RAČUNOVODSTVO

BUBALICA
Skripta za bubanje po natuknicama

Verzija: 1.02.

ID: 20902
Bok!
Drago nam je što si odabrao SKRIPTARNICU za pronalazak materijala koji će ti pomoći u učenju.

Što je SKRIPTARNICA?
Skriptarnica je projekt Štreberaj tima i Žute kopiraone, a nastala je u želji da ti olakšamo studiranje.
Sve skripte možeš pogledati na stranici www.referada.hr, a kupiti u SKRIPTARNICI, odnosno u Žutoj
kopiraoni.

Kad se mali studenti slože… sve se može, sve se može

Ideja projekta je zajedničkim snagama napraviti što bolje materijale. Ako pronađeš nešto što je krivo u
skripti ili jednostavno želiš dati neku sugestiju, rado ćemo te poslušati. Pošalji nam mail na
skriptarnica@referada.hr

Updateamo materijale, zato pazi na verziju!

Sve sugestije i prijedloge pokušavamo što brže uvažiti. Na www.referada.hr i našoj facebook grupi
EFZG SUPPORT by Štreberaj možeš pratiti što se događa i uvijek biti u toku s najnovijim materijalima.
Na naslovnici ti piše koju verziju skripte imaš u rukama (npr. Verzija: 1.03).

Žuta is the place to be!

U Žutoj kopiraoni uvijek ćeš pronaći najnovije verzije naših skripti, pitalica i primjera ispita!

Tko je napisao skripte?

Skripte koje nađeš kod nas nisu nužno naše autorsko djelo. To su razne skripte koje nam studenti
donesu. Mi smo odabrali one najbolje i malo ih uredili tako da ti je ljepše ponavljati iz njih. U
Štreberaju uvijek preporučamo učenje iz knjige! Skripte su tu da ti pomognu ponoviti gradivo.

Koje skripte smo pisali mi?

Naši edukatori rade skripte iz kolegija za koje držimo instrukcije. Sve takve skripte u nazivu imaju
Štreberaj.

Želimo ti puno sreće s učenjem!

1
 1. POJAM I ULOGA RAČUNOVODSTVA
RAČUNOVODSTVO JE NAJZNAČAJNIJI IZVOR INFORMACIJA O PODUZEĆU (language of
business)
 zaokruženi sistem evidencije u kojemu se na poseban način planiraju, evidentiraju,
kontroliraju i analiziraju stanja i kretanja sredstava i poslova u poduzeću te na osnovu toga
sastavljaju računovodstveni (financijski) izvještaji.
 vještina bilježenja, razvrstavanja i skraćenog prikazivanja u novčanim jedinicama izraženih
poslovnih transakcija te interpretiranje iz toga proizašlih rezultata
 uslužna funkcija koja prikuplja, obrađuje i prezentira računovodstvene informacije o
poslovanju poduzeća i o zainteresiranim korisnicima.

VRSTE RAČUNOVODSTVA:
 poslovno računovodstvo (računovodstvo poslovnog sustava, mikroračunovodstvo)
 društveno računovodstvo (nacionalno računovodstvo, makroračunovodstvo).

TRADICIONALNA STRUKTURA RAČUNOVODSTVA:

1. Računovodstveno planiranje
2. Knjigovodstvo
3. Računovodstvena kontrola
4. Računovodstvena analiza
5. Računovodstveno informiranje

1. RAČUNOVODSTVENO PLANIRANJE
 predviđanje budućih događaja na temelju podataka o proteklom poslovanju i očekivanih
događaja
 smanjuje neizvjesnost poslovanja u budućnosti
 vrste planova: fleksibilni plan, master plan
 rezultat planiranja: različiti predračuni, pretkalkulacije, planski financijski izvještaji...

2. KNJIGOVODSTVO
 najznačajniji evidencijski dio računovodstva
 orijentirano na prošlost, bilježi samo nastale poslovne događaje
Uvjeti da bi poslovni događaj bio predmetom knjigovodstvene evidencije:
1. poslovni događaj je nastao
2. može se vrijednosno izraziti
3. mijenja postojeće stanje (aktive, pasive, prihoda ili rashoda)
4. postoji dokument – dokaz o nastaloj transakciji
Metoda evidencije = metoda dvojnog knjigovodstva.
Rezultat: knjigovodstveni obračuni, kalkulacije, financijski izvještaji.

2
 3. RAČUNOVODSTVENA KONTROLA
 skup svih postupaka usmjerenih ka kontroli cjelokupnog poslovanja (kontrola, revizija,
inspekcija)
 cilj: otkrivanje i otklanjanje nepravilnosti u poslovanju i poslovnim evidencijama
 računovodstvena kontrola usmjerena na sve faze obrade (ulaz, obrada, izlaz)
 utvrđuje odstupanja planirano-ostvareno (predračuni-obračuni).

4. RAČUNOVODSTVENA ANALIZA
 značajan dio ukupne analize poslovanja
 proučava podatke iz računovodstvenih predračuna i računovodstvenih obračuna (planirano-
ostvareno: uzroci i posljedice)
 usmjerena na analizu financijskih izvještaja
 daje prijedloge za poboljšanje poslovanja.

5. RAČUNOVODSTVENO INFORMIRANJE
 prezentira korisnicima informacije iz prethodnih dijelova računovodstva
 korisnici mogu biti interni i eksterni
 vrste informiranja:
1) prema opsegu – sistematizirane, detaljne
2) prema vremenu – povremene, svakodnevne
3) prema izgledu – unificirane, interno kreirane

 forma prezentiranje – računovodstveni (financijski) izvještaj

 izvještaji za interne korisnike su nestandardizirani, detaljni su (analitički), odnose se samo na
segment ili na cjelinu poslovanje, pored stvarnih često sadrže i planirane veličine, sastavljaju
se svakodnevno ili periodično
 izvještaji za eksterne korisnike su propisani zakonom, sintetizirani su, globalni i usmjereni na
cjelokupno poslovanje, sadrže samo stvarne podatke.

