OH-NHR-NYE12T Teljes

Janja Živković-Mandić
Gramatika
hrvatskoga jezika
12
Janja Živković-Mandić
GRAMATIKA
hrvatskoga jezika
12
Oktatási Hivatal
OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 1 2021. 04. 19. 12:06

Udžbenik je odobren 11. 02. 2021. pod brojem TKV/42-5/2021.
A tankönyv megfelel az 51/2012. (XII. 21.) számú EMMI-rendelet 10.4. mellékletének,

és a 2020-as NAT-hoz illeszkedő tartalmi szabályozók részét képező
A horvát nemzetiségi nevelés-oktatás kerettantervei, azon belül Horvát nyelv és irodalom
(anyanyelvű és kétnyelvű) 9–12. évfolyam c. dokumentumnak.
Stručni suradnici Ministarstva nacionalnih resursa: Gergics Miklósné, István Varga
Autor: Janja Živković-Mandić
Recenzetnica: Mirjana Karagity
Fotografije:
shutterstock.com: KKulikov, mpaulinal, Artseen, Chris Jenner, rook76,
Olga Popova, spatuletail;
Gábor Győrvári;
commons.wikimedia.org; it.wikipedia.org; hr.wikipedia.org
Ilustracije: Zoltán Jécsai
Odgovorna urednica: Aleksandra Kovač
© Oktatási Hivatal, 2021
ISBN 978-615-6335-95-1
Ez a tankönyv a Széchenyi 2020 Emberi Erőforrás Fejlesztési

Operatív Program EFOP-3.2.2-VEKOP-15-2016-00001. számú,
„A köznevelés tartalmi szabályozóinak megfelelő tankönyvek,
taneszközök fejlesztése és digitális tartalomfejlesztés“ című
projektje keretében készült.
Európai Szociális
A projekt az Európai Unió támogatásával, az Európai Alap
Szociális Alap társfinanszírozásával valósult meg.
OH_NHR_NYE12T_Gramatika_12_TK_p1-2-184_20210426.indd 2 2021. 04. 26. 14:36:30

3
PONOVIMO ZNANJE!
Sintaksa
Podsjetimo se uz pomoć ulomka iz pjesme Paje Kanižaja čime se bavi sintaksa! Jesu li
odabrane riječi u njegovoj pjesmi složene u niz prema sintaktičkim pravilima?
( ... )
rekoh kao nema mijau
medo njet nema av
pčela rasti kralj od svega
leti cvijet je zerdav
crvenkape čudan pjesmur

ni izbliza svim-svim velim
za taj pjesma prasca ždrebim
nema viza ždrijebe telim
( ... )
(Pajo Kanižaj)
(zerdav – hermelin, životinja skupocjenog

krzna iz porodice kuna)
Razmislite!
Od kojih norma hrvatskoga standardnog jezika odstupa pjesnik?

Čitajući pjesmicu sigurno ste se prisjetili da jezično sporazumijevanje nastaje odabirom i
razmještajem riječi u rečenici, a upravo je to predmet sintakse.
Ponovimo!
Sintaksa je grana gramatike koja proučava i opisuje rečenično ustrojstvo, kao i pravila
uz čiju pomoć se riječi slažu u sintagme i rečenice, rečenice pak u tekstove. Stoga riječi,
sintagme i rečenice nazivamo sintaktičkim jedinicama.

4 PONOVIMO ZNANJE! ▶
Gramatičko ustrojstvo rečenice
ZADATAK
U sljedećem tekstu pokušajte odrediti koje su rečenice, a koje nisu!
Joj! Sutradan. Sutradan mali kraljević opet naiđe. Jasno. Mali kraljević. Meni se plače. Život
mi je jednoličan. Nalik jedna na drugu.
Razmišljajući o tome zadatku sigurno ste otkrili da su rečenice samo sljedeći nizovi riječi:
Sutradan mali kraljević opet naiđe. Meni se plače. Život mi je jednoličan.
Razmislite što je razlog tomu! Zašto ostali spojevi riječi ne čine rečenicu? Što je potrebno
kako bismo niz riječi ili sintagmi mogli nazvati rečenicom?
Sigurno pamtite kako smo

u 11. razredu naučili da je
rečenica temeljna jezična
jedinica kojom se prenosi
potpuna obavijest tj. te-
meljna jezična jedinica koja
služi za sporazumijevanje.
Među riječima svake reče-
nice postoji gramatička i
značenjska veza. Riječi su
smisleno povezane u niz.
Stoga riječi i spojeve rije-
či kao što su Joj! Sutradan.
Jasno. Mali kraljević. Nalik
jedna na drugu. ne možemo
nazvati rečenicama jer im
nedostaje značenjska veza
Gle, pazi ovo! (iako gramatička postoji).
Vidiš li dolje ona žitna polja?
Ja ne jedem kruh.
Kako bi bilo divno kad bi Razmislite! Po čemu se ra-
me pripitomio!
zlikuju sljedeće rečenice?
Rečenicom Gle, pazi ovo!

govornik želi motivirati
sugovornika na neko djelo-
vanje. Drugom rečenicom
Vidiš li dolje ona žitna polja?
govornik želi dobiti kakvu
obavijest, izražava pitanje.

▶ Sintaksa 5
Trećom rečenicom Ja ne jedem kruh. želi obavijestiti sugovornika o čemu (tvrdi da nešto
jest ili nije), dok zadnjom rečenicom Kako bi bilo divno kad bi me pripitomio! govornik
želi izraziti neki osjećaj, želju, molbu.
Sigurno ste se već prisjetili, to su različite priopćajne svrhe (ciljna usmjerenost) reče-
nica prema kojima razlikujemo:
– izjavne: obavještavaju sugovornike o nečemu,
– upitne: traže obavijest od sugovornika,
– usklične rečenice: izriču poticaj, želju, molbu, osjećaj, te govore o emocionalnom od-
nosu između govornika i sadržaja obavijesti.
Prisjetite se sada i gramatičkog ustrojstva rečenice! Što je temelj rečeničnoga ustrojstva?

Kako se ostali rečenični dijelovi povezuju s njim?
Riječi malog kraljevića motale su mi se po glavi.
Imao sam laganu groznicu zbog žeđi.
Satima smo hodali bez riječi.
Spusti se noć. Zvijezde se stanu paliti.
Saharski zdenci su obične jame izdubene u pijesku.
Podcrtane riječi (motale su se, imao sam, hodali smo, spusti se) čine jezgru rečenice, tj.
one su predikati s posebnim gramatičkim svojstvima (predikatnim kategorijama) kojima
upravlja ostalim riječima u rečenici.
Prisjetimo se i vrsta predikata!
Vrste predikata Primjer Definicija Način izricanja

hodali smo Predikat koji se izriče glagolom. Glagolski se predikat može izre
ći:
1. jednim glagolom
Glagolski
a) jednostavnim: spusti se
predikat
b) složenim**: hodali smo
2. s dva ili više različitih glago-
la: stanu se paliti
jame su Predikat koji se izriče nekim Imenski se predikat može izreći
oblikom pomoćnog glagola npr.
Imenski
biti (spona ili kopula)* i nekom spona + imenica: Saharski zden-
predikat
imenskom riječju (predikatno ci su jame.
ime).
Provjerite u udžbeniku za 11. razred kojim se sve imenskim riječima može izreći predi-
katno ime!

U podcrtanim rečenicama nedostaje cijeli predikat ili samo jedan njegov dio. Provjerite
što ste učili o neoglagoljenoj rečenici!
– Jasno – reče lija.
– Onda nisi ništa dobila!
– Dobila sam – pripomene lija. – Zbog pšenične boje.
Razmislite! Koga ili što imenuju podcrtani rečenični dijelovi?
Ja gonim kokoši, ljudi love mene. Sve su kokoši nalik jedna na drugu, svi su ljudi nalik jedni
na druge. Zato mi je malo dosadno. Ali, ako me ti pripitomiš, život će mi sinuti. Prepoznavat
ću korak koji je različit od svih ostalih.
Podcrtani rečenični dijelovi su subjekti. Subjekt je rečenični dio koji imenuje ono(ga) o
čemu (komu) se u rečenici radi, odnosno na što se odnosi obavijest izražena predikatom.
Uvijek se nalazi u nominativu (odgovara na pitanja tko? što?). U rečenicu se uvrštava
prema sročnosti s predikatom.
Međutim, u zadnjoj rečenici nema podcrtanog rečeničnog dijela. Znači li to da u toj
rečenici nema subjekta?
Nipošto, naime skriveni ili neizrečeni subjekt je takav subjekt koji se ne izriče riječju
jer je već određen samim predikatom tj. krije se u nastavku predikatnoga glagola  pre-
poznavat ću (1. lice jednine, tj. ja).
Provjerite u udžbeniku 11. razreda kojim se vrstama riječi može izreći subjekt u rečenici!
Što znate o besubjektnim rečenicama?
U sljedećim rečenicama podcrtani su objekti. Razmislite što znate o njima!
Vidiš li dolje ona žitna polja? ... Zlaćana pšenica podsjećala bi me na tebe. I voljela bih šu-
mor vjetra u žitu...
Prisjetite se!
Objekt je rečenični dio kojemu mjesto otvara glagol (u predikatu), stoga će gramatička
obilježja glagola odrediti kakvoću objekta. Ako je predikatni glagol koji otvara mjesto
objektu prijelazni, imat će dopunu u akuzativu (npr. slušati koga? što?). Ako je glagol koji
otvara mjesto objektu neprijelazni, imat će dopunu u nekom drugom kosom padežu*
(npr. zadovoljan je čime?).
Objekt, međutim, nikada ne može biti u nezavisnim padežima, tj. nominativu ili vo-
kativu. Po značenju je objekt predmet radnje.
Izravni (direktni) objekt je gotovo uvijek u akuzativu (osim dijelnog i slavenskog
genitiva), uvijek je bez prijedloga, u rečenici mjesto mu otvaraju prijelazni glagoli.
Neizravni (indirektni) objekt može biti u genitivu, dativu, akuzativu s prijedlogom,
lokativu i instrumentalu, može biti besprijedložni ili prijedložni, a u rečenici mjesto mu
otvaraju neprijelazni glagoli.

▶ Sintaksa 7
Razmislite što se izriče u rečenici podcrtanim rečeničnim dijelovima!
I voljela bih šumor vjetra u žitu.
Ako, primjerice, dolaziš u četiri sata poslije podne,

od tri ću ja već biti pomalo sretna.
Pripitomljena lisica tiho je zaplakala od sreće.
Zatim obriše čelo rupčićem s crvenim kvadratima.
Planet se iz godine u godinu sve brže okreće...
Vjerojatno ste uočili da se radi o priložnim oznakama. Priložna (adverbna) je oznaka

samostalni rečenični dio kojemu u rečenici mjesto otvara predikat te ona izriče različite
okolnosti vršenja predikatne radnje. Te okolnosti mogu biti:
– mjesto: u žitu
– vrijeme: u četiri sata poslije podne, od tri
– način: tiho, brže
– sredstvo: rupčićem
– količina: pomalo
i sl.
Uz pomoć udžbenika 11. razreda ponovite sve vrste priložnih oznaka, njihova pitanja te
vrste riječi kojima se izriču!
Vrsta priložne oznake Pitanja na koja odgovara Primjer

kad? otkad? dokad? Ako, primjerice, dolaziš u četiri sata poslije
priložna oznaka vremena
koliko dugo? podne...
gdje? kamo? kuda? I voljela bih šumor vjetra u žitu.
priložna oznaka mjesta
odakle? dokle?
priložna oznaka načina kako? na koji način? Pripitomljena lisica tiho je zaplakala.
priložna oznaka količine koliko? koliko puta? Ja ću već biti pomalo sretna.
zašto? zbog čega? Zato mi je malo dosadno.
priložna oznaka uzroka
što je razlog?
radi čega? s kojom Mali kraljević je pripitomio lisicu radi prija-
priložna oznaka namjere
namjerom? teljstva.
priložna oznaka sredstva čime? uz pomoć čega? Zatim obriše čelo rupčićem.
s kime? Lovci četvrtkom plešu sa seoskim djevojka-
priložna oznaka društva
ma.
priložna oznaka posljedice s kojom posljedicom? Ganuo je lisicu do suza.
priložna oznaka pogodbe pod kojim uvjetom? Uz trud možeš biti i duhovitiji.
unatoč čemu? Unatoč kraljevićevom kašnjenju, lisica se
priložna oznaka dopuštanja
obradovala.

Vrsta priložne oznake Pitanja na koja odgovara Primjer
osim čega? Osim Zemlje svi su planeti nenastanjeni.
priložna oznaka izuzimanja
izuzimajući što?
priložna oznaka smjera kamo? I krene mali kraljević put Sedmog planeta.
Uz pomoć sljedećeg prikaza ponovite što znate o samostalnim rečeničnim dijelovima!
SROČNI ATRIBUT NESROČNI ATRIBUT
pridjevni brojevni imenski
zamjenički
mali kraljević pripaljivač svjetiljki

na našem planetu lik knjige
šesti planet boja meda
Razmislite! Koji je još samostalni rečenični dio?
Baka Ana je svake večeri čitala unuci Lei roman Mali kraljević.
U gore navedenoj rečenici podcrtane riječi su apozicije. Apozicija je nesamostalni reče-

nični dio, imenica koja se dodaje drugoj imenici kako bi je pobliže odredila. Načelno se
slaže s njom u rodu, broju i padežu.
baka – N. jd. ž.r. Ana – N. jd. ž.r.

unuci – D. jd. ž.r. Lei – D. jd. ž.r.
roman – A. jd. m.r. Mali kraljević – A. jd. m.r.
REČENICE PO SASTAVU
ZADATAK
Od sljedećih riječi načinite različite rečenice najprije od malog broja riječi, zatim
povećavajte broj riječi i na kraju sklopite rečenicu od svih 17 riječi!
ako, ali, srce, budeš, svaki, otvoriti, dolazio, u, put, nikada, drugo, neću, vrijeme, sati, znati,
koliko, u

▶ Sintaksa 9
Moguća su ovakva rješenja: Svaki put budeš dolazio. Neću znati u koliko sati. Neću znati
drugo. Neću otvoriti srce. Neću znati svaki put. Neću otvoriti svaki put. Nikada neću znati.
Ako budeš dolazio, otvorit ću srce. i sl.
Potpuna pak rečenica glasi ovako: Ali, ako budeš dolazio svaki put u drugo vrijeme, nikada
neću znati u koliko sati otvoriti srce.
Prisjetite se! Koja je razlika između dobivenih rečenica što se tiče njihova sastava? Ovaj
će vam prikaz pomoći.
neproširene nezavisno složene zavisno složene

– imaju samo P (Pjevam i sviram.) (Dok sviram, pjevam.)
(Pjevam.)
– imaju P i S
(Ja pjevam.)
jednostave REČENICE složene

rečenice PO rečenice
(jedan predikat) SASTAVU (dva ili više predikata)
proširena rečenični niz

– P, S, O, PO
(Svaki put glasno pjevam nove hitove.) (Pjevam, sviram, ne živciram se.)
Ponovimo!
Rečenica u kojoj se osnovno rečenično ustrojstvo (predikat, subjekt, objekt, priložna

oznaka) javlja samo jednom, naziva se jednostavna rečenica.
Rečenice u kojima se osnovno rečenično ustrojstvo javlja dva ili više puta nazivaju se
složene rečenice.
Jedna složena rečenica ima toliko surečenica koliko u njoj ima predikata.
SLOŽENA REČENICA
Prisjetite se na koliko načina se mogu sklopiti složene rečenice!
Ja ti nisam želio ništa nažao, ali ti si htjela da te pripitomim.

Kad on pripali svoju svjetiljku, udahne život još jednoj zvijezdi.
Ja gonim kokoši, ljudi love mene.

Jednostavne rečenice koje se sklapaju u novu, složenu rečenicu nazivaju se ishodišne

rečenice ili surečenice. Dvije ili više jednostavnih rečenica možemo sklopiti u složenu
rečenicu na tri načina:
1. sklapanjem povezivanjem: Ja ti nisam želio ništa nažao, ali ti si htjela da te pripitomim.
Tako nastaju nezavisno složene rečenice.
2. sklapanjem nizanjem (bez veznika): Ja gonim kokoši, ljudi love mene. Na taj način
nastaje rečenični niz (bezveznička rečenica).
3. sklapanjem uvrštavanjem: Kad on pripali svoju svjetiljku, udahne život još jednoj zvi-
jezdi. Ovako dobijemo zavisno složenu rečenicu.
Prisjetimo se svih vrsta nezavisno složenih rečenica!
Vrsta Veznici Značenje Primjeri

i, pa, te, ni, niti Sadržaji surečenica se povezuju Nasmijao se i dotaknuo uže.
sastavne u cjelinu na temelju nekog zaje
dništva, sličnosti ili podudarnosti.
ili, ili-ili Sadržaji surečenica nude izbor Jesu li vulkani ugasli ili su još
rastavne jer se izvršiti može samo radnja opasni?
jedne od njih.
a, ali, no, nego, već Sadržaji dviju surečenica među Ljudi nemaju vremena za
suprotne sobno se suprotstavljaju, odvaja upoznavanje, nego kupuju
ju, razlikuju. već gotove stvari.
samo, samo što, Iz sadržaja jedne surečenice izu Lovci svakoga dana idu u
isključne /
jedino, jedino što, zima se dio sadržaja druge. lov, jedino četvrtkom plešu
izuzetne
tek, tek što sa seoskim djevojkama.
dakle, stoga, zato Iz sadržaja jedne surečenice lo Govor je vrelo svih nespora-
zaključne gično se zaključuje sadržaj druge. zuma, zato nećeš ništa go-
voriti.
Ponovite uz pomoć udžbenika 11. razreda ili pravopisa što ste učili o pisanju zareza u
nezavisno složenim rečenicama!
Usporedite sljedeće rečenice i otkrijte na koji su način složene!
Na njemu je živio stari Gospodin koji je pisao goleme knjige.

Zemljopisac je znanstvenik koji zna gdje se nalaze mora.
Nije zemljopiščev posao da popisuje gradove, rijeke, planine.

▶ Sintaksa 11
Zemljopisac je odviše važan da bi dangubio.
Ako mu se uspomene nekog istraživača čine zanimljivima, zemljopisac se raspita o istraži-
vačevu poštenju.
U pravu ste ako tvrdite da su ove složene rečenice nastale uvrštavanjem. U njima podcr-
tana rečenica je glavna, dok se druga uvrstila u sastav glavne.
Zavisno složene rečenice nastaju uvrštavanjem jedne rečenice u gramatičko ustrojstvo

druge. Surečenica koju uvrštavamo naziva se zavisna surečenica, a ona u čije gramatičko
ustrojstvo se uvrštava zavisna naziva se glavna surečenica. Glavna surečenica je samo-
stalna, a zavisna ovisi o njoj. Veznici u zavisno složenim rečenicama pripadaju zavisnoj
surečenici.
Budući da se zavisna rečenica uvrštava u ustrojstvo glavne na mjesto jednoga njezina re-
čeničnog člana, postoji toliko vrsta zavisno složenih rečenica koliko ima vrsta rečeničnih
dijelova. Stoga se zavisno složene rečenice dijele na predikatne, subjektne, objektne,
priložne (adverbne) i atributne rečenice.
ZAVISNO SLOŽENE REČENICE
predikatne atributne
rečenice rečenice
subjektne priložne
rečenice rečenice
objektne
rečenice
Ponovimo sve vrste zavisno složenih rečenica!
Vrste Podvrste Veznici Primjer

tko, što, koji, čiji, kakav, kolik, Igra je tame i svjetla da ne može biti
PREDIKATNE
da veličanstvenija.
tko, što, koji, kako, kamo, gdje, Nije zemljopiščev posao da popisuje
SUBJEKTNE
da gradove.
tko, što, koji, čiji, kakav, kolik, To znači da mu prijeti brza prola-
gdje, kamo, kuda, otkuda, oda znost. Misli da su rezultati njegova
OBJEKTNE
kle, dokle, otkad, dokad, da, rada vječni.
neka
MJESNE gdje, kamo, kuda, otkuda, oda Zanimljiv je posao pripaljivača
kle, dokle, dokuda, ovdje, tu, tamo gdje je vječiti mrak.
ondje, ovamo, tamo, onamo,
ovuda, tuda, onuda, dotle
PRILOŽNE
VREMENSKE kada, otkada, dokada, otkako, Kad je spazio mladog kraljevića,
pošto, dok, čim, prije nego, tek Gospodin podiže pogled s knjige.
što, istom što, istom pošto, dok
god, kad god

Vrste Podvrste Veznici Primjer
NAČINSKE kako, kao što, kao da Ta se vojska kreće kao što se kreće
balet u operi.
POREDBENE što – to, kako, kao što, tako, Bio je duhovitiji pisac negoli su mi-
nego, negoli, nego što, nego slili o njemu.
da
UZROČNE kako, kad, jer, što, budući da, Radili su dvaput godišnje jer su se
zato što, zbog toga što, s obzi rijetko izmjenjivali dan i noć.
rom na to što
NAMJERNE da, kako, neka, li, samo da, eda Zemljopisac je odviše važan da bi
dangubio.
POSLJEDIČNE da, to Zvijezde na nebu svijetle da bi svi
pronašli svoju.
PRILOŽNE
POGODBENE STVARNA ako, ukoliko, Hoćeš li biti duhovit, dogodi se da
li malko lažeš.
MOGUĆA ako, kad Ako mu se uspomene nekog istraži-
vača čine zanimljivima, zemljopisac
se raspita o istraživačevu poštenju.
NESTVARNA kad, da Da je podigao oči prema nebu, ugle-
dao bi svoj planet.
DOPUSNE iako, makar, premda, mada, Mada su vulkani ugasli, opasni su.
ako i, ma kako, ma koliko, ko
liko god, uza sve to što, pored
toga što, umjesto da, unatoč
tome što
tko, što, čiji, koji, kakav, kolik, Zemljopisac je znanstvenik koji zna
da, gdje se nalaze mora.
ATRIBUTNE
odnosni prilozi (kada, otkada
i sl.)
Prisjetite se što ste učili u 11. razredu o mnogostruko složenoj rečenici!
Mnogostruko / višestruko složena rečenica se

sastoji od više rečenica koje su sklopljene i povezi-
vanjem i uvrštavanjem. U takvoj je rečenici jedna
surečenica glavna, a ostale sporedne (zavisne i ne-
zavisne): Istina je, nije to učinio samo radi duhovi-
tosti, nego i da ukaže na neke životne istine koje je
usput otkrio. Mislio sam kako sam bogat jer imam
jedinstven cvijet, a to je najobičnija ruža.

13
L E K S I KO LO G I J A
Uvod u leksikologiju
„Riječi su te koje omogućuju da čovjek nadvlada moć prirode,

da nadvlada vrijeme i stvara vrijednosti trajnije od sebe.“
(Stjepko Težak)
Prisjetite se što su riječi!
Postoje ružne riječi kao što su: laž, nasilje, metak, zloba, zavist...
Uzbudljive poput riječi: svemir, vatra, zvijezda, voda, vrijeme, zemlja...
Dvosmjerne riječi, simetrične, riječi tvrđave, riječi čvrstog značenja i karaktera koje
uvijek znače isto bez obzira s koje se strane čitale. Takove su riječi: oko, Ana, kisik, ratar,
kapak, monom, potop, topot...
Postoje dosadne riječi kao: pravilnik, dnevni red, statut, opća pripravnost, propust, po-
dobnost...
Postoje uznemiravajuće riječi kao: moraš, trebaš, ne smiješ, mirno, stoj, pazi, zabranje-
no, uredovanje, nadzor, pokret...
No, postoje i ugodne, lijepe riječi. Neke od njih su (...) putovanje, ljubav, more...
(Zvonimir Balog: Sto najzanimanja: što ću biti kad odrastem)
Po analogiji na tekst Zvonimira Baloga, zasigurno možete sastaviti i svoj popis ružnih,
uzbudljivih, dosadnih, uznemiravajućih ili ugodnih i lijepih riječi. Pri tome se možemo
prisjetiti i toga što su riječi.
Riječ je glas ili skup glasova koji ima značenje te kao takva osnovna je jedinica nekoga
jezika. Riječi se slažu po određenim gramatičkim pravilima i čine sintagme, rečenice ili
veće jedinice – tekstove.
Razmislite koliko ima riječi u sljedećoj rečenici?
Dobra više nije dobra

kao što je dobra bila
dok je dobra s dobra neba
kiša nad Dobrom lila.
(Zvonimir Balog: Dobra)
Na postavljeno pitanje ima više dobrih odgovora ako ih znamo objasniti, obrazložiti. Prvi
dobar odgovor može glasiti da je u rečenici 16 riječi, naime riječi Dobra i dobra su dvije
različite riječi (Dobra – poimeničeni pridjev, dobra – pridjev), a dva različita oblika iste
riječi (Dobra i Dobrom) dvije su različite riječi, dok su također dvije različite riječi pridjevi

14 LEKSIKOLOGIJA ▶
dobra (N. jd, ž. r.) i s dobra (G. jd. m. r.). Drugi ispravan odgovor može biti da je u rečenici
14 jer se dvije riječi (Dobra i dobar) pojavljuju u različitim oblicima.
ZADATAK
U svoju bilježnicu ispišite sve oblike vlastite imenice Dobra i pridjeva dobar!
Vjerojatno ste dobili ovakva rješenja:
N Dobra N dobar dobri

G Dobre G dobra dobrog(a)
D Dobri D dobru dobrom(e/u)
A Dobru A dobra dobrog(a)
– dobar dobri
V Dobro V – dobri
L o Dobri L u dobru u dobrom(e/u)
I s Dobrom I s dobrim s dobrim
Znate li koja se gramatička disciplina bavi riječima?
ZAPAMTITE!
Gramatička disciplina koja proučava sustav riječi tj. leksema nekoga jezika naziva
se leksikologija.
Leksem (riječ u leksikologiji) je takav oblik riječi koji predstavlja sva njezina zna-
čenja i sve gramatičke oblike tj. padeže jednine i množine.
Svi leksemi jednoga jezika tvore njegov leksik (tj. rječnički sustav).
Za +5!
Naziv leksikologija dolazi od grč. riječi léxis – riječ.
Podsjetite se što ste učili u 11. razredu o punoznačnim i nepunoznačnim riječima. Imaju
li sve riječi u sljedećoj rečenici svoje značenje?
Ne mora uzeti ni zalogaja, a Sit je kao da je pojeo vagon jaja.

(Zvonimir Balog: Sit)
Mogli ste ustanoviti da neke riječi kao što su

mora, uzeti, zalogaja, Sit, pojeo, vagon, jaja ima-
ju i leksikčko i gramatičko značenje, dok dru-
ge poput: ni, a, kao, da imaju samo gramatičko
značenje.

▶ Uvod u leksikologiju 15
ZAPAMTITE!
Punoznačnice (punoznačne riječi) imaju i leksičko i gramatičko značenje. To su
imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli i prilozi.
Nepunoznačnice (nepunoznačne riječi) imaju samo gramatičko značenje. Takve
su riječi prijedlozi, veznici, uzvici i čestice.
Riječi se po stupnju određenosti značenja dijele na:
punoznačnice nepunoznačnice
imenice (zalogaj) prijedlozi (u, na)

zamjenice (on) veznici (a, ni, kao)
pridjevi (sit) uzvici (joj)
brojevi (jedan) čestice (li)
glagoli (uzeti)
prilozi (polako)
Ponovite!
Leksičko značenje riječi upućuje na izvanjezičnu stvarnost (npr. more – velika, stajaća
voda), a gramatičko značenje služi za uspostavljanje odnosa među riječima (npr. more
– N. jd. sr. r.).
Znate li na koje se discipline dijeli leksikologija? Ona obuhvaća relativno široko područ-
je, pa se govori o leksikologiji u užem i širem smislu. Pogledajte koje joj grane pripadaju,
o kojima ćete učiti u ovome razredu.
LEKSIKOLOGIJA U UŽEM SMISLU LEKSIKOLOGIJA U ŠIREM SMISLU

bavi se proučavanjem rječnika nekog jezika: obuhvaća i ova znanstvena područja:
leksička semantika: objašnjava prirodu riječi i onomastika: znanost o imenima
njezino leksičko značenje (osnovno i preneseno) te
tumači odnose među različitim riječima (sinonimi,
antonimi, homonimi)
raslojenost leksika: vremenska, prostorna i funk frazeologija: znanost o frazemima
cionalna
posuđivanje riječi: preuzimanje riječi iz drugih tvorba riječi: znanost o tvorbenim postupcima i
jezika sredstvima
leksikografija: znanost o sastavljanju rječnika
koja ne pripada leksikologiji,
ali je s njom povezana

Jednoznačnost i višeznačnost riječi
Razmislite! Što znače riječi pingvin i naivac? Imaju li samo jedno jedino značenje?
Henri Rousseau (francuski slikar

naivac, 1844. – 1910.): Autoportret
Prema Rječniku hrvatskoga jezika Jure Šonje pingvini su rod morskih ptica iz porodi-
ce pingvina, porodica antarktičkih vodenih ptica zdepasta, uspravna tijela. Ta riječ ima
samo to jedno značenje. Međutim, riječ naivac prema istome rječniku ima dva značenja:
1. naivan čovjek, naivčina,
2. naivni slikar (naivna umjetnost obuhvaća one slikare i kipare, njihova djela iz raznih
kultura i lokaliteta širom svijeta koji njeguju svoj osobni kreativni prepoznatljivi stil
dječjeg, naivnog, infantilnog, neakademskog zanesenjaštva).
ZAPAMTITE!
Riječi koje imaju samo jedno značenje nazivaju se jednoznačnice, dok riječi koje
imaju više značenja zovu se višeznačnice.
Za +5!
U stručnoj se literaturi za jednoznačnost rabi izraz monosemija
(grč. mónos – jedno, semaino – označujem),
dok za višeznačnost polisemija (grč. poly – mnogo, semaino – označujem).
Razmislite o značenjima sljedećih riječi: koza, riba, zima, limunada!
U raznim rječnicima hrvatskoga jezika naći ćete sljedeća objašnjenja:

koza – 1. preživač iz porodice šupljorožaca koji živi u planinama zapadne Azije, Europe
i sjeverne Afrike, a pripitomljen uzgaja se radi mlijeka, mesa i kože
2. glupa osoba

▶ Jednoznačnost i višeznačnost riječi 17
riba – 1. nadrazred kralježnjaka promjenjive tjelesne topline koji žive u vodama, plivaju
s pomoću peraja i dišu škrgama
2. riblje meso
zima – 1. godišnje doba koje traje od 21. prosinca do 21. ožujka
2. studen, hladnoća
limunada – 1. napitak od limuna
2. sladunjavo, bezvrijedno filmsko, kazališno i slično djelo
Promotrite vrste značenja!
U riječi koje imaju više značenja, jedno od njih je osnovno (ishodišno), a ostala su izve-
dena značenja.
Riječ osnovno/neutralno/prvotno/ izvedeno/stilski obilježeno/

denotativno značenje prošireno/konotativno značenje
magarac životinja glupan, budala, prostak
mačka životinja zgodna djevojka, žena
jablan visoko drvo, varijanta visok i vitak mladić, junak
crne topole
jabučnjak jabukov voćnjak jabučni slatki sok
stalno i nesubjektivno značenje, sadrži emocionalne oznake

izravno i obavijesno neutralno, ili asocijacije koje se vežu
upućuje na imenovanu stvar, uz neki predmet
isto je za sve članove jezične
zajednice
Za +5!
Konotacija je skup asocijacija koji se vezuje uz neku riječ i njezino značenje.
ZAPAMTITE!
Denotativno značenje sadrži prvotno, osnovno značenje jedne riječi koje je oba-
vijesno neutralno i zajedničko svim govornicima jednoga jezika. Takvo značenje
upućuje na imenovanu stvar ili pojavu u izvanjezičnoj zbilji (npr. magarac – doma-
ća životinja s dugim ušima).
Konotativno značenje riječi prošireno je značenje osnovnoga značenja riječi,
izvedeno na temelju neke asocijacije ili zajedničke osobine (npr. magarac – glup
čovjek). Ako konotativno značenje izazove u većini govornika iste asocijacije, riječ
je o podruštvljenom (socijaliziranom) značenju. Konotativno značenje koje ovisi
o kontekstu tj. postoji samo kod pojedinog pisca, naziva se individualno (okazio-
nalno) značenje.

Usporedite prijenos značenja u sljedećim riječima!
1. Prijenos značenja na temelju sličnosti
On je kao lav. – usporedba On je lav. – metafora
Riječ Osnovno značenje Izvedeno značenje

lav afrička zvijer iz porodice mačaka hrabar, odvažan čovjek
zec plaha životinja plašljiv čovjek
lisica lukava životinja lukav čovjek
srce mišićni organ draga osoba
ZAPAMTITE!
Prijenos značenja (preneseno značenje) na temelju sličnosti kako bi se istakla je-
dna zajednička značajka naziva se metafora. Postupak nastanka metafore naziva
se metaforizacija.
Za +5!
Naziv metafore potječe od grč. riječi metaphore – prijenos,
odnosno metá – preko, phéro – nosim.
Usporedite osnovna i prenesena značenja sljedećih riječi!
jagodica list

▶ Jednoznačnost i višeznačnost riječi 19
Na prvoj slici vidite jagodice, a na drugoj list. Osnovno značenje riječi jagodica je mala
jagoda, dok je njezino preneseno značenje obli dio ručnih prstiju nasuprot noktima, na
kojem je usredotočeno osjetilo opipa.
Prvotno značenje riječi list je organ viših biljaka koji obavlja asimilaciju i transpiraci-
ju. Međutim ova riječ ima više prenesenih značenja:
1. lisnat, tanak, četvrtast komad neke stvari (npr. papira, knjige, tijesta i sl.)
2. pismo
3. isprava ispisana na listu papira (npr. krsni list, tovarni list i sl.)
4. stražnji mesnati dio potkoljenice
5. morska riba koštunjača iz porodice listovki
Sva ta prenesena značenja riječi jagodica i list također su metafore, no zbog njihova čestog
korištenja govornici su prestali zamjećivati njihovu metaforičnost i ona se izgubila. Takve
metafore nazivamo okamenjenim (leksikaliziranim) metaforama.
ZAPAMTITE!
Okamenjene (leksikalizirane) metafore su takve riječi s prenesenim značenjem
čija se metaforičnost izgubila te ih više ne doživljavamo kao metafore, već kao obič-
ne riječi.
Promotrite i sljedeće primjere leksikaliziranih metafora!
glavica komad kupusa ili salate ne dovodimo u vezu s oblikom glave

jezik jezik u cipeli ne povezujemo s mišićnim organom u usnoj šupljini
bubnjić bubnjić u uhu ne podsjeća nas više na mali bubanj
zebra prugasti znak na pješačkom prijelazu više ne povezujemo s afričkom životinjom iz poro
dice konja
lopatica plosnatu trokutastu kost na leđnoj strani prsnog koša ne povezujemo s malom lopatom

2. Prijenos značenja na temelju povezanosti
Preneseno značenje osnovno značenje istaknutog pojma

Čitam Krležu. (Krležina djela)
Vatikan je izrazio slaganje. (Papa)
Bijela kuća je pokrenula akciju. (američki predsjednik)
Zagreb pije dobru vodu. (Zagrepčani)
Hrvatska dočekala svoje nogometaše. (Hrvati)
Razmislite na temelju čega su nastala prenesena značenja u sljedećim primjerima!
Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.
Sjećam se kako je baka uvijek nosila lisicu oko vrata.
Popit ću još jednu šalicu pa idem na spavanje.
Sigurno ste otkrili da se u prvoj rečenici kolijevka odnosi na

rođenje, a grob na smrt. U drugoj rečenici baka je nosila li-
sičje krzno, a ne samu životinju. U trećoj je rečenici jasno da
nećemo popiti šalicu kao predmet, nego njezin sadržaj: šalicu
mlijeka, čaja, kave i sl.
Ta prenesena značenja nastala su putem asocijacije, neke
vrste bliskosti tj. na temelju nekih stvarnih odnosa. Takav se
prijenos značenja naziva metonimija.
ZAPAMTITE!
Prijenos značenja na temelju bliske prostorne ili vremenske veze (asocijacije)
naziva se metonimija.
Za +5!
Naziv potječe od grč. riječi metonimia – zamjena imena.
Jeste li znali?
Kako metafore, tako i metonimije vrlo su česte u svakodnevnoj komunikaciji. Mnoge
promidžbene poruke (reklame) te nazivi trgovina, poduzeća često rabe prenesena zna-
čenja za svoje nazive kako bi bili što duhovitiji i privukli što veću pažnju. Ne shvatimo li
njihovo preneseno značenje, može doći do smiješnih situacija i zabuna.

▶ Jezični znak 21
Jezični znak
Prisjetite se koje je sve sustave komuniciranja (usmenog i pisanog) čovjek razvio u proš-
losti!
Tijekom povijesti je čovjek komunicirao uz pomoć

raznih simbola i signala koje u najširem smislu naziva-
mo znakovima. Sporazumijevanje bez jezika nazivamo
neverbalna komunikacija, a postoji čitav niz komuni-
kacijskih sustava zasnovanih na znakovima. To su na
primjer prometni znakovi, dimni signali, Brailleovo pi
smo za slijepe, govor ruku za gluhonijeme, Morseova
abeceda, hijeroglifi (stara slikovna pisma) i sl.
Međutim, kako je i jeziku svrha i funkcija komunika-
cija, on također ima usustavljene znakove (jezične kodo-
ve) koje svi govornici jednoga jezika jednako razumiju i
dekodiraju. Jezični su znakovi najpogodniji za sporazu-
mijevanje. Kako švicarski lingvist, jedan od utemeljitelja
moderne lingvističke znanosti, strukturalizma, Ferdi-

nand de Saussure kaže: „Jezik je sustav znakova koji izražava misli i po tome
je usporediv s pismom, s abecedom za gluhonijeme, sa simboličkim obredima, s
oblicima pristojnosti, s vojničkim znakovima itd. Možemo dakle zamisliti jednu
znanost koja izučava život znakova u krugu društvenog života...“
Za +5!
Semiologija je znanost koja proučava nejezične kodove kao sustave znakova
(simbole, signale, piktograme).
Naziv joj dolazi od grč. semeion – znak, logos – riječ, govor.
Kod je sustav ugovorenih znakova za uspostavljanje komunikacije.
Ne trubi,
ne svijetli jer je
vozač Indijanac …
samo na dim reagira!

ZAPAMTITE!
Postoje jezični i nejezični sustavi znakova za komunikaciju. U jezične sustave spa-
da jezik kao sustav znakova (verbalna komunikacija), dok u nejezične sustave
spadaju dogovoreni društveni znakovi kojima se sporazumijevamo: neverbalna
komunikacija (geste i grimase), sustav prometnih znakova, dimni signali, Braille-
ovo pismo i sl.
Za +5!
Geste su pokreti tijela, a grimase pokreti (izrazi) lica.
Promotrimo sada jezične znakove i njihovu prirodu!
U izvanjezičnoj zbilji (univerzumu) postoji predmet koji se unutar jezika

zove žarulja. Jeste li ikada razmišljali o tome zašto se žarulja zove baš ža-
rulja? Ta se riječ u jeziku odnosi na konkretan predmet i znači „električnu
kruškoliku svjetiljku koja svijetli kada se spoji s izvorom električne struje“.
Jezični znak ima sposobnost na sebe prenijeti neki podatak iz izvanje-
zične zbilje i potom taj podatak prenijeti sudionicima u komunikaciji.
Unutar jezičnog znaka postoji dakle SADRŽAJ (dio jezičnog znaka koji na sebe pre-
slikava pojam iz izvanjezične zbilje) i IZRAZ (sama riječ Ž+A+R+U+LJ+A),
Sadržaj se još naziva OZNAČENIK, a izraz OZNAČITELJ.

▶ Jezični znak 23
JEZIČNI
ZNAK:
IZRAZ: SADRŽAJ:
Ž+A+R+U+LJ+A „električna kruškolika svjetiljka

koja svijetli kada se spoji
s izvorom električne struje“
Jezični znak = izraz (označitelj) + sadržaj (označenik)
Izraz je materijalna strana jezičnoga znaka. U govoru su to fonemi (glasovi), a u pismu

grafemi (slova).
Sadržaj jezičnoga znaka čini informacija koju izraz (tj. riječ) prenosi slušatelju.
Neovisno o jeziku u izvanjezičnoj zbilji (stvarnosti) postoji predmet na koji se pomi-
šlja pri komunikaciji, a koji se imenuje izrazom.
Za +5!
Semantika je znanost koja proučava sadržaj jezičnoga znaka, tj. značenje riječi.
Razmislite!
Nismo još odgovorili na pitanje zašto se žarulja zove baš žarulja. Kako se ona zove na
drugim jezicima?
engl. bulb
njem. Glühbirne
mađ. villanykörte
tal. lampadina
franc. ampoule
Jasno nam je da sve te riječi u izvanjezičnoj zbilji označavaju isti predmet, isti jezični
znak. Po tome možemo zaključiti da nema određene veze između izraza i predmeta – ta
je veza proizvoljna (arbitrarna). Kad tome ne bi bilo tako, žarulja bi se na svim jezicima
zvala isto (žarulja).

Dokaz proizvoljnosti jezičnoga znaka nalazi se i u sljedećim primjerima. Provjerite!
Što se nalazi u čaši? Da, to je crno vino. Međutim,

različiti jezici tu objektivno istu pojavu izvanjezične
stvarnosti (crvene boje) nazivaju različito. Na engleskom
je red wine, na francuskom vin rouge, na talijanskom
vino rosso, na njemačkom Rotwein (crveno vino), na
mađarskom vörösbor (rujno vino), dok je na španjolskom
vino tinto (obojano ili tamno vino).
Proizvoljnost se jezičnog znaka, dakle ogledava i na toj jezičnoj razini.
Za +5!
Izraz jezičnoga znaka može u sebi imati jednu riječ,
ali i više riječi za oznaku predmeta (pojma) iz izvanjezične zbilje.
Npr. pisaći stroj, kupaći kostim, medeni mjesec, gramofonska ploča,
pjesničko pitanje i sl.
Svi ti izrazi, jezični znakovi, iako se sastoje od dvije riječi,
imenuju samo jedan predmet, pojam u stvarnosti.
To bi značilo da riječ i izraz jezičnoga znaka nisu jedno te isto.
ZAPAMTITE!
Prirodu jezičnoga znaka čini izraz (označitelj) i sadržaj (označenik) jezičnoga
znaka, kao i sam imenovani predmet.

25
Z N AČ E N J E R I J E Č I
Sinonimi i sinonimija
Podsjetimo se! Što čini prirodu jezičnoga znaka?
SADRŽAJ – informacija koju riječ

prenosi (označenik)
IZRAZ – niz fonema/grafema
(označitelj)
/j/a/b/u/k/a/
A C
PREDMET – postoji u stvarnosti
neovisno o jeziku
Jeste li znali da odnosi između označitelja i označenika mogu biti različiti?

Do jedne od vrsta tih odnosa doći ćete riješite li sljedeći zadatak!
ZADATAK
Sljedeće riječi svrstajte u parove na temelju njihova značenja! Jedan će par činiti dvije
riječi koje imaju isto ili slično značenje.
zemljopis, ići, trebati, pjesma, uspješnica, generacija, geografija, hodati, morati, melodija,
oda, radostan, avion, historija, hvalospjev, naraštaj, sretan, zrakoplov, povijest, hit
Provjerite! Ako ste dobro riješili zadatak, dobili ste sljedeće parove riječi:
A) B)
zemljopis – geografija ići – hodati
hit – uspješnica trebati – morati
generacija – naraštaj pjesma – melodija
oda – hvalospjev radostan – sretan
povijest – historija
avion – zrakoplov

26 ZNAČENJE RIJEČI ▶
Razmislite! Po čemu smo neke parove riječi svrstali u A), a druge u B) skupinu?
Parovi riječi u prvoj (A) skupini imaju potpuno identični sadržaj, dok parovi riječi u
drugoj (B) skupini imaju samo približno isti sadržaj (značenje).
ZAPAMTITE!
Sinonimi su riječi različitoga izraza, a istoga ili sličnoga sadržaja. Prema tome si-
nonimija je jezična pojava potpunog ili djelomičnog poklapanja značenja riječi
različitoga izraza.
Dva sinonima tvore sinonimski par (npr. zemljopis-geografija), dok tri ili više sino-
nima tvore sinonimski niz (npr. vika-cika-buka-galama). Sinonimski par najčešće
čine hrvatska riječ i posuđenica (npr. liječnik – doktor).
Sinonimi uvijek pripadaju istoj vrsti riječi.
Za +5!
Naziv za sinonime dolazi od grč. riječi synónimos – imenjak.
VRSTE SINONIMA
Podsjetimo se! U prethodnome smo zadatku već otkrili jednu moguću klasifikaciju sino-
nima i to s obzirom na njihov opseg sadržaja.
Rješavajući zadatak otkrili smo da parovi riječi u jednoj skupini imaju potpuno isto
značenje, dok parovi riječi u drugoj skupini imaju samo približno isto značenje. Ti se sino-
nimski parovi razlikuju po opsegu svojega značenja. Prema tome razlikujemo istoznač-
nice i bliskoznačnice.
Usporedite!
Vrste sinonima prema opsegu značenja (sadržaja)

ISTOZNAČNICE BLISKOZNAČNICE
– potpuni sinonimi – djelomični sinonimi
– imaju isti opseg značenja – imaju različit opseg značenja
– zamjenjivi su u svakoj govornoj situaciji – nisu zamjenjivi u svakoj govornoj situaciji
– obično su u paru domaća riječ i posuđenica – ne moraju biti nužno u paru domaća i strana riječ
npr. biblioteka – knjižnica, kompjutor – računalo npr. stizati – dolaziti, žuriti – trčati
Proučite podcrtane riječi u citatu iz Matoševe novele Cvijet sa raskršća. Razmislite u

kakvom su one odnosu! Jesu li sinonimi?
Vodila me slobodna i maglovita vila, lijepa i slijepa Avantira, moja gospođa.

