJE POJEDINIH OCEANA
I NJIHOVIH MORA
NAJVAŸNIJI PODACI OCEANA
Ime Povrßina Prosje©na dubina Najveùa dubina

(milijuna km2) (m) (m)
Tihi ocean: mati©na povrßina 165 4188 11 034

zajedno s morima 180 3922
Atlantski ocean: mati©na povrßina 82 3844 9 219
Indijski ocean: mati©na povrßina 74 3872 7 455
(Vodom pokrivenu povrßinu Sjevernoga polarnog podru©ja, tj. Sjeverno ledeno more, ameri©ki i ruski
istra¥iva©i u novije vrijeme podjednako odreœuju oceanom. Taj ©etvrti ocean nazivaju Arkti©kim oceanom.)
Fizi©ka i kemijska svojstva morske vode
1. Sadr¥aj soli
Morska je voda ¥itka slana otopina. Meœu solima morske vode najva¥niji su
kloridi (88,6%), a meœu njima NaCl, tj. kuhinjska sol (77,7% od ukupnog sadr¥aja
soli).
Prosje©ni sadr¥aj soli morske vode iznosi 35‰, tj. u 1000 g morske vode ima
35 g krute tvari u otopljenome stanju. Prostorne razlike u sadr¥aju soli ovise o
odnosu ishlapljivanje – padaline i o mjeri pritjecanja slatke vode. Oceanska je voda
najslanija du¥ obratnica (37-38 ‰). U tome prostoru, naime – na podru©ju silazno-
129
ga zra©nog strujanja – uz malo padalina pridru¥uje se jako ishlapljivanje, a s

pustinjskoga kopna jedva sti¥u rijeke do oceana. Najni¥i sadr¥aj soli (33‰) ocean-
ska voda sadr¥i oko 60. stupnja zemljopisne ßirine gdje se uz obilne padaline
pridru¥uje manje ishlapljivanje zbog ni¥e temperature, a u oceane se s kopna uli-
jevaju rijeke bogate vodom. U unutraßnjim morima s malim bazenom, koja su odi-
jeljena od otvorenog oceana, spomenuti utjecaji djeluju joß ja©e. Sadr¥aj soli
Balti©kog mora – gdje ima obilno padalina i gdje je ishlapljivanje malo, a u njega
se ulijevaju mnoge rijeke – iznosi svega 3‰ (u njegovu Finskom zaljevu pak samo
1‰). Meœutim, sadr¥aj soli Crvenog mora koje je obrubljeno pustinjskim obalama
iznosi 41‰.
2. Temperatura
Ponavljanje: fito smo u©ili o razli©itom zagrijavanju i uskladißtavanju topline kopna
i mora, te o njihovim klimatskim posljedicama?
More se u manjoj mjeri i sporije zagrije, odnosno hladi nego kopno zbog
velike specifi©ne topline, odnosno sposobnosti uskladißtenja vode, te zbog toga ßto
sun©ane zrake duboko prodiru u vodu.
Sli©no sadr¥aju soli, i raspored temperature je ujedna©eniji u oceanima.
Srednja godißnja amplituda temperature oceanske vode obi©no iznosi svega 2
– 5 °C. Temperatura polarnih voda cijele godine kreùe se oko 0 °C. Najvißu tem-
peraturu na otvorenom oceanu (26 – 28 °C) ne mjere du¥ ekvatora, veù du¥ 7° sje-
verne ßirine. Objaßnjenje te pojave: na ju¥noj se polutki sva tri oceana u ßirokom
pojasu ve¥u uz polarne prostore s hladnom vodom, dok na sjevernoj polutki sti-
jeßnjeni kontinenti razdvajaju Atlantski, a pogotovo Tihi ocean od polarnih voda.
Najtoplije unutraßnje more Zemlje je Arapsko-perzijski zaljev koji je zatvoren
meœu jako zagrijana kopna (ljeti mu je temperatura 36 °C).
Ti podaci temperature vrijede, naravno, samo za vode blizu morske razine.
Za oceansku vodu dublju od 1000 m – neovisno o zemljopisnoj ßirini – karakte-
risti©na je temperatura od 1 – 3 °C.
3. Morski led
Ledißte morske vode zbog sadr¥aja soli nije 0, veù –2 °C. Buduùi da je dobar
toplinski izolator, led usporava daljnje hlaœenje vode ispod sebe. Zbog toga je
morski led debeo prosje©no svega nekoliko metara.
Zloglasne ledene sante ßto ugro¥avaju plovidbu nisu nastale od morskog
leda, veù su se otkinule s ledenih polja polarnoga kopna.
Zaliha vode Zemljine hidrosfere u stalnom je kru¥enju. Najva¥niji su ele-

menti kru¥enja ishlapljivanje, padaline i otjecanje. Hidroekonomija je u svjet-
skim razmjerima ujedna©ena. Svjetsko more sadr¥i 80% svjetskih zaliha vode.
Svjetsko more dijelimo na oceane i mora, a ove zadnje na rubna i unutraßnja
mora. Oceani i mora meœusobno se razlikuju u veli©ini, dubini, sadr¥aju soli
i temperaturi.
130
Blago mora
Iskorißtavanje mora do XX. stoljeùa ograni©avalo se ponajprije na ribolov i na dobivanje soli. Danas se
more, to©nije morsko dno sve viße smatra va¥nim nalazißtem sirovina.
Meœu mineralnim blagom koje se skriva u dubini mora ponajprije su poznati nafta i zemni plin. Danas
viße od dvadeset zemalja eksploatira naftu i zemni plin na podru©ju svojih teritorijalnih voda: od Norveßke do
Venezuele, od SAD-a do Bruneja na otoku Kalimantanu (Borneo). Iz morskih le¥ißta potje©e 20 – 25% svjetske
proizvodnje nafte. Ta polja sadr¥e 40% zaliha nafte naßega planeta ßto se procjenjuje na 90 milijardi tona.
101. ISPRED NIZOZEMSKE OBALE TAKOŒER SE EKSPLOATIRA ZEMNI PLIN
Meœutim, u dubini mora skriva se i drugo mineralno blago. U mulju morskoga dna nalazi se mnogo
vrsta ruda©a. Nalazißta zlata, titana, kositra i bakra, izmeœu ostalog ispred obala Aljaske, ju¥ne Afrike,
Indije, Indonezije i Australije, djelomi©no se veù i iskorißtavaju, a vaœenju ruda©a iz veùih dubina joß su
zapreka ekstremne prilike tlaka i temperature.
Karakteristi©nu skupinu morskoga mineralnog blaga ©ine manganske grude na dnu oceana. Rudne
grude veli©ine ßake osim mangana sadr¥e joß i nikal, bakar i kobalt. Po nekim procjenama rudne grude samo
s dna Tihog oceana osigurale bi za viße tisuùa godina svjetske potrebe bakra, a za viße desetina tisuùa godi-
na potrebe mangana i kobalta. Te mo¥da pretjerane procjene doista veliku vrijednost imaju onda ako
uzmemo u obzir da prema drugim, mo¥da previße pesimisti©kim procjenama, kontinentalne zalihe bakra i
mangana iscrpsti ùe se do sredine XXI. stoljeùa.
Sirovine se dobivaju i iz morske vode. Iz nje potje©e npr. 70% broma vaœenog na Zemlji.
Buduùi da se najviße mineralnoga blaga mo¥e eksploatirati blizu morskih obala, a te su vode najbo-
gatije i ribom, zbog toga su ta podru©ja postala izvorißtem mnogih politi©kih nesporazuma. Zbog morskih
prostora oko Ognjene zemlje „uhvatile su se u koßtac” <ile i Argentina, za nalazißta nafte u Egejskome moru
Gr©ka i Turska, a za posjedovanje nekih dijelova Ju¥nokineskog mora Kina, Malezija i Filipini. Tradicionalno
morsko pravo teritorijalnim vodama obalnih zemalja smatralo je samo 12 morskih milja ßiroki pojas ispred
obale doti©ne zemlje. Neke pomorske zemlje to su pravo htjele preina©iti tako (mnoge od njih to su
samovlasno i u©inile) da u pojasu ßirokom 200 morskih milja koji se prostire ispred obale zemlje samo
doti©na zemlja mo¥e obavljati gospodarsku djelatnost. Otvorena mora, koja su zajedni©ko blago cijelog
©ovje©anstva, po©ela bi tek iza tog pojasa. Meœutim, po 90% svjetskoga ribljeg fonda, odnosno morskih
nalazißta nafte i zemnoga plina, zatim viße od 95% poznatoga rudnog blaga na dnu mora nalazi se unutar
tog pojasa od 200 milja!
131
Kretanja morske vode

Morska voda nikada ne miruje. Njezina su kretanja valovito gibanje, morska
strujanja i morske mijene. Te vrste kretanja u meœusobnoj su vezi s mnogim
drugim geografskim pojavama. Uzroci njihova nastajanja klimatskog (atmosfer-
skog) i astronomskog su podrijetla.
Valovito gibanje i morske mijene imaju ulogu u formiranju reljefa morskih
obala, a morska strujanja utje©u na klimu velikih prostranstava. Kretanja morske
vode istodobno su u svezi i s ribarstvom i plovidbom, tj. s iskorißtavanjem morske
sredine.
Valovito gibanje
Valovito gibanje nastaje zbog razlike u atmosferskome tlaku zra©nih slojeva
iznad morske razine i zbog vjetrova koji su posljedica te pojave. Pod utjecajem
razli©itim vrijednosti tlaka razina morske vode se di¥e i spußta. U dizanju i spuß-
tanju pojedine vodene ©estice sudjeluju s kotrljajuùim kretanjem na kru¥noj stazi.
Sami valovi se dakle ne pomi©u, izdignuti bregovi valova utonu u doline valo-
va. Prividnost kretanja izaziva ritmi©ka izmjeni©nost bregova i dolina valova (102.
slika).
Jak vjetar, meœutim, s hrbata valnoga brijega pomi©e vodu unaprijed. Na
plitkim obalama vodene ©estice ßto se kreùu na kru¥noj stazi udaraju o dno, val se
raspadne i pjenußajuùi se, stigne na obalu. To je mrmorenje valova. Suprotna je
pojava lom valova koju mo¥emo uo©iti na strmim obalama s dubokom vodom.
smjer „kretanja” valova
102. KRETANJE VODENIH <ESTICA U VALOVIMA
132
Tada voda valnoga brijega udara o obalu, a mlat vala se rasplinjuje u visini na sti-
jenama.
Visina valova u ¥estokim oceanskim vjetrovima mo¥e dostiùi i 20 – 40 m.
Morska strujanja
Morskim strujanjem nazivamo dugotrajno kretanje morske vode u istome
smjeru. U morskim strujanjima sudjeluju samo gornji slojevi vode (vodena masa
debela nekoliko stotina metara), jer unutraßnje trenje postupno usporava kretanje
u veùim dubinama, i na kraju ga potpuno unißti.
Oceanska strujanja ßto prelaze velike udaljenosti pokreùu vjetrovi koji stalno
pußu u istome smjeru, a to su prije svega karakteristi©ni vjetrovi opùe cirkulacije
zraka.
Ponavljanje: Koji su se vjetrovi formirali u opùoj cirkulaciji zraka?
Smjer pojedinih morskih struja preina©uje Coriolisova sila, te nepravilan ras-
pored i ekstremni oblici kontinenata.
Zaboravimo privremeno ovaj zadnji utjecaj i zamislimo takav ocean ©iji je
bazen podjednako otvoren prema oba polarna podru©ja i kojeg obrubljuju konti-
nenti ©ija je obala usporedna s meridijanima. Tri velika sustava vjetrova opùe
cirkulacije zraka – pasat, zapadni i polarni vjetrovi – u tome zamißljenom oceanu
pokreùu po tri kruga strujanja i na sjevernoj i na ju¥noj polutki (103. slika).
Sjeveroisto©ni i jugoisto©ni pasat sjeverno i ju¥no od ekvatora vodu tjera od
istoka prema zapadu (Sjevernoekvatorska i Ju¥noekvatorska struja). Sudarivßi se
s obalom kontinenta na zapadnom dijelu oceana, obje se struje raspadnu na dva
dijela. Jedan dio du¥ ekvatora struji unatrag (Ekvatorska protustruja), drugi dio
pak nastavlja put na obje polutke u pojasu zapadnih vjetrova prema vißim
zemljopisnim ßirinama (Struja zapadnih vjetrova). One prijeœu ocean i, sudarivßi
se s kontinentom na isto©noj obali oceana, opet se raspadnu na dva dijela. Dijelom
struje natrag prema ekvatoru, dijelom pak skreùu prema polarnim podru©jima.
Stigavßi u pojas polarnih vjetrova, ocean presijecaju ponovno u zapadnom smjeru
(Struja polarnih vjetrova).
Strujanja koja pokreùu tri sustava vjetrova nadovezuju se jedno na drugo
poput zup©anika. Temperatura vode struja usporednih s usporednicama pribli¥no
je ista kao temperatura vode njihove okolice. Struje koje se kreùu od ekvatora
prema polovima toplije su od svoje okolice (tople morske struje, daljnja oznaka:
T), a struje koje se kreùu od polova prema ekvatoru hladnije su od svoje okolice
(hladne morske struje, daljnja oznaka: H).
Pogledajmo struje pojedinih oceana na kartama u atlasu.
Pogledajmo u ©emu se razlikuje sustav strujanja u stvarnim oceanima od stru-

janja u zamißljenom, pravilnom oceanu. Ekvatorske struje i protustruje nalaze se u
sva tri oceana. Struje ßto pokreùu zapadni vjetrovi na sjevernoj polutki u pot-
punosti su se razvile samo u Atlantskom i Tihom oceanu (Golfska struja [T],
odnosno Struja Kuroßio [T]), a u malome sjevernom bazenu Indijskog oceana ta se
133
struja razvila samo djelomi©no (So-

malska struja [T]). Daljnja sudbina
Golfske struje i Struje Kuroßio razlikuje
se. Iz obje se izdvaja grana koja se vraùa
prema ekvatoru (Kanarska struja [H],
odnosno Kalifornijska struja [H]).
Grana koja struji prema sjeveru samo u
otvorenijem Atlantskom oceanu dosti¥e
visoku zemljopisnu ßirinu (Sjeverno-
atlantska struja [T]), dok obala Aljaske
struju Kuroßio prisiljava na povratak. U
Atlantskom i Tihom oceanu nastala su i
polarna strujanja (u Atlantskom oceanu
Labradorska struja [H], a u Tihom
oceanu Struja Ojaßio [H]; Labradorska
je struja donijela sa sobom ledenu santu
s kojom se sudario, a potom i potonuo
Titanic).
Na ju¥noj polutki iz ju¥noekva-
torskih struja u sva tri oceana se izdvaja
103. SUSTAV MORSKIH STRUJA po jedna grana koja struji prema jugu
U IDEALNOM OCEANU (Brazilska [T], Agulhaska [T] i Isto©-
noaustralska struja [T]). U pojasu
zapadnih vjetrova na ju¥noj polutki
Struja zapadnih vjetrova gotovo bez zapreka prijeœe cijelu Zemlju, jer joj na toj
polutki kontinenti ne spre©avaju put. Dio vodene mase, meœutim, u sva tri oceana
se vraùa u blizinu ekvatora (Humboldtova [H], Benguelska [H] i Zapadno-
australska struja [H]).
Nemojmo zaboraviti da se nazivi topla, odnosno hladna morska struja ne odnose

na stvarnu temperaturu vode, veù na razliku u odnosu na temperaturu morske vode na
danoj zemljopisnoj ßirini. Tako npr. Benguelsku struju s +17 °C, koja prolazi blizu ekva-
tora, nazivamo hladnom, a Sjevernoatlantsku struju s +5 – 10 °C ispred norveßkih obala
nazivamo toplom morskom strujom.
Tople i hladne morske struje znatno preina©uju klimu obalnih podru©ja

ispred kojih struje. Pod utjecajem toplih, odnosno hladnih morskih struja sred-
nja godißnja temperatura obalnih podru©ja bit ùe toplija, odnosno hladnija od
prosje©ne srednje godißnje temperature na danoj usporednici. Tu razliku nazi-
vamo pozitivnom, odnosno negativnom temperaturnom anomalijom (104. slika).
Najbogatija ribarska podru©ja Zemlje nalaze se na prostorima gdje se susreùe
hladna kisikom bogata struja s toplom morskom strujom bogatom u planktonima,
jer je za ribe veoma potrebno i jedno i drugo.
134
+2 °C +3 °C
0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C 0 °C
–6 °C –4 °C
–10 °C –11 °C –12 °C
–18 °C
–19 °C –22 °C
–22 °C –27 °C –26 °C –24 °C
–32 °C
–33 °C –36 °C
60 ° 60 °
uj a
st r
a
tsk
Sjevernoatlan
40 ° 40 °
20 ° 20 °
100 ° 80 ° 60 ° 40 ° 20 ° 0° 20 ° 40 ° 60 ° 80 ° 100 ° 120 °
104. POZITIVNA I NEGATIVNA TEMPERATURNA ANOMALIJA OKO 60° SJEVERNE fiIRINE
Morske mijene
Morska se razina dnevno dva puta di¥e i dva puta spußta. Dizanje nazivamo
plimom, opadanje osekom, a mijenjanje razine morskim mijenama.
Morske mijene posljedica su ponajprije gravitacije sustava Zemlja – Sunce.
Zemlja i Mjesec kru¥e oko zajedni©koga sredißta mase. Ta se to©ka nalazi u
unutraßnjosti Zemlje zbog Zemljine 80-ak puta veùe mase. Plima se javlja uvijek na
onoj strani Zemlje koja je okrenuta prema Mjesecu, odnosno u morima koja su na
suprotnoj strani od Mjeseca. Na strani koja je okrenuta prema Mjesecu plima
nastaje zbog neposredne gravitacije Mjeseca, a na suprotnoj strani zbog cen-
trifugalne sile ßto proistje©e iz
kru¥enja oko zajedni©koga sredißta
mase (105. slika).
kru¥enje oko zajed-
Kao ßto znamo, Zemlja se vrti od ni©koga sredißta
zapada prema istoku. Plimni val zbog mase
toga obilazi svjetsko more baß suprot-
no, od istoka prema zapadu. Posljedica
toga je da se na istome mjestu – iz- Mjesec
mjeni©no svakih ßest sati – dnevno dva Mjese©eva centrifugalna
puta javlja plima i dva puta oseka. gravitacija sila
Razlika u morskoj razini izmeœu
105. OBJAfiNJENJE MORSKIH MIJENA
plime i oseke na manjim morima svega
je 10 – 30 cm, a i na otvorenom oceanu
samo je 1-2 m. U nekim su¥enim zaljevima i rije©nim ußùima, meœutim, prosje©na
razlika izmeœu plime i oseke mo¥e iznositi i 6 – 13 m (na Temzi ispod Londona je
6 m, kod Liverpoola 8 m, kod Bristola u ußùu Severna i u francuskom zaljevu Saint
Malo [sen malo] 12 m, u zaljevu Fundy [fandi] na atlantskoj obali Kanade 13 m)
(106. slika).
135
– 3,5 – linija iste visine plime Ponavljanje: fito smo u©ili o pojedinim
12,0
Mjese©evim mijenama?
0 5 100 11,0
10,0 Na plimu i oseku utje©e i Sunce,
Novi Brunswick 11,0 12,013,0 ali u znatno manjoj mjeri zbog veùe
ndy
M
udaljenosti od Zemlje. Za vrijeme

Fu 9,0
ain
je v mladog i punog Mjeseca sabere se utje-

zal 7,0 8,0
e
a Halifax caj Sunca i Mjeseca. Tada se stvara tzv.

6,0
otsk
5,0 a fik velika plima koja je veùa od prosje©ne
ov visine plime. (Pri velikoj plimi razlika
4,0 N
morske razine izmeœu plime i oseke u
3,5
zaljevu St. Malo mo¥e dostiùi i 14-15 m,
3,0
kod Bristola 16-17m, a u zaljevu Fundy
2,5 2,0 1,5 1,0
20-21 m.) Za vrijeme prve i posljednje
©etvrti, kada Sunce, Zemlja i Mjesec
meœusobno zatvaraju kut od 90°, sile
106. PLIMNI VAL U ZALJEVU Sunca i Mjeseca ßto djeluju na stvaranje
FUNDY plime smanjuju utjecaj jedna druge.
Tada nastaje tzv. mala plima koja je
manja od prosje©ne visine plime (107.
slika)
Zemlja Mjesec
U rije©nim ußùima izlo¥enim plimi
nalazimo mnoge velike svjetske luke
velika plima
(npr. London, Hamburg). Energiju plim-
Mjesec nog vala u zaljevu St. Malo upotreb-
ljavaju u elektrani na plimu i oseku koja
je izgraœena na ußùu rijeke Rance.
Zemlja
mala plima Plima i oseka, meœutim, ne donose
samo korist. Tzv. olujna plima koju na
obalu tjeraju olujni vjetrovi mo¥e
107. OBJAfiNJENJE VELIKE uzrokovati velike ßtete. U Europi je od
I MALE PLIME olujnih plima osobito mnogo stradalo
obalno podru©je Nizozemske.
Tri najva¥nija kretanja morske vode jesu valovito gibanje, morska strujanja
i morske mijene. Sve tri vrste kretanja vezane su uz mnoge astronomske,
atmosferske i reljefne pojave geografskog omota©a, a imaju i gospodarsku vri-
jednost (ribarstvo, plovidba, proizvodnja energije). Najva¥niji pojmovi pojave
ßto se vezuju uz ta kretanja: udaranje i mrmorenje valova (valovito gibanje),
utjecaj hladnih i toplih morskih struja (morska strujanja), visina plime, velika,
mala i olujna plima (morske mijene).
136
Od Golfske struje do elektrane na plimu i oseku

Na po©etku ud¥benika upoznati sateliti za promatranje Zemlje u odreœenoj domeni infracrvene valne
du¥ine osjeùaju toplinske razlike. U toj dalekoj infracrvenoj domeni snimljene la¥ne fotografije u boji dakle
pokazuju Zemljine prostore s razli©itom temperaturom: toplija podru©ja se ocrtavaju u ¥uùkastocrvenoj
nijansi, a hladnija u zelenkastoplavoj boji. Na toplinskim snimcima koji prikazuju prostor Atlantskog oceana
ispred Sjeverne Amerike topla voda Golfske struje kreùe se prema sjeveru – sjeveroistoku u tamnocrvenoj
boji. Ta je morska struja ime dobila po svom ishodißtu, po Meksi©kom zaljevu – engleski Gulf of Mexico.
Golfska struja iz Meksi©kog zaljeva u Atlantski ocean dospijeva kroz 70 km ßiroki Floridski prolaz koji se
nalazi izmeœu Floride i Kube. Brzina struje dosti¥e 17-18 km/sat, a temperatura vode iznosi pribli¥no 27 °C.
Na otvorenom oceanu njezina ßirina dosti¥e 200 km, a utjecaj joj se osjeùa do 800 m dubine. Ta morska stru-
ja ispred ameri©kih obala prolazi otprilike do visine Philadelphije, zatim postupno skreùe prema sjeverois-
toku i tako presijeca Atlantski ocean. Od 40 – 45° sjeverne ßirine nazivamo je Sjevernoatlantskom strujom.
Na mjestu gdje topla morska struja napußta ameri©ke obale susreùe se s hladnom Labradorskom strujom
koja se kreùe prema jugu, a ©ija temperatura vode iznosi svega 4 °C. U pojasu gdje se sreùu dvije morske stru-
je razli©ite temperature, nastaju vodeni vrtlozi s promjerom mo¥da i od 100 – 300 km, a to se ocrtava i na
satelitskim snimcima.
Na osnovi toga koja nam prije upoznata pojava pada na pamet?

Humboldtova i Benguelska struja koje prolaze ispred jugozapadnih obala Ju¥ne Amerike, odnosno
Afrike, znatno utje©u na ¥ivot obalnog podru©ja. Iznad hladnih morskih struja rasprostire se zra©ni sloj
visokoga tlaka. Ta pojava spre©ava uzdizanje zra©nih slojeva nad morskom razinom, ßto bi bilo potrebno za
stvaranje padalina. Zbog toga je na obalnom podru©ju nastala suha, ali svje¥a klima. Tako je u Ju¥noj
Americi nastala pustinja Atacama, a u jugozapadnoj Africi pustinja Namib. Zbog nedostatka kiße, vla¥nost
zraka se izlu©uje u obliku magle. Sli©na se pojava zbiva i ispred zapadnih obala SAD-a pod utjecajem
Kalifornijske struje. Zahvaljujuùi toj hladnoj struji, mnoga zdanja na morskoj obali omotana su debelim slo-
jem magle. Meœu njima je i most Golden Gate u San Franciscu, ßto mo¥emo uo©iti i u mnogim filmovima
koji se odigravaju u tome gradu.
Ribari sela koja se nalaze u zaljevu Saint Malo na ju¥noj obali La Manchea, veù stoljeùima iskorißtavaju
morske mijene koje su u tom podru©ju osobito jake. Na svojim ribarskim brodicama isplovili su na more
pomoùu struje oseke, a na obalu su se vratili plimnim valom koji se kreùe prema kopnu. Od 1967. godine i na
drugi na©in iskorißtavaju poja©ane morske mijene u ußùu rijeke Rance (rans) koja se ulijeva u more: tada je
pußtena u pogon prva i dosada jedina va¥nija elektrana na plimu i oseku. Rije©no ußùe od 20 km2 izmeœu
gradova Saint Malo i Dinan zatvorili su 800 m dugom branom u koju su ugradili 24 turbine. Turbine proizvode
struju, ali se mogu upotrijebiti i kao crpke da bi i tako ubrzali punjenje vodom akumulacijskoga prostora.
Za vrijeme plime voda prodire u rije©no ußùe, tj. u akumulacijski bazen i proizvodi struju. Dio
proizvedene elektri©ne energije upotrebljava se za funkcioniranje crpaka, ali se to isplati jer se tako poveùa-
va koli©ina iskoristive vode. Kada na moru nastupi oseka, na turbine pußtaju vodu iz akumulacijskog bazena
koji je zaja¥en do visine plime, tj. na turbine te©e voda baß iz suprotnoga smjera. Prije nego ßto bi se izjed-
na©ila razina vode u akumulacijskom bazenu i morskom zaljevu, crpke opet prorade da bi turbine dobile
dovoljno vode i pri sni¥enoj visinskoj razlici razine.
Godißnja proizvodnja elektri©ne energije u elektrani La Rance iznosi 610 milijuna kWh, ßto odgovara
proizvodnji elektri©ne energije u nekoj manjoj maœarskoj termoelektrani.
Podzemne vode
Podzemne vode ©ine nevidljivu, ali vrlo va¥nu kariku kru¥enja vode u priro-
di. Va¥nu ulogu imaju u poljoprivredi, ponajprije u zemljoradnji, a u zadnje vri-
jeme sve veùe zna©enje imaju i u opskrbi pitkom vodom.
Podzemne vode svrstavamo na temelju njihova dubinskoga smjeßtaja u odno-
su na slojeve stijena:
• vodu iznad najgornjega nepropusnog sloja koja samo djelomi©no ispu-
njava prazninu izmeœu granula tla, nazivamo vla¥noßùu tla,
137
• vodu koja se takoœer nalazi iznad najgornjega nepropusnog sloja, ali pot-
puno ispunjava prazninu izmeœu granula tla, nazivamo vodom temeljnicom,
• vodu izmeœu dva nepropusna sloja nazivamo slojevnom vodom,
• vodu koja se nalazi u prazninama i pukotinama stijena nazivamo
pukotinskom vodom.
Vla¥nost tla
Vla¥nost tla nalazi se dakle izmeœu povrßine i vode temeljnice. Dio vode koja
se s povrßine cijedi u tlo pripaja se uz granule tla i ni pod utjecajem sile te¥e ne cije-
di se dublje. Otvore izmeœu granula tla u toj visini joß ispunjava podzemni zrak.
Voda temeljnica
Voda temeljnica, koja potpuno ispunjava prazninu izmeœu granula tla, skup-
lja se cijeœenjem padalina, odnosno iz povrßinskih voda (rijeka, jezera). Ispod
povrßine, osim u planinama koje se sastoje od ©vrstih stijena, stvara se povezana
vodena povrßina. Voda temeljnica ispod Alfölda se nalazi u dubini od 2 – 5 m, a
ispod hrbata bre¥uljkastih podru©ja u dubini od 8 – 10 m.
Razina vodene povrßine vode temeljnice – dubina vode temeljnice – tijekom
godine je nestalna. U Maœarskoj je razina vode temeljnice najvißa u travnju pod
utjecajem otapanja snijega i obilnih proljetnih padalina, a najni¥a je u listopadu
nakon jakoga ljetnog ishlapljivanja. Prosje©no godißnje kolebanje razine je oko 1 m.
Glede poljoprivrede nepovoljna je i previsoka i preniska razina vode temeljnice.
Ako je razina previsoka, potpuno istisne zrak izmeœu granula tla i promo©i korije-
nje. U udubljenjima mo¥e dospjeti i na povrßinu (unutraßnja voda). Ako se pak ra-
zina vode temeljnice nalazi duboko, korijenje biljaka ne dobije dovoljno vode.
Na kolebanje razine vodene povrßine vode temeljnice utje©e i ©ovjekova dje-
latnost. Razinu vode temeljnice sni¥ava reguliranje rijeka, odvodnjavanje,
eksploatacija rudnika, a natapanjem njezina razina se povisuje.
STARO-NOVA OPASNOST – UNUTRAfiNJA VODA. U domaùim vijesti-

ma zadnjih godina sve ©eßùe ©ujemo o opasnosti od unutraßnjih voda. Voda
temeljnica – ponajprije na Alföldu – preplavi goleme povrßine mo¥ebitno i na
viße tjedana. Unutraßnja voda nije nova pojava, o njoj su pisali veù i u
poljoprivrednim stru©nim knjigama XVIII. stoljeùa. Kao „novina” ona se jav-
lja zbog dvije stvari. S jedne strane, 1980-ih, 1990-ih godina sußa je bila veùa
od prosje©noga, pa je zbog toga veoma rijetko bilo unutraßnje vode. S druge
strane, baß u svezi sa spomenutim, zadnjih su desetljeùa na Alföldu po©eli
obraœivati, odnosno izgraœivati i takve povrßine koje su prije – baß zbog
unutraßnje vode – iskorißtavali kao livade i paßnjake, odnosno gdje prije nije
bilo graœevina! Unutraßnja je voda dakle takva prirodna nesreùa koju smo,
barem djelomi©no, mi sami prouzrokovali.
138
Slojevna voda
Na slojevnu vodu, koja se i odozgo
i odozdo nalazi meœu nepropusnim slo-
jevima, utje©e hidrostati©ki tlak. Voda
pod utjecajem tlaka mo¥e probiti
pokrovni sloj i podiùi se, ßtoviße, izbiti
na povrßinu. Slojevnu vodu koja na taj 108. PRESJEK ARTEfiKOG BAZENA
na©in dospijeva na povrßinu nazivamo
arteßkom vodom. Karakteristi©na arteß-
ka ustrojstva nastala su u bazenima nalik na zdjelu koji su popunjeni sinklinalnim
slojevima (108. slika). Takvi se bazeni nalaze u Maœarskoj ispod Alfölda, u
Parißkom bazenu ili u Australiji (Veliki arteßki bazen). Zaliha slojevne vode u
arteßkim bazenima cijedi se u dubinu preko nepromo©ivih slojeva koji se na
rubovima bazena pojavljuju na povrßini. Buduùi da se nedostatak vode vrlo sporo
uklanja, treba voditi ra©una da se pri iskorißtavanju ne potroßi zaliha vode.
Pukotinska voda
Od pukotinskih voda koje se nalaze u prazninama i pukotinama stijena najpoz-
natija je krßka voda u pukotinama vapnenca. Na vapnena©kim podru©jima krßka se
voda cijedi u dubinu kroz uske pukotine, ali ispod povrßine ta se voda mo¥e ujedini-
ti ©ak i u veliku podzemnu rijeku. U podzemnim hodnicima vapnena©kog podru©ja
nakupi se znatna koli©ina zalihe vode koja ima va¥nu ulogu i u opskrbi vodom.
Krßka voda unißtava, otapa vapnenac. S tim ùemo se tijekom upoznati u poglavlju o
egzogenom modeliranju.
Izvori
Podzemne vode – prirodnim putem – izbijaju na povrßinu kao izvori.
Najviße izvora izbija na povrßinu tamo gdje se na povrßini pojavljuje nepro-
pusni sloj. Na granici takvih slojeva mo¥e izvirati i voda temeljnica i slojevna voda
(izvor vode temeljnice, odnosno slojevni izvor).
Toplice i mineralne vode

Temperatura i kemijski sastav voda koje na povrßinu dospijevaju u izvorima,
odaju mnogo toga o dubinskim prilikama.
Opùenito mo¥emo reùi da je temperatura izvorske vode tim vißa ©im voda
izvire iz dubljih slojeva. Temperatura vode izvora danog podru©ja ovisi o geoter-
mi©kom stupnju koji tamo prevladava.
Ponavljanje: Kolika je prosje©na svjetska vrijednost geotermi©koga stupnja?
Izvorske vode ©ija je voda toplija od srednje godißnje temperature okolice
nazivamo toplicama. (Balneolozi, stru©njaci za toplice, toplicama smatraju izvorsku
139
vodu topliju od 20 °C.) Temperatura vode izvora koji izviru du¥ tektonskih linija
(rasjedi, rasjedanja, rovovi) mo¥e biti i znatno vißa. Npr. temperatura vode izvora
koji izviru du¥ rasjedne linije na budimskoj obali Dunava, iznosi 40 – 60 °C. <esto se
doga¥a da se voda termalnih izvora mijeßa i s hladnom krßkom vodom, tada im je
temperatura na osnovi geotermi©koga stupnja ni¥a od o©ekivane.
Arteßki bunar koji izvire u peßtanskom Városligetu iz dubine od 1256 m daje vodu s
temperaturom od 75 °C. Kolika je tamo vrijednost geotermi©koga stupnja?
Podzemne vode koje u dubini prijeœu dugi put otapaju viße vrsta minerala i
nose ih sa sobom. Izvorske vode s odreœenom koli©inom otopine minerala nazi-
vamo mineralnim vodama. Prema njihovu kemijskom sastavu razlikujemo npr.
kisele, slane, gorke, ¥eljezne, sumporne, jodno-bromne, radijske vode. Mineralne
vode koje imaju ljekovito djelovanje jesu ljekovite vode.
Meœu najpoznatije europske ljekovite toplice spada Baden-Baden (67 °C) u Njema©koj
i Karlovy Vary (74 °C) u <eßkoj. Potra¥imo ta naselja u atlasu i pokußajmo objasni-
ti nastanak tamoßnjih ljekovitih voda na temelju geoloßke karte.
Podzemne vode jesu vla¥nost tla, voda temeljnica, slojevna voda (arteßka
voda) i pukotinska voda (krßka voda). Podzemne se vode nalaze u nepro-
mo©ivim slojevima tla i stijena, a jedna od druge su odijeljene nepropusnim
slojevima. Me¥u izvorima mo¥emo odijeliti – na osnovi temperature i ke-
mijskog sastava – toplice i ©esto ljekovite mineralne vode. Podzemne su vode
va¥ni izvori i zalihe pitke vode.
Tragom arteßke vode

U dvorißtu jednog samostana u gradu Lilleu u sjeverozapadnoj Francuskoj 1126. godine kopali su
zdenac (bunar). Probußivßi nepropusnu stijenu blizu povrßine, dobili su zdenac bogat vodom. Lille le¥i na
podru©ju grofovije Artois (artoa), a od tog imena potje©u nazivi arteßki bunar, arteßka voda, kojima se i
danas koristimo. Arteßke vode ©esto nazivaju i fosilnim vodama jer su nastale davno, ako i ne tako davno
kao geoloßki fosili. Zaliha vode nekih arteßkih bazena sporo se akumulirala, a mogla je nastati i od kißa koje
su padale mo¥ebitno i prije viße desetina tisuùa godina.
U Maœarskoj su prvi arteßki zdenac iskopali 1830. g. u zadunavskom Ugodu. Najpoznatiji maœarski
arteßki bunari vezani su uz ime Vilmosa Zsigmondyja koji je djelovao 60-ih, 70-ih godina XIX. stoljeùa. Na
mjestu njegove mo¥da najpoznatije bußotine nalazi se spomen-plo©a. U Budimpeßti na Trgu junaka u taraci-
ma trga ispred skupne skulpture voœa koji su Maœare doveli u novu domovinu nalazi se bron©ana plo©a
koja ozna©ava mjesto 970 m dubokog arteßkog zdenca kopanog izmeœu 1868. i 1878. g. pod Zsigmondyjevim
vodstvom. Arteßka voda s temperaturom od 75 °C izbijala je 13,5 m visoko iz bußotine koja je u ono vrijeme
bila jedna od najdubljih europskih zdenaca. Skriven pod povrßinom, zdenac i danas djeluje i napaja
Széchenyijevo kupalißte zajedno s arteßkim zdencem u Gradskom parku (Városliget).
Najviße arteßkih zdenaca, viße od 40 tisuùa, nalazi se na Alföldu. Ljekovito kupalißte u
Hajdúszoboszlóu opskrbljuje se arteßkom vodom koja izvire iz dubine od 2000 m. Meœutim, veùina bunara
s manjom dubinom (oko 100 m) daje pitku vodu. Iz alfödskih arteßkih bunara godißnje se dobiva zamalo
toliko vode kolika je masa vode u Balatonu. Zbog veù spomenute sporosti nadoknade vode, arteßku vodu
treba ßtedjeti.
140
Arteßke vode skrivene u dubini golemo su blago osobito u suhim, pustinjskim podru©jima Zemlje.
Arteßki se bazen nalazi npr. ispod sjevernog dijela Sahare. U njega se voda cijedi u nepromo©iv sloj koji se na
povrßini pojavljuje na podru©ju Atlasa. Ta arteßka voda napaja al¥irske oaze. Na isto©nom dijelu Saudijske
Arabije, u podru©ju Arapsko-perzijskog zaljeva, otkrili su zalihe vode nastale prije 30 – 40 tisuùa godina.
Mo¥da najveùe zalihe arteßke vode na svijetu skriva australski Veliki arteßki bazen. Povrßina bazena (1,75
milijuna km2) viße od tri puta je veùa od povrßine Francuske. Arteßku vodu uskladißtavaju slojevi pjeß©enjaka iz
razdoblja jure i krede koji su zatvoreni meœu nepropusne slojeve. Gornji nepropusni sloj je sloj gline iz mioce-
na, a donji je granitni sloj iz staroga geoloßkog doba. U tom se bazenu nalazi 18 000 zdenaca s dubinom izmeœu
30 i 2100 m. Golemo bogatstvo otkriveno prije stotinjak godina, koje se ipak mo¥e iscrpsti, donedavna su isko-
rißtavali rasipno. Npr. 1970-ih godina 90% dobivene vode propalo je cijeœenjem i ishlapljivanjem.
Suprotno od naßih arteßkih voda, voda australskoga Velikog arteßkog bazena nije povoljna za ljudsku
potroßnju. Naime, zbog visokog sadr¥aja otopina soli jednostavno je nepitka. Vodu zdenaca s razmjerno
manjim sadr¥ajem soli upotrebljavaju u poljoprivredi: njome se koriste za natapanje i za napajanje stoke.
Povrßinske vode: tekuùice i jezera

U rijekama se nalazi svega 0,0001% od ukupne zapremine vode na Zemlji. Ta
prividno neznatna koli©ina vode, meœutim, ima va¥nu ulogu u kru¥enju vode u
prirodi. Rijeke godißnje u svjetsko more odnose oko 40 000 km3 vode. Vodena
masa rijeka stvara ravnote¥u hidroekonomije svjetskog mora kao element otje-
canja (O) hidroekonomske jednad¥be koja se odnosi na mora.
Ÿivot rijeka vezan je s tisuùu niti s pojavama koje smo upoznali u prethodnim
poglavljima. Prije svega to se odnosi na klimu.
Slijev i rije©na mre¥a

Voda povrßinskih tekuùica djelomi©no potje©e od izvora, djelomi©no pak
neposredno od padalina. Veli©ina vodene koli©ine koja otje©e od padalina – a
mo¥emo je izraziti u postocima (%) padalina – dobar je primjer za slo¥enu vezu
2 3
1. glavna rijeka
2. pritok
3. razvodnica
Isprekidana crta omeœuje
slijev.
109. SLIJEV
141
izmeœu pojedinih geosfera. Njezina vrijednost, naime, ovisi o ishlapljivanju, relje-

fu i povrßinskim stijenama. Povrßinsko je otjecanje, naravno, najveùe na
podru©jima gdje je ishlapljivanje malo, na nagnutim predjelima s dinami©nim re-
ljefom i tamo gdje se na povrßini nalaze ©vrste, nepropusne stijene.
Dio zemljine povrßine s kojeg neka tekuùica prikuplja vodu nazivamo sli-
jevom. Pove¥emo li najviße to©ke te povrßine, dobijemo razvodnicu.
Manje tekuùice koje se ulijevaju u glavnu rijeku slijeva jesu pritoci. Tekuùice
koje se ulijevaju jedna u drugu i na kraju utje©u u more ili staja©icu bez otjecanja
©ine rijeku.
Vodostaj – protjecaj – pritjecanje

Koli©ina vode koju odnose rijeke vremenski se gotovo uvijek mijenja.
Promjene mo¥emo karakterizirati vrijednostima vodostaja i protjecaja.
Vodostaj zna©i visinu vodene razine u rijeci. Na osnovi vodostaja razlikuje-
mo nizak, srednji i visok vodostaj. Kod visokog vodostaja voda se mo¥e izliti iz
korita – to je poplava.
IZVJEfiÙE O VODOSTAJU. Vodostaj rijeka o©itava se s vodomjernih

ljestvica s podjeljcima zadanim u cm. Vrijednost u cm, ßto ©ujemo u izvjeßùu
o vodostaju, ne ozna©ava razinu vode mjerenu od dna korita, nego zna©i visi-
nu razine vode mjerenu od „0” to©ke na ljestvici koja se nalazi na odreœenoj
nadmorskoj visini. Zbog toga pri niskom vodostaju mo¥emo dobiti i nega-
tivne vrijednosti. Osim podatka u cm zadaje se i koli©ina izra¥ena u postoci-
ma (%). Taj podatak ozna©uje tzv. ispunjenost rije©noga korita, tj. to je vrijed-
nost usporeœena s dotada uo©enim najmanjim i najveùim vodostajem danog
odsjeka, gdje je najmanji vodostaj 0, a najveùi 100% (110. slika).
110. VODOMJERNA LJESTVICA NA DONJEM DIJELU TISANSKOG MOSTA U SEGEDINU. PRILIKOM

POPLAVE VODA DOSTIGNE LJESTVICU
142
Protjecaj ozna©uje koli©inu vode koja na danome popre©nom presjeku

rije©noga korita protje©e za jedini©no vrijeme. Vrijednost protjecaja obi©no se
zadaje u m3/s. Veli©ina protjecaja dakle ovisi i o brzini vodotoka.
Pritjecanje je godißnje prosje©no, pravilno kolebanje protjecaja. Pritjecanje
odra¥ava prije svega klimatske zna©ajke danog podru©ja.
Rijeke
Rijeke u svom koritu ne odnose samo vodu veù i nanos s razli©itom veli©inom
granula: mulj, pijesak, ßljunak. Odnoßenje nanosa u tijesnoj je vezi s brzinom
rije©ne vode i protjecajem. Velike vode s brzim tokom sposobne su odnositi mnogo
viße nanosa s veùim granulama nego tihe male vode (111. slika).
„NAJ” RIJEKE. Zanimljivo je pogledati liste o du¥ini, slijevu i prosje©nom

protjecaju vode na ußùu najveùih rijeka na Zemlji. Najveùi rije©ni gorostas na
svijetu nedvojbeno je Amazona: „visoko” vodi listu glede protjecaja (180 000
m3/s) i slijeva (7 180 000 km2) ispred Konga (42 000 m3/s, odnosno 3 822 000
km2), ali je i po du¥ini obi©no na prvome mjestu (6516 km). Ka¥emo opùenito
zbog toga ßto du¥inu Nila neka izdanja nazna©uju sa 6484 km, neka pak sa
6671 km. Treùe mjesto po du¥ini i veli©ini slijeva (6420 km, 3 221 000 km2)
zauzima Mississippi, a na osnovi protjecaja treùi je Jangce (35 000 m3/s). Nil
je karakteristi©an primjer za tzv. alogeni tok, jer izvire na kißovitom podru©ju,
ali veùim dijelom te©e kroz suhe predjele. Prema du¥ini je na prvom ili dru-
gome mjestu, na osnovi slijeva na petom, a na temelju protjecaja (1584 m3/s),
meœutim, ne bi dospio ni u kategoriju „sudjelovali su joß”. (U tome ga pret-
je©e ©ak i rijeka Rhône [1900 m3/s] koja je duga©ka svega 812 km.) Orinoco,
koji se na osnovi protjecaja nalazi na ©etvrtome mjestu (28 000 m/s), karak-
teristi©an je baß iz suprotnog razloga. Rijeka te©e podru©jem s obilnim padali-
nama, a prema du¥ini (2500 km) tek je na 35.! mjestu.
Napravimo tablicu o „plasiranim” rijekama.
Pritjecanje vode i sposobnost odnoßenja nanosa rijeka ovisi i o drugim