FUNKCIONALNA STRUKTURA RAČUNOVODSTVA:

RAČUNOVODSTVO

FINANCIJSKO TROŠKOVNO UPRAVLJAČKO

3
FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO
 orijentirano vanjskim korisnicima
 prikazuje cjelinu poslovanja – sintetizirane financijske informacije
 finalni proizvod: temeljni financijski izvještaji, porezna bilanca, statistički izvještaji.

TROŠKOVNO RAČUNOVODSTVO
 interno orijentirano računovodstvo
 prati troškove po prirodnim vrstama, mjestima i nosiocima troškova (obračuni proizvodnje
npr.)
 planiranje i kontrola troškova

UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO
 orijentirano na planiranje i kontrolu poslovnih aktivnosti
 rezultat: planovi, proračuni, posebni izvještaji za potrebe kontrole poslovanja

RAČUNOVODSTVENI PROCES:

ulaz prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima

↓ ↓
klasificiranje poslovnih događaja
↓
obrada evidentiranje u poslovnim knjigama
↓
↓ sastavljanje probne knjige
↓
izlaz sastavljanje financijskih izvještaja

4
 2. TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI
BILANCA

AKTIVA PASIVA
imovina Kapital
Imovina
Obveze

 Lat. „bi lanx“ = vaga s dvije zdjelice; franc. „bil an“ = godišnji račun
 „Sistematizirani prikaz imovine, obveza i kapitala na određeni dan“

 Prikazuje s kojom imovinom poduzeće raspolaže i odakle ju je nabavilo

 Ukazuje na financijski položaj poduzeća
 (aktiva) Imovina = Izvori imovine (pasiva)

IMOVINA (AKTIVA)
 Resurs pod kontrolom poduzeća
 Proizlazi iz prošlih događaja
 Od nje se očekuje buduća ekonomska korist
Osnovni uvjeti koje određeni resurs mora zadovoljiti da bi bio prikazan u bilanci kao imovina:
 da je u vlasništvu poduzeća
 da ima mjerljivu vrijednost
 da se od resursa može očekivati buduća ekonomska vrijednost (buduća ekonomska

PODJELA IMOVINE:
 Pojavni oblik: materijalna i nematerijalna (patenti, licence...)
 Funkcionalnost: (unovčivost): dugotrajna (duže od godine dana ili jednog ciklusa poslovanja) i
kratkotrajna (kraće od godine dana ili jednog ciklusa poslovanja)

IMOVINA: 1) DUGOTRAJNA
a) nematerijalna
b) materijalna
c) financijska
d) potraživanja
2) KRATKOTRAJNA
a) zalihe
b) potraživanja

5
 c) financijska imovina
d) novac

DUGOTRAJNA IMOVINA
1. NEMATERIJALNA

 nema fizički pojavni oblik

 osnivački izdaci, izdaci za razvoj, patenti, licence, koncesije, franšize, softver (ako je zaseban
dio), goodwill (ako platiš 1000, a vrijedi 800, goodwill je 200 – „dobro ime“), ostala prava
 nematerijalna imovina u pripremi, dani predujmovi
2. MATERIJALNA

 ima fizički pojavni oblik

 prirodna bogatstva (zemljišta, šume), građevinski objekti, postrojenja, oprema, alati,
pogonski i uredski namještaj, transportna sredstva, knjige, slike, djela likovnih umjetnika,
stambene zgrade i stanovi, višegodišnji nasadi i osnovna stada
 materijalna imovina u pripremi, dani predujmovi
3. FINANCIJSKA
 ulaganje u vrijednosne papire (dionice, obveznice...), otkupljene vlastite dionice, udjeli u
povezanim poduzećima, dani zajmovi i krediti, dani depoziti i jamčevine
4. DUGOROČNA POTRAŽIVANJA

 potraživanja po osnovi prodaje na kredit i ostala dugoročna potraživanja

KRATKOTRAJNA IMOVINA
1. ZALIHE
 sirovine i materijali, rezervni dijelovi, sitan inventar, ambalaža, auto-gume, proizvodnja u
toku (zalihe nedovršene proizvodnje), gotovi proizvodi, trgovačka roba, dani predujmovi za
zalihe
2. KRATKOROČNA POTRAŽIVANJA
 potraživanja od kupaca, potraživanja od zaposlenih, potraživanja za dividende i udjele u
dobiti, potraživanja od kamata, potraživanja od države
3. FINANCIJSKA IMOVINA
 dani zajmovi i krediti, dani depoziti i jamčevine, vrijednosni papiri (mjenice, čekovi,
komercijalni zapisi, dionice...), poslovni udjeli i dionice povezanih društava
4. NOVAC
 novac u banci – žiro račun, izdvojena novčana sredstva za akreditive, izdvojena novčana
sredstva za investicije – kunski i devizni račun
 novac u blagajni – glavna blagajna, blagajna prodavaonica, devizna blagajna...)

6
IZVORI IMOVINE (PASIVA)
Izvori imovine predstavljaju pravne i fizičke osobe od kojih poduzeće nabavlja svoje resurse.
Podjela:

 Prema vlasništvu: vlastiti i tuđi

 Prema ročnosti: kratkoročni, dugoročni, trajni
Računovodstvo bilježi imovinsko-pravne odnose prema izvorima imovine – obveze (dugovi, kapital).
OBVEZE

 Postojeći dugovi proizašli iz prošlih događaja

 Uzrokuju odljev resursa (podmirenje obveze)
 Podjela:
- kratkoročne – kraće od jedne godine, obveze prema dobavljačima, obveze za primitak
kratkoročnih kredita, obveze za izdane vrijednosne papire (komercijalni zapisi), obveze za
poreze, obveze prema zaposlenim (plaće)
- dugoročne – duže od godine dana, obveze za izdane vrijednosne papire (obveznice), obveze
za primljene dugoročne kredite...