▶ Sinonimi i sinonimija 27
Vjerojatno ste zaključili da podcrtane riječi (vila, Avantira, gospođa) u ovome kontek-
stu čine sinonimski niz, naime sve se one odnose na gospođu u koju se glavni lik zaljubio.
Prema tome one jesu sinonimi.
Razmislite međutim, jesu li te iste riječi svaki put, bez obzira na kontekst sinonimi?
Na ovo pitanje odgovor je: ne! Te riječi funkcioniraju kao sinonimi samo u ovome jedi-
nome kontekstu (tj. kod Matoša).
⫸ PRIPAZITE!
Vrste sinonima prema usvojenosti
KONTEKSTUALNI SAMOSTALNI
sinonimi sinonimi
– individualni sinonimi – općejezični sinonimi
– samo su u određenome kontekstu sinonimi – i izvan konteksta (tj. u svakoj govornoj situa
zato što im je autor dao sinonimno značenje ciji) postoje kao sinonimi
npr. vila – gospođa – Avantira npr. kazalište – teatar, književnost – literatura
Pogledajte kako sinonimi mogu imati:

a) različitu učestalost u jeziku: npr. snovi (češće), sni (rjeđe)
curica (češće), curetak (rjeđe)
b) različit opseg sadržaja: npr. cipele (šire značenje) – tenisice (uže značenje),
papuče (šire značenje) – japanke (uže značenje),
autor (šire značenje) – pjesnik (uže značenje)
Usporedite!
Ima slučajeva kada jedna riječ sinonimskog para pripada standardnom jeziku, a druga
nekom dijalektu:
torba (standarad) – borša (čakavsko narječje)
susjed (standard) – komšija (štokavsko narječje)
kuća (standard) – hiža (kajkavsko narječje)
Moguće je da jedan sinonim pripada standardnom jeziku, a drugi funkcionalno obilje-

ženom leksiku:
novac (standard) – lova (žargon)
slastičarnica (standard) – slastičarna (razgovorni stil)
jedinica (standard) – kolac (žargon)
STANDARDNOJEZIČNI NESTANDARDNOJEZIČNI
SINONIMI SINONIMI

ZAPAMTITE!
Standardnojezične i nestandardnojezične sinonime zajednički nazivamo kontakt-
nim sinonimima.
Antonimi i antonimija
ZADATAK
Riječi iz sljedeća dva stupca povežite u parove tako da svakoj pronađete riječ suprotna
značenja!
svijetlo žalost
lako ne vjerovati
mir šutjeti
crno tamno
radost teško
govoriti do
vjerovati bijelo
pod nemir
od tužno
veselo nad
Ako ste uspješno riješili zadatak, dobili ste sljedeće parove riječi: crno-bijelo, svijetlo-ta-
mno, radost-žalost, mir-nemir, vjerovati-ne vjerovati, govoriti-šutjeti, lako-teško, vese-
lo-tužno, pod-nad, od-do.
ZAPAMTITE!
Riječi (leksemi) suprotnih značenja (sadržaja) nazivaju se antonimi. Leksičko-se-
mantička pojava značenjske opreke dviju riječi zove se antonimija. Dvije riječi su-
protnoga značenja pak čine antonimski par.
Za +5!
Naziv antonima potječe od grč. riječi anti – protiv, ónoma – ime.
Razmislite po kojem smo kriteriju razvrstali antonimske parove u sljedeće skupine!
a) b) c)
crno / bijelo radost / žalost vjerovati / ne vjerovati
svijetlo / tamno mir / nemir govoriti / šutjeti

▶ Antonimi i antonimija 29
d) e)
lako / teško pod / nad
veselo / tužno od / do
Kriterij podjele bile su vrste riječi. U a) skupini imamo pridjeve (crno-bijelo), u b) skupini
imenice (mir-nemir), u c) skupini glagole (govoriti-šutjeti), u d) skupini priloge (lako-teš-
ko), a u e) skupini prijedloge (od-do). Prema tome, antonimski parovi mogu biti imenice,
pridjevi, glagoli, prilozi i prijedlozi, no antonimi su osobito česti u pridjeva.
Katkad i zamjenice mogu biti u antonimskom odnosu: nitko-svatko.
Važno je da u antonimskom paru obje riječi pripadaju istoj vrsti riječi.
VRSTE ANTONIMA
Antonimi se mogu razvrstati prema trima kriterijima:
1. Prema podrijetlu
Razmislite!
Po čemu se razlikuju sljedeći antonimski parovi?
veseo – tužan veseo – neveseo

dobar – loš velik – nevelik
lijep – ružan opterećenje – rasterećenje
Mogli ste primijetiti da su u prvoj skupini antonimi nastali neovisno jedan o drugome i
imaju različit korijen, dok je u drugoj skupini jedan antonim poslužio za tvorbu drugoga.
Masnim slovima smo istakli njihov zajednički korijen.
U prvoj se skupini nalaze raznokorijenski, a u drugoj istokorijenski antonimi.
ZAPAMTITE!
Raznokorijenski (pravi, primarni, netvorbeni) antonimi nastaju neovisno jedan
o drugome i imaju različit korijen (nebo – zemlja).
Istokorijenski (nepravi, tvorbeni) antonimi nastaju od istoga korijena, jedan slu-
ži za tvorbu drugoga (pravda – nepravda, simpatičan – antipatičan).

Za +5!
Najčešći prefiksi za tvorbu istokorijenskih antonima jesu a-, anti-, bez-, ne-,
protu-, raz- (atipičan, antisocijalan, bezuspješan, neprirodan, protuzakonit, rasterećen).
2. Prema naravi značenjske opreke
Usporedite antonimske parove u sljedećim skupinama!
mrtav – živ prvi – srednji – posljednji kupiti – prodati

lijevo – desno suh – vlažan – mokar izgubiti – pobijediti
govori – šuti hladan – mlak – topao – vruć
binarni antonimi stupnjeviti antonimi obratni antonimi
ZAPAMTITE!
Binarni antonimi se temelje na dvojčanoj značenjskoj opreci, oni se međusobno
isključuju, tj. jedna je riječ negiranje druge (istina – laž). To je odnos ili – ili.
Stupnjeviti antonimi su dvije krajnje točke između kojih može biti jedna središnja
vrijednost ili niz međuvrijednosti (ljubav – ravnodušnost – mržnja).
Obratni antonimi izriču isti sadržaj samo obrnutim redoslijedom. To je odnos
inverzije (kupnja – prodaja).
3. Prema usvojenosti
Slično kao i u sinonima i u antonima ima takvih parova koje svi govornici hrvatskoga
jezika prepoznaju kao riječi suprotnoga značenja. To su općejezični ili samostalni anto-
nimi kao što su npr. radost – tuga, velik – malen, lijep – ružan i sl.
Postoje, međutim, antonimski parovi koji samo unutar nekoga konteksta imaju suprotno
značenje, tj. postali su antonimi kao rezultat jezičnoga stvaralaštva pojedinca, najčešće
autora pjesme i sl. To su kontekstualni ili individualni antonimi kakve nalazimo npr. u
pjesmi Tina Ujevića Svakidašnja jadikovka:
Pa nek sam krijes na brdima, krijes na brdima,

pa nek sam dah u plamenu, dah u plamenu krik sa krovova
kad nisam krik sa krovova!
U ovome citatu izraz krijes na brdima i dah u plamenu metaforično izražavaju pjesnikovu
nemoć, što je u suprotnosti s izrazom krik sa krovova u smislu njegove snage (pjesničke).
Izraze krijes i krik, odnosno dah i krik u svakodnevnoj komunikaciji izvan konteksta pje-
sme ne osjećamo riječima suprotnoga značenja.

▶ Antonimi i antonimija 31
ZAPAMTITE!
Prema usvojenosti razlikujemo samostalne i individualne antonime.
Samostalni (općejezični) antonimi prepoznaju se kao antonimi bez obzira na kon-
tekst. Svakome članu antonimskoga para prosječni govornik hrvatskoga jezika moći
će odmah pridružiti njegov drugi član (rat – mir, toplo – hladno, unutra – vani).
Individualni (kontekstualni) antonimi nalaze se prvenstveno u književnim djeli-
ma, i rezultat su autorova individualna stvaranja, tj. antonimno im je značenje dao
autor:
„Mila kuda si nam ravna,
Mila kuda si planina.“
Za +5!
Među pjesničkim izražajnim sredstvima primijetit ćemo
dvije stilske figure koje su utemeljene na antonimiji.
To su antiteza i oksimoron.
Antiteza je usporedba utemeljena na suprotnosti.
Dva se suprotna pojma povezuju kako bi se naglasio kontrast:
„Bučni su anđeli tuge,
Al anđeli radosti šute.“
(Vladimir Nazor: Dvoji anđeli)
Naziv antiteze dolazi od grč. riječi anti – protiv i thesis – položaj.
Oksimoron je pak vrsta antiteze u kojem se spajaju potpuno suprotni pojmovi

(najčešće pridjev i imenica) kako bi stvorili nov, sam po sebi proturječan pojam.
Na taj se način dobivaju logički nezamislivi izrazi:
luda pamet, star mladić, živi mrtvac, strašno dobro, javna tajna, novi fosili i sl.
I u svakodnevnoj se komunikaciji služimo, gotovo neprimjetno, oksimoronima:
istinita priča, skoro gotovo, napola gotovo, originalna kopija i sl.
Naziv dolazi od grč. riječi oxýmōron = oxys – oštar + moros – tup, lud,
doslovno: „oštroumna ludost“.

Homonimi i homonimija
ZADATAK
Načinite rečenice sa sljedećim riječima te pokušajte ustanoviti u kojem su odnosu riječi
istoga izraza!
grâd rijeka
Višnja višnja
gräd Rijeka
Od zadanih riječi mogli ste formirati ovakve rečenice: Jučer je na grâd pao grad. Višnja
jede višnje. Rijeka je poznati hrvatski grad u kojem teče rijeka Rječina. i sl.
Sigurno ste i to ustanovili da među riječima istoga jezičnog izraza nema nikakve zna-
čenjske veze. Naime, grâd je naseljeno mjesto, a grad tuča, ledena kiša. Višnja je žensko
ime, a višnja voće. Rijeka je ime trećeg najvećeg hrvatskog grada, a rijeka je veći prirodni
vodotok, tj. tekućica.
Takve riječi nazivamo homonimima.

▶ Homonimi i homonimija 33
ZAPAMTITE!
Dvije riječi koje imaju isti izraz, a različiti sadržaj nazivaju se homonimi, a odnos
između tih leksema zove se homonimija.
Dvije riječi istoga izraza, a različita sadržaja čine homonimski par. Oni isto zvuče,
a različito znače!
Za +5!
Naziv homonima potječe od grč. riječi hómoios – jednak, ònoma – ime.
VRSTE HOMONIMA
Usporedite sljedeće homonime!
On je pògleda. → glagol, 3. l. jd. prezenta

Daleko od njegova pògleda. → imenica, m. r. G. jd.
Njegova se ùnuka zove Sanja. → imenica, ž. r. N. jd.
Djed ima pet unūka. → imenica, m. r. G. mn.
Navedeni leksemi izjednačili su svoje izraze tek u gramatičkim oblicima, konjugaciji i

deklinaciji (njihov osnovni – rječnički – oblik inače glasi pogledati i pogled, odnosno
unuka i unuk).
Takvi se leksemi zovu oblični ili morfološki homonimi.
Leksemi grâd (naseljeno mjesto) i grâd (jedinica jakosti alkohola), odnosno kòsa
(vlasi na glavi) i kòsa (oruđe) podudaraju se u svojim osnovnim oblicima i nazivaju se
leksički homonimi.
ZAPAMTITE!
Prema podrijetlu razlikujemo dvije vrste homonima:
Leksički homonimi uvijek pripadaju istoj vrsti riječi i nalaze se u svojim osnovnim
oblicima, (1. šah – vrsta igre, 2. šah – naslov iranskoga vladara). Leksički su homo-
nimi (gotovo) uvijek isti u svim gramatičkim oblicima.
Oblični (morfološki) homonimi razlikuju se u svojim osnovnim oblicima, ne pri-
padaju uvijek istoj vrsti riječi i izrazi im se ne podudaraju u svim gramatičkim ob-
licima. Oni nastaju kada se izrazi riječi izjednače zbog promjene nastavka u dekli-
naciji ili konjugaciji. (Ana pârā svoju suknju. – 3. l. jednine prezenta glagola párati.
Ivan nikada nema pârā. – G. mn. imenice pàra.)
Podsjetimo se koji su uvjeti potrebni da bi dvije riječi bile homonimi:

– moraju imati različita značenja (rak – životinja, rak – bolest)
– izrazi im moraju biti jednakog fonemskog sustava (/r/+/a/+/k/ – /r/+/a/+/k/)
– izrazi moraju imati iste naglasne osobine.

Međutim u riječima istoga izraza, a različitoga značenja vrlo su rijetko ispunjeni svi uvje-
ti. Npr. neke riječi istoga izraza nemaju iste naglasne osobine.
Znate li što su homofoni i homografi?
Usporedite sljedeće homonime!
mòra (briga) – môra (3. l. jd. pz. gl. morati)

vráta (mjesto za ulaz u prostoriju) – vrâta (G. jd. m.r. im. vrat)
grâd (naseljeno mjesto) – grad (vrsta oborine, tuča)
vıšnja (voće) – Vıšnja (žensko ime)
rijéka (voda tekućica) – Rijéka (ime grada)
ZAPAMTITE!
Leksemi koji se isto pišu, a različito izgovaraju zovu se homografi ili istopisnice
(grad – grad).
Ako se leksemi isto izgovaraju, a različito pišu, zovu se homofoni ili istozvučni-
ce (dunja – Dunja).
Za +5!
Naziv za homografe dolazi od grč. riječi homographos – napisan istim slovima.
Naziv za homofoni dolazi od grč. riječi homophonos – jednoglasan.
Razmislite kako nastaju homonimi!
1. Tvorbom riječi → takvi su homonimi često rezultat gla kartaški – 1. odnosi se na Kartagu
sovnih promjena, a mogu nastati i dodavanjem istih tvor 2. odnosi se na karte
benih nastavaka različitim osnovama istupiti – 1. koraknuti izvan nečega
2. učiniti tupim (iz+tupiti)
nosač – 1. čovjek
2. stup
2. Posuđivanjem riječi → kada se neki izraz nakon prilagod
bor – 1. vrsta četinjače
be hrvatskome jeziku izjednači s već postojećim lekse
2. kemijski element
mom istog izraza u našem jeziku
3. Kao rezultat glasovnih promjena u prošlosti hrvatskoga biti – 1. postojati
jezika 2. udarati
zreti – 1. dozrijevati
2. gledati
4. Međusobnim udaljavanjem značenja → hominimi se u list – 1. vegetativni biljni organ
svijesti mogu toliko udaljiti da postaju međusobno dva 2. list papira
neovisna značenja 3. vrsta ribe
4. stražnji, mesnati dio noge

▶ Ponavljanje 35
Ponavljanje
Grafički prikaz sinonima
riječi različitoga izraza,

a istoga/sličnoga sadržaja
SINONIMI
PREMA OPSEGU PREMA

SADRŽAJA USVOJENOSTI
a) istoznačnice a) samostalni
(potpuni sinonimi) (općejezični sinonimi)
ljekarna – apoteka modra – plava
b) bliskoznačnice b) kontekstualni
(djelomični sinonimi) (individualni sinonimi)
žena – supruga T. Ujević:
žena – gospa – Nepoznata
Ovako se mogu grafički prikazati antonimi:

riječi suprotnoga značenja
ANTONIMI
PREMA PREMA PRIRODI PREMA

PODRIJETLU ZNAČENJSKE OPREKE USVOJENOSTI
a) raznokorijenski a) binarni a) kontekstualni

(pravi, primarni, živ – mrtav (individualni)
netvorbeni) Ujević: krijes – krik
dobar – loš b) stupnjeviti
suh – vlažan – mokar b) samostalni
b) istokorijenski (općejezični)
(nepravi, tvorbeni) c) obratni crn – bijel
dugo – nedugo kupac – prodavač


Pregled homonima
riječi koje imaju isti izraz,
a različit sadržaj
HOMONIMI
PREMA
PREMA (GOVORNOJ ILI PISANOJ)
PODRIJETLU REALIZACIJI
a) leksički homonimi a) homofoni

šah – vrsta igre (istozvučnice)
šah – iranski vladar vıšnja (voće) –
Vıšnja (žensko ime)
b) oblični (morfološki)
homonimi b) homografi
vráta (mjesto za ulaz u prostoriju) (istopisnice)
vrâta (G. jd. m.r. im. vrat) pas (životinja) –
pâs (pojas)

37
R A S LO J E N O S T L E K S I K A
Vremenska raslojenost leksika
Pokušajte razmisliti o tome što znači riječ raslojenost! Svima nam je jasno da se u osnovi
riječi krije „sloj“. A koji bi to slojevi postojali u jeziku?
Razvrstajte sljedeće riječi prema tome jesu li ili nisu u uporabi u rječniku prosječnoga
govornika hrvatskoga jezika!
surka ferije ban
otorinolaringolog pendžer borša
proljeće đulistan majka olovka
malinkonija oblok ceker
dekret personifikacija filir
jatagan japica sretan sladoled
Vjerojatno ste i sami zaključili kako neke od gore navedenih riječi upotrebljavaju
samo neki govornici u određenim dijelovima Hrvatske, kao što su npr. pendžer (u Slavo-
niji), malinkonija, borša (u Dalmaciji), japica, ceker, oblok (u Zagorju). Neke riječi prosje-
čan govornik hrvatskoga jezika nikada ne upotrebljava, ili tek jako rijetko (surka, ferije,
đulistan, ban, personifikacija), a neke pak koristi često (sretan, sladoled, majka i sl.). Neke
riječi pripadaju određenim strukama (npr. otorinolaringolog pripada struci medicine,
personifikacija pripada književnosti, ban pripada povijesti).
ZAPAMTITE!
Riječi kojima se govornici hrvatskoga jezika služe (gotovo) svakodnevno u različi-
tim govornim situacijama čine sloj općeg ili općeuporabnog leksika. To su riječi
koje svim govornicima jednog jezika znače isto.
Riječi, međutim, kojima se ne služe svi govornici (samo stručnjaci neke struke)
čine sloj leksika ograničene uporabe. Stručni nazivi (termini) su riječi koje se
upotrebljavaju među stručnjacima pojedinih struka. Termine proučava znanstvena
disciplina nazivoslovlje (terminologija).

38 RASLOJENOST LEKSIKA ▶
Promotrite!
Na raslojavanje leksika najjače utječe vrijeme, prostor i funkcija, prema tome da govornici
kada? gdje? i u koje svrhe (funkcije)? rabe leksik razlikuju se:
a) vremenska
b) prostorna
c) funkcionalna raslojenost leksika.
RASLOJENOST LEKSIKA
VREMENSKA PROSTORNA FUNKCIONALNA
svjedoči o razvoju leksika tijekom pokazuje kako je leksik raspro pokazuje koje jezične funkcije
njegovih povijesnih promjena stranjen na određenom prostoru može imati leksik
Jeste li znali da mladi svakim

danom u svoj govor unose
nove riječi (većinom anglizme,
televizor lenonice sarce
poput fakat, fajt, fensi, hit i sl.), čitatelj minica lipost
dok stariji ljudi i danas kori- profesor županija pramalitje
ste riječi iz svoje mladosti, a čitanka putovnica barun
današnji mladi ih ne razumiju student bitlsica banovina
(hercig, fajercag, žur, štrample, udžbenik ferije dukat
tezga, štajga i sl.)? gramatika tedika libar
Jutarnji list je ne tako dav-
no istraživao razliku između
jezika kojima govore različite
generacije Zagrepčana. Ona od zastarjelice
50-ak godina, i ona mlađa od oživljenice
15-ak. U anketi je ustanovljeno pomodnice
da mladi ne prepoznaju sljede- novotvorenice
će „umrle“ riječi starijih: pa-
pak, škvadra, hercig, ajnpren, zafrig, bajta, štrample, tezga, švaler, žur, štajga, kanta, perje,
bažulj, mljekarstvo. Istovremeno, stariji nisu razumjeli sljedeće riječi današnjih tinejdžera:
bajs, bariša, briješ, bruka, fajt, fakat, fensi, frajer, frik, ful, sponzoruša, stiltati se.
Provjerite koje riječi čine naš općeuporabni leksik!
Svima nam je jasno da u aktivni leksik spadaju sve riječi koje govornici često rabe u svo-
joj svakodnevnoj komunikaciji u nekom razdoblju.
Suprotno od njega, pasivni leksik čine riječi koje su u određenom razdoblju na rubu
uporabe u govornika hrvatskoga jezika.
Između ta dva sloja nalazi se leksik na prijelazu, naime nestajanje riječi iz leksika jako
je dugotrajan i spor proces. Prvo riječi iz aktivnoga leksika prelaze u „međuprostor“ tzv.
leksik na prijelazu. Tu će vrijeme odlučiti hoće li se riječi vratiti u aktivni leksik ili će dalje
ići u pasivni leksik i tu na kraju zauvijek iščeznuti, nestati iz jezika.

▶ Vremenska raslojenost leksika 39
Promotrimo sada koje riječi čine leksik na prijelazu!
To su riječi koje postupno izlaze iz jezika ili postupno ulaze u jezik (u aktivni leksički sloj
nekoga jezika), pa možemo reći da se nalaze na granici između aktivnog i pasivnog lek-
sika i u jednom su trenutku bliže jednom, a u drugom trenutku drugom leksičkom sloju.
Razmislite! Iz kojeg razloga neke riječi izlaze, neke pak ulaze u jezik?
Neke riječi mogu izaći iz opće uporabe kada više nije u uporabi predmet, pojava i sl. koji
se njima imenuje ili mjesto njih zaživi neka druga, neka nova riječ. U skladu s tim u jeziku
se pojavljuju nove riječi kada se stvori neka nova pojava, nastane neki novi izum, stroj,
predmet i sl. pa se ti noviteti trebaju imenovati.
ZAPAMTITE!
Novotvorenice (neologizmi)* su novonastale riječi koje se u jeziku pojavljuju iz
društvenih ili komunikacijskih potreba. Nastaju zato da bi imenovale nove pred-
mete, pojave i pojmove (npr. ekologija, čip, fajl, džoging, depilator, limunika). One
još nisu ušle u aktivni leksik, znači još nisu općeprihvaćene. Od onoga trenutka
kada uđu u aktivni leksik, tj. postaju općeprihvaćene, više nisu novotvorenice.
Pomodnice su riječi koje se pojavljuju kako bi imenovale trenutno moderni pred-
met, pojavu. One dolaze i odlaze s modom (npr. bekemica, disko, šuškavac, šminker,
panker, lenonice, levisice, bubi-frizura, kaubojke).
Zastarjelice su riječi koje polako, ali sigurno prelaze iz aktivnoga u pasivni leksik.
Srećemo ih još obično kod starijih govornika (npr. ferije, fiskultura, gombanje i sl.).
Oživljenice ili povratnice su riječi koje su se iz pasivnoga leksika vratile u aktivni
(jer su jedno vrijeme, iz političkih razloga, bile zamijenjene drugima, kao npr. pu-
tovnica, proračun, županija, pristojba, tisuća, Europa, gimnazija, djelatnik, vojarna).

Za +5!
* Naziv neologizam dolazi od grč. riječi neos – nov + logos – riječ, pojam.
Novotvorenice katkad nastaju iz potrebe da zamijene
neku stranu riječ u hrvatskom jeziku.
Tako je potkraj 19. stoljeća Bogoslav Šulek stvorio neke novotvorenice
(npr. brzinomjer, brzojav, glasovir, glazba, kliconoša,
kolodvor, krivulja, predodžba i dr.).
Novotvorenice nastaju i u književnim djelima,
ali rijetko kad postanu dio aktivnoga leksika jer se pojavljuju samo kod jednoga
autora. Takve se novotvorenice zovu nekrotizmi.
„Vodila me slobodna i maglovita vila, lijepa i slijepa Avantira, moja gospođa.“
(A. G. Matoš)
Individualne novotvorenice mogu se pojaviti i kod djece
u urednome jezično-govornom razvoju
kao jedna razvojna faza, ali se kao takvi ne zadržavaju u uporabi:
npr. kredam (crtam kredom), četkicati (zube),
nogometalište (nogometno igralište) i sl.
Jeste li znali da je nekada riječ ljeto imala i drugo značenje od onoga koje poznajemo da- PB
nas (godišnje doba)? Riječ ljeto je značila ‚godina’ što se danas može zaključiti po riječima
poput desetljeće (= deset godina), stoljeće (= stotinu godina), ljetopis (= godišnjak). Znači
da danas riječ ljeto u značenju godina pripada pasivnom leksiku.
Razmislite zbog čega je riječ ljeto prešla u pasivni leksik!
Uzmemo li u ruke neko književno djelo pisca iz prošloga stoljeća, srest ćemo puno takvih
riječi kojima ne znamo značenje, koje su za nas nepoznate tj. nisu dio našega aktivnog
leksika. Za to mogu postojati dva razloga:
1. nepoznat nam je oblik riječi (stari padežni nastavci, neprovedene glasovne promjene
i sl.) → unutarjezični razlozi
2. danas više ne postoji predmet, pojava, pojam koji riječ imenuje, stoga je i sama riječ
pala u zaborav, ne postoji više (osim u rječnicima) → izvanjezični razlozi.
ZAPAMTITE!
Pasivni leksik čine one riječi koje su iz nekoga razloga zastarjele:
Historizmi su riječi koje su prešle iz aktivnog sloja u pasivni zbog izvanjezičnih
čimbenika (npr. povijesnih promjena), npr. kmet, barun (velikaška titula), diližansa
(kočija), centurija (vojna jedinica) i sl.
Arhaizmi su riječi koje su prešle iz aktivnog sloja u pasivni iz unutarjezičnih razlo-
ga, kao što su npr. pramalitje, prenoćaj, parst, libar, sardce.

▶ Vremenska raslojenost leksika 41
Za +5!
Historizmi mogu imenovati:

a) nekadašnje titule: ban, herceg, barun, grof
b) ustanove: preparandija, žandarmerija
c) predmete (odjeću, oružje, novac): surka, atila, jatagan, buzdovan, dukat.
Arhaizme još možemo dalje dijeliti na:

a) izrazne arhaizme – riječi kojima je zastario izraz
barjak – zastava, čest – dio, čislo – broj, libar - knjiga)
b) sadržajne arhaizme – riječi kojima je zastario sadržaj,
tj. izraz postoji i danas s drugim značenjem
(ljeto – godina, pivo – piće, luka – livada, vrač – liječnik)
c) tvorbene arhaizme – riječi koje su prešle u pasivni sloj zato što im je zastario
tvorbeni element (davac, primac, prenoćaj)
d) grafijske/pravopisne arhaizme – riječi u kojima je promijenjeno bilježenje fonema
(diete, nepodpuno, Gjalski)
e) fonološke arhaizme – riječi koje su promijenile svoj fonološki sastav
(kuralj – koralj, sarce – srce, dumboko – duboko)
PB
Područna raslojenost leksika
Bok, kak si? Kaj ima lima?

Da li sve štima?
Briješ odraslo, al’ mislim da
poslu još nisi dorast’o.
Možemo zabrijat u duetu,
radit štetu, jer nemre ti
ni’ko niš na svijetu u pubertetu.
(Kaj ima lima, Tram II)
Jeste li razumjeli baš svaku riječ u gore navedenoj pjesmici? Lako je moguće da niste
jer neke su riječi, možemo reći, općehrvatske, tj. poznate većini govornika, dok su druge
riječi prostorno ograničene, tipične samo za jedan mjesni govor ili narječje.
Usporedite na karti Hrvatske različite nazive za isti predmet i to kuhinjski pribor kojim
se vadi (grabi) juha!

Karta hrvatskih naziva za jušni pribor ŠEFLA
s etimologijom riječi
ŠEFLJICA
ŠIEFLJA KAŠIKA
KACJOL PALJAK ŠEFLJA KUTLJAČA

PALJ ŠEFLENKA GRABLJAČA
PAJIĆ GRABILICA
PALJAK ŠEFARKA
KACIOL ŠEFARKA
KACIOLA ger. Schöpflöflei (ladle)
hrv. grabiti ← psl. *grabiti (grab, seize)
hrv. palj ← psl. *palъka (stick, staff )
KACIOL KACIOLA tal. (Veneto) cazuolo (ladle)
KACOLA
tal. cazza (ladle)
KARCIVOLA tur. kaşik (spoon)
KUTAL gk. kotýle (cup)
KACIOLA
KAČOLA
Nepotvrđeno:
zaimača – hrv. imati ← psl. imēti (to have)
KAČICA kevdžija – tur. kepçe, kefçe ← perz. kefče, kepče (ladle)
Karta hrvatskih naziva za jušni pribor s etimologijom riječi
Već ste ranije naučili da u hrvat-

skom jeziku postoje tri narječja
(nazvana prema upitno-odnosnoj
zamjenici kaj, ča, što): čakavsko,
kajkavsko i štokavsko narječje. Ta
su narječja postojala kao književni
jezici (o čemu svjedoče i sačuvana
književna djela) sve do nastanka
standardnoga književnog jezika.
Ona su prostorno raspoređena po
hrvatskim krajevima i svako od
njih ima svoje specifičnosti. Nji-
hov razvoj je bio uvjetovan povije-
snim prilikama, utjecajem govora
susjednih naroda i još mnogim
drugim čimbenicima. Govorni-
Narječja hrvatskog jezika u Hrvatskoj ci pojedinih narječja i dijalekata
imaju poteškoća u međusobnom
sporazumijevanju. Time smo potvrdili da se jezik i prostorno raslojava, a tako raslojeni
leksik možemo podijeliti u tri skupine prema veličini područja na kojem se rabi.

▶ Područna raslojenost leksika 43
ZAPAMTITE!
Dijalektizmi (grč. dialektos = narječje, govor) su riječi proširene na čitavom po-
dručju nekoga narječja, znači to su čakavizmi, štokavizmi, kajkavizmi.
Regionalizmi (lat. regio = područje, predio) su riječi koje se upotrebljavaju na ve-
likom dijelu nekog narječja, ali ne na čitavom njegovu prostoru (npr. dalmatinizmi
unutar čakavskoga narječja, slavonizmi unutar štokavskoga narječja i sl.).
Lokalizmi (lat. locus = mjesto) su riječi poznate na najmanjem prostoru, u mje-
snom govoru nekoga naselja (npr. zagrebački govor).
DIJALEKTIZMI
Ponovite!
Narječje je jezik pojedine skupine ljudi, najčešće prostorno određen. U Hrvatskoj postoje
tri narječja (kajkavsko, čakavsko, štokavsko), a svako od ovih narječja rasprostranjeno je
u određenom dijelu Hrvatske i odlikuje se fonološkim, morfološkim i leksičkim osobito-
stima u odnosu na druga narječja.
Upravo zahvaljujući razlici u fonološkim, morfološkim i leksičkim osobitostima, razliku-

jemo sljedeće vrste dijalektizama:
a) fonološki dijalektizmi se svojim sastavom glasova (fonema) i/ili naglaskom razlikuju

PB
od standardnoga jezika (fala – hvala, uzest – uzeti, cirkva - crkva)

b) morfološki se dijalektizmi razlikuju od standardnoga jezika svojim obličnim nastav-
cima (rod, broj, padež) (šum, G.mn. umj. šuma)
c) tvorbeni se dijalektizmi razlikuju svojim tvorbenim elementima (prefiksom, sufik-
som) od standardne riječi s kojom imaju istu rječotvornu osnovu (prepisati recept –
propisati recept, dečec – dječak, lonček – lončić)
d) (potpuni) leksički se dijalektizmi od standardne riječi razlikuju svojim izrazom (je-
matva – berba, jogenj – vatra, škoj – otok, hiža – kuća)
e) značenjski (leksičko-semantički) dijalektizmi su riječi koje postoje i u standardnome
jeziku, ali s drugim značenjem (tovar = magarac/teret, gaće = donje rublje/hlače)
f) etnografski dijalektizmi su zapravo egzotizmi*, riječi koje imenuju karakteristike ne-
koga kraja (npr. vrstu jela, pića, ples, običaje i sl. kao što su kulen, štrukle, bevanda,
bećarac, mlinci, pašticada, pršut i sl.). Te se riječi ne mogu prevesti na standardni niti
na strani jezik.
Za +5!
Egzotizmi su riječi koje imenuju posebnosti nekoga naroda
(jelo, piće, ples, glazbalo, običaj i sl.).

Promotrite prikaz osobitosti hrvatskih narječja i prepoznajte ih u tekstovima!
Kajkavsko narječje
Jutro jedne Purgerice:

„Crkel mi je auspuh i getriba, auto mi nemre iti v rikverc pa sam na plac išla cipelcugom.
Kupila sam pol kile mlevenog meseka, paradajz i putericu za šalatu, grincajg za ajngema-
htes jer ga više imam rad neg ajnpren juhu.
Natrpala sam pun ceker špeceraja, za obed i za fruštik.
V birtiji poleg placa lokalni luftinšpektori pili su gemišt.
Jedan mi je čak i hofiral, a na kraju me pozdravil sa servus milostiva. Bedak.
Ispred zgrade bedinerica je klofala tepih na kloferštangi kraj vešeraja.
Ušla sam u haustor i primila se za gelender jer mi je već bilo dost šalabajzanja s punim
cekerom.
U stanu sam najprije ušla u badecimer i oprala ruke.
Zatvorila sam i obrliht jer je bil propuh.
Presvukla sam se i metnula regenmantl na aufinger.
Obukla sam šlafrok jer mi je tak komotnije.
Bil je strgan pa sam ga priheftala sa zihericom.
Izvadila sam veš iz vešmašine i obesila na štrik.
Kad sam sve skuhala, počistila i zgotovila bil je već mrak.
Metnula sam si viklere, navinula vekericu i metnula ju na šrajptiš.
Prek glave sam navukla novi šlifer i tuhicu, ugasila svetlo i prešla spat.“
KAJKAVSKO NARJEČJE
POJAVLJIVANJE U TEKSTOVIMA – barokna kajkavska književnost nabožnog karaktera (17. st. Juraj
Habdelić)
– prosvjetiteljska djela s poučnim temama (18. st. Matijaš Grabanci-
jaš dijak Tituša Brezovačkog)
RASPROSTRANJENOST – Hrvatsko zagorje, Prigorje, Međimurje, zapadna Podravina, Posa
vina, Turopolje, Pokuplje, Gorski kotar, dio sjeverne Istre
FONOLOŠKE OSOBITOSTI – ne razlikuju se glasovi č i ć (već se izgovara srednji glas)
– ne razlikuju se glasovi dž i đ
– umjesto lj i nj govori se obično l i jn (zemla, kojn)
– stari jat u većini govora ima ekavski izgovor (mleko), a u nekim i
ikavski (mliko)
– ne provodi se sibilarizacija (duhi, ruki, vragi)
– nema vokalizacije (došel, znal)
– zvučni suglasnici se na kraju riječi izgovaraju bezvučno (grat
umjesto grad)
– česti su tzv. protetični glasovi ispred riječi koje počinju sa samo
glasnikom: japa, Hadam, vuho
– nepostojano e (dober, kratek, došel)

KAJKAVSKO NARJEČJE
MORFOLOŠKE OSOBITOSTI – D, L jednine ženskoga roda: –e (kčere, na brige)
– u imenica muškoga roda jednine za neživo: G=A
– u G množine nema nastavka (ruk) ili je nastavak –of, –ef (duhof,
kojef)
– komparativ pridjeva često se tvori nastavkom –ši ili –ejši (bolši,
starejši)
– u prezentu je čest nastavak za 3. lice množine –eju i –iju (zemeju,
vidiju)
– prezent pomoćnoga glagola biti: bum, buš, bu, bumo, bute, buju
– buduće vrijeme se izriče futurom II. (bum videl)
– mnogo umanjenica na –ek (mamek, tatek, zajček)
LEKSIČKE OSOBITOSTI – osobne zamjenice za živo: gdo, do, što, kteri (=tko), a za neživo
kaj, kej ili ke (=što)
– dosta germanizama (cajt – vrijeme, švicati se – znojiti se) i hun-
garizama (betežen – bolestan, pajdaš – prijatelj, japa – otac)
Čakavsko narječje
Pod Učkun
Pod Učkun kućice bele,

miće, kot suzice vele.
Beli zidići, črjeni krovići

na keh vrapčići kantaju,
mići dolčići, još manje lešice
na keh ženice kopaju.
(...)
(Drago Gervais) Mošćenice, selo na istočnim padinama planine Učke
ČAKAVSKO NARJEČJE
POJAVLJIVANJE U TEKSTOVIMA – prvi pisani spomenici (Baščanska ploča, Vinodolski zakon)
– Judita Marka Marulića (1501. prvi tekst hrvatske umjetničke
književnosti)
– 16. st. – najveći procvat čakavskoga književnog jezika (Planine Pe
tra Zoranića, Petar Hektorović, Mikša Pelegrinović, Hanibal Lucić)
RASPROSTRANJENOST – Istra
– Hrvatsko primorje
– otoci do Lastova
– djelomično dalmatinska obala (Split, Zadar)
– Lika
– Gorski kotar
– Žumberak

ČAKAVSKO NARJEČJE
FONOLOŠKE OSOBITOSTI – većina čakavskih govora razlikuje č i ć, a ć se izgovara kao tj
– lj se često zamjenjuje sa j (judi)
– na mjestu standardnog đ dolazi j i dj (meja, posudje)
– refleks jata je raznolik, često ikavski
– m se na kraju riječi zamjenjuje sa n (jesan, osan)
– gubljenje glasova (ka, meu)
– nema vokalizacije (posal, posa)
– umjesto št dolazi šć (šćap)
MORFOLOŠKE OSOBITOSTI – uglavnom se čuvaju stari padežni nastavci (L. jednine: –e (va
šume, na nebe); I. množine ženskoga roda: –ami (jabukami); L.
množine: –h (rukah); G. množine –Ø (slov, jabučic); A. množine:
–i (zidi)
– u većini čakavskih govora krnji infinitiv (kopat)
– sažeti oblici posvojnih i upitno-odnosnih zamjenica (ma=moja,
tva=tvoja, ki =koji)
LEKSIČKE OSOBITOSTI – osobna zamjenica za živo: ki, za neživo: ča ili ca
– mnogo talijanizama (kantat – pjevati, ponistra – prozor, šporko –
prljavo, balun – lopta)
Štokavsko narječje
„...Posli kako Turke istiraste,
Slavoniju opet naseliste,
zapuštenu od Turak najdoste,
prez uredbe i nauka jošte.
Znam, junaci mlogi izginuše,
ali ne znam kud se knjige daše,
koje bi vam jezik uzdržale
i s drugim se ne bi pomišale,
kako se je turski pomišao,
u vaš jezik tako unišao,
da i sada polak Slavonije
„jok vala“ jim služi misto „nije“,
a „istersum“ namisto „ako će“,
„baksum“ „kano“ zlamenovat hoće;
„brašnenici“ govori „zaira“,
kada gladan ne imade mira.
I ostalih mlogo riči višje
iza sebe Turci ostaviše
koje kad bih ktio spominjati,
ne bi mogle u ’ve knjige stati.
Osim toga, Slavonijo moja,
jedna ima još falinga tvoja,
jer u tebi još ljudi imade,
koji dobro govorit ne znade...“
(Matija Antun Reljković: Satir iliti divji čovik – ulomci)

ŠTOKAVSKO NARJEČJE
POJAVLJIVANJE U TEKSTOVIMA – dubrovačka književnost 16. st. (Marin Držić, petrarkisti iz Zbornika
Nikše Ranjine, Mavro Vetranović)
– dubrovačka barokna književnost 17. st. (Ivan Gundulić, Ivan Bunić
Vučić, Junije Palmotić)
– bogata prosvjetiteljska književnost 18. stoljeća (Matija Petar
Katančić, Matija Antun Reljković, Andrija Kačić Miošić)
– u 19. st. štokavsko narječje postaje osnovicom budućeg književ
nog jezika
RASPROSTRANJENOST – najveći dio Dalmacije i Slavonije
– Kordun, Banija
– djelomice Žumberak
FONOLOŠKE OSOBITOSTI – vokalizacija na kraju riječi (dal-dao)
– prijedlog v zamijenjen sa u
– stari skup čr postao cr (crn)
– stari jat u nekim govorima dao je (jekavski govori), u nekim i
(ikavski govori), a u nekima e (ekavski govori)
– stezanje ao u o (raskopčo=raskopčao, ko=kao)
– gubljenje glasova (oću=hoću, nako=onako, al=ali)
– jotacija (đe=gdje)
MORFOLOŠKE OSOBITOSTI – u množini su se izjednačili D=L=I
– G. množine dobio nastavak –a
LEKSIČKE OSOBITOSTI – česti su turcizmi (pendžer – prozor, sokak – ulica, avlija – dvorište)
Prisjetite se kakva je područna raslojenost leksika hrvatskih narječja u Mađarskoj!
Štokavsko narječje u Mađarskoj
Među govornicima štokavskoga narječja u Mađarskoj razlikujemo tri skupine: bošnjač-

ku, šokačku i bunjevačku skupinu. Bošnjačka i šokačka skupina u prvome redu nase-
ljava Baranjsku županiju. Bošnjaci žive u naseljima južno i jugoistočno od grada Pečuha
prema gradu Šiklošu odnosno uz željezničku prugu prema Vilanju: Ata (Áta), Kukinj
(Kökény), Nijemet (Németi), Pogan (Pogány), Salanta (Szalánta), Semelj (Szemely), Suka
(Szőke), Sukid (Szőkéd), Udvar (Pécsudvard). Šokačka naselja se nalaze južno i sjeverno
od ceste Pečuh – Mohač: Belvar (Belvárdgyula), Birjan (Birján), Katolj (Kátoly), Lotar
(Lothárd), Minjorod (Monyoród), Mohač (Mohács), Olas (Olasz), Šaroš (Magyarsarlós),
Veliki Kozar (Nagykozár), Vršenda (Versend).
U govorima pojedinih naselja ima dosta sličnosti, pa tako govorimo o jeziku tzv. šo-
kačko-bošnjačke skupine Hrvata.
„Kad je Bog stvorio Adama, od blata ga napravio, kaže vrag:

– Ja to možem napravit!
– Hajd, napravi! – kaže Bog.
Pravio vrag od blata čoeka... ali ga nije mogo dić, ali ni ga mogo da ga oživi!
Kaže Bog ovim čoeku što je vrag pravio:
– Ilija, diži se i udri svog oca di ga nađeš!
Što je vrag pravio, tog je Bog digo.

Ope’ će Bog:
– Ilija, diži se i udri svog oca! – Oca, koga s’ napravio od blata – digod ga nađeš!
Sad, kad grmi, Ilija uvik traži svog oca, da ga može ubit. A otac se sakriva pod drvlje...
Dakle, grom pukne u drvo, no, pogodio Ilija svog oca, ali vrag pobigne ... Kad Ilija svog oca
ubije, onda će biti kraj svita.“ (Legenda o sv. Iliji iz Mohača)
Govori većine baranjskih Hrvata pripadaju novoštokavskim dijalektima, iako se pone

gdje mogu primijetiti i osobine staroštokavštine. Prevladava novi, četveronaglasni sustav,
ali javlja se i stari, tronaglasni sustav, čak i akut. Alternacija jata je u većini naselja jekav-
ska, dok u nekim mjestima ima mješovit karakter:
a) ekavsko-jekavski (Kukinj, Veliki Kozar)
b) jekavski s ikavskim primjesama
(Belvar, Minjorod)
c) ikavski (Minjorod, Mohač)
Najprepoznatljivija osobina tih go-
vora je šćakavizam: gušćer, šćene, išće,
šćipat, vrišći ...
U sklonidbi imenica muškoga roda
jednine akuzativ se podudara s geniti-
vom: Vidim stola. Uberi tog cvijeta.
U novoštokavski tip šokačko-boš-
njačkih govora ubrajamo i govor Semar-
tina (Alsószentmárton) kod Šikloša te
Hrvata-Šokaca u Kašadu (Kásád). Prvi
govore ikavsko-jekavski, a drugi ikav-
sko-ekavski te njihov govor u mnogim
crtama podsjeća na slavonski dijalekt.
Isto vrijedi i za Santovo (Hercegszántó)
u Bačkoj gdje je alternacija jata ikavska, Naselja u Mađarskoj u kojima se govori šokački
a naglasni sustav staroštokavski. i bošnjački štokavski
Štokavski se govori i u selima uz rijeku Dravu u zapadnom dijelu Baranjske županije te

u susjednoj Šomođskoj županiji: u Potonji (Potony), Martincima (Felsőszentmárton),
Starinu (Drávasztára) i Novom Selu (Tótújfalu), ali uz podosta kajkavskih elemena-
ta. U tim govorima zamjena jata je ekavska. Martinački govor je zadržao mnoga sta-
roštokavska obilježja u akcentuaciji i deklinaciji, dok je govor Potonje više novošto-
kavski.
„Kad je dragi Bog išo po zemlji, kad je došo do jednog sela, tu su ga neprijatelji čekali, a
nitko mu nije števo dati konaka. Nitko ga nije požaljio. Došo je jednoj sirotoj ženi koja je
baš gibanicu natezala.
– U velikoj sam propasti, mene ganjaju, je l’ bi me štela sakrit?
– Sakrit ću te. Ne znam da tko si, al svakog siromaka koji pred nekim bega, a mene diro
nije, ja onog sakrijem. Samo idi pod stol.

Ona rasteže gibanicu, a dragi Bog
njoj dao da ona more gibanicu do zemlje
rastegnit. A to se prvo nije moglo napra-
vit!
Rasteže ona testo, pa rastegne čak do
zemlje, da se dragi Bog ni vido pod sto-
lom, a stignu njegovi neprijatelji na vrata.
– Šta radiš?!
– Eto, vidite, testo za gibanicu raste-
žem.
– Jesi li vidla takvog i takvog čoveka?
– Nisam vidla. I da vidim, ja ga ne bi’
u moju kuću pušćala.
No, odeju oni. Dragi bog zide van is- Hrvatska naselja u Mađarskoj uz rijeku Dravu
pod stola i kaže:
– Čuješ, ćeri, gibanicu treba od malo testa pravit, a jako nju treba rastegnit.
I od tog vremena testo gibanice da se rastegnit, kako samo oće gazdarica.“
(Legenda iz Potonje)
(prvo – prije)
Bunjevcima se nazivaju pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Bačko-Kiškunskoj žu-

paniji (kao i u susjednoj Srbiji u okolici Sombora i Subotice): u Aljmašu (Bácsalmás), Baji
(Baja), Baškutu (Vaskút), Bikiću (Bácsbokod), Čavolju (Csávoly), Čikeriji (Csikéria), Gari
(Gara), Gornjem Sentivanu (Felsőszentiván), Kaćmaru (Katymár), Mateviću (Mátételke).
Tipična obilježja bunjevačkih govora su: ikavska zamjena jata, novoštokavski naglasci,
suglasnik h se izgubio, ne provodi se sibilarizacija, umjesto glagolskog infiksa –nu– imaju
infiks –ni– (skoknit, skinit), a u Gari i Kaćmaru se otvornici e i o izgovaraju dvoglasno
(niema, tvuoj).
Bunjevcima smatramo i stanovnike nekolicine naselja u okolici Budimpešte: Andza-
bega (Érd), Erčina (Ercsi) i Tukulje (Tököl) gdje je tipična pretežito jekavsko-ikavska za-
mjena jata.
Bunjevački govori pripadaju zapadnom bosansko-hercegovačkom dijalektu, dok govor
sela Baćina i Dušnoka pripada slavonskom dijalektu. U govoru tih naselja sačuvano je
mnogo arhaičnih crta.
„Kadgoder živili zajedno kurjo i lisica i da kad kurjo krene u lov, a lisica:
– Neka se nać uvriđen, a šta se i krećeš kad te nisam naputila? Glupav si ko panj, neš
ništa ulovit.
A kurjo misli: “A ako ja tebe samo jedanput zaglupavim, za čitav život će ti biti dosta.“
Edared ode kurjo kod ednog salaša, uvuko se u bostan pa nuz niki kukuružnjak lego i
čeka. Došla kokoš pa njeg kljunom po repu, a on skočio, za vrat nju, i odnese kući. Pita lisica:
– Bože, bože, di si to ulovio?
– Ta mene kokoške već odavno tražu da se sigram mrca. E, tako sam se u snigu valjao
pa tamo ulovio.

