1.

Gubljenje socialnih vještina mladih

2. Podizanje svijesti o mentalnom zdravlju

1. Problem je u tome da naši vršnjaci više ne znaju pričati jedni s drugima. Svakodnevno
postepeno gubimo društvene vještine jer nam je lakše osloniti se na poruke. Preko kojih
možemo dobiti samo informaciju. A komunikacija uživo je ono pravo gdje uz informaciju
dobivamo i gestikulacije i cjelokupni govor tijela uz koji možemo dobiti bolju komunikaciju.
Problem nam se predstavio kada je tim sjedio na kavi i svi po redu smo blenuli i nismo znali
što reći i ta situacija nam je bila izrazito neugodna. Smeta nas to što gubimo socijalne
vještine koje su nam ključne za naš daljnje životne odnosne. Više ne obraćamo pozornost na
govor tijela i razgovori su postali kako bi to rekli „suhi“. Ne možemo držati kontakt očima i
nismo se sposobni koncentrirati na ono što nam sugovornik govori.
2. Smatramo da je mentalno zdravlje nešto o čemu se vrlo malo govori dok ne dođe do
nekakvog većeg problema. Kod nas je to velika tabu tema iz nepoznatog razloga ,a kad bi se o
tome zapravo trebalo najviše pričati i poduzeti nešto u vezi s tim. Cijelo vrijeme smo izloženi
pritisku zbog škole i isto tako i interneta koji dolazi na pritisak škole i roditelja. Danas bi se to
smatralo normalnom situacijom ali bi trebali rutinski razgovarati sa profesionalnom osobom
koja nam može pomoći s našim pritiskom.

1. Rješenje ovog problema bile bi organizirane skupove na kojima bi mladi međusobno pričali kroz
razne vježbe i obnavljali bi svoje socijalne vještine.
2.
3. U današnjem svijetu sve više nas bira razgovor preko poruka umjesto razgovora uživo ili čak
razgovora preko poziva. Iz jednostavnog razloga lakoće. Ali ne primjećujemo kako se to sve
odražava u svakodnevnim ljudskim interakcijama. Gubimo razne esencijalne socijalne vještine
kao što su kontakt očima i aktivno slušanje sugovornika. Ne shvaćamo koliko više informacija
dobivamo kroz komunikaciju uživo kao što je govor tijela i ton glasa. Problem nam se predstavio
kad smo sjedili na kavi poslije škole i u jednom trenutku nismo znali što reći i bila je to vrlo
neugodna situacija. A nakon nekog vremena smo svi uzeli mobitele u ruke i šutjeli.