 Način podmirenja obveza:

a) isplata sa žiro-računa
b) ustupanje imovine
c) zamjena jedne obveze za drugu
d) transformacija obveze u kapital (trajnu obvezu)

KAPITAL
 Dio imovine koji pripada vlasnicima poduzeća
 Ostatak imovine nakon podmirenja obveza
 Trajna obveza prema vlasnicima poduzeća
 Dva osnovna dijela: uloženi kapital + zarađeni kapital
Stavke kapitala su:
a) uloženi kapital (dionički kapital)
b) premija na emitirane dionice
c) zadržana dobit ili preneseni gubitak
d) neto dobit ili gubitak (dobit/gubitak tekuće godine)
e) rezerve (zakonske rezerve, statutarne rezerve, revalorizacijske1 rezerve...)

OSNOVNA RAČUNOVODSTVENA JEDNADŽBA:

IMOVINA = KAPITAL + OBVEZE
AKTIVA = PASIVA

1
revalorizacija je povećanje vrijednosti imovine

7
KAPITAL = IMOVINA – OBVEZE
OBVEZE = IMOVINA – KAPITAL

PRAVILA SASTAVLJANJA BILANCE: AKTIVA PASIVA

 formalni izgled Funkcionalnost Namjena

a) dvostrani pregled (A|P) Likvidnost Ročnost
b) stepenasti pregled (A/P)
 struktura opadajuća opadajuća
rastuća rastuća

rastuća likvidnost, opadajuća ročnost (EU) opadajuća likvidnost, rastuća ročnost (SAD)

AKTIVA PASIVA AKTIVA PASIVA

Dugotrajna imov. Kratkotrajna im.
nematerijalna Kapital novac Kratkoročne obveze
materijalna financijska
financijska Dugoročne obveze potraživanja Dugoročne obveze
potraživanja zalihe
Kratkotrajna im. Kratkoročne obveze Dugotrajna imov. Kapital
zalihe potraživanja
potraživanja financijska
financijska materijalna
novac nematerijalna

VRSTE BILANCI:
 Prema vremenu sastavljanja:
a) planske (proračunske, prethodne)
b) stvarne (obračunske, naknadne) – za vanjske korisnike
 Prema cilju (razlogu) sastavljanja:
a) početna
b) zaključna
a) probna = bruto – nije temeljni izvještaj
b) fuzijska
c) diobena
d) konsolidirana
e) zbrojna
f) sanacijska
g) stečajna
h) likvidacijska

8
 3. OBILJEŽJA DVOSTAVNOG (DVOJNOG)
KNJIGOVODSTVA
SISTEMSKA CJELOVITOST
 sustavnost (sistematičnost) evidentiranja poslovnih promjena (određeni poslovni događaj bilježi
se uvijek na isti način na određenim kontima).
 cjelovitost evidencije (izvan evidencijskog obuhvata ne ostaje nijedan poslovni događaj koji ima
odraza na poslovanje promatranog subjekta).
 načelo raščlanjivanja ili individualiziranja promjena odnosi se na raščlanjivanje ukupnog
poslovnog procesa po različitim osnovama:
a) raščlanjivanje ukupnog procesa na pojedine faze ili na organizacijske jedinice u kojima se
proces poslovanja odvija
b) raščlanjivanje prema vremenu odvijanja poslovnog procesa
 načelo grupiranja ili sistematiziranja promjena svojevrsna je nadopuna načela raščlanjivanja
 istovrsni poslovni događaji se grupiraju, po različitim osnovama, sumiraju s ostalim poslovnim
događajima kako bi se dobila informacija o poslovanju cjeline.

KRONOLOŠKA EVODENCIJA
 poslovni događaji bilježe se redoslijedom njihovog nastajanja što osigurava uvid u kronologiju
poslovanja subjekata
 u knjigovodstvenoj evidenciji se primjenjuje posebni (skraćeni) način bilježenja već nastalih
poslovnih promjena.

KVANTITATIVNI VRIJEDNOSNI IZRAZ

 svaki poslovni događaj koji je predmet knjigovodstvene evidencije mora imati vrijednosni izraz, tj.
moguće ga je prikazati u monetarnom iznosu. To je svođenje različitih poslovnih događaja na
zajednički nazivnik što dalje omogućuje njihovo sumiranje i zbirno iskazivanje

NAČELO DOKUMENTIRANOSTI
 evidencija se provodi na temelju uredno sastavljenih i od ovlaštenih osoba potpisanih i
prekontroliranih isprava (dokumenata) koji dokazuju nastanak poslovne promjene.

NAČELO FORMALNOSTI
 tumači se dvojako: formalnost u smislu „pravila struke“ ili formalnost u smislu evidencije na
zakonom propisani način
 formalnost knjigovodstvene evidencije je najčešće kombinacija navedenih elemenata, s tim da je
ponekad dana prednost zakonskim propisima u odnosu na „pravila struke“ ili obrnuto.

9
PRAVILA EVIDENCIJE U SUSTAVU DVOJNOG KNJIGOVODSTVA
 svaka poslovna promjena istovremeno se i u istom iznosu evidentira na dugovnoj strani jednog
(ili više) konta i na potražnoj strani jednog (ili više) konta
 riječ je o dvostrukom promatranju ekonomskih kategorija jer se svaka poslovna promjena
odražava na najmanje dva konta sa suprotnim značenjima (jedan konto „duguje“, drugi konto
„potražuje“).