Naputio on nju i di je taj
salaš. Ode sad i lija, a kurjo u
potaji za njom. Legne lisica u
snig, pa čeka, čeka – nema ni-
šta. Legla nauznak, raširila
noge – kako se to dica u snigu
igraju mrca – kad edared doleti
orlov, uvati liju pa je digne pod
oblake. Orlov leti, a lisica viče
edno te edno:
– Neću se više sigrati mrca!
Neću se više sigrati mrca!
Edared počela orlovu gristi
nogu, on se istrže, a lija poleti
Naselja u Mađarskoj u kojima se govori bunjevački štokavski zemlji. Kurjak sakrit iza plasta
diteljine sve to gledo, pa poviče:
– Neka vikat toliko, bit će po tvojoj volji, samo dok lupiš o zemlju.“
(Narodna pripovijetka iz Gare)
(edared – jedanput, mrc – mrtvac, sigrati se – igrati se)
Čakavsko narječje u Mađarskoj
Na području Mađarske čakavski govore Gradišćanski Hrvati duž austrijske granice (nji-
hov naziv potječe od naziva pokrajine Burgenland – Gradišće). Ta skupina se doselila
tijekom 16. stoljeća iz krajeva južno od rijeke Kupe, a zapadno od rijeke Une i Korane.
Gradišćanski Hrvati danas uglavnom žive u županijama Đursko-mošonsko-šopronskoj
i Vaš.
Budući da je u vrijeme iseljavanja na području odakle Gradišćanski Hrvati potječu
preovladavalo čakavsko narječje, većina njih je i u novoj postojbini zadržala to narječje
s ikavskim izgovorom jata.
Naselja u kojima se govori čakavski mogu se grupirati oko četiri veća grada u tom
dijelu Mađarske:
a) u okolici grada Kisega (Kőszeg): Hrvatski Židan (Horvátzsidány), Plajgor (Ólmod),
Prisika (Peresznye), Temerje (Tömörd), Unda (Und)
b) u okolici grada Mosonmagyaróvára: Bizonja (Bezenye), Kemlja (Kimle, ranije Hor-
vátkimle)
c) u okolici grada Šoprona: Koljnof (Kópháza)
d) zapadno i jugozapadno od grada Sambotela (Szombathely): Gornji Čatar (Felső-
csatár), Hrvatske Šice (Horvátlövő), Narda (Narda), Petrovo Selo (Szentpéterfa)
Gradišćanski su Hrvati u prošlosti na osnovi čakavskoga narječja formirali svoj

poseban regionalni književni jezik na kojem se i danas pišu knjige, novine, kalendari
i dr.

„Imala je žena muža
Mlajahnoga kot i puža; Bizonja
Rekla mu je juhu skuhat,
Počela ga sukom buhat;
Rekla mu je hižu mesti, Kemlja
Počela ga šibom plesti.
Žena meso požerala,
A mužu je kostje dala, ŠOPRON
Popala ga za vraticu,
Hitila ga pod klupčicu: Koljnof
Leži, leži, moj nebore,
Doklen tebi Bog pomore!“ Unda
(iz Hrvatskih Šica u Gradišću)

Plajgor Prisika
(kot – kao, hiža – kuća, hititi – baciti) Hrvatski Židan
Temerje
KISEG
Kajkavsko narječje u Mađarskoj
Narda
Većina hrvatskoga življa koja govo- Gornji Četar

SAMBOTEL
ri kajkavski u Mađarskoj nalazi se uz Hrvatske Šice
rijeku Muru (u nastavku kajkavskog
govornog područja u susjednom dijelu Petrovo Selo
Hrvatske, u Međimurju). Ta naselja u
Naselja u Mađarskoj u kojima se govori čakavskim
Mađarskoj su uz Muru u okolici grada narječjem
Velike Kaniže (Nagykanizsa): Bajča
(Bajcsa), Belezna (Belezna), Fićehaz
(Fityeház), Kerestur ili Murski Krstur (Murakeresztúr), Mlinarci (Molnári), Petriba (Pe-
trivente), Pustara (Semjénháza), Serdahel (Tótszerdahely), Sumarton (Tótszentmárton).
Najznačajnija osobina pomurskih govora je pojednostavljivanje naglasnog sustava,
postoje samo dva, kratkosilazni i dugosilazni naglasak. U leksiku primjećujemo velik broj
hungarizama.
Osim uz rijeku Muru kajkavski se govori i u županiji Šomođskoj, iako u tim nase-
ljima ima znatne razlike u govoru Hrvata. Dok Hrvati u selu Lukovišću (Lakócsa) govore
skoro čisto kajkavski, dotle žitelji Brlobaša (Szentborbás) i Križevaca (Drávakeresztúr)
(koji se nalazi u Baranji) samo u osnovi govore kajkavski, ali s podosta štokavskih ele-
menata. U susjednim Martincima (Felsőszentmárton) ta je situacija obrnuta: Martinčani
govore štokavski s kajkavskim elementima.
Na području uz Dravu, od Barča do ušća Mure postoji nekoliko naselja koja su iz-
gubila svoje narodnosno obilježje, ali u kojima još živi nešto Hrvata koji također govore
kajkavski: Belovar (Bélavár), Bobovec (Babócsa), Boljevo (Bolhó), Brežnica (Berzence),
Izvar (Vízvár), Legradska Gora (Szentmihályhegy), Rasinja (Heresznye).
Među Gradišćanske Hrvate se ubrajaju i žitelji hrvatske narodnosti u mjestima Umok
(Fertőhomok) i Vedešin (Hidegség) u okolici grada Šoprona, ali oni govore kajkavski s
podosta čakavskih i slovenskih primjesa.

Budući da žive već više od 1000 go-
dina u Mađarskoj, Hrvati uz Muru i
Petriba KANIŽA
Dravu pouzdano se mogu smatrati sta-
Sumarton
rosjediocima.
M
Bajča
ur
Serdahel Pustara
a
„Bilo je jeno jajce. To je jajce se hapilo iti Fićehaz
pu sveto. Ružilo je samo se zišlo jenom Mlinarci
Kerestur
racom. Pita raca: Belezna
– Kam ideš, ti jajce? Drav
a
– Idem ja pu sveto.
– I ja pem.
– Hajd pemo skupa.
Idu skupa. Dustignu jednoga pevca.
– Kam idete, raca?
– Idemo pu sveto.
– Pemo skupa.
– Pak hajd.
Idu dale, dustigno jeno kubilu i jeno-
ga vola i raka i jenu iglu. Več se smer-
knulo. Zagledali su jeno hižu i dišli su Naselja u Mađarskoj u kojima se govori kajkavskim
nuter. Legli si su na svoje mesto. Jajce si narječjem
je leglo v pepel, rak vu vodu, a pevec i
raca na krušnu peč, a igla v brisač, a kubila i vol vu štalu...
Došli su dvanajst vuka i zavikal je jeden, i dišel je nuter. Išel je na peč, tam si je pevec i
raca kukuriknuli i viknuli. Išel je v pepel, kaj zeme vun žerjafku, tam se jajce raspočilo, išel
je vu vodu, kaj se zepere, tam ga rak vščeknul. Unda je išel posert da si ruke briše, ali ga
je igla fbola. Unda je išel vu štalu, tam ga je kubila vritnula a vol ga nogam hitil na dvor...
Vok je bežal i vikal:
– Bežite, bežite! – i si vuki su odbežali, a hiža je bila ostala potnicima.“
(Narodna pripovijetka iz Serdahela)
(hapiti se – latiti se nečega, pu – po, raca – patka, kubila – kobila, zeme – uzme, vščeknut
– uštinuti, fbola – ubola, v, vu – u)

▶ Funkcionalna raslojenost leksika 53
Funkcionalna raslojenost leksika
Prisjetite se što je stil!
U Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića pod natu-

knicom stil piše sljedeće:
grč. (stylos – držak, pisaljka)*

1. skup karakterističnih djela, arhitekture, literature,
a također i umjetničkog ili literarnog pravca, škole,
epohe: stil je povezan s idejnim sadržajem djela, s nazorom na svijet umjetnika i s
razvitkom umjetničkog smjera nastalog u stanovitim socijalno-ekonomskim i literar-
no-historijskim uvjetima;
2. način pisanja nekog pisca (ili pismenog sastava: poslovni, službeni stil);
3. način, metoda rada, igre, izvođenje;
4. prenes. običaj, navika, ponašanje, uglađenost, profinjenost, otmjenost;
*lat. stilus – način pisanja
Čitajući definicije rječnika sigurno ste se prisjetili kako ste bar neke od ovih značenja
već upoznali. Učeći u školi književnost čuli ste za umjetnički stil nekoga razdoblja ili stil
pisanja nekoga književnika. O stilovima ste mogli čuti i na satu likovne umjetnosti, nai-
me i u slikarstvu, kiparstvu te graditeljstvu postoje različiti stilovi (renesansni, barokni,
klasicistički, itd.). Postoje stilovi i u glazbi, to nam je jasno čim pomislimo da ne volimo
slušati svi isti stil glazbe (pop, rok, tehno i sl.) No, najvjerojatnije i sami koristite izraz stil
kada govorite o nečijem načinu oblačenja, govorenja, ponašanja ili pak o nečijoj frizuri.

Koji stil slijedimo, ovisi o nama samima, tada je riječ o stilu pojedinca. Međutim, za
razliku od individualnoga stila postoji i stil kojim se služi jedna cijela zajednica u različi-
tim područjima ljudskih djelatnosti kao što je kultura, znanost ili mediji.
ZAPAMTITE!
Stil je izbor jedne od više mogućnosti za izricanje istoga sadržaja. Znanost koja
proučava stil, tj. funkcionalnu uporabu jezičnih jedinica, zove se stilistika.
Za +5!
Genetička stilistika proučava stil kojim se služe pojedinci (tj. indvidualni stil).
Deskriptivna stilistika proučava stilove kojima se služe zajednice.
Stilistika je dakle, grana jezikoslovlja koja proučava sredstva, značajke i pravilnosti

usmenog i pismenog izražavanja. Granično je područje između jezikoslovlja i znanosti
o književnosti koja se bavi proučavanjem stilskih izražajnih sredstava. Ima tri glavna
područja:
1. Lingvistička stilistika – proučava određeni jezik

2. Deskriptivna stilistika – proučava izražajnu snagu jezika, njegove emocionalne, ugo-
đajne komponente
PB
3. Književna stilistika – proučava neke pisce, djela, njihov stvaralački pristup jeziku,
književne vrste, razdoblja i sl.
Do 19. stoljeća stilistika nije promatrana kao lingvistička disciplina, nego samo kao disci-
plina unutar retorike (govorništva).
Govoreći posebno o lingvističkoj stilistici, svjesni smo da se jezična znanost razmatra
na više jezičnih razina, pa se tako i lingvistička stilistika dijeli na nekoliko područja:
a) grafostilistika – bavi se proučavanjem stilistike pisma
b) fonostilistika – proučava izražajne mogućnosti glasova
c) morfostilistika – bavi se tumačenjem izražajnosti oblika riječi
d) sintaktostilistika – proučava izražajnost poretka riječi i sintagmi unutar rečenice
e) leksikostilistika – bavi se izborom leksema
f) semantostilistika – proučava stilističke postupke na razini značenja riječi.
Razmislite! Rabite li isti stil govorenja ili pisanja u različitim komunikacijskim situacija-
ma, npr. na jezičnom ispitu, u razgovoru sa školskim drugovima, za vrijeme kupovine u
trgovini, pri televizijskom intervjuu ili usmenom odgovoru na satu fizike?
Za lingvističku je stilistiku funkcionalno raslojavanje leksika jako važno. Standardni jezik

mora zadovoljiti sve komunikacijske potrebe svih svojih govornika neovisno o njihovom
spolu, dobi, stupnju školovanosti i sl. To znači da je standardni jezik polifunkcionalan
(višefunkcionalan) tj. da se ostvaruje na razne načine u raznim komunikacijskim situ-

acijama. Pri tomu je standardni jezik i normiran, tj. podvrgnut jezičnim normama koje
propisuju normativni priručnici kao što su pravopisni priručnici, gramatike ili rječnici.
Prisjetite se!
Vrste jezičnih normi su:

a) pravopisna (ortografska)
b) pravogovorna (ortoepska)
c) gramatička (morfološka, sintaktička)
d) leksička
e) stilistička.
FUNKCIONALNI STILOVI
Ne pojavljuju se sve riječi i izrazi jednako (često) u svim vrstama tekstova. Postoje funk-
cionalna ograničenja ovisno o vrsti teksta. Nisu svi leksemi jednako pogodni u svakom
kontekstu, isti je leksem u jednoj situaciji sasvim uobičajen, dok je u drugoj vrlo rijedak i
stilski obilježen. Zbog svojeg funkcionalnog ograničenja sve se riječi ne pojavljuju jedna-
ko često u svakom kontekstu. Izbor riječi ovisi o funkciji teksta, a stilove u jeziku svakako
najviše uvjetuju objektivni čimbenici. Nećemo upotrijebiti iste riječi ako govorimo ili ako
pišemo tekst. Pisani tekst ima svoje zahtjeve. Izbor ovisi o vrsti komunikacije – je li ona
službena ili privatna. Isto tako je važno i područje društvene djelatnosti u čijim se okvirima
komunicira. Ako je to znanost, zahtijeva se objektivnost izlaganja, a ista stvar u novinama
bit će i objektivna, ali će sadržavati i osobni stav autora.
Osim objektivnih čimbenika na stilističke posebnosti govornika utječu i subjektivni
čimbenici: raspoloženje, životna dob, karakter i temperament te zanimanje, stupanj obra-
zovanja i društveni položaj.
U hrvatskom standardnom jeziku razlikujemo pet osnovnih funkcionalnih stilova
koji su primjereni određenoj vrsti teksta.
ZAPAMTITE!
Funkcionalni stil je specijalan način izražavanja u skladu s komunikacijskim pro-
storima i situacijom.
Administrativni stil
Razmislite! Jeste li baš svaku rečenicu teksta svjedodžbe na 56.

stranici potpuno razumjeli? Jeste li bi se na sličan način izrazili o
svojoj maturalnoj svjedodžbi? Što je razlog tomu?
Vjerojatno biste odgovorili da je ovakav način izražavanja, izbor
riječi vama stran jer je pun ustaljenih izričaja uredsko-poslovnoga
rječnika.

Administrativni stil se javlja na području ad-
ministrativno-pravne djelatnosti. Njime se pišu
razni akti, izvještaji, odluke, okružnice, pravilnici,
propisi, službeni dopisi, ugovori, uredbe, zakoni, za-
pisnici, i sl. Koristi se u diplomaciji, državnoj upra-
vi, politici, trgovini, sudstvu.
Bitne su mu značajke uredsko-poslovni rječ-
nik, ustaljen način izražavanja (formule), objekti-
van, sažet i precizan izraz. Riječi se uvijek upotre-
bljavaju u svojem osnovnom značenju, a rečenice
imaju bezličnu konstrukciju i građene su po istom
tipu. Izbjegava se u njima osjećajna obojenost (su-
bjektivnost).
Ima nekoliko podstilova:
– diplomatski
– politički
– poslovni
– zakonodavno-pravni.
Publicistički stil
Promotrite ovaj tekst i razmislite gdje je mogao biti objavljen i koje su mu glavne zna-
čajke!
Dana 16. ožujka 2009. godine u Pakracu je održana treća po redu dodjela nagrada za naj-
bolju novu hrvatsku riječ, pod pokroviteljstvom zaklade Dr. Ivan Šreten i u organizaciji
uredništva časopisa Jezik. Natječaj je još 1993. godine osmislio akademik Stjepan Babić s ci-
ljem jačanja svijesti o potrebi zaštite hrvatskoga jezika od tuđica. Ove se godine na natječaj
prijavilo više od tisuću predlagatelja s više od četiri tisuće predloženih riječi, a povjerenstvo
natječaja ( … ) odlučilo je da je proširnica (umjesto tuđice stent) najbolja nova hrvatska
riječ za 2009. godinu! Riječ je osmislio ( … ), a nagrada iznosi deset tisuća kuna. Drugona-
građena je riječ daljinac (umjesto daljinskoga upravljača), za koju su nagradu od pet tisuća
kuna podijelili ( … ), dok je treća nagrada od tri tisuće
kuna pripala ( … ) za riječ pretjecajnik, kao zamjena za
pretjecajni trak na cesti. Osim novčane nagrade svima je
nagrađenima, kao i onima zaslužnima za uspješno pro-
vođenje natječaja, uručena i statua kipara Tonka Fabrisa,
izrađena posebno za ovu prigodu. Sve su nagrađene riječi
zadovoljile uvjet da ne smiju biti zabilježene ni u jednom
hrvatskom rječniku, a nadamo se da će biti prihvaćene i
u svakodnevnome jeziku.
(prema: Denis Njari: Izvještaj s natječaja
za najbolju novu hrvatsku riječ, u časopisu
Hrvatistika, god. 4., br. 3., Osijek, 2009.)

Publicistički (novinarski, žurnalistički) stil je stil javnih medija (tiskovina, radija, tele-
vizije, mrežnih stranica, portala). Ovaj stil pisanja koriste novinari, a u ovaj stil spadaju
različite vrste napisa: izvješće, vijest, intervju, reportaža, feljton (podlistak), polemika, ko-
mentar i dr.
Publicističke vrste sjedinjuju osobine znanstvenog i književno-umjetničkog stila: ele-
menti znanstvenoga stila su objektivnost, sažetost, aktualnost i točnost, neutralni leksik
(kao npr. u vijestima), a element književno-umjetničkoga je individualnost kojom se budi
zanimanje i zadržava pažnja na određenoj temi. Neke se novinarske vrste (npr. reportaža,
feljton) odlikuju maštovitošću i stilskim figurama, ali i živim izlaganjem, intelektualnošću
i slikovitošću. U tim se tekstovima mogu pojaviti arhaizmi, dijalektizmi, vulgarizmi i sl.
Pri tomu publicistički stil mora poštivati norme standardnoga jezika jer se njime uve-
liko utječe na razinu jezične kulture publike.
Novinarski stil je prepoznatljiv i po nekim ustaljenim klišejima i stereotipijama, npr.
Naš nam dopisnik javlja ili Kako doznajemo iz pouzdanih izvora... Ti ustaljeni izrazi spe-
cifični za publicistički funkcionalni stil nazivaju se žurnalizmi.
Evo još nekih primjera: zahlađeni odnosi, neriješeno pitanje, dogovoreni aranžman, biti
pod velikim pritiskom, baviti se mutnim poslovima, ukazati povjerenje, obznaniti novost.
Za +5!
Vijest je novinarska vrsta kraćeg teksta aktualnoga sadržaja, pisana neutralnim
PB
jezikom, jasnim i jednostavnim rečenicama, stilski neobilježenim leksikom.

Odgovara na pet najbitnijih pitanja: Tko? Što (je radio)? Kada? Gdje? Zašto?
Intervju je novinarski tekst koji donosi razgovor s nekom osobom.
Reportaža je zahtjevan novinarski tekst koji događaj ili pojavu
predstavlja kroz priču i vlastiti pogled na temu.
Feljton je novinski članak koji na živ i popularan način obrađuje pitanja
umjetnosti, znanosti, filozofije i politike, za koja se smatra da zanimaju širu publiku.
Polemika je oštra pismena rasprava u okviru političkih,
književnih ili znanstvenih diskusija.
Novinarski komentar je osvrt na neku vijest
ili događaj pisan jednostavnim i objektivnim izrazom.
Znanstveni stil
Promotrite ova dva teksta! Koje njihove značajke uočavate?
Tuberkuloza (TBC) je od davnina znana bolest koja je i danas jedna od najozbiljnijih i

najraširenijih zaraznih bolesti. Godine 1990. Svjetska zdravstvena organizacija procijenila
je kako je 1,7 milijardi ljudi prokuženo bakterijom Mycobacterium tuberculosis (tuberku-
lin-pozitivni), od čega je kod 8 milijuna ljudi bolest aktivna. Velika većina slučajeva aktivne
bolesti se nalazi u zemljama u razvoju, a 2,9 milijuna ljudi godišnje umire od ove bolesti.

Bacil tuberkuloze naziva se još i Kochov bacil prema znanstveniku koji je prvi otkrio i
izolirao ovu bakteriju 1882. godine. U zemljama u razvoju predstavlja najčešći uzrok smrti.
Danas je etiopatogeneza (uzrok i razvoj) bolesti dobro razjašnjena, iako su promjene u
prevalenciji i osjetljivosti populacije u velikoj mjeri promijenile klasične oblike pojavnosti
ove bolesti. Tuberkuloza se obično razvija nakon udisanja sitnih kapljica, koje u zrak dospi-
jevaju kašljanjem ili kihanjem osobe zaražene Mycobacterium tuberculosis. Udahnuti ba-
cili tuberkuloze najčešće se smještaju u donjim dijelovima pluća, te je to uobičajeno mjesto
primarne infekcije. Tamo bacili bivaju „progutani“ od strane alveolarnih makrofaga, poseb-
ne vrste stanica imunološkog sustava zaduženih za „čišćenje“ pluća od svih stranih čestica
(živih i neživih). Međutim, makrofagi nisu u stanju kontrolirati infekciju, koja napreduje
tijekom tri do četiri tjedna, dok konačno aktivirani makrofagi i limfociti ne ograniče bacile
unutar tzv. granuloma. Primarna infekcija je obično bez simptoma (asimptomatska).
(prema Priručniku bolesti, Pliva zdravlje,
https://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/146/Tuberkuloza.html )
Bečki listići (XII. st.) su najstariji sačuvani hrvatski spomenik liturgijskog sadržaja, prvi
spomenik hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika. Ali se poslije i taj tekst, kao i drugi
liturgijski sastavi iz tog vremena, ugradio u opći misal, koji se u Hrvatskoj oblikovao već u
XII. i XIII. stoljeću.
Točno 22. veljače 1483., negdje u Hrvatskoj, bio je dovršen Misal po zakonu rimskoga
dvora, prva poznata hrvatska knjiga tiskana glagoljicom, samo 28 godina nakon Gutenber-
gova izuma.
(Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti,
Naklada Pavičić, Zagreb, 1997.)
Čitajući ove ulomke, možemo zaključiti kako oba imaju temu iz neke znanosti: prvi iz
područja medicine ili biologije, dok drugi iz područja književne povijesti. Zajedničke
su im odlike precizan i objektivan izraz, misaonost, jasnoća i prevladavanje znanstvene
terminologije (nazivlja).
Znanstveni stil je karakterističan na području različitih znanosti. Najviše ga koriste

znanstvenici kada tumače neku znanstvenu tezu ili opisuju svoja istraživanja, znanstvena
otkrića, teorije i sl. Tim stilom se pišu znanstveni radovi, referati, predavanja, rasprave,
recenzije itd.
Značajke znanstvenoga stila su sljedeće:

• racionalnost, strogost, ekonomičnost, objektivnost sadržaja
• deskriptivnost (opis pojava, događaja, eksperimenata, istraživanja i sl.)
• točnost, jednoznačnost, jasnoća, preciznost, ispravnost izraza
• nisu dopuštena prenesena značenja riječi
• logička analiza
• znanstvena terminologija (nazivlje)
• potkrijepljenost svake tvrdnje.

U izražavanju se predlaže neutralnost glagolskoga oblika (npr. svevremenski prezent, in-
finitiv, pasiv), a česte su i zavisno složene rečenice kao i frazeologizirane konstrukcije
poput: valja istaknuti, važno je napomenuti, vrijedno je podsjetiti i sl.
Jeste li znali da se znanstveni stil s obzirom na primatelja teksta dijeli na ove podsti-
love:
1. strogo znanstveni podstil
2. znanstveno-popularni podstil
3. pedagoški podstil.
Strogo znanstvenim stilom pisani su već gore spomenuti znanstveni radovi, referati i sl.
Znanstveno-popularnim stilom se također obrađuju znanstvene teme, ali se one na-

stoje približiti prosječno obrazovanim ljudima. Njime se, primjerice, izražavaju autori
televizijskih/radijskih emisija ili znanstveno-popularnih tekstova. Njime se pišu tekstovi
kojima se populariziraju znanstvena postignuća. Sadrže mnogo manje termina, jezik im
je jednostavan i primjeren laicima.
Po svojim značajkama se znanstveno-popularni stil približava publicističkom stilu,
odnosno možemo reći da u njemu supostoje elementi znanstvenog i publicističkog stila.
S jedne strane težnja za preciznošću i stručnošću, a s druge strane težnja za jasnoćom,
jednostavnošću i razumljivošću.
Tim se stilom pišu: članci, brošure, priručnici te znanstveno-popularne televizijske i
radijske emisije i sl.
Pedagoškim podstilom se pišu školski udžbenici. Oni su namijenjeni „prosječno obra-

zovanim“ učenicima, stoga moraju biti napisani jasno, razumljivo i logično. Tekstove u
udžbenicima uvijek prate slike, sheme, grafikoni, tablice i ostali prikazi koji manje-više
utječu na primanje i interpretaciju teksta. Za pedagoški stil je karakteristično:
• precizno izražavanje, precizna terminologija
• jasno i točno objašnjenje pojmova
• primjerenost dobi učenika i stupnju njegova znanja (predmetnoga i jezičnoga)
• zanimljivost, poticajnost, motiviranost.
Književno-umjetnički stil
Pročitajte sljedeće ulomke i pokušajte ustanoviti njihove prepoznatljive značajke!
Ne daj se, Ines,

Ne daj se godinama,
moja Ines, drugačijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla;
prijatan raspored i rijetki predmeti.
Imala si više ukusa od mene.

Tvoja soba – divota – gazdarica ti je u bolnici.
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice...
(Arsen Dedić: Ne daj se, Ines)
Ako se to znade, onda je već malo jasnije i zašto je riječ menza postala neprilična baš sredi-
nom šezdesetih: zato što nam se tada počelo činiti kao da imamo nešto više slobode u odluči-
vanju gdje ćemo i što jesti. Činilo nam se, osim toga, da smo i nešto bogatiji, pa nam više nije
do toga da se nabubamo u menzi, nego smo mogli sebi dopustiti i restoran, gdje je izbor veći.
I, u tome i jest druga razlika, u izboru. Čovjek koji ide u restoran ima izbor, a čovjek koji
ide u menzu izbora nema. Čovjek u restoranu sjedne, uzme preda se špajzkartu i odlučuje
što će jesti; čovjek u menzi sa strepnjom čeka što su mu za taj dan pripremili, i ni na koji
način ne može utjecati na ono što će jesti...
(Pavao Pavličić: Menza)
JOŠKO: Ko je?
GLAS IZA VRATA: Ja sam.
JOŠKO: Tko ja?
GLAS IZA VRATA: Otvorite.
JOŠKO: Pita sam ko je?
GLAS IZA VRATA: Ja sam.
JOŠKO: Oli si bez imena i prezimena?
Zvonce opet zazvoni. Joško pođe prema vratima.

JOŠKO: Koga si vraga lega na zvono?
Joško otvori vrata. Na vratima stoji Jevrem, čovjek srednjih godina. Jevrem je
pomalo zbunjen, drži šešir u ruci.
JEVREM: Dobar dan.
JOŠKO: Dobar dan. Izvolite.
(Miro Gavran: Veliki zavodnik)
Vjerojatno ste prepoznali imena književnika ispod ulomaka, a možda i same književne
oblike. Stoga ste mogli zaključiti da se književno-umjetnički stil javlja u književnim djeli-
ma: pjesmama, novelama, pripovijetkama, romanima, dramama, putopisima i sl.
Prisjetite se pojma „autorska sloboda“! Što taj pojam znači?
Budući da književnici za temu svojega djela mogu birati bilo što iz svih područja ljud-
ske djelatnosti, književno-umjetnički stil je jedinstven u svojoj prirodi. Autori osim
slobode u odabiru tema, imaju slobodu i u izboru riječi (leksema) koje rabe i u osnov-
nom i u prenesenom značenju. Autori riječi uzimaju iz svih jezičnih slojeva (arhaizme,
dijalektizme, kolokvijalizme, vulgarizme, žargonizme i sl.). Radi postizanja izražaj-
nosti književnog teksta pisci imaju slobodu odstupanja od jezičnih normi na svim
razinama, ali to uvijek čine promišljeno, stvaralački, s ciljem što bogatijeg i slikovitijeg
izraza.
Kako svi književnici pišu na svoj način, svojim stilom, najosnovnije značajke književ-
no-umjetničkoga stila su individualnost i subjektivnost. Stoga taj stil, više okrenut mašti,
nego umu, dopušta više slobode i osobne izvornosti nego bilo koji drugi stil.
Ponovimo li što se sve piše književno-umjetničkim stilom (pjesme, balade, novele, roma-
ni, drame i sl.), bit će nam jasno da se unutar njega razlikuju tri podstila:
a) prozni podstil
b) pjesnički podstil
c) dramski podstil.
Riječi koje možemo sresti samo u pjesmama, tj. karakteristične su za pjesnički podstil,
nazivaju se poetizmi (npr. lijer, dažd, cjelov, sni, bozi).
Razgovorni stil
Pročitajte ulomak iz romana Silvije Šesto Stipaničić i pokušajte ga usporediti s običnim,

svakodnevnim razgovorom između dva prijatelja!
– Otkad pušiš? – upitala sam da prekinem tišinu.

– Već sam počeo u osnovnjaku.
– Nisam ni primijetila. – Stvarno ga nikad nisam vidjela s cigaretom.
– Nisi primijetila kad si furala sa svojom klapom.(...)

– Ti i onaj Zlatko furate? – Stvarno nisam znala po čemu je to zaključio.
(...)
– Otkud ti ta ideja? – trudila sam se djelovati što začuđenije.
– Otkud? Pa vidi se na kilometre da ste u nekoj kombinaciji. Uostalom, nisam samo ja to
zaključio, to je odmah bilo jasno i Branku.
– Ma ne, to mi je frend – rekla sam to tako kao da ispaljujem protugradne rakete na sum-
nju.
(Silvija Šesto Stipaničić: Debela, Školska knjiga, Zagreb, 2002.)
Iako je gore navedeni ulomak iz književnoga djela (znači, pisan je književno-umjetničkim

stilom), u njemu prepoznajemo i značajke razgovornoga stila, naime autorica je ugradila
u svoje djelo običan, svakodnevni razgovor između glavnih likova svojega romana.
Razgovorni stil, kao i književno-umjetnički, obuhvaća sva područja našega života,
naime razgovarati možemo o bilo čemu što nas zanima. Tim se stilom služimo usmeno u
svakodnevnoj komunikaciji.
Značajke su razgovornoga stila:
• spontanost, neusiljenost
• izravno sudjelovanje govornika u komunikaciji
• jednostavne rečenice (često eliptične)
• nezavisno složene rečenice
• poštapalice: značenjski prazne riječi koje se u jeziku rabe bez stvarne potrebe, služe
samo tomu da govorniku daju vremena za pronalaženje odgovarajuće riječi kojom će
nastaviti svoj govor. Odaju dojam govornikove neodlučnosti, zamuckivanja (npr. ovaj,
inače, dakle, kako se zove... i sl.).

• ž argon: poseban jezik zatvorene skupine ljudi (učenika, studenata, lopova, sportaša
ili neke profesije) koji ne razumiju ostali govornici (npr. osnovnjak – osnovna škola,
furati – biti u partnerskoj vezi s kime, klapa – društvo, frend – prijatelj, lova – novac,
starci – roditelji i sl.)
• kolokvijalizmi: riječi i oblici riječi koje nastaju spontano, a nalaze se između standar-
dnog jezika i žargona, često ne prate gramatička i pravopisna pravila (npr. slastičarna
– slastičarnica, odnesti – odnijeti, vešmašina – perilica, pasoš – putovnica, burazer –
brat i sl.)
• vulgarizmi: neprimjerene, nepristojne, uglavnom prostačke riječi, psovke (npr. njuška
– lice, svinja – loš čovjek, guska – glupa ženska osoba i sl.)
• vrednote govorenoga jezika (boja glasa, ritam, tempo, intonacija, stanka, mimika, gesta)
Ponovimo sada sve funkcionalne stilove i njihove značajke!
ZNANSTVENI ADMINISTRATIVNI KNJIŽEVNO- PUBLICISTIČKI RAZGOVORNI

STIL STIL UMJETNIČKI STIL STIL STIL
znanosti državne uprave, lijepe novinarstva, svakodnevne
Područje sudstva, trgovine, književnosti medija usmene
diplomacije komunikacije
objektivnost, objektivnost, saže subjektivnost, ispreplitanje spontanost,
preciznost, tost, bezličnost, slikovitost, znanstvenog i jednostavne
točnost, tipične jezične izražajnost, književno-um rečenice
logičnost, misa konstrukcije, individualnost, jetničkog stila: (eliptične),
onost, jasnoća, vezana forma, uporaba stilskih objektivnost, vrednote
bezličnost, obilje višestruko složene sredstava, sažetost, govorenog
Značajke
apstraktnih, rečenice emocionalnost, individualnost u jezika
stručnih i stranih bogatstvo riječi načinu izlaganja,
riječi, višestruko i rečeničnih kon ustaljeni izrazi,
složene rečenice strukcija ispreplitanje
funkcionalnih
stilova
ograničen izbor, ograničen izbor, iz svih jezičnih birani leksik iz svih jezičnih
ustaljen način ustaljen način slojeva zbog utjecaja na slojeva
Leksemi
izražavanja izražavanja jezičnu kulturu
društva
nema prenese nema slikovitosti u pravom i prene u pravom i u pravom i
Značenje
nog značenja i prenesenog senom značenju prenesenom prenesenom
riječi
značenja značenju značenju
stručno nazivlje, administrativizmi poetizmi žurnalizmi, kolokvijalizmi,
Tipični termini neologizmi žargonizmi,
izrazi vulgarizmi,
poštapalice
znanstveni zakoni, zapisnici, književna djela: reportaže,
radovi, preda izvješća, okruž pjesme, novele, intervjui, feljtoni,
vanja, rasprave, nice, ugovori, pripovijetke, članci, polemike, ne piše se, već
Tekstovi koji
disertacije potvrde, poslovna romani, drame, prikazi i sl. govori!
se pišu tim
pisma, motivacij putopisi ...
stilom
ska pisma, prizna
nice, zadužnice,
mjenice

Ponavljanje
OPĆI → poznat i razumljiv svim govornicima;

u općoj je uporabi
LEKSIK prema širini uporabe
SPECIJALIZIRANI → leksik ograničene uporabe;

stručni nazivi, termini (ter-
minologija ili nazivoslovlje)
Vrste raslojavanja leksika
PROSTORNO VREMENSKO FUNKCIONALNO

prema veličini prostora na prema tome jesu li u aktivnoj prema funkciji razlikuju se
kojem se koriste uporabi ili nisu funkcionalni stilovi hrvat
(prema rasprostranjenosti) skoga jezika
razlikuju se tri vrste
STIL → izbor između više mo

gućnosti za izricanje istoga
DIJALEKTIZMI sadržaja
- štokavizmi
- kajkavizmi STILISTIKA → znanost o stilu
- čakavizmi ADMINISTRATIVNI STIL: saže
tost, objektivnost, ustaljeni
REGIONALIZMI izrazi, preciznost
ZNANSTVENI STIL: objektiv
nost, jasnoća, logičnost, struč
ni termini, osnovno značenje
LOKALIZMI riječi
PUBLICISTIČKI STIL: spoj objek
tivnog i subjektivnog, rabi se u
medijima
KNJIŽEVNO-UMJETNIČKI STIL:
subjektivnost, individualnost,
LEKSIK
AKTIVNI PASIVNI preneseno značenje (lirski, ep
NA
SLOJ PRIJELAZU SLOJ ski, dramski podstil)
RAZGOVORNI STIL: svako
dnevna komunikacija, kolokvi
jalizmi, žargon, subjektivnost,
nedovršene rečenice
ZASTARJELICE: koriste ih samo HISTORIZMI: zastarjeli zbog
stariji govornici (fiskultura, ferije) izvanjezičnih razloga (filir,
OŽIVLJENICE: nakon nekog vre ban, jatagan)
mena vratile su se u upotrebu ARHAIZMI: zastarjeli iz jezič
(županija, gimnazija) nih razloga (suhijem, sarce)
POMODNICE: nastaju da bi ime
novale trenutno modernu stvar,
pojavu (lenonice, starke)
NOVOTVORENICE: imenuju neki
novi pojam ili domaćom riječju
zamjenjuju stranu (limunika, pi
sač, izbornik)

65
POSUĐENICE
Jezično posuđivanje
Jeste li znali?
UNESCO je 21. veljače proglasio Međunarodnim danom materinskog jezika u studenom
1999. godine na prijedlog Bangladeša. Važnost toga datuma potvrđena je godine 2001.
aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različito-
sti gdje u 5. članu piše: “…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na
jeziku koji izabere, posebice na materin-
skome jeziku..“
Od tada se svake godine slavi Me-
đunarodni dan materinskoga jezika kao
jedan od zajedničkih simbola ravnoprav-
nosti svih naroda, koja nažalost u praksi
još uvijek nije postignuta. Međunarodni
dan materinskog jezika se obilježava s
ciljem unapređivanja, učenja i razvoja
materinskog jezika, te njegovanja jezične
i kulturne različitosti i višejezičnosti.
Prisjetite se članka Jutarnjeg lista o 21. VELJAČE

istraživanju razlika u govoru različitih
MEĐUNARODNI DAN
generacija Zagrepčana! To je ispitivanje MATERINSKOGA JEZIKA
pokazalo kako stariji govornici mnoge ri-
ječi mladih ne razumiju, čemu je, između JEZICI SU NAJMOĆNIJI NAČIN
ostaloga, razlog i taj što je u govoru mla- OČUVANJA I RAZVOJA RAZNOLIKOSTI
NAŠE KULTURNE BAŠTINE
dih snažan upliv stranih riječi, naročito U CIJELOM SVIJETU.
engleskih.
Jeste li ikada razmišljali o tome zašto uopće ljudi preuzimaju riječi iz drugoga jezika?
Razloga je bezbroj, a kod mladih govornika je to bez sumnje želja za trendovima, da u
društvu svojih vršnjaka ispadnu cool. Knjiga lica ne zvuči tako moderno i uzbudljivo kao
Facebook. Međutim, za svaki bi narod njegov jezik trebao biti najvažniji, koji je dužan nje-
govati i čuvati kako bi se on mogao dalje razvijati uz bok svjetskim jezicima. S vremena
na vrijeme (i u ranijim razdobljima) javljaju se nastojanja stručnjaka jezikoslovaca koji
pokušavaju spasiti svoj jezik i očistiti ga od utjecaja stranih riječi (tzv. jezično čistunstvo*).
Danas postoje i natječaji za nove hrvatske riječi, a takvu praksu imaju na primjer i Fran-
cuzi koji se na taj način bore protiv anglizama u modernom francuskom jeziku. Cilj tih
natjecanja je želja za dokazivanjem da je svaki jezik sposoban postojati i sam, bez tuđih

66 POSUĐENICE ▶
riječi. Iako, istini za volju, treba reći i to da u
hrvatskome jeziku postoje i takve posuđenice
za koje se nisu mogle pronaći istovrijednice,
poput telefon, intervju, vestern, jogurt, styling
i sl.
Za +5!
*Jezično čistunstvo (jezični purizam od lat. riječi purus – čist) skupni je naziv
za sva nastojanja jezikoslovaca usmjerena na pravilnu uporabu standardnoga jezika.
Stručnjaci naročitu važnost pridaju poštivanju svih jezičnih normi
(naročito leksičke norme),
a također brane jezik od ulaženja nepotrebnih tuđica u njega.
Tijekom povijesti hrvatskom je jeziku prijetio utjecaj:
• turskoga i mletačkoga jezika (sve do 18. stoljeća)
• njemačkoga i mađarskoga jezika (do kraja Austro-Ugarske Monarhije)
• srpskoga jezika (u 20. stoljeću do Domovinskoga rata)
• engleskoga jezika (do današnjih dana)
Promotrite razloge posuđivanja riječi!

PB
1. Posuđivanje iz unutarjezičnih razloga

Kada govornici nemaju odgovarajuću zamjenu za neku riječ, onda ju posude iz neko-
ga jezika koji ju ima. Na taj se način popunjuje „praznina“ u vlastitom leksičkom su-
stavu. To se događa onda kada se pojavi neki novi pojam ili pojava, pa je govornicima
„najjednostavnije“ i najlakše s novim pojmom preuzeti i njegov strani naziv.
2. Posuđivanje iz izvanjezičnjih razloga

Izvanjezični se razlozi vežu uz društvenu prirodu jezika. Već i u prošlosti su različiti
narodi dolazili jedan s drugim u razne veze, pa su tako došli i u jezični doticaj. Neki
od tih izvanjezičnih razloga su:
a) političke veze među narodima različitih jezika (npr. za vrijeme zajedničke države:
Austro-Ugarske Monarhije)
b) osvajački pohodi (npr. za vrijeme Osmanlija)
c) kulturno-civilizacijske veze (npr. utjecaj Italije za vrijeme renesanse)
d) gospodarske, znanstveno-tehničke veze (danas je najviše karakterističan utjecaj
gospodarski razvijenih zemalja)
e) izravan zemljopisni dodir jezičnih područja.
Posuđenica vezanih uz izvanjezične razloge znatno je više od onih vezanih uz unu-

tarjezične.

▶ Jezično posuđivanje 67
ZAPAMTITE!
Jezično (leksičko) posuđivanje je svako preuzimanje neke riječi iz drugoga jezika.
Iz drugog jezika preuzete i prilagođene riječi nazivaju se posuđenice.
Znanost koja proučava veze između jezika i društva i utjecaj društvenih čimbenika
PB
na jezik naziva se sociolingvistika.
Vrste posuđivanja
1. Izravno posuđivanje
JEZIK DAVATELJ
lat. herbarium fr. playa JEZIK PRIMATELJ
engl.corner turc. sahat herbarij plaža korner
mađ. csipke tal. boccia sat čipka boca
njem. Schlager šlager
2. Posredno (neizravno) posuđivanje
JEZIK PRIMATELJ
JEZIK DAVATELJ JEZIK POSREDNIK
(hrvatski)
njem. Schwager mađ. sógor
šogor
lat. serpens njem. Serpentine
serpentina
grč. akakía lat. acacio
akacija

68 POSUĐENICE ▶
3. Kružno posuđivanje
1. faza
JEZIK DAVATELJ
JEZIK PRIMATELJ
prema hrv. Hrvat
2. faza fr. cravatte
hrv. kravata
ZAPAMTITE!
U svakom jezičnom posuđivanju sudjeluju najmanje dva jezika. Jezik davatelj je
onaj iz kojega se posuđuje. Jezik primatelj je onaj jezik koji posuđuje iz drugoga
jezika. Katkad se u jezično posuđivanje uključi i treći jezik: jezik posrednik.
Postoje tri vrste posuđivanja:
1. izravno posuđivanje: najčešći način posuđivanja. Riječi se posuđuju iz jezika
iz kojega potječu. U povijesti su bile najčešće posuđenice iz grčkoga, latinskoga,
talijanskoga, turskoga, mađarskoga i njemačkoga jezika, a danas su najčešće iz
engleskoga.
2. posredno (neizravno) posuđivanje: događa se tada kada riječ ne preuzmemo
iz jezika u kojem je nastala, nego posredstvom nekog drugog jezika koji nam je
bliži i koji je već ranije preuzeo tu riječ. U slučaju hrvatskoga jezika najčešće je
jezik posrednik bio latinski.
3. kružno posuđivanje: vrlo rijedak proces koji se odvija u dvije faze. Prvo iz jed-
noga jezika (davatelja) riječ pređe u drugi jezik (primatelj), pa se poslije nekog
vremena (promijenjena, prilagođena) vrati. Na taj način jezik primatelj postaje
jezik posrednik.
Proces posuđivanja riječi

Prisjetite se!
Već smo u prethodnoj lekciji naglasili da posuđenicama nazivamo riječi preuzete iz dru-
gog jezika (jezika davatelja) i prilagođene sustavu hrvatskoga jezika (jezika primatelja).
No sigurno ste se zapitali kako se riječi prilagođuju sustavu drugoga jezika.
Razmislite! U kojem su obliku ove engleske riječi ušle u hrvatski jezik?

band, show, bestseller, business, businessman, bluff, design, scan, fair, flirt, hardware, tank,
sandwich, taxi
Sve su gore navedene riječi prošle kroz postupak prilagodbe sustavu hrvatskoga jezika, pa
se one u jeziku primatelju pišu na ovaj način: bend, šou, bestseler, biznis, biznismen, blef,
dizajn, skenirati, fer, flert, hardver, tenk, sendvič, taksi.
No koje su vrste prilagodbe prošle, prikazat ćemo pojedinačno. Kada neka riječ ulazi
u drugi jezik, obično se tome jeziku prilagođava na više razina:

▶ Proces posuđivanja riječi 69
• na fonološkoj razini: posuđenica se mora uklopiti u fonemski sustav jezika primatelja
(po izgovoru, što znači da se svaki strani fonem zamijeni odgovarajućom zamjenom u
jeziku primatelju, tj. najsličnijim glasom)
engl. fair – hrv. fer
engl. flirt – hrv. flert
engl. tank – hrv. tenk
mađ. hóhér – hrv. hahar
tur. köfte – hrv. ćufta
eng. mail – hrv. mejl
U fonološku prilagodbu spada i prilagodba naglasnom sustavu jezika primatelja. Tako

se primjerice moraju poštivati pravila hrvatskoga naglašavanja o mjestu i kakvoći nagla-
ska. Za razliku od francuskoga jezika, u hrvatskome na zadnjem slogu nema naglaska:
fr. résumé – hrv. rezìmē
fr. bistrò – hrv. bìstro
• na grafijskoj i pravopisnoj razini: budući da hrvatska abeceda broji samo 30 grafema

(slova), posuđenice iz drugih jezika moraju pronaći rješenje za one grafeme koji ne
postoje u hrvatskom (x, y, w), dok se udvojeni glasovi iz tuđih jezika preuzimaju samo
kao jedan grafem:
engl. hardware – hrv. hardver
eng. design – hrv. dizajn
engl. taxi – hrv. taksi
PB
engl. bestseller – hrv. bestseler (razgrabnica)

tal. piatto – hrv. pjat
tur. boya – hrv. boja
grč. epigramma – hrv. epigram
tur. yastik – hrv. jastuk
tal. addio – hrv. adio (zbogom)
Posuđenica se mora prilagoditi i pravopisnim pravilima jezika primatelja:

engl. western – hrv. vestern.
Za +5!
Kada se preuzimaju riječi pisane pismom različitim od našeg, tj. pisma jezika primatelja,
postoje dva načina preuzimanja i prepisivanja tih riječi:
1. transkripcija – zamjena znakova jednoga pismovnog sustava
znakovima drugoga pismovnog sustava vodeći računa o izgovoru
2. transliteracija – zamjena znakova jednoga pismovnog sustava znakovima drugoga
pismovnog sustava po načelu znak za znak, ne vodeći računa o izgovoru.
Staroslavenska riječ (koja znači »prije«) bi se transkribirala
kao prježde jer to odgovara pretpostavljenom izgovoru. Ista bi se riječ transliterirala
kao prêžde jer bi se ćirilski prenio kao ê, što je latinična oznaka za jat.