©initeljima. Tako npr. na njih utje©e promjena vegetacije na podru©ju slijeva. Pod
utjecajem kr©enja ßuma pritjecanje vode postaje ekstremnije, a veùa koli©ina
nanosa krupnozrnatija. (Drvolike biljke, naime, usporavaju povrßinsko otjecanje,
njihova sje©a pak poveùava razinu visokog vodostaja, a s golih padina u rije©no
korito dospijeva viße grubog nanosa.)
143
111. NA SKRIVENOM SNIMKU U BOJI SATELITA LANDSAT DOBRO MOŸEMO UO<ITI RAZLI<ITO
ODNOfiENJE NANOSA AMAZONE I NJEZINA PRITOKA. POMOÙU ATLASA IMENUJTE PRITOK
Jezera
Jezera su staja©ice s otvorenom vodenom povrßinom koje ispunjavaju sa
svake strane zatvorena udubljenja. U jezerskim bazenima nakupljena je znatno
veùa vodena masa nego u rijekama. Ukupna povrßina jezera na Zemlji iznosi 2,5
milijuna km2. To je svega 1,7% od ukupne povrßine kopna, ali bi u Europi pokrili
1/4 povrßine kontinenta.
Postanak jezerskih bazena

U odnosu na visinu okolnih podru©ja, jezerski bazeni mogu nastati na dva
na©ina. Njihov se bazen ili udubi ili se od okolice odjeljuje zagaùivanjem. Na ta
dva na©ina nastajanja, meœutim, utje©e mnogo vrsta sila.
Ponavljanje: fito i gdje smo u©ili o unutraßnjim i vanjskim silama?
Od unutraßnjih sila jezerske bazene mogu oblikovati tektonski pokreti i
vulkanska djelatnost.
U tektonskim rovovima, u ulegnuùima rasjedanja nastala su npr. ova jezera:
Bajkalsko jezero, jezero Tanganjika (dva najdublja jezera na svijetu), Mrtvo more,
ali i Balaton i jezero Velence (112. slika). Ta jezera imaju duga©ak, ali uzak oblik.
Ponavljanje: Gdje je u ud¥beniku veù bilo rije©i o nastanku Balatona?
144
U vulkanskim se kalderama skupila npr. voda

velikih jezera u okolici Rima u Italiji, a u krateru
npr. voda jezera sv. Ane u erdeljskim planinama
Hargita (113., 114. slika). Za ta je jezera karakte-
risti©an okrugli oblik.
Od vanjskih sila najviße jezerskih bazena
oblikovao je led, tako npr. velika kanadska jezera
ili jezera u podno¥ju Alpa (Zürißko jezero, Gar-
dansko jezero) (115. slika). (Kod ovih zadnjih odjed-
nom mo¥emo uo©iti udubljivanje [putem ledenjaka]
i zagaùivanje [iza morenskih humaka]). Du¥ krivu-
davih rijeka nastale su tzv. mrtvaje (jezera u
mrtvim rukavima) kada je rijeka tijekom neke pop-
lave presjekla uski dio zavijutka i ispravila svoj tok
(116. slika). Takvo je npr. jezero Szelidi pokraj Kala-
©e (Kalocsa).
Na podru©ju s pjeß©anim humcima i vjetar mo-
¥e zagatiti jezera (npr. jezero Sós kod Nyíregyháze).
Jezerski bazen mo¥e zagatiti i odron brijega. Tako
je nastalo jezero Gyilkos u Erdelju.
112. MRTVO MORE NALAZI SE U TEKTONSKOM

ROVU (SATELITSKI SNIMAK S LANDSATA).
KOJE JE DRUGO JEZERO fiTO VIDIMO
NA SNIMKU I KOJA RIJEKA
POVEZUJE DVA JEZERA?
113. VULKANSKO JEZERO JUŸNO OD RIMA (ALBANSKO JEZERO)
145
114. VODA JEZERA SV. ANE SKUPILA SE U KRATERU U ERDELJSKIM PLANINAMA HARGITA
115. GARDANSKO JEZERO NA

SATELITSKOM SNIMKU LANDSATA
146
116. MRTVAJE NA
SATELITSKOM SNIMKU
LANDSATA. PRONAŒIMO
PODRU<JE NA KARTI
MAŒARSKE U ATLASU
Odumiranje jezera
Jezera su – u geoloßkoj perspektivi – privremene tvorevine.
Rijeke koje se u njih ulijevaju, svojim nanosom nasipaju jezerske bazene, ©ine
ih pliùima. (Bodenskom jezeru, kroz koje protje©e Rajna, istra¥iva©i su „dali” joß
1500 godina.)
Nasipavanju jezerskih bazena mo¥e pridonijeti i razmno¥avanje ¥ivoga svi-
jeta u jezeru, odnosno biljne hranjive tvari koje dospiju u jezero. Taj tijek naziva-
mo eutrofizacijom, ßto doslovno zna©i „prehranjenost”. Raspadnute tvari ugi-
nulih biljaka i ¥ivotinja slegnu se na dno jezera i postupno ga nasipaju, ©ine ga
pliùim. Nasipavanje se zbiva u viße etapa:
• jezero: u sve pliùoj vodi na cijelome dnu jezera nastane se biljke;
• mo©vara: bilje prevladava u odnosu na otvorenu povrßinu vode;
• tresetißte: jedva ima otvorene povrßine vode.
147
„NAJ” JEZERA. Najveùe je jezero na svijetu Kaspijsko jezero (371 000 km2)
koje baß zbog njegove veli©ine nazivaju i morem. Na drugome mjestu nalazi
se sjevernoameri©ko Gornje jezero (82 410 km2), a na treùem je mjestu afri©ko
Viktorijino jezero (68 800 km2). Na ©etvrtom je mjestu dugo bilo Aralsko jeze-
ro, ali se njegova povrßina naglo smanjuje. (Vidi ßtivo „Nestajanje Aralskog
jezera”!) Najdublje je jezero na Zemlji Bajkalsko jezero (1620 m), ali nije znat-
no pliùe ni jezero Tanganjika (1435 m). Najviße se vode skupilo u bazenu
Kaspijskog jezera (79 319 km3). U bazen tog jezera vodena masa Balatona stala
bi 44 000 puta. Svojstveni „naj” pripada Mrtvomu moru koje se nalazi u naj-
dubljem ulegnuùu na svijetu. Jezero je duboko 393 m, a dno mu se nalazi 794
m ispod morske razine. Stojimo li na pustinjskoj obali Mrtvog mora, nalazi-
mo se na najdubljoj to©ki Zemljine povrßine: na –401 m. Mo¥emo reùi da se
svake godine nalazimo sve dublje. Prije 10 – 15 godina karte su razinu vode
joß ozna©avale s –393 m, meœutim, veùinu vode rijeke Jordan, koja se ulijeva
u jezero, upotrebljavaju za natapanje, zbog toga je razina vode u Mrtvome
moru sve ni¥a.
Potra¥imo u atlasu spomenuta jezera. Napravimo tablicu o „plasiranim” jezerima.
Rijeke dobivaju vodu iz izvora ili neposredno od padalina. Koli©ina

povrßinskog otjecanja ovisi o klimi, reljefu i sastavu stijena. Slijev opkoljava
razvodnica. Koli©inu vode u rijekama mo¥emo karakterizirati vodostajem i
protjecajem. U stvaranju jezerskih bazena podjednako sudjeluju unutraßnje i
vanjske sile. Jezera su privremene tvorevine. Stupnjevi njihova odumiranja:
kalju¥a, mo©vara, glib.
Ekstremnosti pritjecanja vode u Tisi

Ulomci iz knjige Woldemára Lászlóffyja: A Tisza. Vízi munkálatok és vízgazdálkodás a tiszai vízrend-
szerben (Akadémiai Kiadó, 1982).
Poplave
Najupadljivija je crta u ¥ivotu tekuùica promjena visine razine vode: vje©na izmjena nadola¥enja i
opadanja vode. Zbog toga neposredni predmet naßih zapa¥anja nije protjecaj ©ije je odreœivanje slo¥en tijek,
nego je to svagdaßnji vodostaj. Redovito mjerenje vodostaja Tise kod Segedina po©elo je 1831. g., a zapa¥anja
u svezi s ©itavim hidrosistemom takoœer su starija od sto godina.
Na hidrosistemu rijeke Tise nadolazak vode prevladava u proljeùe, u o¥ujku i travnju. U gornjem toku
Tise na prvome mjestu stoji travanj, jer se otapanje snijega u visokim planinama podudara s proljetnim
kißovitim vremenom. Buduùi da se snijeg u ni¥im predjelima slijeva Szamosa i Bodroga otopi veùinom veù
u o¥ujku, u gornjem dijelu srednjeg toka Tise vrlo je ©est maksimum i u o¥ujku. Nasuprot tomu ispod
Szolnoka, uz istaknutu ulogu travnja, u prvi plan dolazi i svibanj, jer tu zbog vrlo malog pada Tise bujice
samo sporo otje©u, stignu jedna drugu i zbog toga se vrijeme trajanja visokog vodostaja veoma razvu©e.
Na gornjem toku Tise karakteristi©an je i nadolazak vode u jesen koji maksimum dostigne u stude-
nom i prosincu. Za vrijeme blagih zima nije rijetka ni poplava u sije©nju.
148
Jaki ljetni pljuskovi koji su ograni©eni na razmjerno male prostore takoœer mogu uzrokovati
nadolazak vode u gornjem toku Tise, tamo su dakle poplave dosta ©este i u lipnju i srpnju. fitoviße, visok
vodostaj uo©ili su veù i izmeœu kolovoza i listopada. Opùenito ipak mo¥emo reùi da je pritjecanje vode u Tisi
izmeœu kolovoza i listopada „normalno”.
Glede obrane od poplava pozornosti je vrijedna visina kulminiranja vodnog vala. Visinski maksimum
voda rijetko dosti¥e. Najvißi vodostaj pojedinih godina kreùe se izmeœu dosta ßirokih granica. Pribiljeßke od
ravno sto godina omoguùuju odreœivanje vjerojatnoùe pojavljivanja razli©ite visine vodostaja ili vrijeme nje-
gova prosje©nog ponavljanja. Na odsjeku Tise kod Segedina najvißi godißnji vodostaj npr. 1912. g. bio je
samo 340 cm, a 1970. g. 960 cm. Na temelju vißegodißnjih prosjeka dakle mo¥emo reùi da na vodni val vißi
od 340 cm mo¥emo ra©unati svake godine, ali – na osnovi temeljnijih ispitivanja – vodostaj od 830 cm ili vißi
od toga javlja se na Tisi prosje©no samo svakih deset godina, a vodostaj od 920 cm ili vißi od toga samo sva-
kih 50 godina.
Navedeni podaci ni pribli¥no ne zna©e pravilan interval ponavljanja. U skladu s obilje¥jima vremena
viße puta se dogaœa da se u dvije uzastopne godine javlja osobito visok vodostaj kao npr. 1940. i 1941. g. ili
prije toga 1888. i 1889. g. Tijekom iste godine joß je veùa moguùnost ponavljanja visokog vodostaja. To je
prirodna posljedica ©injenice da zbog malog pada korita sporo otje©e. Tako vodni valovi pojedinih pritoka,
koji potje©u od kißovitoga vremena, do Tise stignu kada je joß i njezino korito puno vodom. U Segedinu je
npr. 1941. g. 5. o¥ujka voda kulminirala sa 789 cm, 24. travnja s 806 cm, a 12. svibnja s 855 cm. Voda je 2. lip-
nja 1970. g. kulminirala sa 960 cm, a 18. lipnja slijedila je druga kulminacija sa 924 cm.
U svezi s poplavama ne mo¥emo postaviti opùenito pravilo. Meœutim, toliko mo¥emo ustanoviti da
pri veùim vodnim valovima koji protje©u cijelim tokom Tise kulminaciju kod Tiszabecsea slijedi segedinska
kulminacija nakon 5 – 24 (prosje©no 13) dana.
Niski vodostaj
Dok poplave mo¥emo smatrati grozni©avim ¥ivotnim stanjem rijeka – osobito na manjim slijevovima
nastaju naglo i traju razmjerno kratko vrijeme – dotle niski vodostaj mo¥emo usporediti s kroni©nom
boleßùu. Niski se vodostaj, naime, javlja onda ako na podru©ju cijeloga slijeva du¥e vremena traje sußa (ili
zimi prestaje povrßinsko otjecanje).
Niski se vodostaj javlja potkraj ljeta i po©etkom jeseni. Za vrijeme vegetacijskog razdoblja, naime, iz
padalina gotovo nema otjecanja zbog velikog ishlapljivanja, a zaliha vode u tlu koja u tom razdoblju napaja
tekuùice opada na minimum. U Segedinu se veù i u o¥ujku i travnju dogodilo da je nakon suhe zime i pro-
ljeùa s malo padalina koli©ina vode iznosila svega 30 – 40% od vißegodißnjega prosje©nog protjecaja. Ako kiße
nema ni u jesen, niski vodostaj mo¥e ostati i u sije©nju i velja©i pogotovo ako je zima oßtra pa se u planina-
ma padaline uskladißtavaju u krutome stanju.
Sve ©eßùe pojavljivanje niskog vodostaja od 1950. g. nije slu©ajnost: to je posljedica proßirivanja nata-
panja. Nakon pußtanja u pogon vodenih stuba kod Tiszalöka 1954., promijenilo se i pritjecanje vode na naj-
donjem toku Tise dugom 600 km. Danas je veù vrijeme javljanja i trajanja niskog vodostaja isto tako poslje-
dica umjetnog utjecaja kao i protjecaj niskog vodostaja.
Woldemár Lászlóffy (1903. – 1984.), hidrolog, suradnik Hidrografskog instituta (Vízrajzi

Intézet), a poslije Hidroekonomskoga znanstvenog istra¥iva©kog zavoda
(Vízgazdálkodási Tudományos Kutatóintézet). Dugo je vremena bio urednik godißnjaka
Vízrajzi Évkönyv u kojem su objavljeni hidrografski podaci. Navedeno djelo – potpuna
povijest Tise i njezine doline – kruna je njegove djelatnosti.
149
One©ißùenje vode takoœer ne poznaje granice

Zemaljski ¥ivot razvio se u vodi, i to u vodi praoceana. <ovje©anstvo, meœu-
tim, ni pribli¥no ne postupa na odgovarajuùi na©in s vodom koja osigurava ¥ivot.
One©ißùenost vode samo djelomi©no potje©e od neposrednog one©ißùavanja
vodene povrßine, vodene mase. Mnoge one©ißùene tvari u vodu dospijevaj npr.
iz atmosfere ili tla. Kru¥enje vode u prirodi ujedno zna©i i kru¥enje tvari koje
one©ißùavaju vodu. One©ißùene tvari – dospjevßi u vodu temeljnicu, rijeke ili mora
– talo¥e se, poveùava im se koli©ina i koncentracija. Na taj na©in postupno sma-
njuju prirodnu sposobnost vode za samopro©ißùavanje. One©ißùene se tvari u joß
veùoj mjeri mogu koncentrirati u organizmu vodenih ¥ivih biùa. Ta pojava pak –
preko lanca prehrane – uzrokuje daljnje neizmjerive ßtete.
TVARI KOJE ONE<IfiÙUJU VODU

Nitrat, nitrit: Njihovi su glavni izvori umjetna gnojiva koja sadr¥e dußik,
gnojivo sa sto©arskih farma, odnosno komunalne otpadne vode. Dußi©ne spo-
jeve (npr. amonijak) ßto dospiju u tlo bakterije tla pretvore u rastopljive
nitrate i nitrite. To su otrovne tvari koje iznad odreœene koncentracije mogu
uzrokovati npr. smrt dojen©adi gußenjem. Gornja granica sadr¥aja nitrata u
vodi za piùe je 45 – 50 miligrama u litri. Gdje je sadr¥aj nitrata od toga veùi,
stanovnißtvo treba opskrbiti pitkom vodom na drugi na©in (vodom u „boca-
ma” ili „vreùicama”).
Fosfat: Ponajprije se koncentrira u povrßinskim vodama. Ta one©ißùena
tvar potje©e uglavnom od fosfornih umjetnih gnojiva i deterd¥enata. Naj©eßùi
je uzro©nik eutrofizacije.
Ulje: Specifi©na te¥ina mu je manja od vode, pa zbog toga pokrije povrßinu
vode rijeka, jezera i mora. Glavni su mu izvori morska naftonosna polja i
tankeri. Ulje zatvara vodu od zraka pa u vodi nastaje nestaßica kisika.
PCB, DDT: Kratice od po©etnih slova ozna©avaju sredstva za zaßtitu bilja-
ka i insekticide kojima se koriste u poljoprivredi. Te se kemikalije teßko rast-
varaju, a natalo¥ivßi se u moru, rasprostranjuju se putem lanca prehrane. U
Sjevernoj Americi i Europi njihovu su uporabu zabranili 1980-ih godina, ali u
zemljama u razvoju oni se i danas upotrebljavaju, pa nadalje one©ißùavaju
tropska mora.
Podzemne vode: zalihe pitke vode u opasnosti

One©ißùenost podzemnih voda ©ak iz dva razloga je opasan, podmukao tijek.
S jedne strane, nije toliko vidljiv kao npr. one©ißùenost rijeka, pa smo zbog toga
skloni zaboraviti ga. S druge strane, podzemne vode se ne dodiruju s kisikom
zraka, pa je tijek samopro©ißùavanja sporiji, naime, za rastvaranje organskog
one©ißùenja bio bi potreban kisik.
150
One©ißùenost koja s povrßine dospijeva u tlo – naravno – ponajprije ugro¥ava

vodu temeljnicu. Meœu one©ißùenim tvarima podjednako nalazimo otpadnu vodu
iz kuùanstva koju odvode u tlo, kemikalije koje se u tlo cijede iz smetlißta otpad-
nih tvari, zatim umjetna gnojiva i sredstva za zaßtitu biljaka koja potje©u iz
poljoprivrede. Osobito je opasno one©ißùenje nitratom ßto vodu temeljnicu ©ini
neuporabivom za piùe.
Slojevne vode imaju sve va¥niju ulogu u opskrbi pitkom vodom, njome se
koriste umjesto vode temeljnice koja je postala neuporabivom za piùe. Otpadne se
tvari u dubljim slojevnim vodama pojavljuju znatno sporije. Meœutim, druk©ije
re©eno: one©ißùene tvari koje danas dospijevaju u tlo one©istit ùe arteßku vodu
iduùih stoljeùa.
Krßke vode mo¥e dovesti u opasnost njihovo crpljenje u tolikoj koli©ini ßto
nadmaßuje prirodnu nadopunu vode. To se dogodilo kod nas na podru©ju
Zadunavskoga sredogorja (vidi ßtivo Utjecaj rudarstva na okoliß).
Povrßinske vode: od ¥ivih voda odvodni kanali?

Najveùi je potroßa© i ujedno najveùi one©ißùavatelj povrßinskih voda indus-
trija. Industrijske grane koje najviße one©ißùavaju vodu: elektroenergetska indus-
trija, metalurgija, strojogradnja, kemijska i laka industrija. Industrijski otpaci
dospijevaju u rijeke i jezera iz po jedne to©ke (npr. iz pojedinih pogona). Posebnu
one©ißùenost – toplinsku one©ißùenost – uzrokuju nuklearne elektrane smjeßtene
pokraj rijeka zbog velike potrebe vode za rashlaœivanje. Rashladnu vodu, koja se
usput zagrijala, vraùaju u rijeku, a ta zagrijana voda u ßtetnoj mjeri mo¥e povisiti
temperaturu rije©ne vode. One©ißùenost voda ne poznaje granice. To najbolje
mo¥emo uo©iti na rijekama. One©ißùenje Rajne na ßvicarskom odsjeku isto tako
ugro¥ava njema©ki i nizozemski odsjek rijeke kao one©ißùenost koja do nas dolazi
iz susjednim zemalja Tisom i Dunavom.
Sli©ni ekoloßki problem ßto smo vidjeli kod sni¥enja razine krßkih voda mo¥e
se javiti i kod razine vode u jezerima ako se voda rijeka na podru©jima sa suhom
klimom prekomjerno upotrebljava za natapanje (Jordan – Mrtvo more, Amu
Darja i Sir Darja – Aralsko jezero) (vidi ßtivo).
Svjetsko more: zaliha hrane ili groblje otpadaka ©ovje©anstva?

Rijeke donose u more golemu koli©inu one©ißùenih tvari. Mogli bismo pitati:
fito je to u odnosu na golemu vodenu masu svjetskog mora? One©ißùene tvari koje
u morsku vodu dospijevaju s kopna, ostavljanje otpadaka na morskoj obali,
rudarstvo blizu obale i one©ißùene tvari od brodskih nesreùa (godißnje 20 milijardi
tona otopljenih i lebdeùih tvari) ponajprije unißtava priobalne vode. Unißtavaju
se dakle baß morski prostori najbogatiji ¥ivim biùima i ¥ivotnim pojavama. Biljni
planktoni (npr. lebdeùe alge), naime, koji se nalaze na dnu lanca prehrane, ¥ive u
vodama blizu obale, a to odreœuje ¥ivotni prostor svih morskih ¥ivih biùa koja se
njima hrane. Nije slu©ajno da se iz voda udaljenih do 320 km od obale dobije 90%
morskoga ribarskog ulova.
151
One©ißùavanje prije svega ugro¥ava unutraßnja mora s vlastitim bazenom

koja su sa svih strana opkoljena kopnom (npr. Balti©ko more, Sredozemno more).
One©ißùenje mora dolazi u sredißte pozornosti veùinom pri nesreùi nekoga
naftonosnog tankera. Te doista teßke nesreùe koje, meœutim, uzrokuju pojedina©no
one©ißùenje na malim povrßinama, male su u odnosu na ostala naftna one©ißùenja.
Od brodskih nesreùa deset puta viße nafte (godißnje 1,9 milijuna t) dospije u mora
prilikom ispiranja naftnih cisterna tankera morskom vodom nakon ßto su iz njih
isto©ili naftu. (To je tolika koli©ina koliko se nafte eksploatira godißnje u
Maœarskoj!)
One©ißùavanje vode – sli©no one©ißùavanju zraka – upozorava nas na

meœusobne veze tijekova koji se dogaœaju u prirodi. One©ißùavanje vode ne
mo¥emo odvojiti od one©ißùavanja atmosfere i tla. One©ißùene tvari koje
dospiju u podzemne i povrßinske vode stignu do mora. Izvori one©ißùavanja:
industrija, poljoprivreda i stanovnißtvo. One©ißùene tvari u vodama dospiju u
lanac prehrane, a ako se jedan njegov element oßteti, oßteti se i ©itav lanac.
Nestajanje Aralskog jezera

Povrßina Aralskog jezera koje le¥i na granici Uzbekistana i Kazahstana, prema podacima iz 1960.
godine, bila je 69 530 km2. U to vrijeme jezero se moglo di©iti time da je iza Kaspijskog jezera, sjever-
noameri©koga Gornjeg jezera i
afri©kog Viktorijina jezera po
veli©ini bilo ©etvrto najveùe jeze-
ro na svijetu. Do kraja 1990-ih
godina, meœutim, njegova se
povrßina smanjila na 31 200 km2.
Zbog toga je i na rang-listi jezera
dospjelo na 6.-7. mjesto. Jezero je
izgubilo 50% svoje povrßine, ali
je joß i od toga veùe smanjenje
njegove vodene mase. Vodena
masa Aralskoga jezera za 30
godina se smanjila s 1040 km3 na
231 km3, tj. gubitak iznosi 78%.
Razina vode jezera 1960. godine,
prema ondaßnjim atlasima, bila
je joß na nadmorskoj visini od 53
m, a 1992. bila je veù samo na 36
m. U meœuvremenu se koncen-
tracija soli jezerske vode
poveùala s 5 g/l na 30 g/l, zbog
©ega je u jezeru izumrlo 24 vrste
riba.
Dakle za neßto viße od 30
godina iz jezerskog bazena
117. ARALSKO JEZERO NA SATELITSKOME SNIMKU nestala je tolika povrßina vode
S NAZNAKOM PRIJAfiNJE OBALNE LINIJE kao ßto je Belgija. Da bismo
152
razumjeli uzroke koji dovode do isußivanja, upoznajmo se prvo s prirodnim okolnostima jezera i njegova
okolißa.
Aralsko jezero bez otjecanja prostire se na Turanskoj nizini s veoma suhom klimom gdje su ljeta ¥arka,
a zime surove i hladne. Godißnja koli©ina padalina u okolici jezera iznosi svega 150 mm, a istodobno se s
vodene povrßine ishlapi 1000 mm vode godißnje. Glede klime Aralsko jezero, dakle, le¥i na vrlo labilnom,
osjetljivom ekoloßkom prostoru. Meœutim, u krajnjoj liniji nije to uzrok neprekidnoga smanjenja povrßine
jezera. Goleme gubitke vode zbog ishlapljivanja mogle su nadoknaditi dvije rijeke – Amu Darja i Sir Darja
koje se ulijevaju u jezero. Obje su rijeke karakteristi©ni alogeni tokovi koji vodu dobivaju iz ledenjaka sred-
njoazijskih visokih planina. Prije 1960-ih godina te su dvije rijeke donosile u bazen Aralskog jezera godißnje
55 km3 vode. Danas, meœutim, one donose svega 5 km3 vode godißnje!
Jesu li nestali ledenjaci?! Nikako! Amu Darja i Sir Darja iz planina i danas donose toliko vode kao
nekada, samo ßto veùinu njihove vode upotrebljavaju za natapanje. Na Turanskoj nizini se veù desetljeùima
gospodari uz natapanje, uzgaja se ponajprije pamuk. Dok se, meœutim, na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeùe
natapala povrßina od 2,8 milijuna hektara, dotle su 1980-ih godina iz te dvije rijeke natapali veù 7,5 milijuna
hektara. Proßirivanje natapanih povrßina po©elo je 1950-ih godina kada su u Sovjetskom Savezu po svaku
cijenu htjeli poveùati proizvodnju pamuka.
Naglo odumiranje Aralskog jezera zastraßujuùi je primjer gospodarenja koje ne uzima u obzir
ekoloßke uvjete. Zbog toga ne sti¥e dovoljno vode u Aralsko jezero, i tako je ugro¥en i sam opstanak jezera.
Ali nije u pitanju samo opstanak jezera, veù kao svaka intervencija na okoliß, pokrene se lan©ana reakcija s
mnogim drugim posljedicama:
– S isußenoga jezerskog dna vjetar odnosi i rasprostire u bli¥oj i daljoj okolici godißnje 75 – 100 mili-
juna tona praha s visokim sadr¥ajem soli.
– Prije nekoliko desetljeùa u ußùu tih dviju rijeka ¥ivjelo je 319 vrsta ptica. Mjesto gustih trß©aka od
toga je vremena zauzelo kr¥ljavo bilje koje podnosi sußu i slano tlo, ali u tom bilju ¥ivotni prostor nalazi veù
samo 170 vrsta ptica.
– Godine 1950. u jezeru su ulovili 44 000 t ribe, a zbog poveùanja koncentracije soli u vodi ta se koli©ina
postupno smanjivala, dapa©e, od 1992. u Aralskom jezeru riba se veù i ne lovi.
– I na kraju, prekomjerno natapanje radi poveùanja proizvodnje pamuka ispalo je naopako i dovelo
do smanjenja proizvodnje. Naime, Aralsko jezero – kao prirodna prepona – tisuùljeùima je branilo srednju
Aziju od surovih sjeveroisto©nih vjetrova koji pußu iz Sibira. Zbog smanjenja vodene povrßine jezera
sme¥urao se sloj pare koji se nalazio iznad vode poput zvona i koji je zadr¥avao sibirsku hladnoùu od nata-
panih povrßina. Zbog toga se do danas smanjila srednja godißnja temperatura pa je du¥ ußùa Amu Darje tre-
balo prijeùi s uzgoja pamuka na proizvodnju lucerne.
Od 1984. godine odumiranje jezera mo¥emo pratiti i na satelitskim snimcima, prije svega na snimci-
ma ameri©kog satelita NOAA. Na satelitskim snimcima snimljenim nakon 1987. dobro mo¥emo uo©iti da se
povrßina vode jezera raspala na dva bazena. Sir Darja donosi vodu veù samo u manji, sjeverni bazen.
Na temelju vrednovanja snimaka mo¥e se prognostizirati i buduùnost jezera. Ako se ni nadalje ne

poveùa dopuna vode u jezeru, onda ùe se jezero – ©ija je povrßina danas joß 31 000 km2 – do 2005. smanjiti na
18 500 km2, a do 2015. ùe zakr¥ljati u staja©icu s povrßinom od svega 8000 km2. Daljnje smanjenje jezera,
meœutim, usporilo bi se jer bi se smanjilo i ishlapljivanje sa sve manje vodene povrßine. Ako bi uspjelo s
danaßnjih 5 km3/godinu poveùati koli©inu vode koja utje©e u jezero na 15 km3 godißnje, jezero bi 2005.
godine moglo imati povrßinu od 26 000 km2, 2015. pak 29 200 km2. Za odr¥anje danaßnje vodene povrßine
trebalo bi povisiti dotok Amu Darje i Sir Darje godißnje na 27 km3.
Meœutim, za to bi u©inkovitije trebalo razvijati natapanje. Naime, danas 50% rije©ne vode ßto se
upotrebljava za natapanje propada: ishlapi se i cijedi iz otvorenih i loße izoliranih kanala za natapanje …
Obnova sustava za natapanje graœenih veùinom 1950-ih godina znatno nadmaßuje materijalne moguùnosti
srednjoazijskih nasljednih zemalja bivßega Sovjetskog Saveza. Postoji opasnost da ùe se ostvariti najtmurni-
je prognoze koje se odnose na 2005., odnosno 2015. godinu.
153
EGZOGENO MODELIRANJE
Borba unutraßnjih i vanjskih sila

Reljef na Zemlji stalno se mijenja. Iza promjena se ocrtava borba dviju sila
suprotnoga karaktera.
Pokreti tektonskih plo©a, stvaranje vulkanskih kupa, nagomilavanje pokrova
lave i tufa, izdizanje planina, sleganje bazena i rovova posljedica su rada sila koje
potje©u iz Zemljine unutraßnjosti. Zajedni©kim ih imenom nazivamo unutraßnjim
silama. Njihova djelatnost potje©e od strujanja magme u Zemljinom omota©u,
preko toga na Zemljinu unutraßnju proizvodnju topline, a podrijetlo tog tijeka je
raspadanje radioaktivnih tvari.
U oblikovanju reljefa – istodobno s unutraßnjim silama – sudjeluju i klimatski
elementi (insolacija, amplituda temperature, vjetar, padaline), voda sakupljena na
povrßini (rijeke, mora), led i ¥ivi svijet. Njih zajedni©kim imenom nazivamo vanj-
skim silama. Djelatnost vanjskih sila pokreùe Sun©evo zra©enje.
Snaga vode tekuùica, vjetra koji puße iznad povrßine ili ledenog pokriva©a,
koji izgleda nepomi©an, ©ini se neznatnom u odnosu na goleme sile unutraßnjosti
Zemlje. Nekada se ©ak i mislilo da je npr. doline koje raß©lanjuju planine stvorilo
uleknuùe stijena. Na©elo „mala sila – dugo vrijeme” spoznali su tek u prvoj
polovici XIX. stoljeùa. Prema tom na©elu prividno neznatne sile za vrijeme dugih
geoloßkih doba sposobne su na znatno oblikovanje reljefa.
Oblikovanjem reljefa, njegovim procesima i nastalim oblicima bavi se egzo-
geno modeliranje, jedna od zna©ajnih grana fizi©ke geografije.
Raspadanje i troßenje stijena

Da bi vanjske sile mogle obaviti svoj posao, prvo je potrebno narußavanje
©vrstih stjenovitih masa koje su stvorile unutraßnje sile. Tu pripremu stijena – ovis-
no o klimatskim okolnostima danog podru©ja – obavlja usitnjavanje, odnosno
kemijsko raspadanje.
a) Raspadanje uzrokuje promjenu samo u dimenzijama stjenovite mase.
Kemijski sastav stijena – koje se lome na sve manje dijelove – ostaje nepromijenjen.
Do usitnjavanja mo¥e doùi na dva na©ina: zbog topline ili mraza.
Pravi pokreta© usitnjavanja pod utjecajem topline jest amplituda tempera-
ture. Utjecaj amplitude temperature javlja se osobito tamo gdje je mjera i u©estalost
amplitude temperature znatna i gdje povrßinu stijena ne pokriva vegetacija. Tim
154
118. USITNJAVANJE POD UTJECAJEM TEMPERATURE NAJJA<E JE U PUSTINJAMA
uvjetima najviße odgovaraju pustinje ¥arkog pojasa (dnevna amplituda tempera-

ture pustinjskih stjenovitih povrßina mo¥e iznositi i 50 – 70 °C) (118. slika).
Pod utjecajem zagrijavanja stijene se ßire, a pri hlaœenju se skupljaju. Buduùi
da je koeficijent ßirenja pod utjecajem topline pojedinih minerala koji sa©injavaju
stijene razli©it, vezivna tkiva stijena olabave. Pod utjecajem ponovljene promjene
obujma stijena prvo napukne, a zatim se raspadne.
Za kriofrakciju (usitnjavanje pod utjecajem mraza) potrebna je amplituda
temperature oko ledißta, tj. varijabilnost mraza. <im je ©eßùa varijabilnost mraza,
tim je sna¥nije usitnjavanje kriofrakcijom. Zbog toga je troßenje stijena te vrste
znatno ponajprije u visokim planinama i polarnim podru©jima.
Obujam vode koja se nalazi u pukotinama stijena pri smrzavanju se poveùa
za oko 9%. <esto poveùanje obujma postupno ßiri pukotine stijena i zbog toga
po©inje usitnjavanje.
Usitnjavanje mogu uzrokovati i biljke, pogotovo zadebljavanje korijenja
drveùa koje dosegne do stijena, ßto dovodi do rasprsnuùa stijena.
b) Kemijsko raspadanje mijenja kemijska svojstva stijena. Za kemijsko ras-
padanje potrebna je voda, i to takva voda koja sadr¥i kemijske aktivne tvari, tj.
razli©ite kiseline. Djelotvornost tijeka kemijskog raspadanja s povißenjem tempe-
rature opùenito raste. Zbog toga je kemijsko raspadanje intenzivno ponajprije u
toplim, vla¥nim podru©jima s tropskom i suptropskom klimom.
Ponavljanje: fito smo u©ili o ustrojstvu (strukturi) minerala? Koji elementi stvara-
ju Zemljinu koru?
155
Tijekom kemijskog raspadanja voda stupa u kemijsku reakciju s mineralima

od kojih se sastoje stijene. Pod utjecajem reakcije prvotno ustrojstvo minerala se
mijenja, rastapa, minerali se preobraze. Dio minerala se odstranjuje s vodom, a
drugi dio ostaje u obliku novih minerala, npr. u obliku raznih minerala gline. Od
tih se minerala stvaraju lateritni pokriva©i na podru©jima s toplom i vla¥nom
klimom.
U pukotine stijena s kißnicom, odnosno iz podzemnih voda dospijeva i kisik
u otopljenome stanju. Minerali koji sadr¥e ¥eljezo, mangan, sumpor pri dodiru s
kisikom oksidiraju se (oksidacijsko raspadanje). Tijekom toga npr. dvovalencijsko
¥eljezo (Fe2+) pretvori se u trovalencijsko ¥eljezo (Fe3+). Krajnji je proizvod oksi-
dacijskog raspadanja crvena ¥eljezna ruda©a (Fe2O3) koja ©ini crvenim lateritni
pokriva© tropskih krajeva (tropsko crveno tlo).
Biljni i ¥ivotinjski svijet (bakterije, gljive, lißajevi, mahovine, odnosno ¥ivoti-
nje koje ¥ive u tlu) proizvodnjom kiselih tvari utje©e na kemijsko raspadanje stije-
na (bioloßko raspadanje).
(Posebna je vrsta kemijskog raspadanja otapanje vapnenca pod utjecajem
uglji©ne kiseline. Buduùi da je taj tijek va¥an element oblikovanja vapnena©kih
povrßina, tj. karstifikacije, njime ùemo se upoznati kod odgovarajuùeg poglavlja.)
Rad vanjskih sila na oblikovanju reljefa

Usitnjeni, odnosno kemijski raspadnuti stjenoviti materijal zatim „obraœuju”
vanjske sile (tekuùice, morska voda, led, vjetar). Meœu vanjskim silama tekuùice su
aktivne gotovo na svim podru©jima kopna, rad leda i vjetra vezan je uz neke kli-
matske i ekoloßke prilike, a morska voda – samo po sebi se razumije – djeluje na
razmjerno uskom pojasu morske obale.
Tri potprocesa oblikovanja reljefa: denudacija, prenoßenje i akumuliranje.
Oni se ocrtavaju pri djelovanju svake vanjske sile. Voda, led i vjetar i sami po sebi
znatna su sila, njihov rad, meœutim, u velikoj mjeri poma¥u razli©iti nanosi (pije-
sak, ßljunak, usitnjeno kamenje).
Posebnu skupinu vanjskih sila ©ine padinski procesi. Tada se preustrojavanje
tvari ne zbiva „upakirano” u vodi, ledu ili vjetru, veù bez prijenosne sredine, pod
neposrednim utjecajem sile te¥e. U pokretima mase mo¥e sudjelovati svaka vrsta
tvari od sitnozrnatih otpada do mase stijena veli©ine planinske padine. Meœu
padinske procese spadaju odroni koji se zbivaju brzo i djelomi©no se kreùu slobod-
nim padom (npr. odron planine 1837. godine koji je doveo do stvaranja jezera
Gyilkos), klizanja tla na kosim padinama
(na mnogim mjestima naßih bre¥ulj-
kastih krajeva nalazimo tragove manjih
klizanja tla), zatim vrlo sporo puzanje
raspadnutog materijala na padinama
(©esto samo savijena stabla drveùa
ukazuju na sporo kretanje) (119. slika).
119. A) PRESJEK KLIZALIfiTA (KLIZANJA TLA)
156
119. B) GOMILE RASPADNUTIH STIJENA OD KLIZANJA TLA U HIMALAJI
Prije nekoliko tisuùa godina na Zemlji se pojavila nova „vanjska sila”: ©ovjek.
<ovjekova djelatnost, naime, ne ugro¥ava samo ekoloßku ravnote¥u atmosfere i
hidrosfere. Kopaju se rudni©ke jame, dio iskopanog materijala nagomilava se u
umjetna brda, u jalovine. Za izgradnju cesta presijecaju se planinske padine. Za
gradnju zra©nih luka i stambenih naselja ravnaju prvotni reljef. Rudarstvo, indus-
trija, poljoprivreda, urbanizacija dakle narußava prirodne reljefne oblike, ßtoviße,
stvara nove oblike.
Pojedine unutraßnje i vanjske sile samo na stranicama ud¥benika ©ine poseb-
na poglavlja. U prirodi one oblikuju reljef naße Zemlje dopunjujuùi, poti©uùi ili baß
spre©avajuùi jedna drugu. U vulkanske padine usijecaju se korita potoka, mjesto
rije©nih dolina koje presijecaju planine odreœuju rasjedne linije i rasjedanja, vjetar
odnosi i preustrojava pijesak koji su natalo¥ile rijeke, u visokim planinama rijeke
krivudaju na dnu nekadaßnjih ledenja©kih dolina.
Reljefni oblici posljedica su borbe unutraßnjih i vanjskih sila. Preduvjet

rada vanjskih sila je priprema stijena. Dvije vrste te pripreme su usitnjavanje
koje uzrokuje samo fizi©ku promjenu i kemijsko raspadanje, ßto je posljedica
kemijskih reakcija. Usitnjavanje i kemijsko raspadanje jesu tijekovi vezani uz
karakteristi©ne klimatske prilike. Djelatnost vanjskih sila sastoji se od tri pot-
procesa: ogoljenje, prenoßenje i denudacija.
157
Kod jezera Gyilkos

Jezero Gyilkos le¥i na visini od 983 m na isto©nom rubu Erdelja, meœu planinama Isto©nih Karpata. Iz
tamnozelene vode jezera koje ima oblik slova L, duga©kog oko 1 km, s prosje©nom ßirinom od 150 m izdi¥u
se batrljci crnogori©nih stabala. U jezerskoj se vodi zrcale 1300 – 1500 m visoki vapnenasti vrhovi kao npr.
Nagy i Kis-Cohárd ili Gyilkos-havas. Odron padine Gyilkos-havasa 1837. godine zajazio je put jednog poto-
ka, a iza nasipa odrona nakupila se voda jezera koje je ime dobilo po toj planini. Stabla drveùa koja se izdi¥u
iz jezera istrunuli su ostaci ßume koja je nekada pokrivala dno doline.
Prije negoli bismo pogledali kako je nastalo to jezero, dajmo rije© Balázsu Orbánu koji je 1868. u knjizi
„A Székelyföld leírása” o tom jezeru napisao ovo: „Jedva prije tri desetljeùa tamo gdje se sad prostire sjajna
vodena povrßina toga prelijepog jezera, bila je divna planinska livada na ©ijoj su se barßunastoj tratini spo-
jili potok Likas i potok Gyilkos koji se probijao s juga, na obalama potoka su rasle visoke crnogori©ne ßume,
a u mirisnoj travi doline ßarenilo se lijepo planinsko cvijeùe i mahovine. Ali je priroda, koja uvijek ©udnova-
to djeluje, 1837. kod su¥avanja doline slila jedno u drugo dva planinska vrha napravivßi branu od stijena,
zatvorivßi tako dolinu koja se tijekom viße godina napunila kristalnim kapljicama dvaju vodom bogatih
potoka koji su hrlili u nju, a od kojih je nastalo jezero Gyilkos, nazvano po visokoj planini iznad njega.
… Kako je divna, kako je raznovrsno veli©anstvena okolica tog jezera! Pokraj njega se s istoka duga©ko
pru¥a Gyilkos-havas. Strmu planinsku padinu pokriva brezama izmijeßana crnogori©na ßuma, a planinski
vrh koji strßi prema nebu goletan je, ali je baß u toj goleti njegovo bogatstvo jer se tamo izdi¥u u najslikovi-
tijim skupinama vapnenasti vrhovi koji su snje¥nobijeli, glatki i blistavi poput mramora.
Na sjevernom rubu jezera nalazi se Nagy Czohárd; to je golema masa stijena ©ije su strme goletne
padine ißarane gustim crvenim ¥ilama. Taj stjenjak vrlo sli©i na Gibraltarsku stijenu ©iji oblik podsjeùa na
golemoga le¥eùeg lava okrenutog prema zapadu; iz stjenjakovih ßupljina nalik na pußkarnice vrißteùi
sokolovi promatraju golemu dubinu.
120. VODU POTOKA KOJI SE ULIJEVA U JEZERO GYILKOS ZAJAZIO JE ODRON PLANINE.
U POZADINI SE VIDI KIS-COHÁRD
158
Izmeœu isto©nog ruba Czohárda i sjevernog rta planine Gyilkos nalazi se onaj planinski rascjep koji je
pregradio dolinu, a na tome mjestu otje©e jezerska voda brzim, slapovitim potokom Gyilkos.”
Kako je moglo doùi do „rascjepa planine” ßto spominje Balázs Orbán? Geomorfolozi taj tijek tuma©e
zajedni©kim djelovanjem viße prirodnih ©initelja. Godinu 1837. zabilje¥ili su kao osobito kißovitu. Obilne su
kiße promo©ile strmu, glinovitu padinu planine Gyilkos na kojoj je bilo dosta razrußenog materijala. Tako,
promo©ivßi se, padina je izgubila stabilnost i iznenada se srußila u dolinu. Iza nasipa odrona voda se trajno
mogla nakupiti zbog toga ßto je glina branu u©inila nepropusnom, a razrußeni stjenovit materijal prili©no
©vrstim.
Usporedimo li danaßnje zemljovide s onima iz XIX. stoljeùa, uo©it ùemo da je jezero nekada bilo
mnogo veùe. Potoci Likas, Hagymás, Vöröskô i Gyilkos koji se ulijevaju u jezero natalo¥ili su u jezeru – kao
u nekome golemom bazenu za talo¥enje – svoj nanos. Tako se do 60-ih godina XX. stoljeùa u bazenu jezera
Gyilkos natalo¥ilo 480 tisuùa m3 nanosa, zbog ©ega se masa jezerske vode smanjila za 40%. Povrßina jezera
danas iznosi 0,12 km2, a najveùa mu je dubina 10 m. Neki ©ak misle da je jezeru veù odzvonilo: ako se u
takvom tempu nastavlja nasipavanje, jezero ùe se do 2080. godine potpuno nasuti. Da bi se izbjegla ta opas-
nost, ispred ußùa potoka podignute su umjetne brane koje zadr¥avaju njihov nanos prije negoli stigne do je-
zera. Tim umjetnim bazenima za talo¥enje uspjeli su smanjiti koli©inu nanosa koji bi dospio u jezero i tako
produljio ¥ivot jezera Gyilkos.
Zadnjih se godina, meœutim, pojavio nov izvor opasnosti, a to je turizam koji se brzo razvija. Masovni
turizam one©ißùava jezersku vodu i od poto©nih nanosa opasnijom tvari, a to je nesmotreno porazbacano
smeùe.
Tlo – „kora” Zemljine kore

Tijekovi usitnjavanja i kemijskog raspadanja stvaraju moguùnost vanjskim
silama za rad na oblikovanju reljefa. Meœutim, isti tijekovi – uz druge bioloßke
tijekove – imaju ulogu i u nastajanju tla. Oblikovanje reljefa pak zapravo zna©i i
oblikovanje povrßine tla. Zbog toga, prije negoli se upoznamo s pojedinim vanj-
skim silama, pogledajmo svijet tla.
Tlo je slo¥en sustav

Tlo je vanjski, sipki, plodni sloj Zemljine kore koji osigurava vodu i hra-
njive tvari biljkama.
U stvaranju tla sjedinjuje se viße vrsta prirodnogeografskih i ekoloßkih
utjecaja. Tlo je u uskoj vezi s onom stijenom iz ©ijih je kemijski raspadnutih
tvari nastalo. Blisku srodnost pokazuje i naziv mati©ni supstrat. Brzinu kemij-
skog raspadanja stijena, vegetaciju, ¥ivotne uvjete ¥ivih biùa koja ¥ive u tlu,
hidroekonomiju tla odreœuje klima – prije svega padaline i temperatura zajed-
no. Klimatske ©imbenike (faktore) znatno mo¥e preina©iti reljef (nadmorska
visina, veli©ina nagiba) danog podru©ja. Istaknutu ulogu u stvaranju tla ima
¥ivi svijet koji se prvo nastanjuje u raspadnutome materijalu, a zatim u tlu. Na
prirodne ©imbenike danas sve viße utje©e ©ovjekova djelatnost (uporaba
umjetnoga gnojiva, natapanje, zaja¥ivanje). Buduùi da se u svojstvu tla mogu
iskazati svi ti utjecaji, tlo mo¥emo nazvati najslo¥enijim sustavom prirodne
sredine.
159
Od stijene do tla – stvaranje tla

Po©etna tvar stvaranja tla je kemijski raspadnuti materijal stijena koji smo
upoznali u prethodnom poglavlju. Nastajanje minerala gline, ßto nazivamo kraj-
njim proizvodom kemijskog raspadanja, samo je jedno poglavlje stvaranja tla.
Drugo poglavlje su „pisala” ¥iva biùa koja su se nastanila u raspadnutome materi-
jalu.
Mnogo milijardi bakterija i mikroskopskih gljiva tijekom slo¥enih kemijskih
tijekova razgraœuju odumrle dijelove ¥ivih i biùa, a zatim ih pretvaraju u
organske spojeve, u humus. Humus je organska skupina spojeva koja se sasto-
ji od velikih molekula i tamne je boje. Stjenovita tvar nastala kemijskim ras-
padanjem postaje tlom samo humifikacijom (stvaranjem humusa). Humus ima
va¥nu ulogu u opskrbi biljaka hranjivim tvarima. Biljke iz humusa primaju dußik
gotovo u potpunosti, a fosfor u znatnoj koli©ini. Osim toga humusne molekule
na svojoj povrßini uskladißtavaju hranjive tvari koje su potrebne biljkama.
Koli©ina humusa utje©e na boju tla; humusom bogata tla uglavnom su tamne
boje.
Ÿivotinje vißega stupnja koje ¥ive u tlu, du¥ svojih hodnika odnose humus u
dublje slojeve raspadnutoga stjenovitog materijala koji joß ne sadr¥i organske tvari
(121. slika).
KLIMA BILJNI I ŸIVOTINJSKI SVIJET

insolacija padaline
atmosferski plinovi
¥iva biùa koja ¥ive u tlu humus

usitnjavanje i kemij-
sko raspadanje TLO
vremenski razvoj
STIJENA
121. TIJEK STVARANJA TLA (PEDOGENEZA)
Drugi va¥ni proces stvaranja tla je ispiranje, tj. prenoßenje u dubinu jednog
dijela soli tla koje se razmjerno lako otapaju. Ispiranje smanjuje plodnost tla jer se
na taj na©in i dio hranjivih tvari spere u dubinu. Ispiranje ima ulogu u stvaranju tla
samo na onim podru©jima gdje je godißnja koli©ina padalina veùa od mjere is-
hlapljivanja. Padalina ne mo¥e sprati u dubinu humus jer se on veùinom sastoji od
spojeva koji se u vodi ne otapaju ili se teßko otapaju. Humus dakle ne sudjeluje u
ispiranju.
160
Suprotni je tijek ispiranja izdvajanje, nagomilavanje otopljenih tvari na

nekom sloju tla (akumulacija).
Vodena opna prilijepljena na ©vrste mrvice tla koje su nastale od raspadnutog
materijala jest vla¥nost tla.
Ponavljanje: fito smo u©ili o vla¥nosti tla kod podzemnih voda?
Prazninu izmeœu mrvica tla ispunjava ili voda temeljnica ili podzemni zrak.
Sadr¥aj zraka u tlu mo¥e dostiùi ©ak i 40% od obujma. Podzemni je zrak preko
ßupljina u vezi s atmosferskim zrakom, ali zbog disanja ¥ivih biùa koja ¥ive u tlu
i zbog raspadanja organskih tvari on sadr¥i viße CO2 i NH3 od atmosferskoga
zraka.
Slojevi tla, tipovi tla

Na osnovi sadr¥aja humusa, ispiranja, akumulacije, odnosno drugih procesa
koji sudjeluju u stvaranju tla od povrßine prema dolje nastalo je viße slojeva tla.
• Sloj A je najgornji, u bioloßkom aktivitetu osobito je bogat. Zahvaljujuùi to-
me, u njemu je najveùi sadr¥aj humusa.
• U sloju B, koji se nalazi ispod sloja A, veù je smanjena bioloßka aktivnost,
tako je manji i sadr¥aj humusa.
• Sloj C je zapravo polazna stijena stvaranja tla, tj. mati©ni supstrat.
Na temelju slojeva tla s razli©itim svojstvima mo¥emo odijeliti i tipove tla.