KONTO
 konto je nositelj podataka koji omogućuje pojedinačno praćenje stanja i promjena ekonomskih
kategorija koje su predmet računovodstvenog obuhvaćanja
 konto sadrži:
a) naziv pozicije (imovine, izvora imovine ili procesa koji se evidentira)
b) broj konta (šifru)
c) datum nastanka poslovne promjene
d) dokument na osnovu kojeg je evidentirana promjena
e) kratak opis promjena
f) vrijednosni iskaz promjene

broj konta -----

naziv konta -----
datum dokument - opis poslovnog vrijednost
isprava događaja
duguje potražuje saldo

duguje potražuje
plus minus
povećanje smanjenje
zaduženje priznanje
ulaz izlaz
kreiranje odobrenje
dobit kredit

10
BILANČNE POSLOVNE PROMJENE
Svi bilančni poslovni događaji mogu se sumirati u tipične poslovne događaje koji izražavaju četiri
vrste bilančnih poslovnih promjena – kategorizacija njemačkog teoretičara Papea

1. KONCENTRIČNO KRETANJE
 povećanje aktive uz istovremeno smanjenje aktive za isti iznos
 promjene u strukturi aktive dok pasiva ostaje nepromijenjena
 samo kvalitativna promjena – mijenja se struktura imovine dok se ukupna suma bilance ne
mijenja

2. PERIFERNO KRETANJE
 povećanje pasive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos
 promjene u strukturi pasive dok aktiva ostaje nepromijenjena
 samo kvalitativna promjena – mijenja se struktura izvora imovine dok se ukupna suma bilance ne
mijenja

3. CENTRIPETALNO KRETANJE
 povećanje aktive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos
 došlo je do kvalitativnih i kvantitativnih promjena u bilanci
 promijenjena je struktura aktive i pasive i povećan je zbir bilanci

4. CENTRIFUGALNO KRETANJE
 smanjenje aktive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos
 došlo je do kvalitativnih i kvantitativnih promjena u bilanci
 promijenjena je struktura aktive i pasive i smanjen je zbir bilance

11
 4. POSLOVNE KNJIGE
POSLOVNE KNJIGE
 evidencije u koje unosimo podatke o nastalim poslovnim događajima, kako kronološki, tako i
sustavno
 skup evidencija koje trgovačko društvo vodi da bi osiguralo potrebne podatke o svom poslovanju.

OBLIK POSLOVNIH KNJIGA

 ovisi o tehnici unosa podataka poslovnih promjena
 kod ručne i poluautomatizirane obrade podataka poslovne knjige vode se u obliku slobodnih
listova (kartoteka) ili uvezanih listova (oblik knjige)
 ako se poslovne knjige vode pomoću elektroničkog računala podaci se unose na odgovarajuće
nositelje

OBILJEŽJA POSLOVNIH KNJIGA

 poslovne knjige vode se sukladno načelima sustava dvojnog knjigovodstva
 poslovne knjige se vode i zaključuju za poslovnu godinu, koja je jednaka kalendarskoj godini
 neovisno o tehnici unosa poslovnih promjena, poslovne knjige moraju biti utemeljene na načelu
nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju
 naknadna ispravka unesenog podatka provodi se kao nova knjigovodstvena stavka tako da bude
vidljiv učinak promjene iz razlike novog, prethodnog podatka

ZAHTJEVI UNOSA
 unos podataka u poslovne knjige organizira se i obavlja tako da osigurava (članak 9 ZOR-a)
 zahtjeve kontrole unosa podataka
 ispravnost unesenih podataka
 čuvanje podataka
 mogućnost uporabe podataka
 mogućnosti dobivanja uvida u promet i stanje konta glavne knjige
 mogućnost uvoda u kronologiju obavljenog unosa u poslovne knjige

PODJELA POSLOVNIH KNJIGA

1) TEMELJNE KNJIGE
a. Glavna knjiga
b. Dnevnik

2) POMOĆNE KNJIGE
a. Analitičke evidencije
b. Ostale pomoćne knjige

12
1) TEMELJNE KNJIGE:
a) GLAVNA KNJIGA
 osnovna poslovna knjiga u koju se sustavno i kronološki upisuju poslovni događaji na imovini,
obvezama, kapitalu, prihodima, rashodima i financijskom rezultatu
 skup konta koji su u glavnoj knjizi razvrstani određenim redoslijedom koji određuje kontni plan
 nastaje raščlanjivanjem bilance na sastavne dijelove (za pozicije imovine i izvora imovine)
 konta rashoda i prihoda otvaraju se na temelju knjigovodstvene isprave i poslovnoj promjeni
b) DNEVNIK
 osnovna poslovna knjiga u koju se kronološkim redoslijedom evidentiraju svi knjigovodstveni
poslovni događaji (dnevnik je kronološka evidencija)
 upotreba dnevnika pomaže u otkrivanju pogrešaka (kontrolna funkcija dnevnika
 dnevnik sadrži sve informacije o jednom poslovnom događaju na jednom mjestu – duguje i
potražuje za dane poslovne događaje – bilježi se zajedno
 način unosa podataka:
 prijenosna metoda – upis poslovnih promjena u dnevnik nakon čega se te iste zabilješke prenose
u glavnu knjigu
 kopirna metoda – istodobno knjiženje u dnevnik i u glavnu knjigu
 računalna obrada podataka – glavna knjiga i dnevnik su datoteke (unos se obavlja samo jednom,
a dalje se programskim naredbama prenosi u ostale evidencije)

VRIJEDNOST TRANSAKCIJA ZABILJEŽENIH U GLAVNOJ KNJIZI = VRIJEDNOST TRANSAKCIJA

ZABILJEŽENIH U DNEVNIKU

2) POMOĆNE KNJIGE – dopuna glavnoj knjizi, razrada podataka.