70 POSUĐENICE ▶
• na morfološkoj razini: posuđenica se mora uklopiti u gramatički sustav jezika prima-
telja (npr. promjena roda, glagoli dobivaju infinitiv na – ti, između glagolske osnove i
infinitivnog nastavka umeće se –a– i sl.):
njem. die Kritik – hrv. kritik-a (imenica ženskoga roda dobiva nastavak –a)
tur. kapi – hrv. kapij-a
mađ. bitang – hrv. bitang-a
engl. scan – hrv. skenir-a-ti
njem. fixieren – hrv. fiksir-a-ti
tal. asciugare – dalm. šugat’ (sušiti)
eng. camp – hrv. kampir-a-ti
lat. polire – hrv. polir-a-ti
• na značenjskoj razini: posuđenica se mora uklopiti u sustav značenja riječi u jeziku
primatelju (u sinonimske, antonimske parove i sl.)
Značenjska prilagodba znači da je riječ dobila uže ili šire značenje od onoga što je
imala u jeziku davatelju, no ono može ostati i jednako u oba jezika:
engl. computor – hrv. kompjutor (računalo) ⎫

engl. start – hrv. start (početak, polazna točka) ⎪
⎬  riječi imaju isti opseg značenja
šp. rancho – hrv. ranč (stočarska farma) ⎪
tal. ballerina – hrv. balerina (plesačica baleta) ⎭

engl. lift (podići nekoga/nešto) – hrv. lift (dizalo) ⎫ posuđenica ima
engl. report (prijaviti) – hrv. izvješće (vrsta novinarskoga teksta)⎪⎬ uži opseg znače-

njem. Buchse (1. drvena ili metalna posudica, ⎪ nja u odnosu na
2. puška, 3. vrsta puške) – hrv. puška ⎭ značenje u jeziku
davatelju
mađ. hajdú (vojnik pješadije) – hrv. hajduk ⎫
(1. odmetnik, ⎪
2. razbojnik, ⎪
⎪
3. borac protiv turske vlasti i nasilja, ⎪
4. pobunjenik) ⎪
⎪ posuđenica ima širi opseg znače-
engl. hostess (domaćica u avionu, ⎬  nja nego u jeziku davatelju
vlaku ili na brodu) – hrv. hostesa ⎪
⎪
(1. domaćica u avionu, vlaku ili na brodu, ⎪
2. domaćica grupi prigodom priredaba, ⎪
⎪
sportskih natjecanja i sl.) ⎭
⫸ PRIPAZITE!
Nije rijedak slučaj da neka posuđenica prolazi kroz više vrsta prilagodba:
njem. die Buchtel – hrv. buhtla (pecivo) → grafijska prilagodba: ch → h
morfološka prilagodba: nastavak –a za
ženski rod

▶ Proces posuđivanja riječi 71
engl. collection – hrv. kolekcija → grafijska prilagodba: ll → l
c → k morfološka prilagod-
ba: nastavak –ija za ž. r.
(umj. engl. –ion)
engl. boxer – hrv. boksač → g rafijska prilagodba: x → ks
morfološka prilagodba: nastavak –er → -ač
njem. die Zeche – hrv. ceh (račun) → grafijska prilagodba: z → c
morfološka prilagodba: ženski rod → muški
rod
Vrste posuđenica
Posuđenice se mogu podijeliti prema različitim kriterijima:

1. prema jeziku davatelju iz kojega dolaze,
2. prema stupnju prilagodbe jeziku primatelju (tj. hrvatskome jeziku),
3. prema njihovu izrazu.
Znate li koje su riječi mađarskoga podrijetla u hrvatskome jeziku?
Hrvati i Mađari imaju zajedničku povijest više od tisuću godina, od 1102. pa sve do 1918.,
a i sada je neka vrsta suodnosa prisutna u smanjenom intenzitetu, s obzirom na manjine
s obje strane granice duge 355 kilometara. Mađarski je jezik stoga ostavio traga u hrvat-
skome (bunda, kočija, karika, kip, lopov, hajduk, čardaš i sl.).
Isto tako je duga zajednička povijest hrvatskog i turskog življa. Premda su odnosi
uglavnom bili neprijateljskog karaktera, kulturna razmjena bila je neizbježna. Osmanlij-
ske pretenzije su bile osvojiti hrvatske zemlje te prokrčiti put prema Beču. Neke su dije-
love Hrvatske i zaposjeli, a sama prisutnost blizu granica, uvjetovala je i jezične kontakte.
Turcizmi su u hrvatskom jeziku zastupljeni kao standardne riječi, dijalektizmi, te kao
izrazi vezani za islam, istok i turski način života. Važno je naglasiti da u opus turcizama
ubrajamo i riječi arapskog i perzijskog podrijetla (orijentalizme), koje su velikom veći-
nom u hrvatski stigle posredstvom turskog.
Utjecaji talijanskog jezika na hrvatski opstali su uglavnom na dijalektalnoj razini u
čakavskome narječju. U standardni hrvatski jezik iz talijanskoga su uglavnom ušle riječi
iz područja umjetnosti (barok, renesansa, akvarel, pastel), glazbe (opera, kvintet, mando-
lina, sopran, primadona), graditeljstva (kupola), trgovine, bankarstva (neto, bruto, bjanko,
valuta, banka). Talijansko-hrvatske veze su tijekom povijesti ostvarivane morskim pu-
tovima, pa se tako među talijanizmima nađe dosta riječi s područja pomorstva (barka,
laguna, gondola, regata, tramontana). Danas su još nezaobilazna područja kada su tali-
janizmi u pitanju gastronomija (bevanda, mandarina, mortadela, gorgonzola, maraska) i
moda (dolčevita, kapa, mudante, ređipet).

72 POSUĐENICE ▶
1. Vrste posuđenica s obzirom na jezik iz kojega dolaze
Naziv posuđenica Primjeri

hungarizmi/ baršun, bitanga, bunda, cipela, čardaš, čizma, čopor, đilkoš, gumb, kečiga, kočija, kip,
mađarizmi lopov, lopta, pandur, soba, sablja, šaška, šator, šogor, tabla, teret
astronomija, biologija, dogma, drama, đavao, ekonomija, ep, epigram, epika, epitaf,
grecizmi filozofija, fonem, fonetika, geografija, geometrija, gramatika, ikona, komedija, lirika,
matematika, tragedija
arena, civil, derivacija, doktor, emocija, formula, futur, informacija, impresija, indeks,
latinizmi kolega, konzul, literatura, mandat, prezent, profesija, reakcija, recept, regija, reklama,
provizija, subjekt, superlativ, tradicija, trajekt, vizija
auspuh, cigla, cviker(i), dinstati, escajg, felga, fen, fleka, hauba, lojtra, paradajz, pe-
germanizmi gla, plac, raketa, rikverc, ruksak, špajza, špica, štimung, štrample, šunka, tegla, tipka-
ti, vaga, veš, vešmašina
alat, bakar, barjak, bubreg, čamac, čarapa, čorba, ćevap, dućan, džamija, džep, džez-
turcizmi va, džumbus, fildžan, jastuk, jorgan, jogurt, komšija, kopča, limun, mušterija, pamuk,
papuče, pare, šećer
bend, biznis, boks, brend, diler, doping, dizajn, džip, film, flert, gangster, imidž, inter-
anglizmi/
vju, kompjutor, klub, lider, link, marketing, meč, menadžer, mobitel, monitor, sendvič,
anglicizmi*
sport, standard, šoping, tenis, vikend
romanizmi:
galicizmi ambasada, bazen, biskvit, bistro, ekran, frižider, kreten, plaža, remont, režiser, šifra,
šofer, žandar, žanr, žiri
talijanizmi barka, bas, borša, bura, đardin, fasada, inkantan, kantata, malinkonija, milijun, ope-
reta, pasat’, pjat, priša, rubinet, šjor, škatul(j)a, šporko, šugaman
hispanizmi cigara, čivava, flotila, nopal, sopile
luzitanizmi bajadera, banana, marmelada
babuška, balalajka, barišnja, boljševik, boršč, dača, duma, izvješće, izuzetak, jantar,
rusizmi jurta, kalašnjikov, kopejka, kulak, losos, matrjoška, načitan, navodnjavanje, neizbje-
žan, oruđe, partija, porok, posjetiti, pukovnik, samovar, tundra
časopis, dojam, kisik, krajolik, natpis, obred, pisanka, pištolj, pokus, poprsje, robot,
bohemizmi
stroj, stupanj, tlak, vlak, vodik
* Leksemi tipični za američku inačicu engleskoga jezika nazivaju se amerikanizmi (npr. hot-dog, hamburger,

coca-cola).
2. Vrste posuđenica s obzirom na stupanj uklopljenosti u hrvatski jezik
Razmislite! Koju razinu prilagodbe su prošle sljedeće posuđenice!

• bunda, kocka, krevet, sat, soba, šećer, tambura
• akt, artikl, bicikl, bife, fajl, koncert, student, šou
• centar, informacija, čip, kurzor, printer
• kolodvor, neboder, vodopad, zemljopis
• miš, plijeniti
Vjerojatno ste primijetili da riječi poput bunda, kocka, krevet, sat,
soba, šećer, tambura predstavljaju takve riječi za koje nemamo hrvat-

▶ Vrste posuđenica 73
sku zamjenu. One se zovu usvojenice. Toliko su se uklopile u sustav hrvatskoga jezika da
ih više ne osjećamo tuđima, stranima.
Promotrite usvojenice u hrvatskome jeziku!
baršun, cikla, cipela, čipka, čizma, čopor, bunda, gazda, gulaš,

gumb, karika, kečiga, kip, kocka, kočija, korov, kopča, lampaš, lepi-
usvojenice iz mađarskoga jezika
nja, lopov, palačinka, puška, poplun, punđa, remek, roštilj, sataraš,
soba, stol, šator, tabor, teret
alat, badem, bakar, barjak, boja, bubreg, čarapa, dućan, džep, ja-
usvojenice iz turskoga jezika stuk, jogurt, kat, krevet, kutija, limun, majmun, pamuk, papuče,
rakija, sat, sapun, šećer, šegrt, tava, tambura, tavan, top
auspuh, bista, celer, cilj, hauba, kifla, krafna, kuplung, madrac, pla-
usvojenice iz njemačkoga jezika ta, puter, ratkapa, rentgen, ruksak, saga, šank, šlag, šnicla, šnita,
štrudla, šunka, tegla, ura, vaga
akvarel, bagatela, banka, barok, bijenale, burleska, kupola, partitu-
usvojenice iz talijanskoga jezika
ra, pastel, roba, sonet, terakota, valuta
U posuđenicama poput akt, artikl, bicikl, bife, fajl, koncert, student, šou zasigurno ste
osjetili nešto „nehrvatsko“, nešto hrvatskom jeziku tuđe. Te se riječi nazivaju tuđice. One
se nisu u potpunosti prilagodile sustavu hrvatskoga jezika, nego su sačuvale nešto od
prirode jezika davatelja, npr.:
• suglasnički skup na kraju riječi: ansambl, akt, artikl, bicikl i sl.
• završavaju na samoglasnik, a pri deklinaciji na njihovu osnovu dolazi još jedan samo-
glasnik što nije tipično za deklinaciju imenica muškoga roda: ateljea, ragua, šoua
• nesklonjive su: drap, lila, maksi, mini, pink, roza, super
Posuđenice poput centar, informacija, čip, kurzor, printer bitno ne odudaraju od
ustroja hrvatskoga jezika (naglasno, glasovno, sklonidbeno), pa se stoga nazivaju pri-
lagođenice.
Jeste li uočili da posuđenice kolodvor, neboder, vodopad, zemljopis imaju dvije osnove, tj.
da su složene riječi. One su nastale kao doslovni prijevod riječi u jeziku davatelju, pre-
slikani su i njihov izraz i sadržaj. Takve se posuđenice nazivaju prevedenice ili (leksički)
kalk.
njem. Wasserfall – hrv. vodopad

engl. skyscraper – hrv. neboder
lat. manuscriptum – hrv. rukopis
njem. Übermensch – hrv. nadčovjek
grč. geographia – hrv. zemljopis
njem. Halbinsel – hrv. poluotok
grč. ortographia – hrv. pravopis
njem. Bahnhof – hrv. kolodvor
njem. Kleinhandel – hrv. maloprodaja
mađ. remekmű – hrv. remek-djelo

74 POSUĐENICE ▶
Zadnji tip ove podjele čine posuđenice poput miš, plijeniti. Same riječi nisu preuzete iz
drugoga jezika, preuzet je samo njihov sadržaj (značenje), pa je pridodat već postojećoj
domaćoj riječi kojoj je na taj način prošireno značenje. Takve se posuđenice zovu zna-
čenjske (semantičke) posuđenice.
hrv. miš – (engl. mouse) 1. glodavac, 2. računalna jedinica
hrv. plijeniti – 1. sudskom odlukom nekome staviti zabranu na raspolaganje imovi-
nom zbog neizvršenih obaveza
2. pod utjecajem ruskoga jezika → ostavljati na nekoga snažan dojam
(plijeniti pažnju)
hrv. sapunica – 1. pjena otopljenog sapuna
2. prema engl. soap opera (sapunska opera), trakavica, televizijski žanr
serije koja prati svakodnevni život grupe ljudi s velikim brojem epi-
zoda
hrv. virus – 1. bolest kod čovjeka
2. kasnije i kvar, „bolest“ na polju informatike
Ponovimo vrste posuđenica s obzirom na stupanj uklopljenosti u hrvatski jezik!
USVOJENICE – riječi koje su se potpuno prilagodile jeziku primatelju na svim razi-

nama.
TUĐICE – posuđenice koje se nisu potpuno prilagodile, opiru se asimilaciji i nastoje
sačuvati svoju posebnost.
PRILAGOĐENICE – bitno ne odstupaju od većine domaćih riječi.
PB
PREVEDENICE – riječi tvorene prema stranim predlošcima, doslovni prijevodi izraza i

sadržaja stranoga leksema.
ZNAČENJSKE (SEMANTIČKE) POSUĐENICE – riječi kod kojih je jezik primatelj
preuzeo samo značenje tuđe riječi i pridružio ga izrazu svojega leksema, proširujući
mu tako značenje.
Za +5!
Postoje još i strane riječi koje su preuzete iz drugih jezika,
ali se nisu ni na koji način prilagodile jeziku primatelju.
U pismu ih bilježimo kurzivom, a u rukopisu podcrtavanjem.
Strane su riječi npr. bookmark, cool, megastore, make-up i sl.
3. Vrste posuđenica s obzirom na izraz
Usporedite sljedeće tri skupine riječi! Primjećujete li neku zajedničku osobinu u tim sku-
pinama?
• adresa, afirmirati, kooperacija, kultura, pluralizam, socijalizam, stil, uzurpacija, viza

• coca-cola, balalajka, flamenko, giros, kastanjete, pizza, špagete
• bajronizam, darvinizam, iris, makadam, penkala, petrarkizam, tesla, žilet

▶ Vrste posuđenica 75
Mogli ste zaključiti kako u prvu skupinu riječi (adresa, afirmirati, kooperacija, kultura,
pluralizam, socijalizam, stil, uzurpacija, viza) spadaju internacionalizmi (europeizmi)
tj. riječi koje su obično podrijetlom iz latinskog ili grčkog, a u više europskih jezika imaju
isti ili sličan izraz i isto osnovno značenje.
Promotrite još nekoliko primjera internacionalizama:
hrvatski njemački engleski talijanski francuski ruski mađarski

demokracija Demokratie democracy democrazia démocratie demokratija demokrácia
kronika Chronik chronicle crònaca chronique hronika krónika
mozaik Mosaik mosaic mosàico mosaique mozaika mozaik
stil Stil style stile style stil’ stílus
valcer Walzer waltz valzer valse val’s valcer
viza Visum visa visa visa viza vízum
U drugu skupinu (coca-cola, balalajka, flamenko, giros, kastenjete, pizza, špagete) spada-
ju egzotizmi, riječi koje označuju različite posebnosti pojedinih naroda. Te posebnosti
mogu biti:
a) specifična jela i pića: giros, metaksa, su-
vlaki, uzo (iz Grčke), sangrija, paelja (iz
Španjolske), lazanje, njoki, pizza, špage-
te, tortelini (iz Italije), boršč, šči, votka
(iz Rusije), tekila (iz Meksika), beherov-
ka (iz Češke)
b) narodna nošnja: pončo, sombrero (iz
Meksika)

76 POSUĐENICE ▶
c) glazbala, pjesme, plesovi: balalajka (iz Rusije), bendžo (iz Sjeverne Amerike),
kastanjete, flamenko (iz Španjolske), buzuki, sirtaki (iz Grčke), polka (iz Češke)
d) karakteristične građevine: iglu (kod Eskima), jurta (kod sibirskih naroda), pagoda (u
Aziji), kibuc (u Izraelu)
e) posebnosti biljnog i životinjskog svijeta: ananas, avokado, banana
f) nazivi stranih novčanica: jen, peseta, rijal, rupija
g) ostale specifičnosti pojedinih naroda: džihad, kauboj, kibuc, matador, šerif, samovar.
Riječi treće skupine (bajronizam, darvinizam, iris, makadam, penkala, petrarkizam, tesla,
žilet) nazivaju se eponimi. To su nazivi nastali poopćavanjem vlastitoga imena.
Ponovite!
Posuđenice se s obzirom na izraz dijele na:

a) internacionalizme (europeizme): centar, dijalekt, revolucija, televizija
b) egzotizme: coca-cola, hamburger, giros, kebab, pizza
c) eponime: bajronizam, brajica, kronologija, petrarkizam.
Eponimi PB
Za +5!
Naziv eponim nastao je od grč. riječi eponymon – ime boga
ili junaka po kome je što nazvano.
Eponimi su, dakle, nastali od vlastitih imena poopćavanjem. Oni su apelativi (opće ime-
nice) izvedeni od vlastitih imena, najčešće prezimena ljudi, zaslužnih za njihovo nastaja-
nje. Kao takvi najčešće imenuju:
• izume, otkrića (po svojim pronalazačima): brajica, kravata, lenonice, levisice, merce-
des, penkala
• razdoblja, pravce, pokrete u umjetnosti, književnosti, znanostima, filozofiji: bovari-
zam, makijavelizam, marksizam, petrarkizam, verizam
• nazive mjernih jedinica: amper, njutn, vat
• ljudske značajke, postupke, težnje (ljudi koji su se njima odlikovali): baraba, huligan,
linč, šovinist.
Imenodavatelji eponima su obično stvarne osobe ili mitološki likovi, likovi iz umjetnič-
kih djela, pa čak i zemlje ili narodi i sl. Eponimi su pak, prema tome imenoprimatelji.

▶ Eponimi 77
⫸ PRIPAZITE!
Budući da su opće imenice, eponimi se uvijek pišu malim početnim slovom!
Znate li što znače i po komu (čemu) su dobili naziv sljedeći eponimi?
asfalt, atlas, begonija, bojkot, dizel, doberman, fauna, flora, huligan, iris, kronologija, ma-
kadam, neandertalac, penkala, petrarkizam, rendgen, sendvič, šovinist, vulkan, žilet
Slavoljub Eduard Penkala, hrvatski izumitelj (1871. – 1922.)
Provjerite!
Eponim Značenje Imenodavatelj

mješavina mineralnih tvari i bitumena za grad Leopold von Asphalt, bavarski zemljo
asfalt
nju puteva posjednik
atlas zbirka geografskih karata Atlas, Titan iz grčke mitologije
vrsta cvijeta Michel Bégon, francuski svetac, gu
verner (od 1638. do 1710.) koji je tu
begonija
vrstu cvijeća iz San Dominga prenio u
Europu
organizirani gospodarski, politički društveni Charles Boycott, irski agent, menadžer
pritisak, prisila koji je zbog svojih metoda 1880. g.
bojkot
postao omražen među poljoprivred
nicima
mješavina različitih ugljikovodika, pogodan Rudolf Diesel, njemački inženjer
dizel
kao tekuće gorivo za dizel-motore
pasmina psa Louis Doberman, njemački utjerivač
doberman poreza koji je često vodio pse sa so
bom
fauna životinjski svijet Faun, rimski bog livada i šuma
biljni svijet Flora, rimska božica proljeća, cvijeća i
flora
mladosti
grub, divlji, obično mlađi muškarac sklon de Patrick Hooligan, irski razbojnik
huligan
strukciji, nasilništvu i sitnom kriminalu
iris 1. cvijet perunika, 2. šarenica (oka) Iris, grčka božica duge
kronologija vremenski slijed Kron, grčki bog vremena

78 POSUĐENICE ▶
Eponim Značenje Imenodavatelj
vrsta ceste od sloja krupnog lomljenog kame John Loudon McAdam, škotski inže
makadam
na njer, cestograditelj
pećinski pračovjek po dolini Neandertal u Njemačkoj
neandertalac gdje su pronađeni ostaci pračovjeka
1856.
nalivpero Eduard Slavoljub Penkala, hrvatski
penkala
izumitelj
1. ugledanje na Francesca Petrarcu u lirskoj Francesco Petrarca, talijanski pjesnik
poeziji 15. i 16. stoljeća, kako u Italiji, tako i predhumanizma i renesanse
u drugim europskim književnostima
petrarkizam
2. opća značajka Petrarkine poezije, naglašeni
sklad tematsko-motivskoga svijeta i jezič
noga izraza
mjerna jedinica za količinu gama zračenja Wilhelm Conrad Röntgen, njemački
rendgen
fizičar
dvije kriške kruha obično premazane masla John Montagu, grof Sandwich, en
cem i nadjevene različitim dodacima (npr. ja gleski diplomat, strastveni kockar, za
sendvič jima, sardinama, salamom) tražio pečeni goveđi odrezak između
dviju kriška prepečenca kako bi mo
gao jesti ne prekidajući igru
osoba koja je pretjerano patriotski raspolože Nicholas Chauvin, Napoleonov vojnik
šovinist na poznat po slijepoj odanosti svojoj ze
mlji
geološki oblik – planina – gdje lava izbija na Vulkan, rimski bog vatre i metalurgije
vulkan
površinu Zemlje
britvica King Camp Gillette, američki poslovni
žilet
čovjek, izumitelj i trgovac

▶ Leksička norma 79
Leksička norma
Prisjetite se! Već je i ranije bilo riječi o jezičnim normama koje čini sustav pravila koja
propisuju način pravilne uporabe jezika u općoj, stilski neutralnoj komunikaciji. Razliku-
jemo sljedeće vrste opće standardnojezične norme:
• pravopisna
• pravogovorna
• fonološka
• gramatička (morfološka, sintaktička, leksička)
• stilistička.
Promotrite sljedeću tablicu koja će vam pomoći u razlikovanju i razumijevanju pojedi-

nih jezičnih normi.
Vrsta jezične norme Primjer i objašnjenje

pravopisna neispravno: Petrarkizam ispravno: petrarkizam
(ortografska) norma
EPONIMI SE PIŠU MALIM POČETNIM SLOVOM.
pravogovorna neispravno: bród ispravno: brôd
(ortoepska) norma
NA JEDNOSLOŽNIM RIJEČIMA NE MOŽE BITI UZLAZNI NAGLASAK.
gramatička norma: neispravno: vrabca ispravno: vrapca
morfološka i NA MORFEMSKOJ GRANICI PROVODE SE GLASOVNE PROMJENE, tako se zvuč
no „b“ ispred bezvučnog „c“ mijenja u svoj bezvučni par „p“
sintaktička neispravno: Ćemo učiti sutra. ispravno: Učit ćemo sutra.
PO SINTAKTIČKIM PRAVILIMA NA POČETKU REČENICE NE MOŽE BITI NENA
GLAŠENA RIJEČ.
neispravno: Herkules ispravno: Heraklo
leksička norma
POSUĐENICU VALJA ZAMIJENITI AKO POSTOJI ODGOVARAJUĆA ZAMJENA.
književno-umjetnički stil:
„O lijepo li je stat uz vatru skupa,
kad ljuti vihor vani snijegom prši,
s golih stabala kada granje krši
stilistička norma
i hladnom rukom o prozore lupa.“
(Milan Begović: Soneti godišnjih doba)
razgovorni stil:
Kako je lijepo biti zajedno pored vatre kad je vani zima.
Leksička norma utvrđuje pravilnu uporabu leksema (riječi), a to nam je najpotrebnije

kada se radi o posuđenicama. Ona propisuje kojoj riječi valja dati prednost, a njezino je
poštivanje obavezno u stilski neutralnoj uporabi. U znanstvenome stilu, kao i u publi-
cističkom dopuštena je uporaba posuđenica, naime velika većina njih su stručni termini
potrebni za komunikaciju struke. Također su dopustive posuđenice i u razgovornom, te
književno-umjetničkome stilu, gdje one imaju stilističku ulogu.

80 POSUĐENICE ▶
Prisjetite se što smo rekli o jezičnom purizmu!
Težnja za jezičnom čistoćom hrvatskog jezika usmjerena je uglavnom protiv stranih
jezičnih elemenata u hrvatskom standardnom jeziku.
Zapamtite najvažnija pravila o upotrebi posuđenica!
PRAVILA O UPOTREBI POSUĐENICA
Ne zamjenjuju se: Zamjenjuju se:

– egzotizmi – ako postoji odgovarajuća zamjena, pred-
– eponimi nost valja dati hrvatskoj riječi (pasoš →
– općeprihvaćeni internacionalizmi (eu- putovnica, supa → juha …)
ropeizmi) – kad to nije na štetu preciznosti iskaza
– posuđenice za koje nemamo odgovaraju- (kompozicija – u glazbi DA → skladba, u
će zamjene željeznici NE)
– dijalektizmi, ako postoji dobra standar-
dnojezična riječ ( tur. pendžer → stand.
prozor)
Pretjerana upotreba posuđenica nije dobra! Posuđenicu treba upotrijebiti u obliku pri-
lagođenom hrvatskom jeziku (kriterijum → kriterij; Herkules → Heraklo).
Provjerite koji su oblici više prilagođeni hrvatskome jezičnom standardu!
1. latinske imenice na –ium u hrvatskom jeziku

dobivaju –j (lat. kriterium – hrv. kriterij, lat.
laboratorium – hrv. laboratorij)
2. odnosni pridjevi tvoreni od strane osnove
na –ija u hrvatskome jeziku dobivaju nasta-
vak –ski (operacija → operacijski, generacija →
generacijski)
3. latinski pridjevi na –alis u hrvatskome jeziku
imaju nastavak –alan (a ne –elan): actualis →
aktualan, vizualis → vizualan
4. u posuđenicama iz latinskoga jezika izme-
đu samoglasnika i i u, odnosno i i a umeće
se intervokalno –j– : bakterija, demokracija,
harmonija, radijus
5. latinski pridjevi optimalan, minimalan i maksimalan već su u obliku superlativa, stoga
je neispravno od njih ponovo činiti superlativ prefiksom naj- (NE najoptimalniji!)
6. internacionalizmi na –ist nemaju nastavak –a (kao u grčkom i latinskom): dentist,
humanist, specijalist
7. internacionalizmi grčkoga i latinskoga podrijetla na –t muškoga su roda: akrobat,
atlet, planet, terapeut.

▶ Leksička norma 81
Za +5!
U razgovornom stilu često ćete čuti nepotrebne strane riječi
(u zagrebačkom govoru najčešće germanizme) poput
badecimer, ciferšlus, grincajg, soc, šarafciger, šlafrok, špigl, šuster, trifrtalj.
Njih lingvistika naziva barbarizmima.
Ponavljanje
Jezično posuđivanje: svako preuzimanje neke riječi iz drugoga jezika.

Sociolingvistika: znanost koja proučava veze između jezika i društva.
Vrste posuđivanja: izravno, posredno (neizravno), kružno.
izravno
JEZIK DAVATELJ
lat. herbarium JEZIK PRIMATELJ
PB
fr. playa engl. corner herbarij plaža korner

turc. sahat mađ. csipke sat čipka boca
tal. boccia šlager
njem. Schlager
posredno
JEZIK PRIMATELJ
JEZIK DAVATELJ JEZIK POSREDNIK
(hrvatski)
njem. Schwager mađ. sógor
šogor
lat. serpens njem. Serpentine
serpentina
grč. akakía lat. acacio
akacija
kružno
3. faza
JEZIK DAVATELJ
JEZIK PRIMATELJ
prema hrv. Hrvat
4. faza fr. cravatte
hrv. kravata

82 POSUĐENICE ▶
Prilagodba posuđenica
fonološka morfološka
njem. Gürtel – hrv. gurtna eng. scan – hrv. skenirati
PRILAGODBA
POSUĐENICA
značenjska
grafijska
eng. hostess (domaćica
fr. cognac – hrv. konjak
u avionu) – hrv. hostesa
(1. domaćica u avionu,
2. domaćica na priredbama)
Vrste posuđenica
latinizmi grecizmi
germanizmi anglicizmi
S obzirom na njihovo
romanizmi hungarizmi
podrijetlo
turcizmi bohemizmi
polonizmi rusizmi
VRSTE
POSUĐENICA
S obzirom na stupanj
S obzirom
uklopljenosti
na njihov izraz
u hrvatski jezik
– internacionalizmi – usvojenice
(europeizmi) – prilagođenice
– egzotizmi – tuđice
– eponimi – prevedenice (leksički kalk)
– značenjske (semantičke)
posuđenice

▶ Ponavljanje 83
Leksička norma
Norma: sustav pravila kojima se propisuje pravilan način uporabe standardnoga jezika u
neutralnoj uporabi.
Leksička norma: propisuje pravilnu uporabu riječi.
JEZIČNA
NORMA
PRAVOPISNA PRAVOGOVORNA GRAMATIČKA LEKSIČKA STILISTIČKA
(morfološka,
sintaktička)
Znate li gdje se možete raspitati ako ste nesigurni u vezi s važećom leksičkom normom?
Uz mnoštvo rječnika, pravopisa i gramatika hrvatskoga jezika, školskih udžbenika,

strukovnih priručnika, razlikovnih rječnika, postoji čitav niz jezičnih savjetnika. Osim
toga, jezično savjetništvo tema je i televizijskih i radijskih emisija, postoji i jedinstvena
usluga telefonskoga jezičnog savjetništva te mrežnih stranica jezičnih savjeta Instituta
za hrvatski jezik i jezikoslovlje (http://ihjj.hr/ ), a tu je i mrežna stranica npr. Bujica
riječi.
Ovdje navodimo samo neke naslove jezičnih savjetnika:

– Nives Opačić, Riječi s nahtkasna i kantunala (preko noćnog ormarića), Profil, Zagreb,
2009.
– Stanka Pavuna, Mali razlikovni rječnik: Govorimo li ispravno hrvatski?, Integra, Za-
greb, 1992.
– Ivo Frol, Kako ćeš pravilno pisati? Osnovne gramatičke i pravopisne upute, Hrvatska
naklada, Zagreb, 1940.
– Maja Matković, Ah, taj hrvatski! Jezični savjetnik za svakoga, Večernji list, Zagreb,
2005.
– Stjepko Težak, Hrvatski naš svagda(š)nji, Školske novine, Zagreb, 1990. i 1991.
– Stjepko Težak, Hrvatski naš osebujni, Školske novine, Zagreb, 1995.
– Mile Mamić, Jezični savjeti, Zadar, 1996. i 1997.
– Govorimo hrvatski: jezični savjeti (ur. Mihovil Dulčić), Hrvatski radio, Zagreb, 1997.
– Ivan Zoričić, Hrvatski u praksi, Pula, 1998.
– E. Barić i dr., Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb,
1999.

84 POSUĐENICE ▶
– Maja Matković, Jezični savjetnik: iz prakse za praksu, Škorpion, Zagreb, 2006.
– Nives Opačić, Reci mi to kratko i jasno: hrvatski za normalne ljude, Novi Liber, Zagreb,
2009.
– Lada Hudeček, Milica Mihaljević i Luka Vukojević, Jezični savjeti, Institut za hrvatski
jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010. i 2011.
– Sanda Ham, Jadranka Mlikota, Borko Baraban, Alen Orlić, Hrvatski jezični savjeti,
Školska knjiga, Zagreb, 2014.
– Goranka Blagus Bartolec, Lana Hudeček, Željko Jozić, Ivana Matas Ivanković, Milica
Mihaljević, 555 jezičnih savjeta, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2016.

85
ONOMASTIKA
Imena ljudi
PB
Razmislite koja vam se muška i ženska imena najviše sviđaju! Jeste li ikada razmišljali
što ona znače, kakvoga su podrijetla i sl.? Sviđa li vam se vaše vlastito ime? Pitajte svoje
roditelje zašto su vam baš to ime dali?
Prisjetite se latinske izreke: Nomen est omen., tj. ime je znamen. Jeste li ikada pomislili
što ta izreka znači? Ta se uzrečica upotrebljava kada nečije ime (ili prezime) nosi značenje
koje se poklapa s nekom njegovom osobinom (npr. Srećko, Mirna, Drago, Tihić i sl.). Me-
đutim, postoji i znanstvena grana koja proučava imena.
ZAPAMTITE!
Grana lingvistike koji proučava imena, njihovo značenje i povijest, naziva se ono-
mastika ili imenoslovlje.
Za +5!
Naziv onomastika dolazi od grč. riječi ὄνομα, onoma što znači ime,
odnosno grč. glagola onomazo – imenujem.
Onomastik je naziv za vlastito ime,
a apelativ (od lat. appellatio – naziv) je opća imenica.

86 ONOMASTIKA ▶
Razmislite!
Osim čovjeka tko ili što još nosi ime? Osim ljudi imena imaju i životinje, naši kućni lju-
bimci. Kad otvorite geografsku kartu, vidite da imena imaju i države, i naselja, i rijeke, i
mora i planine i još mnogi drugi geografski oblici. Prema tome, onomastika imena dijeli
u dvije veće skupine:
1. antroponime
2. toponime.
ZAPAMTITE!
Antroponimi su imena ljudi. To je jezikoslovni naziv za osobno ime (osobno, kr-
sno ili izabrano ime, prezime, nadimak).
Toponimi su geografska imena ili imena mjesta.
Za +5!
Naziv antroponim dolazi od grč. riječi antropo- + grč. ὄνυμα: ime.
Antroponime proučava antroponomastika.
Naziv toponim dolazi od grč. riječi tópos = mjesto + ónoma = ime.
Toponime proučava toponomastika.
ANTROPONIMI
Osobna imena
Razmislite! Jesu li ranije postojala osobna imena, prezimena ili nadimci?
Osobna su imena najstariji sloj hrvatske antroponimije jer su nekada ljudi imali samo
osobno ime, a to nam potvrđuju i brojni jezični spomenici, primjerice u Baščanskoj ploči
spominju se kralj Zvonimir i opat Držiha, a njihova se prezimena ne spominju. Tek kada
je u prošlosti velik broj ljudi nosio isto ime, javila se potreba za njihovim razlikovanjem.
Tada su nastali nadimci. I na kraju, kao najmlađi sloj hrvatske onomastike pojavljuju se
prezimena.
Prema podrijetlu razlikujemo nekoliko slojeva hrvatskih i pohrvaćenih imena:
• slavenski sloj čine imena koja su prisutna i u drugim slavenskim jezicima jer su
stari Slaveni živjeli zajedno u svojoj pradomovini negdje između Baltičkoga mora
i Karpata: Buga, Branislav, Božidar, Jasna, Vesna, Vesela, Morana, Lada, Vida, Ti-
homir, Tvrtko, Zdeslav
• sloj narodnih imena čine imena koja su izvorno hrvatska te su nam poznata iz
povijesnih izvora od 9. stoljeća: Hrvoje, Borna, Branimir, Domagoj, Mislav, Trpimir,
Tomislav, Vjera

▶ Imena ljudi 87
• kršćanski sloj čine imena kršćanskih svetaca (hebrejska, grčka, latinska) i blaženika te
biblijskih osoba: Marija, Ana, Adam, Eva, Josip, Petar, Ivan, Luka
• islamski sloj čine imena koja su se proširila zbog turskih osvajanja, to su imena ori-
jentalnoga podrijetla (arapska, perzijska, turska): Amina, Almin, Osman, Fatima, Ha-
san, Sulejman
• sloj posuđenih imena čine imena koja su se proširila zbog doticaja s drugim kultu-
rama, osobito ruska i talijanska imena (a i druga): Boris, Igor, Karlo, Nataša, Vanja,
Mario, Marina
• sloj pomodnih imena čine imena koja su rezultat
društvenih događanja, ideologija i popularnih lju-
di, utjecaja medija, televizijskih serija i sl.: Dajana,
Indira, Elvis, Elsa, Ronaldo, Marisol, Ines, Nives, Do-
lores
Ta se imena, poput potonja tri, često i ne mogu pri-
lagoditi hrvatskome jezičnom sustavu pa se ne skla-
njaju.
• prijevodi apelativa čine posebnu skupinu osob-
nih imena, a to su zapravo prijevodi stranog imena:
Beata – hrv. Blaženka (lat. beatus – blažen)
Agneza – hrv. Janja (lat. agnus – janje)
Felix – hrv. Srećko (lat. felix – sretan).
Nadimci
Prisjetite se! Imate li vi ili vaši prijatelji nadimak? Po čemu ste ga dobili?
„Nadimkom te ne zove bilo tko. Tko te pozove nadimkom, znaš da ti je prijatelj ili da bi to
želio postati. Svoj nadimak ne kazuješ svakome, samo onome tko ti se svidi.
U društvu svi znaju nadimak pa ih to i čini društvom. Imati nadimak ili barem ime koje svi
znaju, znači pripadati društvu. Nadimci su važni… ako su dobri“.
(Darko Macan: Knjige lažu)
Nadimci su srednje stari sloj hrvatske antroponimije. Služili su kao svojevrsni epiteti
osobnim imenima da bi se lakše razlikovale osobe istih imena. Zapravo su nadimci pret-
hodnici prezimena u koja su se često i razvili. Mogli su označavati neku fizičku i psihičku
osobinu ili mjesto rođenja ili stanovanja: Debeljak, Crnić, Brkati, Stari, Obad, Ćelonja,
Macan, Dragi, Dušica i sl.

88 ONOMASTIKA ▶
Prezimena
Prisjetite se!
Ranije je već bilo riječi o tome da prezimena čine najmlađi sloj imenoslovlja. U svim ze-
mljama, pa tako i u Hrvatskoj prezimena se pojavljuju relativno kasno.
Prezime je prema rječniku Vladimira Anića (2003.) „nasljedno obiteljsko ime ili ono koje
se dobrovoljno stječe udajom“. Prva se prezimena javljaju u 12. stoljeću, a kao dopuna
imenu češće se rabe od 14. stoljeća. U crkvenim se knjigama na europskom Zapadu, pa
i u našim krajevima, u 16. stoljeću počinju voditi matice s prezimenima, osobito nakon
Tridentskog koncila (1545. – 1563.), a Jozefinskim patentom koji Habsburška monarhija
uvodi krajem 18. stoljeća, postaje obvezujuća imensko – prezimenska formula (1785.).

Razmislite! Koje bi bilo najčešće prezime danas u Hrvatskoj? A u Mađarskoj?
Danas je u Hrvatskoj najčešće prezime Horvat, a prema popisu stanovništva iz 2011. go-
dine, nosi ga čak 21.618 ljudi. Nastalo je prema mađarskom nazivu za Hrvate (mađ. hor-
vát). Prema istom popisu stanovnici u Hrvatskoj imaju još barem 33.200 prezimena. Na
popisu prezimena u Mađarskoj prema zadnjem popisu iz 2019. godine prezime Horváth
nosi 197 153 ljudi, pa je tako to prezime peto po učestalosti u Mađarskoj.
Jeste li razmišljali od kojih su riječi mogla nastati prezimena?

S obzirom na njihovo podrijetlo razlikuju se četiri osnovne skupine prezimena:
• prezimena nastala od osobnog imena: Ivančić, Petrović, Anić, Lukić, Marković, Sti-
pančić
• prezimena nastala od nadimaka: Sikirica, Pletikosa, Zlomislić, Rogan, Brzica, Naglić,
Tihić, Kiš, Časni, Gužvić, Pogorelić, Lopatić, Vodopija

▶ Prezimena 89
• prezimena nastala od zanimanja: Lončar, Kovač, Klobučić, Tkalčić, Stolar, Kovačić,
Mlinar, Pandur, Soldatek, Popović
• prezimena nastala po podrijetlu: Zagorac, Posavec, Duvnjak, Mađarić, Poljak, Boš-
njak, Dugopoljac, Turčić, Brezovački.
Usporedite sljedeća prezimena nastala od osobnih imena! Što ćete ustanoviti?

• Anić, Janjić, Marić, Mandić, Katić, Stanić
• Marković, Jurić, Filipović, Stanković, Lukić, Antić.
Prezimena u prvoj skupini nastala su od

ženskih imena, to su matronimi:
Marić
Stanić
npr. Ana → Anić Janjić
Aničić
Janja → Janjić
Maričić
Marišević
Anić
Mara → Marić
Manda → Mandić itd.
Mirić Marušić
Katić
Za razliku od njih, prezimena u drugoj
skupini nastala su od muških imena, pa
Mandić
su to patronimi:
npr. Ante → Antić Katičić
Filip → Filipović
Marko → Marković
Stanko → Stanković
ZAPAMTITE!
Prezimena nastala od majčinog imena zovu se matronimi (lat. mater – majka), a
prezimena nastala od očevog imena zovu se patronimi (grč. πατρονυμικόν / pa-
tronymikon – ime oca ili lat. pater – otac).
Jeste li znali da su prezimena nastala od zanimanja, plodna i kod drugih naroda. Tako
je među najčešćim engleskim prezimenima Smith, njemačkim Schmidt, dok je drugo
najčešće u Hrvatskoj Kovačević, zapravo domaća verzija Smitha i Schmidta.
Kada je riječ o antroponimima, svakako moramo spomenuti i imena naroda. Budući da

su i ona vlastita imena jer imenuju pojedinu skupinu zajednice ljudi, kao takve pišemo ih
velikim početnim slovom: Hrvati, Mađari, Talijani, Slaveni, Rusi, Grci i sl.
ZAPAMTITE!
Etnonimi su imena naroda ili etničkih skupina.

90 ONOMASTIKA ▶
Za +5!
Pripazite da su osim osobnoga imena i prezimena i nadimci dio imena ljudi,
pa se kao takvi i oni pišu velikim početnim slovom:
Koloman Mudri, Vilim Osvajač, Ivan Grozni, Karlo Ludi, Katarina Velika,
Krešimir Četvrti, Aleksandar Veliki, Murat Okrutni, Rikard Lavljeg Srca,
Mehmed Osvajač, Sulejman Veličanstveni i sl.
Imena mjesta
Usporedite sljedeće skupine geografskih imena! Kakvu povezanost primjećujete među

članovima pojedinih skupina?
• Pula, Zagreb, Sveti Petar u Šumi, Babina Greda, Grubišno Polje, Mohač
• Učka, Biokovo, Medvednica, Papuk, Risnjak, Velebit
• Jadran, Dunav, Sava, Otrantska vrata, Novigradsko more
Vjerojatno ste i sami otkrili da se u prvoj skupini nalaze imena naseljenih mjesta, u drugoj
imena planina, a u trećoj su skupini imena voda (tekućica i stajaćica).
Sljedeća tablica prikazuje njihovu podjelu:

▶ Imena mjesta 91
ekonimi / ojkonimi – imena naseljenih mjesta Rijeka, Split, Pečuh, Pula, Zagreb, Zadar, Požega,
(zemalja, gradova, sela, dijelova grada, gradskih Begovo Razdolje, Sveti Petar u Šumi, Babina Greda,
četvrti i sl.) Mohač
Učka, Biokovo, Velebit, Papuk, Dinara, Medvednica,
oronimi – imena planina, gorja i sl.
Kalnik, Ćićarija
hidronimi – imena voda (potoka, rijeka, mora, oce Dunav, Cetina, Sava, Jadro, Vrljika, Kupa, Karašica,
ana i sl.) Vransko jezero
Za +5!
Naziv ekonim / ojkonim dolazi od grč. riječi oĩkos – kuća, stan + όnoma – ime.
Naziv oronim dolazi od grč. riječi όros – gora + όnoma ime.
Naziv hidronim dolazi od grč. riječi hýdōr – voda + όnoma – ime.
Znate li kako se tvore stanovnici Zagreba, Rijeke, Splita, Budimpešte i ostalih gradova?
Njih tvorimo od samih ekonima pomoću nastavaka –(j)anin / -(j)anka, -(a)c, -an(a)c i sl.
Npr. Zagreb + -čanin/-čanka → Zagrepčanin, Zagrepčanka
Split + -janin/-janka → Splićanin, Splićanka
Rijeka + -janin/-janka → Riječanin, Riječanka
Budimpešta + -anac/-anka → Budimpeštanac, Budimpeštanka
⫸ PRIPAZITE!
Od istih osnova možemo tvoriti i posvojne pridjeve:
Npr. Zagreb + -ački → zagrebački
Split + -ski → splitski
Rijeka +-čki → riječki
Pula + -ski → pulski

92 ONOMASTIKA ▶
ZAPAMTITE!
Etnik je ime stanovnika naseljenoga mjesta (Zagrepčanin), a ktetik je posvojni pri-
djev izveden od imena naseljenoga mjesta (zagrebački).
Za +5!
Naziv etnik dolazi od grč. riječi ethnikós – koji pripada narodu.
Naziv ktetik dolazi od grč. riječi ktētikós – posvojni.
⫸ PRIPAZITE!
Ako se ktetici izvode od stranih ekonima, mogu se fonetizirati (pisati po izgovoru),
a mogu se pisati i etimološki do tvorbenoga šava, a zatim se dodaje hrvatski dome-
tak (sufiks). Stručnjaci preporučuju takve oblike ktetika fonetizirati:
Npr.: njujorški, lajpciški, čikaški, dižonski, edinburški
newyorški, leipziški, chicaški, dijonski, edinburghški
Za +5!
Etimologija je lingvistička znanost koja proučava podrijetlo riječi.
Jeste li znali da neka naselja na hrvatskome jeziku zovemo drugačije nego što se oni zovu
u originalu?