Prema geografskoj rasprostranjenosti
tipova tla mo¥emo govoriti o zonalnom i
azonalnom tlu. Zonalna su tla nastala u
skladu s klimatskim i vegetacijskim okol- cm
nostima danoga geografskog prostora. humusni sloj
20
Sa zonalnim tlom upoznat ùemo se u
poglavlju o geografskoj zonalnosti.
40
Azonalno tlo mo¥emo naùi u bilo ko-
jem geografskom pojasu, jer kod vrsta te
skupine umjesto klime i vegetacije odlu- 60
©ujuùu ulogu imaju drugi ©initelji, npr. sti-
jene ili reljef. Tanko crno tlo vapnenastih 80
podru©ja – rendzina – npr. izri©ita je tvo-
revina vezana uza stijene. Aluvijalno tlo
neplodne sti-
nastalo na poplavnim podru©jima du¥ ri- 100 jene – mrtvica
jeka u krajnjoj liniji prilagoœava se reljef- (ßljunak, pije-
nim okolnostima. sak, glina)
120
122. TAMNIJA BOJA U GORNJEM

SLOJU TLA OZNA<UJE SADRŸAJ
HUMUSA
161
Tlo u opasnosti
Padaline na nagnutim prostorima – ovisno o vegetaciji – spiraju povrßinu.
Kißnica usput odnosi i mrvice tla. Erozija tla poja©ano se javlja na onim podru©jima
gdje je ©ovjek poremetio ili iskr©io prvotnu vegetaciju. Erozija tla opasna je i zbog
toga ßto unißtava ponajprije humusom najbogatiji gornji sloj tla, sloj A, pa tako
plodnost tla postupno slabi. Biljke i umjetno gnojivo iskorißtavaju posredovanjem
humusa. Ako se zbog erozije tla smanjuje debljina humusnoga sloja, biljke iskoriß-
tavaju samo dio djelujuùih tvari umjetnih gnojiva i sredstava za zaßtitu biljaka koji
se unose u tlo, dok ostatak ostaje u tlu viße mjeseci ili se odande udaljava u
podzemne i povrßinske vode, one©ißùavajuùi ih.
Utjecaj kiselih kißa takoœer djeluje preko tla. Naime, zakiseljavanje tla dovodi
do unißtavanja ßuma.
Teßki poljoprivredni strojevi zbijaju tlo, pa se tako smanjuje broj ßupljina i nji-
hov obujam, ßto dovodi do kvarenja prozra©ivanja tla i kru¥enja vode u njemu.
Tlo je slo¥ena tvorevina koja odra¥ava petroloßke, klimatske, hidrografske,

reljefne i biogeografske okolnosti mjesta gdje je nastalo. Kemijski raspadnuti
stjenovit materijal postaje tlom putem humifikacije. Daljnje podetape u
stvaranju tla jesu ispiranje i akumulacija. Tla mo¥emo svrstati u karakte-
risti©ne slojeve i podijeliti ih na zonalna i azonalna tla.
Rad rijeka na oblikovanju reljefa

Tekuùice su najrasprostranjeniji i najopùenitiji oblikovatelji reljefa. U tom
radu potoci, rijeke i velike rijeke imaju odlu©ujuùu ulogu na svim dijelovima
Zemlje, osim podru©ja koja su pokrivena ledenim pokrovom, odnosno osim
pustinjskih predjela.
Kako djeluje erozija tekuùica?

Trostruki zakon denudacija – prijenos – akumulacija, koji je karakteristi©an za
sve vanjske sile, vrijedi i za rijeke. Rad rijeka ovisi o protjecaju, padu korita i, kao
posljedica toga, o brzini toka.
Tekuùa voda, meœutim, sama po sebi ne bi bila sposobna na oblikovanje re-
ljefa. Najva¥nija „pomoùna ©eta” erozije tekuùica je nanos. Nanosni materijal –
ovisno o veli©ini granula – rijeka odnosi na dnu korita kotrljajuùi, skokovito,
odnosno lebdeùi. <im je veùa brzina toka, ßto uglavnom ovisi o padu i protjecaju,
rijeka mo¥e odnositi sa sobom nanos sve veùih granula. Tako npr. pri brzini od 0,2
m/s odnosi samo fini pijesak, s brzinom od 1 m/s veù i ßljunak, a s brzinom od 1,7
m/s odnosi i kamenje od 1,5 kilograma. Kada se tok uspori, nanos talo¥i svrstavßi
ga prema sve manjim granulama.
162
Rad rijeka na oblikovanju reljefa mo¥emo razvrstavati prema sektorskim

zna©ajkama koje su u svezi s reljefom. Rijeke u planinskim podru©jima i na
izdignutim terenima produbljuju svoju dolinu (sektor dubinske erozije). Stigavßi
u slegnute bazene, rijeke obavljaju nasipanje (sektor akumulacije). Na prostoru s
umjerenim nagibom rijeke prave zavoje (sektor bo©ne erozije). Sektorske zna©ajke
rijeka na putu od izvora do ußùa i viße puta se mogu mijenjati.
Sektor dubinske erozije – gdje rijeke urezuju doline

Kada vidimo viße stotina metara duboku klisuru, teßko je zamisliti da ju je
izdubio potok koji te©e na njezinu dnu. Na©elo „mala sila – dugo vrijeme”, meœu-
tim, vrijedi i za tu pojavu.
Produbljivanje korita, odnosno kao rezultat toga produbljivanje doline sasto-
ji se od viße podetapa. Tekuùa voda u koritu odnosi sa sobom ßljunak i odrone
kamenja (pomicanje nanosa). S materijalom koji odnosi istodobno gla©a, troßi
stjenovitu podlogu korita (troßenje korita). Erodirani se materijal u tekuùoj vodi
kotrlja, ska©e, a dijelovi razrußenog materijala – sudarajuùi se – dalje se usitnjava-
ju (usitnjavanje odrona kamenja).
Rijeka tim procesima dubi svoje korito, a za dulje vrijeme i svoju dolinu. Na
mjeru i karakter produbljivanja doline utje©u i drugi ©initelji:
• Ako se planina kojom rijeka
protje©e sporo izdi¥e, to poja©ava
djelatnost erozije produbljivanja.
• <im je ©vrßùi, zbijeniji stje-
noviti materijal korita, rijeka tim
sporije urezuje u njega dolinu.
123. USKA KLISURA U ALPAMA
163
124. KLISURA U ANDAMA
• Graœa stijena na bokovima doline pak odreœuje popre©ni presjek urezanog

sektora doline. Rijeke koje se urezuju u planine obi©no stvaraju doline s
popre©nim presjekom nalik na slovo V. Koliko ùe se otvoriti bo©ne strane, ovisi
ponajprije o stjenovitome materijalu bo©nih padina. Kod ©vrstih stijena bokove
doline jedva presijecaju sporedni potoci, ne dolazi do klizanja tla, pa tako nastaju
vrlo strme, katkad okomite doline: klisure, klanci, sutjeske (123. – 124. slika). U
rastresitijim, mekßim stijenama bokovi doline se otvaraju u ßire, kose bo©ne
padine. Doline koje otkrivaju vodoravno naslagane, izmjeni©no ©vrßùe i mekße slo-
jeve stijena nazivamo kanjonom. Stu-
baste bo©ne padine kanjona dobro
prikazuju slojeve stijena s razli©itom
©vrstoùom.
Karakteristi©ni slapovi rije©nih
dolina koje se probijaju kroz planine
vezani su uz ©vrßùe stjenovite pragove
korita (125. slika).
Djelatnost rijeka na produbljivanju
korita najsna¥nija je za vrijeme poplava
kada se poveùa brzina i koli©ina vode.
125. A) PRESJEK SLAPA IGUAZU
164
125. B) SLAP IGUAZU. POTRAŸI GA NA ZEMLJOVIDU JUŸNE AMERIKE
Sektor bo©ne erozije – sektor gdje rijeke krivudaju

Na umjereno nagnutoj povrßini pad je manji, brzina toka sporija, pa je dosta i
najmanja neravnina korita da bi matica rijeke po©ela krivudati. Voda koja je jed-
nom veù promijenila smjer toka, zbog svoje inercije dolazi sve viße pod utjecaj cen-
trifugalne sile. Rijeka te©e dalje oscilacijskim kretanjem opisujuùi i stvarajuùi zavo-
je. Pod utjecajem centrifugalne sile linija najbr¥e tekuùe vodene mase, tj. smjer
sm
sm
sm
sm
sm = smjer matice
126. U ZAVOJIMA RIJEKA RAZARANJE

I GRADNJA OVISI 127. KRIVUDAVA RIJEKA PRESIJECA PRAfiUMU
O SMJERU MATICE U AMAZONIJI
165
matice u zavojima se pomi©e s jedne

strane korita na drugu (126. slika).
Buduùi da rijeka najviße nanosa odnosi
du¥ smjera matice, mjesto smjera matice
odreœuje mjesto razaranja i nasipanja.
Rijeka na udubljenoj strani zavoja
podronjava obalu i produbljuje korito, a
1 na suprotnoj ispup©enoj strani zavoja,
koja je prostorno najdalje od smjera
matice, rijeka nasipa obalu. Na taj na©in
sve viße proßiruje svoje zavoje. Du¥
rije©nih zavoja voda koja udara o vanj-
sku stranu mo¥e podroniti i obalu s
©vrßùim stijenama. Zavoje nazivamo
meandrima po starogr©kom nazivu
2 (Meandros) turske rijeke Menderes.
Bo©na erozija rijeke postupno
poveùava meandre. Za vrijeme poplava
rijeka mo¥e presjeùi naju¥i dio preveli-
kih zavoja i tako ispraviti svoj tok.
Ubrzani tok produbi novi sektor, pa
tako rijeka i nakon povla©enja poplave
put nastavlja u novom koritu. Presje©eni
meandar nije drugo nego veù prije
3 upoznata mrtvaja (116. slika). Mrtvaje se
s vremenom mogu potpuno isußiti ili
nasuti.
128. STVARANJE RIJE<NIH TERASA

VEZANO JE UZ PROMJENE
PADA KORITA.
1 = AKUMULACIJA;
2 = UDUBLJIVANJE U fiLJUNKOVIT MATERIJAL;
4 3 = PONOVNA AKUMULACIJA;
4 = PONOVNO UDUBLJIVANJE
RIJE<NE TERASE. Sektorski karakter rijeka na danome mjestu mijenja se –

ra©unajuùi geoloßkim vremenskim mjerilima – u odreœenim vremenskim raz-
macima. Dubinska, bo©na ili akumulacijska djelatnost mo¥e se promijeniti,
predati mjesto nekoj drugoj djelatnosti. Do tih promjena dolazi zbog izdiza-
nja podru©ja ili klima postaje vla¥nija (utjecaj: udubljavanje), odnosno zbog
sleganja prostora ili klima postaje sußa (utjecaj: bo©no djelovanje, proßirivan-
je dolina, nasipavanje). Rezultati vißestruke promjene sektorskoga karaktera,
koje su se zbile na odreœenom sektoru rijeke, jesu rije©ne terase na obje obale
166
koje se na bokovima doline nalaze stubasto jedna iznad druge (128. slika).
Rije©ne terase su ostaci nekadaßnjih dolinskih ravni koje su zbog postupnog
produbljivanja – u odnosu na svagdaßnje rije©no korito – dospjele na sve vißu
razinu. Kada na rijeci po©ne djelovati sektor bo©ne erozije, voda razrußi dio
ostataka tih dolinskih ravni, preostali dijelovi, meœutim, prate rijeku s obje
strane doline. Rijeke prate i poplavna podru©ja, a razlika izmeœu njih i
rije©nih terasa je u tome ßto rije©ne terase ne dostigne ni najveùa poplava. Du¥
veùih rijeka – u planinskim sektorima – mo¥e se raspoznati i pet-ßest razina
terasa koje se nalaze jedna iznad druge. Meœu terasama koje se redaju jedna
iznad druge najmlaœa je ona koja se nalazi na najni¥oj razini, tj. najbli¥e
danaßnjem koritu rijeke. Takva je terasa npr. na Dunavu nastala prije oko 25
000 godina. Na tim razinama koje ne plavi viße ni najveùa poplava, veù sto-
ljeùima se grade sela, gradovi, a tu prolaze i ceste.
Sektor akumulacije – gdje rijeke grade ravnicu

Uza sektore gdje se naglo smanji brzina toka, odnosno uz ona podru©ja koja
trajno imaju mali pad, vezuje se djelatnost nasipavanja rijeka.
Kada rijeka napusti planinski kraj, njezin pad, a s tim zajedno i brzina naglo
opadaju. Rijeka talo¥i velikozrnati, grub nanos u podno¥ju planina gradeùi od
njega naplavine u obliku lepeze. Takve goleme naplavine su npr. Szigetköz i
Veliki ¥itni otok na rubu Kisalfölda. (Sli©an oblik koji grade manji planinski poto-
ci nazivamo plavinom [129. slika]).
Rijeka nasipa podru©ja koja se slije¥u. Od natalo¥enog nanosa rijeka gradi
ßljunkovite i pjeß©ane sprudove i prudove, rukavi rijeke se granaju i opet spajaju
©ineùi zamrßeni splet (130. slika). Tako su rijeke tijekom dugih geoloßkih razdoba-
lja nasule prostrane rije©ne nizine. O radu od viße milijuna godina svjedo©e rije©ni
nanosi, talozi ponekih golemih nanosnih ravnica debeli 2-3000 metara. Rijeke su
dakle pristaße „samogradnje” – svoja
korita na ravnicama oblikuju na vlasti-
tom nanosu i svojim nanosom.
129. A) PLAVINE SE STVARAJU U PODNOŸJU

PLANINA
167
129. B) PLAVINA U PODNOŸJU PLANINE NA FOTOGRAFIJI (NEPAL, HIMALAJA)
130. RAZGRANATO, PRUDOVITO RIJE<NO KORITO (ISLAND)
168
Rije©na ußùa
Veùina velikih rijeka ulijeva se u jezero ili more.
Rijeke koje odnose malo nanosa, ili one koje se u more ulijevaju na obalnom
podru©ju gdje su morska struja ili morske mijene jake, imaju ljevkasto ußùe. Oblik
lijevka koji se pru¥a u kopno i postaje sve u¥i ispira i produbljuje plima (131. slika).
Ponavljanje: fito smo u©ili o plimnom valu koji se uvla©i u rije©na ußùa? Kakvu
gospodarsku vrijednost ima ljevkasto ußùe?
Rijeke s mnogo nanosa kod svog ußùa, dok se oslobode i preostalog nanosa,
grade deltu koja je donekle sli©na naplavini. Naziv delta potje©e od ußùa Nila.
Trokutasti oblik tog ußùa, naime, Grke je podsjeùao na slovo deltu (∆) njihova alfa-
beta. Kod ußùa delte kopno spektakularno raste na ra©un mora. Delta rijeke Po
godißnje napreduje u more 130 – 140 m, delta Dunava i Nila 30 – 35 m, a delta
Mississippija 100 m (132. slika).
131. LJEVKASTO UfiÙE NA SNIMKU

LANDSATA (UfiÙE LA PLATE)
Rad na oblikovanju reljefa tekuùica karakterizira dubinski, bo©ni i akumu-

lacijski sektor. Djelatnost razaranja ovisi o padu i brzini tekuùe vode, a ponaj-
prije o nanosnom materijalu u koritu. Du¥ velikih rijeka sektorski se karakter
prostorno mo¥e i viße puta mijenjati. Rije©ne terase rezultat su promjene sek-
torskoga karaktera na danome mjestu rijeke mjerene geoloßkim vremenom.
169
132. DELTASTO UfiÙE NA SNIMKU LANDSATA (UfiÙE LENE)
O rijekama Karpatskog bazena

Ulomci iz knjige Béle Bulle – Tibora Mendöla: A Kárpát-medence földrajza objavljene 1947. godine.
Dunav se u Karpatskom bazenu pojavljuje potkraj tercijara, u pliocenu. On bazene pokraj svog toka
ni¥e sli©no zrnima biserne ogrlice. Time po©inje intenzivno rije©no nasipavanje u naßem bazenu, osobito na
Kisalföldu i Alföldu. Usporedno s nasipavanjem nizina oblikuje se i danaßnja rije©na mre¥a.
Istodobno s Dunavom nastale su i ostale ravni©arske rijeke i rije©ni sektori Karpatskog bazena. Te
rijeke teku s planinskih podru©ja, a u svome gornjem toku imaju velik pad i odnose mnogo nanosa. Stigavßi
na rub Alfölda, sli©no peßtanskoj naplavini Dunava, nagomilale su unaokolo na rubovima velike naplavine.
Rijeke su pak svoj tok ©esto mijenjale na podru©ju Alfölda koji se slijegao, nasipajuùi ga, sve dok nisu zauzele
mjesto danaßnjega toka.
Razvoj rije©ne mre¥e Karpatskog bazena s velikom sigurnoßùu mo¥emo o©itati iz izgleda i oblika
rije©nih dolina. Rijeke, naime, teku u terasastim dolinama. Rije©ne terase ostaci su nekadaßnjih dolinskih dna
rijeka. Rijeke Karpatskog bazena do danaßnjih su dana u svojim dolinama urezale ßest, mo¥da sedam
rije©nih terasa. Naravno, pravilne terase mogu se naùi samo na planinskim i bre¥uljkastim sektorima rijeka,
a ta pravilnost ne mo¥e se uo©iti u rije©nim dolinama ili na povrßini bazena i ravnica koje se sle¥u.
Drußtvenogeografsko zna©enje terasa je veliko. Na njima su izgraœena mnoga naselja, jer su to prostori bez
poplava, a na njima se nalaze i mnoge ceste koje vode u unutraßnjost planinskih i bre¥uljkastih krajeva.
170
Spomenimo kao primjer da je rije©na terasa Várhegy u Budimu i Kõbánya u Peßti, ili Várhegy u
Ostrogonu i Fellegvár u Klu¥u. Gradovi graœeni na terasama: pokraj Dunava npr. Budimpeßta, Ostrogon,
Œur, Bratislava, Kala©a, Baja, Moha©, Novi Sad; pokraj Tise Sighetul Marma¡iei, Hust, Segedin; pokraj
Marosa Tirgu Mure¤; pokraj Sajóa Miskolc; pokraj Hernada Koßice; pokraj Save Zagreb i joß mnogi drugi
gradovi.
Terasaste rije©ne doline Karpatskog bazena dokazuju da su se u ¥ivotu i radnom u©inku, tj. mehaniz-
mu tijekom kvartara zbile promjene, rijeke su bile prisiljene ©esto mijenjati sektorski karakter.
Béla Bulla (1906. – 1962.) geograf, geomorfolog, profesor budimpeßtanskoga sveu©ilißta,

©lan Maœarske akademije znanosti. Autor je mnogih sveu©ilißnih ud¥benika koji se i
danas upotrebljavaju, do danas je odlu©ujuùi predstavnik geomorfoloßkih istra¥ivanja.
Njegov suautor navedenoga djela, pisac drußtvenogeografskih poglavlja, bio je sveu©ilißni
profesor Tibor Mendöl (1905. – 1966.).
Geoloßko putovanje od Schwarzwalda do Crnog mora

Gdje izvire Dunav? Naravno, u Schwarzwaldu! Meœutim, odgovor ipak nije toliko jednostavan.
Dunavskih izvora, naime – ili barem onoga ßto time nazivaju – ima viße. Najpoznatiji meœu njima izvire u
isto©nom podno¥ju Schwarzwalda, u parku kaßtela Donaueschingen na visini od 680 m. Izvor ukrasnoga
zdenca, meœutim, samo je jedan od voda koje poslije natapaju Dunav. Dva najva¥nija izvorna potoka
Dunava, Breg i Brigach, izviru na 30-ak km zapadnije meœu planinama Schwarzwalda. Kod izvora Brega,
na visini od 1078 m, stoji plo©a s natpisom: izvor Dunava, jer tu izvire najudaljeniji izvor rijeke.
133. PRODORNI ODSJEK DUNAVA IZNAD REGENSBURGA
171
Joß je slo¥enije odgovoriti na pitanje gdje je nekada izvirao Dunav. Povijest najzapadnijeg i najstarijeg
bazena Dunava, Gornjedunavskog bazena koji opkoljavaju Schwarzwald, fiumava i Alpe, stara je oko 5 mili-
juna godina. U ono se vrijeme na rubu toga, onda joß morem ispunjenog bazena pojavio predak Dunava da
sa svojim pritocima zajedno naspe bazen.
Pratok gornjeg odsjeka Dunava skupljao je vodu sa znatno veùe povrßine nego njegov danaßnji
potomak. U njega su utjecale brojne rijeke koje se danas ulijevaju u Rajnu. U Pradunav su donosili vodu
poneki pritoci danaßnje Majne i Neckara, ali i Gornja Rajna koja je stizala iz Alpa. Prije oko 2,5 milijuna godi-
na dogodilo se neßto ßto je glede Dunava bilo vrlo nepogodno: zapadno od Schwarzwalda slegla se zavala
koju danas poznajemo kao Rajnski rov. Ta je zavala poput magneta privukla vode. Dunav je postupno bio
prisiljen „odreùi se nekih podru©ja”. U zavali se pojavila Prarajna koja je privukla k sebi Gornju Rajnu, te
©itav tok Majne i Neckara.
Tektonska kretanja, sleganja i izdizanja, nastavila su se i zadnjih dva milijuna godina. Dunav koji je
tekao na prostoru u izdizanju, tamo gdje mu je dubinski sektor mogao iùi ukorak s izdizanjem, u reljefu je
postupno dubio sve dublje doline. Tako su se formirali prodorni odsjeci dolina u okolici Sigmaringena i
Regensburga, na austrijskom podru©ju klisura Wachaua, a tako su nastala i Devinska vrata kroz koja je
Dunav stupio na podru©je Srednjedunavskog bazena ili drugim imenom u Karpatski bazen (133. slika).
Taj je bazen prije ©etiri milijuna godina ispunjavalo unutraßnje more koje je u jugoisto©nome smjeru
bilo povezano uskim vratima s morem koje se nalazilo na podru©ju danaßnje Vlaßke nizine. U nasipavanju
Karpatskog bazena va¥nu su ulogu imale rijeke ßto su stizale iz Karpata, najva¥niji je meœu njima ipak bio
Dunav. Smjer svagdaßnjih rije©nih tokova odreœivala su mjesta koja su se baß onda najja©e slijegala.
Zbog toga je Dunav prvo tekao prema prostoru izmeœu Zagreba i Osijeka, ali pribli¥no prije dva mili-
juna godina veù je protjecao kroz Visegrádsku klisuru. Ju¥no od klisure koja se sastojala od vulkanskih sti-
jena tekao je prema jezeru ßto je ispunjavalo jugoisto©ni dio danaßnjeg Alfölda. Sna¥no slijeganje prostora
Kala©a – Baja – Sombor prije 50-ak tisuùa godina odredilo je mjesto danaßnjem alföldskom toku Dunava.
Napustivßi donjodunavski prodor, koji sa©injavaju Kazanska klisura i ¥eljezna vrata, sti¥emo u naj-
mlaœe podru©je dunavskoga hidrosistema, u Donjodunavski bazen. Na veùini tog podru©ja joß i prije neko-
liko stotina tisuùa godina nalazilo se jezero. Dunav se prije 400-ak tisuùa godina u to jezero ulijevao otpri-
like na podru©ju danaßnjeg ußùa Olta (na 604. rije©nom kilometru od danaßnjeg ußùa), a prije 160 000 godina
granica kopna i jezera bila je na 430. rije©nom kilometru iznad danaßnjeg ußùa Dunava.
Dunav je taj odsjek nasuo zadnjih 160 000 godina, ali mu je na putu bila joß jedna zapreka:
Dobrud¥anska gromada koja se sastoji od stijena iz varisti©kog doba. Dunav je svoje ußùe, deltu, oblikovao
sjeverno od te gromade. S godißnje 150 milijuna tona nanosa Dunav danas na tom podru©ju nastavlja nasi-
pavanje ßto mu je predak prije pet milijuna godina zapo©eo negdje u Schwarzwaldu …
Oblikovanje reljefa na morskoj obali

Kod ußùa rijeka stigli smo do morske obale. Na tim obalnim podru©jima sus-
reùemo se s osebujnim oblikovanjem reljefa koje je vezano neposredno uz primor-
je. Djelatnost morske vode na oblikovanju reljefa nazivamo abrazijom.
Ponavljanje: fito smo u©ili o valovitom gibanju, mrmorenju valova i udaranju valova?
Razaranje ili graœenje danog dijela obale, karakter oblikovanja reljefa ovisi o
geoloßkoj strukturi obale (©vrßùe ili mekße, zbijenije ili napuknute stijene), te o
razvedenosti obale (ravna ili zaljevima razvedena obala). Radna snaga morske
vode, meœutim, ovisi prije svega o dubini vode ispred obale. Abrazija, naime,
razarajuùe djelovanje obavlja putem valova koji udaraju o obalu i raspadnutog
materijala ßto nose valovi. Valovi punom snagom mogu udarati o kopno samo na
obalama s dubokom vodom. Na obalama s plitkom vodom valovi mrmore veù
ispred obale, pa tako na rubu kopna veù ne obavljaju rußila©ki rad. Na obalama s
dubokom vodom dakle uo©avamo razaranje, a na dijelovima s plitkom vodom
izgradnju obale.
172
Reljefni oblici abrazijskih obala

Valovi koji udaraju o obalu s dubokom vodom mogu biti visoki i 30 m. Snaga
i tlak valova veù i sami po sebi mogu razarati obalu, ali pravu abraziju ostvaruje –
sli©no tekuùicama – rastroßeni materijal.
nekadaßnja strma obala
abrazijska
udaranje valova potkapina
abrazijski
toranj razina
plime
od oseke
ina g
pad ußeno
a zr jala abrazijska
r
teri
ma terasa
134. RAZARANJE ABRAZIJSKE STRME OBALE
Abrazija je naravno najdje-

lotvornija na obali s mekßim, napuk-
nutim stijenama, ali udarima valova
dugo ne mo¥e odoljeti ni obala koja se
sastoji od naj©vrßùih stijena. U strmu
stjenovitu obalu razaranje morske vo-
de postupno udubljuje – izmeœu
razine plime i oseke – abrazijsku
potkapinu (134. slika). Rastroßeni
materijal iz abrazijskih potkapina
nagomila se na abrazijskim terasama
ispred obale. Stijena nad sve dubljom
abrazijskom potkapinom nakon nekog
vremena se rußi, odronjava, jer je viße
nema ßto podupirati. Tako se obala
postupno razara, povla©i. U strmu,
stjenovitu obalu udubljuje se nova
abrazijska potkapina, a pred obalom
sve ßira postaje abrazijska terasa.
135. ABRAZIJA JE ISKLESALA

OKOMITO I VAPNENA<KE STIJENE
HRVATSKIH OTOKA
173
Ako se obala sastoji od razli©itih stijena, abrazija stvara joß raznovrsnije

oblike. Na odsjeku gdje se stijene br¥e razaraju, obala se brzo povla©i, a du¥
©vrßùih slojeva stijena zaostaju poluotoci. Stjenoviti materijal tih poluotoka mo¥e
se dalje razarati pa nastaje abrazijski toranj (135. slika).
Reljefni oblici akumulacijskih obala

Pred obalama s plitkom vodom valovi pjenußavo mrmore, a na obalu sti¥u
veù bez snage. Valovi kotrljaju sitan razrußen materijal, ßljunak ili pijesak. U
skladu s nagibom obale prema moru, izmeœu dva vala koji sti¥u na obalu voda se
povla©i prema otvorenome moru. (To povla©enje zamjeùuju ljudi na pla¥i morske
obale kada im voda i pijesak gotovo „istr©e” ispod nogu.) Meœutim, kamen©iùi u
vodi u povla©enju susreùu se s razrußenim materijalom koji donosi sljedeùi val.
Posljedica dvosmjernoga kretanja nanosa jest polagano nagomilavanje nanosa
pred obalom. Nasip od nanosa koji se veù trajno izdi¥e iz morske vode i veùinom
je usporedan s obalom nazivamo prudom.
Na morskim obalama (ali i na obalama veùih jezera) poznate su mnoge
ina©ice prudova (136. slika). Prud srastao neposredno s obalom nazivamo obalnim
ili galerijskim prudom. Takav obalni prud zagatio je Nagyberek od Balatona u
okolici Balatonfenyvesa. Poneki otok ili kod jezera poluotok mo¥e promijeniti
smjer strujanja blizu obale. Zbog te pojave nagomilani nanos mo¥e otok povezati
s kopnom pomoùu uskog, trokutastog pruda – tombolo. Takvi trokutasti prudovi
poznati su na hrvatskoj i talijanskoj morskoj obali, ali je na sli©an na©in nastao i
tombolo kod Szántóda nasuprot Tihanyskom poluotoku. Strujanja koja na obalu
sti¥u pod oßtrim kutom postupno premjeste rastroßeni materijal pred obalom, ßto
zatim nagomilaju pred ulazom pokojega veùeg zaljeva. Tako su nastali dugi, uski
A
B B
136. VRSTE PRUDOVA.

A = SEPARATNI PRUD (LIDO), B = KUKASTI PRUD (LIMAN), C = TOMBOLO
174
137. ISPRED VENECIJANSKIH LAGUNA

TAKOŒER SE NIŸU PRUDOVI (SATELITSKI
SNIMAK S LANDSATA)
kukasti prudovi kao npr. poluotok Hel

duga©ak 30 km, ali ßirok svega 1 km na
ulazu u Gdanjski zaljev (137. slika).
Linija obale stalno se mijenja

Abrazija djeluje na razmjerno uskom obalnom podru©ju. Crta morskih obala,
meœutim, mo¥e se mijenjati i tijekom viße desetina ili stotina tisuùa godina jer se
izdi¥u planine, kopna se slije¥u, a polo¥aj morske obale mijenjaju i klimatske
promjene (npr. ledena doba). Zbog toga u blizini danaßnje obale na viße mjesta
nalazimo izdignute nekadaßnje abrazijske slojeve koji su veù na kopnu, ali se ©esto
sli©ni oblici nalaze i u dubljim slojevima, prekriveni vodom. fitoviße, na rubu
Zadunavskoga sredogorja takoœer mo¥emo pronaùi ostatke abrazijskih povrßina
koje su nastale prije viße milijuna godina.
Oblikovanje reljefa na morskoj obali jest abrazija. Gradi li se ili razara obal-
no podru©je, prije svega odreœuju dubinski odnosi obalnih voda, zatim
geoloßko i reljefno stanje obalnog podru©ja. Na obalama s dubokom vodom
prevladava razaranje obale, a na obalnom podru©ju s plitkom vodom gradnja,
akumulacija, stvaranje prudova.
Razaranje morskih obala

Ulomci iz knjige Jenôa Cholnokyja: A Napsugár diadala, objavljene 1930. godine.
Stajao sam na stijenama ju¥ne obale Ceylona (firi Lanke). Preda mnom beskrajni Indijski ocean.
Morska je obala tu nenaseljena, mirna tißina vlada, u slabom vjetru ljulja se samo golemo lißùe palma.
U podno¥ju visokih, okruglastih stijena potmulim brujanjem lome se valovi. Mo¥da se vjetru promi-
jenio smjer, jer su valovi sve ja©i. Nezadugo morao sam se popeti na stijenu da me valovi ne bi zapljusnuli.
Sunce crveno, zloslutno zalazi na granici vode, iza mene brzi razderani oblaci zasjenjuju planine, a valovi,
sad veù grmeùi, nasrùu na stijene. Nebo su pokrili tamni oblaci, a isto©ni je vjetar olujne jakosti. U
neprestanom sijevanju na stijene nadiru valovi u zloslutnom tempu da se trese ©itav otok, zajau©e voda ßto
175
prodire kroz pukotine, a na drhtave stijene uza zaglußnu grmljavinu svali se viße stotina tona vode svakog
vala. Palme se savijaju do zemlje, a orkan razdire pjenu valova.
Ako hrid ne mo¥e srußiti jedan val, iza njega odmah dolazi drugi, stoti, tisuùiti, napokon hrid izgubi
ravnote¥u, tupom tutnjavom pada u plavu grobnicu i razdrobi se na komade na truplima svoje braùe, na
izlomljenom kamenju. Valovi ne ostavljaju na miru ni razdrobljene komade gorostasa, preteßko kamenje s
lakoùom nabacuju na stijene i razaranje je joß veùe.
Nevjerojatno je razaranje ßto se zbiva na stijenama. Dinami©ni impuls vala koji se sru©i na stijenu, u
svaku pukotinu brzo ubrizguje vodu, voda istiskuje zrak koji se zvi¥dukom, fijukom ispuhuje na drugome
kraju pukotine daleko iza obale. U pukotinama nastaje golemi tlak, a stjenovitu masu iznad njih kao da
podi¥e ¥eljezna poluga, odvojeni se komadi pak njißu, drßùu. Izmeœu stijena na jednom se mjestu nalazi
okomita pukotina. U pukotinu je palo nekoliko kamenja veli©ine ßake. Tako su priklijeßteni da ih se ne mo¥e
ni pomaknuti. Kako ih pokußavam izvaditi, na stijenu se srußi golem val, sve se zatrese, a pukotina se opeto-
vanim gibanjem raßiri, zatim stegne. To jest raßiriti se mo¥e, ali se u tom trenu priklijeßteni kamen slegne, pa
se pukotina ne mo¥e opet zatvoriti. Pri svakomu takvom potresu kamen se slije¥e sve dublje i dublje i
rastiskuje stijenu kao klin.
Tako se odronjavaju veliki komadi stijena koje razaraju valovi, razmrve ih i djelomi©no odnose u
dublju vodu.
Jedva ima veli©anstvenijih prizora od udaranja valova o stjenovitu obalu. Valovi ©esto stvaraju doista
fantasti©ne oblike. Smjenjuju se usamljeni timori, stjenovita vrata, duboke ßupljine, okomite litice. Na
svakom zavoju o©ekuje nas drugi prizor.
Jenô Cholnoky (1870. – 1950.), geograf, profesor klußkog i budimpeßtanskog sveu©ilißta,

©lan Maœarske akademije znanosti, autor mnogih geografskih stru©nih knjiga i
znanstveno-popularnih izdanja. Tijekom svojih putovanja obißao je – osim Europe – Kinu,
sjevernu Afriku i Sjevernu Ameriku.
Rad leda na oblikovanju reljefa

Rad tekuùica ili morske vode na oblikovanju reljefa mo¥emo uo©iti u trenutku
dogaœaja, „u ¥ivom prijenosu”. Reljefni oblici koje stvara led nastaju ispod ledenog
oklopa debelog viße stotina, a katkad i viße tisuùa metara. Rad leda na oblikovanju
reljefa na danom prostoru mo¥emo uo©iti tek nakon otapanja ledenog pokriva©a.
Kakvi se oblici stvaraju danas u zaleœenim dolinama Himalaje, mo¥emo doznati u
Visokoj Tatri odakle se led povukao veù prije desetak tisuùa godina.
Na Zemlji led danas pokriva 15 milijuna km2, tj. 10% kopna. Za vrijeme
ledenih doba ta je povrßina mogla iznositi i 47 milijuna km2. Prosje©na debljina
danas najveùeg, antarkti©kog ledenog pokriva©a iznosi 2200 m, a maksimalna
debljina mu je 4250 m! U ledenim dobima sli©an ledeni pokriva© od 2-3000 m
debljine pokrivao je npr. okolicu Balti©koga ßtita u sjevernoj Europi.
176
„Stalna” snje¥na granica – prostori pokriveni

„vje©nim snijegom”
Ponavljanje: fito smo u©ili o nastanku ledenih doba?
Na zaleœenim podru©jima mo¥e se odrediti visina iznad koje se ljeti otopi
manje snijega nego ßto ga padne zimi. Tu visinu uobi©ajeno je nazivati stalno
snje¥nom granicom, a prostore iznad nje carstvom vje©noga snijega. S ljudskim
opa¥anjem vremena ti su atributi opravdani, ali je bolje govoriti o trajnoj snje¥noj
granici, odnosno o trajnom snijegu, jer se njihova visina mo¥e mijenjati i tijekom
nekoliko desetljeùa.
Visina trajne snje¥ne granice mijenja se sa zemljopisnom ßirinom. Od
kißovitog ekvatorskog podru©ja prema sußim obratni©kim predjelima se poveùava,
a odande do polova postupno se smanjuje (vidi tablicu).
TRAJNA SNJEŸNA GRANICA NA NEKIM PODRU<JIMA ZEMLJE

Podatke zemljopisne ßirine upißimo pomoùu atlasa
Podru©je Zemljopisna ßirina Snje¥na granica (m)
Zemlja Franje Josipa 50
srednji Grenland 800
ju¥na Norveßka 1900
srednja Kam©atka 1600
ju¥na Aljaska 600
planine Kaskade/SAD 200
Mont Blanc 2900
Karakorum/Azija 5500
Popocatepetl/Meksiko 4350
Ruwenzori/isto©na Afrika 4500
Ande (granica Bolivije, Argentine, <ilea) 6300
Ognjena zemlja 600
Antarktika 0
Visina snje¥ne granice u planinama koje le¥e na sli©nim usporednicama ni¥a

je na vla¥nijim oceanskim podru©jima, a vißa na unutraßnjim sußim kontinental-
nim predjelima (npr. u Pirenejima je 2800 m, na Kavkazu 3500 m, na Tjanßanu 4800
m; sve tri planine le¥e izmeœu 41 i 43° sjeverne ßirine). Snje¥na se granica, meœu-
tim, mo¥e mijenjati i unutar jedne planine (sjeverna i ju¥na strana, vanjski ili
unutraßnji dijelovi planine).
Snijeg – firn – led

Praznine u svje¥em snijegu ispunjava zrak. Iz nagomilane snje¥ne mase zrak
postupno istiskuje ©esto ponavljanje zamrzavanje-otapanje i tlak novih snje¥nih
slojeva. Tako se stvara firn – zrnati snijeg sa sve veùim granulama, a od njega
177
OD SVJEŸEG SNIJEGA DO LEDA daljnjim zbijanjem led (vidi tablicu).