1. ANALITIČKA EVIDENCIJA SIROVINA I MATERIJALA – MATERIJALNO KNJIGOVODSTVO
2. ANALITIČKA EVIDENCIJA ZALIHA GOTOVIH PROIZVODA
3. ANALITIČKA EVIDENCIJA ZALIHA TRGOVAČKE ROBE – ROBNO KNIGOVODSTVO
4. ANALITIČKA EVIDENCIJA KUPACA – SALDA KONTI KUPACA
5. ANALITIČKA EVIDENCIJA DUGOTRAJNE IMOVINE
6. ANALITIČKA EVIDENCIJA PLAĆA
7. KNJIGA BLAGAJNE
8. KNJIGA DUGOTRAJNE IMOVINE – INVENTARA

13
 5. DUGOTRAJNA IMOVINA
OBILJEŽJA DUGOTRAJNE IMOVINE:
 stalnost pojavnog oblika – to je imovina koja zadržava isti pojavni oblik kroz duže razdoblje (duže
od 1. god.)
 dugotrajna imovina nije namijenjena prodaji već se koristi u poslovnom procesu
 ne troši se jednokratno, u jednom proizvodnom ciklusu, već se ista u nepromijenjenom obliku
unosi u više proizvodnih ciklusa
 zbog specifičnosti trošenja podliježe obračunu amortizacije.

OBILJEŽJA I VRSTE NEMATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE

 nematerijalna dugotrajna imovina je neopipljiva
 najčešće su to razna prava ili unaprijed plaćeni troškovi iz kojih će poduzeće ostvariti određenu
ekonomsku korist
 otežana je prenosivost te imovine
 nemogućnost njene pojedinačne prodaje zbog visoke povezanosti te imovine s cjelinom
poslovanja poduzeća (npr. osnivački izdaci, goodwill)
VRSTE:
a. osnivački izdaci
b. izdaci za istraživanje i razvoj
c. patenti, licence, koncesije, zaštitni znaci
d. goodwill

OSNIVAČKI IZDACI
 smatraju se troškovima razdoblja – u bilanci su jedna od stavki nematerijalne imovine
 to su izdaci početnih aktivnosti ili izdaci utemeljenja (osnivanja) pravnih subjekata
 to su izdaci za studije i projekte u vezi s osnivanjem, izdaci za stručno osposobljavanje, izrada
statuta i pravilnika i sl.

IZDACI ZA ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ

IZDACI ZA ISTRAŽIVANJE
 priznaju se kao rashodi u razdoblju u kojem nastaju
 aktivnosti su istraživanja
 aktivnosti koje imaju za cilj stjecanje novih spoznaja
 iznalaženje ocjena, konačnog izbora primjena istraživačkih nalaza i drugih znanja
 iznalaženje alternativa za materijale, pronalaske
 istražuje alternative za materijale, pronalaske, proizvode, postupke, sustave i usluge
 oblikovanje, dizajn, ocjenjivanje i konačan izbor mogućih alternativa novih ili poboljšanih
materijala, proizvoda, usluga

14
IZDACI ZA RAZVOJ
 tehnička provedivost nematerijalnog sredstva koje se dovršava je takva da će biti raspoloživo
za uporabu ili prodaju
 postoji namjera dovršenja nematerijalnog sredstva te njegova uporaba ili prodaja
 postoji mogućnost uporabe ili prodaje nematerijalnog sredstva

PATENTI, LICENCIJE, FRANŠIZE, ZAŠTITNI ZNACI

 LICENCA je otkupljeno pravo korištenja tuđeg patentiranog izuma. Kupnja licence znači npr.
kupnju prava proizvodnje nekog proizvoda na neko vrijeme
 FRANŠIZA je pravo koje se stječe kada jedno poduzeće plaća drugom naknadu za određeno
poslovanje za točno određeno vrijeme, svrhu i područje. Npr. franšize u fast-food industriji
 PATENT je isključivo pravo korištenja vlastitog pronalaska ili izuma kojega stječe izumitelj
nakon registracije patenta od nadležne institucije. Stjecanje može biti interno ili eksterno
 za korištenje patenta, licencije i franšize bitno je znati da li se naknada plaća unaprijed za više
razdoblja (poslovnih godina) ili je ugovoreno plaćanje u obrocima. Ako su patent, licencija ili
franšiza stečeni jednokratnom uplatom stjecatelj ih knjiži kao dugotrajno nematerijalnu
imovinu

ZAŠTITNI ZNAK
 predstavlja simbol poduzeća po kojem je isto prepoznatljivo i razlikuje se od sličnih
proizvođača i istovrsnih proizvoda. Zaštitni znak ima promidžbene ciljeve, a da bi se zaštitio
od zloporabe potrebno ga je patentirati. Zaštitni znak se može interno razvijati (ne priznaje se
kao nematerijalna imovina) i može biti kupljen (priznaje se kao nematerijalna imovina)

GOODWILL
 „dobar glas“ je ugled poduzeća koji je rezultat njegove reputacije na tržištu, monopola ili
konkurentske snage
 goodwill se ne može izdvojeno identificirati i vrednovati i ne može se samostalno kupovati i
prodavati
 goodwill je sastavni dio vrijednosti trgovačkog društva kao cjeline i nije mjerljiv kao
izdvojena stavka
 interno stečeni goodwill ne iskazuje se kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine
 eksterno stečeni goodwill iskazuje se kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine
 goodwill se iskazuje kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine ako je proizašao iz
postupka stjecanja drugog trgovačkog društva pri prodaji društva kao cjeline
 iskazuje se u bilanci stjecatelja, a utvrđuje se kao razlika između plaćene kupovne cijene za
trgovačko društvo koja je veća od ukupne tržišne vrijednosti imovine tog trgovačkog društva
u trenutku stjecanja
 spremnost da stjecatelj plati više od ukupne tržišne vrijednosti trgovačkog društva u trenutku
stjecanja znači da je spreman platiti dodatan iznos za goodwill, jer očekuje natprosječnu
ekonomsku korist od goodwilla u budućnosti

15
OBILJEŽJA I VRSTE MATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE
 imovina u materijalnom obliku (opipljiva, dodirljiva)
 zadržava isti pojavni oblik duže od godine dana ili neće biti utrošena u jednom proizvodnom
ciklusu
 svoju vrijednost postupno prenosi na nove učinke
 podjela:
a. zemljišta i šume
b. građevinski objekti
c. postrojenje i oprema (strojevi)
d. alati, pogonski i uredski inventar, namještaj i transportna sredstva
e. predujmovi za materijalna sredstva
f. stambene zgrade i stanovi
g. ostala materijalna imovina