▶ Imena mjesta 93
Primjerice: Atena (Athina), Beč (Wien), Budimpešta (Budapest), Firenca (Firenze), Mar-
tinci (Felsőszentmárton), Napulj (Napoli), Pariz (Paris), Pečuh (Pécs) Prag (Praha), San-
tovo (Hercegszántó), Rim (Roma), Solun (Thessaloniki), Trst (Trieste), Venecija (Venezia),
Željezno (Eisenstadt), Ženeva (Genf)
ZAPAMTITE!
Egzonimi su hrvatska ili pohrvaćena imena naseljenih mjesta izvan Hrvatske (tj.
stranih toponima), nastali zbog dodira kultura i jezika. Razlikuju se od izvornoga
naziva, svojega endonima zbog toga što su se prilagodili hrvatskome jeziku (npr.
Budimpešta, Pečuh, Firenca).
Za +5!
Naziv egzonim dolazi od grč. riječi éxō – izvan + ónyma – ime.
Naziv endonim dolazi od grč. riječi endo – unutra + ónyma – ime,
a koristi se za izvorni naziv kojim se etnici ili ktetici označavaju na nekome jeziku.
Promotrite!
Neki su egzonimi do danas nestali, iako su bili česti u povijesti: Dražđani (Dresden), Gra-
dac (Graz), Jakin (Ancona), Lipisko (Leipzig), Monakov (München), Navijork (New York),
Turin (Torino).
Neki su pak egzonimi bili specifični za određeno povijesno razdoblje: Carigrad
(Istanbul), Mleci (Venecija), Požun (Bratislava), Ugarska (Mađarska).

94 ONOMASTIKA ▶
Među egzonime također spadaju i kroatizirani (pohrvaćeni) nazivi država: Češka, Mađar-
ska, Velika Britanija, Njemačka, Slovačka, Švicarska i sl.
⫸ PRIPAZITE! na pravopisna pravila pri pisanju antroponima i toponima!

Sljedeća vam tablica prikazuje nekoliko najvažnijih:
ANTROPONIMI TOPONIMI
Velikim se početnim slovom pišu: Velikim se početnim slovom pišu:
1. osobna imena i prezimena: Sve riječi u imenima:
Miroslav Krleža, August Šenoa 1. kontinenata: Sjeverna Amerika, Crni Kontinent (misleći na Afri-
U hrvatkom standardnom jeziku ku)
prvo se piše ime, zatim prezime. 2. država: Bosna i Hercegovina, Sjedinjene Američke Države, Ze-
Ako se zbog abecednog reda treba mlja Izlazećeg Sunca
prvo pisati prezime, onda ga od 3. gradova, sela, zaselaka: Zagreb, Sveti Martin na Muri, Babina
vajamo zarezom od imena: Krleža, Greda, Grubišno Polje
Miroslav osim veznika i prijedloga
2. nadimci i atributi koji su srasli s Samo prva riječ, a od ostalih riječi samo ona koja je vlastito
imenom: ime:
Braco, Kićo, Mali, Macan, Pipin Mali, 1. imena voda: Atlantski ocean, Novigradsko more, Kvarnerski za-
Ljudevit Posavski ljev, Plitvička jezera
2. imena gora i ostala geografska imena: Krk, Papuk, Hrvatsko za-
gorje, Dalmatinska zagora, Dilj gora
3. imena božanstava, mitoloških bića
i bića u religijama:
Mars, Bog, Alah, Pegaz, Afrodita, Lu-
cifer, Mefisto
4. imena životinja:
Šarov, Brundo, Kiki, Žućko
5. imena naroda i njihovih pripadni
ka:
Hrvati, Hrvat, Hrvatica, Mađari,
Romi, Srbi, Talijani

▶ Ponavljanje 95
Ponavljanje
Onomastika ili imenoslovlje je grana leksikologije koja proučava imena.
Apelativ je naziv za opću imenicu, a onomastik je naziv za vlastito ime.
PODJELA IMENA
antroponimi toponimi
(imena ljudi) (imena mjesta)
antroponomastika toponomastika
(proučava imena ljudi) (proučava imena mjesta)

a) osobna imena a) ekonimi (ojkonimi) – imena naselje-
nih mjesta

– slavenski sloj (Buga, Domagoj, Vesna) (Karlovac, Mrduša Donja, Sveti Petar
– kršćanski sloj (Sara, Ivan, Matej) u Šumi)
– hrvatska narodna imena (Trpimir,
Borna) b) hidronimi – imena voda: rijeka, jeze-
– islamski sloj (Adnan, Semir, Amira) ra, mora

– sloj posuđenih imena (Nataša, Boris) (Orljava, Korana, Jadransko more,
– sloj pomodnih imena (Elvis, Marisol) Vransko jezero)
– prijevodi apelativa (Janja, Blaženka)
c) oronimi – imena gora, planina
(Bilogora, Požeška gora, Papuk, Krndi-
b) nadimci ja)
Bobi, Frenki
etnici – imena stanovnika naseljenih
c) prezimena mjesta
(Varaždinac, Pitomačanin, Babogre-
– patronimi (Jurić, Franković, Marjano- dac, Puljanin)
vić)
– matronimi (Aničić, Klarić, Stanić)
ktetici – posvojni pridjevi izvedeni od
– od nadimaka (Pletikosa, Vodopija, Tihić) imena naseljenih mjesta
– od zanimanja (Mlinarić, Kovačić, Lon-
(mohački, suhopoljski, dubrovački)
čarević)
– prema podrijetlu (Poljak, Mađarić, Za-
gorac)
d) etnonimi
(Slaven, Turčin, Talijan, Amerikanac)

96
F R A Z E O LO G I J A
Frazemi
Razmislite! Razumijete li sljedeće izraze?
krupna ribía osjećati se kao riba na suhom
osjećati se kao riba u vodi sitna riba šutjeti kao riba
Vjerojatno većinu ovih izraza poznajete od ranije. Oni prema Hrvatskom frazeološkom
rječniku Antice Menac-Željke Fink-Radomira Venturina „u prijevodu“ znače:
krupna riba → važan (utjecajan) čovjek, čovjek na položaju
osjećati se kao riba na suhom → neugodno (nelagodno) se
osjećati
osjećati se kao riba u vodi → lako (slobodno) se osjećati, do-
bro se snalaziti, ugodno se osjećati (u nekoj situaciji)
sitna riba → nevažan (beznačajan) čovjek, čovjek bez utje-
caja
šutjeti kao riba → uporno šutjeti, ne odgovarati, ne izjašnja-
vati se, biti šutljiv
Prema već poznatim značenjima tih frazema lako možemo

zaključiti da njihovo značenje nema veze sa značenjima po-
jedinih riječi u pojedinom izrazu. Npr. značenje niti jednoga
izraza nema veze s ribom, a ta će osobina biti jedna od važ-
nijih u slučaju frazema.

▶ Frazemi 97
ZAPAMTITE!
Frazem je ustaljena veza najmanje dviju punoznačnih riječi koje se u komunika-
ciji upotrebljavaju kao jedna cjelina. Lingvistička znanost koja se bavi frazemima
naziva se frazeologija. Frazeologijom nazivamo također i ukupnost svih frazema
jednoga jezika (npr. hrvatska frazeologija).
Za +5!
Naziv frazeologija dolazi od grč. riječi phrasis – izričaj, izraz, obrat
+ grč. riječi logos – pojam, znanost.
ZNAČAJKE FRAZEMA
Frazemi su, dakle, višečlani jezični izrazi čije se značenje ne može pogoditi iz značenja
njihovih sastavnih jedinica, već se mora naučiti na isti način na koji se uči i sam jezik.
Frazemi se u rečenicu uklapaju kao njezin sastavni dio, što znači da se ne stvaraju u
trenutku govornoga čina, nego se govornik služi njima kao „gotovim proizvodom“ koji
po potrebi uzima s virtualne police.
Primjerice:
On je strah i trepet u svome razredu.
označava prijetnju od koje svi strahuju
Škola joj dobro ide, ali matematika joj je Ahilova peta. slaba strana (ranjivo mjesto)
Razmislite! Mogu li se sastavnice frazema zamijeniti

svojim sinonimima? Mogu li riječi unutar frazema zami-
jeniti redoslijed?
Npr. ovako: dolijevati ulje na vatru

ili
dolijevati ulje na oganj
ili
ulje na vatru dolijevati?
Od gore navedena tri slična izraza samo je jedan frazem,

i to dolijevati ulje na vatru, naime sastavnice frazema niti
mogu zamijeniti svoja mjesta, niti se oni sami mogu za-
mijeniti sinonimskim izrazima.

98 FRAZEOLOGIJA ▶
Promotrite koje su prepoznatljive značajke frazema:
• sastoji se od najmanje dvije punoznačne riječi (krupna riba)
• ne stvara se u govornom procesu, nego se reproducira u gotovom obliku
• ima stalan sastav i raspored sastavnica
• sastavnice ne mogu zamijeniti mjesto unutar frazema (riba krupna nije frazem)
• nijedna se punoznačna sastavnica ne može izostaviti (osjećati se kao riba nije frazem)
• nijedna se sastavnica ne može zamijeniti svojim sinonimom (krupna riba ≠ velika
riba)
• značenje mu se ne izvodi iz značenja sastavnica jer one, ili bar neke od njih, doživlja-
vaju semantičku pretvorbu (tj. upotrebljavaju se u prenesenome značenju) → krupna
riba nije velika riba, nego važan, utjecajan čovjek
ZAPAMTITE!
Postupak nastajanja frazema naziva se frazeologizacijom ili frazeologiziranjem.
Vrste frazema
ol
og greš ni
ut ka u ra
a ano na zab sljedon rano
c po T
ia kora k
bit cima in Tko r hika

Tko rano rani
ol it ji Mo rani
dru
za
od Ad
i o ia
l ama
av ji M
no
uto hik
Tko
po
go od A i Eve siti
pon
an
to
dam n svo os go ac
ug
au d
zabit
kru
jk
lje jeć
i
slj
ž
j kri
za
bit a i Ev dr pos
riž
ati l
e
di i aut ni
vo
ni
ovit
se
ed
is ra
ga v
sit
a o
ogol no ka
ran
or
a
no
uv
kru
grešk a or
rib
or
nji
ve
n auk Tk iba
pna
iba
a
i ne
or
na
oraci uv a nositi sv
Tk ao r
pna
rib d
E Mo
ma od
up
o ra nešto ik
oj kr
od A
i na vij
ai
e iž
kr sreće grabi
dam up
što
k
po
dr
ni
m kr u
kr
a i Ev kr os
e
h
no
iolin
is up
Tko e ug jeć
dr
riba
od A
a v ik
vi
at rano ati
ti
a ug
riba
pnaolina
iks p
ni
ć
na
ni s put
rani se
sje bi
vi
a ka
daće gra
dv
ra
ina n
or
dam
o iol
ra
ac rib
a
od A iba
ije
no
cim
ri
dam
uta
a uv
d A sre osjeć ba
gr
ra
a i Ev
a
krup
ib
ra
sr
aiE
dr
od
ar
a
ko
na rib e a
ug
a
d i
eć
rib
ruga
a a
o
n
av
u
eš
poslj a
up krup
ib
ka
ar
Tk
o
pn
ve
e
io
ednj
kr
ati violi na ri
lin
eš
dr
i Moh pn u
gr
kr
ug
je
ba
no
a
no nosit
gr
ikanac u
k
se k kr
dv
na
a
vi
ab
a
vio
po nosintosiiti svoj krio ranniac
i svoj
dv
nositi
sit
ije
gre
ut
svoj kri
lin
ao r
l
drug poslj
šk
d
i
sr
ž
a
i sv a viol
križ ednj
go
sp
au grešk
u
eć
kru i Moh
ve
os
ina
iba
ko
ije
auk
no po
eg
pn ikanac
od A
dr
ik
Tk
rac
oj
je
oraci E a ri
ai
ug
ko ešt ogol
ra
ća
im
u ma ba
o
kri
a
bi
dama
a
vo
o
ti
vio
to
št
ra
am
vi sljednji Mo križ
sre
se
lin
pono
ž
i Eve di
ne
ni
ra
Ad
r
a
viti ne
ka
ra
a
što ik
ti zabiti a hikana
no a
o
ti
no
od
au
s puta
rib
ci
vi
ra
će
Tko posljed j križ
greš ko a
n ut
no
ra
ib
m ks p
u
krup T
ka u r
po
na rib
vo
ponoviti nešto
ni
na
o
gr
kora a
ti
di
krup siti svoj

od Adama
drug cima up i
nositi svo
kr
ab
no
bi
krup
d
o
nositi svo
a vio
na ri
s
Tk
o
ran nji Mohika
lina
od Adama
uv
voj ž
ac
i
na ri
i
za
za
ba iž
dvije
an
a
dvije
bit
sreć
rib i a
ik
i Eve
ia
e gr
ba
oh
kr
iks puta
ut
abi
j križ
sreć ao o ran lin

iM
kr
og
ol
up
ol
e kTko ran vio

nj
i Eve
e gra
ut
ed
na
g
Ev
is to
slj
pono
rib
greš at a
krupna riba
po
bi ug au
ai
a
a
a
riž
dru
ka u jeć
i
rib
drrani iti Eve

ga
an
viti
jk
am
vio
kora os or
na
vo
lin
ab ma i
nešt
a
grešk
up
cim an
is
Ad
auk no
z or
kr
a
sit
a
drug
o ik
oraci or a
Ad Tk
no
Tk a vio
od
ma nosi
s pu
ti sv
oj kr lina od
iž
ta
I sami ste zaključili da frazema ima svakojakih. Pokušat ćemo ih klasificirati (podijeliti)
po najvažnijim kriterijima.
Razmislite po kojim smo kriterijima sljedeće frazeme svrstali u dvije skupine!
druga violina Tko rano rani, dvije sreće grabi.

vučji apetit Ne zna se što nosi dan, a što noć.
svila i kadifa Veži ti to mačku o rep.
mrtav hladan Pojeo vuk magarca.
sintagme rečenice

▶ Vrste frazema 99
I. Frazemi se mogu podijeliti s obzirom na njihovo sintaktičko ustrojstvo u dvije sku-
pine, a to su:
1. frazemske sintagme: i 2. frazemske rečenice
grlom u jagode (u koje spadaju i poslovice i krilatice):
dužan i ružan Tko rano rani, dvije sreće grabi.
svetkom i petkom Platiš jedan – dobiješ dva.
jabuka razdora U tom grmu leži zec.
Pala mu je sjekira u med.
Promotrite!
Frazemske rečenice mogu biti komunikacijske ili nominacijske. Komunikacijske fra-

zemske rečenice rabe se samostalno (kao i rečenice) i služe za prenošenje potpune obavi-
jesti: npr. frazemska rečenica Veži ti to mačku o rep znači ‚ništa ti to ne vrijedi, to ti neće
koristiti’. Ili druga frazemska rečenica Ne zna se što nosi dan, a što noć znači ‚da se ne zna
što će biti, što će se dogoditi’. Znači da takve frazemske rečenice prenose potpunu obavi-
jest i stoga se zovu komunikacijskima.
Međutim, frazemske rečenice koje u stvari imaju ustrojstvo rečenice, ali se koriste kao
riječi, zovu se nominacijskima. Primjerice frazemska rečenica Nije netko vesla sisao znači
‚nije lud, nije naivan’.
Za razliku od frazemskih rečenica, frazemske sintagme mogu biti samo nominacijski
frazemi, nikada nemaju komunikacijsko značenje jer ne prenose potpunu obavijest. Pri-
mjerice frazemska sintagma jabuka razdora znači ‚povod ili razlog svađe, razdora’.
Za +5!
Naziv komunikacijski frazem dolazi od lat. riječi communicatio – priopćenje.
Naziv nominacijski frazem dolazi od lat. riječi nominatio – imenovanje.
II. Frazemi se mogu dijeliti i s obzirom na vrstu riječi svoje središnje punoznačnice, tj.
kojoj vrsti riječi pripada riječ kojom tumačimo neki frazem. Prema tom kriteriju frazeme
možemo podijeliti u četiri skupine:
• glagolski frazemi: pokazati zube (= odupirati se), kupiti prnje (= spremati se), počinu-
ti vječnim snom (= umrijeti)
• pridjevski frazemi: gluh kao top (= potpuno gluh), i gladan i žedan (= jako siroma-
šan), dobar kao dobar dan (= izuzetno dobar)
• imenički frazemi: mačji kašalj (= mala stvar, sitnica), anđeo čuvar (= zaštitnik, brani-
telj)
• priložni frazemi: uzduž i poprijeko (= potpuno, temeljito), teška srca (= nerado), svet-
kom i petkom (= svakodnevno)

100 FRAZEOLOGIJA ▶
U zagradama podcrtane riječi kriju značenja pojedinih frazema, a njihova vrsta riječi
određuje kojoj će vrsti pripadati frazem s obzirom na vrstu riječi središnje punoznačnice.
III. Frazeme možemo dijeliti i s obzirom na njihovo značenje, slično kao i riječi. Prema
tome postoje:
• frazemski sinonimi / frazemske istoznačnice:
npr. suh kao bakalar – tanak kao čačkalica (= jako mršav)
kovati brunde – krasti bogu dane (= ljenčariti, ne raditi ništa)
pijan kao zemlja – mrtav pijan (= jako pijan)
okaljati obraz – ocrniti obraz (= osramotiti se)
praviti se Tošo – praviti se Englez (= glumiti nerazumijevanje)
živjeti kao paša – živjeti kao bubreg u loju (= živjeti u blagostanju, bogatstvu)
• frazemski antonimi:
npr. spor kao puž ← → brz kao zec
živjeti na kruhu i vodi (= oskudno, siromašno) ← → živjeti kao bubreg u loju
(= u izobilju)
na isto brdo tkani (= isti) ← → na drugo brdo tkani (= različiti)
osvjetlati obraz (= podići ugled) ← → okaljati obraz (= osramotiti se)
• frazemske višeznačnice (imaju više od jednoga značenja):
npr. omastiti brk – 1. najesti se, 2. okoristiti se čime
od Adama i Eve – 1. od pamtivijeka, 2. naširoko i nadugačko
• frazemske inačice / varijante (razlikuju se u jednoj sastavnici):
npr. mršav kao čačkalica / tanak kao čačkalica (= jako mršav)
tanak kao čačkalica / tanak kao prut (= jako tanak)
upasti u stupicu / upasti u zamku / upasti u klopku (= naći se u neprilici)
ubaciti u kljun / ubaciti u usta (= prezalogajiti nešto na brzinu)
grobna tišina / mrtva tišina (= velika tišina)
star kao Biblija / star kao Matuzalem (= vrlo star)
Usporedite sljedeće frazeme i pokušajte otkriti nešto o njihovom podrijetlu!
otkriti Ameriku, nevjerni

Toma, borba s vjetrenjačama,
biti ili ne biti, od Adama i Eve,
mnogo je vode proteklo Savom,
lančana reakcija, prva violina,
kocka je bačena, kratki spoj,
greška u koracima, n-ti put

▶ Vrste frazema 101
IV. Frazemi se dijele i s obzirom na podrijetlo u sljedeće skupine:
• biblijski frazemi: od Adama i Eve (= odavno), nevjerni Toma (= sumnjičav čovjek),
nositi svoj križ (= trpjeti, podnositi muke)
• antički frazemi: kocka je bačena (= odluka je pala, stvar je riješena), presjeći gordijski
čvor (= razriješiti zamršen problem)
• nacionalni frazemi: mnogo je vode proteklo Savom (= davno je to bilo), ispravljati
krivu Drinu (= pokušati učiniti nemoguće), od Kulina bana (= od davnih vremena)
• književni frazemi: borba s vjetrenjačama (= uzaludna borba s nepostojećim protiv-
nikom), biti ili ne biti (= najvažnija stvar, pitanje opstanka), posljednji Mohikanac (=
posljednji predstavnik koga/čega)
• frazemi vezani uz različite znanosti ili druga područja ljudskoga života:
– geografiju: otkri(va)ti Ameriku (= objaviti već davno poznatu stvar)
– kemiju: lančana reakcija (= uzročno-posljedična veza)
– glazbu: prva violina (= najvažnija osoba, koja svime upravlja)
– fiziku: kratki spoj (= prekid nečega odjednom)
– sport: greška u koracima (= greška u postupku, nehotična greška koja izaziva po-
sljedice)
– matematiku: ponoviti nešto po n-ti put (= nebrojeno mnogo puta)
Iz već gore navedenih značajki frazema proizlazi da se oni ne daju doslovno prevoditi
na druge jezike. Ali razmislite o tomu u kakvoj su oni vezi s leksičkom normom! Kojem
leksičkom sloju pripadju podcrtane sastavnice sljedećih frazema?
imati žnoru (= imati protekciju, vezu) imati putra na glavi (= osjećati se krivim za što)
germanizmi
dati po labrnji ( = pljusnuti po licu) gutati knedle (= šutke podnositi uvrede)
POSUĐENICE
talijanizmi DIJALEKTIZMI
ni frigan ni pečen (= neodređen, nedefiniran) hvatati zjake (= besposličiti)
KOLOKVIJALIZMI
začepiti komu gubicu (= natjerati koga da šuti)

otegnuti papke (= umrijeti)
VULGARIZMI

ZAPAMTITE!
Nestandardne riječi (poput dijalektizama, posuđenica, kolokvijalizama, žargoni-
zama, vulgarizama i sl.) u frazemima ne smiju se zamijeniti jer bi se time narušila
cjelina i izraz bi prestao biti frazem.
Usporedba hrvatskih i mađarskih

frazema
Razmislite! Prepoznajete li među sljedećim frazemima neke koje ste već čuli i na mađar-
skome jeziku?
pokazati zube, gluh kao top, od

Adama i Eve, mnogo je vode
proteklo Savom, biti u komi,
otegnuti papke, grobna tišina,
našla vreća zakrpu, sama kost i
koža, živjeti kao paša, zakopati
ratnu sjekiru
Kako ste već u ranijem poglavlju naučili, frazemi imaju

određen broj sastavnica, strogo je zadan njihov redoslijed koji se ne smije mijenjati, niti se
punoznačne sastavnice smiju izmijeniti drugim izrazom jer bi to narušilo njihovu cjelinu
i više ne bi bilo riječi o frazemu. Iz toga slijedi da se frazemi ne daju ni prevesti na druge
jezike, međutim učeći strane jezike vidimo da su nam neki sadržaji poznati.
Primjerice, hrvatski frazem praviti se Englez (= glumiti nerazumijevanje) u sloven-
skom jeziku ima oblik praviti se Francuz, u španjolskom praviti se Šveđanin, a u engle-
skom praviti se glup (to play stupid).
Među prevedenim frazemima srest ćete one koji postoje na mnogim jezicima u ma-
nje-više nepromijenjenom sastavu riječi. To su uglavnom biblijski, antički ili književni
frazemi koji se pokušavaju prevesti vjerno originalu kao npr. po Shakespeareu na engle-
skom jeziku to be, or not to be – na hrvatskome biti ili ne biti –, a na mađarskom lenni,
vagy nem lenni.
Među nacionalnim frazemima nećemo naći ovakve doslovne prijevode, međutim, če-
sto ćemo naići na frazeme koji izriču slične ili iste sadržaje, ali drugim izrazima. Razlog

▶ Usporedba hrvatskih i mađarskih frazema 103
je tomu što su frazemi u svakome jeziku ukrasi govora koji odražavaju jedinstveni svjeto-
nazor i razmišljanje jednoga naroda kao i njegov odnos prema sebi i svijetu koji ga okru-
žuje. Ako se u dva nesrodna jezika nađu sličnosti u frazeologiji, to može značiti da zbog
geografske blizine i zajedničkog kulturnog kruga ti narodi imaju ista (jezična) iskustva i
na isti način razmišljaju.
Uz pomoć sljedeće tablice usporedite slične ili iste frazeme u hrvatskome i mađarskome
jeziku!
Frazem Značenje Frazem

na hrvatskom jeziku frazema na mađarskom jeziku
od Adama i Eve 1. od davnine, 2. od početaka Ádám (és Éva) óta
pokazati zube 1. oduprijeti se, 2. pokazati svoje pra kimutatja a foga fehérjét
vo lice (u 2. značenju)
gluh kao top vrlo gluh süket, mint a nagyágyú
mnogo je vode proteklo Savom mnogo je vremena prošlo, trebalo je sok víz lefolyik még a Dunán
mnogo vremena
otegnuti papke umrijeti feldobja a pacskert
grobna tišina velika tišina síri csend
našla vreća zakrpu našlo se dvoje ljudi koji odgovaraju megtalálja zsák a foltját
jedno drugom
sama kost i koža vrlo mršava osoba csont és bőr
bacati biserje pred svinje dati/govoriti štogod lijepo onomu disznók elé szórja a gyöngyöt
koji to ne shvaća, koji toga nije vrije
dan
praviti se Englez glumiti nerazumijevanje (hülyének) tetteti magát
v. játssza a bolondot
živjeti kao paša živjeti u blagostanju, u bogatstvu él, mint Marci Hevesen
zakopati ratnu sjekiru pomiriti se elássa a csatabárdot
u tom grmu leži zec tu je bit problema itt van a kutya elásva
ne biti čitav ne biti normalan nem százas
mrtav pijan jako pijan hullarészeg
kupiti mačka u vreći kupovati nešto naslijepo, ne znajući zsákbamacskát árul
što je i kakvo je
pala mu je sjekira u med iznenada mu se posrećilo, uspio je megfogta az isten lábát
popraviti svoj materijalni položaj
gori mu tlo pod nogama biti u velikoj opasnosti ég a lába alatt a talaj
prodavati zjake besposličiti, ne raditi ništa tátja a száját
praviti od muhe slona preuveličavati što, pretjerati bolhából elefántot csinál
puhati u isti rog pokazivati svoje slaganje s kim, ulagi egy nótát fúj vele
vati se komu, pristajati uz koga
boli me đon svejedno mi je teszek rá
čuvati kao oči u glavi vrlo brižljivo čuvati úgy vigyáz rá, mint a szeme
fényére

Ponavljanje
Frazem je ustaljena veza najmanje dviju punoznačnih riječi koje se koriste kao cjelina i
imaju preneseno značenje.
Frazeologija je grana leksikologije koja proučava frazeme, ali i ukupnost frazema jedno-
ga jezika (autora, razdoblja, djela i sl.).
Frazeologiziranje je postupak kojim od slobodne veze riječi nastaje frazem.
Frazemski sinonimi ili frazemske istoznačnice su frazemi istoga značenja.
Frazemski antonimi su frazemi suprotnoga značenja.
Frazemske višeznačnice su frazemi koji imaju više od jednog značenja.
ZNAČAJKE FRAZEMA
izraz frazema sadržaj frazema
– sastoji se od najmanje dviju punoznač- – najmanje jedna riječ umutar frazema

nih riječi mora promijeniti značenje
– sastavnice ne mogu zamijeniti svoja – značenje frazema nikada ne odgovara
mjesta unutar frazema zbroju značenja njegovih sastavnica
– nijedna se punoznačna sastavnica ne
može izostaviti iz sastava frazema
prema
podrijetlu VRSTE
FRAZEMA
prevedeni (biblijski, antički): Judin poljubac

nacionalni: pa mirna Bosna
prema vrsti
riječi središnje
sastavnice
prema
sintaktičkom
ustrojstvu – imenički: kamen smutnje
– pridjevski: ni kiseo ni veseo
– glagolski: pogriješiti adresu
– priložni: za babino brašno
– frazemske sintagme: za Kulina bana
– frazemske rečenice: mlatiti praznu slamu

105
T VORBA RIJEČI
Uvod u tvorbu riječi
Znate li koja je najduža hrvatska riječ?
Često se misli da su najduže hrvatske riječi brojevi koji se mogu pisati zajedno, kao jedna
riječ, no ipak u hrvatskom jeziku postoji i najduža imenica koja se sastoji od 25 grafema,
a to je imenica: prijestolonasljednikovica. Umanjenica te iste riječi imala bi 27 grafema:
prijestolonasljednikovičica, oblik posvojnog pridjeva za ženski rod 29 grafema: prijestolo-
nasljednikovičičina, dok bi dativ, lokativ i instrumental množine te riječi u množini imao
31 grafem: prijestolonasljednikovičičinima.
Znate li koliko riječi ima hrvatski jezik? Je li taj broj postojan ili se mijenja?
Procjenjuje se da hrvatski jezik ima negdje između 400 000 i 500 000 riječi, no mnoge od
njih nisu izvorne hrvatske riječi, već ima dosta posuđenica iz drugih jezika. Naravno, taj
broj nije postojan, on se stalno mijenja. Svakodnevno nastaju nove riječi, a neke nestaju
iz aktivnog leksika.
Prisjetite se o čemu ste učili u poglavlju o vremenskoj raslojenosti leksika! Između aktiv-
noga i pasivnoga leksika postoji i onaj prijelazni iz kojeg svakodnevno izlaze zastarjele,
i u koji svakodnevno ulaze nove, novotvorene riječi. Svaki put kada se pojavi neki novi
pojam koji dotada nije postojao, pojavljuje se i njegovo ime, bilo tako da ga preuzmemo
iz stranoga jezika zajedno s pojmom, bilo tako da se jezik pobrine za tvorbu nove riječi
na temelju već postojećih elemenata. Ali kako je moguće tvoriti nove riječi? O tome će
biti riječi u ovome poglavlju.
Usporedite riječi u sljedeća dva niza i pokušajte odgonetnuti

po kojoj su logici poredane u isti niz!
vodenjak, vodozemac, vodenica, vodoinstalater, vodenkonj,

•
vodovod, voda
•
vodnik, vojvoda, nadvojvoda, sprovod, odvod, dovod, plino-
vod, zavod
Riječi u prvoj skupini nastale su od riječi voda (i još nekih

drugih sastavnica), dok riječi u drugoj skupini također imaju
u sebi skup glasova v-o-d, ali one nemaju veze s riječju voda.

106 TVORBA RIJEČI ▶
Riječi voda, vojvoda i zavod ne možemo dovesti u vezu s drugim riječima, ne možemo
ih rastaviti na tvorbene elemente. Takve riječi nazivamo netvorbenim riječima. Netvor-
benih je riječi relativno mnogo u hrvatskom jeziku. Nastale su u prošlosti i uglavnom se
nisu mijenjale tijekom vremena. To su najčešće nazivi biljaka i životinja (konj, žaba, cvijet,
lipa).
Ostale riječi možemo raščlaniti na tvorbene elemente (npr. vod-o-zem-ac, vod-en-
konj, vod-o-vod, nad-vojvoda i sl.) i tako otkriti od kojih je tvorbenih elemenata nastala
riječ. Takve riječi nazivamo tvorbenim riječima.
ZAPAMTITE!
Tvorbene ili motivirane riječi možemo raščlaniti na tvorbene sastavnice (vod-o-
zem-ac).
Netvorbene ili nemotivirane riječi ne možemo raščlaniti na tvorbene sastavnice
(konj, ali, na).
Znanost koja proučava pravila, načine oblikovanja i sredstva za oblikovanje novih
riječi na temelju već postojećih nazivamo tvorba riječi.
Riječ koja nastaje tvorbom riječi naziva se tvorenica (vodenjak).
Riječ od koje se u tvorbi polazi zove se osnovna ili polazišna riječ.
Razmislite! Odakle ćemo znati je li neka riječ tvorbena ili nije?
Preoblikom možemo provjeriti je li riječ tvorbena ili nije:

kipar → čovjek koji izrađuje kipove
mudrac → mudar čovjek
graditelj → čovjek koji gradi
igralište → mjesto gdje se igra
mnogobrojan → koji je u velikom broju
zagrebački → koji se odnosi na grad Zagreb
Doznali smo dakle, da je kipar osoba koja izrađuje kip. Na taj način možemo dokazati da
riječ kipar ima veze s polazišnom riječju kip, što znači da je tvorena od nje, i prema tome
je ona sama tvorbena riječ. Kažemo da među njima postoji odnos motivacije.
ZAPAMTITE!
Preoblika ili semantička analiza je postupak kojim se opisuje tvorbeno značenje
riječi tako da se tvorenica dovodi u vezu s osnovom riječi. Znak za preobliku je →
a čita se: preobličuje se u. Osnovna je riječ s tvorenicom povezana tvorbenom
vezom.
Promotrite još neke primjere za tvorbenu vezu:
kuhati – kuhar, kuharica, kuhinja, kuharski, kuhinjski

▶ Uvod u tvorbu riječi 107
Tvorenica ima zajednički dio s osnovnom riječju (kuh-). Povezuje ih:

a) izrazna (glasovna) veza – imaju isti niz glasova
b) sadržajna (značenjska) veza – imaju isto temeljno značenje.
Taj se zajednički dio osnovne riječi i tvorenice (kuh-) zove tvorbena osnova.
Međutim ima slučajeva kada između dvije riječi postoji sadržajna veza, npr. loš i zao, ali
ne i izrazna, stoga među njima nema tvorbene veze.
Dok u slučaju riječi voda, i vojvoda postoji izrazna veza, ali ne i sadržajna, tako ni one
nisu tvorbeno povezane.
ZAPAMTITE!
Tvorbena je osnova dio tvorenice koji čuva izraznu i sadržajnu vezu s osnovnom
riječju. Niz tvorbeno povezanih riječi naziva se tvorbena ili rječotvorna porodica
(npr. kuhati, kuhar, kuharica, kuhinja, kuharski). Ovisno o njezinom nastanku jed-
na riječ može imati jednu (pis-ac) ili dvije tvorbene osnove (put-o-pis-ac).
U jednu tvorbenu porodicu pripadaju sve riječi koje imaju zajednički izrazni i sadr-
žajni dio. Taj dio koji čuva tvorbeno značenje cijele porodice naziva se korijen riječi.
Razmislite, jesu li tvorbena osnova i korijen riječi jedno te isto?
Tvorbena osnova Korijen riječi

• čuva izraznu i sadržajnu vezu s osnovnom riječju • čuva temeljno značenje svih riječi unutar jedne
• riječi unutar jedne porodice riječi imaju više tvor porodice
benih osnova: jasan, nejasan, nejasnoća • srodne riječi u jednoj porodici imaju samo jedan
korijen: jas(a)n, nejas(a)n, nejasnoća
• uvijek je jednosložan*
*U nekim jednosložnim i dvosložnim riječima oblik tvorbene osnove i korijena mogu biti potpuno isti: brod
(brod-ski), slab (slab-ost).

Tvorbena analiza
U prethodnoj smo lekciji tvorenicu kipar i polazišnu riječ kip doveli u tvorbenu vezu.
Kada nekoj riječi pokušavamo otkriti njezinu polazišnu riječ, mi zapravo vršimo tvorbe-
nu analizu.
ZAPAMTITE!
Tvorbena analiza ili tvorbena raščlamba je rastavljanje (raščlanjivanje) riječi na
tvorbene elemente (sastavnice).
Pokušajmo sjedeće riječi rastaviti na tvorbene elemente!
preoblika tvorbena analiza
stanar → osoba koja stanuje u stanu stan + ar

podstanar → osoba koja stanuje u tuđem stanu pod + stan + ar
domar → osoba koja popravlja sve u domu dom + ar
bratov → ono što pripada bratu brat + ov
neiskren → osoba koja nije iskrena ne + iskren
plavook → osoba s plavim očima plav + o + ok
tvorbeni šav
ZAPAMTITE!
Tvorbeni šav je granica između tvorbenih sastavnica.
Tvorbena osnova je dio riječi zajednički osnovnoj riječi i tvorenici.
Tvorbeni nastavak ili sufiks dio je riječi dodan tvorbenoj osnovi na kraju tvore-
nice.
Tvorbeni predmetak ili prefiks dio je riječi koji se dodaje ispred tvorbene osnove.
⫸ PRIPAZITE!
Na tvorbenom šavu nekih riječi dolazi do glasovnih promjena:
npr. ruk-a ruč-ica (palatalizacija)
nog-a nož-ica
krug kruž-ić
dug duž-an
tih tiš-ina
Katkad se pak mijenjaju i korijenski samoglasnici: pokloniti – poklanjati, umoriti
– umarati, prekrojiti – prekrajati, zbrojiti – zbrajati, odložiti – odlagati itd.

▶ Tvorbena analiza 109
ZAPAMTITE!
Promjena korijenskog samoglasnika naziva se prijevoj ili alternacija samogla-
snika.
TVORBENI NAČINI
ZADATAK
U četiri stupca su dati tvorbeni elementi. Poslužite se njima i pokušajte tvoriti što je mo-
guće više novih riječi!
prefiks tvorbena osnova interfiks (spojnica) sufiks
pod- zemlja -o- -je
iz- pisati -ac
na- padati -ski
o- roman -ni
pro- slijep -oća
list -ica
voda
more
Radeći na ovome zadatku mogli ste dobiti ovakva i slična rješenja:
Tvorbeni Tvorbena Tvorbeni Izvedenica

predmetak osnova nastavak
pod + zemlja + -je → podzemlje
iz + pisati → ispisati
pro + padati → propadati
slijep + -oća → sljepoća
zemlja + -o- + pisati → zemljopis
roman + -o- + pisati + -ac → romanopisac
pod- zemlj- roman-

zem- o- o-
lje pis pis-
ac

Ponovite!
Mjesto na kojemu dolazi do dodavanja tvorbene jedinice na osnovu riječi ili na kojemu se
spajaju dvije osnove ili osnova i spojnik o zove se tvorbeni šav.
Tvorbene su jedinice prefiks i sufiks. Prefiks je tvorbena jedinica koja dolazi ispred
riječi ili ispred osnove (predmetak), a sufiks tvorbena jedinica koja dolazi iza riječi ili
iza osnove (tvorbeni nastavak). Ako tvorenica ima dvije tvorbene osnove, između njih
dolazi spojnik (interfiks, infiks), npr. roman-o-pisac.
Tvorbeni šav nalazi se između prefiksa i osnove (na-pisati, ne-prijatelj), između osno-
ve i spojnika (crven-o-kos), između osnove i sufiksa (čita-telj). Ista riječ može imati i više
tvorbenih šavova (čita-telj-ica).
Za +5!
Akademik Stjepan Babić sastavio je tvorbeni inventar hrvatskoga jezika
i ustanovio da u tvorbi hrvatskih riječi sudjeluje 734 sufiksa
(504 imenička, 151 pridjevni, 58 glagolskih, 21 priložni) i 75 prefikasa.
U hrvatskome standardnom jeziku razlikuju se dva osnovna tvorbena načina. Promotri-

te ih!
Tvorbeni načini
IZVOĐENJE SLAGANJE
tvorenicu izvodimo od tvorenicu izvodimo od dviju

jedne polazišne riječi (izvedenica) polazišnih riječi (složenica)
(stan → stanar) (roman + pisati → romanopisac)
Uzmemo li u obzir i tvorbena sredstva kojima se izražava tvorbeno značenje, unutar ta

dva glavna tvorbena načina razlikujemo još daljnje tvorbene načine:
a) unutar izvođenja
• sufiksalna tvorba: tvorbena osnova + sufiks = izvedenica
rod+jak – rođak, odražava+nje – odražavanje, stol+ar – stolar
• prefiksalna tvorba: prefiks + tvorbena osnova
ne+pravedan – nepravedan, naj+veći – najveći
• prefiksalno-sufiksalna tvorba: prefiks+tvorbena osnova+ sufiks
pod+zem+ni – podzemni, bez+imen+Ø

▶ Tvorbena analiza 111
b) unutar slaganja
• složeno-nesufiksalna tvorba (čisto slaganje): tv. osnova + spojnik + tv. osnova
basn-o-pisac,
• polusloženica: (svaki dio zadržava naglasak, umjesto spojnika između njih je
spojnica, deklinira se samo drugi dio riječi)
hrvatsko-slovenski, lovor-vijenac, spomen-ploča
• složeno-sufiksalna tvorba: tvorbena osnova+spojnik+tvorbena osnova+sufiks
konj-o-krad-ica, drug-o-lig-aš
• srastanje: osnovna riječ + osnovna riječ:
blag+dan – blagdan, što+šta – štošta, dan+gubiti – dangubiti, u+oči – uoči
Osim navedenih tvorbenih načina postoji još i tzv. pomoćni tvorbeni način – preobrazba
(konverzija, mutacija) kada jedna riječ bez dodavanja tvorbenih jedinica prelazi iz jedne
vrste riječi u drugu: hrvatska (zemlja) → Hrvatska.
ZAPAMTITE!
Izvođenje je tvorbeni način nastajanja tvorenica dodavanjem tvorbenog nastavka
na tvorbenu osnovu. Tvorenice nastale izvođenjem nazivaju se izvedenice.
Slaganje je tvorbeni način nastajanja tvorenica od dviju tvorbenih osnova. Tvore-
nice nastale slaganjem nazivaju se složenice.
Sufiksalna tvorba
Ponovite!
Sufiksalna je tvorba takav tvorbeni način kada se tvorbenoj osnovi dodaju tvorbeni na-
stavci (sufiksi) pa se na taj način dobije tvorenica.
Sufiks nikada ne dolazi samostalno, samo u kombinaciji s tvorbenom osnovom. Sam
po sebi nema značenje, ali tvorbeno značenje dobiva kada se poveže s tvorbenom osno-
vom: grad+ski = gradski.
Sufiksalna je tvorba najčešći tvorbeni način u hrvatskome jeziku. Njome se mogu tvo-
riti imenice (balkon-čić), pridjevi (dječ-ji), glagoli (telefon-irati) i prilozi (zim-us). Prema
tome, ovisno o vrsti riječi koja se njima tvori sufiksi mogu biti imenički, pridjevski,
glagolski i priložni.
TVORBENA OSNOVA + SUFIKS

SUFIKSALNA TVORBA autobus -ni

ZADATAK
U svakodnevnoj komunikaciji mnogi koristimo riječ printer za stroj koji služi za ispis
(otiskivanje) dokumenata na papir. Međutim, ona baš i nije poželjna u standardnome
jeziku, budući da je posuđenica. Koju biste vi tvorenicu načinili od tvorbenih osnova
pisati, tiskati ili štampati?
pisaljka tiskaljka pisalo
ispisivalo ispisnik
štampač tiskač pisač
U prethodnoj smo lekciji napomenuli kako je hrvatski jezik bogat što se tiče tvorbenih ele-
menata, a naročito sufikasa. Katkad se događa tvorbena istoznačnost, jezična pojava kada
se različitim tvorbenim nastavcima (sufiksom) može izreći isto tvorbeno značenje. Tada
treba odlučiti kojem sufiksu dati prednost. Tako je to bilo i u slučaju printera – od mnogih
ponuđenih rješenja danas su u hrvatskom standardnom jeziku prihvaćena dva: pisač i tiskač.
Što se tiče tvorbene višeznačnosti, za značenje vršitelja radnje imamo dva sufiksa –l(a)c
i –telj. U suvremenom jeziku predlaže se dati prednost sufiksu –telj (gledatelj, slušatelj) uz
objašnjenje da se od takve imenice može izvesti imenica ženskog roda (gledateljica) dok
u slučaju sufiksa –l(a)c to ne možemo.
Jeste li već čuli u razgovornom jeziku mjesne imenice poput učiona, radiona, blagovaona,
prodavaona i sl.?
Ti oblici mjesnih imenica nisu prihvatljivi u standardnom jeziku jer spadaju među kolo-
kvijalizme. U standardnom jeziku za tvorbu mjesnih imenica postoji sufiks –onica, te prema
tome pravilan oblik tih imenica glasi: učionica, radionica, blagovaonica, prodavaonica i sl.
Također ne valja upotrebljavati imenicu radnja u značenju radionica!
Glagolske imenice izriču vršenje glagolske radnje (pljeskanje, borba) ili rezultat svršene
radnje (obećanje, potonuće), tvore se od glagola i nastaju sufiksalnom tvorbom.
Najčešći sufiksi pri njihovoj tvorbi su: -nje, -(j)enje, -anje, -će, -nja, -ba
npr. bra-nje, plet-enje, živl-jenje, putov-anje, pi-će, vož-nja, bor-ba
U nekih se glagolskih imenica tvorbeni nastavak ne vidi, naime te imenice imaju tzv.
nulti nastavak: izvozØ, uvozØ, izlazØ, ulazØ, prijevozØ, razmakØ i sl.
Prisjetite se što su etnici i etnonimi!
Etnik je naziv stanovnika naseljenog mjesta, a etnonim naziv naroda ili etničke skupine.
U njihovoj tvorbi najčešće sudjeluju sljedeći sufiksi: -(a)c, -an(a)c, -anin, -janin: Zagorac,
Budimpeštanac, Bečanin, Puljanin, Pečušanin.

▶ Sufiksalna tvorba 113
Međutim, pri njihovoj tvorbi valja znati da se oni u standardnom jeziku javljaju u
onome obliku koji upotrebljavaju sami stanovnici tih naselja. Stoga u nekih etnika nalazi-
mo i neke rjeđe tvorbene nastavke: Benkov-čanin, Benkov-čanka (stanovnici Benkovca),
Dubrov-čanin, Dubrov-kinja (stanovnici Dubrovnika), Delhi-jac, Delhi-jka (stanovnici
Delhija), Saraj-lija, Saraj-ka (stanovnici Sarajeva), Punt-ar (stanovnik Punta), Lokv-arac
(stanovnik Lokava).
U slučaju kada se od iste tvorbene osnove može izvesti etnik i sufiksom –(j)anin i
sufiksom –(a)c, u standardnom se jeziku predlaže upotrijebiti –(j)anin! (npr. Pečušac vs.
Pečušanin)
Glagoli također nastaju sufiksalnom tvorbom, i to tako da se između tvorbene osnove i

infinitivnog nastavka (-ti) umeće sufiks –i, -a, -ira, -nu, -ova, -ava, -iva:
tvorbena osnova sufiks inf. nastavak tvorenica

cijen + -i + -ti = cijeniti
vježb + -a + -ti = vježbati
stop + -ira + -ti = stopirati
vikn + -u + -ti = viknuti
Prisjetite se što znači u slučaju glagola perfektivizacija?
Postupak ili jezična pojava kada od nesvršenoga glagola tvorimo svršeni naziva se per-
fektivizacija.
nesvršeni glagol svršeni glagol

kihati → kih+nu+ti = kihnuti
vikati → vik+nu+ti = viknuti
Postoji, međutim, i obrnuti postupak kada od svršenoga glagola tvorimo nesvršeni. Takav
se postupak naziva imperfektivizacija.
svršeni glagol nesvršeni glagol

ograničiti → ogranič+ava+ti = ograničavati
osmisliti → osmisl+java+ti = osmišljavati
potpisati → potpis+iva+ti = potpisivati
uplatiti → uplat+jiva+ti = uplaćivati
Ponovite što su posvojni pridjevi i kako se tvore!
Posvojni pridjevi imenuju pripadnost i također se tvore sufiksalnom tvorbom od ime-

ničke osnove sufiksima –ov, -ev, -in, -ski, -ji, -ni.