3
Masa 1 m svje¥ega snijega: 100 kg (Oko 5 – 10 cm debeli sloj leda nastaje
Masa 1 m3 firna: 600 kg
od 1 m debelog firna, a on od 6 – 8 m
3
debeloga svje¥eg snijega.)
Masa 1 m leda: 900 kg
Ledenjaci i ledeni pokriva©i

Rad leda na oblikovanju reljefa ponajprije odreœuje prvotni, „naslijeœeni” re-
ljef. Drugi se oblici stvaraju u planinama, a drugi na ravni©arskim prostorima.
Druk©ije i nazivamo led koji se pomi©e u planinama, odnosno na ravnici.
Ledenu masu ßto ispunjava doline visokih planina nazivamo ledenjacima
(gle©erima), a ledeno polje rasprostranjeno na ravnici ledenim pokrovom. (Naziv
gle©er potje©e od naselja ßvicarskoga Gletsch koje se nalazi u Alpama.)
Rad ledenjaka na oblikovanju reljefa

– oblici planinskog zaleœivanja
Led se po©inje nagomilavati u vrhu dolina na podru©jima iznad trajne snje¥ne
granice gdje se gotovo uvla©i u stjenovitu povrßinu, a grebeni koji se izdi¥u iznad
leda – zbog usitnjavanja ßto uzrokuje led – postupno se povla©e, stanjuju. Tako su
nastale rasprostranjene, polukru¥ne, strmim stijenama ograni©ene karnice u vrhu
dolina nekadaßnjih tekuùica. (Naziv karnica potje©e od austrijske planine
Karwendel koja je bogata takvim oblicima.) Nakon otapanja leda u karnicama se
mo¥e nakupiti voda i nastati jezero (karni©ka jezera ili gorska zrcala) (138. slika).
138. A) KARNICA S JEZEROM U ALPAMA
178
Tlak koji vlada u dubini debeloga 1 = okomite planinske stijene

ledenog sloja ©ini led plasti©nim koji se 2 = rubna pukotina
zbog toga pokrene u smjeru nagiba. O 3 = ledenja©ke pukotine
4 = ledenjak
smjeru kretanja leda svjedo©e ledene 5 = stjenovit prag
brazgotine u stijenama.
Ledenjaci koji polaze iz karnica 2
zauzimaju mjesto rije©nih dolina ßto su 4
nastale prije zaleœivanja. Nasuprot ri-
jekama, ©ija je razorna sila usredoto©ena
na okolicu rije©noga korita, ledenjaci 1
preoblikuju ©itav popre©ni presjek do- 3
line koju ispunjavaju. Ledenjaci neka- 5
daßnje doline s popre©nim presjekom
stvaranje usitnjenog materijala
slova V preoblikuju u doline nalik na
tlak leda
slovo U (139. slika). Meœutim, ledenjaci
smjer kretanja leda
ne samo proßiruju veù i produbljuju
dolinu. Dokaz toga je da je dno glavnih
dolina znatno dublje nego dno spored- 138. B) PRESJEK KARNICE
nih dolina koje se u njih otvaraju.
Nakon otapanja leda na tim se prirodnim stubama slijevaju slapovi (npr. slap
Tarpatak u Visokoj Tatri).
Razrußeni materijal ßto odnosi i nagomilava ledenjak nazivamo morenom.
S dna doline erodirani materijal koji ledenjak odnosi na svome dnu jest podinska
morena, usitnjeni materijal s bezlednih
bokova jest bo©na morena. Kod susreta
ledenjaka od bo©nih morena nastaje
139. OBLICI DOLINA NASTALIH ZBOG

PLANINSKOG ZALEŒIVANJA:
A) DOLINA ISPUNJENA LEDENJAKOM,
B) DOLINA OBLIKA SLOVA U NAKON
POVLA<ENJA LEDENJAKA,
C) DOLINA OBLIKA SLOVA U S RIJE<NIM A)
NANOSOM NA DNU DOLINE
B) C)
179
sredißnja morena. Na kraju ledenja©kog jezika nagomila se zavrßna morena obli-

ka nanosa. Nakon otapanja leda iza zavrßnih morenskih nanosa nagomilanih u
podno¥ju planine nastaju jezera (npr. jezera ßto okru¥uju podno¥ja Alpa).
Rijeke nagomilavaju svoj nanos razvrstavßi ga prema veli©ini zrnaca u skladu
s brzinom rije©nog toka. Morenska je tvar nasuprot tome bez ikakve klasifikaci-
je. U njoj nalazimo sve: od stjenovitoga praha finog kao braßno do kamenih gro-
mada veli©ine plo©e stola.
Rad ledenih pokriva©a na oblikovanju reljefa

– oblici ravni©arskog zaleœivanja
Na Zemlji danas nalazimo dva velika ledena pokriva©a: na Antarktici, odnos-
no na Grenlandu. Meœutim, za vrijeme zale¥ivanja u kvartaru i na kopnu sjeverne
polutke su se rasprostirali golemi ledeni pokriva©i.
Ponavljanje: Gdje je bila granica ledenog pokriva©a u Americi i Euroaziji za vrijeme
najveùeg zaleœivanja?
Na prostorima bli¥im sjevernim podru©jima gdje se stvarao led, ledeni je
pokriva© razarao, gla©ao povrßinu. Tamo gdje su stijene bile mekße, led je izdubio
manje ili veùe bazene, a na mjestu ©vrßùih stjenovitih slojeva zaostali su stjenoviti
grebeni s valovitom povrßinom, tzv. izbrazdane stijene. U bazenima se skupila
voda jezera Kanadskog i Balti©kog ßtita.
Led je odnosio podinsku morenu i nagomilao ju ispod rubova ledenog pokri-
va©a gdje je sloj leda veù bio tanji. Te prostore s podinskim morenama (u Europi
Njema©ka i Poljska nizina, u Sjevernoj Americi podru©ja ju¥no od Velikih jezera)
©ine raznovrsnima mnogi manji oblici (140. slika). Takvi manji oblici su npr. erak-
ti©ki blokovi (zalutale stijene) koji su zaleœeni u ledu preßli velike udaljenosti, a
mogu biti i veli©ine kuùe. Takvi su oblici i jezerski sustavi ßto ispunjavaju veùa
udubljenja. Nekadaßnji rub ledenog pokriva©a ozna©uju bre¥uljci zavrßnih more-
na. Ispred svagdaßnje zavrßne morene i usporedno s njom nastala je ßiroka dolina
koja je vodu dobivala, osim otopljene vode ledenog pokriva©a, iz rijeka ßto su tekle
s juga i koje su morenski nanosi prisilili na skretanje. To su prarije©ne doline na
©ijim pojedinim sektorima danas te©e viße rijeka.
ledeno doba nanos zavrßne morene

prarije©na dolina
A)
podinska morena
danas
140. A) LEDENI POKRIVA< RAVNI<ARSKOG

ZALEŒIVANJA,
B) NASTALI OBLICI NAKON POVLA<ENJA
B)
LEDA
180
Ravnote¥a se poremeti i opet vraùa u prijaßnje stanje

Ponavljanje: Gdje smo i ßto u©ili o izostaziji?
Masa ledenog pokriva©a debelog
viße tisuùa metara pritiskala je golemim m
0
tlakom dio litosfere koji je na sebi nosio
zaleœene povrßine. Nakon otapanja
ledenog pokriva©a taj je tlak prestao,
zato je po©elo lagano izdizanje tih
podru©ja. Tako se vratila u prijaßnje
stanje ravnote¥a koja je vladala prije
zaleœivanja (141. slika). 0
30
0
25
0
20
5 0
1
00
1
50
nja
0
m
œiva
ale
jegz
n
jed
posl
a
nic
141. IZDIZANJE SKANDINAVIJE NAKON gra
POVLA<ENJA LEDENOG OKLOPA
Rad leda na oblikovanju reljefa uo©avamo samo nakon otapanja leda. Na

prostorima iznad trajne snje¥ne granice pod utjecajem vißestrukog zaleœiva-
nja i otapanja, te zbog tlaka, od svje¥ega snijega nastaje prvo firn, a zatim led.
U planinama ledenjaci gla©aju doline oblika slova U, a na ravnici ledeni pokri-
va© stvara povrßinu s izbrazdanim stijenama. I u planinama i na ravnicama
nagomila se viße vrsta morena.
Kako se brzo kreùu ledenjaci?

Ljudi koji ¥ive u Alpama, veù stoljeùima imaju iskustva o kretanju ledenih rijeka koje su prividno u
mirovanju. Kada su se 1786. godine alpinisti prvi put popeli na Mont Blanc, zaboravili su jedne ljestve na
ledenjaku Mer de Glace (= Ledeno more). Ostaci ljestava otopili su se iz leda 1832. godine 4050 m ni¥e.
Godine 1827. podigli su istra¥iva©ku kuùicu na sredißnjoj moreni ßvicarskog ledenjaka Aare. Kuùica
se 1830. godine nalazila 100, 1836. za 700, a 1842. veù viße od 1400 m ni¥e. Dakle ledenjak je godißnje pros-
je©no napredovao 140 m.
Godine 1876. ondaßnji talijanski ministar za financije za vrijeme uspinjanja na Monte Rosu na nekom je
ledenjaku izgubio kaput. Nakon 16 godina gorski su vodi©i naßli kaput – zajedno s ministrovim zemljovidom
i nao©alama – 778 m ni¥e. Za 16 godina kaput, bolje re©eno ledenjak, prevalio je put od 1112 m.
Kada je gospodin ministar izgubio kaput, veù su godinu dana obavljali znanstvena zapa¥anja na ßvi-
carskom ledenjaku Rhône, tj. na ledenjaku iz kojeg izvire istoimena rijeka. Popre©no na ledenjak naredali su
u ravnoj liniji kamenje. Tijekom 40 godina, do 1915., kartografskim su metodama mjerili i promatrali kre-
tanje kamenja, a s tim i kretanje leda ledenjaka.
181
Mjerenja su otada sli©nim metodama ponovili na mnogim ledenjacima. Zadnjih desetljeùa rad
istra¥iva©a poma¥u sonde postavljene na ledenjacima koje odaßiljaju elektronske znakove, a takoœer i snim-
ci iz zraka. Pomoùu tih mjerenja nije se sakupilo samo sve viße podataka o brzini ledenjaka, veù smo doznali
i mnogo toga o njegovu kretanju.
Ispostavilo se da je brzina ledenjaka vrlo razli©ita i unutar jedne planine. Ona ovisi o nagibu terena, o
nadoknadi leda, o debljini ledene mase, a takoœer se mo¥e razlikovati u gornjem i donjem odsjeku ledenja-
ka. Prosje©na brzina ledenjaka u Alpama iznosi 60 – 70 m godißnje. Najbr¥i alpski ledenjaci, kao veù
spomenuti Mer de Glace, prevale godißnje i 200 – 250 m. Meœutim, i Mer de Glace je troma ledena rijeka u
odnosu na ledenjake Spitzberga ili ledenjaka srednjoazijske planine Karakorum koji godißnje napreduju i
500 – 800 m. Najbr¥i ledenjaci na svijetu su ledenjaci koji nastaju na rubovima velikih ledenih polja, kao npr.
ledenjak Karajak na zapadnom obalnom podru©ju Grenlanda koji godißnje prevali 7,5 km! Na takoœer gren-
landskom ledenjaku Jakobshav zapazili su veù i dnevnu brzinu od 30 m.
Na temelju mjerenja ispostavilo se i to da veùina ledenjaka u dolini ne napreduje jedinstveno kao neki
zid, njegova brzina u danome popre©nom presjeku mo¥e biti vrlo razli©ita. To su uo©ili veù i u XIX. stoljeùu
kod zapa¥anja na ledenjaku Rhône, i to pomoùu pomaka kamenja koja su postavili u ravnoj crti na povrßini
ledenjaka. Kamenje koje je na sebi odnosio ledenjak mnogo br¥e je napredovalo na sredini ledenjaka, a na
rubnim dijelovima mnogo sporije. Novija su istra¥ivanja dokazala da se ledenja©ki led na dnu doline takoœer
sporije kreùe. Led se dakle najbr¥e pomi©e, sli©no vodi koja te©e u rije©nom koritu, na sredini popre©noga
presjeka ledenjaka.
Osim ledenjaka koji napreduju strujnim kretanjem, ima i takvih ledenjaka, u Himalaji npr. mnogo, koji
se kreùu u blokovima i na veùem dijelu presjeka istom brzinom. Njihova se brzina, meœutim, na rubu doline
naglo, tako reùi bez prijelaza smanjuje.
Rad vjetra na oblikovanju reljefa

Sli©no ledu, i rad leda na oblikovanju reljefa vezan je uz odreœene klimatske
i ekoloßke prilike. Najveùa je zapreka radu vjetra na oblikovanju reljefa vegetacija.
Znatnije oblikovanje reljefa, dakle, vjetar mo¥e obaviti na podru©jima sa suhom
klimom i tako bez vegetacije. Zbog toga je rad vjetra djelotvoran prije svega u
pustinjama.
Nasuprot tekuùicama, a osobito ledu, vjetar mo¥e odnositi samo mala zrnca
pijeska najviße s promjerom od 1-2 mm. Zrnca pijeska, ovisno o promjeru i brzi-
ni vjetra, vjetar odnosi na povrßini kotrljajuùi ili skokovito u zraku. Zrna ßto se
podignu pa zatim padnu mogu pokrenuti daljnja zrna pijeska.
Vjetar stvara druk©ije oblike u pustinjama bez ikakve vegetacije gdje mu na
putu nema nikakvih zapreka (podru©ja s pokretnim pijeskom), odnosno na pred-
jelima koja su djelomi©no pokrivena vegetacijom (podru©ja s donekle vezanim
pijeskom) gdje vjetar mo¥e djelovati samo zonalno ili mjestimice. Takve oblike
nalazimo npr. u blizini rije©nih korita ili morskih obala, na naplavinama velikih
rijeka ili na pijeskom pokrivenim rije©nim terasama.
182
Razarajuùe djelovanje vjetra
Ponavljanje: Koja vrsta pripreme stijena je karakteristi©na u pustinjama?

Razarajuùe, erozivno djelovanje vjetra sastoji se od viße podetapa. Vjetar
odgovarajuùe brzine odnosi sa sobom zrna pijeska s povrßine (deflacija), tim zrni-
ma pijeska pak gla©a, usitnjava stjenovit materijal povrßine dok se usput i zrna
pijeska dalje usitnjavaju (korazija).
142. A) DEFLACIJSKI BAZEN NA CRTEŸU B) … I NA FOTOGRAFIJI

JENÔA CHOLNOKYJA …
Posljedica deflacije u pustinjama jest nastajanje manjih ili veùih zatvorenih

udubljenja (deflacijski bazeni) (142. slika). Buduùi da vjetar odnosi pijesak, na
povrßini ostaju grubozrnati kamen©iùi, odnosno razrußeno kamenje. Usamljene
planine sa ©vrßùim stijenama u deflacijskim bazenima svjedo©e o visini reljefa prije
deflacije (deflacijske planine svjedoci).
Korazija je djelotvorna ponajprije u blizini povrßine. Podignuta zrna pijes-
ka, naime, „sko©e” do visine od 15 – 20 cm. Vjetar do te visine ©esto izjeda
udubljenja u podno¥ju stijena. Tako po©inje formiranje karakteristi©nih gljivastih
stijena (143. slika).
Na podru©ju s donekle vezanim pijeskom do deflacije dolazi tamo gdje
povrßinu ne ßtiti povezana vegetacija. Tako deflacija na povrßini ne izdubljuje
prostrane bazene veù samo eolske brazde. Povrßine pokrivene vegetacijom o©u-
vaju se u reliktnim grebenima izmeœu brazda.
Na prostorima djelomi©no pokri-
venim vegetacijom korazija jedva ima
ulogu.
143. GLJIVASTA STIJENA OD PJEfi<ENJAKA U

PUSTINJI NEDŸEV
183
Akumulacijski rad vjetra

Na mjestu gdje se brzina vjetra
smanji, vjetar od donesenog pijeska
gradi dine.
Karakteristi©ni oblici dina od
pokretnog pijeska: barhane i popre©ne
dine (144. slika).
Barhane oblika roß©iùa ili srpa
odavno su poznati oblici pjeß©anih
pustinja. Ni¥e krakove najviße 20 m
visokih barhana stvaraju vrtlo¥ni vjetro- 144. DINE U SAHARI
vi. Strana barhane okrenuta prema
vjetru bla¥eg je nagiba, a druga strana – gdje se vrtlozi spußtaju – strmija je. Vjetar
neprestano odnosi pijesak pa su barhane gotovo u stalnom pokretu. Barhane su
najbr¥e dine pustinja, jer godißnje mogu napredovati i 20 – 40 m (145. slika).
145. BARHANE 146. PARABOLI<NE DINE
Na podru©jima s velikom nadopunom pijeska barhane se mogu bo©no

povezati. Tako nastaju popre©ne dine.
Najkarakteristi©niji oblici podru©ja s donekle vezanim pijeskom jesu
paraboli©ne dine (146. slika). Suprotno od pustinjskih barhana paraboli©ne su dine
s udubljenom stranom okrenute prema vjetru. Paraboli©ne dine nastaju na mjestu
gdje vjetar iz eolskih brazda ispuße pijesak ne samo prema naprijed veù i pobo©no.
Takve 250 – 400 m duga©ke, 14 – 18 m visoke paraboli©ne dine nalazimo u
Kiskunságu i Nyírségu.
Od pijeska na morskoj obali vjetar gradi primorske dine usporedno s obalom.
Trava se nastani u vla¥noj obalnoj zoni i ve¥e dio pijeska. S vrha primorske dine
vjetar odnosi pijesak i nagomila ga dalje od obale. Na tom unutraßnjem redu dina
veù nema vegetacije pa ih vjetar neprekidno premjeßta. Otuda im naziv: pokretne
dine. (Na jugozapadnoj atlantskoj obali Francuske visina pokretnih dina dosti¥e i
100 metara!)
184
Deflacija je ekoloßka opasnost!

Zadnjih desetljeùa na mnogim mjestima Zemlje po©eli su obraœivati povrßine
na rubu pustinja i suhih stepa koje je prije toga pokrivala rijetka trava. Tako su
htjeli dobiti nove plodne povrßine u afri©koj zoni Sahel na rubu Sahare ili u sred-
njoazijskim republikama bivßega Sovjetskog Saveza. Nepromißljena intervencija
uglavnom je imala negativne posljedice. Poja©ana deflacija na prostorima lißenim
prvotne vegetacije razastrla je pijesak i na plodno tlo. Veli©inu Zemljinih podru©ja
ugro¥enih deflacijom procjenjuju na viße stotina tisuùa km2.
Vjetar je djelotvoran prije svega na suhim, pustinjskim prostorima. Na

podru©jima s pokretnim pijeskom, odnosno na podru©jima gdje je pijesak
donekle vezan vegetacijom vjetar stvara razli©ite oblike. Vjetar svoju djelat-
nost na oblikovanju reljefa obavlja podizanjem, odnoßenjem i nagomilava-
njem zrnaca pijeska s promjerom od 1-2 mm. Podetape erozije vjetra jesu
deflacija i korazija. Tijekom nagomilavanja vjetar stvara dine.
Automobilom u Libijskoj pustinji

Ulomci iz ©lanka Lászlóa Kádára – A Földgömb, 1935. 6.
Na sredini Libijske pustinje iz pustinjske se razine izdi¥e visok plato od 1000 m nadmorske visine.
Otkrili su ga tek 1926., a njegov sjeverni dio joß je i 1933. godine bio potpuno nepoznat. Naßa mala ekspedi-
cija pod vodstvom Lászlóa Almásyja krenula je otkriti i kartografirati to podru©je.
… u Kairu smo zavrßili i zadnje pripreme. Na ©etiri mala Forda veù smo upakirali ureœaje, ßatore,
vreùe za spavanje, bunde i mnogo konzerva. Prazni su joß samo veliki spremnici za vodu od 80 litara. Njih
ùemo napuniti u Khargi.
Put nas od Kaira do Asjuta vodi dolinom Nila. Od Asjuta kreùemo pravo u pustinju da bismo stigli u
veliku oazu u Khargi.
<ovjeka o©ara i sam kraj. Kamena je pustinja beskrajno raznovrsna. Naße o©i, priviknute europskom
krajoliku, gotovo gutaju te nevjerojatno grube i oßtre oblike. Iz manjih ili veùih deflacijskih bazena izdi¥u
se bre¥uljci i planine oblika stoßca i krnjega stoßca. Stijene izbijaju na povrßinu. Ne prekriva ih vegetacija i
nisu prevu©ene jednakom korom tla kao kod nas. Na blistavomu sun©evom svjetlu sjaji se u izvornoj boji
bijeli vapnenac, smeœecrvenkasti pjeß©enjak koji manganov kolorit ponegdje oboji na crno. Tu nam ¥ute
pjeß©ane dine zasljepljuju o©i, tamo pak na bijelom vapnencu le¥i razbacano okruglo crno kamenje, kao
neke lubenice.
Iznenada stignemo do ruba platoa i ugledamo 200 m duboki bazen oaze Kharga. Stigavßi u to
udubljenje, izgled kraja postaje bla¥i: izmeœu pokretnih pjeß©anih dina zelene se grmovi tamarisa.
Iza Kharge nema viße ni traga koji bismo mogli slijediti, prepußteni smo potpuno sami sebi. Zemljovid
obeùava sasvim ravnu pjeß©anu pustinju, nißta nema na njoj ßto bi preprije©ilo put automobilu. Koliko je
druk©iji izgled kraja nego u kamenoj pustinji! Nigdje nißta ne ometa preglednost, obzor je potpuno kru¥nog
oblika kao na moru. Zemljovid je uzalud obeùavao beskrajnu ravnicu. Na obzoru se po©inju pojavljivati pla-
nine, a ravnica postupno prelazi u brdovitu, bre¥uljkastu hamadu. Najzad smo otkrili planinski kraj tamo
gdje na to nismo ni ra©unali. Ucrtamo ga u zemljovid, a zatim nastojimo ßto prije iziùi iz njega.
Usporedno sa smjerom vjetra, u pustinji se duga©ko pru¥aju pjeß©ane dine od pokretnog pijeska koje
se stalno mijenjaju. Ponegdje ih ima samo po jedan-dva reda, ali u Pjeß©anome moru (Veliko pjeß©ano more:
pjeß©ana pustinja u Sahari na granici Egipta i Libije) ni¥u se u beskrajnom redu jedna iza druge u duljini od
185
viße stotina kilometara. U uzdu¥nom se smjeru razmjerno lako mo¥e prolaziti izmeœu njih, ali je tim te¥e pri-
jeùi preko njih u popre©nome smjeru. Mjestimice je pijesak potpuno mek, ßto je predvidjeti vrlo teßko, ©esto
i nemoguùe. Na takvim se mjestima pod kota©ima iznenada provali povrßina i ne uspije li se velikom brzi-
nom osloboditi iz njega, automobil zapadne u pijesak do osovine.
Beskrajno mnogo jednakih dina u Pjeß©anome moru ipak pru¥a raznovrsnu sliku, uvijek se druk©ije
svrstavaju, a taj o©aravajuùi prizor osobito je zanimljiv u sumrak. Duga sjena pri zalasku sunca lijepo ocrta-
va oblik dina.
U me¥uvremenu nas je sustigao golemi pjeß©ani vihor. U pustinji zapravo uvijek puße vjetar manjom
ili veùom snagom. Uve©er je puhao ju¥ni vjetar, pa smo na sjevernoj strani kolibe koja se nalazila pokraj
zdenca polijegali tako da budemo u zavjetrini. (U kolibi nije preporu©eno spavati jer je mjesto dosta tijesno,
a mo¥da se na¥e u njoj i ßtipavaca.) U zoru sam se zatim probudio na to da mi lice bockaju s bezbroj igala:
vjetar je puhao sa sjevera i olujnom snagom mi udarao pijesak u o©i. Na platnu moje vreùe za spavanje zrna
pijeska praskala su kao ljeti kißne kapi na krovu. Unaokolo tmina. Vjetar je zakovitlao pustinjski pijesak.
Svako pojedino zrno pijeska u pokretu je: veùa se zrna kotrljaju, ska©u na povrßini, a manja vjetar veù podi¥e
i odnosi. Zrak je pun pijeska joß i na visini od 20 metara. Granica izmeœu zemlje i zraka gotovo se gubi, pos-
tupno se stapa jedna u drugu. <ovjek se osjeùa kao da ide ili gazi po pjeß©anoj rijeci. Leteùi pijesak ¥e¥e, ßtipa,
bocka ©ovjekovu ko¥u; odijelo, kosa, o©i, usta napune se pijeskom. Moji su kompanjoni svezali rup©iù na lice
da se brane od pijeska. Tada sam shvatio zaßto stanovnici pustinja – Tibi i Beduini – smotaju turban tako da
im se ispod platna vide samo o©i.
Kada sam se popeo na vrh dine, jedva sam ißta vidio. Neizmjerna koli©ina uskomeßanog pijeska
obavila je ©itav kraj u gustu maglu. Kada sam s vrha dine gledao tu kovitlajuùu, hrleùu masu pijeska, obra-
tio sam pozornost na neobi©nu pojavu: na svoju sjenu. Ona je, naime, bila dvostruka. Pravilno se nalazila na
zemlji ispod dine, ali istodobno, malo nejasnije plesala je i u zraku izmeœu mene i moje druge sjene. Mnoßtvo
pijeska ju je podiglo.
László Kádár (1908. – 1989.), geograf, profesor debrecinskoga sveu©ilißta. U Maœarskoj je

prvi otkrio i sistematizirao rad vjetra na oblikovanju reljefa. Godine 1933. sudjelovao je u
saharskoj ekspediciji pod vodstvom Lászlóa Almásyja. Ulomak ©lanka objavljenog u
©asopisu udruge Magyar Földrajzi Társaság govori o toj ekspediciji.
Rad podzemnih voda na oblikovanju reljefa:

karstifikacija
Vapnenac s mnogo pukotina, bogat u podzemnim hodnicima, upija kißnicu
sli©no spu¥vi. U vapnena©kim su planinama zbog toga rijetke povrßinske tekuùice.
Padaline koje dospijevaju u mre¥u pukotina vapnenca ©ine krßku vodu.
Vapnenac se pod utjecajem krßke vode otapa. Posljedica otapanja vapnenca jesu
osebujni reljefni oblici. Taj tijek nazivamo karstifikacijom, a nastale oblike
krßkim oblicima. Sam naziv kras ili krß – i joß mnogi drugi nazivi krßkih oblika –
potje©e od imena slovenske planine Kras.
Ponavljanje: U koju skupinu spada krßka voda?
Karstifikacija dakle i iz dva razloga ©ini posebnu skupinu meœu vanjskim
silama:
• proces je vezan uz odreœenu stijenu ili odreœene stijene (karstifikacija se
osim vapnenca zbiva i u drugim stijenama koje sadr¥e vapno, tako npr. u dolomi-
tu, lesu, gipsu, potpuni se tijek, meœutim, dogaœa samo u ©istom vapnencu koji ne
sadr¥i druge minerale);
186
• karstifikacija se zbiva pod zemljom, a posljedica tijeka je stvaranje i

povrßinskih i podzemnih oblika (mo¥emo reùi da je karstifikacija vanjska sila
koja djeluje u ilegalnosti).
Krßko otapanje
<ista voda ima slabu moù otapanja. Za otapanje je potrebna voda koja sadr¥i
uglji©ni dioksid. Kißnica veù sadr¥i odreœenu koli©inu uglji©nog dioksida koji
potje©e iz zraka.
Ponavljanje: Koliki je sadr¥aj uglji©nog dioksida u zraku?
Buduùi da hladna voda mo¥e apsorbirati mnogo viße uglji©nog dioksida,
dugo se vremena mislilo da na karstifikaciju povoljno utje©e hladna, svje¥a klima.
Meœutim, tomu se protivi ©injenica da najbogatije, najraznovrsnije krßke oblike
nalazimo na podru©jima s toplom, vla¥nom klimom. Istodobno se ispostavilo da
zra©ni prostor ßpilja mo¥e sadr¥ati i 20 puta viße uglji©nog dioksida nego povrßin-
ski zrak.
Odakle potje©e taj vißak uglji©nog dioksida? Atmosferska se voda „naoru¥a”
vißkom uglji©nog dioksida cijedeùi se kroz tlo ßto pokriva vapnena©ku povrßinu.
Veùinu uglji©nog dioksida ßto poja©ava djelovanje otapanja proizvode siùußna ¥iva
biùa (bakterije, gljive) koja ¥ive u tlu. U tijeku karstifikacije dakle odlu©ujuùu
ulogu ima debljina sloja tla i njegov ¥ivi svijet. Time mo¥emo objasniti zaßto su
bogata krßkim oblicima podru©ja s toplom, vla¥nom klimom.
Krßko otapanje mo¥emo predo©iti sljedeùom kemijskom formulom. Dio u
vodi apsorbiranog uglji©nog dioksida pretvara se u uglji©nu kiselinu:
CO2 + H2O H2CO3
Uglji©na kiselina stupa u kemijsku reakciju s vapnencem, a proizvod je kalcij-
hidrokarbonat koji se potpuno otapa:
CaCO3 + H2CO3 Ca(HCO3)2
Otapanje vapnenca od kemijskog raspadanja razlikuje se u tome ßto se pri

otapanju ne stvara pokriva© od razrußenog materijala. To je ujedno i jedan od pre-
duvjeta stvaranja krßkih oblika, buduùi da bi usitnjeni materijal zatvorio pukotine
i proces bi brzo prestao.
Krßki oblici
Svoje razarajuùe djelovanje, zatim prijenos i gradnju krßka voda obavlja veùi-
nom ispod zemlje. Rezultati krßkog otapanja na povrßini stijena jesu plitka
udubljenja koja izbrazdaju vapnena©ke stijene. To su ßkrape (147. slika).
Mjesto gdje se atmosferska voda cijedi u dubinu, ozna©avaju ljevkasta
udubljenja, ponori. (Podigne li se vrlo razina krßke vode, mo¥e se promijeniti
smjer kretanja vode, pa ponori funkcioniraju kao izvori.)
187
147. VAPNENA<KA POVRfiINA IZBRAZDANA fiKRAPAMA (IRSKA)
Voda se mo¥e cijediti u dubinu i preko vrta©a ßto su veùa, zatvorena, ©esto
okrugla udubljenja na krßkoj povrßini. Vrta©e mogu nastati otapanjem, odnosno
urußavanjem (148. slika). Otopljene vrta©e nastaju na mjestu jakog otapanja blizu
povrßine usredoto©enog na odreœeno mjesto. Urußene vrta©e stvaraju se urußa-
vanjem podzemnih jama, ßpilja koje se nalaze blizu povrßine.
Najveùa udubljenja krßkih prostora (veli©ine viße desetina ili viße stotina km2)
jesu polja (naziv su dobila po tome ßto se u Dinarskom gorju zemljoradnja vezuje
prete¥ito uz takva polja koja su prekrivena tlom). U stvaranju polja osim krßkih
procesa imaju ulogu i tektonski pokreti, odnosno rasjedne linije.
Ako na vapnena©ki prostor sti¥e povrßinska tekuùica s podru©ja koje se sas-
toji od drugih stijena, preko ponora u dubinu mogu dospjeti i bjelutci koji je ©vrßùi
od vapnenca. Krßka se voda ispod zemlje skuplja u potocima, moguùe i u rijeka-
ma, a nanos od bjelutaka – pri nadola¥enju vode – obavlja jaku erozijsku djelat-
nost. S proßirivanjem krßkih jama tako nastaju goleme ßpilje.
Krßka voda ne samo razara veù i gradi. U kemijskim formulama opisani tijek
krßkog otapanja u ßpiljskim se dvoranama zbiva baß suprotno. Sadr¥aj uglji©nog
dioksida vodenih kapi ßto kaplju sa stropa ßpilje ishlapi, a vapno koje je dotada
bilo otopljeno u vodi izdvaja se i akumulira. Od nagomilanog vapna stvaraju se
stalaktiti (sige koje vise na stropu ßpilje) i stalagmiti (stajaùe sige na dnu ßpilje)
(149. slika).
188
A) B)
148. OTOPLJENA I URUfiENA VRTA<A
Sli©an se tijek zbiva i u okolici izvora podzemnih voda koje su bogate otop-
ljenim vapnom. Na tim se mjestima iz vode izdvaja izvorski vapnenac (slatkovod-
ni vapnenac, sedra). Tako su nastale npr. sedrene prepreke na slapovima doline
Szalajka u Bükku.
149. fiPILJSKI KAPLJENI<KI STUPOVI
189
Karstifikacija je najja©a na toplim, vla¥nim tropskim podru©jima. Rezultat su

toga strmi tornjevi i stoßci ©esto s okomitim stijenama, visoki i do 100 – 200 m (krß
nalik na toranj, sto¥asti krß). Ti tropski oblici ozna©uju ostatke prijaßnjih krßkih
ravnica.
Oblikovanje reljefa karstifikacijom zasniva se na otapanju vapnenca.

Karstifikaciju omoguùuje otopno djelovanje atmosferske vode bogate
uglji©nom kiselinom. Voda se uglji©nim dioksidom obogati u sloju tla ßto
pokriva vapnena©ku povrßinu. Rezultat je tijeka kalcij-hidrokarbonat.
Najva¥niji krßki oblici jesu ponori, vrta©e, polja i ßpilje. Stvaranje siga i sedre
rezultat su tijeka suprotnoga smjera od otapanja vapnenca.
Veliki sustavi ßpilja na Zemlji

Koja je najveùa ßpilja na svijetu? Na to pitanje ne mo¥emo odgovoriti jer je loße postavljeno! Ali ako
pitanje glasi ovako: koja je ßpilja najdublja ili najdulja, na to veù mo¥emo odgovoriti. Istina, odgovor je i tada
donekle ograni©en: na temelju naßega dosadaßnjeg znanja. Premda nije vjerojatno da bi neka ßpilja nad-
maßila bilo dubinu, bilo duljinu danaßnjih „svjetskih rekordera”, krßka podru©ja nas uvijek mogu iznena-
diti.
Dakle „na temelju naßega dosadaßnjeg znanja” najdublji sustav ßpilja na Zemlji nalazi se u dubini
Pireneja. Na sjevernoj strani francusko-ßpanjolske granice, na visini od 1700 – 1800 m, u utrobu planine vode
cjevasti, okomiti hodnici ©iji se otvori nalaze na goloj, vrta©ama izbrazdanoj krßkoj visoravni. Na tome pus-
tom krßkom podru©ju otkrili su prije viße od 20 godina najdublju ßpilju na svijetu, ßpilju Pierre Saint Martin
(pjer sen marten). Ispod otvora Pierre St. Martina, koji se nalazi na visini od 2100 m, skriva se 1360 m dubo-
ka ßpilja. Nakon dugogodißnjih vißestrukih pokußaja, na dno ßpilje prvi put su stigli francuski speleolozi
1970. godine.
Pierre St. Martin, meœutim, nije samo svojom dubinom izborio mjesto na rang-listi ßpilja. Pro©itajmo
ßto je o njoj napisao maœarski istra¥iva© krßkih oblika koji je bio u toj ßpilji.
„… U zadnje vrijeme do glavnoga hodnika ßpilje pokußali su dospjeti s ruba krßke visoravni ßto se
zavrßilo uspjehom. Time su stigli u najprostraniju podzemnu dvoranu na svijetu, u dvoranu La Verna
duga©ku 360 m, ßiroku 240 m, visoku 160 m u koju bi i tri puta stao peßtanski Népstadion tako kao da tri jed-
naka tanjura stavimo jedan na drugi.
Da bismo se pribli¥ili La Verni, prvo smo ußli u 300-ak m duga©ki rov isto tako kao ßto se i u ßpilju
Baradla mo¥e stiùi preko umjetnoga hodnika od hotela Tengerszem u Jósvafõu. Dimenzije La Verne bile su
o©aravajuùe. Unato© suvremenim svjetiljkama s velikom jakosti svjetla mogli smo osvijetliti samo nekoliko
stotina metara toga podzemlja. U dvorani divovskih dimenzija, koja je nastala na visini od 1100 – 1200 m,
prekomjerna divljina i surovost prirode sa stalnom temperaturom od +4 °C, sa 98-99%-nom vla¥noßùu zraka,
s vlagom od koje ©ovjek drßùe i s kapanjem vode sa svoda stropa. Prolaz su veoma ote¥avali mnogi veùi ili
manji komadi kamenja i stijena. Meœu njima bilo je podosta i tolikih kao veli©ina neke sobe ili kuùe. Siga,
meœutim, nije bilo. <esto nadola¥enje vode, brzo kapanje i zbog toga ljußtenje i odronjavanje dijelova stropa
– ßto katkad mogu ubrzati i potresi – zbivaju se tako brzo da nema vremena ni moguùnosti za stvaranje
siga.”
(Sándor Láng: Túrák a világ legmélyebb barlangrendszerében. – Föld és Ég, 1971. 2.)
190
Prije nekoliko desetljeùa najduljom ßpiljom na svijetu smatrali su ßvicarsku ßpilju Hölloch. Ukupna
du¥ina njezinih hodnika iznosi 81 km. Na drugom i treùem mjestu bile su dvije susjedne ßpilje u SAD-u, u
dr¥avi Kentucky: 79 km duga ßpilja Flint Ridge (flint rid¥) i 74 km duga Mamutova ßpilja. Po©etkom 1970-
ih godina prve dvije ßpilje na rang-listi mijenjale su mjesto. Doduße duljina Höllocha s novootkrivenim hod-
nicima poveùala se na 110 km, ali su se meœuvremenom i kartografirani hodnici Flint Ridgea poveùali na 139
km. Mamutova ßpilja takoœer je pokußavala „iùi ukorak” sa svojim suparnicima s novootkrivenim hod-
nikom od 19 km.
Meœutim, pravu senzaciju donijela je 1972. godina. Ameri©ki su speleolozi, naime, uspjeli prijeùi iz
ßpilje Flint Ridge u Mamutovu ßpilju. Odavno su veù slutili da su dvije ßpilje povezane, ali prolazne hodnike
nisu naßli. Godine 1972. krenula je na put nova ekspedicija. Speleologe koji su sudjelovali u ekspediciji
izabrali su na osnovi tri kriterija: neka budu iskusni, uporni – i ßto mrßaviji. Tijekom ekspedicije doista su
bila potrebna sva tri svojstva, jer su napredovati mogli u niskim, uskim i blatnim tunelima. Pojedine su se
skupine izmjenjivale svakih 20 sati. Najzad su se uspjeli probiti – puzeùi – preko 11 km (!) dugoga blatnog
hodnika. Na kraju hodnika put im je preprije©ilo jezero. Izmeœu vodene razine jezera i stropa ßpiljskoga hod-
nika nalazio se prodor svega veli©ine dlana. Zaronivßi pod vodu, plivali su i puzali kroz uzak hodnik, a na
drugoj strani izronili su iz vode u jednoj od dvorana Mamutove ßpilje!
Kartografiranjem pronaœenog prolaza i priklju©nih hodnika uspjeli su dokazati vezu izmeœu dvije
ßpilje, a time je ßpilja Flint-Mamut sko©ila na prvo mjesto rang-liste najduljih ßpilja na svijetu. Ukupna
du¥ina kartografiranih hodnika ßpiljskog sustava Flint-Mamut iznosila je u ono vrijeme 252,3 km. Od toga
su vremena otkrili nove ßpiljske hodnike, pa tako potpuna duljina ßpiljskog sustava nadmaßuje i 500 km!
Na temelju naßega dosadaßnjeg znanja …
Sándor Láng (1913. – 1982.), geograf koji se unutar egzogenog modeliranja prije svega
zanimao s istra¥ivanjem krßkih oblika i rije©nih terasa, odnosno hidrogeografijom, profe-
sor budimpeßtanskog i segedinskog sveu©ilißta.
191
GEOGRAFSKA ZONALNOST
Razvoj klimatskih i geografskih pojasova

Na Zemlji kuglastog oblika brojni klimatski elementi, ali i mnogi drugi
prirodnogeografski ©initelji rasporedili su se du¥ zona koje obuhvaùaju naß planet
poput pojasa. Sli©no mnogim drugim prirodnogeografskim pojavama, izvor te
zonalnosti takoœer je Sun©evo zra©enje, stranim izrazom solarna radijacija.
Solarni klimatski pojasovi
Ponavljanje: fito smo u©ili o kru¥enju Zemlje oko Sunca? fito je ekliptika? fito zna©i
nagib rotacijske osi?
Zagrijavanje zraka na Zemlji kuglastog oblika ovisi o upadnom kutu ßto

sun©ane zrake zatvaraju s povrßinom. Buduùi da sa Sunca na Zemlju sti¥u svjet-
losni snopovi koje mo¥emo smatrati usporednima, mjera zagrijavanje ovisi o
zemljopisnoj ßirini. Zbog toga se upadni kut sun©anih zraka smanjuje od ekvatora
prema polovima, tj. od ni¥ih zemljopisnih ßirina prema vißim ßirinama (75. slika).
(Zbog Zemljine vrtnje oko osi, upadni kut se mijenja i prema dobima dana. Odsada
ùemo uzeti u obzir uvijek najveùi moguùi upadni kut odreœenog dana, tj. kut pri
kulminiranju Sunca. Kao ßto znamo, Sunce kulminira onda kada se „zadr¥ava”
baß iznad meridijana [podnevka] doti©noga mjesta.) Posljedica je kuglastog obli-
ka dakle razli©ito zagrijavanje podru©ja koja le¥e na raznim ßirinama.
Vrteùi se u ravni ekliptike, Zemlja obiœe Sunce za godinu dana. Zbog nagiba
Zemljine rotacijske osi upadni kut sun©anih zraka, pa tako i zagrijavanje, na istoj
se zemljopisnoj ßirini mijenja iz dana u dan. Posljedica kru¥enja Zemlje oko
Sunca i nagiba rotacijske osi jest izmjeni©nost zagrijavanja prema godißnjim
dobima. Kada bi rotacijska os bila okomita na ravan ekliptike, svaka pojedina
Zemljina to©ka cijele bi godine imala jednaku insolaciju, dakle ne bi bilo godißnjih
doba!
Najveùi moguùi upadni kut sun©anih zraka pri kulminaciji iznosi 90°, tj. pri
kulminiranju sun©ane zrake sti¥u okomito na povrßinu (uboden ßtap nema
sjenu). Buduùi da Zemljina rotacijska os s ravni ekliptike zatvara kut od 66,5°,
visina kulminiranja Sunca od 90° tijekom godine kreùe se izmeœu 23,5° sjeverne
i ju¥ne ßirine. To odreœuje na Zemlji zemljopisnu ßirinu Sjeverne (Rakove) i Ju¥ne
(Jar©eve) obratnice. Prostor izmeœu dvije obratnice dobiva iz Sunca najveùu
192
koli©inu topline, zbog toga podru©je koje one omeœuju nazivamo ¥arkim
solarnim pojasom. Do kulminacije od 90° na obratnicama dolazi godißnje jednog
dana, a izmeœu obratnica godißnje dva puta.
RAKOVA OBRATNICA – JAR<EVA OBRATNICA. Odakle potje©e naziv

obratnica? Obratnice su one ßirine koje Sunce „obraùaju” prema ekvatoru, tj.
gdje se zbiva obrat u Sun©evu godißnjem prividnom hodu. (Gr©ki izraz
„tropein = skretati” sa©uvao se u imenu tropskog pojasa koji se nalazi izmeœu
obratnica.) Rak i Jarac dva su ©lana zodijaka koji se upotrebljava od staroga
vijeka. Pri kulminiranju iznad Rakove, odnosno Jar©eve obratnice Sunce se
vidi u smjeru tih zvije¥œa.
Iz kuta ßto zatvaraju rotacijska os i ravan ekliptike proizlazi, i to da iza 66,5°

sjeverne, odnosno ju¥ne ßirine – naravno na dvije polutke izmjeni©no – Sunce
godißnje bar jedan dan ne izlazi, odnosno ne zalazi. Zbog toga se Sjeverna i Ju¥na
polarnica prostire baß du¥ tih ßirina. Na prostoru izmeœu polarnica i polova
upadni kut sun©anih zraka je najmanji, sa Sunca tamo sti¥e najmanja koli©ina
topline, zbog toga podru©je koje one omeœuju nazivamo solarnim hladnim
pojasom. Dan, odnosno noù od
24 sata na polarnicama traje po
jedan dan, a na polovima po njegov omjer u odno-
Sjeverni pol su na cijelu Zemlju
ßest mjeseci. sjeverni hladni pojas
66,5º s. ß. 1/20
Izmeœu obratnica i polar-
sjeverni umjereni
nica na obje polutke prostiru se pojas 5/20
prijelazna podru©ja. Sunce 23,5º s. ß.
svaki dan izlazi i zalazi, ali ¥arki
upadni kut sun©anih zraka 0º pojas 8/20
nikada ne dosti¥e 90°. Ti pros-
23,5º j. ß.
tori dobivaju veùu koli©inu ju¥ni umjereni
topline nego hladni pojas, ali pojas 5/20
manju nego ¥arki pojas. 66,5º j. ß. ju¥ni hladni pojas 1/20
Podru©je izmeœu obratnica i Ju¥ni pol
polarnica nazivamo solarnim
umjerenim pojasom (150. slika). 150. SOLARNI KLIMATSKI POJASOVI
Ravnodnevice (ekvinociji) – solsticiji

Glede izmjene godißnjih doba va¥ni su oni dani kada Sunce kulminira s 90°
iznad poznatih usporednica (ekvator, odnosno Sjeverna i Ju¥na obratnica). Ti dani,
naime, odreœuju astronomske po©etne dane godißnjih doba (151. slika).
Tijekom godine Sunce dva puta kulminira s 90° iznad ekvatora: 21. o¥ujka
i 23. rujna. Za vrijeme ta dva dana na svakoj to©ki Zemlje dan i noù traju po 12 sati.
193
21. III.
22. VI.
22. XII.
23. IX.
151. ZEMLJA ZA VRIJEME SOLSTICIJA I RAVNODNEVICA
Zbog toga ta dva dana nazivamo ravnodnevicama. (Tih dana po©inje – na sjever-
noj i ju¥noj polutki izmjeni©no – astronomsko proljeùe, odnosno astronomska
jesen.)
Sunce 22. lipnja kulminira s 90° iznad Sjeverne obratnice, a 22. prosinca
iznad Ju¥ne obratnice (152. slika). Za vrijeme ta dva dana dolazi do promjene
smjera u prividnom godißnjem hodu Sunca ßto nazivamo solsticijem (ljetni,
odnosno zimski solsticij izmjeni©no na sjevernoj i ju¥noj polutki).
Na 152. slici mo¥emo prou©avati prividni hod Sunca u ta ©etiri dana na obzorima
razli©itih zemljopisnih ßirina. Na slici mo¥emo uo©iti da su na ekvatoru dan i noù uvi-
jek iste duljine.
zenit zenit
90º s. ß. 90º s. ß.
.
IX
22. V
I. r
obzo
3.
, 2
II.
I.
.X
II.
.V
21. III.
.I
22
r
22
, 23. IX
obzo
21
152. A) PRIVIDNI HOD SUNCA ZA VRIJEME SOLSTICIJA

I RAVNODNEVICA NA RAZNIM fiIRINAMA
194
zenit zenit
23.5º s. ß. 0º
21. III., 23. IX.