NABAVA MATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE

 kupovinom na tržištu
 izradom u vlastitoj režiji
 razmjenom za drugo sredstvo
 poslovnim spajanjem
 državnom potporom
 donacijskim najmom
 inventurnim viškovima
 darivanjem
U troškove nabave imovine uključeni su kupovna cijena (faktura dobavljača), carina i druge uvozne
pristojbe za uvezena sredstva, svi izravni troškovi koji se mogu pripisati dovođenju sredstava u radno
stanje za namjeravanu upotrebu, svi eventualni trgovinski popusti i odbici odbijaju se o prispijeću od
kupovne cijene.
U troškove nabave postrojenja i opreme uključujemo izdatke za projektnu i drugu dokumentaciju na
temelju koje je kupljena odnosno izrađena ili dorađena oprema, troškovi utovara i istovara, prijevoza
i pretovara, osiguranja u vrijeme prijevoza, preuzimanja i slično, izdaci za ugradnju i montažu
opreme, provjeru tehničke ispravnosti opreme i slično.
Izdaci nabave građevinskih objekata su priprema gradilišta, projektna i druga dokumentacija na
temelju koje je obavljena izgradnja građevinskog objekta, izdaci za dobivanje potrebnih dozvola za
priključke na vodovodnu, plinsku i druge mreže, izdaci za uređivanje površina namijenjenih
građevinskim objektima (pristupne ceste, staze...).
Naknadni izdaci – naknadna ulaganja na dugotrajnu imovinu:

 moguće je lučiti dvije vrste naknadnih izdataka vezanih za postojeću dugotrajnu imovinu:
a. izdatke koje treba kapitalizirati kroz uvećanje bruto knjigovodstvenog iznosa postojeće
imovine
b. izdatke koje treba prikazati kao rashode prilikom nastanka

16
Naknadni izdatak na nekretnini, postrojenju i opremi priznaje se kao sredstvo, samo ako izdaci
poboljšavaju stanje sredstva iznad njegovog prvobitno procijenjenog stanja.
Ako se naknadnim izdacima ne poveća nego samo obnavlja postojeća funkcija dugotrajne imovine
takvi izdaci imaju karakter rashoda koji se dijele na:
a. troškove investicijskog održavanja koji nastaju neravnomjerno u dužim obračunskim
razdobljima i u pogledu visine predstavljaju značajne iznose troškova
b. troškove tekućeg održavanje koji se ravnomjerno i kontinuirano pojavljuju tijekom razdoblja
korištenja imovine u cilju održavanja svakodnevne funkcije te imovine

METODE PROCJENE – METODE VREDNOVANJA IMOVINE

 TROŠAK NABAVE je nepromjenjiv, lako ga je točno odrediti i kontrolirati. Nepovoljan u
uvjetima promjene cijena. Povijesni trošak = Trošak kupnje + Troškovi nastali dovođenjem
imovine u sadašnje stanje i na sadašnju lokaciju
 TEKUĆI TROŠAK je iznos novca ili novčanih ekvivalenata potrebnih da se ista ili ekvivalentna
imovina nabavi u sadašnjosti
 TRŠIŠNA VRIJEDNOST se često koristi kod financijskih instrumenata. Označava iznos koji se
može dobiti od prodaje ulaganja na aktivnom tržištu – procjena po dnevnoj cijeni na dan
sastavljanja bilance. Podložna je promjenama.
 NETO UTRŽIVA VRIJEDNOST se koristi kao metoda procjene zaliha. Označava procijenjenu
prodajnu vrijednost umanjenu za procijenjene troškove nužne da se obavi prodaja
 NADOKNADIVA VRIJEDNOST se upotrebljava kod procjene nekretnina, postrojenja i opreme.
Označava iznos za koji se očekuje da će se nadoknaditi od buduće upotrebe sredstva
uključujući njegov ostatak vrijednosti kod otuđenja
 FER VRIJEDNOST se sve više koristi kao metoda procjene imovine. „Iznos za koji sredstvo
može biti razmijenjeno između obaviještenih i voljnih stranaka u transakciji pred pogodbom“
(MRS 16.6.)

17
 6. TROŠKOVI POSLOVANJA
 Troškovi su nužna ulaganja učinjena u svrhu postizanja učinaka (proizvodnju proizvoda,
obavljanje usluga, nabavu trgovačke robe...).
 Troškovi su novčani izraz utrošaka sirovina, materijala, postrojenja i opreme, alata i
pogonskog inventara, usluga drugih, plaća i nadnica koji nastaju u poslovanju. Vrijednost
učinaka (proizvoda i usluga) izražena je kroz iznos troškova koji su nastali u svezi sa
stvaranjem tih učinaka.
 Troškovi ≠ Rashodi

KLASIFIKACIJA TROŠKOVA PREMA VREMENU NASTANKA

 POVIJESNI ILI PROŠLI su troškovi koji su nastali u prošlom obračunskom razdoblju. To su
troškovi na koje menadžment ne može utjecati i koji su prezentirani u financijskim i
računovodstvenim izvještajima. Povijesni troškovi su prošle aktivnosti i poslovne odluke koje
je menadžment poduzeo i donio u prošlom obračunskom razdoblju
 BUDUĆI ILI PLANIRANI su troškovi za koje se očekuje da će nastati u budućem obračunskom
razdoblju. Budući troškovi predstavljaju aktivnosti i poslovne odluke koje menadžment želi
poduzeti i ostvariti u budućem obračunskom razdoblju

KLASIFIKACIJA TROŠKOVA PREMA KRITERIJU DOSPJELOSTI

 NEDOSPJELI Troškovi su knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine i zaliha (ulaznih i
izlaznih). Postaju dospjeli kada se ta imovina utroši, proda ili na drugi način otuđi
 DOSPJELI TROŠKOVI su rashodi.