⫸ PRIPAZITE!
Ako osnova imenice završava na –v, ona pretežno dobiva sufiks –ljev: Čehovljev,
Turgenjevljev, Jakovljev i sl.
Ako međutim, ime završava na –av poput Tomislav, Miroslav i sl., tada sufiks
može biti dvojak: -ov –ili –ljev: Tomislavov ili Tomislavljev, Miroslavov ili Miro-
slavljev.
Za tvorbu imenica sufiksalnom tvorbom ima devedesetak plodnih tvorbenih nastavaka.

Evo njihova pregleda:
IMENICE
Tvorbeno značenje Sufiksi

vršitelj radnje: plivač, kovač, mlinar, stolar, ptičar, ronilac, žetelac, gle- -ač,* -ar, -jar, -l(a)c, -telj
datelj, slušatelj, mjesečar
nositelj osobine: mnogobožac, veseljak, luđak, poštenjak, beskućnik, -(a)c, -ak, -jak, -ik
smrtnik
ženske osobe: kuharica, plivačica, pedagoginja, psihologinja, luđaki- -ica, -inja, -kinja
nja, prosjakinja
etnici i etnonimi: Zagorac, Budimpeštanac, Bečanin, -(a)c, -an(a)c, -anin,
Puljanin, Zagrepčanin, Zagrepčanka, Čehinja, Dubrovkinja, -janin, -čanin, -ka, -inja, -kinja,
Puntarica -ica
mjesne imenice: pilana, svilana, knjižara, mljekara (tvornica mlijeka), -ana, -ara, -arna, -jarna,
vojarna, mljekarnica (prodavaonica mlijeka), prodavaonica, vrbik, izleti- -nica, -onica, -ik, -ište, -lište
šte, klizalište, kazalište, parkiralište, mrijestilište
imenice koje imenuju stvar: otvarač, nosač, vjetrenjača, tanjurača, -ač,* -ača, -aljka, -lo, -lica
čegrtaljka, štipaljka, perilica, preslica, čačkalica
mislene (apstraktne) imenice: radost, mladost, ludost, bratstvo, prija- -ost, -stvo, -ota, -oća, -ina, -ilo
teljstvo, ljepota, divota, bjesnoća, vrućina, sparina, ludilo
umanjenice (deminutivi): psić, vlakić, stančić, anđelčić, suzica, kućica, -ić, -čić, -ica, -čica, -ce,
maramica, klupica, stvarčica, pisamce, seoce, psetance, pilence, djetešce -ance, -ence, -ešce
uvećanice (augmentativi): prašina, vrućina, momčina, šamarčina, -ina, -čina, -etina,
torbetina, vodurina, ptičurina, nožurda -(j)urina, -urda
hipokoristici (odmilice): -a, -ica, -ka, -e, -o, -co, -ko
Tvore se tako da se osnovna imenica krati pa se na tu skraćenu tvor
benu osnovu dodaju nastavci: Jel(ena) – Jela, Jelica, Jelka; Ant(un) –
Ante, Anto, bra(t) – braco, stri(c) – striko, uj(ak) – ujko, se(stra) – seka
nevaljalko, pospanko, srećko -ko
zbirne imenice: kamenje, trsje, lišće, grožđe, služinčad, čeljad, momčad, -je, -ad, -stvo
gledateljstvo, svećenstvo
glagolske imenice: znanje, pletenje, moljenje, otkriće, rasprava, žud- -nje, -enje, -jenje, -će, -a,
nja, prosidba, ulaz, prijevod -nja, -ba, -idba, -Ø
* Tvorbena višeznačnost je pojava kada se istim tvorbenim nastavcima (sufiksima) može izreći različito
značenje riječi. Tako je to npr. u slučaju sufiksa –ač kojim se tvori imenica koja izriče vršitelja radnje (nosač),
ali i stvar (npr. nosač aviona).

▶ Sufiksalna tvorba 115
U tvorenicama koje nastaju sufiksom koji počinje sa –j (npr. –jar, -jarna, -janin, -je i sl.)
dolazi do jotacije: ptic+jar → ptičar, matematik+jar → matematičar, slastic+jarna → slasti-
čarna, Rijek+janin → Riječanin, kamen+je → kamenje i sl.
PRIDJEVI
Tvorbeno značenje Sufiksi

opisni pridjevi: stoljetan, zlatan, pametan, pješčan, voden, muževan, maso- -(a)n, -an, -en, -ev(a)n,
van, simpatičan, izrazit, različit, stasit, rosan -ov(a)n, -ič(a)n, -it, -nat
opisni pridjevi s posebnim opisnim značenjem:
• mogućnost / nemogućnost: djeljiv, hranjiv, procjenjiv, probavljiv, lomljiv -iv, -jiv, -ljiv
• oprskrbljenost: kovrčav, bubuljičav, glavat, zubat, crvljiv, krmeljiv -av, -at, -ljiv
• sličnost: pepeljast, maslinast, djetinjast -ast
• pojačana osobina: (sam) samcat, (crn) crncat, (gol) golcat -cat
• pridjevna umanjenica: žućkast, zelenkast, ljutkast, kiselkast -kast
odnosni pridjevi: susjedov, kovačev, majčin, Čehovljev -ov, -ev, -in, -ljev
mađarski, brodski, norveški, bihaćki -ski, -ški, -ćki
autobusni, željezni, zemljani, sunčani, crkveni, društveni, platneni -ni, -ani, -eni
zvukovni, svjetovni, književni, duševni -ovni, -evni
sinoćnji, predvečernji, današnji, prijašnji, ovdašnji, brijaći, crtaći, pisaći -nji, -šnji, -ašnji, -aći
GLAGOLI
Vrsta riječi tvorbene osnove Sufiksi

od imenica (izriču radnju u vezi s imenicom): vagati, kružiti, pametovati, -ati, -iti, -ovati, -evati,
objedovati, carevati, telefonirati -irati
od pridjeva (izriču radnju u vezi s pridjevom): veličati, svjetlati, crniti (u zna -ati, -iti
čenju činiti velikim, svijetlim, crnim),
crnjeti, crvenjeti (postajati crn, crven), ludovati, vrednovati -jeti, -ovati
od usklika (izriču glasanje koje označuje usklik): kukati, kukurijekati, blejati, -ati, -kati, -jati, -otati,
topotati, hihotati, kreketati -tati
od glagola:
• perfektivizacija: sijevati – sijevnuti, kucati – kucnuti -nuti
• imperfektivizacija: dati – davati, navodniti – navodnjavati, dobaciti – doba- -avati, -javati, -ivati,
civati, obogatiti – obogaćivati -jivati
* U glagolima koji nastaju sufiksom koji počinje sa –j (npr. –jeti, -javati, -jivati i sl.) dolazi do jotacije: cr-
n+jeti = crnjeti, obogatit+jivati = obogaćivati i sl.
PRILOZI
hotimice, jedvice, kriomice, mjestimice, primjerice -ice, -imice

čučećke, ležećke, stojećke, žmirećke, ležećki, puzećki, stojećki -ke, -ki
jesenas, noćas, proljetos, zimus -as, -os, -us
neprestance, strmoglavce -ce

Prefiksalna tvorba
PREFIKSALNA TVORBENA
PREFIKS
TVORBA OSNOVA
pra-
domovina
ZAPAMTITE!
Prefiksalna tvorba je takav tvorbeni način u kojem ispred tvorbene osnove doda-
jemo predmetak (prefiks).
Razmislite koji su najčešći prefiksi?
• doputovati, nacrtati, izmisliti, opisati

• nevrijeme, nesreća, nemilosrdan
• najmiliji, najdraži
• progovoriti, prepisati, razdijeliti
• desibilarizacija, antipatičan, ilegalan, atipičan
U hrvatskom standardnom jeziku kao najčešći prefiksi dolaze:

• prijedlozi: bez (bezvučni), do (dopustiti), duž (dužobalni), iz (izmisliti), iza (izaol-
tarski), iznad (iznadosjetni), izvan* (izvanbračni), među (međunarodni), mimo (mi-
moići), na (napisati), nad (nadbiskup), niz (nizvodno), o (opisati), od (odšetati), po
(pomorski), pod (podsvijest), poslije (poslijepodne), pred (predsoblje), preko (prekoo-
ceanski), pri (priobalni), prije (prijepodnevni), protiv (protuudar**), u (utipkati), unu-
tar (unutarstranački), uz (uzvodno), vrhu (vrhunaravni), za (zapisati)
• negacija: ne (nečist)
• domaći prefiksalni morfemi koji ne dolaze kao samostalne riječi: naj- (najbolji),
nuz-(nuzzarada), ob- (objediniti), pra- (pračovjek), prez- (prezime), pre- (preletjeti),
pro- (propisati), raz- (razdijeliti), su- (suputnik)
• prefiksi stranoga podrijetla: a- (asimetrija), anti- (antisocijalan), arhi- (arhiđakon),
de- (desibilarizacija), dis- (disharmonija), hiper- (hipersenzibilan), i- (irealan), inter-
(internacionalan), kontra- (kontraproduktivan), post- (postdiplomski), pseudo- (pseu-
donim), re- (reorganizacija), sub- (suptropski), trans- (transkontinentalan), ultra- (ul-
traljubičast), vice- (viceprvak) i sl.
* U hrvatskomu standardnom jeziku valja dati prednost prefiksu izvan- u odnosu na van-:
vanbračno → izvanbračno.
** protu je alomorf prijedloga protiv koji se javlja kao prefiks

▶ Prefiksalna tvorba 117
Za +5!
Strani prefiksi, kao što ste mogli primijetiti,
uglavnom dolaze na strane osnove (npr. post + diplomski).
Međutim, ako postoji hrvatska zamjena za taj prefiks,
uvijek joj treba dati prednost: poslijediplomski, a ne postdiplomski.
Sljedeće tablice prikazuju prefiksalnu tvorbu po vrstama riječi:
IMENICE
Prefiks i tvorbeno značenje Primjer

među- (položaj među dijelovima) međukat, međuprostor
nad-, pod- (položaj u zvanju, zanimanju) nadšumar, nadstražar, podtajnik
nad- (viši stupanj) nadnaslov
pod- (dio cjeline) podnaslov, podvrsta
ne- (zanijekano značenje) nečistoća, nevolja, nesreća
nuz- (sporedni) nuzzanimanje, nuspojava
pra- (stupanj srodstva) pradjed, praunuk
pra- (početni) pradomovina, pračovjek, prapovijest
pred- (prethođenje) predjelo, predznak
su- (zajedništvo) suvozač, suputnik, suradnik
PRIDJEVI
Prefiks i tvorbeno značenje Primjer

opisni pridjevi:
na-, o-, po-, pri-, pro-, su (umanjenice) nakriv, omalen, podubok, priglup, prosijed, supijan
pre- (uvećanice) pretežak, pregolem
ne- (zanijekano svojstvo) nevažan, neiskren, nepoznat
odnosni pridjevi:
ne-, pred-, pro-, protu- neogranski, predškolski, proamerički, protupolitički
prefiksi stranog podrijetla s posebnim značenjem:
a-, anti-, kontra- (negacija, suprotnost) apolitičan, antipatičan, kontrarevolucionaran
hiper-, super-, ultra- (uvećanice) hipersenzibilan, supernova, ultraljubičast
pseudo-, kvazi- (nepotpuno zanijekano svojstvo) pseudomoderan, kvaziuspješan

GLAGOLI
Prefiks Primjer
do- doplatiti, dotrčati, doviknuti, dovući
iz- izgovoriti, iznijeti, ispričati, iščešljati
mimo- mimoići
na- napisati, nagovoriti, navesti, napričati se
nad- nadvladati, nadletjeti, natpjevati
o-, ob-, oba- opisati, odijeliti, objediniti, obgrliti, obistiniti, obamrijeti
od- odgovoriti, odvesti, odšunjati se, otkinuti
po- pomesti, pomilovati, popričati
pod- podmetnuti, podšišati, potpisati
pre- prevesti, prenositi, prelomiti
pred- predstaviti, pretplatiti, predosjećati
pri- prisloniti, priljubiti se, privući
pro- provoditi, progovoriti, propjevati
raz- razvesti se, razići se, razvodniti, raščupati
s- sljubiti, slupati, ščepati, zbaciti, sudariti se
su- surađivati, susresti, sudjelovati
u- upisati se, uvesti, uraditi, ugovoriti
uz- uzmicati, uskratiti, ustuknuti, uščuvati
za- zalijepiti, zauzeti, zagrliti
U prefiksalnoj tvorbi na tvorbenom šavu između prefiksa i tvorbene osnove često do-
lazi do glasovnih promjena: s + baciti = zbaciti → jednačenje šumnika po zvučnosti,
raz + čupati = raščupati → jednačenje šumnika po zvučnosti i jednačenje po mjestu
tvorbe.
ZAPAMTITE!
Pri prefiksalnoj tvorbi glagola prefiksi u manjoj ili većoj mjeri modificiraju znače-
nje glagola (jesti – prejesti se, pisati – ispisati, govoriti – progovoriti i sl.).
PRILOZI
Prefiks Primjer
ne-, ni-, po-, pre-, prek- nekako, nikako, posvuda, previše, prelijepo, preklani,
prekjučer

▶ Prefiksalnosufiksalna tvorba 119
Prefiksalno-sufiksalna tvorba
Promotrite sljedeće primjere prefiksalno-sufiksalne tvorbe i zaključite sami o kakvoj se

tvorbi radi!
Prefiks Tvorbena osnova Sufiks Tvorenica

pri mor je = primorje
pod vod ni = podvodni
bez brig an = bezbrižan
o glas iti = oglasiti
TVORBENA = PREFIKSALNO-
PREFIKS SUFIKS SUFIKSALNA
OSNOVA
pri- -je TVORBA
mor-
ZAPAMTITE!
Prefiksalno-sufiksalna tvorba je takav način tvorbe u kojoj istodobno sudjeluju
dva tvorbena načina: prefiksalna i sufiksalna tvorba.
Prefiksalno-sufiksalnom tvorbom mogu nastati imenice, pridjevi, glagoli i prilozi. Ova je

vrsta tvorbe najplodnija u imenica i pridjeva, ali:
⫸ PRIPAZITE!
Naime nije svaka riječ koja sadrži istovremeno i prefiks i sufiks, nastala prefiksal-
no-sufiksalnom tvorbom. To možemo provjeriti pomoću preoblike.
Provjerite!
bezvučan → onaj koji nije zvučan (bez-zvučan) – prefiksalna tvorba

pradjedov → što pripada pradjedu (pradjed-ov) – sufiksalna tvorba
podnožje → što je pod nogom nečemu (pod-nog-je) – prefikslano-sufiksalna tvorba
Neki se pak pridjevi u ovoj vrsti tvorbe tvore ništičnim (nultim) sufiksom:
bez-glav-Ø, be-san-Ø (bez-san-Ø), po-vremen-Ø, pri-stran-Ø, su-vremen-Ø itd.

Slijedi tabelarni prikaz prefiksalno-sufiksalne tvorbe:
IMENICE
PREFIKSI TVORENICE SUFIKSI

bez-, do-, na-, nad-, pod-, bezvjernik, bezbožac, doplatak, primorje, -(a)c, -je, -ica, -ak,
pri-, uz-, za- dokoljenica, naprstak, narukvica, prizemlje, -vica, -nik
uzglavlje, zapisnik
PRIDJEVI
PREFIKSI TVORENICE SUFIKSI

bez- (izriče odsutnost bezimen, bezizlazan, beznadan, bezposlen, -(a)n, -en,
svojstva) bezvrijedan
izvan-, među-, nad-, niz-, izvannastavni, međunarodni, popodnevni, -(a)n, -en, -Ø, -ni, ski
po-, poslije-, pred-, unutar-, poslijenastavni, nadzemaljski, unutarpred-
uz-, za- i sl. metni, pretpotopni, nizvodni, uzvodni, za-
kulisni
prefiksi stranog podrijetla: eksteritorijalni, intervokalni, postdiplomski, -ni
eks-, inter-, post-, sub-, subpolarni, transkontinentalni -ski
trans- i sl.
GLAGOLI
PREFIKSI TVORBENA OSNOVA SUFIKSI TVORENICE

o- -nuti odahnuti, osluhnuti
o- -jeti ogladnjeti, ocrnjeti, ogoljeti, oboljeti
tvorbena osnova
o- -iti omiliti, ostariti, omršaviti, otopliti
po- -jeti požutjeti, pozelenjeti
po- -iti poimeničiti, pokumiti, posiniti, posoliti
u- -iti ukipiti se, uravnotežiti, uskladiti
PRILOZI
PREFIKSI TVORBENA OSNOVA SUFIKSI TVORENICE

bez-, na-, po-, tvorbena osnova -ce bezobzirce, naglavce, poimence, potr-
uz- -ke buške

▶ Slaganje 121
Slaganje
Pokušajte ustanoviti tvorbene sastavnice sljedećih složenih riječi!
• vinograd, vjetrobran, vodoinstalater, zemljoradnik, robovlasnik, zemljopis, plavook, du-

gokos
U svim navedenim složenicama mogli ste zamijetiti isti tvorbeni uzorak:
tvorbena spojnik tvorbena = složenica

osnova + o + osnova
ZAPAMTITE!
Slaganje je takav tvorbeni način u kojem nova riječ nastaje od slaganja dviju ili više
riječi. Tako nastala riječ naziva se složenica (složena riječ).
list + o + pad = listopad

osnovna spojnik osnovna složenica
riječ riječ
Slaganjem nastaju imenice i pridjevi, a rjeđe prilozi:

– imenice: kolodvor, toplomjer, suncobran, prvomučenik, dvobroj i sl.
– pridjevi: plavook, dugokos, vatrostalan, vodootporan, prvorođeni i sl.
– prilozi: svakako, gdjegdje, četveronoške, stranputice

Usporedite sljedeće složenice!
vjetrobran spomenploča
kolosijek lovorvijenac
zimzelen kamentemeljac
ČISTE SLOŽENICE POLUSLOŽENICE
samostalna riječ + spojnik + samostalna riječ + spojnik +

+ samostalna riječ + samostalna riječ
potpune složenice nepotpune složenice
imaju jedan naglasak svaka riječ zadržava svoj naglasak
+
pišu se zajedno pišu se sa spojnicom
deklinira se samo njezin drugi dio:

N lovor-vijénac
G lovor-vijenca
D lovor-vijencu itd.
ZAPAMTITE!
Polusloženica je tvorenica nastala slaganjem dviju (ili više) riječi od kojih svaka
potpuno zadržava svoje značenje i naglasak, a pišu se sa spojnicom npr. leptir-kra-
vata, Smail-aga, crven-bijeli-plavi, anglo-američki, pet-šest i sl.
Čisto slaganje se još zove i složeno-nesufiksalna tvorba (kol-o-vođa, vod-o-insta-
later).
Za +5!
Danas pod utjecajem engleskoga jezika sve više polusloženica ulazi
u naš jezik poput internet-adresa, web-stranica, press-konferencija i sl.
Valjalo bi ih izbjegavati i rabiti ih u duhu hrvatskoga jezika u ovome obliku:
internetska adresa, mrežna stranica, konferencija za novinare.
Promotrite pregled slaganja!
Imenice čiste složenice: basnopisac, runolist, vodoinstalater, dvoboj, novogradnja, ugljikovodik,

vodokotlić
polusloženice: spomen-ploča, biser-grana, Smail-aga
Pridjevi čiste složenice: plavokos, crnook, samouvjeren, vatrostalan, dugonog
polusloženice: mađarsko-hrvatski, zrinsko-frankopanski

▶ Složenosufiksalna tvorba 123
Složeno-sufiksalna tvorba
Pokušajte ustanoviti tvorbene sastavnice sljedećih složenih riječi!
• knjigoljubac, maloljetni, mnogobrojni, književnoteorijski, srednjoškolski, rukopisni
Vjerojatno ste uočili da se ove složene riječi sastoje od sljedećih tvorbenih elemenata:
= složeno-
tvorbena tvorbena
spojnik o sufiks sufiksalna
osnova osnova
-o- -ac tvorba
knjig- ljub-
knjigoljubac
ZAPAMTITE!
Složeno-sufiksalna tvorba je takav tvorbeni način u kojem istovremeno sudjeluje
slaganje i sufiksalna tvorba tj. tvorenica nastaje slaganjem i dodavanjem sufiksa
(knjig-o-ljub-ac).
⫸ PRIPAZITE!
Postoje takve tvorenice koje su nastale ovim tipom tvorbe, ali imaju ništični sufiks
koji nije vidljiv:
Npr. kišobran → predmet koji nas brani od kiše (kiša, braniti)
listopad → mjesec u kojem list pada (list, padati)
strojopis → pisanje koje se vrši strojem (stroj, pisati)
plavook → osoba koja ima plave oči (plavo, oko)
dugonog → osoba koja ima duge noge (duge, noge)
Provjerite!
Prema tome, tvorenice nastale složeno-sufiksalnom tvorbom možemo podijeliti u dvije

skupine:
1. na kraju tvorenice nalazi se vidljiv sufiks: knjigoljubac, mnogobožac, srednjovjekovni,
osnovnoškolski, prvoligaš
2. na kraju tvorenice nalazi se ništični sufiks: dugonog, blatobran, listopad, rukomet,
suncokret

Pred vama je pregled složeno-sufiksalne tvorbe:
strojopis, blatobran, putokaz, toplomjer, konjokradica, nogomet, rukomet, vatromet,

Imenice
dobrotvor, plinovod, poslodavac, domoljub, nogostup
slabouman, dugovječan, hvalevrijedan, maloljetan, gostoljubiv, dugonos, mnogobro-
Pridjevi jan, književnopovijesni, vanjskopolitički, riđokos, mnogostran, jednokrak, zloćudan,
dobronamjeran, prošlogodišnji, malodušan
Prilozi četveronoške, stranputice
Srastanje
Usporedite složene riječi u prvoj i drugoj skupini! Što uočavate?
• vatromet, vatrostalan, nogostup, basnopisac
• uoči, Starigrad, blagdan, smjesta
Tvorenice u dvjema skupinama slične su po svojim tvorbenim elementima, naime sva-

ka od njih ima dvije tvorbene osnove. Međutim, u riječima prve skupine između dvije
tvorbene osnove imamo spojnik –o–. Dvije su tvorene čistim slaganjem (vatr-o-stalan
i basn-o-pisac), dok su druge dvije nastale složeno sufiksalnom tvorbom (vatr-o-met-Ø,
nog-o-stup-Ø).
Riječi u drugoj skupini također su nastale od dviju tvorbenih osnova, ali među njima
nema spojnika: u-oči, Stari-grad, blag-dan, s-mjesta.
ZAPAMTITE!
Srastanje je takav tvorbeni način u kojem dvije tvorbene osnove srastaju u tvoreni-
cu bez spojnika. Takva tvorenica naziva se sraslica.
Sraslice su prepoznatljive po tome što imaju jedan naglasak te da riječi u njoj imaju
isti oblik kao polazišne riječi: u + oči = uoči. I po ovom primjeru vidimo da pola-
zišne riječi u sraslici ne moraju biti punoznačne.
TVORBENA TVORBENA = SRASLICA

OSNOVA + OSNOVA uoči
u- oči

▶ Srastanje 125
Promotrite!
Srastanjem mogu nastati imenice, pridjevi, glagoli, prilozi i prijedlozi:
Imenice blagdan (blag dan), Starigrad (stari grad)

takozvani (tako zvani), mnogopoštovani (mnogo poštovani), tamnozelen (tamno ze-
Pridjevi
len), svjetloplav (svjetlo plav), zlurad (zlu rad), svemoguć (sve moguć)
Glagoli dangubiti (dan gubiti)
bezbroj (bez broj), odoka (od oka), naglas (na glas), naime (na ime), smjesta (s mjesta),
uvijek (u vijek), uzbrdo (uz brdo), nizbrdo (niz brdo)
Prilozi
tkogod, štogod, gdjegod, kadgod, kakogod, katkad
kojiput, kojekako
Prijedlozi uoči (u oči), umjesto (u mjesto)
Preobrazba
Usporedite podcrtane riječi u navedenim rečenicam!
Ova djevojka je mlada. Mlada je na vječnanju nosila vjenčanicu.

Pjesnici puno pišu o hrvatskoj zemlji. Poznati pjesnik živi u Hrvatskoj.
Gdje ste bili djeco? Bili smo tamo gdje nas ne poznaju.
U prvoj je rečenici podcrtana riječ mlada (pridjev) u sintagmi mlada djevojka, a u drugoj
mlada (imenica: mladenka, nevjesta).
U sintagmi o hrvatskoj zemlji podcrtana je riječ (hrvatskoj) pridjev, a sintagmi živi u
Hrvatskoj, podcrtana riječ je vlastita imenica.
U trećem paru rečenica podcrtana je riječ gdje. Ta je riječ u prvoj rečenici upitna za-
mjenica, u drugoj veznik.
Razmislite o čemu se tu radi? Dobili smo nove riječi bez promjene oblika ishodišne
riječi. Nove riječi pripadaju drugoj vrsti riječi i imaju različito značenje od ishodišne
riječi.
ZAPAMTITE!
Preobrazba ili konverzija je pomoćni tvorbeni način. Preobrazbom nova riječ na-
staje bez dodavanja tvorbenih sastavnica – riječ jednostavno prelazi iz jedne vrste
riječi u drugu. Glasovni sastav nove riječi ostaje nepromijenjen, samo joj se mije-
njaju gramatička obilježja.

⫸ PRIPAZITE!
U nekim slučajevima se preobrazbom osim vrste, mijenja i naglasak riječi: pridjev
mláda, imenica mlâda.
Tablica prikazuje najčešće tipove preobrazbe:
Vrsta preobrazbe Definicija Primjer

poimeničenje Od pridjeva nastaje imenica. mlada (mladenka), Hrvatska (zemlja),
Mađarska (zemlja)
popridjevljenje Od glagolskih pridjeva i priloga nasta rascvala (trešnja), uvezena (tkanina),
je pridjev. osvježavajuće (piće)
popriloženje Od opisnih i odnosnih pridjeva nasta lijepo (govoriti), dobro (raditi), loše (po-
je prilog. stupiti), nagonski (reagirati)
povezničenje Preobrazba riječi u veznik. Ne govori kad te ne pitaju.
popredloženje Preobrazba riječi u prijedlog. krajem (zime), uoči (rata)
Mocijska tvorba
Razmislite kako glase oblici za žensku osobu ovih imenica!
ravnatelj, lav, student, psiholog, savjetnik, policajac, frizer, trener, ministar, kustos, amater,
astronaut, novinar
Zasigurno ste ovaj zadatak riješili bez problema. Ženski parnjaci gore navedenih imenica
glase: ravnateljica, lavica, studentica, psihologinja, savjetnica, policajka, frizerka, trenerica,
ministrica, kustosica, amaterka, astronautkinja, novinarka.
ZAPAMTITE!
Tvorba imenica jednoga roda od imenica drugog roda naziva se mocijska tvorba.
Te imenice tvore mocijski par, a često ih zovemo i parne imenice.
Mocijski parovi su česti u nazivima:

• zanimanja: učitelj – učiteljica, voditelj – voditeljica, inženjer – inženjerka, vozač – voza-
čica, novinar – novinarka, pilot – pilotkinja, svirac – sviračica, sudac – sutkinja, profesor
– profesorica, pedagog – pedagoginja, glumac – glumica, pijanist – pijanistica, detektiv
– detektivka, kondukter – kondukterka, knjigovođa - knjigovotkinja
• životinja: srndać – srna, jelen – košuta, patak – patka, slon – slonica, ovan – ovca, ma-
čak – mačka, tigar – tigrica, gusak – guska, lisac – lisica, majmun – majmunica, pijetao
– kokoš, jarac – koza, žabac - žaba

▶ Mocijska tvorba 127
• ljudi: kralj – kraljica, političar – političarka, građanin – građanka, sportaš – sportašica,
biciklist – biciklistica, starac – starica, seljak – seljakinja, muškarac – žena, brat – sestra,
gost – gošća, svekar – svekrva, sluga – sluškinja, plemić – plemkinja, kmet – kmetica,
vojvoda – vojvotkinja, rođak – rođakinja, nećak – nećakinja, znanac – znanica, kolega
– kolegica, tetak – tetka
• etnika i etnonima: Hrvat – Hrvatica, Rus – Ruskinja, Čeh – Čehinja, Zagrepčanin –
Zagrepčanka, Sarajlija – Sarajka, Puljanin - Puljanka
Kratice
Razmislite kako ćete pročitati skraćeno pisane riječi!
Luka polazi 9. r. OŠ i gimn. Miroslava Krleže u Pečuhu u Ul. Szigeti pod br. 97. Ove je šk. g.
mijenjao školu jer mu je prethodna šk. bila više km udaljena od njegove kuće. Sad stanuje
blizu i stiže za nekoliko min u šk. Jedini mu je problem da nastava počinje u 7 h i 45 min,
tj. ranije nego u staroj šk. Međutim, ovako mu ostaje više vremena popodne npr. za trening
i druženje s prijateljima.
Hrvatska škola u Pečuhu
Vjerojatno ste i sami mogli lako riješiti ovaj zadatak. Tekst u potpunosti čitamo na ovaj
način:
Luka polazi deveti razred Osnovne škole i gimnazije Miroslava Krleže u Pečuhu u Ulici Szi-
geti pod brojem devedeset i sedam. Ove je školske godine mijenjao školu jer mu je prethodna
škola bila više kilometara udaljena od njegove kuće. Sad stanuje blizu i stiže za nekoliko

minuta u školu. Jedini mu je problem da nastava počinje u sedam sati i četrdeset i pet mi-
nuta, to jest ranije nego u staroj školi. Međutim, ovako mu ostaje više vremena popodne na
primjer za trening i druženje s prijateljima.
ZAPAMTITE!
Kratice su skraćene riječi koje u pisanju kratimo. Nastaju izostavljanjem nekih slo-
va iz riječi, obično umjesto cijele riječi pišemo samo prvo ili nekoliko prvih slova.
Usporedite sljedeće kratice i otkrijte po kojoj su logici podijeljene u dvije skupine!
t. g. (god.) v. č. (čit.) NAMA HAZU
i sl. tzv. i dr. RH HNK
npr. rkt. HINA INA
tj. dr. mn. HRT
HDZ
m.r. itd.
OBIČNE KRATICE SLOŽENE KRATICE / POKRATE
Obične kratice nastaju skraćivanjem riječi (prvo ili nekoliko prvih slova) i pišu se malim
početnim slovom s točkom na kraju:
t. – točka g. (god.) – godina

v. – vidi č. (čit.) – čitaj
i sl. – i slično tzv. – takozvani
i dr. – i drugo npr. – na primjer
rkt. – rimokatolik tj. – to jest
dr. – doktor mn. – množina
m.r. – muški rod itd. – i tako dalje
⫸ PRIPAZITE!
Kratice se ne sklanjaju, osim kratica gđa – gospođa i gđica – gospođica koje se pišu
bez točke i sklanjaju se: G. gđe, D. gđi i sl.
Među obične kratice spadaju i kratice za nazive strana svijeta, ali se one pišu veli-
kim slovima bez točke: S – sjever, J – jug, SZ – sjeverozapad, itd.

▶ Kratice 129
Znakovi i oznake za mjerne jedinice i druge pojmove pišu se bez točke, najčešće malim
slovima:
KRATICE
MJERNIH
JEDINICA
VRIJEME DULJINA TEŽINA OBUJAM
cm – centimetar
dag – dekagram
h – sat dm – decimetar dl – decilitar
g – gram
min – minuta m – metar l – litra
kg – kilogram
s – sekunda mm – milimetar hl – hektolitar
t – tona
km – kilometar
Ostali pojmovi:
ha – hektar
kn – kuna
V – volt
W – wat
lp – lipa
cmol*
Ddur
Cključ
* Veza kratice i imenice piše se sa spojnicom: c-mol, C-vitamin, Rh-faktor, e-pošta i sl.
Za +5!
Kratice za novčane jedinice u međunarodnom prometu
pišu se trima velikim slovima
(prva dva su oznake države, a treće slovo je kratica novčane jedinice.
Npr. HRK – hrvatska kuna, HUF – hungarian forint i sl.)

Složene kratice ili pokrate nastaju od prvih slova višečlanih naziva tvrtki, ustanova, stra-
naka i sl. i pišu se velikim slovima bez točke, kao npr.:
NAMA – Narodni magazin

HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
RH – Republika Hrvatska
HNK – Hrvatsko narodno kazalište
HINA – Hrvatska izvještajna novinska agencija
INA – Industrija nafte
HRT – Hrvatska radiotelevizija
HDS – Hrvatska demokratska stranka
SAD – Sjedinjene Američke Države
VSS – visoka stručna sprema
Postoje neke iznimke pokrata u kojima se mogu javljati i mala slova, npr. BiH (Bosna i
Hercegovina) ili Wi-Fi.
⫸ PRIPAZITE!
Složene se kratice mogu sklanjati. U pisanju se između kratice i padežnoga nastav-
ka stavlja spojnica. Na primjer:
HRT-a (čit. ha-er-te-a)
u HNK-u (čit. u ha-en-ka-u)
N CD CD-ovi
G CD-a CD-ova
D CD-u CD-ovima
A CD CD-ove
L CD-u CD-ovima
I CD-om CD-ovima
Sklonidba pokrata ovisi o rodu, a rod se određuje prema izgovornom obliku pokrate.

Stoga pokrate koje završavaju na suglasnik ponašaju se kao imenice muškog roda u
jednini: dobivaju nastavke -a, -u itd. kao i imenice muškog roda, bez obzira na to što
u punom obliku pripadaju nekom drugom rodu ili broju. Iako neke pokrate u potpu-
nom nazivu nisu muškoga roda, ne valja reći: bio je na HRT-i (televiziji), već bio je na
HRT-u.
Pokrate pak koje završavaju na –a ženskoga su roda (INA, NASA, CIA, FIFA, UEFA) te
ih valja sklanjati kao imenice ženskog roda u jednini. Međutim, ako kratica završava na
–a, u dekliniranim oblicima kratice to se –a piše, ali se ne čita: npr. INA-e (čit. ine), u
NAMA-i (čit. u nami) i sl.

▶ Kratice 131
Također trebamo pripaziti i na gramatički broj kra-
tice. Bez obzira što puni nazivi nekih pokrata pri-
padaju množini kao npr. SAD, ne valja reći putovali SVIJET DANAS
smo po SAD-ama (državama), nego je ispravno reći
SAD
proglasio
proglasile izvanredno
putovali smo po SAD-u. stanje u zemlji
Osim padežnih nastavaka kraticama se mogu do-

dati i sufiksi za tvorbu drugih riječi. Tada se kratice
mogu pisati na dva načina:
HDZ-ovac ili hadezeovac, prema izgovoru.
Ponavljanje
tvorbena veza: riječi:

sadržajna, izrazna tvorbene, netvorbene
rječotvorna / tvorbena analiza:

tvorbena porodica: sastavnice: tvorbena osnova,
riječi istoga korijena prefiks, sufiks, infiks
TVORBA
RIJEČI
IZVOĐENJE: TVORBENI
sufiksalna tvorba NAČINI
prefiksalna tvorba
prefiksalno-sufiksalna tvorba TVORBA KRATICA
SLAGANJE:
PREOBRAZBA
čisto slaganje
(KONVERZIJA)
polusloženice
složeno-sufiksalna tvorba
SRASTANJE

Najvažniji pojmovi:
Tvorba riječi je znanost koja proučava pravila, načine oblikovanja i sredstva za oblikova-
nje novih riječi.
Tvorenica je riječ koja nastaje tvorbom (vodenjak).
Osnovna ili polazišna riječ je ona riječ od koje se polazi u tvorbi.
(konj, ali, na).
Tvorbene riječi možemo raščlaniti na tvorbene sastavnice (vod-o-zem-ac).
Preoblika ili semantička analiza je postupak kojim se opisuje tvorbeno značenje rije-
či tako da se tvorenica dovodi u vezu s osnovom riječi.
Tvorbena (rječotvorna) porodica je niz tvorbeno povezanih riječi.
Korijen riječi je zajednički izrazni i sadržajni dio svih riječi unutar tvorbene porodice
koji čuva tvorbeno značenje cijele porodice riječi.
tvorbene elemente (vod-o-zem-ac).
Etimologija ili korjenoslovlje je znanost koja proučava korijene riječi te njihovo po-
drijetlo i razvoj.
Tvorbena veza među tvorenicama može biti izrazna (sličnost u glasovima) i sadržaj-
na (značenjska).
Prijevoj ili alternacija samoglasnika je promjena korijenskoga samoglasnika u tvor-
benoj osnovi.
Tvorbene sastavnice:
• tvorbena osnova je dio riječi zajednički osnovnoj riječi i tvorenici.
• tvorbeni nastavak ili sufiks dio je riječi dodan tvorbenoj osnovi na kraju tvore-
nice.
• tvorbeni predmetak ili prefiks dio je riječi koji se dodaje ispred tvorbene osnove.
• interfiks ili infiks je spojnik između dvije osnove.
Tvorbeni načini:
• izvođenje je tvorbeni način nastajanja tvorenica dodavanjem tvorbenog nastavka na
tvorbenu osnovu. Tvorenice nastale izvođenjem nazivaju se izvedenice (vodenica).
■ prefiksalna tvorba: tvorbeni način u kojem ispred tvorbene osnove dodajemo
predmetak (pred-jelo)
■ prefiksalno-sufiksalna tvorba: tvorbeni način u kojem istodobno sudjeluju dva
tvorbena načina: prefiksalna i sufiksalna tvorba (pred-škol-ski)
slaganje je tvorbeni način nastajanja tvorenica od dviju tvorbenih osnova. Tvorenice
•
nastale slaganjem nazivaju se složenice (vodozemac).
■ čisto slaganje ili složeno-nesufiksalna tvorba (kol-o-vođa, vod-o-instalater)
■ polusloženica nastaje slaganjem dviju (ili više) riječi od kojih svaka potpuno zadr-
žava svoje značenje i naglasak, a pišu se sa spojnicom (leptir-kravata, Smail-aga)

▶ Ponavljanje 133
■ složeno-sufiksalna tvorba: tvorbeni način u kojem istovremeno sudjeluje slaganje
i sufiksalna tvorba tj. tvorenica nastaje slaganjem i dodavanjem sufiksa (knjig-o-
ljub-ac)
srastanje: tvorbeni način u kojem dvije tvorbene osnove srastaju u tvorenicu bez spoj-
•
nika. Takva tvorenica naziva se sraslica (uoči).
preobrazba ili konverzija: pomoćni tvorbeni način → nova riječ nastaje bez dodava-
•
nja tvorbenih sastavnica – riječ prelazi iz jedne vrste riječi u drugu (hrvatska zemlja
– Hrvatska)
Mocijska tvorba je tvorba imenica jednoga roda od imenica drugog roda (profesor – pro-
fesorica). Te imenice tvore mocijski par (parne imenice).
Kratice su skraćeni oblici riječi. Postoje obične kratice koje se pišu malim početnim slo-
vom s točkom na kraju (jd., mn., god. tj., itd.) i složene kratice ili pokrate od prvih slova
višečlanih naziva tvrtki, ustanova, stranaka koje se pišu velikim slovima bez točke (INA,
HAZU, HNK).

134
L E K S I KO G R A F I J A
Pisanje rječnika
Ponovite pojmove aktivni leksik, pasivni leksik, leksik na prijelazu!
Ponavljajući značenja tih pojmova sigurno ste se prisjetili i toga kako neke riječi postupno
izlaze iz jezika, druge pak postupno ulaze. Stoga je gotovo nemoguće u jednome trenutku
izjaviti koliko riječi ima točno neki jezik, naime on se, kao živ organizam, konstantno
mijenja, obnavlja. Možemo dakle, zaključiti da je leksički sloj jezika najotvoreniji jezični
sustav.
Razmislite, ako se jezik stalno mijenja, jesu li nam potrebni rječnici?
Naravno da jesu. U rječnicima se mogu pronaći sva značenja jedne riječi, odnosno zna-
čenje neke, za nas nepoznate riječi, na drugom, nama poznatom jeziku. Vjerojatno ne
postoje rječnici koji bi u jednome trenutku sadržavali sve aktivne riječi nekog jezika, i
stoga je posao leksikografa itekako zahtjevan.
ZAPAMTITE!
Leksikografija je znanost koja se bavi teorijom i praksom sastavljanja rječnika i
enciklopedija. Nije dio leksikologije, ali je strogo povezana s njom.
Stručnjaci koji se bave sastavljanjem rječnika zovu se leksikografi.
Razmislite što je razlika između rječnika i leksikona! Usporedite sljedeće natuknice

objavljene u rječniku, odnosno u leksikonu!
kubizam (fra. cubisme prema grč. kubus, lat. cubus – kocka) – likov-
ni smjer s početka 20. st.; književni pravac koji vizualnim (grafičkim)
oblikom, uz napuštanje tradicionalne forme, sugerira neke od mogućih
poruka pjesme. Najčešće korišteni oblici su oni geometrijski sa zada-
tim proporcijama i različitim simbolikama (kocka, trokut, krug). Glavni
predstavnik (književnoga) kubizma bio je francuski pjesnik Guillaume
Apollinaire (1880 – 1918). Ukinuo je interpunkciju, a u modernističkom
manifestu Novi duh (L’Espirit nouveau, 1918) inzistirao na slobodi od
forme i sadržaja kao na temeljnim načelima književnoga stvaranja.
(Marko Samardžija – Ante Selak, Leksikon hrvatskoga jezika
i književnosti, Pergamena, 2001., Zagreb)

▶ Pisanje rječnika 135
kubìzam (fr) m [G kubìzma] lik smjer u slikarstvu nastao u Francuskoj
oko 1907. koji u likovnu strukturu uvodi geometrijska tijela i likove
(Rječnik hrvatskoga jezika, ur. Jure Šonje, Leksikografski zavod
Miroslav Krleža, Školska knjiga, Zagreb, 2000.)
Vjerojatno ste primijetili da između dvije natuknice ima sličnosti (osnovno značenje rije-
či kubizam) i razlike (leksikon riječ „kubizam“ tumači s gledišta književne struke). Ono u
čemu se rječnici i leksikoni razlikuju jeste predmet kojim se bave: rječnici se bave riječi-
ma, a leksikoni i enciklopedije pojmovima.
Leksikografija se prema tome dijeli na:

1. enciklopedijsku leksikografiju → bavi se pojmovima (leksikoni, enciklopedije)
2. jezičnu (lingvističku) leksikografiju → bavi se riječima i frazemima (jezični rječnici).
Leksikoni i enciklopedije osim tumačenja pojedinoga pojma donose i informacije znan-

stvenoga karaktera o tim pojmovima, dok se rječnici bave jezičnim značajkama riječi i
frazemima.
LEKSIKOGRAFSKI ČLANAK
Riječi se u rječnicima obično pojavljuju abecednim redom (a-ž).
Promotrimo sada kakva je struktura rječnika! Pred vama su leksikografski članci iz Rječ-
nika hrvatskoga jezika (ur. Jure Šonje) i Rječnika stranih riječi (Bratoljub Klaić).
natuknica odrednice (gramatičke) leksikografska definicija

(normativne)
bernardínac m [G bernardínca, mn bernardínci, G bernàrdīnācā, bernardínācā,] 1 kat

redovnik reda sv. Bernarda 2 zool pasmina krupnoga alpskog psa uvježbanoga za spaša-
vanje nastradalih planinara i skijaša
bernardínac –nca. 5 bernardīnče 2. mn bernàrdīnācā – 1.

pripadnik katoličkog reda koji svojim osnivačem smatra
sv. Bernarda (11. st.); 2. bernardínci – rasa krupnih pasa
(u alpskim krajevima izvježbani su za nošenje manjih te-
reta i za traženje snijegom zasutih ili smrznutih ljudi)
(Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi,
Nakladni zaod MH, Zagreb, 1989.)

136 LEKSIKOGRAFIJA ▶
ZAPAMTITE!
Leksikografske jedinice, riječi koje se tumače u rječniku nazivaju se natuknica ili
lema. One se nalaze u svom temeljnom, tzv. kanonskom (rječničkom) obliku i
pišu se drugačijim tipom slova od ostalog dijela teksta.
Za +5!
Naziv lema dolazi od grč. riječi lemma – ono što je primljeno.
Naziv kanon dolazi od grč. riječi kanon – pravilo za neko područje znanja.
Znate li koji su kanonski oblici riječi?
Vrsta riječi Kanonski (rječnički, osnovni) oblik riječi
imenica nominativ jednine (pas)
pridjev nominativ jednine, muški rod, pozitiv (velik)
glagol infinitiv (lajati)
broj nominativ jednine, muški rod (jedan, prvi)
prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici i čestice imaju samo jedan oblik (jer su nepromjenjivi)
U prvome smo primjeru vidjeli da se svaki leksikografski članak sastoji od triju temeljnih
sastavnih dijelova:
1. natuknica (lema) → riječ koja se objašnjava (bernardinac)
2. odrednica → gramatička, etimološka, normativna ili stilistička obilježja (m – muški
rod, zool – zoologija)
3. leksikografska definicija → sva bitna objašnjenja značenja riječi (pasmina krupnoga
alpskog psa uvježbanoga za spašavanje nastradalih planinara i skijaša)
Na sljedećem primjeru promotrite kakve mogu biti odrednice jedne natuknice!
beg (tur) m [mn bezi, begovi, G bêgā, begōvā] pov turski plemićki naslov: Ali-~
 živjeti kao ~ živjeti u izobilju
etimološka odrednica gramatička odrednica terminološka odrednica
frazem

▶ Pisanje rječnika 137
a) etimološke odrednice upućuju na podrijetlo riječi (tur)
b) gramatičke odrednice određuju gramatička obilježja (rod, padež...)
c) normativne odrednice ukazuju na status riječi u hrvatskom književnom (standar-
dnom) jeziku (npr. arhaizam, historizam, dijalektizam, odmilica, vulgarizam, pogrd-
na riječ i sl.)
d) stilističke odrednice ukazuju na funkcionalni stil kojem pripada određena riječ
(knjiž – književno-umjetničk stil, adm – administrativni itd.)
e) terminološke odrednice se pojavljuju uz neku riječ kada ona pripada određenim
strukama (zool – zoologija, pov – povijest, arhit – arhitektura i sl.)
Za razumijevanje pojedinih odrednica rječnika bitno je potražiti tumač znakova koji se

obično nalazi na početku ili na kraju rječnika.
Vrste rječnika
Promotrite podjelu rječnika!
VRSTE RJEČNIKA
ENCIKLOPEDIJSKI RJEČNICI JEZIČNI RJEČNICI

daju podatke o izvanjezičnom svijetu daju podatke o unutarjezičnom svijetu
(pojmovima, osobama, događajima,
stručnim nazivima)
prema opsegu: prema sadržaju: prema broju jezika: prema sadržaju:

a) leksikon a) opći a) jednojezični a) općejezični
b) enciklopedija b) nacionalni (objasnidbeni) b) posebni
c) posebni b) višejezični
PODJELA ENCIKLOPEDIJSKIH RJEČNIKA PREMA SADRŽAJU
opći nacionalni posebni

donose sažete znanstvene Hrvatski biografski leksikon donose sažet prikaz
obavijesti o ljudima, Hrvatska enciklopedija pojmova vezanih uz
predmetima, pojavama određeno područje
Opći leksikon Filmski leksikon
Opća enciklopedija Leksikon nobelovaca
Likovna enciklopedija
Filmska enciklopedija

PODJELA JEZIČNIH RJEČNIKA
prema broju jezika prema sadržaju

a) jednojezični rječnici a) općejezični rječnici
Skupina autora: Rječnik hrvatskoga – donose riječi iz općeuporabnog leksika i
jezika neke najčešće termine
Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih Vladimir Anić: Rječnik hrvatskoga jezika
riječi Skupina autora: Rječnik hrvatskoga jezika
Petar Skok: Etimologijski rječnik
A. Menac, Ž. Fink-Arsovski, R. Ventu- b) posebni
rin: Hrvatski frazeološki rječnik 1. rječnici u kojima su obrađeni lekse-
mi jednog jezičnog sloja
b) višejezični rječnici Bratuljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi
Rudolf Filipović: Hrvatsko-engleski Mate Šimundić: Rječnik suvišnih tuđica u
rječnik hrvatskom jeziku
Željko Bujas: Veliki englesko-hrvatski Tomislav Sabljak: Rječnik šatrovačkog go-
rječnik vora
Skupina autora: Osmojezični enciklo- Franjo Tanocki: Rječnik rodbinskih veza
pedijski rječnik 2. terminološki rječnici
Psihologijski rječnik
Rječnik simbola
ZAPAMTITE!
Rječnici su popisi leksičkih jedinica s njihovim tumačenjima (jednojezični) ili pri-
jevodom na drugi jezik (višejezični).
Enciklopedije daju sustavan pregled sveukupnoga ljudskog znanja ili posebnog
znanja o nekoj ljudskoj djelatnosti.
Leksikoni nam pružaju sažeta tumačenja pojmova, imena, događaja, stručnih ter-
mina.
Razlika između enciklopedija i leksikona je u njihovu opsegu, širini tumačenja.