.
r
obzo
. IX
r
obzo
22. XII.
.
I.
22. VI.
XII
, 23
.V
22
22.
III.
21.
152. B)
90º Lagos 90º

80º 80º
70º 70º
60º Rim 60º
50º 50º
40º 40º
30º 30º
20º Budimpeßta 20º
10º Kiruna 10º
153. PROMJENA VISINE KULMINIRANJA 0º 0º
SUNCA TIJEKOM GODINE U GRADOVIMA S V O T Sv L Sr K R Li St P
KOJI LEŸE NA RAZNIM USPOREDNICAMA
Od solarnih do stvarnih
klimatskih pojasova
Pri odreœivanju solarnih klimatskih pojasova uzeli smo u obzir samo inso-
laciju. Klimatski bi se pojasovi, meœutim, smjestili toliko pravilno samo onda kada
bi Zemljina povrßina bila potpuno ravna i graœena od homogene tvari.
U stvarnosti granicu solarnih klimatskih pojasova znatno mijenja nepravi-
lan raspored kontinenata i mora, reljefni odnosi kopna, sustavi vjetrova i
morske struje. Granica tako nastalih stvarnih klimatskih pojasova ne ocrtava se
usporedno s usporednicama, veù pod utjecajem tih promijenjenih ©imbenika (154.
slika). Buduùi da se u visokim planinama prirodni ©imbenici mijenjaju s visinom, o
njima ùe biti rije©i u posebnoj skupini, kod okomite ili visinske zonalnosti.
Od klimatske do geografske zonalnosti

Razvoj vegetacije i ¥ivotinjskoga svijeta koji ¥ivi od nje ovisi ponajprije o
klimi. Klima i vegetacija imaju va¥nu ulogu u stvaranju tla. Veùinom se klimi pri-
lagoœava i pritjecanje vode u rijekama. Zbog toga biljni i ¥ivotinjski svijet, tlo i
pritjecanje vode u rijekama takoœer ima zonalni karakter. To je prvi spoznao
ruski znanstvenik Doku©ajev u drugoj polovici XIX. stoljeùa.
195
80
70
Sjeverna polarnica
60
50
40
30
Sjeverna obratnica
20
10
ekvator 0
10
20
Ju¥na obratnica
30
40
50
60
Ju¥na polarnica
polarni pojas
HLADNI POJAS
subpolarni pojas
hladni umjereni pojas

ekstremno kontinentalna
podru©ja
kontinentalna podru©ja
pravi umjereni UMJERENI POJAS
umjereno kontinentalna pojas
podru©ja
oceanska podru©ja
monsunska podru©ja topli umjereni pojas

mediteranska podru©ja
monsunska podru©ja
obratni©ki pojas
ŸARKI POJAS
prijelazni pojas
ekvatorski pojas
okomita zonalnost planinskih podru©ja
154. SUSTAV GEOGRAFSKE ZONALNOSTI
196
Klima osim toga u znatnoj mjeri odreœuje hoùe li pripremu stijena obaviti
usitnjavanje ili kemijsko raspadanje, hoùe li na oblikovanju reljefa vodeùu ulogu
imati voda, led ili vjetar. Klima dakle odreœuje i rad vanjskih sila. Tako se u
rasprostranjenosti reljefnih oblika koje su stvorile vanjske sile takoœer ocrtava
zonalnost.
Zajedni©ku zonalnu pojavu klime, vegetacije, ¥ivotinjskoga svijeta, tla, sila
koje oblikuju reljef – a preko njih djelomi©no i pojavu ©ovjekove djelatnosti –
nazivamo geografskom zonalnoßùu. Sli©no klimatskim pojasovima razlikujemo
¥arki, umjereni i hladni geografski pojas.
Unutar velikih pojasova mogu se izdvojiti manji pojasovi, odnosno
podru©ja koja se u manjoj ili veùoj mjeri meœusobno razlikuju. Manji pojasovi
opkoljavaju kontinente poput pojasa pribli¥no usporedno s usporednicama, a kli-
matska su se podru©ja razvila samo na nekim prostorima. Neke manje pojasove
mo¥emo podijeliti na joß manje cjeline.
Razmislimo: Zaßto se preina©uje geografska zonalnost u isto©noj Africi du¥ ekvato-
ra? Zaßto je razli©ita zonalnost na obalnom podru©ju Norveßke, odnosno Aljaske koja
le¥e na istoj zemljopisnoj ßirini?
Na osnovi insolacije mo¥emo odrediti tri solarna klimatska pojasa. Sunce u

solarnome ¥arkom pojasu kulminira godißnje bar jedan put pod kutom od
90°, u solarnome hladnom pojasu godißnje bar jedanput ne izlazi, odnosno ne
zalazi, u solarnom umjerenom pojasu nikada ne kulminira pod kutom od 90°,
ali svaki dan izlazi i zalazi. Na granicu stvarnih klimatskih pojasova utje©e
smjeßtaj oceana i kontinenata, reljef, vjetrovi i morske struje. Klimatska zonal-
nost je temelj geografske zonalnosti koja obuhvaùa ¥ivi svijet, pritjecanje vode
u rijekama i reljefne oblike.
Ÿarki klimatski pojas

Ponavljanje: fito smo u©ili o termi©kom ekvatoru i o pasatu? Kada sti¥u sun©ane
zrake okomito na ekvator, a kada na Sjevernu i Ju¥nu obratnicu?
Stvarni ¥arki klimatski pojas prostire se izmeœu 30° sjeverne i ju¥ne ßirine.
Unutar pojasa u kojemu prevladava pasat ocrtavaju su neke klimatske razlike pri-
lagoœavajuùi se pomaku uzlazne i silazne grane pasata. Temperatura je u cijelom
pojasu jednaka. Srednja godißnja temperatura svugdje je vißa od 20 °C, a dnev-
na amplituda temperature nadmaßuje mjeru srednje godißnje amplitude tem-
perature. Uza svagdaßnje mjesto uzlazne grane pasata (termi©kog ekvatora) ve¥e
se mnogo padalina, a uza silaznu granu pak suho vrijeme. Pojas dakle mo¥emo
podijeliti na manje dijelove na temelju rasporeda padalina, a ne na osnovi tem-
perature. Tako mo¥emo odijeliti tri manja pojasa i jedno podru©je:
• ekvatorski pojas: gdje svaki dan pada kißa,
• prijelazni pojas (i monsunsko podru©je): gdje kißa pada ljeti,
• obratni©ki pojas: gdje moguùe godinama nema kiße.
197
U prijelaznom pojasu – s polugodißnjom izmjenom – uo©avamo gotovo iste

prirodne pojave kao kod ekvatorskog, odnosno obratni©kog pojasa. To pokazuje
najbolje doista prijelazni karakter tog pojasa.
Rasprostranjenost ¥arkoga klimatskog pojasa

Ÿarki klimatski pojas prostire se izmeœu 30° sjeverne i ju¥ne zemljopisne
ßirine. Unutar toga ekvatorski pojas se prostire otprilike do 10° sjeverne i ju¥ne
ßirine, prijelazni se pojas nalazi izmeœu 10 – 20°, a obratni©ki pojas izmeœu 20 – 30°
(155. slika).
ekvatorski pojas
prijelazni pojas
obratni©ki pojas
monsunska podru©ja
155. RASPROSTRANJENOST TRI MANJA POJASA ŸARKOGA KLIMATSKOG POJASA
Navedimo predjele triju pojasova i monsunskog podru©ja na temelju 155. slike i

zemljovida u atlasu.
Klima ekvatorskog, prijelaznog i obratni©kog pojasa

Za ekvatorski pojas karakteristi©no je jedino, ¥arko, sparno, kißovito
godißnje doba. Srednja godißnja temperatura iznosi 25 – 27 °C, a nasuprot
godißnjoj amplitudi temperature od 2-3 °C dnevna amplituda temperature mo¥e
dostiùi i 10 – 12 °C. Vrijeme se iz dana u dan to©no ponavlja. Zbog jakog zagrija-
vanja, u zraku koji se brzo podi¥e, veù prijepodne po©inje stvaranje gomilastih
oblaka iz kojih se u ranim poslijepodnevnim satima srußi pljusak poput prolo-
198
ma oblaka, ©esto popraùen gradom Iquitos Peru

(zbog toga taj pojas nazivaju i pojasom 3º46´ j. ß. / 73º20´ z. d. 104 m
sgt.: 26,5 ºC / gkp.: 2845 mm
svakodnevnih kißa). U koli©ini pa-
dalina, vezano uz dvije okomite kulmi-
nacije Sunca, ocrtavaju se dvije maksi- ºC mm
malne vrijednosti (zbog toga pojas nazi- 30 500
vaju i pojasom dvoperiodnih kißa). Go-
20 400
dißnja koli©ina padalina iznosi 2-3000
mm (156. slika). Vla¥nost sparnoga zra-
10 300
ka stalno je visoka, jako ishlapljivanje
vraùa u atmosferu 75% padalina.
0 200
U prijelaznom pojasu mogu se
odijeliti dva godißnja doba – kißovito i 100
–10
suho – ravnajuùi se prema pomaku
uzlazne i silazne grane pasata. Buduùi
da padaline sti¥u u ljeto doti©ne SVOTSLSKRLSP
polutke, pojas nazivamo i pojasom ljet-
156. DIJAGRAM EKVATORSKE KLIME
nih kißa. Taj naziv, meœutim, nema
nikakve veze s temperaturom, ßtoviße,
„ljeto” je zbog jake naoblake veùinom „svje¥ije” (srednja godißnja temperatura
iznosi 23 – 27 °C, srednja godißnja amplituda temperature pak 3 – 10 °C).
Udaljavajuùi se od ekvatora prema obratnicama, duljina kißovitoga godißnjeg
doba smanjuje se s 9-10 mjeseci na 2-3 mjeseca, a godißnja koli©ina padalina s
1500 mm na 300 mm (157. slika).
Klimu obratni©kog pojasa cijele godine karakterizira silazna grana pasata,
Niamey Niger Bobo Dioulasso Burkina Faso In Salah Al¥ir Alice Springs Ausztrália
13º30´ s. ß/ 2º07´ i.d. / 220 m 11º10´ s. ß. / 4º15´ i.d. / 455 m 27º12´ s. ß/ 2º28´ z. d. / 273 m 27º12´ j. ß./ 2º28´ z. d. / 273 m
sgt.: 29,1 ºC / gkp.: 584 mm sgt.: 27,3 ºC / gkp.: 1113 mm sgt.: 25,3 ºC / gkp.: 15 mm sgt.: 25,3 ºC / gkp.: 15 mm
mm ºC mm ºC
500 30 500 30
400 20 400 20
300 10 300 10
200 0 200 0
100 –10 100 –10
SVOTSLSKRLSP SVOTSLSKRLSP SVOTSLSKRLSP SVOTSLSKRLSP
157. KLIMATSKI DIJAGRAM PRIJELAZNOG 158. KLIMATSKI DIJAGRAM OBRATNI<KOG

(SAVANSKOG) POJASA (PUSTINJSKOG) POJASA
199
zbog toga padalina ima malo (100 – 250 mm), a njihova je raspodjela ekstremna i
nepredvidiva. Karakteristi©ne obratni©ke ili tropske pustinje, meœutim, mogle su
se formirati samo tamo gdje se nalaze veliki kopneni prostori (npr. Sahara,
Arabijska pustinja). Na podru©jima blizu oceana nastale su najviße polupustinje
(npr. Kalahari). Hladne morske struje koje prolaze ispred obala obratni©kog pojasa
stvaraju svje¥e obalne pustinje (Atacama, Namib).
Ponavljanje: Zaßto nema padalina u tim obalnim pustinjama?
U obratni©kom pojasu nakon jake dnevne insolacije slijedi jaka noùna radi-
jacija. Zbog toga je dnevna amplituda temperature vrlo velika (25 – 30 °C) (158.
slika). Najvißu temperaturu na svijetu dosada izmjerili su u tom pojasu: u libijskom
dijelu Sahare 57,8 °C.
Ÿivi svijet i tla ekvatorskog, prijelaznog i obratni©kog pojasa

Prirodna vegetacija ekvatorskog pojasa jest kißna ßuma – vrstama najbogati-
ja biljna zajednica na Zemlji – kojoj ¥ivot daje visoka temperatura i obilne pada-
line. U kißnoj ßumi na jednom hektaru ¥ivi 80 – 100 vrsta drveùa (najvredniji su
eban, Textona grandis, kininovac, kau©ukovac). Drveùe iste vrste mo¥e biti i na
meœusobnoj udaljenosti od 1 km. U kißnoj se ßumi razvio vißestruki gornji, sred-
nji i donji sloj kroßnje u kojima epifiti (npr. orhideje) i penja©ice (lijane) vode stal-
nu borbu za svjetlo pa tako prizemno pokrovno bilje jedva dobiva svjetla. Kißna je
ßuma stalno zelena jer lißùe ne opada odjednom.
<vrstu stjenovitu povrßinu pokriva 50 – 100 mm debeli lateritni pokriva©.
Uginuli biljni dijelovi brzo se raspadaju, humus se jedva stvara, jako ispiranje
prenosi u dubinu vapnene i dußi©ne spojeve, te spojeve kremene kiseline. Tako
nastaje tlo kißne ßume, u hranjivim tvarima siromaßna crvenica, latosol. Boju
dobiva po teßko otopljivim oksidima ¥eljeza i aluminija (Al2O3, Fe2O3) koji se zbog
toga nagomilavaju. Kako mo¥e onda ipak postojati bujna vegetacija? Plodnost tla
zimzelena ßuma
50 m
40 m
30 m djelomi©no zimzelena ßuma Baobab

ßtitaste akacije
bodljikavo
20 m suha ßuma
grmlje sa ßti- travni
travni prostor travni prostor
tastim akaci- prostor
10 m jama
Nap
srednja godißnja amplitu-

da temperature od 2 do 5 °C od 4 do 8 °C od 5 do10 °C od 8 do 15 °C
godißnja koli©ina padalina iznad 2000 mm izmeœu 1000 i 2000 mm izmeœu 500 i 1000 mm izmeœu 200 i 500 mm
broj suhih mjeseci
od 0 do 2 od 3 do 5 od 6 do 7 od 8 do 10
kißna ßuma vla¥na savana suha savana bodljikava savana
159. OD KIfiNE fiUME DO BODLJIKAVE SAVANE
200
160. KIfiNA fiUMA 161. SAVANA
osigurava stalno, gotovo zatvoreno kru¥enje padalina i ishlapljivanja. To veoma

malo hranjivih tvari biljke brzo apsorbiraju pomoùu korijenovih gljiva gustog, ali
plitkog (svega 15 – 30 cm) korijenja. Kißna ßuma na kraju krajeva ne ¥ivi iz tla, veù
samo na tlu.
U ekvatorskom pojasu tla bogata hranjivim tvarima nastala su samo na
vulkanskim podru©jima (npr. na otoku Javi).
Prirodna vegetacija prijelaznog pojasa je savana – prostrana travnata polja
protkana skupinama drveùa. Udaljavajuùi se od ekvatora – prilagoœavajuùi se
duljini kißovitog i suhoga godißnjeg doba – nastalo je viße vrsta savana:
• vla¥na savana (sa sußom od 3 do 5 mjeseci): trave visoke poput ©ovjeka sa
skupinama drveùa i joß povezanom ßumom;
• suha savana (sa sußom od 6-7 mjeseci): travnatu povrßinu raß©lanjuje grm-
lje, ßipra¥je s dubokim korijenjem, ponegdje s osebujnim drveùem koje uskladißta-
va vodu (npr. u Africi Baobab, u Ju¥noj Americi voßtane palme ©ija stabla imaju
oblik boce);
• bodljikava savana (sa sußom od 8 do 10 mjeseci): niske trave, bodljikavo
grmlje, akacije.
Zimzelene galerijske ßume pokraj rijeka mogu presijecati sve tri vrste savana.
Na savanama se smanjenjem padalina ispiranje smanji, poveùa se sadr¥aj
humusa, pa se zbog toga boja tla postupno mijenja od crvenkastosmeœe u tamniju
boju (savanska crvenica – tamno savansko tlo).
U obratni©kom pojasu rijetka vegetacija od jakog ishlapljivanja brani se
dubokim korijenjem, uskladißtavanjem vode (npr. kaktusi) i – umjesto lißùa – bod-
ljama, trnjem. Buduùi da u tom pojasu nema kemijskog rastvaranja stijena, ßto je
temelj stvaranja tla, nastala su samo slaba skeletna tla.
U ekvatorskom pojasu – sli©no biljkama – i dio ¥ivotinja ¥ivi na drveùu (maj-
muni, veoma bogat pti©ji svijet i mnoßtvo kukaca). Prostrana savana carstvo je
najveùih kopnenih ¥ivotinja na Zemlji (slon, nosorog, ¥irafa, velike ma©ke). Ÿi-
votinje obratni©kih ili tropskih pustinja (zmije, glodavci) „o¥ive” nakon zalaska
sunca.
201
Pritjecanje vode u ekvatorskom,

prijelaznom i obratni©kom pojasu
Rijeke ekvatorskog pojasa bogate su vodom, pritjecanje vode u njima raz-
mjerno je ravnomjerno (npr. Amazona, Kongo). U prijelaznom pojasu veoma koleb-
ljivo pritjecanje vode u rijekama ravna se prema rasporedu padalina (npr. Niger).
Preko obratni©kog pojasa probijaju se alogeni tokovi koji izviru na podru©jima s obil-
nim padalinama, a ©ija se koli©ina vode ßto odnose postupno smanjuje (npr. Nil).
Oblikovanje reljefa u ekvatorskom,

prijelaznom i obratni©kom pojasu
U ekvatorskom pojasu do kemijskog raspadanja dolazi brzo ßto osigurava
mnogo nanosa rijekama s velikim protjecajem. Zbog kr©enja ßuma poja©ava se spi-
ranje padina, ja©ina erozije tla katastrofalna je, ©esta su klizanja tla.
U prijelaznom pojasu – s izmjenom godißnjih doba – podjednako je djelotvorno
kemijsko raspadanje i usitnjavanje ßto uzrokuje toplina. Povrßina se brzo erodira, jer
raspadnuti materijal spira kißnica, a usitnjeni materijal odnose rijeke.
U obratni©kom pojasu stijene se brzo usitnjavaju zbog velike dnevne ampli-
tude temperature. Grubi rastroßeni materijal – bez djelotvornoga spiranja –
nagomila se u podno¥ju planina: pustinjske se planine ukopavaju u vlastiti ras-
troßeni materijal. Od sitnozrnatog pijeska vjetar gradi raznovrsne dine.
Ponavljanje: Koji su tipovi dina pokretnog pijeska?
Tropska monsunska podru©ja
Ponavljanje: fito smo u©ili o nastanku tropskog monsuna?

Klima i raspored padalina (suha,
Bombay Indija
18º54´ s. ß. / 72º49´ i. d./ 11 m sun©ana „zima” i kißovito, sparno „ljeto”)
sgt.: 26,9 ºC / gkp.: 1815 mm tropskih monsunskih podru©ja podsjeùa na
klimu prijelaznog pojasa (162. slika). U pros-
ºC mm tornom rasporedu padalina odlu©ujuùu
30 500 ulogu ima reljef: na Dekanskom poluotoku
npr. najviße kiße donose vla¥ne zra©ne mase
20 400 koje se sudaraju s lancima Himalaje (<era-
pund¥i 11 000 mm godißnje, dosadaßnji mak-
10 300 simum 25 900 mm godißnje).
Ju¥noazijsku monsunsku ßumu koja
0 200 odgovara vla¥nim savanama nazivamo i
d¥unglom. U d¥ungli ¥ivi indijski slon, tigar,
–10 100 crna pantera.
162. DIJAGRAM TROPSKO

SVOTSLSKRLSP
MONSUNSKE KLIME
202
Ekoloßki problemi klimatskog pojasa

Sva tri manja pojasa ¥arkoga klimatskog pojasa rijetko su naseljena jer im je
sposobnost uzdr¥avanja stanovnißtva neznatna. Tradicionalno poljoprivreda (u
kißnoj ßumi moti©arska poljoprivreda, u prijelaznom pojasu zemljoradnja i nomad-
sko sto©arstvo, u obratni©kom pojasu takoœer nomadsko sto©arstvo i biljne kulture
u oazama) malobrojnoga stanovnißtva nije narußilo ekoloßku ravnote¥u. No, ta je
ravnote¥a vrlo krhka. Kr©enje ßuma velikih dimenzija u kißnim ßumama
Amazonije pokrenuto radi zemljoradnje, izgradnje cesta i naseljavanja, prekomjer-
na ispaßa na afri©kim savanama radi opskrbe brzo rastuùega stanovnißtva, zatim
prekomjerno natapanje u rije©nim oazama pustinja ßto dovodi do zaslatinjavanja –
sve to podjednako mo¥e uzrokovati ekoloßku katastrofu (163. slika).
Najva¥niji poljoprivredni proizvodi robnoproizvodnoga gospodarenja u
¥arkome klimatskom pojasu: u ekvatorskom pojasu banana, kakao, kau©uk, u
prijelaznom pojasu pamuk, kava, kikiriki, u obratni©kom pojasu datulja.
163. KR<EVINA U AMAZONIJI
Prilagoœavajuùi se pomaku pasata, u ¥arkome klimatskom pojasu mo¥e se

odijeliti ekvatorski, prijelazni i obratni©ki pojas, odnosno tropsko monsunsko
podru©je. Prirodnogeografske zna©ajke pojedinih pojasova odreœuje koli©ina
i vremenski raspored padalina. Krhku ekoloßku ravnote¥u ¥arkoga kli-
matskog pojasa ©ovjek dovodi u opasnost u sva tri manja pojasa.
203
Ekoloßka krizna podru©ja u ¥arkom pojasu: Amazonija i Sahel

Dvadesetih godina XX. stoljeùa jedan poznati njema©ki geograf u mnogim je ©lancima tvrdio da ùe
ekvatorski pojas rijeßiti probleme ©ovje©anstva u svezi s prehranom. Na tom podru©ju u kißnoj ßumi u izo-
bilju buja priroda. Bude li se tu nakon kr©enja ßuma zemlja obraœivala, moùi ùe prehraniti stanovnißtvo i gus-
toùom od 200 osoba/km2 …
Propast raznovrsnog iskorißtavanja Amazonije ßto je otpo©elo prije nekoliko desetljeùa, bilo je spek-
takularno opovrgavanje teorije njema©koga znanstvenika – na ¥alost, pri tome je propalo viße stotina tisuùa
km2 kißne ßume. Na mnogim mjestima du¥ Amazone i njezinih pritoka 1960-ih godina pokußavali su se ba-
viti poljoprivredom. Meœutim, nakon kr©enja ßuma nisu uspjeli tlo u©initi plodnim. Malo hranjivih tvari tla,
koje je izgubilo svoj ßumski pokriva©, isprali su jaki pljuskovi, golu je povrßinu raskomadala erozija tla, a
preostali usitnjeni materijal ekvatorsko je sunce spr¥ilo gotovo u kamen. (Prastanovnici kißnih ßuma koji su
se bavili zemljoradnjom uza spaljivanje to su veù odavno znali, zbog toga su svake dvije-tri godine spaljivali
nove dijelove ßume za nadoknadu starijih kr©evina ©ije se tlo iscrpjelo.)
Unißtavanje kißne ßume, meœutim, nastavilo se. Godine 1970. po©eli su graditi autocestu
Transamazonica da bi u smjeru zapad – istok povezali naselja od kojih su prema dolje plovni ju¥ni pritoci
Amazone. Brazilska je vlada htjela naseliti viße stotina tisuùa ljudi na podru©ja pokraj ceste. Da bi cesta osta-
la bez sjene, i tako sa suhom povrßinom, ßljunkom pokrivena 10 m ßiroka trasa vodila je sredinom 40 m
ßirokoga poravnanog podru©ja bez drveùa. Meœutim, Transamazonica, koja je napravila otvor u kißnoj ßumi,
nije ispunila o©ekivanja: Amazonija nije primamljivala stanovnißtvo.
Kißna ßuma propada i zbog sjevernoameri©kih i europskih kupaca koji tra¥e namjeßtaj od tropskog
drveta. Zadu¥ene tropske zemlje pak susretljivi su uru©itelji (godißnja koli©ina izvoza iznosi viße milijuna
m3). U kißnoj ßumi, meœutim, kako smo to veù u©ili, drveùe ne ©ini istorodnu ßumu. Zbog toga za po jedno
dragocjeno tropsko drvo treba posjeùi golemu masu gospodarski neupotrebljivog, ali u ekoloßkoj ravnote¥i
va¥nog drveùa. (To je kao kod rudnika: da bi se doßlo do vrijedne ruda©e, treba iskopati veliku koli©inu
jalovine.)
Mjeru kr©enja ßuma razna izdanja prikazuju razli©ito. Neki ra©unaju s godißnjim kr©enjem od 20 tisuùa
km2, ali ima tko predviœa ©ak 100 tisuùa km2 godißnje (povrßina amazonske kißne ßume iznosi oko 4 miliju-
na km2).
Kr©enje kißnih ßuma, meœutim, mo¥e imati i druge posljedice. Obilne padaline u zavali Amazone s
viße od 2000 mm godißnje vla¥nost dobivaju veùinom od mjesnog ishlapljivanja. Meœutim, ako se zbog
smanjenja povrßine ßuma smanji ishlapljivanje, to mo¥e utjecati i na koli©inu padalina. Pri kr©enju ßuma
spaljivanjem, u atmosferu dospijeva velika koli©ina CO2, ßto poveùava opasnost efekta staklenika. (Kißne
ßume uskladißtavaju 40% uglji©nog dioksida nagomilanog u biljnim tvarima Zemlje!)
„Glad u Africi!”, „Ju¥no od Sahare pustoßi smrt od gladi!”, „fiiri se pustinja!” – odjekivalo je u novin-
skim naslovima po©etkom 1970-ih godina. Europski ©itatelji novina za kratko su vrijeme nau©ili novo ime:
Sahel.
Sahel je naziv podru©ja koje se prote¥e na ju¥noj granici Sahare od Atlantskog oceana do Crvenog
mora. Naziv potje©e od arapskih trgovaca koji su prelazili Saharom. Sahel, tj. obala, tako su nazivali pojas
gdje se postupno zavrßavala pustinja. Za njih je obalu pustinje zna©ilo podru©je travnato-grmolike savane.
Sahara doista napreduje?! Stanje je od
toga mnogo slo¥enije. Sahel – kao grani©no
podru©je prijelaznog i obratni©kog pojasa –
prostor je s ekstremnim rasporedom padalina.
164. NAJVEÙI JE PROBLEM SAHELA

PREKOMJERNA ISPAfiA
204
Iza vißegodißnjega prosjeka padalina, npr. od 325 mm/godißnje, mjerenog na ponekoj – ina©e veoma rijetkoj
– meteoroloßkoj postaji skrivaju se krajnosti od 80 i 600 mm padalina godißnje. U Sahelu se ©esto smjenjuju
vißegodißnje suho i kißovito razdoblje. Nakon takvoga vißegodißnjeg kißovitog razdoblja 1968. godine nas-
tupilo je suho razdoblje.
Istodobno se od 1960-ih godina zbog poboljßanja zdravstvene opskrbe brzo poveùavao broj
stanovnißtva u zemljama Sahela (npr. broj stanovnika Nigera 1950. iznosio je 2,3 milijuna, a oko 1995. veù 8,1
milijuna). Zbog toga je bilo potrebno sve viße hrane. Zemljoradnici toga prostora dakle zasijali su sve veùe
povrßine prosom i na takvom tlu koje su prije zbog nepovoljne plodnosti ostavljali na ugaru. Nomadski su
pastiri pak na paßnjake gonili sve viße ¥ivotinja – u o©ima nomada je ionako osnova autoriteta veli©ina stada.
Mogli su to ©initi jer su zdenci (bunari) s motornim crpkama davali vodu iz sve dubljih slojeva.
I tada je nastupila u Sahelu 1970-ih godina u¥asna sußa. Polja pod prosom na rubu pustinje nisu
donosila urod, u zdencima se s nastupom suße voda povukla, vjetar je nad paßnjake razastro pjeß©ani plaßt.
Iduùi tragom zdenaca iz kojih je nestajala voda, stada su opasla i osußeno grmlje. Glad je uzela na stotine
tisuùa ljudskih ¥ivota.
Sahara dakle ne napreduje prema jugu kao jedinstven zid i ne zbog pogorßavanja klime ©iji se tijek ne
mo¥e preokrenuti. Pustinja napreduje na manjim povrßinama, npr. u okolici podru©ja nekadaßnjih pojilißta,
a najva¥niji je uzrok ßto tamoßnji stanovnici nisu uzeli u obzir krhku ravnote¥u podru©ja i njezinu
ograni©enu moù uzdr¥avanja stanovnißtva.
„fiiri se savana – su¥ava se Sahara!” – bilo je u vijestima po©etkom 1990-ih godina. Meœutim, nije se
dogodilo nikakvo ©udo, samo je bilo nekoliko kißovitijih godina. A njih ùe opet slijediti sußa. Rjeßenje u
Sahelu bilo bi to kada bi se veli©ina obradive povrßine i veli©ina stada prilagoœavala moguùnostima suhih
godina.
Umjereni klimatski pojas I.

Ponavljanje: Gdje se prote¥u granice solarnog umjerenog pojasa? Po ©emu raspoz-
najemo solarni umjereni pojas?
Promjena godißnjih doba ßto se zasniva na kru¥enju Zemlje i njezinoj nagnu-
toj osi najbolje se uo©ava u umjerenome klimatskom pojasu. Na podru©ju cijelog
pojasa formirala su se ©etiri godißnja doba koja se manje-viße dobro mogu odi-
jeliti. Vrijednost srednje godißnje temperature mijenja se u odnosu na ¥arki kli-
matski pojas unutar ßirokih granica – izmeœu 0 i 20 °C. Razlike u srednjoj godiß-
njoj amplitudi temperature unutar pojasa posljedica su prije svega razlike u zim-
skom zahlaœenju: srednja temperatura najtoplijega mjeseca mijenja se izmeœu 15
i 25 °C, najhladnijega pak izmeœu –5 °C i +10 °C.
U umjerenom pojasu prevladavaju zapadni vjetrovi. Na rub pojasa koji se
grani©i sa ¥arkim klimatskim pojasom joß „prelazi” silazna grana pasata, a na
suprotnom se rubu pojavljuju surovi polarni vjetrovi. Unutar umjerenoga kli-
matskog pojasa – kreùuùi se prema vißim ßirinama – mo¥emo odijeliti tri manja
pojasa:
• topli umjereni (suptropski) pojas (sa srednjom godißnjom temperaturom
od 15 – 20 °C);
• pravi umjereni pojas (sa srednjom godißnjom temperaturom od 8 – 15 °C);
• hladni umjereni (subarkti©ki) pojas (sa srednjom godißnjom temperaturom
od –5 °C do +3 °C).
Topli i pravi umjereni pojas mo¥emo podijeliti na joß manja podru©ja. Hladni
umjereni pojas na ju¥noj polutki potpuno nedostaje zbog nedostatka veùega
kopna.
205
monsunsko
mediteransko
165. RASPROSTRANJENOST PODRU<JA TOPLOG UMJERENOG POJASA
Topli umjereni pojas

Topli umjereni pojas prostire se na obje polutke izmeœu usporednica od
30° i 45°. Na njegov geografski polo¥aj ukazuje i strani naziv pojasa: suptropski, tj.
„ispod” tropskog, odnosno blizu tropskog pojasa. Unutar tog pojasa mo¥emo iz-
dvojiti dvije razli©ite klime pa tako i
Santiago <ile Izmir Turska dva klimatska podru©ja:
33º27´ j. ß. / 70º41´ z. d./ 520 m 38º27´ s. ß. / 27º15´ i. d. / 26 m • ljeti suha mediteranska podru©ja
sgt.: 14,0 ºC / écs.: 361 mm sgt.: 17,4 ºC / écs.: 652 mm na zapadnoj strani kontinenata,
• ljeti kißovita monsunska podru©-
mm ºC ja na isto©noj strani kontinenata (165.
500 30 slika).
400 20
300 10
200 0
100 –10
SVOTSLSKRLSP SVOTSLSKRLSP 166. DIJAGRAM DVIJU INA<ICA

MEDITERANSKE KLIME
206
Mediteransko podru©je
Imenujmo mediteranska podru©ja na osnovi 165. slike i zamljovida u atlasu.

Svoje ime podru©je je dobilo po svojoj karakteristi©noj klimi (mediteranska
klima), a ime klime vodi podrijetlo po svome najpoznatijem mjestu prostiranja:
Mediteraneum, tj. Sredozemlje.
Klima i pritjecanje vode u rijekama: Ljeti se silazna grana pasata pomi©e na
mediteranska podru©ja i donosi sa sobom ¥arko, suho i sun©ano vrijeme. U
jesen se pasat povla©i i otvara put zapadnim vjetrovima koji donose padaline i
ciklone. Mediteransku kli-
mu dakle karakterizira ¥ar-
ko, suho ljeto i blaga, kißo-
vita zima, a njih povezuju
prijelazna godißnja doba.
Na obalnim podru©ji-
ma koje hladi hladna mor-
ska struja (npr. srednji dio
<ilea) formirala se svje¥a
ina©ica mediteranske klime
(166. slika).
167. MEDITERANSKI KRAJ

NA HRVATSKOME
PRIMORJU
Na temelju 166. slike analizirajmo dvije ina©ice mediteranske klime.

Pritjecanje vode u rijekama na mediteranskom podru©ju slijedi raspored
padalina. Veùe rijeke karakteriziraju ekstremne vrijednosti malih i velikih voda,
a na manje tekuùice je karakteristi©no potpuno isußenje ljeti, tj. periodi©no otjeca-
nje.
Vegetacija i tlo: Veliki izazov biljkama mediteranskog podru©ja zna©i ljetna
sußa. Prirodna vegetacija je tvrdolisna ßuma (©esvina i hrast plutnjak). Biljke se
od ishlapljivanja brane lißùem sjajne povrßine koju pokrivaju guste dlake ili voßtani
sloj. Osim tvrdolisnih ßuma nalazimo i crnogori©ne ßume. U Sredozemlju ßumu
©ini npr. pinija sa ßirokom kroßnjom, a u Kaliforniji glasovit mamutovac visok 100
m ©iji su poneki primjerci stari 3-4000 godina. Mediteranske su ßume na mnogim
mjestima – ponajprije u Europi – iskr©ili. Umjesto njih raste teßko prohodna,
bodljikava, zimzelena makija.
Na kißovitijim mediteranskim prostorima formiralo se humusom bogatije
smeœe mediteransko tlo, a na sußim predjelima tlo cimetaste boje s osrednjim
sadr¥ajem humusa i malo vlage. Terra rossa je tlo vapnenastih podru©ja ©ija crve-
na boja potje©e od ¥eljeznih oksida. Na planinskim padinama s kojih su iskr©ili
ßumu jaka je erozija tla (168. slika).
207
168. ZA VRIJEME SUHOGA

MEDITERANSKOG LJETA
<ESTI SU fiUMSKI POŸARI
KARAKTERISTI<NE MEDITERANSKE BILJNE KULTURE

Maslini je potrebno suho, prozra©no tlo. Najbolje rodi na padinama. Ÿivi i
na mjestima gdje godißnje ima svega 500 mm padalina. Poveùanje sadr¥aja
ulja poma¥e toplo, suho godißnje doba. Buduùi da te uvjete nalazimo na
mediteranskom podru©ju, granicu tog podru©ja odreœuju do rasprostranje-
nosti masline.
Citrusi su podrijetlom iz jugoisto©ne Azije. Ekoloßki zahtjevi: duboko,
vla¥no tlo, za vrijeme vegetacijskog razdoblja temperatura uvijek vißa od 20
°C, najmanje 800 mm padalina godißnje. Tvrdolisno drveùe pre¥ivi i slabije
zimske mrazove.
Oblikovanje reljefa: Reljef oblikuju prije svega rijeke, ali ljeti imaju ulogu i rijet-
ki, no tim ja©i pljuskovi koji spiraju padine. Povrßina podru©ja s kojih su iskr©ili
ßumu vrlo brzo propada.
Monsunsko (suptropsko) podru©je

Imenujmo monsunska podru©ja na osnovi 165. slike i zemljovida u atlasu.
Za suptropska monsunska podru©ja – sli©no onima u ¥arkome klimatskom
pojasu – karakteristi©na je promjena smjera vjetra prema godißnjim dobima.
Meœutim, u nastajanju tih podru©ja imaju ulogu drugi ©initelji.
Klima i pritjecanje vode u rijekama: Vjetrove suptropskoga monsunskog susta-
va vjetrova koji mijenjaju smjer prema godißnjim dobima usmjerava razli©ito i
naizmjeni©no zagrijavanje kopna i mora. Zimski monsun puße iz smjera anti-
ciklone kopna koje se ja©e rashladi prema ciklonama susjednih oceana koji se
manje rashlade. Buduùi da monsun sti¥e iz unutraßnjosti kontinenata, donosi sußu.
Zima kojom vladaju kopnene zra©ne mase znatno je hladnija od zime mediteran-
skih podru©ja. Ljetni monsun puße iz smjera anticiklone oceanskog prostora koji
208
169. MONSUNSKI KRAJ
se manje zagrije prema ciklonama kopna koje se ja©e zagrije. Buduùi da sti¥e s
mora, sadr¥aj vlage mu je vrlo visok pa tako donosi obilne padaline (godißnja
koli©ina padalina iznosi 1000 – 1500 mm). Za odr¥anje monsunskog sustava vjetro-
va potrebna je znatna razlika u atmosferskome tlaku. Zbog toga se monsun
najizrazitije formirao na granici najveùega kontinenta i najveùeg oceana, tj. u
isto©noj Aziji.
Pritjecanje vode u rijekama nije toliko kolebljivo kao na mediteranskim
podru©jima, ali, ve¥uùi se uz ljetne monsune, pustoße poplave.
Vegetacija i tlo: Prirodna vegetacija je lovorova ßuma koja je ime dobila po
lißùu sjajne povrßine ©iji oblik podsjeùa na lovorov list. U floridskim monsunskim
ßumama ¥ivi ljiljan (drvo) i mo©varni ©empres, a u Ju¥noj Americi araukarije.
Karakteristi©no tlo sußih predjela je crvenica, a vla¥nijih ¥uto tlo. Ispod
crnogori©nog, odnosno zimzelenog drveùa stvara se malo humusa, a obilne pada-
line ispiraju soli tla.
KARAKTERISTI<NE MONSUNSKE BILJNE KULTURE

Ri¥a potje©e iz Indije i zahtijeva mnogo vlage i topline. Do cvjetanja je treba
dr¥ati na zemlji poplavljenoj vodom. Zbog toga je na prostorima gdje se uzga-
ja ri¥a rasprostranjeno terasasto obraœivanje.
<ajevac zahtijeva obilne ljetne kiße i visok sadr¥aj vlage u zraku. Planta¥e
©ajevca nalaze se na planinskim padinama gdje ©esto pada kißa.
Pamuku odgovara 6-7 mjeseci dugo vegetacijsko razdoblje toplije od 25 °C
i barem s 5 – 700 mm padalina. U vrijeme zrenja mu je pak potrebna sußa da
se vlakna ne bi uvila. Najva¥nija mjesta njegova uzgoja su suptropske (i
tropske) ravnice, ali uz natapanje se mo¥e uzgajati i na sußim predjelima.
Oblikovanje reljefa: Zimi je djelotvorno usitnjavanje, a ljeti kemijsko raspada-

nje. Usitnjeni i raspadnuti materijal nagomila povrßinsko spiranje na padinama, a
u kißnomu godißnjem dobu ga odnose nabujale rijeke.
209
U umjerenome klimatskom pojasu gdje prevladavaju zapadni vjetrovi

smjenjuju se ©etiri godißnja doba. Unutar klimatskog pojasa mo¥emo odijeliti
tri manja pojasa (topli umjereni, pravi umjereni i hladni umjereni pojas). Dva
podru©ja toplog umjerenog (suptropskog) pojasa jesu ljeti suho mediteransko
podru©je na zapadnoj strani kontinenata i ljeti kißovito monsunsko podru©je
na isto©noj strani kontinenata.
Ekoloßke promjene u Mediteraneumu

Bazen Sredozemnog mora najprostranije je mediteransko podru©je, kolijevka europske kulture.
Prirodnu sliku vißetisuùljetnoga kulturnog podru©ja ©ovjek je u znatnoj mjeri preuredio.
Najte¥e posljedice imalo je kr©enje ßuma. Na obalnom podru©ju Sredozemnog mora danas nalazimo
veùinom goleti ili najviße makijom obrasle planinske padine. Nekadaßnje bujne ßume kr©ili su veù od staro-
ga vijeka da bi dobili drvo potrebno za kuhanje, ogrjev i za obradbu metala. Najveùi naru©itelji u starom
vijeku bile su, meœutim, brodarske radionice. Od ©uvenih libanonskih cedara graœeni su brodovi feni©anske
flote, od primorskog drveùa Egejskog mora pak brze gr©ke barke. Drvo libanonskih cedrovih ßuma upotri-
jebili su i za izgradnju perzepolijskih pala©a ili u Jeruzalemu za gradnju crkve kralja Solomona. Danas u
Libanonu ima samo nekoliko stotina ¥ivih cedara.
U stoljeùima srednjeg vijeka na temelju ovlasti Venecije po©elo je kr©enje ßuma na isto©noj, dalmatin-
skoj obali Jadrana kada su ogoljele ©itave planinske padine u Dinarskom gorju. Naime, za polaganje temelja
gradskih zgrada koje su se gradile na vodi, bili su potrebni potpornji. Samo ispod zgrada oko Trga svetog
Marka nalazi se viße stotina tisuùa stabala!
Kr©enje ßuma pokrenulo je ©itavu ekoloßku lan©anu reakciju. S padina koje su ostale bez ßumskog
pokriva©a ¥estoki jesenji i zimski pljuskovi sprali su tlo. (O propadanju tla na planinskim padinama u okoli-
ci Atene pisao je veù i Platon.) Gole padine raskomadale su vododerine, ©ineùi ih neprohodnima. Rijeke su
sprano tlo i usitnjeni materijal ogoljelih padina nagomilale u podno¥ju planina. Zbog toga su se ravnice
izmeœu planina i obalne nizine brzo nasipale.
To je uzrokovalo i propast Efeza, jednog od najveùih starogr©kih trgova©kih gradova u Maloj Aziji. U
starom vijeku to je bilo prometno naselje s 200 tisuùa stanovnika. Njegovu je luku do prvih stoljeùa srednje-
ga vijeka potpuno nasula, rijeka Kaistros koja se u more ulijevala pokraj grada. Obala Egejskog mora danas
se nalazi na oko 5 km od nekadaßnje luke. Na sli©an je na©in „ukrala” luku talijanskoga grada Pise rijeka
Arno.
Kada su arheolozi 80-ih godina XIX. stoljeùa otkrili grad Olimpiju na poluotoku Peloponezu, staro-
vjeke ostatke naßli su ispod oko 7 m debeloga rije©nog nanosa (ßljunka, pijeska, mulja). Posljednje olimpijske
igre odr¥ane su u IV. stoljeùu nakon Krista, dakle nanos od 7 m naslagao se otprilike za 1500 godina, pogo-
tovo ßto su u stoljeùima turske vladavine u okolici neograni©eno po©eli kr©iti ßume.
Na mjestu iskr©enih ßuma na mnogim mjestima su se rasprostranile biljke donesene s drugih konti-
nenata: eukaliptus iz Australije koji brzo raste ili agava iz Meksika. Te biljke – premda tuœe u tome kraju –
danas veù nerazdvojivo pripadaju mediteranskom krajoliku.
Na drugim mjestima umjesto ßuma rasla je makija koja podnosi sußu, meœutim, danas je veù i nje sve
manje. Naime, povrßinu nepovoljnu za zemljoradnju upotrebljavali su za paßnjak, pa su koze popasle ©ak i
lißùe makije. Mediteransko obalno podru©je u krajnjoj je liniji postalo na mnogo mjesta zastraßujuùe goletno
zbog ispaßa.
Ljeti osußeno grmlje i mediteranske crnogori©ne ßume ©esto postaju ¥rtvom po¥ara koji podmuklo
plane. Nema u¥asnijega prizora od planinskih padina na kojima dugim kilometrima hara po¥ar, nißta nije
¥alosnije od ©aœavog, pepeljastosivoga kraja nakon gaßenja po¥ara. I sve to na prostorima gdje su prije dvije-
tri tisuùe godina ¥ivjele bujne ßume.
210
Umjereni klimatski pojas II.

Topli umjereni pojas formirao se na zapadnom i isto©nom rubu kontinenata,
ali se prostorno ta dva dijela ne povezuju. Nasuprot tome druga dva pojasa
umjerenoga klimatskog pojasa – pravi i hladni umjereni pojas – presijecaju konti-
nente od oceana do oceana u ßirokom pojasu ßto prekidaju samo planine (pravi
umjereni pojas u Euroaziji, zatim u Sjevernoj i Ju¥noj Americi, a hladni umjereni
pojas veù samo na prva dva kontinenta).
Pravi umjereni pojas

Klimu tog pojasa odreœuju zapadni vjetrovi i ciklone koje oni donose.
Zbog toga se preina©uje dosadaßnji smjer fizi©kogeografskih ©initelja. Kako
smo krenuli iz unutraßnjosti ¥arkoga klimatskog pojasa, klima i u stopu za njom
ostali prirodni ©initelji mijenjali su se u ovisnosti o udaljenosti od ekvatora. U
pravom se umjerenom pojasu ti ©initelji mijenjaju od zapada prema istoku na
osnovi udaljenosti od oceana i slabljenja utjecaja ciklona koje donose padaline.
Unutar umjerenoga klimatskog pojasa u pravom umjerenom pojasu nalazimo
najveùe klimatske razlike. U pravom umjerenom pojasu izdvajamo ©etiri
podru©ja koja na temelju amplitude temperature i rasporeda padalina imaju sve
ekstremniju klimu. To su
• oceanska,
• umjereno kontinentalna,
oceanska podru©ja
kontinentalna podru©ja
umjereno kontinentalna podru©ja
ekstremno kontinentalna podru©ja
hladni umjereni pojas
170. RASPROSTRANJENOST PRAVOG I HLADNOG UMJERENOG POJASA
211
• suha kontinentalna i
• ekstremno kontinentalna podru©ja (170. slika).
<etiri se podru©ja samo u Euroaziji priklju©uju jedno drugomu postupnim
prijelazom, gdje atlantskim zra©nim masama koje donose zapadni vjetrovi (i utje-
caju tople Sjevernoatlantske struje) put ne spre©avaju planine okomitoga smjera. U
Sjevernoj i Ju¥noj Americi Kordiljeri, odnosno Ande spre©avaju put vjetrova koji
sti¥u s Tihog oceana. Zbog toga na zapadnoj i isto©noj strani planina – umjesto
postupnoga prijelaza – naglo se izmjenjuju ona podru©ja koja u Euroaziji – od Irske
do Volge – jedno od drugoga razdvaja viße tisuùa kilometara.
Oceanska podru©ja
Imenujmo dijelove podru©ja na osnovi 170. slike i zemljovida u atlasu.