KLASIFIKACIJA PREMA REAGIRANJU NA PROMJENE AKTIVNOSTI

 VARIJABILNI TROŠKOVI reagiraju na promjene u stupnju zaposlenosti (stupnju iskorištenja
kapaciteta), tako da rastu (padaju) usporedo s porastom (padom) iskorištenja kapaciteta.
Osnovna obilježja varijabilnih troškova su da u masi raste i pada s promjenom razine
aktivnosti. Dijele se na proporcionalno varijabilne (mijenjaju se u istoj proporciji kao i
promjena razine aktivnosti), progresivno varijabilne (mijenjaju se brže od promjene razine
aktivnosti) i degresivno varijabilni (mijenjaju se sporije od promjene razine aktivnosti).
Primjer varijabilnih troškova je utrošak materijala, energije, rada i slično.
 FIKSNI TROŠKOVI ostaju jednaki (stalni), bez obzira na promjenu stupnja iskorištenja
kapaciteta, tj. ne reagiraju na promjene u razini aktivnosti. Neovisno o stupnju iskorištenja
kapaciteta nastaju zato što trgovačko društvo raspolaže s određenim proizvodnim
kapacitetom. Primjer fiksnih troškova je amortizacija, osiguravanje i investicijsko održavanje
dugotrajne imovine, troškovi administracije i uprave i sl.
 MJEŠOVITI TROŠKOVI su varijabilni troškovi s fiksnim komponentama ili fiksni troškovi s
varijabilnim komponentama
 KLASIFIKACIJA PREMA NAČINU PRAĆENJA TROŠKOVA I.
 IZRAVNI (DIREKTNI) TROŠKOVI su troškovi nastali u poslovnom procesu koji se mogu pratiti
izravno po pojedinom učinku

18
  NEIZRAVNI (OPĆI, ZAJENDIČKI) TROŠKOVI su troškovi nastali u poslovnom procesu koje je
nemoguće odvojeno pratiti po učincima jer su zajednički troškovi za više učinaka, a čiji se
raspored na učinke provodi primjenom različitih kriterija, postupaka i metoda

KLASIFIKACIJA PREMA NAČINU PRAĆENJA TROŠKOVA II.

 PRIMARNI troškovi konkretno sadržavaju trošak direktnog materijala, sirovina, rezervnih
dijelova i sl. koji se u procesu proizvodnje pretvaraju u učinke odnosno nositelje tih troškova.
To su oni troškovi koji kvantitativno, ali i kvalitativno ulaze u gotove proizvode. Nastaju na
određenom mjestu troška i mogu se izravno pripisati određenom nositelju troška
 SEKUNDARNE troškove čine troškovi koji su preneseni s jednog mjesta troška na drugo
mjesto troška
 KONVERZIJSKI troškovi su svi troškovi koji nastaju u procesu konverzije sirovina i materijala u
korisne učinke. Tu ubrajamo troškove direktnog rada te ostale opće troškove proizvodnje

KLASIFIKACIJA PREMA MOGUĆNOSTI UKLJUČIVANJA U VRIJEDNOST

ZALIHA
 TROŠKOVI PROIZVODA izjednačavaju se s proizvodnim troškovima kao troškovi nastali u
proizvodnji proizvoda namijenjenih prodaji. Dijele se na dio koji ostaje zadržan kroz
vrijednost zalihe kao imovina u bilanci (nedospjeli troškovi) i na dio koji postaje rashodima
tekućeg obračunskog razdoblja, u tijelu troškova koji se odnosi na prodane proizvode
(dospjeli troškovi)
 TROŠKOVI RAZDOBLJA se ne obračunavaju po proizvodima ili uslugama jer se u ukupno
nastalom iznosu nadoknađuju iz rashoda u kojem se nastali

PODJELA TROŠKOVA PREMA PRIRODNIM VRSTAMA

 MATERIJALNI TROŠKOVI su troškovi sirovina i materijala, ambalaža i sitnog inventara,
utrošene energije, rezervnih dijelova, trošak materijala i dijelova za tekuće investicijsko
održavanje objekta
 TROŠKOVI USLUGA (PROIZVODNIH I NEPROIZVODNIH) su usluge izrade i dorade proizvoda,
usluga prijevoza, održavanje objekta i opreme, istraživanja i razvoja, osiguranja imovine,
usluge platnog prometa i banaka, promidžbe i reklame, komunalne usluge, ptt usluge, usluge
savjetovanje itd.

PRAVILA KNJIŽENJA TROŠKOVA

 konta prilikom knjiženja uvijek duguju
 nastanak troškova može se sažeto svesti na dvije osnove:
a. troškovi koji nastaju kao posljedica trošenja imovine (dugotrajne i kratkotrajne) koja je do
trenutka trošenja iskazana kao imovina
b. troškovi koji nastaju kao posljedica povećanja obveza zbog korištenja (utroška) raznih vrsta
usluga (budući da se te usluge ne mogu iskazati kao imovina jer nemaju materijalni oblik
postojanja. Visina tih troškova određena je iznosom obveza prema dobavljačima, prema
zaposlenima, ostalim obvezama iz poslovanja).

19
NAMJENE INFORMACIJA O TROŠKOVIMA
VREDNOVANJE ZALIHA – menadžment mora znati koji se troškovi uključeni u troškove zaliha
poslovnog objekta
UTVRĐIVANJE DOBITI – menadžment treba znati koji se troškovi oduzimaju od prihoda u izvještaju o
dobiti pri utvrđivanju dobiti za određeno razdoblje
FINANCIJSKO PLANIRANJE – menadžment upotrebljava informacije o troškovima pri planiranju i
postavljanju financijskih ciljeva
KONTROLA POSLOVANJA – menadžment upotrebljava informacije o stvarnim troškovima za ocjenu
izvršenja u odnosu na planirane troškove
ODLUČIVANJE – menadžment se mora često koristiti informacijama o troškovima pri izboru između
alternativama

20
 7. AMORTIZACIJA
„Amortizacija je postupno trošenje dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine te vrijednosno
izraženo prenošenje dijela vrijednosti te imovine na proizvode i usluge.“
Problematika sustavne raspodjele troška nabave nastalog u svezi stjecanja dugotrajne imovine na
buduća razdoblja tijekom procijenjenog vijeka trajanja.
Pritom se sučeljavaju troškovi nabave imovine raspoređeni na razdoblje s budućim prihodima kroz
razdoblja koja poduzeće očekuje ostvariti od upotrebe dugotrajne imovine.