▶ Vrste rječnika 139
Vrste rječnika prema poretku natuknica
Prisjetite se!
Već smo spomenuli kako je poredak riječi u nekom rječniku najčešće po abecednome
redu. Međutim, od tog uobičajenog poretka leksikografskih članaka može biti odstupa-
nja, pa tako postoje razni tipovi rječnika i prema tomu kriteriju.
Promotrite ih!
1. abecedni poredak → natuknice su poredane prema abecednome redu slijeva nadesno
zep|a ž 〈G mn zêpā〉 reg. papuča od valjane vune [obuti/navući ~u]; terlu-

ka  tal. zeppa: podloga, umetak
Zeppelin (izg. Cepelin), Ferdinand (1838–1917), njemački graditelj
upravljivih zračnih brodova s metalnim kosturom, koji su po njemu dobi-
li ime, usp. cepelin; neke nacrte otkupio od Zagrepčanina D. Schwarza, v.
zêpsti (q) nesvrš. (prez. zébem, pril.sad. zébūći, prid. rad. zêbao/zêbla ž)
trpjeti studen, hladnoću // zébnja ž 〈G mn -ā/-ī〉 1. osjet hladnoće, drhta-
vica od studeni 2. pren. zabrinutost, zla slutnja, strah, strahovanje za koga
ili za što  prasl. *zębsti (rus. zjábnuť, polj. ziębnąć) ~ lit. žembti: rezati
ZEPTO- mat. kao prvi dio riječi u nazivu decimalne jedinice, znači 10-21
(oznaka z)  grč. septós: ozbiljan, ugledan
zer m 〈N mn zèrovi〉 zool. jastreb žutoglavi bradaš (Gyptaetus barbatus)
(Hrvatski enciklopedijski rječnik,
ur. prof. dr. Vladimir Anić et al, Novi liber, Zagreb, 2003.)
2. inverzni (odostražni) rječnik → sastavljen je tako da je u njemu abeceda provedena

od kraja prema početku natuknice tj. zdesna nalije-
vo. Služi za proučavanje tvorbe riječi i određivanje
čestote nekog sufiksa u jeziku.
strižačica šminkerica vrtlarica

direktorica mesarica pakirateljica
filigranistica mjenjačica tužiteljica
konstruktorica emajlistica šumarica
katalogizatorica akupunkturistica ribarica
anketarica pukovnica upraviteljica
korektorica stočarica ednodontica
pisarica kozarica staklarica
ilustratorica puškarica pripravnica
pedijatrica natporučnica sakristanica
(https://borna12.gitlab.io/odostraznji-mz/)

3. čestotni (frekvencijski) rječnik → u njemu se natuknice poredaju po tome koliko su
česte u upotrebi. Takva njihova podjela vrši se na temelju opsežnih tekstova različitoga
sadržaja.
Za +5!
U hrvatskom je jeziku najfrekventniji glagol biti sa svim svojim oblicima.
Javlja se čak 56.194 puta što je 5,6112 % čestotnosti
u odnosu na cjelokupni korpus jezika.
Drugo mjesto pripada vezniku i sa 4,1805 %,
dok je na trećem mjestu prijedlog u sa 2,7047 %.
4. slikovni rječnik → čine ga poglavlja iz različitih područja ljudskoga života (i znanosti)

koja su predstavljena slikom i riječju. Svi izrazi povezani s glavnim pojmom čine jed-
no semantičko (značenjsko) polje, npr. dijelovi tijela – glava, vrat, ruka, noga, leđa,
koljeno, rame i sl.).
mladi luk
krastavac
mrkva
rajčica
grašak
batat
rotkva
crveni luk
brokula
šparoga
cvjetača
crvena paprika
krumpir
buča žuta paprika
poriluk celer
grah cukini
češnjak
kukuruz
kupus patlidžan zelena paprika kinesko zelje

▶ Hrvatski rječnici 141
Hrvatski rječnici
Znate li koji su bili prvi rječnici?
Još prije pojave tiska (već od 9. st.) postojali su rukopisni rječnici tzv. glosari koji su za-
pravo bili rukom pisani popisi nepoznatih riječi na kraju knjiga.
Kasnije su se pojavili i aneksni rječnici. To su bili popisi riječi s objašnjenjima koji
su se obično dodavali na kraju nekog književnog djela, pretpostavljajući da čitatelji neće
razumjeti neku riječ.
U većem broju rječnici se počinju objavljivati nakon pojave tiska. Tada ih zovu na
razne načine prema grčkom i latinskom jeziku:
posuđenice dikcionar, gazofilacij, glosar, leksikon, tezaurus, vokabular

blago jezika, ričopis, ričoslovnik, riječna knjiga, rječosložje, slovar, slovnik, slo-
hrvatski nazivi
voknjiga
Za +5!
Glosariji su prvobitno bili pravnici u 10. stoljeću koji su objašnjavali staro rimsko
pravo pišući uz stari tekst svoja tumačenja.
Naziv glosar dolazi od grč. riječi glōssa – jezik.
Znate li kada je objavljen prvi hrvatski rječnik? U

nastavku vam donosimo pregled najvažnijih hr-
vatskih rječnika tijekom povijesti jezika.
Jezično blago se počinje sakupljati na prijelazu

iz 15. u 16. st. Nicolo Roccabonella je sastavio
u 15. st. Liber de simplicibus (Knjiga o ljekovi-
tom bilju) – prvi hrvatski slikovni višejezični
rječnik.
Potkraj 16. st. izlazi prvi potpuniji rječnik hr-

vatskoga jezika: Rječnik pet najuglednijih eu-
ropskih jezika Fausta Vrančića (1595. Venezia)
(latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalma-
tinskoga i mađarskoga) – Dictionarium quinque
nobilissimarum Europae linguarum – Latinae,
Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae.
Rječnik polazi od latinskih natuknica, a donosi

oko 3500 hrvatskih riječi čakavske osnovice, sa štokavskim te
nešto kajkavskih elemenata.
1604. u Rimu izlazi prva gramatika hrvatskoga jezika koju je

sastavio Pažanin Bartol Kašić: Institutionem linguae illyricae
libri duo (Ustroj ilirskoga jezika u dvije knjige).
1649. u Anconi izlazi trojezični

hrvatsko-latinsko-talijanski rječ-
nik Blago jezika slovinskoga od
oko 25 000 natuknica (Blago jezi-
ka slovinskoga ili slovnik u komu
izgovaraju se rjeci slovinske La-
tinski i Diacki) čiji je autor Jakov
Mikalja. Taj je rječnik od velikog značaja za hrvatsku leksi-
kografiju, naime prvi je rječnik u kojemu je polazišni jezik
hrvatski.
U 17. je stoljeću nastao i Gazofila-

cij ili latinsko-ilirska riznica rije-
či Ivana Belostenca, ali tada još nije objavljen.
1670. izlazi Dictionar ili rechi szlovenszke zvexega ukup ze-

brane (Dictionar ili reči slovenske) Jurja Habdelića, sa-
stavljen za potrebe učenika isusovačke gimnazije. Bio je to
prvi hrvatski rječnik kajkavske osnovice i posljednji ozbiljan
pokušaj da se književni jezik kajkavske osnovice proširi na
cijelu Hrvatsku.
U 18. se stoljeću nastavlja skupljanje jezičnoga blaga, objav-

ljuju se gramatike i rječnici za školske potrebe, a 1740. go-
dine u Zagrebu je objavljen i stoljeće ranije nastali Gazo-
filacij Ivana Belostenca – dvosveščani latinsko-hrvatski i
hrvatsko-latinski rječnik, najbogati-
ji rječnik kajkavskoga jezika, ali mu
je jezična koncepcija tronarječna
(njegovu osnovicu čine riječi svih
triju hrvatskih narječja).
1728. izlazi Dizionario italiano, la-

tino, illyrico – trojezični latinsko-ta-
lijansko-hrvatski rječnik čiji je autor
Talijan Ardelio Della Bella. Rječnik
je nastao na dubrovačkim štokaviz-

mima i čakavizmima starijih hrvatkih pisaca, a sadrži i kratku
gramatiku hrvatskoga jezika na talijanskom jeziku.
1742. Andrija Jambrešić izdaje

svoj Lexicon latinum interpreta-
tione illyrica, germanica et hun-
garica locuples (Latinski rječnik
obogaćen hrvatskim, njemačkim i
mađarskim tumačenjem). U hrvat-
skim tumačenjima se pojavljuju i
kajkavske, i čakavske i štokavske
riječi.
Leksikografska izdanja u 19. stoljeću nastaju u nekoliko raz-

doblja:
1. na početku 19. stoljeća objavljeni su rječnici Joakima Stu-

llija (Lexicon latino-italico-illyricum 1801.; Rječosložje
iliričko-italijansko-latinsko 1806.; Vocabolario italiano-illi-
rico-latinum 1810.) koji je ilirski jezik smatrao slavenskim
jezikom i tako su u rječnik ušle i neke riječi iz drugih
slavenskih jezika (najviše iz ruskog). Rječosložje je najop-
sežnije djelo stare leksikografije s riječima iz gotovo svih
hrvatskih rječnika i djela sto-
tinjak pisaca.
2. u razdoblju hrvatskog narod-
nog preporoda nastaje Nje-
mačko-ilirski slovar Ivana
Mažuranića i Jakova Užare-
vića (1842.) – prvi moderni
rječnik pisan novim slovopi-
som tzv. gajicom, koji prati na-
čela zagrebačke filološke škole,
a ima oko 40 000 natuknica.
3. djelatnost preporoditelja lek-
sikografskim radom nastavlja
Bogoslav Šulek (Njemač-
ko-ilirski rječnik 1860.; Hr-
vatsko-talijansko-njemački
rječnik znanstvenoga nazivlja 1874./1875.) Za strane riječi
je upotrijebio štokavsku narodnu ili neku drugu slavensku
riječ (npr. bohemizme), a ako nije uspio naći odgovaraju-
ću riječ, onda je stvorio neologizme. Najznačajniji leksi-
kograf u 19. stoljeću čije su usvojenice danas: uzor, dojam,

zdravstvo, kisik, a on je sam tvorac hrvatskog znanstvenog nazivlja. 1879. je objavio i
Jugoslavenski imenik bilja.
Dragutin Antun Parčić u južnoj Hrvatskoj ima istu ulogu kao Šulek u sjevernoj. Su-
rađuje s njim, također razvija hrvatsko stručno nazivlje i bavi se tvorenicama. Izdao je
Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski) u Zadru 1868., i Rječnik slovinsko-talijanski, u
Zadru, 1874.
4. potkraj stoljeća izlazi Akademijin Rječnik hrvatskoga i

srpskoga jezika – prvi svezak 1880., a zadnji 1976. godine.
To je najopsežniji rječnik hrvatskoga jezika čiji je izdavač
J(H)AZU. Pisan je fonološkim pravopisom i novijim oblici-
ma. Za građu uzima jezično blago svih razdoblja hrvatske
i srpske prošlosti i sadašnjosti (uzimajući i dijalektizme) od
prvih pisanih spomenika do kraja 19. st. Urednici Rječni-
ka: Đuro Daničić, Matija Valjavec, Pero Budmani, Tomo
Maretić, Stjepan Musulin, Slavko Pavešić. Rječnik ima 97
svezaka, više od 20 000 stranica i više od 250 000 riječi.
Događaji koji su obilježili prvi dio 20. stoljeća utjecali su i na

formiranje standardnoga hrvatskog jezika, pa tako i na nasta-
janje rječnika, tj. leksikografski rad koji je tekao po razdoblji-
ma na koja se dijeli povijest hrvatskoga jezika u 20. stoljeću.
a) Prvo razdoblje: do 1918.

Dominantna koncepcija hrvatskih vukovaca (Tomo Ma-
retić, Ivan Broz, Franjo Iveković) dominira i početkom 20.
stoljeća. Slijede ideje Vuka Karadžića: osnovica standar-
dnoga jezika trebaju biti novoštokavski govori, pravopis
fonološki, a leksičko blago iz narodne književnosti i djela
Vuka Karadžića i Đure Daničića.
Objavljuju se normativni priručnici njihove koncepcije:
Ivan Broz: Hrvatski pravopis (Zagreb, 1892.)
Tomo Maretić: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srp-
skoga književnoga jezika (Zagreb, 1899.)
Ivan Broz, Franjo Iveković: Rječnik hrvatskoga jezika
(Zagreb, 1901.) – jednojezični rječnik hrvatskoga jezika,
građa mu je uglavnom iz štokavske usmene književnosti i
Karadžićevog Srpskog rječnika.
b) Drugo razdoblje: 1918. – 1941.

1918. osnovana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a 1931. proglašena Kraljevina
Jugoslavija u kojoj, u Beogradu centralizirana, vlast nije naklonjena Hrvatskoj. U tim
političkim prilikama od 1921. godine jezik se zove sprskohrvatskoslovenački. U leksi-
kografskom se radu i dalje nastavlja s koncepcijom hrvatskih vukovaca.

Tada nastaju sljedeći priručnici:
Dragutin Boranić: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika (Zagreb, 1921.)
Tomo Maretić: Hrvatski ili srpski jezični savjetnik (Zagreb, 1924.)
Tomo Maretić: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika
(Zagreb. 1931.)
Dragutin Boranić: Pravopis hrvatskosrpskoga jezika (Zagreb, 1934.) – hrvatska
javnost odbija prihvatiti ga, odupiru se i hrvatski književnici uslijed čega dolazi do
procvata dijalektalne lirike.
1939. godine je unutar Kraljevine osnovana Banovina Hrvatska u okviru koje pod
bansku vlast dolaze pravosuđe i prosvjeta što je stvorilo nove putove hrvatskomu stan-
dardnom jeziku. Tada su objavljeni:
Dragutin Boranić: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika (Zagreb, 1940.)
Petar Guberina i Kruno Krstić: Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika (Za-
greb, 1940.) → smatra se prvim razlikovnim rječnikom
c) Treće razdoblje: 1941. – 1945.

1941. godine osnovana je Nezavisna Država Hrvatska (NDH) i Hrvatski državni
ured za jezik, donesena je Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o
pravopisu. Ukida se unitaristički pristup jeziku i uklanjaju se iz uporabe svi dotadašnji
normativni priručnici. Tada nastaju:
1942. Koriensko pisanje (pravopisni priručnik Hrvatskog državnog ureda za jezik)
1944. Hrvatski pravopis Franje Cipra i Adolfa Bratoljuba Klaića (u načelu korijen-
ski, naziva se morfonološki zbog odstupanja)
d) Četvrto razdoblje: 1945. – 1990.

1954. godine je potpisan tzv. Novosadski dogovor (prema kojem je jezik Srba, Hrvata i
Crnogoraca jedinstveni jezik s dva izgovora – ijekavskim i ekavskim).
1960. je objavljen Pravopis hrvatskosrpskoga književnoga jezika.
Matica hrvatska i srpska završili su rad na zajedničkom rječniku i objavljen je Rječnik
hrvatskosrpskoga književnog jezika
1971. godine u Londonu izlazi: Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš: Hrvatski
pravopis
1986. Vladimir Anić, Josip Silić: Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika
e) Peto razdoblje: od 1990. do danas

Ovo je zadnje razdoblje jako plodno na leksikografskom polju. Izlazi mnoštvo novih
rječnika, a ovdje ćemo navesti samo neke:
1999. Hrvatski jezični savjetnik
Rječnici:
1991. Vladimir Anić: Rječnik hrvatskoga jezika
1991. Vladimir Brodnjak: Razlikovni rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika
2000. ur. Jure Šonje: Rječnik hrvatskoga jezika

Gramatike:
2003. Stjepko Težak, Stjepan Babić: Gramatika hrvatskoga jezika
2002. Sanda Ham: Školska gramatika hrvatskoga jezika
Pravopisi:
1996. Silić-Ranilović-Batnožić: Hrvatski računalni pravopis
2001. Anić-Silić: Pravopis hrvatskoga jezika
2003. Babić-Finka-Moguš: Hrvatski pravopis (7. izdanje)
Hrvatsko-mađarski rječnici
Znate li koji je najstariji hrvatsko-mađarski rječnik?
Iako u njemu nisu zastupljena samo ta dva jezika, Rječ-

nik pet najuglednijih europskih jezika Fausta Vrančića
prvi donosi 400 parova hrvatskih i mađarskih riječi
sličnoga izraza, pa ga mađarska leksikologija smatra
početcima etimoloških rječnika.
Poznajete li neke od hrvatsko-mađarskih ili mađar-

sko-hrvatskih rječnika? Rabite li ih u školi ili u radu
kod kuće?
Još prije nekoliko godi-

na uzalud ste tražili po
knjižarama u Mađar-
skoj (a i u Hrvatskoj)
mađarsko-hrvatski ili Stranica iz petojezičnog rječnika
Fausta Vrančića
hrvatsko-mađarski rječ-
nik. Naime, u skladu s jezičnom i političkom situacijom
vezanom uz razvoj hrvatskoga književnog jezika, u Mađar-
skoj je donedavna bio u opticaju u Budimpešti 1967. objav-
ljen Srpskohrvatsko-mađarski rečnik Eleméra Levasicsa i
Magde Surányi (Szerbhorvát-magyar kéziszótár) i 1968.
također u Budimpešti objavljen Priručni mađarsko-srp-
skohrvatski rečnik Emila Palicha (Magyar-szerbhorvát ké-
ziszótár).
Na tržištu su se dugo nalazila samo ta dva rječnika, mada je i prije njih bilo nekoliko
starijih izdanja:

▶ Hrvatsko-mađarski rječnici 147
Margalits Ede: Horvát-magyar szótár,
Budapest, 1898.
Hoffmann Mátyás: Szerbhorvát-magyar
szótár, Subotica, 1920.
Szana Sándor dr.: Horvát-szerb-magyar
szótár, 1. kiadás, Budapest, év nélkül
(valószínűsíthetően az 1930-as évek)
Hadrovics László: Szerbhorvát-magyar
szótár, Budapest, 1957.
Hadrovics László: Magyar-szerbhorvát
szótár, Budapest, 1958.
Poznajete li najnoviji hrvatsko-mađar-
ski i mađarsko-hrvatski rječnik?
Paralelno s razvojem hrvatskoga standardnog jezika u petom razdoblju (od 1990-e do

današnjih dana) javlja se potreba za novim hrvatsko-mađarskim i mađarsko-hrvatskim
rječnicima radi lakšeg sporazumijevanja u komunikaciji te održanja samobitnosti hrvat-
ske nacionalne manjine u Mađarskoj. Ekipa stručnjaka u Zagrebu prionula je radu i 2013.
godine u Zagrebu ugledao je svjetlo dana Mađarsko-hrvatski rječnik u izdanju Instituta za
hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Dvije godine kasnije objavio se i njegov par u Budimpešti – Prodán Ágnes-Barics Ernő:
Horvát-magyar szótár.
Prije njihova objavljivanja 2003. objavila su se i dva mala tzv. džepna izdanja rječnika
(Nyomárkay-Hadrovics).
Promotrite njihov popis:

Nyomárkay István, Hadrovics László: Horvát-magyar kisszótár, Budapest, 2003.
Nyomárkay István, Hadrovics László: Magyar-horvát kisszótár, Budapest, 2003.
Krešimir Sučević Međeral, Tatjana Vukadinović, Irina Jurović, Margit Bernadett Vuk:
Mađarsko-hrvatski rječnik, Ihjj, Zagreb, 2013.
Prodán Ágnes–Barics Ernő: Horvát-magyar szótár, Croatica, Budapest, 2015.
Na kraju još valja napomenuti nadasve važno leksikografsko djelo Hrvata u Mađarskoj,
iako se ne radi o općejezičnom rječniku – Živko Mandić: Rječnik govora santovačkih Hr-
vata, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh, 2016.
Rječnik Živka Mandića obrađuje lokalni govor santovačkih Hrvata i kao takav predstavlja
vrijedan doprinos dijalekatskoj leksikologiji. Autor je ovim posvemašnjim djelom uspio
popisati leksičko blago svojega materinskoga idioma kako bi ga uspio spasiti od zaborava.
Prema njegovim riječima bit će to „trajni spomen na santovačku hrvatsku zajednicu čije
je srce stoljećima snažno kucalo u ovome kraju.“

148
POVIJEST JEZIKA
Hrvatski jezik u 20. stoljeću do 1945.
Znate li u kakvoj se državnoj tvorevini nalazi Hrvatska u periodu između 1900. i 1945.
godine?
Mijenjanje državnih tvorevina s različitim ideologijama imalo je snažan utjecaj i na dalji

razvoj i oblikovanje hrvatskoga standardnoga jezika.
Pri kraju 19. stoljeća pojavljuje se i tzv. škola hrvatskih vukovaca koja je u oblikovanju
književnoga jezika slijedila reformu Vuka Stefanovića Karadžića. Predstavnici te struje
smatraju da se pravilan jezik može naći samo u narodnoj književnosti, odnosno u djelima
Vuka Stefanovića Karadžića i Đure Daničića, što znači da standardni jezik poistovjećuju
s novoštokavskim narječjem. Hrvatskim vukovcima pripadaju Ivan Broz koji je izradio
novi pravopis na fonološkim načelima 1892., Tomo Maretić koji je izradio Gramatiku i
stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika 1899. (novosti u toj gramatici su uglav-
nom u oblicima množinskih padeža), Pero Budmani koji je prvi upotrijebio termin srp-
sko-hrvatski u svojoj gramatici 1867. te Franjo Iveković koji je zajedno s Ivanom Brozom
izradio Rječnik hrvatskoga jezika (1901.). Među slabosti hrvatskih vukovaca ubrajamo
činjenicu da su previše poistovjećivali standardni jezik s novoštokavskim narječjem, da
su zasnivajući svoje normative na jeziku usmene književnosti prekinuli razvoj književne
štokavštine te da u poštokavljivanju i (i)jekaviziranju nisu poznavali mjeru, dok su njiho-
ve najveće zasluge u tome da su bitno pripomogli u učvršćivanju hrvatskog standardnog
jezika na novoštokavskoj osnovici.
Na razvoj hrvatskoga standardnog jezika u dvade-
setom stoljeću utjecale su i mnoge političke promje-
ne. Tijekom tih promjena sudbine hrvatskoga naroda
i hrvatskoga jezika su usko povezane, naime u okviru
raznih državnih tvorevina i ideologija samostalnost na-
roda je isto tako ograničena i osporavana kao i samo-
stalnost hrvatskoga jezika. Put koji je u svom razvoju
hrvatski jezik prošao u dvadesetom stoljeću može se
podijeliti na pet razdoblja.
Prvo razdoblje, koje traje od početka stoljeća do
1918., obilježava još uvijek utjecaj hrvatskih vukova-
ca: prevladava Brozov fonološki pravopis, u školama
se rabi Maretićeva gramatika, pojavljuju se prva djela
hrvatske dijalektalne književnosti.
Raspadom Austro-Ugarske Monarhije i stvaranjem
prve Jugoslavije 1918. započinje drugo razdoblje u po-

▶ Hrvatski jezik u 20. stoljeću do 1945. 149
vijesti hrvatskoga standardnog jezika koje traje do proljeća 1941. i u kojem se na mnogim
područjima srpski jezik proširio na štetu hrvatskoga. Doduše, fonološki pravopis je još
uvijek na snazi, određuje ga Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika Dragutina Boranića, a
pojavljuje se i popravljeno izdanje Maretićeve gramatike. U Kraljevini SHS srpski jezik je
postao službenim jezikom, iako se on od 1921. zvao srpskohrvatskoslovenačkim. Nezavi-
dan položaj hrvatskoga jezika potpomagala je i činjenica da su i neki hrvatski književnici,
primjerice Krleža, Šimić, Ujević također prihvaćali taj jezični unitarizam. Jezikoslovci
koji su se pobunili protiv takvog stanja osnovali su 1936. g. Društvo „Hrvatski jezik“ koje
je izdavalo časopis „Hrvatski jezik“ s jasno ocrtanom težnjom da ukažu na samostalnu
povijest i razvoj hrvatskoga jezika i pravopisa. Takvo stanje je vladalo sve do 1939. godine,
do stvaranja Banovine Hrvatske kada je potpisan i Sporazum Cvetković-Maček o rješava-
nju hrvatskoga pitanja. U okviru Pokreta za hrvatski jezik Petar Guberina i Kruno Krstić
objavljuju knjigu Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika 1940. koja se može smatrati
i prvim razlikovnim rječnikom. Hrvatski jezik u drugom razdoblju razvoja ipak nije
postigao potpunu ravnopravnost sa srpskim jer se potonji i dalje zadržao u nekim po-
dručjima javnoga života.
Treće razdoblje započinje proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 10.
travnja 1941. i traje do početka svibnja 1945. Osnovan je Hrvatski državni ured za jezik
među čijim zadaćama je bila obrana od utjecaja srpskoga jezika, davanje jezičnih savjeta
i apsolutna skrb o čistoći jezika. Iako nakratko, ali se položaj hrvatskoga jezika nešto
poboljšao, međutim na nekim poljima ni tada nije bio ravnopravan srpskom (npr. u
vojsci). U tom najkraćem periodu započinje izrada Rječnika hrvatskog književnog jezika
Stjepana Ivšića koji nažalost nije dovršen i 1942. godine ponovno je uveden morfono-
loški (korijenski) pravopis. Iako je taj period kratko trajao, važan je po tome što su se u
njemu pokušavale osigurati takve društvene prilike u kojima bi se hrvatski jezik mogao
nesmetano razvijati.
Hrvatski jezik u 20. stoljeću od 1945.
Promotrite razvoj standardnoga jezika u drugom dijelu stoljeća!
Najduže je razdoblje u povijesti hrvatskoga standardnog jezika četvrto razdoblje koje

traje od svibnja 1945. do proljeća 1990. g. U tome se razdoblju izmjenjuju svijetli i mračni
periodi po sudbinu hrvatskoga jezika, uglavnom ovisno o vladajućoj ideologiji. Zaborav-
ljeno je na postignuća prethodnoga razdoblja, pa je ponovno uveden Boranićev fonološki
pravopis. Iako je zakonom zajamčena ravnopravnost svih četiriju jezika u tadašnjoj državi
(hrvatskog, srpskog, makedonskog i slovenskog), u praksi se sve više širi srpski, pogotovu
u vojsci, zakonodavstvu i sredstvima javnog priopćavanja. Budući da i politika sve jače
podupire unitarističke ideje, 1954. na Novosadskom dogovoru doneseni su, između osta-
loga, i sljedeći zaključci:

150 POVIJEST JEZIKA ▶
1. Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i knjževni jezik, koji
se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven
sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim.
2. U nazivu jezika nužno je uvijek u službenoj upotrebi istaknuti oba njegova sastavna
dijela.
3. Oba pisma, ćirilica i latinica, ravnopravna su; zato treba nastojati da i Srbi i Hrvati
podjednako nauče oba pisma, što će se postići u prvom redu školskom nastavom.
4. Oba izgovora, ekavski i ijekavski, također su u svemu ravnopravna.
Izrada prvih svezaka Rječnika hrvatskosrpskoga književnog jezika Matice hrvatske i Mati-
ce srpske od strane hrvatske stručne i kulturne javnosti je obustavljena jer su se u njemu
zanemarivale razlike jednog i drugog jezika, pa tu počinje obračun s unitarizmom. Taj
nepovoljan položaj hrvatskoga jezika trajao je sve do ožujka 1967. kada je u časopisu
Telegram objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika kojom
se traži:
1. „Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost četiriju
književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga.“
2. „U skladu s gornjim zahtjevima i objašnjenjima potrebno je osigurati dosljednu pri-
mjenu hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom živo-
tu, na radiju i televiziji kad god se radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, na-
stavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni
jezik sredine u kojoj djeluju.“
Deklaracija je osuđena, a potpisnici su kaž
njeni kao hrvatski nacionalisti. Iako je od strane
tadašnjega političkog vodstva Deklaracija odba-
čena kao izraz hrvatskog nacionalizma, ona je
u tome četvrtom razdoblju najvažniji dokument
jer je zahvaljujući njoj omogućen nov razgovor
o hrvatskom jeziku, a to se razdoblje obično na-
ziva hrvatskim proljećem. U njemu se odbacuje
dvodijelni naziv (hrvatskosrpski), a Stjepan Ba-
bić, Božidar Finka i Milan Moguš izrađuju nov
Hrvatski pravopis (1971.) koji je postao žrtvom
obračuna s “hrvatskim nacionalizmom“, pa iako
otisnut, njegova objava je zabranjena zajedno sa svim drugim knjigama koje su u naslovu
sadržavale naziv hrvatski jezik. Pravopis je ipak objavljen u Londonu, zbog čega je do
današnjeg dana poznat pod popularnim „nadimkom“ Londonac. Budući da je u tome
Novosadski dogovor igrao veliku ulogu, Matica hrvatska ga se odrekla 1971. Od te godine
do 1990. u praksi vlada naziv hrvatski ili srpski jezik.
Hrvatsko filološko društvo 1952. pokreće časopis Jezik koji se isključivo bavi jezičnim
pitanjima vezanim za čistoću, pravilnost, položaj i povijest hrvatskoga jezika. U istom
razdoblju objavljeno je i više gramatika:
• Ivan Brabec-Mate, Hraste-Sreten Živković: Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika,
Zagreb 1952.

▶ Hrvatski jezik u 20. stoljeću od 1945. 151
• Stjepko Težak-Stjepan Babić: Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika, Zagreb, 1966.
• Stjepko Težak-Stjepan Babić: Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika, Za-
greb, 1973. (zabranjena)
• skupina autora: Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 1979.
• Radoslav Katičić: Sintaksa hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 1986.
• Stjepan Babić: Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku 1986.
• Vladimir Anić-Josip Silić: Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika 1986.
Jezikoslovlje u četvrtom razdoblju posvećuje posebnu pozornost povijesti hrvatskoga

standardnog jezika, pa su i s tom temom izašle dvije knjige:
• Ljudevit Jonke: Književni jezik u teoriji i praksi, Zagreb, 1964.
• Zlatko Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika; Zagreb, 1978.
Peto razdoblje započinje 1990. godine domovinskim ra-

tom, koji je donio neovisnost i međunarodno priznanje
Republike Hrvatske, a traje do dana današnjih. U novoj
je državi hrvatski jezik dobio sva prava, a istovremeno je
oživjelo i zanimanje za razlike između hrvatskog i srp-
skog jezika što je rezultiralo objavljivanjem Razlikovnog
rječnika srpskog i hrvatskog jezika Vladimira Brodnjaka.
1991. godine objavljen je i 1971. godine zabranjen pravo-
pis Babić-Finka-Moguš; Povijesni pregled, glasovi i oblici
hrvatskoga književnog jezika skupine autora te prvi pri-
ručni jednojezični Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira
Anića, a 2000. godine drugi Rječnik hrvatskoga jezika čiji
je glavni urednik Jure Šonje. Godine 1996. objavljen je
Hrvatski računalni pravopis Josipa Silića, Branka Rani-
lovića i Slavena Batnožića. 1999. je izašao veliki Jezični
savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje grupe
autora. Ovo su tek počeci petoga razdoblja u kojem bi se hrvatski standardni jezik trebao
i dalje nesmetano razvijati.

152
P O N AV L J A N J E G R A D I VA
Ponavljanje gradiva 9. razreda
Ponovite o čemu ste učili u 9. razredu!
1. Sporazumijevanje (komunikacija) – govorno priopćavanje, prenošenje poruke
poruka (obavijest koju prenosimo)
govornik (pošiljatelj) sugovornik (primatelj)
komunikacijski kanal
(put kojim ide poruka od govornika
do sugovornika)
buka u komunikacijskom kanalu
2. Fonetika
Nastajanje glasa, govorni organi
Ponovite govorne organe!
nosna šupljina jedro

resica nepce
usna šupljina desni
glasnice zubi
usne
ždrijelo
jezik
dušnik
grkljan
pluća

▶ Ponavljanje gradiva 9. razreda 153
GLASOVI
otvornici
a, e, i, o, u, ie zatvornici
zvonačnici
(sonanti) šumnici
m, n, nj, j, l, lj, v, r (konsonanti)
b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g,
Podjela glasova prema načinu tvorbe h, k, p, s, š, t, z, ž
zvonačnici (sonanti) m, n, nj (nosnici, nazali), j, l, lj, v, r

zatvornici (praskavci, eksplozivi) b, p, d, t, g, k
poluzatvornici (slivenici, afrikate) c, č, ć, đ, dž
tjesnačnici (frikativi) s, š, z, ž, f, h
Podjela glasova prema mjestu tvorbe
usnenici dvousnenici (bilabijali): b, p, m

(labijali) zubnousnenici (labiodentali): v, f
prednjojezičnici (zubnici, dentali): d, t, n, c, z, s
srednjojezičnici (prednjonepčanici, palatali): č, ć, đ, dž, š, ž, j, lj, nj
jezičnici
stražnjojezičnici (zadnjonepčanici, velari): k, g, h
desnici (alveolari): r, l
Podjela glasova prema zvučnosti
zvučni b d g z ž dž đ – – –
bezvučni p t k s š č ć f c h
zvonačnici, sonanti (neutralni po zvučnosti) m, n, nj, j, l, lj, r, v
3. Glasovne promjene
Prisjetite se pod kojim uvjetima i u kojim oblicima riječi dolazi do glasovnih promjena!
GLASOVNE PROMJENE
SUGLASNIČKE: SAMOGLASNIČKE:
• palatalizacija • nepostojano a
• sibilarizacija • nepostojano e
• jotacija/epenteza • vokalizacija
• jednačenje suglasnika po zvučnosti • prijeglas
• jednačenje suglasnika prema mjestu tvorbe • navezak
• gubljenje suglasnika

154 PONAVLJANJE GRADIVA ▶
4. Naglasni sustav
Vrste naglasaka
uzlazni silazni
kratko \ nòga \\ pas
dugo ∕ rúka ˆ vlâk
Ponovite sljedeće pojmove:

– naglasnice (toničke riječi)
– nenaglasnice (atoničke riječi)
– naglasna (izgovorna) cjelina
– prednaglasnice (prislonjenice, proklitike)
– zanaglasnice (naslonjenice, enklitike)
– vrednote govorenog jezika
Prisjetite se:
– važnijih pravila hrvatskog naglašavanja
– pravilnog redoslijeda enklitika
– rečeničnih (interpunkcijskih) znakova
1. Morfologija
Važni pojmovi: morfem, alomorf, morfemska analiza, supletivni alomorfi
Podjela morfema prema položaju

1. korijenski morfemi
2. afiksalni morfemi
Podjela afiksalnih morfema:

– prefiksalni
– sufiksalni
– infiksalni
– nastavci
Podjela morfema prema funkciji

1. rječotvorni (leksički) morfemi
2. oblikotvorni (relacijski) morfemi

2. Gramatičke kategorije
1. kategorija vrste riječi (promjenjive i nepromjenjive)
2. kategorija oblika riječi (morfološke kategorije)
3. kategorija položaja riječi (sintaktičke kategorije)
4. kategorija riječi
3. Vrste riječi
Promjenjive: Nepromjenjive:
– imenice – prilozi
– pridjevi – prijedlozi
– brojevi – čestice
– zamjenice – veznici
– glagoli – uzvici
IMENSKE GLAGOLSKE
– imenice, zamjenice, – glagoli
– brojevi, pridjevi – konjugiraju se po licima
– dekliniraju se po padežima
4. Oblici riječi (morfološke kategorije)
Imenske riječi Glagoli

– rod, broj, padež, lice* – lice, broj, vrijeme, vid, način, rod
* osobne zamjenice za 3. l. jd. i mn.
5. Imenice
Ponovite leksičke i gramatičke kategorije imenica!
Objasnite pojmove: – singularia tantum

– pluralia tantum.
Ponovite deklinacije imenica svih rodova pazeći na specifičnosti nekih padeža!
Ponovite pravopisna pravila vezana za pisanje velikog i malog početnog slova!
6. Zamjenice
Vrste zamjenica
posvojne
upitne
osobne neodređene povratno-
povratna odnosne posvojna
pokazne
imeničke pridjevske

7. Pridjevi
Vrste pridjeva: – opisni (kvalitativni)

– posvojni (posesivni)
– gradivni (materijalni).
Ponovite deklinaciju određenog i neodređenog oblika pridjeva te komparaciju (stupnje-

vanje) pridjeva!
8. Brojevi
Vrste brojeva:
– glavni brojevi
– redni brojevi
– brojevne imenice
– brojevni prilozi
Razmislite! Koji se brojevi dekliniraju? Kako?
Prisjetite se pisanja brojeva!
9. Glagoli
Ponovite leksičke i gramatičke kategorije glagola!
Pregled glagolskih oblika
Jednostavni glagolski oblici Složeni glagolski oblici

– infinitiv (pisati) – glagolska vremena:
– glagolski pridjevi: perfekt (pisao sam, pisao si, pisao je...)
glagolski pridjev radni (pisao) pluskvamperfekt (bijah pisao / bjeh pisao / bio
glagolski pridjev trpni (pisan) sam pisao)
– glagolska vremena: futur prvi (pisat ću)
prezent (pišem) futur drugi (egzaktni): budem pisao
aorist (napisah) – glagolski načini:
imperfekt (pisah) pogodbeni način – kondicional I. (pisao bih)
– glagolski načini: – kondicional II. (bio bih
izjavni način (indikativ) (pišem) pisao)
zapovjedni način (imperativ) (piši)
željni način (optativ) (pisao, živio)
– glagolski prilozi:
glagolski prilog sadašnji (pišući)
glagolski prilog prošli (napisavši)
sastoje se od jedne riječi sastoje se od (najmanje) dviju riječi: nekog

oblika pomoćnog glagola (biti, htjeti) i infi-
nitiva ili glagolskog pridjeva radnog
Ponovite tvorbu jednostavnih i složenih glagolskih oblika!

10. Nepromjenjive vrste riječi
Prilozi
Prisjetite se što izriču prilozi!
Vrste priloga
mjesni tu, tamo, ovdje, ondje, ovuda, onuda, tamo, lijevo, desno
vremenski jučer, danas, sutra, lani, oduvijek, nikada
uzročni zato, stoga
načinski teško, polako, tiho, ovako, nikako, nekako
količinski mnogo, dosta, nedovoljno, premalo, previše, suviše
Prijedlozi
Prisjetite se čemu služe prijedlozi!
Prijedlozi Padež Značenje

bez, blizu, od, do, iz, iza, pored, pokraj, zbog ... G mjesto, vrijeme, uzrok, svrha
k(a), nasuprot, unatoč, usprkos D cilj kretanja, suprotstavljenost, dopuštanje
na, o, po, u, kroz(a), među, mimo, nad(a), po- A mjesto, cilj
d(a), pred, uz(a), niz(a), za
na, o, u, po, pri, prema L mjesto
među, nad, pod, pred, s(a), za I društvo, mjesto itd.
Ponovite što ste učili o upotrebi prijedloga!
Veznici
Prisjetite se što su pravi i nepravi veznici!
Vrste veznika
sastavni i, pa, te, ni, niti
rastavni ili, ili-ili
suprotni a, ali, no, nego, već
isključni samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što
zaključni dakle, zato, stoga
veznici zavisnih rečenica odnosne zamjenice (tko, što, čiji, koji...), prilozi (kamo, gdje, kada...), ve-
znik da itd.
Ponovite što ste učili o pisanju zareza ispred veznika!

Uzvici (usklici)
Prisjetite se što izriču uzvici oho, bravo, ua, aha, hej, iš, pljus, tres, bum, hura!
Čestice (riječce, partikule)
Prisjetite se koje riječi nazivamo česticama i čemu one služe?
Najčešće čestice Primjeri

upitne: li, zar Kupujete li što? Zar nisu došli?
potvrdne, niječne: da, ne Da, bili smo u parku. Ne, nismo znali.
zapovjedne: neka Neka svi nauče lekciju!
ostale: eto, eno, evo, čak, god, put, puta Eto, tako izgleda dobro urađen posao! Koliko puta sam vam re-
i sl. kla?
1. Uvod u sintaksu
Ponovite važnije pojmove:

• sintaksa
• sintagmatski i paradigmatski odnosi
• sintagma
• punoznačne i nepunoznačne riječi
• sročnost, upravljanje, pridruživanje
2. Gramatičko ustrojstvo rečenice
Napravite u bilježnici tabelarni prikaz važnijih pojmova s objašnjenjima:

• predikat (glagolski, imenski)
• subjekt (izrečen, skriveni, besubjektna rečenica)
• objekt (izravni, neizravni)
• priložna oznaka (mjesta, vremena, načina, uzroka, namjere, količine, sredstva, dru
štva, posljedice, pogodbe, dopuštanja, izuzimanja)
• nesamostalni rečenični dijelovi (atribut, apozicija)

3. Podjela rečenica po sastavu
neproširene nezavisno složene zavisno složene

– imaju samo P (Pjevam i sviram.) (Dok sviram, pjevam.)
(Pjevam.)
– imaju P i S
(Ja pjevam.)
složene
jednostave REČENICE
rečenice
rečenice PO
(dva ili više
(jedan predikat) SASTAVU
predikata)
proširena rečenični niz

– P, S, O, PO
(Svaki put glasno pjevam nove hitove.) (Pjevam, sviram, ne živciram se.)
4. Nezavisno složena rečenica
Vrsta Veznici Značenje Primjeri

i, pa, te, ni, niti Sadržaji surečenica se povezu Rijeka Krka se nalazi u Hrvat-
ju u cjelinu na temelju nekog skoj i utječe u Jadransko more.
sastavne
zajedništva, sličnosti ili podu
darnosti.
ili, ili-ili Sadržaji surečenica nude izbor U NP Krku možemo doći or-
jer se izvršiti može samo radnja ganiziranim prijevozom ili
rastavne
jedne od njih. možemo putovati svojim au-
tomobilom.
a, ali, no, nego,već Sadržaji dviju surečenica me Srednji godišnji protok Krke
đusobno se suprotstavljaju, preko Skradinskog buka je oko
suprotne
odvajaju, razlikuju. 55 m3/s, a dnevni protok varira
od 5 do približno 565 m3/s.
samo, samo što, je Iz sadržaja jedne surečenice Na svim je slapovima Krke
isključne / dino, jedino što, tek, izuzima se dio sadržaja druge. izgrađena hidroelektrana,
izuzetne tek što samo Bilušića buk ne iskori-
štava hidroenergiju.
dakle, stoga, zato Iz sadržaja jedne surečenice Tok Krke je od Knina do Skra-
logično se zaključuje sadržaj dina proglašen Nacionalnim
zaključne
druge. parkom, stoga se naplaćuje
ulaz.
Ponovite što trebamo znati o pisanju zareza između surečenica u nezavisno složenim
rečenicama!

5. Zavisno složena rečenica
ZAVISNO SLOŽENE REČENICE
predikatne atributne
rečenice rečenice
subjektne priložne
rečenice rečenice
objektne
rečenice
gdje, kamo, kuda, otkuda, odakle, dokle,

Sreli su se gdje su se i dogo-
MJESNE dokuda, ovdje, tu, ondje, ovamo, tamo,
vorili.
onamo, ovuda, tuda, onuda, dotle
kada, otkada, dokada, otkako, pošto, dok,
Bila je lijepa dok je bila mla-
VREMENSKE čim, prije nego, tek što, istom što, istom
da.
pošto, dok god, kad god
Radi (onako) kako najbolje
NAČINSKE kako, kao što, kao da
znaš.
što – to, kako, kao što, tako, nego, negoli, Što više radim, to više zara-
POREDBENE
nego što, nego da đujem.
kako, kad, jer, što, budući da, zato što, Budući da nisu stigli testovi,
UZROČNE
zbog toga što, s obzirom na to što ispit je odgođen.
PRILOŽNE
Marina je stavila masku da

NAMJERNE da, kako, neka, li, samo da, eda
sakrije lice.
Rijeka je nabujala da je poto-
POSLJEDIČNE da, to
pila sva dvorišta.
Ako budem imala novaca,
STVARNA ako, ukoliko, li
putovat ću svijetom.
Kada bih imala novaca, puto-
POGODBENE MOGUĆA ako, kad
vala bih svijetom.
Da sam imala novaca, bila
NESTVARNA kad, da
bih putovala svijetom.
iako, makar, premda, mada, ako i, ma kako,
Laste nisu stizale iako je već
DOPUSNE ma koliko, koliko god, uza sve to što, pored
bilo proljeće.
toga što, umjesto da, unatoč tome što
Ponovite što trebate znati o pisanju zareza između surečenica u zavisno složenim rečeni-
cama te mnogostruko složenim rečenicama!