Klima i pritjecanje vode u rijekama: Oceanska je klima izvanredno ujedna©ena
(171. slika). Osim ¥arkoga klimatskog pojasa tu nalazimo na Zemlji najmanju sred-
nju godißnju amplitudu temperature (mjestimice svega 7-8 °C), cijele godine ima
malo sun©anih sati, ©este su magle, vremenski raspored godißnje koli©ine padalina
(800 – 2000 mm) ujedna©en je. Izjedna©ena klima, meœutim, skriva vrlo prom-
jenljivo vrijeme. S kretanjem ciklona dnevno se viße puta mijenja vrijeme: jedno
drugo slijede razdoblja s naglim pljuskovima i vedrim, nevjerojatno plavim
nebom.
Naravno, i pritjecanje vode u rijekama je izjedna©eno, razlika izmeœu malih
i velikih voda je neznatna jer je godißnji raspored padalina ujedna©en.
Vegetacija i tlo: Prirodna vegetacija je zatvorena listopadna ßuma (hrastici i
bukvici pomijeßani s brezama). Na mjestu iskr©enih ßuma raste patuljasto grmlje.
<esti su glibovi maha tresetara. Nisku granicu (6-800 m) ßuma na mnogim je mjes-
tima odredio jak vjetar. Trava je cijele
godine zelena, zato je sto©arstvo vrlo
Valentia Irska razvijeno.
51º56´ s. ß. / 10º15´ z. d. / 9 m
sgt.: 10,8 ºC / gkp.: 1398 mm
Zonalno tlo podru©ja je smeœe
ßumsko tlo. Listopadne ßume daju
mnogo humusa, ali pod vla¥nom
ºC mm klimom djelotvorno ispiranje odnosi u
30 500
dubinu dio hranjivih tvari i soli tla.
Oblikovanje reljefa: Glavni oblik
20 400
oblikovanja reljefa je erozija tekuùica za
©ega „sirovinu” daje kemijsko ras-
10 300
padanje. Meœutim, odnoßenje nanosa u
200
rijekama i razaranje povrßine usporava
0
povezani travnati pokriva©.
–10 100
SVOTSLSKRLSP
171. DIJAGRAM OCEANSKE KLIME
212
Umjereno kontinentalna podru©ja

Ta se podru©ja djelomi©no nalaze u isto©nom susjedstvu oceanskih podru©ja,
djelomi©no pak na isto©noj strani kontinenata u zoni monsuna umjerenog pojasa.
Imenujmo dijelove podru©ja na temelju 170. slike i zemljovida u atlasu.
Klima i pritjecanje vode u rijekama: Klimu podru©ja u susjedstvu oceana nazi-
vamo vla¥nom kontinentalnom, a na istoku kontinentalno monsunskom
klimom (172. slika). Zajedni©ka im je zna©ajka da se prema unutraßnjosti kopna
sve viße poja©avaju kontinentalni utjecaji: srednja godißnja amplituda tempera-
ture poveùa se sa 10 °C na 20 °C, godißnja koli©ina padalina se smanjuje s 800 mm
na 500 mm, postupno se ocrtava maksimum padalina po©etkom ljeta, a dio zim-
skih padalina je snijeg. Pritjecanje vode u rijekama sve se viße koleba.
Vegetacija i tlo: Listopadne ßume na raznim kontinentima karakteriziraju
razli©ite vrste drveùa (u Europi hrast i
bukva, u Sjevernoj Americi hrast, breza
i javor, u isto©noj Aziji hrast, lipa i Varßava Poljska Harbin Kina
jasen). Prema unutraßnjosti kontinenata 52º09´ s. ß. / 20º59´ i. d. /107 m 45º45´ s. ß. / 126º46´ i. d./146 m
sgt.: 8,1 ºC / gkp.: 502 mm sgt.: 3,2 ºC / gkp.: 552 mm
listopadnu ßumu smjenjuje ßumovita
stepa.
mm ºC
Prevladava smeœe ßumsko tlo.
500 30
Ja©ina ispiranja ovisi o koli©ini padalina.
Oblikovanje reljefa: U pripremi stije- 400 20
na osim kemijskog raspadanja postupno
dolazi do uloge i usitnjavanje, a u 300 10
oblikovanju reljefa osim tekuùica i utje-
caj padalina na spiranju padina, odnos- 200 0
no utjecaj vjetra.
100 –10
172. DIJAGRAM VLAŸNE KONTINENTALNE I SVOTSLSKRLSP SVOTSLSKRLSP

MONSUNSKO KONTINENTALNE KLIME
Kontinentalna podru©ja
Imenujmo dijelove podru©ja na temelju 170. slike i zemljovida u atlasu.
Klima i pritjecanje vode u rijekama: Suha kontinentalna klima podru©ja znatno
je ekstremnija od vla¥ne kontinentalne klime: srednja godißnja amplituda tempe-
rature iznosi 25 – 45 °C, neravnomjerni raspored godißnje koli©ine padalina pak
300 – 500 mm (173. slika). Veùe se krajnosti odra¥avaju i na pritjecanju vode u
rijekama.
Vegetacija i tlo: Malo padalina veù nije dovoljno za stvaranje zatvorenih ßuma,
zbog toga je prirodna vegetacija podru©ja travnata pustara koju u Euroaziji nazi-
213
Karaganda Kazahstan vaju stepom, u Sjevernoj Americi pre-

rijom, a u Ju¥noj Americi pampasima.
49º48´ s. ß. / 73º08´ i. d. / 537 m
sgt.: 2,8 ºC / gkp.: 273 mm Ovisno o koli©ini padalina formirale su
joj se ina©ice s visokom i niskom
ºC mm travom. Nekada su te travnate povrßine
30 500 izdr¥avale velika stada, a danas su na
njihovu mjestu oranice. Ta su podru©ja
20 400 najva¥nije ¥itnice naße Zemlje (pßeni-
ca, kukuruz). Uzgoj tih biljaka poma¥e
10 300 poznato tlo visokotravnatih stepa –
crnica (©ernozjom). Crnica koja se ©esto
0 200 stvara na lesu jest tlo s visokim
sadr¥ajem humusa, odli©na mrvi©asta
–10 100 struktura prvorazredno uskladißtava
vodu i hranjive tvari. Stepsko bilje osi-
SVOTSLSKRLSP gurava obilnu nadoknadu organskih
tvari, a malo padalina spre©ava ispira-
173. DIJAGRAM SUHE KONTINENTALNE nje hranjivih tvari. Humusom je znatno
KLIME
siromaßnije kestenastosmeœe tlo sußih
stepa s niskom travom.
Oblikovanje reljefa: Na tom podru©ju usitnjavanje i vjetar veù mogu nadmaßiti
utjecaj kemijskog raspadanja i tekuùica. Povrßine ostale bez travnatog pokriva©a
ispresijeca voda ljetnih pljuskova.
Ekstremno kontinentalna podru©ja
Turfan Kina Imenujmo dijelove podru©ja na temelju 170.

42º56´ s. ß. /89º12´ i. d. / 30 m slike i zemljovida u atlasu.
sgt.: 14,6 ºC / gkp.: 20 mm
Tom podru©ju pripadaju polupustinje i
ºC mm pustinje umjerenoga klimatskog pojasa koje su
30 500 se formirale u unutraßnjosti kontinenata ili
katkad blizu oceana u zatvorenim bazenima
20 400 koje opkoljavaju visoke planine. Godißnja
koli©ina padalina iznosi 100 – 200 mm, a srednja
10 300 godißnja amplituda temperature mo¥e dostiùi i
40 – 50 °C. Od ©etiri godißnja doba izdvaja se
0 200 ¥arko ljeto i surova zima (hladna pustinja) (174.
slika). Do usitnjavanja ljeti dolazi zbog vruùine, a
–10 100 zimi zbog mraza. Usitnjeni materijal preustro-
javaju pokreti mase padina i vjetar. Pritjecanje
SVOTSLSKRLSP vode u rijekama vrlo je kolebljivo, one ©esto svoj
put zavrßavaju u bazenima bez otjecanja.
174. DIJAGRAM EKSTREMNO Vegetacija se sastoji najviße od rijetkoga grmlja
KONTINENTALNE KLIME koje ¥ivotari na pustinjskome skeletnom tlu.
214
Hladni umjereni pojas

Taj se pojas mogao formirati samo na sjevernoj polutki.
Imenujmo podru©ja tog pojasa na temelju 170. slike i zemljovida u atlasu.
Klima: Dugu (6 – 9 mjeseci) surovu zimu i kratko, ali razmjerno toplo i kißovi-
to ljeto povezuju „trenuta©na” prijelazna godißnja doba (175. slika). Sjeverni rub
pojasa prote¥e se preko polarnice, pa se tu pojavljuju vißednevne noùi, odnosno
dani. Na sjevernoj polutki u tom je pojasu izmjerena dosadaßnja najni¥a tempe-
ratura (–78 °C u sibirskom Ojmjakonu) i na cijeloj Zemlji najveùa apsolutna ampli-
tuda temperature (113 °C). Koli©ina padalina je mala, a djelomi©no pada u obliku
snijega. Zbog niske temperature ishlapljivanje je malo, pa tekuùice dobivaju joß
osrednju koli©inu vode.
Prirodna vegetacija pojasa je tajga, Ojmjakon Rusija
najveùa crnogori©na ßuma na Zemlji. 63º16´ s. ß. / 143º09´ i. d. / 740 m
Ako kißnu ßumu ¥arkoga klimatskog sgt.: –16,5 ºC / gkp.: 193 mm
pojasa nazivamo praßumom, u
umjerenom pojasu taj naziv zaslu¥uje ºC mm
tajga s visokim drveùem. Ispod tajge 0 500
stvara se malo humusa, a zbog rijetke
prizemne vegetacije padaline se cijede u –10 400
dubinu. Zbog toga se tu formirao
ispran, siv, hranjivim tvarima siro- –20 300
maßan podzol.
Mraz je vrlo ©est u tom podru©ju, –30 200
zbog ©ega je usitnjavanje vrlo znatno.
U formiranju reljefa osim erozije rijeka –40 100
koje ljeti odmrznu, va¥nu ulogu imaju
klizanja i otjecanja tla. SVOTSLSKRLSP
175. KLIMATSKI DIJAGRAM HLADNOG
UMJERENOG POJASA
U pravom umjerenom pojasu gdje prevladavaju zapadni vjetrovi prirodno-

geografski se ©initelji mijenjaju u ovisnosti o udaljenosti od oceana. U
Euroaziji, gdje je povrßina ravni©arska, pojedina podru©ja tog pojasa
nadovezuju se jedan na drugoga u smjeru zapad – istok postupnim prijela-
zom, a u Sjevernoj i Ju¥noj Americi gdje zapadnim vjetrovima put spre©avaju
planine okomitoga smjera, taj je prijelaz na dvije strane planina nagao. Hladni
umjereni pojas karakterizira ekstremnost klime i tu nalazimo – osim ¥arkoga
klimatskog pojasa – najprostranije ßume na Zemlji. Ta je ßuma tajga.
215
Ekoloßki problemi stepe i prerija

Plodnost travnate stepe odnosi se samo na visokotravnatu stepu. <im poljodjelstvo prijeœe na prostor
niskotravnate stepe, javljaju se mnogi gospodarski i ekoloßki problemi. Za to nalazimo dosta primjera i na
prerijama i na stepama, tj. na travnatim pustarama Sjeverne Amerike i Euroazije.
Na prostoru SAD-a, otprilike du¥ 100° zapadne du¥ine prote¥e se mrtva linija: granica godißnje
koli©ine padalina od 500 mm. Zapadno od te crte ©esta je sußa, ponekih godina koli©ina padalina mo¥e
odstupati od vißegodißnjega prosjeka ©ak i za 50 – 70%. Dok je poljodjelstvo, za uzgoj ¥itarica na raspola-
ganju bila veùinom samo ljudska radna snaga, dotle su tu suhu, niskotravnatu preriju – baß zbog neizvjes-
nih padalinskih prilika – ostavili na ugaru. Meœutim, u XX. stoljeùu se s mehanizacijom situacija izmijenila.
S uporabom skupih strojeva po©ela se razvijati proizvodnja ¥itarica, ali istodobno unosna (rentabilna) bila je
samo na velikim povezanim povrßinama. Prostore gdje je godißnja koli©ina padalina bila manja od 500 mm,
po©eli su obraœivati u prvim desetljeùima XX. stoljeùa. Prve su godine ispunile o©ekivanja poljoprivrednika,
¥itna su polja donosila zadovoljavajuùi urod. U drugoj polovici 1920-ih godina, meœutim, slijedile su jedna
za drugom sußne godine, a 1931. godine olujni vjetrovi koji su prohujali prerijom od Wyominga do Texasa
s osußenih, uzoranih polja odnijeli su tlo s povrßine od oko milijun hektara. Propadanje tla otjeralo je sa svoje
zemlje 600 tisuùa farmera. Sli©no je pustoßenje vjetar obavio i 1950-ih godina.
Baß je tada po©elo uzoravanje ledina na niskotravnatim stepama Kazahstana u Sovjetskom Savezu,
kako bi se doßlo do novih poljoprivrednih povrßina. To je bio s velikom promid¥benom kampanjom prove-
deni plan. U Kazahstanu su izmeœu 1954. i 1960. godine po©eli uzgajati pßenicu na 19 milijuna hektara i time
su za 10% poveùali povrßinu ¥itnih polja u Sovjetskom Savezu. Meœutim, na tim je prostorima isto tako kole-
bljiva koli©ina padalina kao na zapadnim dijelovima ameri©kih prerija. Zbog toga se iz godine u godinu
kolebala i koli©ina prinosa, ßtoviße, samo tijekom jedne godine, u proljeùe 1960., vjetar je odnio 5-6 cm debe-
li sloj tla sa zemlje koja je bila lißena travnatog pokriva©a.
Od toga vremena izraœeni su mnogi planovi kako bi se moglo braniti od propadanja tla. Odreœene
povrßine godinama ostavljaju na ugaru da bi se koli©ina padalina tih godina uskladißtila za godine obraœi-
vanja. Obradive su povrßine formirali du¥ izohipsa da bi sprije©ili eroziju tla koja je djelotvorna pogotovo na
padinama. Na mnogim se mjestima obradive povrßine i zemlja na ugaru smjenjuju poput pruga. (To se ocr-
tava u prugama razli©ite boje na snimkama snimljenim iz pti©je perspektive i na satelitskim snimcima koji
prikazuju unutraßnje predjele SAD-a.) Na teksaßkim prerijama i kazahstanskim stepama zasa¥eni su vjetro-
branski pojasovi s grmljem, a padine koje su izvrgnute eroziji tla poßumljene su. Time je, meœutim, postignu-
to samo ubla¥avanje simptoma. Erozija tla travnatih ledina u krajnjoj liniji ima isti uzrok kao katastrofa u
Sahelu koja je po svojim dimenzijama ipak znatno te¥a. <ovjek je prekora©io granicu gdje krhku ravnote¥u
prirode mo¥e narußiti i najmanji utjecaj na nju.
Hladni klimatski pojas i visinska zonalnost

Ponavljanje: Gdje se prote¥u granice solarnoga hladnog pojasa? Po ©emu prepoznaje-
mo hladni solarni pojas? fito smo u©ili o polarnim vjetrovima kod opùe cirkulacije zraka?
U hladnome klimatskom pojasu – najhladnijem pojasu naße Zemlje – prevla-
davaju surovi polarni vjetrovi koji potje©u iz anticiklona iznad polova. U hlad-
nome klimatskom pojasu srednja godißnja temperatura svugdje je ni¥a od 0 °C,
a ni srednja temperatura najtoplijega mjeseca nije vißa od +10 °C. Prete¥iti dio
padalina pada u obliku snijega. Hladni se klimatski pojas, s malo iznimaka, nalazi
iza polarnica, zbog toga zimi surove klimatske prilike pooßtravaju noùi koje su
prema polovima sve dulje. Meœutim, popußtanje ne donose ni dugi ljetni dani jer
zbog malog upadnog kuta sun©ane zrake jedva daju toplinu (178. slika).
Dva manja pojasa hladnoga klimatskog pojasa:
– subpolarni pojas s dva godißnja doba i mrazovitom pustinjom,
– polarni pojas s jednim godißnjim dobom, sa snje¥nom i ledenom pustinjom
(176. slika).
216
polarni pojas
subpolarni pojas
176. RASPROSTRANJENOST HLADNOGA KLIMATSKOG POJASA
Subpolarni pojas
Subpolarni se pojas na sjevernoj polutki prote¥e u ßirokoj zoni, a na ju¥noj
polutki je ograni©en na svega nekoliko otoka.
Imenujmo podru©ja tog pojasa na osnovi 176. slike i zemljovida u atlasu.
Klima: Dugu (9-10 mjeseci) i surovu zimu smjenjuje kratko „ljeto” koje pod-
sjeùa najviße na naß o¥ujak ili travanj (177. slika). Godißnja koli©ina padalina u poja-
su veùinom je manja od 200 mm, ali i koli©inski malo padalina odr¥ava unosnu
hidroekonomiju zbog malog ishlapljivanja i neznatnog cijeœenja ßto uzrokuje
smrznuti donji sloj tla.
Vegetacija i tlo: Subpolarni je pojas dio hladnoga klimatskog pojasa na kojemu
joß ima vegetacije. Prirodna je vegetacija tundra koja se sastoji veùinom od mahovine
i lißaja. Granicu prema tajgi ©ini ßumovita tundra koja se sastoji od rijetke
crnogori©ne ßume pomijeßane s brezama. Sjevernije ¥ivi patuljasto grmlje (polarne
vrbe, polarne topole, planinski bor) koje od surove hladnoùe tra¥i zaßtitu tako da
polegne na zemlju pritijeßnjeno jedno uz drugoga. Na tundri s lißajevima ljeti pasu
sjeverni sobovi koji se tada u stadima povla©e iz tajge prema sjeveru. U pojasu se
formiralo tlo tundre bez pravog ustrojstva tla, a sastoji se od kamenja i pijeska.
Oblikovanje reljefa: U tom pojasu pripremu stijena obavlja usitnjavanje zbog
mraza. Grub usitnjeni materijal se nagomila u podno¥ju padina. Pod vrlo suhom
klimom nema stalnoga snje¥nog pokriva©a, pa tako ne mo¥e nastati ni ledeni
pokriva©. Meœutim, u tlu i u sloju stijena ispod njega svaka se vlaga nalazi u
217
McMurdo Antarktika smrznutome stanju. To „duboko smrznuto” stanje

77º53´ j. ß. / 166º44´ i. d. / 24 m mjestimice traje veù viße stotina tisuùa godina, zbog
sgt.: –17,4 ºC / gkp.: 94 mm toga tu pojavu – s malim pretjerivanjem – nazivaju
i stalno smrznutim tlom (permafrost). Pod utjeca-
ºC mm jem ljetnog zagrijavanja gornji se sloj u debljini od
10 500 0,5 – 3 m odmrzne. Na nagnutim povrßinama od-
mrznuti se slojevi kli¥u, otje©u na skliskoj, za-
0 400 mrznutom sloju (soliflukcija). Na ravnici, meœu-
tim, gdje smrznuta mrtvica spre©ava cijeœenje,
–10 300 stvaraju se mo©vare.
Na podru©ju vje©noga mraza izraœene su
–20 200 specijalne metode izgradnje, kuùe se podi¥u npr. na
gredama.
–30 100
Kako bismo protuma©ili takvu vrstu izgradnje?
SVOTSLSKRLSP
177. KLIMATSKI DIJAGRAM SUBPOLARNOG POJASA
Polarni pojas
Imenujmo podru©ja pojasa na temelju 176. slike i zemljovida u atlasu.

Klima: U polarnom se pojasu ne smjenjuju godißnja doba, dapa©e, i doba dana
se smjenjuju samo nakon dugih mjeseci. Jedino godißnje doba je surova zima s
malo padalina u kojoj se vißemjese©ni dan (na polovima pola godine) smjenju-
je s vißemjese©nom noùi (na polovima pola godine). Srednja godißnja temperatu-
ra iznosi od –11 do –56 °C, srednja temperatura najtoplijega mjeseca takoœer je ni¥a
od 0 °C, a u tom su pojasu izmjerili i najni¥u temperaturu na Zemlji: –89,2 °C na
Antarktici. Godißnja koli©ina padalina, prete¥ito snijeg, iznosi svega 200 – 400 mm
(179. slika).
U polarnom pojasu nema tla, a nema ni vegetacije. Osim nekoliko goletnih
litica povrßina je pokrivena ledenim pokriva©em. Ledeni pokrov Grenlanda i
Antarktike, debeo viße tisuùa metara, formirao se u vrijeme glacijacije u kvartaru.
178. DAN OD 24 SATA …
218
Visinska ili okomita zonalnost Kap Barrow Alaska (SAD)

é. sz. 71º18´ / k. h. 158º47´ / 7 m
Klimatske pojasove i unutar njih manje sgt.: –16,5 ºC / gkp.: 193 mm
pojasove sistematizirali smo dosada na temelju
udaljenosti od ekvatora ili oceana. Sve je to, meœu- mm
ºC
tim, istinito samo za ni¥e prostore. Nasuprot tomu 10 500
u planinama se klimatski ©initelji – koji su osnova
zonalnosti – mijenjaju prema nadmorskoj visini. 0 400
Temperatura s visinom opada (srednja godißnja
temperatura na svakih 100 m opada za 0,5 °C), a –10 300
koli©ina padalina obi©no se poveùava. Zbog toga se
u planinskim podru©jima, koji se izdi¥u iz svoje –20 200
okolice, klimatski pojasovi nalaze jedan iznad dru-
goga kao katovi. Pod utjecajem klime jedno iznad –30 100
drugoga su se rasporedili vegetacija i tlo, zatim
mnogi elementi oblikovanja reljefa, odnosno
SVOTSLSKRLSP
iskorißtavanje zemlje. Tu pojavu nazivamo visin-
skom zonalnoßùu planinskih krajeva. 179. KLIMATSKI DIJAGRAM
Meœu granicama koje razdvajaju pojedine poja- POLARNOG POJASA
sove najva¥nije su granica ßuma, ßto je gornja granica zatvorenih ßuma, granica drveùa,
ßto je gornja granica usamljenog drveùa i snje¥na granica, ßto je donja granica trajnoga
snijega. Buduùi da je polazna vrijednost sni¥enja temperature srednja godißnja tempe-
ratura u podno¥ju planina, u planinama koje le¥e na razli©itim zemljopisnim ßirinama
granica pojedinih visinskih pojasova nalazi se na razli©itim visinama (180. slika).
Na temelju 180. slike usporedimo visinske pojasove Alpa i Himalaje na visini od
1000, 2000, 3000 i 4000 metara.
Dakle unutar visinskih pojasova „prizemlje” se podudara s pojasom (podru©jem)
koji odgovara geografskom polo¥aju dane planine, a broj „katova” ovisi o visini pla-
nine. <im se neka planina nalazi na ni¥im zemljopisnim ßirinama, odnosno ©im je
vißa, time ùe biti potpuniji broj visinskih pojasova. Iz toga proizlazi da se najpot-
punija visinska zonalnost mogla formirati u planinama koje le¥e blizu ekvatora – u
Ju¥noj Americi u Andama, u Africi na Kilimand¥aru i Ruvenzoriju.
… NA SJEVERNOM RTU (NORVEfiKA)
219
9000 m
8000 m
jetra
ga v
7000 m
tno
inan
snje¥na granica
6000 m
om
gornja granica
er d
HIMALAJA planinske livade zemljoradnje i
smj
5000 m
ALPE granica ßuma stalnih naselja
ma
4000 m suhi bazen brezovazgßu ja crnogori©-
s natapnom nica u o
gornja grakuruza na ßuma stepa
3000 m snje¥na granica zemljoradnjom ku v ita ßuma
alpske livade zimzelene m jeßo
ja ri¥e zimzelene
granica crnogori©nih ßuma
planinske ßume gornja granica uzgo
2000 m granica listopadnih ßuma planinske ßume
granica poljodjelstva
1000 m gornja granica vinogradarstva
180. VISINSKA ZONALNOST NA PODRU<JU ALPA I HIMALAJE
181. A) VISINSKI POJASOVI U

PLANINAMA ALPA
B) I HIMALAJE
220
Ponavljanje: fito smo u©ili o ekspoziciji padine i vjetru fenu? O ©emu ovisi visina
trajne snje¥ne granice?
Kao ßto se ni granica pravih geografskih pojasova ne prote¥e usporedno s
usporednicama, tako ni granicu visinskih pojasova ne mo¥emo ozna©iti du¥ neke
izohipse. Na njezino prostiranje utje©e ekspozicija padine, prevladavajuùi vjetar i
reljefna sredina.
Dva manja pojasa hladnoga klimatskog pojasa gdje prevladavaju polarni

vjetrovi jesu subpolarni pojas s dva godißnja doba, veùinom bez snijega, s joß
rijetkom vegetacijom, tankim slojem tla i zamrznutom mrtvicom, te polarni
pojas s jednim godißnjim dobom, bez vegetacije i tla, pokriven snijegom i
ledom. U planinskim se podru©jima formirala visinska zonalnost koja se
ravna prema nadmorskoj visini.
Ekoloßki problemi du¥ naftovoda na Aljasci

U hladnome klimatskom pojasu ©ovjek se pokußava naseliti tek zadnjih desetljeùa, prekora©ivßi oblike
tradicionalnoga gospodarskog iskorißtavanja. Spektakularna etapa proßirivanja gospodarskih moguùnosti
koja je imala i ekoloßke pouke bila je izgradnja naftovoda Transaljaska Pipeline koji presijeca Aljasku.
Prva istra¥iva©ka bußenja kod sjevernih obala Aljaske, na obalnom podru©ju Beaufortova mora oba-
vili su 1963. godine. Nakon otkrivanja zaliha ubrzo su odlu©ili da ùe naftu eksploatiranu na sjevernom rubu
Aljaske prenositi naftovodom duljim od 1200 km u luku Valdez na ju¥nom dijelu poluotoka koja le¥i pokraj
Aljaskog zaljeva, i tamo ùe je utovariti u tankere.
Naftovod je graœen izmeœu 1974. i 1977. godine nakon ßto su odbijeni mnogi planovi zbog prosvje-
dovanja drußtava za zaßtitu okolißa. Naftovod, naime, na dugom odsjeku prolazi preko podru©ja stalno
smrznutoga tla gdje svaka intervencija koja utje©e na toplinsku ekonomiju tla mo¥e imati teßke posljedice.
Nafta na povrßinu sti¥e na temperaturi od 60 °C, a prenositi je treba na istoj ili joß vißoj temperaturi,
jer ako se ohladi, izlu©ena ùe smola za©epiti naftovod. Prvi su planovi projektirani za naftovod ispod
povrßine. Izra©unali su, meœutim, da bi se oko naftovoda s promjerom od 120 cm – polo¥enog u tlu ispod
povrßine – veù za nekoliko godina otopio led u krugu s polumjerom od 5 – 10 m. To bi moglo dovesti do
otjecanja i kli¥enja tla, a ako bi se za vrijeme surovih zima dio odmrznutoga sloja opet smrznuo pa ponovno
odmrznuo, promjene obujma oßtetile bi i naftovod.
Novi su planovi tada veù izraœivani za naftovod iznad povrßine. Prema tim planovima naftovod bi
polo¥ili na gusto postavljene stupove sli©ne hoduljama kako vißa temperatura naftovoda ne bi utjecala na
smrznuto tlo. Trasa naftovoda, meœutim, kri¥a one trase divlja©i kojima po©etkom ljeta stada sjevernih sobo-
va prelaze iz ju¥nije tajge na sjevernije paßnjake tundre, a u jesen se istim putem vraùaju u tajgu. Za pokus
su na trasama za divlja© izgradili nadvo¥njake, ali se sjevernim sobovima nije sviœao nov prometni smjer.
Ne stignu li sjeverni sobovi na tundru, neùe naùi dostatno paßnjaka, pa ùe im se fond desetkovati. Tako su
na kri¥opuùu sjevernih sobova naftovod ipak polo¥ili ispod povrßine, bri¥ljivo ga izolirajuùi i smjestivßi u
ßljunkovitu podlogu.
Meœutim, i sama izgradnja poremetila je red u prirodi. Teßki su strojevi izbrazdali staze du¥ kojih se
na mnogo mjesta poja©ala erozija, a na mjestu iskr©enih ßuma doßlo je do klizanja tla. Naftovod Transaljaska
ipak je dobar primjer da se na ekoloßki vrlo osjetljivim podru©jima potrebna intervencija provodi tako da se
uzimaju u obzir dane prilike.
221
SUSTAV
Po- Manji pojas Podru©je Srednja Srednja Godißnja Broj i Dominantni
jas godißnja godißnja koli©ina karakter sustav
tempera- amplituda padalina godißnjeg vjetrova
tura (°C) tempera- (mm) doba
ture (°C)
H polarni –10 – –55 25 – 55 oko 200 1: surova zima polarni vjetar
L
A subpolarni 0 – –25 8 – 45 200 – 300 2: zima od polarni vjetar
D 9-10 mjeseci,
N svje¥e „ljeto”
I od 2-3 mjeseca zapadni vjetar,
hladni 0 – –10 20 – 70 200 – 700 4: zima od katkad polarni
umjereni 6 – 9 mjeseci, vjetar
U svje¥e ljeto
ekstremno 0 – 15 25 – 50 100 –2 00 4: hladna zima, zapadni vjetar
kontinen- ¥arko ljeto
M talno
kontinen- 0 – 15 25 – 45 300 – 500 4: hladna zima, zapadni vjetar
J talno toplo ljeto,
(suho) odreœenija
pravi prijelazna
E umjereni godißnja doba
umjereno 0 – 12 10 – 20 500 – 800 4: „pravilna” zapadni vjetar
R kontinen- ©etiri godißnja
talno doba
E oceansko 5 – 12 7 – 15 800 – 2000 4: izjedna©ena jak zapadni

godißnja doba vjetar
mediteran- 10 – 20 15 – 20 400 – 100 4: suho, toplo ljeti silazni
N sko ljeto, kißovita, pasat, zimi
blaga zima zapadni vjetar
I monsunsko 10 – 20 5 – 25 1000 – 1500 4: kißovito, izmjena ljetnog
(suptropsko) toplo ljeto i zimskog
suha, svje¥a, monsuna
ili hladna zima
monsunski 22 – 28 5–8 1500 – 2000 3: suha, zimski je
sun©ana zima, monsun pasat
kratko, ¥arko dane polutke,
proljeùe, ljetni je
Ÿ sparno, monsun pasat
kißovito ljeto koji skreùe s
druge polutke
A
obratni©ki 20 – 28 10 – 15 100 – 250 2: ¥arko suho i silazna grana
(pustinjski) svje¥e suho; pasata
R velika dnevna
amplituda
temperature
K prijelazni 23 – 27 3 – 10 300 – 1500 2: toplo izmjeni©no
(savanski) kißovito i silazna i
¥arko suho uzlazna
I grana pasata
ekvatorski 25 – 27 2-3 200 – 3000 1: stalno ¥arko, uzlazna grana
vla¥no, sparno pasata
222
GEOGRAFSKE ZONALNOSTI
Prirodna Tlo Ÿivotinjski svijet Hidroekonomija, Oblikovanje Poljoprivredno
vegetacija pritjecanje vode reljefa iskorißtavanje
– – morske ¥ivotinje: P>I ledeni pokriva©, –
tuljan, mor¥, nagomilavanje odleœene vode
pingvin snijega
tundra, tlo tundre sjeverni sob, teku- P>I usitnjavanje od ribarstvo, lov,
ßumovita nica, Bovinae kratko mraza, stalno uzgoj sjevernih
tundra, zibethicus, polar- bezledno smrznuto, zamrz- sobova
glibovi na lisica, kukci razdoblje nuto otjecanje tla
tajga pepeljußa krznaßi: samur, P>I usitnjavanje od sje©a drva,
(podzol) kanadska kuna, ledeni pokriva© mraza, ©esto izmjen- uzgoj krznaßa
grabe¥ljivci: vuk, 5-7 mjeseci ljiv mraz, otjecanje
medvjed tla, tekuùa voda
polupustinja, pustinjsko glodavci, P<I usitnjavanje od djelomice
pustinja skeletno tlo gußterice, azijska povremene topline i mraza, nomadsko
dvogrba deva tekuùice, erozija vjetra i sto©arstvo, biljne
prostori bez tekuùica kulture u oazama
otjecanja uz natapanje
nisko i vi- kestenasto- glodavci, P<I usitnjavanje, svinjogojstvo,
sokotravnata smeœe tlo, malo visoke vode u neznatno kemijsko govedarstvo,
stepa crnica neparnoprstaßa proljeùe i po©etkom raspadanje, uzgajanje
ljeta, zimi erozija tekuùica ¥itarica
smrzavanje i pljuskova
listopadna smeœe jelen, divlja P = ili < I neznatno pßenica, kukuruz,
ßuma, ßumsko tlo, svinja, lisica, visoke vode u usitnjavanje i ßeùerna repa,
ßumovita crnica glodavci proljeùe i kemijsko raspada- raznovrsno
stepa po©etkom ljeta nje, erozija tekuùica sto©arstvo
listopadna smeœe jelen, P = ili > I kemijsko paßnja©ko
ßuma, trese- ßumsko tlo divlja svinja, ujedna©eno raspadanje, sto©arstvo,
tißta, patu- lisica, glodavci pritjecanje vode erozija tekuùica krumpir, ra¥
ljasto grmlje
tvrdolisna cimetasto sli©no susjednim Omjer P i I ljeti usitnjavanje maslina, citrusi,
ßuma, tlo, terra pojasovima; mijenja se prema od topline, ¥itarice,
sekundarna rossa muflon godißnjim dobima; zimi kemijsko hrast plutnjak
makija ekstremno pritje- raspadanje, erozija
canje vode, visoke tekuùica, spiranje
vode zimi padina
lovorova crvenica, sli©no susjednim P>I ljeti kemijsko ras- ri¥a, ©aj, pamuk
ßuma ¥uto tlo pojasovima ljeti visoka voda, padanje, zimi usit-
zimi niska voda njavanje od topline,
povrßinsko spiranje
monsunska crvenica indijski slon, P>I ljeti kemijsko ras- ri¥a, ©aj,
ßuma, (lateritno tlo) tigar, crna ljeti visoka padanje, zimi usit- ßeùerna trska
d¥ungla pantera, kobra, voda, zimi njavanje od topline,
azijski bivol niska voda erozija tekuùica,
pustinja, pustinjsko ¥ivotinje koje ¥ive P<I usitnjavanje od nomadsko
polupustinja skeletno tlo u jamama, glodavci, jutarnja rosa, topline, nagomila- sto©arstvo,
zmije, gußterice, povremene vanje usitnjenog biljne kulture
divlja ovca, tekuùice, alogeni materijala, u oazama
jednogrba deva tokovi erozija vjetra (datulja)
vla¥na, suha savanska velike ¥ivotinje: P>I izmjeni©no jako ke- planta¥e ßeùerne
i bodljikava crvenica slon, nosoro¥ac, ekstremno mijsko raspadanje i trske, kave,
savana ¥irafa, lav pritjecanje vode usitnjavanje prema kikirikija,
godißnjim dobima, proso
kißna ßuma tropska ¥ivotinje koje ¥ive P = ili > I jako kemijsko gospodarenje uz
crvenica na drveùu, bogat uravnote¥eno raspadanje, kli¥enja spaljivanje ßuma, na
pti©ji svijet i svijet pritjecanje vode zemlje, erozija planta¥ama kakao,
kukaca tekuùica banana, kokosova
palma
223
Moja putovanja po unutraßnjoj Aziji

(Ulomci iz knjige Gyule Prinza objavljene 1911. godine pod istim naslovom)
Unutraßnjost Azije velik je prostor bez otjecanja izmeœu planinskih lanaca Altaja i Himalaje. Njezin
sredißnji dio zauzima golem bazen, Tarimska zavala. To je srce Azije. Ali bez ¥ivota i krvi. To je jedna od naj-
toplijih i najpustijih pustinja na svijetu. Na tolikom prostoru kao ßto je Hamburg udaljen od Budimpeßte
¥ivot samo jedanput prekida pjeß©ano more. A to je tamo gdje se rijeka Kotan bori sa ¥arkim pijeskom, u
onom uskom pojasu do kojega dospijeva njezina plodonosna voda. Tamo ima nekoliko oaza. Ali odmah iza
oaza opet vlada zagußljiva vruùina i grobna tißina pjeß©ane pustinje.
Kada stignemo do rubova te pustinje, u daljini vidimo visoke planine pokrivene ledenjacima. Ali
odande ne sti¥e osvje¥avajuùi zrak do pijeska. Na sjeveru se izdi¥u „Nebeske planine” – kineski Tjanßan –
sa svojim gotovo 7000 m visokim vrhovima, a na jugu Kvenlun i Pamir, „vrh svijeta”.
Na rubu Tarimske zavale koja ima oblik korita svugdje se nagomilala golema masa kamenja. To su
kamenje donijele rijeke koje iz planina sti¥u na ravnicu. Iz planina pokrivenih ledenjacima sliva se golema
vodena bujica na pjeß©anu pustinju. Tko vidi brzi ¥uboreùi, huktajuùi tok takve planinske rijeke koja stropoß-
tavajuùi nosi u dubinu goleme stijene, mo¥e misliti da ùe pjeß©anu pustinju u ravnici odmah ispuniti jezero.
Poneka rijeka odnosi toliko vode kao naß Dunav. Pa ipak, ¥arki pijesak kako brzo pobjeœuje! Vodena masa
jedva stigne do ruba pustinje, pijesak je nijemo upija, proguta. Kako se brzo stißa ponosna planinska rijeka!
Kakva je to radost kada karavana stigne iz be¥ivotne pjeß©ane pustinje u podno¥je planina do prve
vodene ¥ile! Tu po©inje radost, sreùa, ¥ivot. Natapana zemlja daje sve. Kroßnja vrbe veù maße prema pusti-
nji, a topole se visoko izdi¥u. Tarimska je zavala unaokolo puna oaza.
<im se udaljimo od ravnice, od pustinje i stignemo meœu planine, odmah osjeùamo svje¥ zrak. Stigli
smo me¥u strme litice i borike, a na dnu provalije ¥ubore planinske rijeke. Iznad velikih klisura vode nas
teßko prohodne staze. Zatim sti¥emo na 4000 – 5000 m visoke zaleœene prijevoje. Mislimo da ùemo prijeùi
preko planinskog lanca kao ßto su Zapadne Alpe, preko prijevoja kao ßto je Sv. Gothard. Ne! Stigavßi na vrh
prijevoja, pred nama se ukazuju prostrane livade i visoravni. Samo na velikoj udaljenosti vidimo drugi
planinski lanac koji ne izgleda vrlo visok, a ipak je skroz bijel, pokriven ledom.
Te su visoravni „pamiri”, kako ih nazivaju ljudi koji ¥ive ju¥no od pjeß©ane pustinje. Takve se viso-
ravni nalaze ju¥no od Tarimske zavale sve do Himalaje.
Cilj je putovanja uvijek znanstveni problem. … Sudjelovati u velikom radu, u ustrajnoj borbi ßto
znanost vodi protiv nepoznatoga. Stiùi do granica odakle viße nema nikakvih putokaza, nikakvih zemljovi-
da. Probiti se tamo gdje se ne zna ßto ùe biti sutra. Iskußati svoju snagu gdje ©ovjek pomoù i oslonac mo¥e
o©ekivati samo sam od sebe. Otkriti novu zemlju, od ©ega nema veùeg zadovoljstva.
… Planinski gorostasi unutraßnje Azije joß me mame natrag u svoj ledeni zagrljaj. Osjetim li suhi ¥arki
vjetar Tarimske zavale, on me odnosi prema nenaseljenim visoravnima, tihim pamirima, na prijevoje i
hladne doline ledenjaka. Nema za mene veùe radosti od toga kada kol©eve svog mnogo toga pro¥ivjeloga
malog ßatora zabijem na padini nepoznate planine.
Gyula Prinz (1882. – 1973.), geolog i geograf, profesor po¥unskog, pe©ußkog, klußkog i
segedinskog sveu©ilißta. Njegova istra¥iva©ka putovanja u unutraßnjoj Aziji 1906. – 1907.
i 1909. godine raß©istila su osnovna geoloßko-geomorfoloßka pitanja toga prostora. Uz nje-
govo se ime ve¥e tuma©enje formiranja Karpatskog bazena (Panonske zavale), tzv. teori-
ja Tiszia koja je u vrijeme tektonike plo©a veù zastarjela, ali je svojedobno donijela znatne
rezultate.
224
UTJECAJ FIZI<KOGEOGRAFSKE
ZONALNOSTI NA ŸIVOT DRUfiTVA
Priroda i drußtvo:
povijesni razvoj meœusobnih odnosa
Uloga geografskog okolißa na razvoj drußtva

Sastavni dijelovi geografskog okolißa – bilo da su prirodnog (litosfera, hidros-
fera, atmosfera itd.) ili drußtvenog (sustav naselja i proizvodnje, proizvodna sred-
stva itd.) karaktera – koji okru¥uju ljudsko drußtvo u znatnoj se mjeri razlikuju na
pojedinim dijelovima Zemlje.
Geografski okoliß preko svojih osnovnih prilika utje©e na ©ovjekov bioloß-
ki i drußtveni razvoj.
Najdjelotvorniji je ©initelj geografskog okolißa klima koja odreœuje daljnje
prirodne elemente: prirodnu vegetaciju, ¥ivotinjski svijet, tlo. Kroz ©itavu povijest
©ovjekova razvoja mo¥e se prepoznati utjecaj posrednog okolißa koji se mijenja
ovisno o drußtveno-gospodarskoj razvijenosti. Razli©ite klimatske zone pru¥aju
razli©ite uvjete za ¥ivot drußtva, a ti uvjeti mogu ubrzati ili usporiti drußtveni
razvoj.
Dosadaßnji tijek svjetske povijesti, regionalne razlike drußtvene razvijenosti
svjedo©e da je prostor sjevernog umjerenog pojasa – koji vlada na prostranim
kopnima – pru¥io najdjelotvorniju osnovu za drußtveni razvoj. Tu je postigao svoj
dosadaßnji najvißi standard razvijenosti. Klima umjerenog pojasa sa smjenjivanjem
©etiri godißnja doba, s jedne strane, omoguùila je obilnu proizvodnju namirnica u
vegetacijskom razdoblju, s druge strane, za pre¥ivljavanje zimskog dijela godine
poticala je stanovnißtvo na plansko gospodarenje svojim zalihama. <etiri godißnja
doba zahtijevala su prilagodbu i u proizvodnji, i u prehrani, i u odijevanju, a svje¥a
i hladna razdoblja prisilila su ©ovjeka na izgradnju trajnih skrovißta koja ùe mu
pru¥iti zaßtitu. U sjevernom umjerenom pojasu postojali su teßki, ali ne i nerjeßivi
zahtjevi. Zbog njih je ©ovjek stalno morao rjeßavati sve novije zadatke (sastavlja-
nje kalendara, uskladißtavanje, izrada odjeùe, grijanje skrovißta, zidanje itd.), a ti-
me je drußtvo bilo prisiljeno na organiziranje i razvoj.
Ju¥ni umjereni pojas malog je prostranstva, a do kraja srednjeg vijeka bio je
gotovo nenaseljen.
Na sjeveru, gdje umjereni pojas prelazi u polarnu zonu, smjenjuju se duga

zima i kratko ljeto, dok je vrijeme prijelaza izmeœu njih veoma kratko. U skladu s
225
PRETPOSTAVLJENI BROJ STANOVNIfiTVA

U PRETPOVIJESNOM RAZDOBLJU
Na©in Naseljeni Gustoùa naseljenosti Ukupno stanovnißt-
Vrijeme
opstanka prostor (osoba/km2) vo (u milijunima)
prije milijun
godina Afrika 0,00425 0,125
skupljanje
prije 300
tisuùa godina plodova i 0,012 1,0
lov Afrika
prije 25 000 i Euroazija
godina 0,04 3,34
10 000 godina skupljanje, svi kontinenti
pr. n. e. lov 0,04 5,32
6000 godina ratarska Stari svijet, 1,0 86,500
pr. n. e. proizvodnja, poslije
seoska naselja Novi svijet 0,04 ?
rana urbanizacija
prije 2000 natapna svi kontinenti
godina zemljoradnja 1,0 133,0 – 160,0
po©etak n. e. i urbanizacija
klimatskim uvjetima prirodna vegetacija i ¥ivotinjski svijet siromaßni su. Borba za

opstanak potroßila je svu energiju ljudi koji ¥ive u polarnom pojasu, nije im ostalo
snage za tra¥enje puta razvoja.
U drugim prirodnim okolnostima sli©an su teret nosile zajednice
obratni©kog pojasa (pustinje).
Ekvatorski je pojas cijele godine u izobilju nudio gotove proizvode potrebne
za opstanak. Stalno „postavljeni stol” i ujedna©ena temperatura nisu prisilili
ljudske zajednice na posebne napore. Plodovi su neprekinuto dozrijevali, nije ih
trebalo uskladißtavati, nije bila potrebna kvalitetnija odjeùa ni ja©e sklonißte.
Prirodni okoliß nije postavljao te¥e zadatke ljudskim zajednicama koje su tu
¥ivjele, pa nije bio neizbje¥an br¥i razvoj drußtva.
Pojedini klimatski pojasovi, dakle, razli©ito su utjecali na brzinu razvoja druß-
tava koja su ¥ivjela u njihovim okvirima. Osebujne crte klimatskih pojasova imale
su veùu ulogu samo u ranim razdobljima povijesti, na razvijenijim stupnjevima
drußtveno-gospodarskog integriranja svijeta postupno gube svoje zna©enje.
Utjecaj ©ovjeka na geografski okoliß

<ovjek kao organski sastavni dio prirode – radi odr¥avanja vlastitog ¥ivota –
od svojega je pojavljivanja bio u tijesnoj i neraskidivoj vezi s geografskim
okolißem. Usporedno s razvojem ljudskoga drußtva taj je odnos postajao sve
slo¥eniji, dok se postupno mijenjao u ©ovjekovu korist. U formiranju odnosa
izmeœu ©ovjeka i prirode mo¥emo odijeliti dvije odlu©ujuùe etape.
226
182. PREDSTAVNIK RANOG HOMO SAPIENSA

(na temelju crte¥a J. Wolfa – Z. Buriana)
Prva je etapa je razdoblje skupljanja plodova i lova. Skuplja©, lovac Homo

sapiens joß se potpuno stopio sa svojim okolißem, jedini na©in borbe protiv svih
nedaùa bila je njegova sposobnost pasivnoga prilagoœavanja. On je samo upot-
rebljavao prirodu, svojom nazo©noßùu nije ostavio tragove na njoj, iako je svojim
primitivnim lova©kim sredstvima (ru©ni kamen, kamena sjekira, strijela, poslije
koplje) ponegdje prorijedio neke vrste ¥ivotinjskoga svijeta (mamut, bizon).
Druga je etapa po©ela s poljoprivrednom revolucijom neolita, i traje joß i
danas. Pronalazak poljoprivredne proizvodnje bila je prekretnica u odnosu
prirode i ©ovjeka. <ovjek mislilac stvorio je neßto ©ega prije toga nije bilo u priro-
di i tako je postao gospodarom samoga sebe. Razmjerna sigurnost proizvodnje
poticala ga je na naseljavanje, gradio je sela, zatim gradove, a meœu izmijenjenim
okolnostima br¥e se razmno¥avao. Potrebe poveùanoga stanovnißtva bile su sve
veùe, zbog ©ega su se sve viße poveùavali i biljna proizvodnja i uzgoj stoke. Zbog
tih je potreba ©ovjek na sve veùim prostorima izmijenio geografski okoliß. Kr©io je
ili spaljivao ßume, uzorao travnate povrßine i zasijao ih biljnim kulturama, vodu
rijeka upotrebljavao je za natapanje, eksploatirao je graœevni materijal i ruda©e.
U tom tijeku koji traje sve do danas prirodne i drußtvene sile u meœusobnoj
borbi, ali ipak zajedni©ki, oblikuju izgled naßega planeta. Po©ela je povijest Zemlje
koju oblikuje ©ovjek. Proteklih 10 000 godina razdoblje je ubrzanog porasta
©ovje©anstva i napu©ivanja sve veùih prostora. <ovjek gospodarstvenik neprestano
se upletao na sve veùim povrßinama, sve ja©e, ©esto nepromißljeno u ekonomiju
prirode. Na prostoru Sredozemnog mora ßume su iskr©ili veù u starom vijeku
otvorivßi time put eroziji tla i karstifikaciji. Poslije su se plodna, natapana podru©ja
Bliskog istoka pretvorila u pustinju, a ¥rtvom ©ovjekove djelatnosti na preobra¥aju
prirode postala su golema, ßumom pokrivena podru©ja Europe (u srednjem
vijeku) i Sjeverne Amerike (u XIX. stoljeùu). Industrijska revolucija novog vijeka
dalje je poveùavala pritisak na prirodni okoliß prekomjernim ßirenjem rudarstva,
227
osnivanjem velikih industrijskih regija koja one©ißùuju okoliß, upotrebom sve

veùih prostora za prometne objekte i gradove.
RAST BROJA STANOVNIfiTVA PO KONTINENTIMA

(U MILIJUNIMA)
1650.1 1800.1 1900.1 1930.1 1950. 1980. 1990. 1995. 2000.
2
Europa 100 187 401 493 574 666 718 725 795
2
Azija 290 562 898 1111 1360 2660 3196 3641 3647
Afrika 100 95 130 155 199 470 633 728 808
Angloamerika 13 6 81 135 167 248 277 291 315
Latinska Amerika 19 63 109 163 364 459 483 521
Australija i Oceanija 2 2 6 10 13 23 27 28 29
Svijet 505 871 1579 2013 2476 4431 5310 5716 6115
1
Djelomi©no ili potpuno procijenjeni podaci.
2
Europsko i azijsko stanovnißtvo bivßega Sovjetskog Saveza nalazi se meœu podacima odgovarajuùega kontinenta,
podaci Turske nalaze se kod Azije.
U veùem dijelu svoje povijesti ©ovjek je jedva ostavio ili apsolutno nije
ostavio traga na prirodnom okolißu. Potpunim razvojem poljoprivredne, a
osobito industrijske revolucije prostor netaknute prirode postupno se smanji-
vao, a na njegovo je mjesto stupio okoliß koji je stvorio ©ovjek. Brzim poras-
tom stanovnißtva, zatim ßirenjem novih tehnika, poljoprivrede, rudarstva,
industrije i urbanizacije ©ovjek se sve viße upletao u ekonomiju prirode
uzrokujuùi takve ßtete koje se teßko mogu ispraviti. Istodobno prirodni je
okoliß, prije svega s razli©itim zonalnim svojstvima klime, imao znatan utjecaj
na drußtveni razvoj: sjeverni umjereni pojas je ubrzavao drußtveni razvoj, dok
su ga ekvatorski i polarni pojas usporavali.
228
Izmijenjeni izgled Zemlje (1976. – 1996.)