6. Rečenica kao jezična jedinica
Provjerite i usporedite službu rečeničnih dijelova i vrsta riječi u rečenici!
7. Rečenica kao obavijesna jedinica
Ponovite pojmove:
• tema i rema
• iskaz
Podjela rečenica prema priopćajnoj svrsi
• izjavne rečenice
• upitne rečenice
• usklične rečenice
Prisjetite se što izriču i kako se pišu rečenice različite priopćajne svrhe!
1. Uvod u leksikologiju
Ponovite pojmove:
• leksem
• leksik
• leksikologija
• semantika
• jezični znak i nejezični znak za sporazumijevanje
• denotativno i konotativno značenje riječi
• metafora i metonimija

▶ Ponavljanje 35
▶ Ponavljanje Ponavljanje 35
Grafički prikaz sinonima Ponavljanje
2. Značenje riječi
Grafički prikaz sinonima
Pregled sinonima a istoga/sličnoga sadržaja
SINONIMI a istoga/sličnoga sadržaja
SINONIMI
PREMA OPSEGU PREMA

SADRŽAJA USVOJENOSTI
a) istoznačnice
PREMA OPSEGU a) samostalni
PREMA
SADRŽAJA
(potpuni sinonimi) USVOJENOSTI
(općejezični sinonimi)
ljekarna – apoteka modra – plava
a) istoznačnice a) samostalni
b) (potpuni sinonimi)
bliskoznačnice b) (općejezični
kontekstualnisinonimi)
ljekarna –
(djelomičniapoteka
sinonimi) modra – plava sinonimi)
(individualni
žena – supruga T. Ujević:
b) bliskoznačnice b) kontekstualni
žena – gospa – Nepoznata
(djelomični sinonimi) (individualni sinonimi)
ženase–mogu
Ovako supruga
grafički prikazati antonimi: T. Ujević:
žena suprotnoga
riječi – gospa – Nepoznata
značenja
Ovako
Pregledse mogu grafički prikazati antonimi:
antonima
ANTONIMI riječi suprotnoga značenja
ANTONIMI
PREMA PREMA PRIRODI PREMA

PODRIJETLU ZNAČENJSKE OPREKE USVOJENOSTI
PREMA
a) raznokorijenski a) binarni
PREMA PRIRODI PREMA
a) kontekstualni
PODRIJETLU
(pravi, primarni, ZNAČENJSKE OPREKE
živ – mrtav USVOJENOSTI
(individualni)
netvorbeni) Ujević: krijes – krik
raznokorijenski
a) dobar – loš binarni
a) stupnjeviti
b) a) kontekstualni
(pravi, primarni, suh––mrtav
živ vlažan – mokar (individualni)
b) samostalni
netvorbeni)
b) istokorijenski Ujević: krijes – krik
(općejezični)
dobar – loštvorbeni)
(nepravi, c) stupnjeviti
b) obratni crn – bijel
dugo – nedugo suh – vlažan
kupac – mokar
– prodavač b) samostalni
b) istokorijenski (općejezični)
(nepravi, tvorbeni) c) obratni crn – bijel
dugo – nedugo kupac – prodavač

Pregled homonima
Pregled homonima
riječi koje imaju isti izraz,
a različit sadržaj
HOMONIMI
PREMA
PREMA (GOVORNOJ ILI PISANOJ)
PODRIJETLU REALIZACIJI
a) leksički homonimi a) homofoni

šah – vrsta igre (istozvučnice)
šah – iranski vladar vıšnja (voće) –
Vıšnja (žensko ime)
b) oblični (morfološki)
homonimi b) homografi
vráta (mjesto za ulaz u prostoriju) (istopisnice)
vrâta (G. jd. m.r. im. vrat) pas (životinja) –
pâs (pojas)

Ponavljanje PB
3. Raslojenost leksika
OPĆI → poznat i razumljiv svim govornicima;

u općoj je uporabi
LEKSIK prema širini uporabe
SPECIJALIZIRANI → leksik ograničene uporabe;

stručni nazivi, termini (ter-
minologija ili nazivoslovlje)
Vrste raslojavanja leksika
PROSTORNO VREMENSKO FUNKCIONALNO

prema veličini prostora na prema tome jesu li u aktivnoj prema funkciji razlikuju se
kojem se koriste uporabi ili nisu funkcionalni stilovi hrvat-
(prema rasprostranjenosti) skoga jezika
razlikuju se tri vrste
STIL → izbor između više mo-

gućnosti za izricanje istoga
DIJALEKTIZMI sadržaja
- štokavizmi
- kajkavizmi STILISTIKA → znanost o stilu
- čakavizmi ADMINISTRATIVNI STIL: saže-
tost, objektivnost, ustaljeni
REGIONALIZMI izrazi, preciznost
ZNANSTVENI STIL: objektiv-
nost, jasnoća, logičnost, struč-
ni termini, osnovno značenje
LOKALIZMI riječi
PUBLICISTIČKI STIL: spoj objek-
tivnog i subjektivnog, rabi se u
medijima
KNJIŽEVNO-UMJETNIČKI STIL:
subjektivnost, individualnost,
LEKSIK
AKTIVNI PASIVNI preneseno značenje (lirski, ep-
NA
SLOJ PRIJELAZU SLOJ ski, dramski podstil)
RAZGOVORNI STIL: svako -
dnevna komunikacija, kolokvi-
jalizmi, žargon, subjektivnost,
nedovršene rečenice
ZASTARJELICE: koriste ih samo HISTORIZMI: zastarjeli zbog
OŽIVLJENICE: nakon nekog vre- ban, jatagan)
mena vratile su se u upotrebu ARHAIZMI: zastarjeli iz jezič-
(županija, gimnazija) nih razloga (suhijem, sarce)
POMODNICE: nastaju da bi ime-
novale trenutno modernu stvar,
pojavu (lenonice, starke)
NOVOTVORENICE: imenuju neki
novi pojam ili domaćom riječju
zamjenjuju stranu (limunika, pi-
sač, izbornik)

ZAPAMTITE!
ZAPAMTITE!
Jezično (leksičko) posuđivanje je svako preuzimanje neke riječi iz drugoga jezika.
▶ Jezično (leksičko) posuđivanje je svako preuzimanje neke riječi iz drugoga jezika.
Iz drugog jezika preuzete i prilagođene riječi nazivaju se posuđenice.
▶ Iz drugog jezika preuzete i prilagođene riječi nazivaju se posuđenice.
Znanostgradiva
Ponavljanje koja proučava 165
veze između jezika i društva i utjecaj društvenih čimbenika
12. razreda
Znanost koja proučava veze između jezika i društva i utjecaj društvenih čimbenika
PB

4. Posuđenice
PB
Vrste posuđivanja
Vrste posuđivanja
Jezično posuđivanje: svako preuzimanje neke riječi iz drugoga jezika.
Sociolingvistika: znanost koja proučava veze između jezika i društva.
1. Izravno
Vrste posuđivanje
posuđivanja: izravno, posredno (neizravno), kružno.
1. Izravno posuđivanje
JEZIK DAVATELJ izravno

JEZIK DAVATELJ JEZIK PRIMATELJ
lat. herbarium fr. playa JEZIK PRIMATELJ
lat. herbarium fr. playa herbarij plaža korner
engl.corner turc. sahat herbarij plaža korner
engl.corner turc. sahat sat čipka boca
mađ. csipke tal. boccia sat čipka boca
mađ. csipke tal. boccia šlager
njem. Schlager šlager
njem. Schlager
2. Posredno (neizravno) posuđivanje
2. Posredno (neizravno) posuđivanjeposredno
JEZIK PRIMATELJ
JEZIK DAVATELJ JEZIK POSREDNIK JEZIK PRIMATELJ
JEZIK DAVATELJ JEZIK POSREDNIK (hrvatski)
njem. Schwager mađ. sógor (hrvatski)
njem. Schwager mađ. sógor šogor
lat. serpens njem. Serpentine šogor
lat. serpens njem. Serpentine serpentina
68 grč. akakía
grč. akakía
lat. acacio
lat. acacio
serpentina
POSUĐENICE
akacija ▶
akacija
3. Kružno posuđivanje
kružno
1. faza
JEZIK DAVATELJ
JEZIK PRIMATELJ
prema hrv. Hrvat
2. faza
82 hrv. kravata
fr. cravatte
POSUĐENICE ▶
ZAPAMTITE!
U svakom jezičnom posuđivanju sudjeluju najmanje dva jezika. Jezik davatelj je
onaj iz fonološka
kojega se posuđuje. Jezik primatelj je onaj jezik koji posuđujemorfološka
iz drugoga
njem. Gürtel – hrv. gurtna eng. scan
jezika. Katkad se u jezično posuđivanje uključi i treći jezik: jezik posrednik.– hrv. skenirati
Postoje tri vrste posuđivanja:
1. izravno posuđivanje: najčešći način posuđivanja. Riječi se posuđuju iz jezika
iz kojega potječu. U povijesti su bile najčešće posuđenice iz grčkoga, latinskoga,
talijanskoga, turskoga, mađarskoga PRILAGODBA
i njemačkoga jezika, a danas su najčešće iz
engleskoga. POSUĐENICA
2. posredno (neizravno) posuđivanje: događa se tada kada riječ ne preuzmemo
iz jezika u kojem je nastala, nego posredstvom nekog drugog jezika koji nam je
bližigrafijska značenjska
i koji je već ranije preuzeo tu riječ. U slučaju hrvatskoga jezika najčešće je
jezik posrednik
fr. cognac bio latinski.
– hrv. konjak
3. kružno posuđivanje: vrlo rijedak proces koji se odvija u dvije faze. Prvohostesa
u avionu) – hrv. iz jed-
noga jezika (davatelja) riječ pređe u drugi jezik (primatelj),(1. padomaćica
se poslije nekog
u avionu,
vremena (promijenjena, prilagođena) vrati. Na taj način 2. jezik primatelj
domaćica postaje
na priredbama)
jezik posrednik.
Vrste posuđenica
Proces posuđivanja riječi
fr. cognac – hrv. konjak
u avionu) – hrv. hostesa
(1. domaćica u avionu,
2. domaćica na priredbama)
Vrsteposuđenica
Vrste posuđenica
latinizmi grecizmi
germanizmi S obzirom na njihovo anglicizmi
romanizmi podrijetlo hungarizmi
turcizmi bohemizmi
polonizmi rusizmi
VRSTE
POSUĐENICA
S obzirom na stupanj
S obzirom
uklopljenosti
na njihov izraz
u hrvatski jezik
– internacionalizmi – usvojenice
(europeizmi) – prilagođenice
– egzotizmi – tuđice
– eponimi – prevedenice (leksički kalk)
▶ Ponavljanje – značenjske (semantičke)83
posuđenice
Leksička norma
Leksička norma
Norma: sustav pravila kojima se propisuje pravilan način uporabe standardnoga jezika u
neutralnoj uporabi.
Leksička norma: propisuje pravilnu uporabu riječi.
JEZIČNA
NORMA
PRAVOPISNA PRAVOGOVORNA GRAMATIČKA LEKSIČKA STILISTIČKA

(morfološka,
sintaktička)
Ponovite pravila norme vezane uz posuđenice!

Znate li gdje se možete raspitati ako ste nesigurni u vezi s važećom leksičkom normom?
Uz mnoštvo rječnika, pravopisa i gramatika hrvatskoga jezika, školskih udžbenika,

strukovnih priručnika, razlikovnih rječnika, postoji čitav niz jezičnih savjetnika. Osim
toga, jezično savjetništvo tema je i televizijskih i radijskih emisija, postoji i jedinstvena
▶ Ponavljanje 95
Ponavljanje
5. Onomastika
Onomastika ili imenoslovlje je grana leksikologije koja proučava imena.

Apelativ je naziv za opću imenicu, a onomastik je naziv za vlastito ime.
PODJELA IMENA
antroponimi toponimi
(imena ljudi) (imena mjesta)
antroponomastika toponomastika
(proučava imena ljudi) (proučava imena mjesta)

a) osobna imena a) ekonimi (ojkonimi) – imena naselje-
nih mjesta
– slavenski sloj (Buga, Domagoj, Vesna) (Karlovac, Mrduša Donja, Sveti Petar
– kršćanski sloj (Sara, Ivan, Matej) u Šumi)
– hrvatska narodna imena (Trpimir,
Borna) b) hidronimi – imena voda: rijeka, jeze-
– islamski sloj (Adnan, Semir, Amira) ra, mora
– sloj posuđenih imena (Nataša, Boris) (Orljava, Korana, Jadransko more,
– sloj pomodnih imena (Elvis, Marisol) Vransko jezero)
– prijevodi apelativa (Janja, Blaženka)
c) oronimi – imena gora, planina
(Bilogora, Požeška gora, Papuk, Krndi-
b) nadimci ja)
Bobi, Frenki
etnici – imena stanovnika naseljenih
c) prezimena mjesta
(Varaždinac, Pitomačanin, Babogre-
– patronimi (Jurić, Franković, Marjano- dac, Puljanin)
vić)
– matronimi (Aničić, Klarić, Stanić) ktetici – posvojni pridjevi izvedeni od
– od nadimaka (Pletikosa, Vodopija, Tihić) imena naseljenih mjesta
– od zanimanja (Mlinarić, Kovačić, Lon- (mohački, suhopoljski, dubrovački)
čarević)
– prema podrijetlu (Poljak, Mađarić, Za-
gorac)
d) etnonimi
(Slaven, Turčin, Talijan, Amerikanac)

HDZ-ovac ili hadezeovac, prema izgovoru.
168 Ponavljanje PONAVLJANJE GRADIVA ▶

6. Tvorba riječi
tvorbena veza: riječi:

sadržajna, izrazna tvorbene, netvorbene
rječotvorna / tvorbena analiza:

tvorbena porodica: sastavnice: tvorbena osnova,
riječi istoga korijena prefiks, sufiks, infiks
TVORBA
RIJEČI
IZVOĐENJE: TVORBENI
sufiksalna tvorba NAČINI
prefiksalna tvorba
prefiksalno-sufiksalna tvorba TVORBA KRATICA
SLAGANJE:
PREOBRAZBA
čisto slaganje
(KONVERZIJA)
polusloženice
složeno-sufiksalna tvorba
SRASTANJE
Najvažniji pojmovi:
Tvorba riječi je znanost koja proučava pravila, načine oblikovanja i sredstva za oblikova-
nje novih riječi.
Tvorenica je riječ koja nastaje tvorbom (vodenjak).
Osnovna ili polazišna riječ je ona riječ od koje se polazi u tvorbi.
(konj, ali, na).
Tvorbene riječi možemo raščlaniti na tvorbene sastavnice (vod-o-zem-ac).
Preoblika ili semantička analiza je postupak kojim se opisuje tvorbeno značenje rije-
či tako da se tvorenica dovodi u vezu s osnovom riječi.
Tvorbena (rječotvorna) porodica je niz tvorbeno povezanih riječi.
Korijen riječi je zajednički izrazni i sadržajni dio svih riječi unutar tvorbene porodice
koji čuva tvorbeno značenje cijele porodice riječi.

tvorbene elemente (vod-o-zem-ac).
Etimologija ili korjenoslovlje je znanost koja proučava korijene riječi te njihovo po-
drijetlo i razvoj.
Tvorbena veza među tvorenicama može biti izrazna (sličnost u glasovima) i sadržaj-
na (značenjska).
Prijevoj ili alternacija samoglasnika je promjena korijenskoga samoglasnika u tvor-
benoj osnovi.
Tvorbene sastavnice:
• tvorbena osnova je dio riječi zajednički osnovnoj riječi i tvorenici.
• tvorbeni nastavak ili sufiks dio je riječi dodan tvorbenoj osnovi na kraju tvorenice.
• tvorbeni predmetak ili prefiks dio je riječi koji se dodaje ispred tvorbene osnove.
• interfiks ili infiks je spojnik između dvije osnove.
Tvorbeni načini:
• izvođenje je tvorbeni način nastajanja tvorenica dodavanjem tvorbenog nastavka na
tvorbenu osnovu. Tvorenice nastale izvođenjem nazivaju se izvedenice (vodenica).
■ prefiksalna tvorba: tvorbeni način u kojem ispred tvorbene osnove dodajemo
predmetak (pred-jelo)
■ prefiksalno-sufiksalna tvorba: tvorbeni način u kojem istodobno sudjeluju dva
tvorbena načina: prefiksalna i sufiksalna tvorba (pred-škol-ski)
• slaganje je tvorbeni način nastajanja tvorenica od dviju tvorbenih osnova. Tvorenice
nastale slaganjem nazivaju se složenice (vodozemac).
■ čisto slaganje ili složeno-nesufiksalna tvorba (kol-o-vođa, vod-o-instalater)
■ polusloženica nastaje slaganjem dviju (ili više) riječi od kojih svaka potpuno zadr-
žava svoje značenje i naglasak, a pišu se sa spojnicom (leptir-kravata, Smail-aga)
■ složeno-sufiksalna tvorba: tvorbeni način u kojem istovremeno sudjeluje slaganje
i sufiksalna tvorba tj. tvorenica nastaje slaganjem i dodavanjem sufiksa (knjig-o-
ljub-ac)
• srastanje: tvorbeni način u kojem dvije tvorbene osnove srastaju u tvorenicu bez spoj-
nika. Takve tvorenice nazivaju se sraslice (uoči).
• preobrazba ili konverzija: pomoćni tvorbeni način → nova riječ nastaje bez dodava-
nja tvorbenih sastavnica – riječ prelazi iz jedne vrste riječi u drugu (hrvatska zemlja
– Hrvatska)
Mocijska tvorba je tvorba imenica jednoga roda od imenica drugog roda (profesor – pro-
fesorica). Te imenice tvore mocijski par (parne imenice).
Kratice su skraćeni oblici riječi. Postoje obične kratice koje se pišu malim početnim
slovom s točkom na kraju (jd., mn., god., tj., itd.) i složene kratice ili pokrate sastavljene
od prvih slova višečlanih naziva tvrtki, ustanova, stranaka koje se pišu velikim slovima
bez točke (INA, HAZU, HNK).

obično nalazi na početku ili na kraju rječnika.
170 Vrste rječnika PONAVLJANJE GRADIVA ▶

Promotrite podjelu rječnika!
7. Leksikografija
VRSTE RJEČNIKA
ENCIKLOPEDIJSKI RJEČNICI JEZIČNI RJEČNICI

daju podatke o izvanjezičnom svijetu daju podatke o unutarjezičnom svijetu
(pojmovima, osobama, događajima,
stručnim nazivima)
prema opsegu: prema sadržaju: prema broju jezika: prema sadržaju:

a) leksikon a) opći a) jednojezični a) općejezični
b) enciklopedija b) nacionalni (objasnidbeni) b) posebni
c) posebni b) višejezični
PODJELA ENCIKLOPEDIJSKIH RJEČNIKA PREMA SADRŽAJU
opći nacionalni posebni

donose sažete znanstvene Hrvatski biografski leksikon donose sažet prikaz
obavijesti o ljudima, Hrvatska enciklopedija pojmova vezanih uz
predmetima, pojavama određeno područje
Opći leksikon Filmski leksikon
Opća enciklopedija Leksikon nobelovaca
Likovna enciklopedija
Filmska enciklopedija

PODJELA JEZIČNIH RJEČNIKA
prema broju jezika prema sadržaju

a) jednojezični rječnici a) općejezični rječnici
Skupina autora: Rječnik hrvatskoga – donose riječi iz općeuporabnog leksika i
jezika neke najčešće termine
Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih Vladimir Anić: Rječnik hrvatskoga jezika
riječi Skupina autora: Rječnik hrvatskoga jezika
Petar Skok: Etimologijski rječnik
A. Menac, Ž. Fink-Arsovski, R. Ventu- b) posebni
rin: Hrvatski frazeološki rječnik 1. rječnici u kojima su obrađeni lekse-
mi jednog jezičnog sloja
b) višejezični rječnici Bratuljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi
Rudolf Filipović: Hrvatsko-engleski Mate Šimundić: Rječnik suvišnih tuđica u
rječnik hrvatskom jeziku
Željko Bujas: Veliki englesko-hrvatski Tomislav Sabljak: Rječnik šatrovačkog go-
rječnik vora
Skupina autora: Osmojezični enciklo- Franjo Tanocki: Rječnik rodbinskih veza
pedijski rječnik 2. terminološki rječnici
Psihologijski rječnik
Rječnik simbola
8. Hrvatski jezik u XX. stoljeću
Prisjetite se karakteristika pet razdoblja razvoja hrvatskoga standardnog jezika!
1. razdoblje: od 1901. do 1918.

3. razdoblje: od 10. travnja 1941. do svibnja 1945.
5. razdoblje: od 1990. do danas
Ponovite važne jezikoslovne priručnike (pravopise, gramatike, rječnike, jezične savjetni-

ke) tih razdoblja!

173
POJMOVNIK
A deskriptivna stilistika 54
administrativni stil 55–56, 63–64 dijalektizmi 43, 57, 61, 64. 71, 80, 101,
aktivni leksik 38–40, 105, 134 144, 164
alternacija samoglasnika 109, 132 diplomatski podstil 56
amerikanizam 72 djelomični sinonimi 26, 35, 162
aneksni rječnik 141 dramski podstil 61, 64
anglicizam 72, 82, 166
anglizam 38, 65, 72 E
antički frazemi 101–102, 104 egzonim 93–94
antiteza 31 egzotizam 43, 75–76, 80, 82, 166
antonim 15, 28–31, 35, 162–163 ekonim 91–92, 95, 167
antonimija 28, 31 enciklopedija 134–135, 137–138, 170
antonimski par 28, 30–31, 70 enciklopedijska leksikografija 135
antroponim 86, 89, 94–95 endonim 93
antroponomastika 86, 95 eponim 76–80, 82, 166
apelativ 76, 85, 87, 95, 167 etimologija 92, 95, 132, 167, 169
arhaizam 40–41, 57, 61, 64, 137, 164 etnik 92, 112–113, 127
augmentativ 114 etnografski dijalektizmi 43
etnonim 89, 95, 112, 114, 127, 167
B europeizam 75–76, 80, 82, 166
barbarizam 81
biblijski frazemi 101–102, 104 F
binarni antonim 30, 35, 162 fonološki arhaizam 41
bliskoznačnice 26, 35, 162 fonološki dijalektizmi 43
bohemizam 72, 82, 143, 166 frazem 15, 96–104, 135
frazemske inačice 100
Č frazemske istoznačnice 100, 104
čakavizmi 43, 64, 143, 164 frazemske rečenice 99, 104
čestotni rječnik 140 frazemske sintagme 99, 104
čisto slaganje 111, 122, 124, 131–132, frazemske varijante 100
168–169 frazemske višeznačnice 100, 104
frazemski antonimi 100, 104
D frazemski sinonimi 100, 104
dalmatinizmi 43 frazeologija 15, 96–97, 103–104
deminutiv 114 frazeologizacija 98
denotativno značenje 17, 161 frazeologiziranje 98, 104

174 POJMOVNIK ▶
frekvencijski rječnik 140 istoznačnice 26, 35, 162
funkcionalni stil 55, 63–64, 137, 164 istozvučnice 36, 163
izravno posuđivanje 67–68, 81, 165
G izrazni arhaizam 41
galicizam 72 izvedenica 109–111, 132, 169
genetička stilistika 54 izvedeno značenje 17–18
germanizam 45, 72, 81–82, 101, 166 izvođenje 110–111, 131–132, 168–169
gesta 22, 63
glagolski frazemi 99 J
glosar 141 jednojezični rječnik 137–138, 144,
govorništvo 54 170–171
grafijski arhaizam 41 jednoznačnice 16
gramatička norma 55, 79, 83, 166 jezična leksikografija 135
grecizam 72, 82, 166 jezični purizam 66, 80
grimasa 22 jezični znak 21–25, 161
jezično čistunstvo 65–66
H jezik davatelj 67–68, 70–71, 73, 81, 165
hidronim 91, 95, 167 jezik posrednik 67–68, 81
hipokoristik 114 jezik primatelj 67–71, 74, 81, 165
hispanizam 72
historizam 40–41, 64, 137, 164 K
homofon 34, 36, 163 kajkavizmi 43, 64, 164
homograf 34, 36, 163 kalk 73
homonim 15, 32–34, 36, 163 kanonski oblik 136
homonimski par 33 književna stilistika 54
hononimija 32–33 književni frazemi 101–102
hungarizam 45, 51, 72, 82, 166 književno-umjetnički stil 57, 59, 61–64,
79, 137, 164
I kolokvijalizmi 61, 63–64, 101–102, 112, 164
imenički frazemi 99 komunikacijski frazemi 99
imenodavatelj 76–78 konotativno značenje 17, 161
imenoprimatelj 76 kontaktni sinonimi 28
imenoslovlje 85, 88, 95, 167 kontekstualni antonimi 30–31, 35, 162
imperfektivizacija 113, 115 kontekstualni sinonimi 27, 35, 162
individualni antonim 30–31, 35, 162 konverzija 111, 125, 131, 133, 168–169
individualni sinonimi 27, 35, 162 korijen 29, 107, 131, 168
individualno značenje 17 kratice 127–131, 133, 168–169
infiks 49, 110, 131–132, 168-169 kružno posuđivanje 68, 81, 165
infinitiv 59, 70, 136, 156 ktetik 92–93, 95, 167
interfiks 109–110, 132, 169
internacionalizam 75–76, 80, 82, 166 L
inverzni rječnik 139 latinizam 72, 82, 166
istokorijenski antonim 29–30, 35, 162 leksem 14, 28, 33–34, 54–55, 61, 63, 72,
istopisnice 34, 36, 163 74, 79, 138, 161, 171

▶ POJMOVNIK 175
leksička norma 55, 66, 79, 83, 101, 166 nekrotizam 40
leksička semantika 15 nemotivirana riječ 106, 132, 168
leksički dijalektizmi 43 neologizam 39–40, 63, 144
leksički homonim 33, 36, 163 nepunoznačne riječi 14–15, 158
leksički kalk 73, 82, 166 nepunoznačnice 15
leksičko-sematički dijalektizmi 43 nestandardnojezični sinonimi 27–28
leksik 14, 38, 51, 57, 63–64, 105, 161, 164 netvorbena riječ 106, 131–132, 168
leksik na prijelazu 38-39, 64, 134, 164 netvorbeni antonimi 29, 35, 162
leksik ograničene uporabe 37 neverbalna komunikacija 21–22
leksikalizirana metafora 19 nominacijski frazemi 99
leksikograf 134, 144 normiran jezik 55
leksikografija 15, 134–135, 170 novinarski stil 57
leksikografska definicija 135–136 novotvorenica 38–40, 64, 164
leksikografski članak 135–136, 139
leksikologija 13–15, 95, 104, 134, 161, O
167 obične kratice 128, 133, 169
leksikon 134–135, 137–138, 170 objasnidbeni rječnik 137, 170
lema 136 oblični homonimi 33, 36, 163
lingvistička leksikografija 135 obratni antonimi 30, 35, 162
lingvistička stilistika 54 odmilica 114, 137
lokalizmi 43, 64, 164 odostražni rječnik 139
luzitanizam 72 odrednica 135–137
ojkonim 91, 95, 167
M okamenjena metafora 19
mađarizam 72 okazionalno značenje 17
matronim 89, 95, 167 oksimoron 31
metafora 18-20, 161 onomastik 85, 95, 167
metonimija 20, 161 onomastika 15, 85–86, 95, 167
mocijska tvorba 126, 133, 169 opća enciklopedija 137, 170
mocijski par 126, 133, 169 općejezični antonim 30–31, 35, 162
monosemija 16 općejezični sinonimi 27, 35, 162
morfološka norma 55, 79, 83, 166 općeuporabni leksik 37–38, 138
morfološki dijalektizmi 43 opći leksik 37, 64, 164
morfološki homonimi 33, 36, 163 oronim 91, 95, 167
motivirana riječ 106 ortoepska norma 55, 79
mutacija 111 ortografska norma 55, 79
osnovna riječ 106–108, 111, 121, 132,
N 168–169
nacionalni frazemi 101–102, 104 osnovno značenje 15, 17–20, 56, 61, 64,
nadimak 86–87, 90, 94–95, 167 75, 135, 164
natuknica 53, 134–136, 139–140, osobno ime 86–90, 94–95, 167
142–143 označenik 22–25
nazivlje 58 označitelj 22–25
nazivoslovlje 37, 64, 164 oživljenica 38–39, 64

176 POJMOVNIK ▶
P prilagođenica 73–74, 82, 166
parne imenice 126, 133, 169 priložni frazemi 99, 104
pasivni leksik 38–40, 105, 134 primarni antonimi 29, 35, 162
patronim 89, 95, 167 proizvoljnost 24
pedagoški podstil 59 prošireno značenje 17, 74
perfektivizacija 113, 115 prozni podstil 61
pjesnički podstil 61 prvotno značenje 17, 19
podruštvljeno značenje 17 publicistički stil 56–57, 59, 63–64, 79,
poetizmi 61, 63 164
pokrate 128, 130–131, 133, 169 punoznačne riječi 14–15, 97–98, 104,
polazišna riječ 106, 108, 110, 124, 132, 158
168 punoznačnice 15, 99–100
polifunkcionalan 54
polisemija 16 R
politički podstil 56 raslojenost leksika 15, 38, 164
polonizam 82, 166 razgovorni stil 27, 61–64, 79, 81, 164
polusloženica 111, 122, 131–132, raznokorijenski antonimi 29, 35, 162
168–169 regionalizmi 43, 64, 164
pomodnica 38–39, 64, 164 retorika 54
poslovni podstil 56 rječnik 15–16, 40, 53, 55, 83, 88,
posredno posuđivanje 67–68, 81, 165 134–139, 141–147, 170–171
posuđenica 26, 66–74, 76, 79–80, 82, rječotvorna porodica 107, 131–132,
101–102, 105, 112, 141, 165–166 168
posuđivanje riječi 15, 34, 66, 68 romanizam 72, 82, 166
poštapalice 62–63 rusizam 72, 82, 166
potpuni sinonimi 26, 35, 162
povratnica 39 S
pravi antonimi 29, 35, 162 sadržajni arhaizam 41
pravogovorna norma 55, 79, 83, 166 samostalni antonimi 30–31, 35, 162
pravopisna norma 55, 79, 83, 166 samostalni sinonimi 27, 35, 162
prefiks 30, 43, 80, 108–110, 116–120, semantička analiza 106, 132, 168
131–132, 168–169 semantičke posuđenice 74, 82, 166
prefiksalna tvorba 110, 116–118, semantika 23, 161
131–132, 168–169 sinonim 15, 25–27, 30, 35, 97–98, 162
prefiksalno-sufiksalna tvorba 110, sinonimija 25–26
119–120, 131–132, 168–169 sinonimski niz 26–27
preoblika 106, 108, 119, 132, 168 sinonimski par 26–27, 70
preobrazba 111, 125–126, 131, 133, sintaktička norma 55, 79, 83, 166
168–169 slaganje 110–111, 121–123, 131–133,
prevedeni frazemi 102, 104 168–169
prevedenica 73–74, 82, 166 slavonizmi 43
prezime 76, 85–90, 94–95, 167 slikovni rječnik 140–141
pridjevski frazemi 99, 104 složene kratice 128–130, 133, 169
prijevoj 109, 132, 169 složenica 110–111, 121–122, 132, 169

▶ POJMOVNIK 177
složeno-nesufiksalna tvorba 111, 122, tvorbena porodica 107, 131–132, 168
132, 169 tvorbena raščlamba 108, 132, 169
složeno-sufiksalna tvorba 111, 123–124, tvorbena riječ 106, 168
131, 133, 168–169 tvorbena veza 106–108, 132, 168–169
socijalizirano značenje 17 tvorbena višeznačnost 114
sociolingvistika 67, 81, 165 tvorbeni antonimi 29, 35, 162
spojnik 110–111, 121–124, 132–133, 169 tvorbeni arhaizam 41
srastanje 111, 124–125, 131, 133, tvorbeni dijalektizmi 43
168–169 tvorbeni nastavak 34, 108–111
standardnojezični sinonimi 27–28 tvorbeni predmetak 108–109, 132, 169
stil 53–55, 57–59, 61–62, 64, 164 tvorbeni šav 92, 108, 110, 118, 132,
stilistička norma 55, 79, 83, 166 169
stilistika 54, 64, 164 tvorenica 106–108, 110–113, 115,
strana riječ 26, 40, 63, 65, 74, 81, 143 119–120, 122–124, 132–133, 144,
strogo znanstveni podstil 59 168–169
stručni naziv 37, 64, 137, 164, 170
stupnjeviti antonim 30, 35, 162 U
sufiks 43, 92, 108–115, 119–120, 123, umanjenica 45, 105, 114, 117
131–133, 139, 168–169 usvojenica 73–74, 82, 144, 166
sufiksalna tvorba 110–114, 119, 123, uvećanica 114, 117, 141, 170–171
131–133, 168–169
svevremenski prezent 59 V
verbalna komunikacija 22
Š višejezični rječnik 137–138
štokavizmi 43, 64, 143, 164 višeznačnice 16
vulgarizmi 57, 61, 63, 101–102, 137
T
talijanizam 46, 71–72, 101 Z
termin 37, 59, 63–64, 138, 148, 164, 171 zakonodavno-pravni podstil 56
terminologija 37, 59, 64, 164 zastarjelica 38–39, 64, 164
toponim 86, 93–95, 167 značenjske posuđenice 74, 82, 166
toponomastika 86, 95, 167 značenjski dijalektizmi 43
tuđica 66, 73–74, 82, 166 znanstvena terminologija 58
turcizam 47, 71–72, 82, 166 znanstveni stil 57–59, 63–64, 79, 164
tvorba riječi 15, 34, 105–106, 131–132, znanstveno-popularni podstil 59
139, 168
tvorbena analiza 108, 131–132, 168–169 Ž
tvorbena istoznačnost 112 žargonizmi 61, 63, 102
tvorbena osnova 107–113, 115–116, žurnalistički stil 57
118–121, 123–124, 131–133, 168–169 žurnalizmi 57, 63

179
IZVORI
Popis literature
3. str. – Pajo Kanižaj: Pjesm ica ‒ zbirka 3čave pjesme. Alfa, Zagreb, 2002. (ISBN: 953-
168-016-7)
13. str. – Zvonimir Balog; Sto najzanimanja: što ću biti kad odrastem. Mladost, Zagreb,
1990. (ISBN: 86-05-00562-9)
13. str. – Zvonimir Balog: Dobra – zbirka Veseli zemljopis. Znanje, Zagreb, 1994.
(ISBN: 953-6124-51-3)
30. str. ‒ Tin Ujević: Svakidašnja jadikovka – Antologija hrvatske književnosti. ur. Ma-
tilda Bölcs, Nemzeti Tankönyvkiadó, Budapest, 1998. (ISBN: 978-963-19-0205-1)
31. str. – Vladimir Nazor: Dvoji anđeli – zbirka Intima. St. Kugli, Zagreb, 1915. (ISBN:
-)
41. str. – Matko Šašek Koolade: Kaj ima lima – grupa Tram 11, album Čovječe, Ne
Ljuti Se. Menart Records, Zagreb, 1999.
45. str. – Drago Gervais: Pod Učkun – zbirka Pod Učkun. Izdavački centar Rijeka d.o.o.,
Rijeka, 2004. (ISBN: 978-953-60-6600-1)
46. str. – Matija Antun Reljković: Satir iliti divji čovik (ulomci) ‒ Književnost 2, udžbe-
nik za drugi razred gimnazije (autori Josip Kekez – Vlado Pandžić). Profil, Zagreb,
1996. (ISBN: 953-200-057-7)
47-48. str. – Legenda o sv. Iliji iz Mohača – zbirka Na’vo mlado ljeto… godišnji običa-
ji Hrvata u Mađarskoj. ur. Đuro Franković, Sümegi Nyomda Kft., Sümeg, 1999.
(ISBN: 963-550-297-4)
48-49. str. – Legenda iz Potonje – zbirka Na’vo mlado ljeto... godišnji običaji Hrvata u
Mađarskoj. ur. Đuro Franković, Sümegi Nyomda Kft., Sümeg, 1999. (ISBN: 963-
550-297-4)
49-50. str. – Narodna pripovijetka iz Gare – Narodopis, Čitanka za učenike od 1. do
4. razreda osnovne škole. ur. Đuro Franković, Croatica, Budimpešta, 2001. (ISBN:
978-963-9314-27-7)
51. str. – Narodna pjesma iz Hrvatskih Šica u Gradišću ‒ Narodopis, Čitanka za uče-
nike od 1. do 4. razreda osnovna škole. ur. Đuro Franković, Croatica, Budimpešta,
2001. (ISBN: 978-963-9314-27-7)
52. str. – Narodna pripovijetka iz Serdahela – Narodopis, Čitanka za učenike od 1. do
4. razreda osnovne škole. ur. Đuro Franković, Croatica, Budimpešta, 2001. (ISBN:
978-963-9314-27-7)
56. str. – Denis Njari: Izvještaj s natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ. Hrvatistika,
god. 4., br. 3., Osijek, 2009.
58. str. – Dubravko Jelčić: Povijest hrvatske književnosti. Naklada Pavičić, Zagreb,
1997. (ISBN: 953-6308-09-6)

180 IZVORI ▶
59-60. str. – Arsen Dedić: Ne daj se, Ines – zbirka Brod u boci. Znanje, Zagreb, 1982.
(ISBN: 978-953-5902-20-1)
60. str. – Pavao Pavličić: Menza – zbirka Kruh i mast. Ex Libris, Zagreb, 2003. (ISBN:
953-6310-18-X)
60-61. str. – Miro Gavran: Veliki zavodnik – zbirka Šaljivi komadi. Hrvatski centar ITI,
Zagreb, 1996. (ISBN: 953-6343-05-3)
61-62. str. – Silvija Šesto Stipaničić: Debela. Školska knjiga, Zagreb, 2002. (ISBN: 953-
0-60175-1)
87. str. – Darko Macan: Knjige lažu. Znanje, Zagreb, 1997. (ISBN: 953-6473-92-5)
134. str. – Marko Samardžija – Ante Selak: Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti.
Pergamena, Zagreb, 2001. (ISBN: 953-6576-12-0)
135., 136. str. – Rječnik hrvatskoga jezika. ur. Jure Šonje, Leksikografski zavod Miro-
slav Krleža, Školska knjiga, Zagreb, 2000. (ISBN: 953-6036-64-9)
135. str. – Bratoljub Klaić: Rječnik stranih rječi. Nakladni zavod Matice hrvatske, Za-
greb, 1989. (ISBN: 978-953-0409-35-4)
139. str. – Hrvatski enciklopedijski rječnik. ur. prof. dr. Vladimir Anić et al, Novi liber,
Zagreb, 2003. (ISBN: 953-6045-21-4)
139. str. – https://borna12.gitlab.io/odostraznji-mz/
Popis ilustracija
Ilustracije
Zoltán Jécsai (4., 12., 19., 22., 62., 87. str.)
Fotografije
Gábor Győrvári (127. str.)
Wikipedia
commons.wikimedia.org (16. str. – Nacionalna galerija, Prag; 77., 93., 142., 143., 144.,
146., 148. str.); it.wikipedia.org (22. str.); hr.wikipedia.org (143. str.)
Shutterstock
KKulikov (32. str.); mpaulinal (56. str.); Artseen (66. str.); Chris Jenner (69. str.);
rook76 (78. str.); Olga Popova (78. str.); spatuletail (78. str.); bez autorskih prava
(3., 10., 14., 16., 18., 20., 21., 23., 24., 25., 29., 31., 32., 39., 45., 53., 56., 60., 65., 67.,
70., 72., 75., 77., 80., 90., 92., 96., 97., 100., 102., 105., 107., 109., 112., 113., 116.,
119., 121., 123., 124., 131., 135., 140., 152. str.)

181
SADRŽAJ
PONOVIMO ZNANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Sintaksa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Gramatičko ustrojstvo rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Rečenice po sastavu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Složena rečenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
LEKSIKOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Uvod u leksikologiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Jednoznačnost i višeznačnost riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Jezični znak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
ZNAČENJE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Sinonimi i sinonimija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Vrste sinonima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Antonimi i antonimija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Vrste antonima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Homonimi i homonimija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Vrste homonima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Ponavljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
RASLOJENOST LEKSIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Vremenska raslojenost leksika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Područna raslojenost leksika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Dijalektizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Funkcionalna raslojenost leksika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Funkcionalni stilovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Ponavljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
POSUĐENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Jezično posuđivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Vrste posuđivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Proces posuđivanja riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
Vrste posuđenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Eponimi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
Leksička norma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Ponavljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

182 SADRŽAJ ▶
ONOMASTIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Imena ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Antroponimi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
Prezimena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Imena mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
Ponavljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
FRAZEOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Frazemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Značajke frazema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Vrste frazema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
Usporedba hrvatskih i mađarskih frazema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Ponavljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
TVORBA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

Uvod u tvorbu riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
Tvorbena analiza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
Tvorbeni načini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
Sufiksalna tvorba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
Imenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Pridjevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
Glagoli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
Prefiksalna tvorba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
Imenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Pridjevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Glagoli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
Prefiksalno-sufiksalna tvorba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
Imenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
Pridjevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
Glagoli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
Slaganje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
Složeno-sufiksalna tvorba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Srastanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
Preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
Mocijska tvorba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
Kratice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Ponavljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

▶ SADRŽAJ 183
LEKSIKOGRAFIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
Pisanje rječnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
Leksikografski članak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Vrste rječnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
Hrvatski rječnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
Hrvatsko-mađarski rječnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
POVIJEST JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

Hrvatski jezik u 20. stoljeću do 1945. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
Hrvatski jezik u 20. stoljeću od 1945. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
PONAVLJANJE GRADIVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152

Ponavljanje gradiva 9. razreda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
Ponavljanje gradiva 10. razreda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
POJMOVNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
IZVORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
Popis literature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
Popis ilustracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180

Oktatási Hivatal • 1055 Budapest, Szalay utca 10–14.
Telefon: (+36-1) 374-2100 • E-mail: tankonyv@oh.gov.hu
A kiadásért felel: Brassói Sándor mb. elnök

Raktári szám: OH-NHR-NYE12T
Tankönyvkiadási osztályvezető: Horváth Zoltán Ákos
Műszaki szerkesztő: Marcsek Ildikó
Grafikai szerkesztő: Görög Istvánné
Nyomdai előkészítés: Kovács Ferencné
Terjedelem: 16,45 (A/5) ív
Tömeg: 320 gramm
1. kiadás, 2021
Gyártás: Könyvtárellátó Nonprofit Kft.

Nyomta és kötötte az Alföldi Nyomda Zrt., Debrecen
Felelős vezető: György Géza vezérigazgató
A nyomdai megrendelés törzsszáma:
OH_NHR_NYE12T_Gramatika_12_TK_p1-2-184_20210426.indd 184 2021. 04. 26. 14:36:51

OH-NHR-NYE12T Teljes

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

OH-NHR-NYE12T Teljes

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Janja Živković-Mandić

OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 1 2021. 04. 19. 12:06

A tankönyv megfelel az 51/2012. (XII. 21.) számú EMMI-rendelet 10.4. mellékletének,

Stručni suradnici Ministarstva nacionalnih resursa: Gergics Miklósné, István Varga

Autor: Janja Živković-Mandić

Recenzetnica: Mirjana Karagity

Ilustracije: Zoltán Jécsai

Odgovorna urednica: Aleksandra Kovač

© Oktatási Hivatal, 2021

Ez a tankönyv a Széchenyi 2020 Emberi Erőforrás Fejlesztési

OH_NHR_NYE12T_Gramatika_12_TK_p1-2-184_20210426.indd 2 2021. 04. 26. 14:36:30

crvenkape čudan pjesmur

(zerdav – hermelin, životinja skupocjenog

Od kojih norma hrvatskoga standardnog jezika odstupa pjesnik?

OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 3 2021. 04. 19. 12:06

Sigurno pamtite kako smo

Rečenicom Gle, pazi ovo!

OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 4 2021. 04. 19. 12:06

Prisjetite se sada i gramatičkog ustrojstva rečenice! Što je temelj rečeničnoga ustrojstva?

Riječi malog kraljevića motale su mi se po glavi.

Imao sam laganu groznicu zbog žeđi.

Satima smo hodali bez riječi.

Spusti se noć. Zvijezde se stanu paliti.

Saharski zdenci su obične jame izdubene u pijesku.

Prisjetimo se i vrsta predikata!

Vrste predikata Primjer Definicija Način izricanja

OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 5 2021. 04. 19. 12:06

Razmislite! Koga ili što imenuju podcrtani rečenični dijelovi?

U sljedećim rečenicama podcrtani su objekti. Razmislite što znate o njima!

OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 6 2021. 04. 19. 12:06

I voljela bih šumor vjetra u žitu.

Ako, primjerice, dolaziš u četiri sata poslije podne,

Pripitomljena lisica tiho je zaplakala od sreće.

Zatim obriše čelo rupčićem s crvenim kvadratima.

Planet se iz godine u godinu sve brže okreće...

Vjerojatno ste uočili da se radi o priložnim oznakama. Priložna (adverbna) je oznaka

Vrsta priložne oznake Pitanja na koja odgovara Primjer

OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 7 2021. 04. 19. 12:06

Uz pomoć sljedećeg prikaza ponovite što znate o samostalnim rečeničnim dijelovima!

SROČNI ATRIBUT NESROČNI ATRIBUT

pridjevni brojevni imenski

mali kraljević pripaljivač svjetiljki

Razmislite! Koji je još samostalni rečenični dio?

U gore navedenoj rečenici podcrtane riječi su apozicije. Apozicija je nesamostalni reče-

baka – N. jd. ž.r. Ana – N. jd. ž.r.

OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 8 2021. 04. 19. 12:06

neproširene nezavisno složene zavisno složene

jednostave REČENICE složene

proširena rečenični niz

Rečenica u kojoj se osnovno rečenično ustrojstvo (predikat, subjekt, objekt, priložna

Prisjetite se na koliko načina se mogu sklopiti složene rečenice!

Ja ti nisam želio ništa nažao, ali ti si htjela da te pripitomim.

OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 9 2021. 04. 19. 12:06

Jednostavne rečenice koje se sklapaju u novu, složenu rečenicu nazivaju se ishodišne

Prisjetimo se svih vrsta nezavisno složenih rečenica!

Vrsta Veznici Značenje Primjeri

Usporedite sljedeće rečenice i otkrijte na koji su način složene!

Na njemu je živio stari Gospodin koji je pisao goleme knjige.

OH-NHR-NYI12T_Gramatika–12_1_184korr0414.indd 10 2021. 04. 19. 12:06

Zavisno složene rečenice nastaju uvrštavanjem jedne rečenice u gramatičko ustrojstvo

ZAVISNO SLOŽENE REČENICE

Ponovimo sve vrste zavisno složenih rečenica!

Vrste Podvrste Veznici Primjer