Ÿivimo u dinami©nom vremenu. Veùina stvari ne da se jednostavno mijenja, veù se mijenja u sve
br¥em tempu. Prije 20 godina kada je NASA-satelit emitirao na Zemlju prve snimke o povrßini Marsa, ured-
nici GEO-a upotrebljavali su joß mehani©ke pisaùe strojeve, a bu©ni su teleks-strojevi gutali ¥ute papirne
vrpce. Svijet joß nißta nije znao o ozonskoj rupi, ni o sidi (AIDS), joß se nije spominjalo one©ißùavanje mora,
unißtavanje ßuma. S druge strane po©eli su se ocrtavati globalni ekoloßki problemi, a meteorolozi su nagov-
jeßtavali ledeno doba koje ùe nastupiti u buduùnosti.
Od toga vremena broj stanovnika svijeta porastao je za 1,6 milijardi osoba koje se viße nisu htjela samo
najesti, nego su imale i razne druge zahtjeve. Ti su zahtjevi prili©no sli©ni u svim krajevima svijeta, stalno
rastu, stvarajuùi donekle ravnote¥u izmeœu proturje©nosti. Doduße, smanjuje se broj gladnih ljudi i morta-
litet dojen©adi, sve viße djece sudjeluje u osnovnoj nastavi, a neke se zemlje mogu di©iti i spektakularnim
gospodarskim uspjesima. Istodobno sve viße raste jaz izmeœu industrijaliziranih zemalja i zemalja u razvo-
ju, a najveùi problem 1/4 svjetskoga stanovnißtva joß je uvijek siromaßtvo. Uzroci tog siromaßtva slo¥eni su:
neki su ¥rtve nepravedne raspodjele financijskih i prirodnih resursa, drugi pak pogreßnih politi©kih i gospo-
darskih postupaka. Nevjerojatne ¥rtve zahtijevaju visoki vojni izdaci i graœanski ratovi. Sve veùu cijenu
treba platiti za dobrobit i napredak: ©ovje©anstvo rasipni©ki troßi neobnovljive energetske izvore, plja©ka
oceane, kr©i kißne ßume, one©ißùuje najva¥nije elemente prirode – zrak, vodu, tlo. Poveùanje ¥ivotnoga stan-
darda prate teßke ekoloßke ßtete.
Danaßnje stanje Zemlje ekoloßku politiku navodi na neizbje¥nu spoznaju: njezina uspjeßnost ovisi o
tretmanu i podizanju na rang svjetske politike.
Prema Reineru Klingholzu
GEO, u listopadu 1996.
U ANDAMA MILIJUNSKE GRADOVE NALAZIMO I NA VISINI OD <ETIRI TISUÙE METARA (LA

PAZ, BOLIVIJA)
229
<OVJEKOVA ULOGA
U DRUfiTVENIM
I GOSPODARSKIM PROCESIMA
Porast svjetskoga stanovnißtva

Ljudska se rasa pojavila na Zemlji i ovladala njome
Na Zemlji su se prve ljudske vrste pojavile najmanje prije milijun godina.
Tijekom dugog razvoja formiralo se viße njihovih grana, ali su one redom dospjele
u „slijepu ulicu” i izumrle. Jedina vrsta sposobna za ¥ivot pojavila se potkraj
ledenog doba, prije 40 – 50 tisuùa godina. To je danaßnji ©ovjek, Homo sapiens,
koji je postupno potisnuo u stranu nerazvijenije prijaßnje ljudske vrste koje su brzo
izumrle, a manji im se dio mo¥da utopio u osvaja©e.
Rani se ©ovjek istodobno pojavio na velikim prostorima, o ©emu svjedo©e
kamena sredstva koje je upotrebljavao, a koja su otkrili poslije. Njihov utjecaj na
svoj okoliß joß je bezna©ajan, ali ne mo¥emo poreùi da – nasuprot dosadaßnjim
vrstama koje su se pasivno prilagoœavale – pojavila se nova vrsta koja aktivno
oblikuje svoj okoliß. Naß je planet otada postao Zemljom koju oblikuje ©ovjek.
Tijekom dugoga povijesnog razdoblja joß se nisu mogle primijetiti nikakve
tragi©ne posljedice toga utjecaja. Poslije povla©enja ledenog pokrova rani je ©ovjek
dospio na dotada nedosti¥ne prostore: na indonezijski arhipelag, na australsko i
ameri©ko kopno, prodro je u svje¥e, vla¥ne ßume sjeverne Europe, na prostrane
azijske pjeß©ane pustinje, u sjeverne hladne zone.
Taj je ©ovjek ¥ivio u hordama ili velikim obiteljima, a opstanak mu je osigu-
ravalo veù drußtveno organizirano skupljanje plodova i lov sa sve savrßenijim
oru¥jem. <ovjek se postupno prilagoœavao klimatskim razlikama i u skladu s time
razli©itim – ¥ivotinjskim i biljnim – izvorima hrane. Svojim sve razvijenijim umnim
sposobnostima ovladao je promjenama okolnosti, ali se tim prilikama pri-
lagoœavao i bioloßki, promjenom svog organizma. Zahvaljujuùi tome, iako je
©ovjek ¥ivio na prostorima od ekvatora do Sjeverne polarnice u veoma razli©itome
prirodnom okolißu, njegov na©in ¥ivota, koji se temeljio na skupljanju i lovu, i nje-
gova kultura zadr¥ali su se uglavnom na istoj razini.
Revolucija ratarstva: viße namirnica, br¥i porast stanovnißtva

<ovjek koji je stalno proßirivao svoje znanje i sredstva, oko 8-10 000 godina
pr. n. e. otkrio je uzgoj biljaka ©ime je razrijeßio svoju ovisnost o prirodi i oslobo-
dio se jarma traganja za hranom, od stalnoga lutanja. Najprije je tajnu uzgoja ¥ita-
230
rica (pßenica, je©am, proso, sirak) odgonetnuo na bliskoisto©nome prostoru – na

podru©ju Plodnog polumjeseca – zatim u Kini u dolini Hoanghoa. Nakon nekoliko
tisuùa godina na Meksi©koj se visoravni izbor proßirio uzgojem mahunarki, bun-
deva i kukuruza. Uzgoj biljaka omoguùio je udomaùivanje ¥ivotinja (koza, ovca,
govedo, svinja). Sigurnosniji izvor hrane poticao je ©ovjeka na naseljavanje, pri-
donio je su¥ivotu veùih skupina, organiziranju drußtva na vißoj razini, podjeli
rada, zamjeni robe, nastajanju gradova. Posljedica svega toga bilo je ubrzano
poveùanje broja stanovnißtva. U povijesti ©ovje©anstva u tom je razdoblju bio prvi
znatan porast broja stanovnißtva. Dok se u ranom razdoblju za oko milijun godi-
na broj stanovnika Zemlje poveùao za neßto viße od tri milijuna, dotle je nakon
sljedeùih 20 tisuùa godina (do po©etka naße ere) taj broj nadmaßio 130 milijuna
osoba.
8000. – 7000. pr. n. e.
7000. – 3000. pr. n. e.
3000. pr. n. e. – 1500. n. e.
Razvoj nomadskoga pastirskog

na©ina ¥ivota
183. PO<ETAK POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE I NJEZIN POVIJESNI RAZVOJ
Ubrzani porast stanovnißtva, zbog sve veùeg nedostatka zemlje, pokrenuo je

znatno iseljavanje s izvornih podru©ja revolucije ratarstva, prije svega s morskih
obala i rije©nih dolina. Rezultat revolucije ratarstva, koja se protezala na goleme
prostore, bilo je raseljavanje ljudskih skupina koje su dospjele meœu nove prirodne
prilike gdje su se klimatski odnosi znatno razlikovali od dotada uobi©ajenoga.
Razli©ite klimatske zone pru¥ale su razli©ite – povoljne ili nepovoljne – uvjete.
Etni©ke su se skupine dakle naselile na razli©itim podru©jima s razli©itim uvje-
tima pa su se njihova sposobnost i u©inak takoœer razvijali u razli©itom tempu.
Otprilike 3000 godina pr. n. e. pojavili su se i prvi gradovi-dr¥ave, najprije u
dolini Tigrisa, Eufrata i Nila, a zatim i du¥ Inda i rijeke Hoangho. U najveùima od
njih ¥ivjelo je i viße desetina tisuùa stanovnika koji su se prete¥ito bavili
poljoprivredom. U tim gradovima-dr¥avama po©ela je upotreba metala, a iz njih
potje©e i prva drußtvena podjela rada. Oko gradova se formirala znatna gustoùa
naseljenosti, a iz te usredoto©enosti (koncentracije) stanovnißtva razvila su se
civilizacijska sredißta.
231
Prekretnice u porastu svjetskoga stanovnißtva

Od samog po©etka do kraja XX. stoljeùa porast stanovnißtva obilje¥avalo je
neprekinuto ubrzavanje, ali je tijekom povijesti bilo nekoliko prekretnica kada se
ritam porasta stanovnißtva naglo mijenjao:
a) Kada je ©ovjekov na©in ¥ivota bio skupljanje i lov, ¥ivio je u velikim obite-
ljima od 20 – 30 osoba. Prirast je u to vrijeme bio veoma spor jer je ©ovjek bio prisi-
ljen na stalnu selidbu. Broj stanovnika viße je stagnirao negoli rastao, naime, ©ovjek
je morao stalno nositi sa sobom i svoje joß nepokretne potomke. fiirenjem
proizvoœa©ke kulture i naseljavanjem otpo©eo je porast stanovnißtva br¥eg
ritma koji je, meœutim, joß uvijek bio umjeren. Razvoj je bio spor, a za
udvostru©enje pretpostavljenoga broja stanovnißtva u neolitiku bilo je potrebno
2500 godina. Nakon toga broj stanovnißtva Zemlje rastao je sporo, ali neprekinuto,
a za njegovo udvostru©enje bilo je potrebno sve kraùe vrijeme.
b) Drugu naglu promjenu u porastu stanovnißtva donijela je industrijska
revolucija od sredine XVIII. stoljeùa. Pod utjecajem industrijalizacije – ponajprije
u zapadnoj Europi – nastupio je brzi porast stanovnißtva. Porast stanovnißtva
omoguùilo je poboljßanje ¥ivotnih uvjeta i zdravstvene skrbi, smanjio se mortalitet
djece, a viße je djece dostiglo i odraslu dob.
c) Industrijska se revolucija ßirila na sve veùe prostore i pod utjecajem toga,
od 1900. godine, opet se ubrzao porast stanovnißtva (Sjeverna Amerika, srednja i
ju¥na Europa).
Bivßi
Latinska Amerika Sovjetski
Sjeverna Amerika Europa Savez Afrika Indija Kina Ostala Azija i Oceanija
2025. 8,2
2000. 6,1
1980. 4,4
1960. 3,0
1930. 2,0
1900. 1,85
Godina Svjetsko stanovnißtvo

milijardi ljudi
1830. 1,0
184. RAZVOJ BROJA SVJETSKOGA STANOVNIfiTVA, 1830. – 2025.
232
isto©na i jugoisto©na Azija zemlje s visokim dohotkom

927 milijuna osoba
1751 milijun osoba
30,1% 19,9%
Latinska Amerika
8,5% 493 milijuna osoba
8,1%
srednja i isto©na Europa
22,0% 4,8% 474 milijuna osoba
10,5%
Bliski istok i
ju¥na Azija Crna Afrika sjeverna Afrika
17 281 milijun osoba 612 milijuna osoba 279 milijuna osoba
185. RASPODJELA SVJETSKOGA STANOVNIfiTVA PREMA REGIJAMA, 1998.
d) Nakon Drugoga svjetskog rata kolonije su postale neovisne. Dostignuùa

industrijske revolucije – ponajprije dostignuùa u svezi s prehranom i zdravstvom
– proßirila su se i u zemljama u razvoju ©ija je posljedica bila dotada neviœena
„demografska eksplozija”.
fito nas o©ekuje u buduùnosti?

Poveùanje broja stanovnißtva u XX. stoljeùu poprimilo je za©uœujuùe razmjere:
izmeœu 1900. i 1995. godine broj ljudi na Zemlji poveùao se za viße od tri i pol puta.
Kada su se danas ¥ivuùi 65-godißnjaci rodili, na svijetu je ¥ivjela joß samo treùina
od danaßnjega broja stanovnißtva, a kada su se rodili danaßnji 35-godißnjaci, na
Zemlji je ¥ivjelo neßto viße od polovice danaßnjega broja stanovnißtva. Brzina
porasta svjetskoga stanovnißtva na prekretnici XIX.-XX. stoljeùa iznosila je
godißnje 0,5%, 50-ih godina iznad 1%, a kulminirala je 1975. godine s 2,1%. Od toga
se vremena opet usporava, te je sredinom 1990-ih godina porast bio godißnje
1,6%.
Da se ustalio ritam porasta iznad 2%, nakon 100 godina na svijetu bi ¥ivjelo
32 milijarde ljudi. Meœutim, danas su veù nadle¥ni organi OUN-a – na temelju
smanjenja ritma porasta stanovnißtva – zaklju©ili da ùe XXI. stoljeùe biti prekret-
nica u razvoju broja stanovnißtva. Vjerojatno ùe potkraj XXI. stoljeùa broj ljudi na
Zemlji dostiùi maksimum od 10-ak milijardi, nakon toga ùe po©eti smanjenje broja
stanovnißtva. Smanjenje ùe tijekom jednoga stoljeùa biti dosta brzo, a zatim ùe se
sve viße usporavati. Put smanjenja ùe biti sli©an putu porasta stanovnißtva u XX.
stoljeùu.
Broj ljudi na Zemlji 1999. godine dostigao je ßest milijardi. Godine 2001.
broj stanovnika svijeta bio je negdje oko ßest milijardi 150 milijuna. Od svakih 1000
novoroœen©adi svijeta u Aziji se rodi pribli¥no 600, u Africi 200, u Americi 150
(viße od 3/4 u Latinskoj Americi), u Europi samo 45, a u Australiji i Oceaniji petero
djece. Porast broja svjetskoga stanovnißtva i razvoj njegova ritma mo¥e se svesti,
dakle, na poveùanje broja stanovnißtva zemalja u razvoju. U posljednjem deset-
ljeùu 85% porasta otpao je na te zemlje.
233
milijuna osoba
Kina
1400
1200
Indija
U tih 14 zemalja ¥ivi 65%
1000 svjetskoga stanovnißtva
800
600
Indonezija
Bangladeß
Njema©ka
Vijetnam
Meksiko
Pakistan
Nigerija
Filipini
Rusija
SAD
Brazil
Japan
400
200
186. NAJNASELJENIJE ZEMLJE SVIJETA, 1998.
Na prostorima u razvoju, gdje ¥ivi veùina ©ovje©anstva, ritam porasta iznosi

godißnje prosje©no umalo 2%, a u gospodarski razvijenijim zemljama ne dosti¥e
ni polovicu tog omjera, svega 0,7%.
Tijekom oko 8000 godina koje su proßle od revolucije ratarstva do indus-

trijske revolucije broj stanovnißtva Zemlje poveùavao se u po©etku sporo,
jedva se ubrzavajuùi. Po©etkom XIX. stoljeùa ©ovje©anstvo je brojilo milijardu
ljudi, a zatim za 200 godina, na prekretnici 2. tisuùljeùa, taj se broj ußes-
terostru©io (ßest milijardi). Maksimum broja stanovnißtva o©ekuje se za kraj
XXI. stoljeùa, zatim ùe po©eti smanjenje, a ritam smanjenja vjerojatno ùe biti
sli©an ritmu porasta. Usporedno s porastom, viße od polovice svjetskoga
stanovnißtva usredoto©eno je u Aziji, broj stanovnika dvojnog ameri©kog kon-
tinenta, odnosno Afrike nadmaßuje broj stanovnißtva Europe.
<initelji i posljedice porasta stanovnißtva

Tijek demografske tranzicije (prijelaza)
Ritam porasta stanovnißtva, nasuprot 0,5% u XIX. stoljeùu, danas iznosi oko
1,5%. Odlu©ujuùi je ©initelj porasta prirodni priraßtaj koji je u pojedinim dijelovi-
ma svijeta razli©it. Razlike koje postoje u prirodnom priraßtaju izmeœu razvijenih
prostora i prostora u razvoju nisu slu©ajne. One su obi©no povezane s razvojem
drußtveno-gospodarskih odnosa.
234
Prirodni je priraßtaj razlika broja rodnosti i smrtnosti. Vrijednost rodnosti

(nataliteta), smrtnosti (mortaliteta) i prirodnoga priraßtaja izra¥ava se u promili-
ma. Promil pokazuje broj nataliteta i mortaliteta na 1000 stanovnika, a njihova je
razlika prirodni priraßtaj.
Na temelju dugoro©ne promjene stope nataliteta i mortaliteta u demograf-
skom tijeku svijeta, u demografskom prijelazu mogu se odijeliti – ponajprije u
razvijenim zemljama – ©etiri povijesna razdoblja.
U prvom razdoblju (u Europi do kraja XVIII. stoljeùa) visok natalitet bio je
povezan s visokim mortalitetom, porast stanovnißtva bio je spor. Stanovnißtvo su
desetkovale poßasti, poplave, suße, glad koja ih je pratila i ©esti ratovi. Osobito je
visoka bila smrtnost djece, ali se i prosje©na ¥ivotna dob odraslog pu©anstva kre-
tala samo oko 30 godina. Sve do kraja XVIII. stoljeùa te su ©injenice usporavale
porast stanovnißtva na cijelome svijetu.
U drugom razdoblju (otprilike izmeœu 1780. i 1880.) porast stanovnißtva se
ubrzao. To su uzrokovale industrijska revolucija i njezine posljedice koje su se pos-
tupno ßirile u drußtvima koja je dotaknula ta promjena. Pojava industrije, sve
savrßenija tehnologija pridonijele su razvoju poljoprivredne proizvodnje i znanos-
ti, te poboljßanju ¥ivotnih prilika. Te su promjene utjecale u jednome smjeru: u sve
br¥em ritmu se smanjivala stopa smrtnosti, produljilo se o©ekivano trajanje ¥ivota.
Istodobno visoka stopa nataliteta uopùe se nije mijenjala ili se jedva mijenjala, pa
se zbog toga ubrzao porast stanovnißtva. Taj porast svjetskoga stanovnißtva mo¥e
se zahvaliti ponajprije porastu stanovnißtva u Europi i na onim kontinentima koja
su naseljavali Europljani. Zemlje u razvoju bile su u znatnom zakaßnjenju, u
mnogim se zemljama joß dugo odr¥ala visoka stopa smrtnosti (mortaliteta).
Tijekom treùeg razdoblja (1880. – 1950.) joß su se viße odijelili jedan od dru-
goga demografski pokazatelji razvijenih drußtava i drußtava u razvoju. U obje se
skupine dalje smanjivala stopa mortaliteta, meœutim, smanjivanje stope nataliteta
obilje¥avalo je samo razvijena drußtva, dok je u prete¥itom dijelu zemalja u razvo-
ju ostala i dalje visoka. Dok se, dakle, u razvijenome svijetu intenzivno usporio
porast stanovnißtva, u svijetu u razvoju sada je doßlo do prave demografske
eksplozije, a time i do brzog poveùanja broja svjetskoga stanovnißtva.
U ©etvrtom razdoblju (1950. – 2000.) u drußtvima cijeloga svijeta stopa mor-
taliteta se opùenito sta-
bilizirala na niskom %
stupnju, a u razvijenim 50
zemljama se smanjuje 45 zemlje u razvoju

stopa nataliteta. Stopa 40
mo
rtal
nataliteta se usporava i 35 natalitet itet
na
30 ta
u zemljama u razvoju, mor lit
et
25 talitet
ali u veùem dijelu toga
20
svijeta ostaje i dalje viso-
15 razvijene zemlje
10
187. TIJEK DEMOGRAFSKE 0

1750. 1800. 1850. 1900. 1950. 2000. 2050.
TRANZICIJE
235
236
127–256. Földrajz horvátG5Vegl
2006.08.02
17:37
Page 236
iznad 70 godina
60 – 69 godina
50 – 59 godina
ispod 49 godina
nema podataka
188. O<EKIVANO PROSJE<NO TRAJANJE ŸIVOTA PRI ROŒENJU, 1997.

ka. Svjetsko se stanovnißtvo joß uvijek znatno poveùava, njegov ritam sada veù
odreœuju zemlje u razvoju. Osobito veliku ulogu u tome imaju muslimanske zem-
lje, u Indiji drußtvo hinduske vjere i katoli©ka drußtva Latinske Amerike.
Istodobno u Europi su se pojavile prve zemlje sa stanovnißtvom u opada-
nju (meœu njima i Maœarska), a u viße europskih zemalja natalitet jedva je veùi od
mortaliteta.
Sljedeùe razdoblje (nakon 2000.) karakterizira usporen porast svjetskoga
stanovnißtva, a vjerojatno ùe se poveùati i broj zemalja sa stanovnißtvom u opa-
danju. U tom razdoblju porast svjetskoga stanovnißtva u potpunosti osiguravaju
zemlje u razvoju, broj stanovnika razvijenih drußtava stagnira.
Ritam porasta stanovnißtva prenapu©enih zemalja u razvoju veù se postupno
pribli¥ava umjerenom porastu koji je bio svojstven u razvijenim zemljama u ©etvr-
tom razdoblju, a to ùe dovesti do smanjenja stope nataliteta. U manjem porastu
ulogu ima joß uvijek visoka stopa smrtnosti dojen©adi.
Migracije
Osim prirodnoga priraßtaja u prostornom rasporedu ©ovje©anstva znatnu
ulogu imaju i migracije. Novootkriveni dijelovi svijeta pokrenuli su izmeœu XVI. i
XX. stoljeùa dotada neviœeni val migracije. Tome sli©na bila je jedino seoba naro-
da koja je u prvome mileniju naße ere formirala danaßnji etni©ki sastav Azije i
Europe. Tijekom 150 godina proßlih od 1820. godine na prostoru Amerike,
Australije i ju¥ne Afrike naselilo se gotovo 70 milijuna Europljana. U prostornom
preureœenju ©ovje©anstva najva¥niju ulogu su imale te meœukontinentalne
migracije, tj. mijenjanje mjesta ¥ivljenja izmeœu pojedinih dijelova svijeta.
Etni©kom sastavu danaßnjih Sjedinjenih Dr¥ava pridonijelo je i 15 milijuna iz
Afrike silom dovezenih crna©kih robova. Od azijskih naroda u veùem su se broju
raselili Kinezi, Japanci i Indijci, dok su se u Sibir uselili Rusi i Ukrajinci.
Mjera interkontinentalnih – meœukontinentalnih – migracija tijekom
posljednjih desetljeùa se smanjila, ali se poveùao broj privremeno preseljenih
gastarbajtera (radnika na privremenom radu). Oni osobito va¥nu ulogu imaju u
zapadnoeuropskim zemljama kamo se iz ju¥ne Europe, Afrike i prednje Azije
uselilo 4-5 milijuna radnika. Njihov se broj, sa ©lanovima obitelji, poveùao iznad 10
milijuna.
Razvoj industrijalizacije pokrenuo je i razmjeßtaj stanovnißtva unutar granica
pojedinih zemalja. Ta unutraßnja migracija u novije vrijeme ima veliku ulogu u
razvoju koncentracije stanovnißtva.
Prenapu©eni i rijetko naseljeni kontinenti

Danaßnji raspored svjetskoga stanovnißtva rezultat je razli©itih geografskih
©initelja i povijesnog razvoja od viße tisuùa godina.
O©igledno postoji velika razlika izmeœu broja stanovnißtva na sjevernoj,
odnosno ju¥noj polutki. Na prostorima ju¥no od ekvatora 1999. godine od ßest
milijardi svjetskoga stanovnißtva ¥ivjelo je jedva neßto viße od 12%, ostali su ljudi
237
¥ivjeli na sjevernoj polutki. Naravno, na ju¥noj je polutki mnogo skromniji i omjer

kopna (27%) nego na sjevernoj polutki.
Sli©no velika razlika postoji izmeœu napu©enosti Staroga svijeta (Europa,
Azija, Afrika), odnosno Novoga svijeta (Angloamerika i Latinska Amerika,
Australija, Oceanija). Starom svijetu pripada 86% svjetskoga stanovnißtva, a
Novom svijetu samo 14%. Glavnu ulogu u razvoju nejednakosti imali su
geografski ©initelji. Rasprostranjivanje stanovnißtva na kontinentima Staroga svi-
jeta olakßala je kopnena povezanost. Pojavu prvih ljudi u Americi omoguùio je
kopneni most preko Beringova prolaza koji je povezivao Sibir i Aljasku. Taj je most
bio veza izmeœu Azije i Amerike dosta kasno, samo u pojedinim razdobljima
ledenog doba. Etni©ke skupine koje su naselile Australiju na kontinent su stigle
takoœer potkraj ledenog doba suhozemnim putem – vjerojatno prije 20 – 30 tisuùa
godina – kada su zbog sni¥avanja morske razine indone¥anski otoci srasli s
Malajskim poluotokom.
Nakon ledenog doba ti su kopneni mostovi opet potonuli ispod morske
razine, pa tako do geografskih otkriùa potkraj XV. stoljeùa Novi svijet nije dobio
novu dopunu stanovnißtva iz Staroga svijeta. Povijesni dogaœaji posljednjih 500
godina utjecali su u smjeru izjedna©avanja, ali gustoùa naseljenosti Novog svijeta i
Afrike joß i danas znatno zaostaje iza gustoùe naseljenosti Europe i Azije. Za takvo
su stanje u velikoj mjeri krivi i zlo©ini europske kolonizacije: istrijebili su na mili-
june indijanskoga stanovnißtva, a u Africi su takoœer milijuni ljudi postali ¥rtvom
trgovine robljem.
Odlu©ujuùi ©initelj demografske tranzicije svjetskoga stanovnißtva jest

promjenljiv prirodni priraßtaj koji odreœuje razlika izmeœu nataliteta i mor-
taliteta. Tijek tranzicije mo¥e se odijeliti na ©etiri razdoblja: jedno iza drugoga
slijede razdoblja sa sporim, ubrzanim, eksplozivnim i na kraju brzim, ali
sporo umjerenim porastom stanovnißtva. Prema nekim stru©nim mißljenjima
svjetsko ùe stanovnißtvo maksimum dostiùi u XXI. stoljeùu, nakon toga mo¥e
uslijediti stagnacija, a zatim smanjenje stanovnißtva. Prostornu raspodjelu
stanovnißtva osim prirodnoga priraßtaja formiraju i migracije. Neravnomjer-
nu geografsku raspodjelu stanovnißtva samo su djelomi©no preina©ili tijekovi
izjedna©avanja u posljednjih 200 godina. Nasuprot ju¥noj polutki, odnosno
Novome svijetu, viße od 4/5 svjetskoga stanovnißtva usredoto©eno je na sje-
vernoj polutki, odnosno u Starome svijetu.
Najstarije kameno oruœe

U etiopskoj Goni (360 km sjeveroisto©no od Adis Abebe) naßli su fino obraœeno kameno oruœe
napravljeno prije 2,5 milijuna godina.
Rani predstavnici ljudske vrste bile su ju¥ne ©ovjekolike vrste (Australopithecus) koje su hodale veù
na dvije noge, a ¥ivjele su u Africi prije 3-4 milijuna godina. Meœu njima je ¥ivio i izraœiva© gonskoga ru©nog
kamena. Taj pret©ovjek (hominida) mogao je biti visok 120 – 140 cm, hodao je uspravno, volio je ponajprije
travnate povrßine, na temelju dostupnosti raznovrsne hrane postao je svejedom. Te¥ina tijela mogla mu je
238
biti 30 – 40 kg, a obujam mozga 500 cm3. Za oruœe je upotrebljavao naœene gotove stvari, kamenje, batine (ta
se pojava ©esto uo©ava i meœu ©impanzama), ali se mo¥e pretpostaviti da je primitivnom tehnikom i sam
oblikovao te predmete.
Ostaci hominida pronaœeni su uglavnom u isto©noj Africi i vjerojatno nisu preci danaßnjeg ©ovjeka.
Oni su potisnuti u pozadinu i postupno su izumrli.
Pribli¥no istodobno, na istome prostoru razvila se druga grana hominida, sposobnija za razvoj. To je
bio homo od kojega potje©u ona ¥iva biùa koja se veù ubrajaju u vrstu ©ovjeka. Homo je hodao takoœer
uspravno, njegovo lice i karli©ni zglob izri©ito su podsjeùali na iste dijelove tijela danaßnjeg ©ovjeka, a obu-
jam mozga mu je iznosio veù 560 – 750 cm3. Ÿenke su se kukovljem novog oblika prilagoœavale za raœanje
potomaka s veùom glavom, ali su zbog toga nespretnije hodale. Nalazi svjedo©e da se njihov broj na neko
vrijeme toliko smanjio da su umalo izumrli. Razvoj brojnih vrijednih sposobnosti, meœutim, osigurao im je
da pre¥ive, ßtoviße, nadja©ali su svoju okolicu. Svoja su oruœa izraœivali sami. Zgrabili su neki prikladan
bazaltni ili kremeni kamen i udarajuùi jedno o drugo strßeùe oßtre dijelove, odstranili ih, ili su baß na taj na©in
naoßtrili kamen. Tako su nastala izvrsna oruœa za bacanje ili rezanje ©ime su mogli uloviti manje ¥ivotinje,
komadati meso, rezati ko¥u.
prema Zsuzsanni Juhari
Népszabadság, 1. velja©e 1997.
Sastav i raspored stanovnißtva, gustoùa naseljenosti

Drußtva koja se pomlaœuju i ona koja stare
Sastav stanovnißtva prema dobi i spolu pokazuje piramida stanovnißtva
koja se sastoji od starosnih skupina od po pet godina, a ujedno prikazuje i sastav
prema spolovima. S piramide stanovnißtva mo¥emo pro©itati s jedne strane vre-
menski demografski razvoj, a s druge strane danaßnje stanje nastalo demografskim
Njema©ka fivedska
100 100
95 95
90 90
mußkarci 85 ¥ene mußkarci 85 ¥ene
80 80
75 75
70 70
65 65
60 60
55 55
50 50
45 45
40 40
35 35
30 30
25 25
20 20
15 15
10 10
5 5
0 0
10 8 6 4 2 0 10 8 6 4 2 0 év 0 2 4 6 8 10
év 0 2 4 6 8 10
Brazil Tanzanija
100 100
95 95
90 90
mußkarci 85 ¥ene mußkarci 85 ¥ene
80 80
75 75
70 70
65 65
60 60
55 55
50 50
45 45
40 40
35 35
30 30
25 25
20 20
15 15
10 10
5 5
0 0
10 8 6 4 2 0 év 0 2 4 6 8 10 10 8 6 4 2 0 év 0 2 4 6 8 10
rok
189. DOBNA STRUKTURA STANOVNIfiTVA RAZVIJENIH ZEMALJA I ZEMALJA U RAZVOJU, 1994.
239
razvojem, dapa©e, pru¥a nam prognozu i o vjerojatnim zbivanjima u skoroj

buduùnosti, o formiranju stanja radne snage.
Dobnu strukturu mo¥emo podijeliti na tri velika naraßtaja: mlaœi od 15 go-
dina su djeca (mlado stanovnißtvo), naraßtaj izmeœu 15 godina i 64 godine su
odrasli (zrelo stanovnißtvo), a 65-godißnjaci i stariji od njih ©ine naraßtaj starih
(staro stanovnißtvo)
Visok udio mladih naraßtaja karakteristi©an je za najnerazvijenija drußtva
gdje oni ©ine 45 – 50% stanovnißtva (Uganda, Zambija, Kenija, Nikaragva). U tu se
kategoriju ubrajaju najsiromaßnije zemlje koje se oslanjaju gotovo samo na
poljoprivredu. Visoku stopu nataliteta prati visoka stopa mortaliteta, a ova zadnja
pogaœa sve naraßtaje. Zbog toga nakon raœanja brzo se smanjuje broj svih naraß-
taja, malo njih dospije meœu starije naraßtaje ©iji udio iznosi svega 2 – 4 % od
ukupnoga stanovnißtva. Zato je o©ekivano trajanje ¥ivota pri roœenju nisko, varira
izmeœu 45 i 50 godina. Dje©ji je rad proßiren u ßirokome krugu, zbog nedostatka
mirovinskih ustanova rade i stari ljudi, iako njih u nekim tradicionalnim drußtvi-
ma (Kina, Indija) uzdr¥ava velika obitelj koja zajedno ¥ivi.
U drußtvima u razvoju joß je uvijek visok broj raœanja, ali se stopa mortalite-
ta veù smanjuje, zbog toga udio radno sposobnoga stanovnißtva je znatniji. Od
ukupnoga stanovnißtva udio djece iznosi 35 – 45%, a starog naraßtaja 3 – 5%. U tu
skupinu spadaju drußtva razli©itog tipa. S jedne strane to su zemlje u razvoju koje
raspola¥u skromnim gospodarstvom (npr. Sudan, Mauritanija, Bangladeß, Filipini,
Bolivija, Paragvaj), s druge strane arapske naftne zemlje (npr. Libija, Saudijska
Arabija, Kuvajt). U tim se drußtvima produljilo o©ekivano trajanje ¥ivota, ali joß
malo njih dospijeva u stare naraßtaje.
Piramida stanovnißtva razvijenijih drußtava sli©na je koßnici. Mladi naraßtaji
i naraßtaji srednje dobi pribli¥no istoga broja nadograœuju se jedno na drugo,
piramida se su¥ava samo kod starijih naraßtaja. Broj stanovnißtva se skladno poveùa-
va, znatno se povisuje o©ekivano trajanje ¥ivota, a usporedno s tim drußtvo stari:
udio mladih smanjuje se na 20 – 26%, a udio starih se povisuje na 9 – 13%. U tu se
skupinu ubrajaju veùinom razvijena drußtva Novoga svijeta (SAD, Australija).
U drußtvima gdje broj stanovnika stagnira, odnosno smanjuje se, udio
mladih naraßtaja iznosi samo 16 – 20% od ukupnoga stanovnißtva. Zbog produlji-
vanja o©ekivanoga trajanja ¥ivota, udio starih naraßtaja se povisi na 15 – 20%, tj.
pribli¥i se, ßtoviße, dosti¥e udio mladih naraßtaja (Danska, Njema©ka, fivedska,
fivicarska). Stanovnißtvo brzo stari, njegov se broj postupno stabilizira, a zatim se
po©inje smanjivati. Piramida stanovnißtva istanji se kod mladih naraßtaja. Udio
mladih u Njema©koj i Italiji iznosi svega 16%, u fivicarskoj i Danskoj 17%, u fived-
skoj, Belgiji i Nizozemskoj 18%.
Trajanje ¥ivota, omjer mußkaraca i ¥ena

Povißenje o©ekivanoga prosje©nog trajanja ¥ivota – kad sporijim, kad
br¥im ritmom – obi©no je karakteristi©an tijek za ukupno svjetsko stanovnißtvo.
O©ekivano prosje©no trajanje ¥ivota roœenih 1997. godine iznosi 67 godina.
Razlike izmeœu pojedinih zemalja, meœutim, samo su se ubla¥ile, ali nisu nestale.
240
2006.08.02
17:37
Page 241
manje od 15 osoba
15 – 39 osoba
40 – 69 osoba
70 – 99 osoba
viße od 100 osoba
nema podataka
241
190. MORTALITET DOJEN<ADI NA TISUÙU ŸIVO ROŒENIH, 1997.
Prosje©no trajanje ¥ivota ¥ena – zbog bioloßkih razloga – dulje je nego kod
mußkaraca. Katkad se to pravilo ipak narußi. U Indiji i Pakistanu dva spola imaju
iste izglede pri roœenju, a u Bangladeßu i Nepalu o©ekivano trajanje ¥ivota
mußkaraca viße je nego kod ¥ena. U tim drußtvima ¥ene tradicionalno dr¥e velik
drußtveni i gospodarski teret, zbog toga im je kraùe trajanje ¥ivota.
Unutar stanovnißtva dva su spola obi©no u ravnote¥i koju karakterizira fluk-
tuacija do neke mjere. U zemljama svijeta na 1000 mußkaraca otpada 900 – 1150 ¥ena,
veùa razlika pretpostavlja izvanredne drußtvene uvjete (ratovi, reguliranje raœanja).
Bioloßki red regulira i udio dvaju spolova unutar pojedinih naraßtaja.
Uvijek se raœa viße dje©aka nego djevoj©ica, zbog toga u mlaœim naraßtajima – u
Maœarskoj danas do 40 godina – uo©avamo vißak mußkaraca, a poslije se sve viße
javlja vißak ¥ena. U zemljama s vißkom mußkaraca ta promjena izostaje.
Gusto naseljena podru©ja svijeta

Goleme su mase ljudi usredoto©ene (koncentrirane) u nekoliko podru©ja
Zemlje s razmjerno ograni©enom povrßinom gdje je gustoùa naseljenosti veoma
visoka. Koncentracije stanovnißtva svijeta veoma su razli©ite i prema nastajanju i
starosti, a i prema obilje¥jima.
Razvoj dvaju veoma gusto naseljenih azijskih sredißta dose¥e do po©etka
povijesnog doba. <injenica je da kada su europske civilizacije staroga vijeka prvi put
saznale o postojanju Kine i Indije, njih su veù onda smatrali dvjema najnaseljenijim
zemljama svijeta. Na podru©ju te dvije zemlje – od starog vijeka do danas – nisu se
znatno izmijenile prilike po kojima se one u osnovama razlikuju od kasnijih europ-
skih i sjevernoameri©kih koncentracija stanovnißtva. U Aziji se, naime, su¥ivot veliko-
ga broja stanovnißtva od po©etaka temeljio na poljoprivredi, a prva sredißta koncen-
tracije stanovnißtva poklapaju se s podru©jima na kojima je na starovjekom Istoku bila
razvijena natapna zemljoradnja. Novijeg je datuma samo koncentracija stanovnißtva
u Japanu i Koreji, a to je veù djelomi©no posljedica industrijske revolucije.
Odlu©ujuùe podru©je europske koncentracije stanovnißtva jest zapadna
Europa koja veoma brz porast stanovnißtva u potpunosti mo¥e zahvaliti industrij-
skoj revoluciji. Najmlaœa koncentracija stanovnißtva, koja se u posljednjem stoljeùu
najdinami©nije razvijala, formirala se u industrijskoj regiji SAD-a, na atlantskoj
obali i du¥ Velikih jezera.
Prosje©na gustoùa naseljenosti u zapadnoeuropskoj i isto©noazijskoj koncentraciji
veùa je od 300 osoba/km2, dok je u ju¥noazijskoj i sjevernoameri©koj koncentraciji 250-
ak osoba/km2. Osim velikih povezanih koncentracija stanovnißtva, na Zemlji se formi-
ralo joß dosta manjih, izdvojenih, gusto naseljenih podru©ja kao ßto su npr. otok Java,
delta rijeke Nila, sredißnji dio Meksi©ke visoravni, Donjecki bazen, fileska. Zadnje dvije
koncentracije razvile su se na temelju industrije, a ostale na temelju poljoprivrede.
Nenaseljena i rijetko naseljena podru©ja svijeta

Obilje¥ja jedva naseljenih ili nenaseljenih podru©ja svijeta veoma su razli©ita.
Meœu njima se nalaze polarne zone, pustinjska podru©ja, praßume tropskog i
242
2006.08.02
17:37
Page 243
gusto naseljeno, brzi porast
gusto naseljeno, umjereni porast
rijetko naseljeno, brzi porast
rijetko naseljeno, umjereni porast
jedva naseljeno, nenaseljeno
243
191. RAZLI<ITE VRIJEDNOSTI GUSTOÙE NASELJENOSTI I PORASTA STANOVNIfiTVA NA ZEMLJI, 1994.
sjevernog umjerenog pojasa (kißne ßume, tajga), a na svim zemljopisnim ßirinama

regije visokih planina.
Najmanje naseljena podru©ja naße Zemlje nalaze se oko Sjevernoga polarnog
podru©ja. Na ju¥noj polutki kopna ne dosti¥u 60. stupanj zemljopisne ßirine,
ßtoviße, kod Afrike i Australije ni 40. stupanj, Antarktika je pak nenaseljena.
U polarnim podru©jima Kanade i Euroazije, u pojasu tundre i na sjevernom
rubu tajge na jednog stanovnika otpada 100 – 1000 km2. Stanovnißtvo ¥ivi
raßtrkano, nomadizirano. U novije se vrijeme ljudi zimi povla©e u stalna naselja. Ta
se promjena na©ina ¥ivota ßiri meœu azijskim lova©kim narodima, meœu
Indijancima u Aljasci i Kanadi, pa ©ak i meœu Eskimima. Takoœer se meœu najrjeœe
naseljene prostore ubrajaju i pustinje. Na 1 km2 njihove povrßine obi©no ne ¥ivi
nijedna osoba. Naravno, pustinje i polupustinjske stepe koje ih okru¥uju nisu jed-
nako naseljene, odnosno nenaseljene. Najmanje ljudi (na 100 – 300 km2 1 osoba)
¥ivi u Kalahariju i na isto©nom dijelu Sahare, dok je gustoùa naseljenosti u
Atacami, a australskoj Velikoj pjeß©anoj pustinji, odnosno u srednjoazijskim
pustinjama pribli¥no 1 osoba/km2.
Meœu rijetko naseljene prostore ubrajaju se i ona podru©ja Zemlje gdje je ¥iva
priroda – nasuprot polarnim i pustinjskim zonama – u naponu svoje snage. To su
tropskim praßumama pokriveni pojasovi Afrike, Ju¥ne Amerike i Azije. Bujna,
gusta d¥ungla, u koju ne mo¥e prodrijeti ni ekvatorsko sunce, nije privla©ila nase-
ljenike, osim ako nisu nasilu stigli tamo.
U Africi je dosta rijetko naseljena zavala Konga gdje na 1 km2 obi©no ¥ivi 2-3
©ovjeka, a naseljavaju je ponajprije plemena (npr. Pigmejci) koja se povla©e ispred
drugih napada©kih naroda. U Ju¥noj Americi na podru©ju golemih plavnih praßuma
– u „Zelenom paklu” – du¥ Amazone i njezinih pritoka velikih kao Dunav, gustoùa
naseljenosti manja je od 1 osobe/km2. Azijski ekvatorski pojas ograni©en je uglavnom
na indone¥anske otoke i Novu Gvineju. Dio tog pojasa ubraja se meœu najnapu©enije
prostore svijeta (Java: 860 osoba/km2; Bali: 520 osoba/km2), dok je gustoùa nase-
ljenosti sredißnjeg dijela Sumatre i Kalimantana (Borneo), odnosno Nove Gvineje pri-
bli¥no ista kao u ekvatorskom pojasu Afrike i Brazila (2 – 9 osoba/km2).
Pojasovi visokih planina na svim kontinentima spadaju meœu rijetko nase-
ljene prostore, ali je sve manji broj stanovnika vezan uz razli©ite visinske to©ke. U
Europi i Australiji podru©ja iznad 2000 m veù su nenaseljena, a u tropskim i sup-
tropskim visokim planinama (Afrika, Meksiko, Ju¥na Amerika), zatim u Tibetu sa
svje¥om klimom gustoùa naseljenosti joß je znatna (7 – 20 osoba/km2) i na visini
od 2-4000 m.
Demografska tranzicija u pojedinim razdobljima drußtveno-gospodarskog

razvoja rezultira stanovnißtvom s razli©itom dobnom strukturom. Za
stanovnißtvo u brzom porastu svojstven je vißi udio mladih naraßtaja, dok
stanovnißtvo sa sporijim porastom obilje¥ava vißi udio starijih naraßtaja.
Diljem svijeta produ¥ava se o©ekivano prosje©no trajanje ¥ivota pri roœenju.
U razvijenijim drußtvima ¥ene ¥ive obi©no 5-6 godina dulje od mußkaraca,
244
otud je vißak ¥ena. U nerazvijenijim drußtvima, osobito u islamskim zemlja-

ma, ¥ene izdr¥avaju veùe terete, zato su tamo u veùini mußkarci.
Na podru©ju Zemlje formirale su se ekstremne vrijednosti gustoùe nase-
ljenosti. Jedan tip prostora s gustoùom naseljenosti od 250 osoba/km2 jest
koncentracija stanovnißtva u ju¥noj i isto©noj Aziji koja se temelji na poljo-
privredi, a drugi je tip europska i sjevernoameri©ka koncentracija stanovnißt-
va nastala pod utjecajem industrijske revolucije. Nenaseljeni ili rijetko nase-
ljeni prostori jesu pojas tajge i tundre, pustinje, tropske praßume i podru©je
visokih planina. Prosje©na gustoùa naseljenosti na tim se prostorima mijenja
izmeœu 1 osobe i 10 osoba/km2.
Naselja i proces urbanizacije

Selo je najstariji i najraßireniji oblik ljudskog naselja
Najtrajniji, vidljivi elementi ©ovjekove kulture jesu naselja. Uvjet nastajanja
prvih sela u neolitiku bio je po©etak poljoprivredne proizvodnje. Usporedno s
poveùanjem broja stanovnißtva umnogostru©io se broj sela koja su pru¥ala dom
zemljoradni©kom i sto©arskom stanovnißtvu. Do pojave industrijske revolucije
prete¥ita veùina svjetskoga stanovnißtva ¥ivjela je na selu.
Od toga se vremena udio stanovnißtva koje ¥ivi od poljoprivrede smanjio veù
dobrano ispod 40%, ali se to smanjivanje u broju sela nije moglo uo©iti. Sastav
naselja mnogo je trajniji od profesionalne strukture stanovnißtva. U najrazvi-
jenijim zemljama samo 4-5% radno aktivnoga stanovnißtva radi u poljoprivredi, ali
na selu ¥ivi 15 – 20% stanovnißtva. U razvijenijim zemljama dio sela razvio se u
grad, drugi je dio zadr¥ao zna©ajke sela, ali se njihovo stanovnißtvo veù apsolutno
ne ve¥e ili jedva ve¥e uz poljoprivredu. Ta su sela izgubila svoju tradicionalnu
ulogu, u jednom njihovu dijelu stvorena su industrijska i uslu¥na radna mjes-
ta, drugi im se dio pretvorio u mjesto stanovanja, u naselja spavaonice. Razvoj
prometa omoguùio je da stanovnici tih naselja spavaonica postanu dnevni
migranti, tj. da svakodnevno putuju na rad u obli¥nje gradove.
Drußtva s najviße sela nalaze se u Africi i Aziji. Najveùi udio seoskoga
stanovnißtva ima Butan (99%), ali i u mnogim afri©kim zemljama (Burundi,
Ruanda, Mozambik) viße od 90% stanovnißtva ¥ivi na selu, drugdje (Nepal,
Malavi, Bangladeß, Vijetnam) taj je udio vißi od 80%.
Tipovi seoskih naselja

Na svijetu postoji viße milijuna sela, a njihovo tipiziranje mo¥e se obaviti na
viße na©ina. Klasificirati ih mo¥emo i prema veli©ini i prema broju njihova
stanovnißtva.
Najmanju jedinicu naselja ©ine osamljena, raßtrkana naselja koja su se pojavi-
la u odreœenome povijesnom razdoblju, a njihova je masovna pojava geografski
245
246
2006.08.02
17:37
Page 246
iznad 80%
60 – 79%
40 – 59%
20 – 39%
ispod 20%
nema podataka
192. UDIO GRADSKOGA STANOVNIfiTVA U ODNOSU NA CJELOKUPNO STANOVNIfiTVO, 1997.

ograni©ena. Najstarija raßtrkana naselja pojavila su se izmeœu XI. i XIII. stoljeùa

na nekada ßumom pokrivenim prostorima srednje i zapadne Europe. Poveùan broj
zemljoradnika do zemlje je mogao doùi kr©enjem ßuma, gradeùi tamo raßtrkana
naselja koja su se o©uvala ponajprije u zapadnom dijelu Engleske, na podru©ju
Francuske, a u manjoj mjeri u Njema©koj.
U XVI. – XVII. stoljeùu u Engleskoj, fivedskoj i Njema©koj umjesto zbijenih
seoskih naselja pojavila su se raßtrkana naselja: u tim su zemljama izvrßili
komasaciju zemljoposjeda i tako su – prije na parcele podijeljeni posjed – iznajmili
u jednom komadu, a njihovi su se vlasnici naselili na toj zemlji.
U Maœarskoj su u XVIII. stoljeùu, nakon istjerivanja Turaka, opustjele pros-
tore opet naselili zemljoradnici osnivajuùi salaße. Poveùanje broja salaßa nastavilo
se nakon reguliranja Tise sredinom XIX. stoljeùa na podru©jima zaßtiùenim od
poplava, a zavrßilo se proßirivanjem vinogradarstva na pjeß©anim podru©jima
potkraj XIX. i po©etkom XX. stoljeùa.
U Sjevernoj i Ju¥noj Americi, u ju¥noj Africi i Australiji, takoœer izmeœu XVII.
i XIX. stoljeùa, dovrßeno je zauzimanje zemlje kolonista koji su na svojoj zemlji
osnovali farmerska naselja.
Broj stanovnika na raßtrkanim naseljima kreùe se izmeœu 1 i 10 osoba.
Izmeœu raßtrkanih naselja i zbijenih sela prijelaz ©ine obi©no nesamostalne
jedinice naselja s 10 – 100 stanovnika. Taj se tip naselja proßirio u Njema©koj,
Velikoj Britaniji i Angloamerici, a u Maœarskoj ih zastupaju grupni salaßi
Nyírséga.
Veli©ina zbijenih seoskih naselja varira na veoma ßirokoj skali ovisno o regio-
nalnim i mjesnim prirodnim okolnostima, o razli©itim drußtvenim prilikama. Njihov
broj pu©anstva kreùe se od 100 do viße tisuùa stanovnika. Prema broju stanovnika
razlikujemo sitna sela (100 – 500) stanovnika, mala sela (500 – 2000 stanovnika), veli-
ka sela (2000 – 10 000 stanovnika) i golema sela (10 000 – 40 000 stanovnika). Najviße
sitnih i malih sela ima u srednjoj i zapadnoj Europi, velikih sela u isto©noj i ju¥noj
Europi, Africi i Latinskoj Americi, a golemih sela u isto©noj Aziji. Naravno, to ne zna©i
da se navedeni tipovi sela nalaze samo u danim prostorima.
Grad u vremenu i prostoru

Od ranih povijesnih razdobalja pa sve do danas gradovi su najnapu©eniji
prostori ©ovjekova su¥ivljenja. Njihov nastanak, razvoj i ßirenje bili su u tijesnoj
vezi s nekom prekretnicom razvoja svagdaßnjega drußtva koja je donijela
uspon, s diferenciranjem drußtva, s proßirivanjem raspodjele rada.
Prvi su se gradovi pojavili prije oko 6000 godina. Do sljedeùeg vala utemelji-
vanja gradova doßlo je u srednje vijeku. Razvoj gradova tijekom XVIII. i XIX. sto-
ljeùa bio je rezultat industrijske revolucije, a doveo je do napretka brojnih pri-
jaßnjih gradova. Industriji je bila potrebna velika masa novih sirovina, pa su zbog
toga iz ni©ega izrasli i mnogi novi gradovi industrijske revolucije.
Pod utjecajem industrijalizacije o¥ivjela je trgovina, promet i drußtvo koje se
organiziralo na novim temeljima, a sve je to donijelo brojne suvremene aktivnosti
koje su ubrzale izmjenu profesionalnom strukturom dotada prete¥ito
247
poljoprivrednoga stanovnißtva. Usporedno s ßirenjem toga tijeka jedna od

najkarakteristi©nijih demografskih pojava naßega doba postalo je masovno dose-
ljavanje stanovnißtva u gradove. Od po©etka XX. stoljeùa gradsko se stanovnißt-
vo 4-5 puta br¥e poveùavalo od veoma brzog ritma porasta stanovnißtva. Godine
2000. na svijetu je ¥ivjelo viße od ßest milijardi ljudi od kojih je veù 46% ¥ivjelo u
gradovima.
Urbanizacija i urbaniziranje
Porast broja gradova, brzi porast broja gradskoga stanovnißtva, neprekinuto
poveùanje udjela stanovnißtva gradova, nov i osobit na©in ¥ivota unutar tog tipa
naselja zajedno karakteriziraju povijesni proces koji danas nazivamo urbanizaci-
jom. Stupanj urbanizacije na pojedinim podru©jima svijeta razli©it je, a razlike
uglavnom ovise o razvijenosti danoga drußtva.
Najvißi stupanj urbanizacije postigli su Belgija i Kuvajt gdje 97% stanovnißt-
va ¥ivi u gradovima. Skupina zemalja koja slijedi iza njih – s 80 – 92% gradskoga
stanovnißtva – dosta je razli©itog sastava: meœu njih spadaju razvijene zemlje
zapadne Europe (Velika Britanija, Island, Nizozemska, Luksemburg, Njema©ka,
Danska, fivedska), Australija, Novi Zeland, Izrael, Tajvan, zatim srednje razvijene
Rije©ni otok
(Pariz)
o
pn
more
ko
Rije©ni zavoj
(Bern, New Orleans) Otok blizu kopna
(Venecija, Zanzibar)
zaljev
more
Morski zaljev Vrh brijega

Poluotok (Tokio, Rio de Janeiro) (Budim, Salzburg)
(San Francisco, Bombay)
Most, prijelaz
Ußùe rijeke (Gyôr, Frankfurt)
(Segedin, Passau)
193. <INITELJI KOJI SU IMALI ULOGU U OSNIVANJU GRADOVA U RANOM RAZDOBLJU
248
arapske naftne zemlje (Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrain) i neke zemlje
Latinske Amerike (Urugvaj, Venezuela, Argentina, <ile).
U Sjedinjenim Ameri©kim Dr¥avama i Kanadi, koje se nalaze meœu
najrazvijenijim zemljama svijeta, oko 3/4 stanovnißtva takoœer ¥ivi u gradovima,
ali se ritam urbanizacije u tim zemljama donekle usporio. Prenapu©eni vele-
gradovi viße nisu toliko privla©ni, poja©ao se tijek „protuurbanizacije”, ponovno
je na cijeni kvaliteta seoskog na©ina ¥ivota. Ta se pojava javlja i u nekim europskim
zemljama koje su dostigle visok stupanj urbanizacije.
U razvijenijim drußtvima brzo se poveùavao broj gradskoga stanovnißtva i
postupno je dospio u veùinu. I u seoskim se naseljima postupno ßirio svojstven
na©in ¥ivota i vladanje „na gradski na©in”, zatim gradska graœevinska tradicija i
komunalne usluge. Razlike izmeœu sela i grada postajale su sve manje, po©ela je
preobrazba seoskih naselja u sve ßirem krugu, sela su u mnogo ©emu po©ela sli©iti
gradu. Pribli¥avanje je po©elo elektrifikacijom, nastavilo se izgradnjom komunali-
ja (vodovod, plinovod, kanalizacija), a na kraju je preuzet i gradski na©in izgrad-
nje. Sve je to utjecalo na odnose zajednice, na tradiciju potroßnje i kulturnu tradi-
ciju seoskoga drußtva. Taj tijek nazivamo urbaniziranjem.
Prirodni i drußtveni ©initelji koji su imali ulogu

u osnivanju gradova
U nastajanju gradova osnovanih u starom i srednjem vijeku, gotovo je uvijek
imao ulogu prirodni okoliß koji je pru¥ao neku prednost. U po©etku su to bile
uglavnom okolnosti koje su slu¥ile obrani, poslije su privla©nu moù imale
morske obale povoljne za robnu razmjenu i prijevoz, te rijeke koje su davale vodu
za natapanje. Odli©an primjer za polo¥aj koji slu¥i ciljevima obrane jesu ovi
gradovi: Atena, peruanski Cuzco, austrijski Salzburg ili Budim.
Rije©ni ili morski otoci takoœer su pru¥ali odli©nu zaßtitu. Zbog toga je stara
jezgra Pariza graœena na otoku Sene, Zanzibar na otoku Indijskog oceana koji le¥i
blizu kopna, Venecija na pjeß©anim oto©iùima Jadranskog mora ili Stockholm na
hridi koja le¥i kod dodira jezera Mälaren i Balti©kog mora. Sli©an polo¥aj imaju i
Hongkong i Singapur.
Isto tako, zbog povoljnih okolnosti obrane, gradovi su se osnivali na kraju
uskog poluotoka koji se pru¥a u more (Bombay, San Francisco, Dakar), u
unutraßnjim stranama zaljeva ili uskih fjordova (Oslo, Melbourne, Tokio), u
ljevkastim rije©nim ußùima (London, Hamburg, Bordeaux, Baltimore), u takvim
zavojima rijeka koji ©ine gotovo pun krug (Bern, New Orleans).
Srednjovjekovni gradovi graœeni na su¥enim odsjecima rijeka pogodnim za
prijelaz (Frankfurt = gazißte Franaka, Peßta) nisu tra¥ili prednosti za obranu, nego
prednosti za trgovinu.
Gradovi nastali pod utjecajem industrijske revolucije takoœer su uzimali u ob-
zir prirodne ©initelje. Oni su graœeni prvo kod nalazißta ugljena i ¥eljezne ruda©e,
poslije na morskim obalama i pokraj plovnih rijeka. Razvoj prometa i kopnenoga
prijevoza postupno su razrjeßavali ta ograni©enja, ali zbog potrebe stanovnißtva i in-
dustrije za vodom sve do danas je oko 60% gradova vezano uz manje ili veùe rijeke i
morske obale.
249
Dinamika urbanizacije: odbojna i privla©na sila
U razvoju danaßnjega visokog udjela gradskoga stanovnißtva sudjelovale su

gospodarske i drußtvene sile koje se opùenito javljaju iz dva smjera: s jedne strane to
su „odbojne sile” koje su se pojavile u poljoprivrednim, seoskim prostorima; s
druge strane to su u gradovima poja©ane „privla©ne sile”. Te se sile u razvijenim
regijama i regijama u razvoju ne javljaju u isto vrijeme, a i sußtinski se razlikuju.
Od odbojnih sila koje su se pojavile u prvoj polovici XX. stoljeùa na seoskim
prostorima razvijenijih zemalja Staroga svijeta, tj. u Europi i Japanu, najva¥niju
ulogu imala je nestaßica zemlje koja je nastupila usporedno s brzim porastom
stanovnißtva. Na angloameri©kom prostoru smanjila se potreba ljudske radne snage
zbog brzoga tehnoloßkog razvoja i ßirenja mehanizacije. Taj se tijek u zadnjih 50 godi-
na ponovio i u Europi i Japanu. Suvißno agrarno stanovnißtvo krenulo je u gradove.
Odbojne sile u nerazvijenim drußtvima imaju drugo obilje¥je. Dio proizvod-
nih snaga bavi se monokulturnom proizvodnjom ©iji su proizvodi namijenjeni na
svjetsko tr¥ißte. Nekoliko godina sa slabim prinosom ili smanjenje potra¥nje i
opadanje cijena tih proizvoda dovodi do propasti proizvoœa©a. Nestalna je i si-
gurnost proizvoœa©a koji proizvode za samoopskrbu. Propalo seljaßtvo, gladno
seosko stanovnißtvo u velikome broju napußta svoju zemlju i bje¥i u gradove.
Migraciju su poveùali i drußtveni sukobi i ratno stanje.
U razvijenim zemljama u gradovima su se pojavile trajne, sve ßire i ja©e
privla©ne sile. Industriji i specijaliziranim uslu¥nim djelatnostima bilo je potreb-
no sve viße radne snage, a one su – nasuprot poljoprivredi – pru¥ale vißi dohodak
i privla©an gradski na©in ¥ivota.
U zemljama u razvoju slabija industrijalizacija i usluge na ni¥em stupnju
jedva su imale privla©nu silu.
U razvijenim drußtvima odbojne i privla©ne sile bile su manje-viße u
ravnote¥i. Ponuda radnih mjesta u gradovima mogla je primiti velikobrojnu pri-
doßlu radnu snagu i osigurati joj moguùnost naseljavanja i drußtveni uspon.
U zemljama u razvoju broj onih koji su iz provincije pridoßli u grad
vißestruko je veùi od radnih mjesta i moguùnosti egzistencije koje pru¥aju gradovi.
U velegradovima zemalja u razvoju u zadnjih ©etiri desetljeùa stanovnißtvo se
poveùalo za 5 – 15 puta. U novim velegradovima toga prostora 30 – 60% stanovnißt-
va ¥ivi u limenim potleußicama koje su se namno¥ile u predgraœima. Ÿivotne prilike
toga stanovnißtva ©esto su bjednije nego ßto su bile u napußtenim domovima.
Val urbanizacije ßiri se prema ekvatoru

Urbanizacije je najintenzivnija izmeœu tridesetih stupnjeva sjeverne i ju¥ne
zemljopisne ßirine, istodobno on se u umjerenim pojasovima smanjuje. U XIX.
stoljeùu urbanizacija je bila brza u zemljama koje le¥e na srednjim ßirinama. Godine
1900. ©etiri grada s najviße stanovnika bili su London, Pariz, New York i fianghai.
Otada se milijunski ili veùi gradovi postupno pomi©u prema ni¥im zemljopisnim ßiri-
nama, prema ekvatoru. Prosje©na vrijednost zemljopisne ßirine bila je 1920. godine
44°30′, 1940. godine 39°20′, 1960. godine 35°44′, a 1995. godine 31°.
250
Posljedice urbanizacije: veliki gradovi,

aglomeracije, megalopolisi
Prvu, dugu etapu urbanizacije – u Europi, a osobito na podru©ju Angloamerike
– karakterizirao je masovni dolazak stanovnißtva u gradove. Osobito je brzo bilo
poveùanje broja stanovnißtva u gradovima s povoljnim polo¥ajem, u njima se kon-
centrirao sve veùi broj ljudi. Nastali su milijunski ili vißemilijunski gradovi. U
velikim gradovima, ©iji se broj stanovnika stalno poveùavao, gustoùa naseljenosti
bivala je sve veùa, administrativno podru©je gradova brzo je postalo prenapu©eno.
Industrijska poduzeùa uklijeßtena meœu stambene ©etvrti i sve veùi promet nametali
su gradskom stanovnißtvu sve te¥e podnoßljive terete.
Pod utjecajem tih okolnosti prenapu©eni su veliki gradovi „eksplodirali”,
po©elo je iseljavanje stanovnißtva, tj. razvoj prigradskih naselja (aglomeracija).
Taj je tijek omoguùio razvoj prometa, osobito ßirenje automobila u ßirokome
krugu, a potpomogao je i decentralizaciju gradskoga stanovnißtva. Sve je po©elo
iseljavanjem stanovnißtva s visokim dohotkom, a zatim su njih slijedili i srednji
slojevi. Zaposleni stanovnici gradova spavaonica postali su dnevni migranti.
Prigradska su naselja administrativno postala neovisna o sredißnjem gradu. S
poveùanjem njihova broja nastao je sve ßiri prsten oko sredißnjega grada, a dnevni su
migranti na radno mjesto morali putovati na sve veùe udaljenosti. Broj stanovnißtva
aglomeracije postupno se pribli¥io, a zatim znatno nadmaßio broj stanovnika srediß-
njega grada. Viße od 1/3 stanovnißtva SAD-a ¥ivi u prigradskim naseljima. Nakon
iseljavanja bogatijega stanovnißtva slijedilo je iseljavanje trgovinske i bankovne
mre¥e, a zatim i iseljavanje „©istih” radnih mjesta (npr. grafi©ka industrija, ra©u-
nalstvo) u tzv. industrijske parkove. Naime, prigradska su naselja prihvatila samo
NEKI VELIKI GRADOVI I NJIHOVA AGLOMERACIJA (1990./95.) (U MILIJUNIMA)

S aglome- S aglome-
Sredißnji grad Sredißnji grad
racijom racijom
Europa Azija
Pariz 2,2 9,3 Sanghai 7,8 13,5
Madrid 3,0 5,0 Tokio 7,9 11,6
Atena 0,7 3,1 Peking 5,8 10,8
Angloamerika Bombay 9,9 12,6
New York 7,3 18,1 Calcutta 4,4 11,0
Los Angeles 3,5 14,5 Latinska Amerika
Chicago 2,8 8,1 Sao Paulo 9,5 12,6
San Francisco 0,7 6,3 Rio de Janeiro 5,3 11,4
Afrika Buenos Aires 2,9 12,6
Kairo 6,7 12,0 Mexico 8,2 21,8
Lagos 4,0 5,7 Monterrey 1,1 3,3
251
Porast izgra¥ene povrßine 194. POVEÙANJE POVRfiINE

do do do do Industrijsko i lu©ko TOKIJA IZMEŒU 1900. I 1990.
1888. 1914. 1946. 1980. podru©je
(djelomi©no od
mora preoteta
„nova zemlja”)
takva radna mjesta. Odla-
zak bogatih kupaca u pri-
gradska naselja prisililo je
i trgovinu na napußtanje
sredißnjega grada. Izmeœu
prigradskih naselja, u lako
Tokijski zaljev dostupnim prometnim
S ©vorißtima i pokraj pro-
metnih autocesta, smjeß-
0 15 km
teni su golema kupovna
J sredißta koja zadovoljava-
ju svim zahtjevima. Za
kupce koji dolaze automobilima izgraœena su velika parkiralißta.
U SAD-u je iseljavanje imuùnijega stanovnißtva dovelo u krizu gospodarenje
mnogih velikih gradova: broj stanovnika sredißnjeg grada po©eo se smanjivati,
znatan dio unutraßnjih dijelova grada postao je bezvrijedan i pretvorio se u etni©ka
geta. Planskim „ponovnim oplemenjivanjem” tih dijelova grada dio propalih
©etvrti poruße, njih zamjenjuju privla©nim, vrijednim stambenim naseljima i novim
gradskim sredißtem.
Urbanizacija prigradskih naselja u Europi bila je mnogo skromnija. Unu-
traßnji dijelovi grada – osim nekih iznimnih slu©ajeva (©etvrt dokova u Londonu) –
sa©uvali su svoj presti¥
formiran tijekom povijesti,
S
ostali su vrijedna i tra¥ena
mjesta stanovanja.
J
Boston Meœutim, oko veli-
0 150 km kih gradova zemalja u
razvoju nezaustavno se
mno¥e prigradska naselja,
New York ali u njima ne ¥ivi imuùni-
je stanovnißtvo, nego naj-
siromaßniji slojevi drußt-
va.
Na mjestima gdje se
Philadelphia milijunski velegradovi
Baltimore 1–100 osoba/km2 195. MEGALOPOLIS: GOLEMI

Washington 100–500 osoba/km2 GRAD NA OBALI
ATLANTSKOG OCEANA.
500–1400 osoba/km2
KRUGOVI ODGOVARAJU
viße od1400
BROJU STANOVNIfiTVA
osoba/km2
SREDIfiNJEGA GRADA
252
nalaze blizu jedan drugoga, sa svojim sve prostranijim prigradskim naseljima ©ine
goleme povezane zone gdje nastaju „mamutski” gradovi. Najveùa koncentracija
gradova na svijetu nastala je na atlantskoj obali SAD-a. Tu koncentraciju gradova
nazvali su megalopolisom (gr©ki: veliki grad) koji se prote¥e od Bostona do
Washingtona u duljini od 700-ak km gdje je usredoto©eno 80 milijuna stanovnika. Na
podru©ju SAD-a pretpostavlja se formiranje sli©nih megalopolisa du¥ Velikih jezera
izmeœu Chicaga i Clevelanda, odnosno na obali Tihog oceana i djelomi©no u kali-
fornijskoj Sredißnjoj dolini izmeœu San Francisca, Los Angelesa i San Diega. U Japanu
granice buduùeg megalopolisa ocrtavaju se na obali Tihog oceana na crti Tokio –
Nagoja – Osaka – Kobe. U Europi se takve koncentracije gradova nalaze u Velikoj
Britaniji u trokutu London – Liverpool – Leeds – London, u Njema©koj pak u srediß-
njem dijelu rajnsko-westfalske industrijske regije, u Ruhrskom podru©ju koje je veù
preßlo svoj vrhunac razvoja i gdje se broj stanovnißtva veù smanjuje. Skromniju
veli©inu ima nizozemski potkovi©asti grad Randstad koji je planski projektiran.
U najrazvijenijim drußtvima te¥nja za napußtanjem industrijom prenatr-
panoga, prenapu©enoga velegrada stvorila je nov tip grada – tehnopolis. U njima
su koncentrirani supertehnika i veliki intelektualni kapaciteti radi unapreœivanja
suvremene vrhunske tehnike. Prvi tehnopolisi osnovani su u Japanu, SAD-u,
odnosno na podru©ju zapadne Europe.
Selo je najstariji i najraßireniji oblik naselja u kojem joß i danas ¥ivi polovi-
ca ©ovje©anstva. Nekada je selo bilo potpuno povezano s poljoprivrednom
djelatnoßùu, ali je nakon industrijalizacije u razvijenijim drußtvima ta veza
djelomi©no ili potpuno nestala. Prema veli©ini i njihovoj novoj ulozi razliku-
jemo mnogo tipova sela. Osebujan je oblik usamljeno naselje (salaß, farma).
Prvi su gradovi nastali prije oko 6000 godina, a sljedeùi val osnivanja
gradova donio je srednji vijek. Slijedivßi rasprostranjivanje industrijske re-
volucije, brzo ßirenje urbanizacije razvilo se u XX. stoljeùu, a zahvatilo je ©itav
svijet. Pored urbanizacije, tj. poveùanja broja gradova i udjela gradskoga
stanovnißtva po©elo je i urbaniziranje, tj. ßirenje gradske infrastrukture i grad-
skog na©ina ¥ivota u seoskim naseljima. Nekada je kod osnivanja gradova
glavnu ulogu imao polo¥aj povoljan za obranu, a u novije vrijeme uzimaju se
u obzir prednosti za promet, trgovinu i opskrbu sirovinama.
U razvijenim drußtvima pridola¥enje u grad zajedno su formirale odbojna
sila koja se pojavila u poljoprivrednim prostorima i privla©na sila sve veùe
ponude radnih mjesta u gradovima. U nerazvijenim zemljama odbojna sila
provincije djeluje jednostrano jer su gradovi nesposobni primiti doßljake, a
masa nezaposlenih napu©uje ©etvrti bijede.
U razvijenim zemljama svijeta usporio se porast sredißnjih velikih gradova,
pridola¥enje stanovnißtva premjestilo se iz prenapu©enih sredißnjih gradova u
prigradska naselja. Dalje rastu, meœutim, aglomeracije. Preseljavanje stanovnißt-
va u prigradska naselja slijedilo je i preseljavanje radnih mjesta, bankovnih i
trgovinskih mre¥a. Veliki gradovi koji se nalaze blizu jedan drugoga, zbog sve
prostranijih prigradskih naselja sraßùuju, nastaju megalopolisi.
253
Podjela ©ovje©anstva prema jezicima i vjeri

Meœu osebujnim geografskim vanjskim pojavama ljudske kulture istaknuto
zna©enje imaju jezik i vjera. Kulture se neprekinuto obogaùuju, a time se mijenjaju
i razvijaju. Tijekom razvoja i jezici se postupno osuvremenjuju, ali o©uvaju svoje
osnovne crte. Najstabilniji elementi kulture jesu vjere, i premda se tijekom povijesti
u odreœenoj mjeri prilagoœavaju, sußtina njihovih prvobitnih nauka ostaje
nepromijenjena. Jezici viße razdvajaju, raß©lanjuju pojedine skupine ljudi, a velike
vjere mogu ujediniti raznojezi©na drußtva u veùe kulturne zajednice.
Jezici
Podjela stanovnißtva svijeta prema jezicima pokazuje veoma ßaroliku sliku
ßto slijedi iz vrlo velikoga broja govornih jezika. Jezikoslovci danaßnje ¥ive jezike
odjeljuju na viße stotina jezi©nih skupina, a unutar njih razlikuju oko 3000
samostalnih jezika.
Jezici koji imaju zajedni©ko podrijetlo ©ine po jednu jezi©nu skupinu. Od 16
najveùih jezi©nih skupina ßest se rasprostranilo barem na dva kontinenta, ostale su
se pak proßirile na po jednom kontinentu ili u joß manjim regijama.
U najßirem krugu rasprostranjeni jezici – kojima govori najviße ljudi na
svijetu – pripadaju indoeuropskoj jezi©noj skupini. Tim jezicima govori viße od
45% svjetskoga stanovnißtva. Prije velikih geografskih otkriùa bili su rasprostra-
njeni u Europi, odnosno u zapadnoj i ju¥noj Aziji. Tijekom kolonizacije udomaùili
su se gotovo na svim kontinentima. Njihovu najveùu skupinu ©ine europski jezici.
Keltski jezici nekada su bili rasprostranjeni po ©itavoj Europi, do danas se
o©uvao samo njihov neznatan dio.
Novolatinski jezici bili su rasprostranjeni na ju¥nom rubu Europe, a u zad-
nja ©etiri stoljeùa proßirili su se i u Latinskoj Americi.
Germanski jezici ßirili su se takoœer iz Europe i dospjeli u Sjevernu Ameriku,
Australiju, na Novi Zeland, u ju¥nu Afriku.
Slavenskim jezicima govore u isto©noj, srednjoj, jugoisto©noj Europi, ali su
oni duboko prodrli i na prostore srednje Azije, Sibira i Dalekog istoka.
Indoeuropskoj jezi©noj skupini pripadaju i neki samostalni jezici: gr©ki,
albanski, armenski. Baskijski jezik takoœer je samostalan, nema srodnika.
Veliku isto©nu skupinu indoeuropske jezi©ne skupine ©ine indijski jezici u
ju¥noj Aziji i iranski jezici na Srednjem istoku.
Znatno je manja ugro-finska (uralska) jezi©na skupina ©iji su se predstavnici
naselili veùinom u Europi.
Altajskoj jezi©noj skupini pripadaju turski narodi, odnosno Mongoli i
Mand¥uri.
Kavkaskoj jezi©noj skupini pripadaju mali narodi. Samostalni jezici bez
srodstva jesu japanski i korejski jezik.
254
DESET NAJRAfiIRENIJIH JEZIKA SVIJETA

Pribli¥an broj Pribli¥an broj
Jezik ljudi koji ga govore, Jezik ljudi koji ga govore,
u milijunima u milijunima
mandarinsko-kineski 800 bengalski 180
hinduski 400 bahasa (indone¥anski) 175
ßpanjolski 380 portugalski 165
engleski 330 ruski 142
arapski 190 japanski 125
Pripadnici dravidske jezi©ne skupine ¥ive u ju¥noj Aziji.

Na svijetu su drugi po broju jezici koji pripadaju kinesko-tibetansko-bur-
mansko-taiskoj jezi©noj skupini koja je rasprostranjena u isto©noj i jugoisto©noj
Aziji. Od tih jezika najviße ljudi na svijetu, viße od 800 milijuna osoba, govori man-
darinsko kineskim jezikom.
Razmjerno mali broj ljudi u jugoisto©noj Aziji pripada australazijskoj
jezi©noj skupini.
Takoœer je u jugoisto©noj Aziji i Oceaniji rasprostranjena australonezijska
jezi©na skupina.
Jezici hamitsko-semitske jezi©ne skupine raßireni su u arapskim zemljama,
Izraelu, Etiopiji i Somaliji.
U Africi razlikujemo tri skupine: sudanska jezi©na skupina raßirena je u poja-
su koji se neposredno dodiruje s arapskim jezi©nim podru©jem; bantuanska
jezi©na skupina proßirila se s dvije strane ekvatora; nilotska jezi©na skupina
rasprostranjena je u zoni izmeœu <ada i Tanzanije, a njezinim jezicima govori mali
broj ljudi.
Samostalne jezi©ne skupine ©ine koisanski jezici potisnuti na jug Afrike i
indijanski jezici koji su se o©uvali na podru©ju dviju Amerika.
Vjere
U povijesti ©ovje©anstva, prema pretpostavkama, prve vjere – zajedni©ki pri-
hvaùeno vjerovanje manjih ili veùih ljudskih skupina o postojanju od njih silnije,
natprirodne, svemoguùe sile – pojavile su se najranije prije 50 – 100 tisuùa godina.
Drußtva koja su bila ovisna o svom okolißu, na ni¥em stupnju svog razvoja slijedi-
la su prirodne vjere. fitovali su ¥ivotinje ili biljke koje su smatrali precima zajed-
nice (totemizam) ili su u ¥ivotinje, biljke, predmete svoje okolice utjelovljivali duh.
S tim duhovima ljudi s posebnim sposobnostima mogli su uspostaviti vezu
(vra©evi, ßamani, kult mrtvih). U nerazvijenijim drußtvima ameri©kih Indijanaca ili
na rubu potisnutih naroda sjevernog Sibira taj kult se odr¥ao sve do danas, a nje-
govi se ostaci nalaze i u velikim vjerama.
Drugu veliku skupinu vjera ©ine vjere koje se ne ve¥u uz pojedinu osobu,
nego se ve¥u uz tra¥enje i prepoznavanje pretpostavljenih istina i zakona svije-
255
ta. Na podru©ju Indije tijekom 2. tisuùljeùa pr. n. e. razvile su se prirodne vjere,

odnosno kultovi koji ©ine prijelaz prema kasnijim jednobo¥a©kim vjerama. Temelj
svega bio je viße tisuùa godina stari hinduizam iz kojega je izrastao brahmanizam
koji je ozakonio kastinski sustav, a zatim budizam koji je htio razgraditi taj sustav.
Baß zbog toga nastojanja ubrzo je potisnut iz Indije.
Danas je hinduizam ograni©en na podru©je Indije, a vjernike mo¥e steùi samo
meœu onima koji su roœeni u kastinskom sustavu. Budizam je u svom izvornom
obliku potisnut na Dekanski poluotok i na unutraßnja podru©ja Kine. Budizam je,
meœutim, bio prikladan da se stopi s tradicionalnim mjesnim vjerama i tako se
proßirio po cijeloj Aziji. Regionalne ina©ice koje se u znatnoj mjeri razlikuju od
izvorne vjere: u Tibetu i Mongoliji lamaizam, u Kini taoizam i konfucionizam, u
Japanu ßintoizam. Zadnja tri se viße mogu smatrati filozofskim nau©avanjima, a ne
vjerama. Korejci i prete¥iti dio Kineza su tzv. univerzisti, taj je svjetonazor mjeßa-
vina budizma i drugih nau©avanja. U Indiji malobrojne sljedbenike imaju joß dvije
vjere: jednobo¥a©ka vjera sik koja se sastoji od elemenata hinduizma i islamske
vjere, te d¥anaizam koji se odvojio od hinduizma i propovijeda askezu.
Najrazvijenije vjere temelje se na vjeri u jednog boga. Zajedni©ka im je
zna©ajka da je njihov nastanak tijesno vezan uza suhe suptropske prostore, uz
bliskoisto©na velika civilizacijska ¥arißta koja su se razvila na tim prostorima.
Nekadaßnja ¥idovska plemena ßtovala su joß viße bogova, a nakon duge borbe, u
VII. stoljeùu pr. n. e., izmeœu tih bogova se izdvojio jedini bog neba i zemlje –
Jahve. Nau©avanja ¥idovske vjere Mojsije (V. stoljeùe pr. n. e.) je skupio u pet knji-
ga (Tora), a tuma©enja Tore nalaze se u Talmudu. Tijekom njihove povijesti pune
patnje razvio se mesijanizam, nauk o ©ekanju otkupitelja.
Razvoj krßùanstva vezao se uz nau©avanje o otkupljenju, prihvativßi Isusa za
otkupitelja. Krßùanstvo je preuzelo mnoge elemente ¥idovske vjere, pa tako i
propovijed o stvaranju svijeta. Nova se vjera brzo ßirila na podru©ju Europe i 1000.
godine naße ere, osim Skandinavije, svugdje je postala vladajuùom vjerom.
Nau©avanja krßùanstva skupljena su u Bibliji (zagrobni ¥ivot, posljednja ve©era,
uskrsnuùe). S raskolom Isto©ne crkve (1054.) bizantska se crkva izdvojila, a na
podru©ju Balkana i ondaßnje Rusije osnovale su se ortodoksne crkve koje su djelo-
vale u nacionalnim okvirima.
Do raskola Zapadne crkve doßlo je u XVI. stoljeùu. Iz Katoli©ke crkve su se
izdvojile protestantske crkve (luteranska, kalvinska, anglikanska, unitaristi©ka
itd.). Tijekom kolonizacije i katoli©ka i protestantska vjera proßirile su se na svim
kontinentima. Protestantska se crkva raß©lanila na mnogo manjih sljedbi (sekta).
Godine 622. naße ere Muhamed je u okolici Meke osnovao takoœer jed-
nobo¥a©ku islamsku vjeru, preuzevßi neke elemente krßùanske i ¥idovske vjere.
Nau©avanja islama sadr¥i Kuran. Islamska je vjera rasprostranjena u ovim pros-
torima: sjeverna Afrika, Sudan, isto©na Afrika, Bliski i Srednji istok, srednja Azija,
indonezijski arhipelag. Islam je podijeljen na viße sekta. Najbrojnija je sunitska
sekta, a poznate su joß ßijitska i vahabitska sekta.
Vjere s najviße vjernika: krßùanstvo (1,9 milijardi vjernika, 56% su katolici),
islam (1 milijarda vjernika, 75% su suniti), hinduizam (760 milijuna vjernika) i
budizam (315 milijuna vjernika).
256

NT-31511 1 Teljes

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

NT-31511 1 Teljes

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Antal Nemerkényi – Béla Sárfalvi

Antal Nemerkényi – Béla Sárfalvi

NT_31511_1_borito_2020_csk.indd 1 2020. 04. 19. 10:35:07

NT_31511_1_beliv_3_4_oldal_2022_FJ.indd 3 2022. 01. 13. 14:36:26

Odgovorna urednica mađarskog izdanja

Odgovorni urednik hrvatskog izdanja

© Antal Nemerkényi, Béla Sárfalvi, Oktatási Hivatal

Objavljeno potporom Ministarstva prosvjete.

ISBN 978 963 19 5685 6

Oktatási Hivatal • 1055 Budapest, Szalay utca 10–14.

A kiadásért felel: Brassói Sándor mb. elnök • Raktári szám: NT-31511/1

Gyártás: Könyvtárellátó Nonprofit K .

NT_31511_1_beliv_3_4_oldal_2022_FJ.indd 4 2022. 01. 13. 14:36:26

Naße mjesto u svemiru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Zemlja – naß ¥ivotni prostor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Unutraßnja struktura Zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Graœa i struktura atmosfere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

Oceani i mora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127

Egzogeno modeliranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

Borba unutraßnjih i vanjskih sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

Geografska zonalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192

Razvoj klimatskih i geografskih pojasova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192

Utjecaj fizi©kogeografske zonalnosti na ¥ivot drußtva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225

Priroda i drußtvo: povijesni razvoj meœusobnih odnosa . . . . . . . . . . . . . . . . . 225

<ovjekova uloga u drußtvenim i gospodarskim procesima . . . . . . . . . . . . . 230

Porast svjetskoga stanovnißtva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230

DODIR ZEMALJSKIH GEOSFERA

Ud¥benik „Fizi©ka geografija” prva je knjiga serije koja se sastoji od ©etiri

GOLETNE STIJENE DOLOMITA SVIJETLE NA SUN<EVOM SJAJU

KROZ ALPE PUTOVI VODE PREKO PRIJEVOJA VISOKIH I DO 2000 M

NAﬁE MJESTO U SVEMIRU

Zvjezdoznance i obi©ne ljude, filozofe i pisce fantasti©nih romana veù tisuùljeùima

Od geocentri©ne slike svijeta

Zemlju su u starom vijeku, meœu ostalim na temelju Ptolemejeve (100. – 178.

100 000 svjetlosnih godina

30 000 svjetlosnih godina

Sunce Ravnina simetrije Mlije©ne staze

1. MLIJE<NA STAZA IZ PROFILA

2. SUN<EVA SE RADIJACIJA SASTOJI OD ELEKTROMAGNETSKOGA ZRA<ENJA

Sun©evu proizvodnju energije osigurava pretvaranje vodika u helij, ßto se zbiva

PODACI O VELIKIM PLANETIMA SUN<EVA SUSTAVA

MERKUR 0,05 0,05 5,62 47,8 0,24 4 840 58 0

Sun©evom sustavu pripada devet velikih i oko Pluton

a) Unutraßnjim planetima tipa Zemlje pri-

3. PLANETI SUN<EVA Sunce

IMENIK VELIKIH PLANETA

MERKUR – Taj se veliki planet nalazi najbli¥e Suncu. Njegovu povrßinu

Astronomi pri ispitivanju Sun©eva sustava za jedinicu udaljenosti upotreb-

Kako je mogao nastati Sun©ev sustav?

Jedan od jedne milijarde zvjezdanih sustava u svemiru jest Mlije©na staza

Zemlja kao nebesko tijelo

Zemlja je kuglastog oblika – naglaßavali su veù i starovjekovni gr©ki astrono-

Na kraju krajeva to©an oblik Zemlje

a) Vrtnja Zemlje oko osi (rotacija Zemlje)

Promjena kojeg elementa vremena ovisi o tom procesu?

b) Kru¥enje Zemlje oko Sunca (Zemljina revolucija)

22. VI. 22. XII.

8. RAVNINA EKVATORA I EKLIPTIKE. NEBESKI JE EKVATOR EKVATORSKA RAVNINA

uzevßi za osnovu ekvator – nazivamo nagibom ekliptike. Njegova je vrijednost

9. NAGIB EKLIPTIKE I ROTACIJSKE OSI

Zemlja je raß©lanjena na geosfere

prijelazno vrijeme oko ßest minuta Zemljina staza Mjese©eva staza

11. POMR<INA SUNCA