POLITIKA AMORTIZACIJE
IZBOR OSNOVICA ZA OBRAČUN AMORTIZACIJE
 Mogućnost izbora stope amortizacije
 Primjene različitih metoda amortizacije
 Izbor amortizacije prema predmetu – grupni ili pojedinačni otpis
 Izabrana politika amortizacije mora se dosljedno primjenjivati

DOMINACIJA IMOVINE KOJA SE AMORTIZIRA

 sredstva za koja se očekuje da će se koristiti duže od jednog obračunskog razdoblja
 sredstva koja imaju ograničen korisni vijek trajanja
 sredstva koja poduzeće drži za uporabu u proizvodnji ili prodaji robe ili pružanju usluga za
iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe.

OSNOVICA ZA OBRAČUN AMORTIZACIJE

 Bruto knjigovodstvena vrijednost – zasniva se na povijesnim troškovima umanjenima za
trošak nabave
Prednosti: dokumentacija je utemeljena na izvornim podacima, pouzdana veličina koja se može lako
kontrolirati, konstantna kroz cijelo razdoblje i zato je obračun amortizacije primjenom te osnovice
jednostavan, pouzdan i ne izaziva velike troškove.
Rezidualna vrijednost = trošak nabave – ostatak vrijednosti.

METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE

1. FUNKCIONALNA – temelji se na učinku
2. VREMENSKA – temelji se na vremenu
a. proporcionalni
b. degresivni
c. progresivni

21
VIJEK TRAJANJA
 Korisni vijek trajanja dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine može se izraziti u broju
razdoblja u kojima se očekuje da će trgovačko društvo upotrebljavati imovinu koja se
amortizira ili broju proizvoda ili sličnih jedinica za koje se očekuje da će trgovačko društvo
ostvariti upotrebom te imovine.
 Korisni vijek trajanja dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine mjerilo je za utvrđivanje
stope amortizacije.

VREMENSKE METODE
Pri utvrđivanju vijeka upotrebe sredstva potrebno je razmotriti sljedeće čimbenike:

 očekivanu upotrebu sredstva. upotreba se ocjenjuje na osnovi očekivanog kapaciteta

sredstava ili fizičkog učinka
 očekivano fizičko trajanje i trošenje koje ovisi o proizvodnim čimbenicima, kao što je broj
smjena u kojima će se sredstvo koristiti, program popravka i održavanja u subjektu i briga o
održavanju sredstva dok se ne koristi
 tehničko i ekonomsko starenje koje proistječe iz promjena ili poboljšanja u procesu
proizvodnje ili zbog promjene potražnje na tržištu za proizvodom ili uslugom koje daje
sredstvo
 zakonska ili slična ograničenja vezana uz korištenja sredstva, kao što je datum isteka
najmova.

POLITIKA PADAJUĆE (DEGRESIVNE) AMORTIZACIJE

 Trošak amortizacije najveći je u prvoj godini, a zatim opada.
 Koristi svojstvo amortizacije da, osim što je to trošak, predstavlja izvor financiranja poduzeća.
 Pogodna je za povećanje solventnosti jer se tako brže vraća uloženi novac u dugotrajnu
imovinu.

POLITIKA RASTUĆE (PROGRESIVNE) AMORTIZACIJE

 Osigurava najveći financijski rezultat u prvoj godini, a kasnije sve manji.
 Pogodna je za poduzeće koje želi što pije iskazati bolji financijski rezultat i tako povećati
dividende, potražnju za dionicama i tečaj dionica, tj. privući ulagače (povećati kapacitet i
obujam poslovanja).

POLITIKA LINEARNE METODE AMORTIZACIJE

 Temelji se na obračunu amortizacije ovisno o iskorištenju imovine.
 Procjenjuje se ukupna količina učinaka koja će biti proizvedena u vijeku trajanja imovine,
zatim se utvrđuje iznos amortizacije koji otpada na jedinicu učinka, tako da se stavljaju u
odnos vrijednost imovine (osnovica za obračun amortizacije) s predviđenom količinom
učinaka.
 Ova je metoda promjenjiva kod obračuna amortizacije za imovinu, u pravilu, kraćeg vijeka
trajanja i za imovinu čiji su učinci lako mjerljivi.

22
 8. TROŠKOVI RADA
STRUKTURA PLAĆE
Plaća koju djelatnik prima za pokriće svojih osobnih potreba je neto plaća.
Iznos neto plaće uvećan za poreze i doprinose iz plaće čini bruto plaću.
Osim toga bruto plaće su oporezovane doprinosima na plaću koje predstavljaju obvezu poslodavca i
za koji se uvećava trošak bruto plaće.

neto plaća
+ porezi i doprinosi
iz plaće
= bruto plaća
+ doprinosi na plaće
= bruto troškovi plaće

Plaća za izvršeni rad i naknada plaće sastoji se iz:

 Osnovne plaće utvrđene na temelju poslova koje radnik obavlja prema mjerilima složenosti i
uvjetima rada koji se najčešće utvrđuju pomoću koeficijenata
 Dodataka na plaću za posebne i otežane uvjete rada (prekovremeni, rad nedjeljom, noćni
rad, rad za blagdane...)
 Stimulativnog dijela plaće kao oblik nagrađivanja radnika koji postižu natprosječne rezultate
 Naknada plaće za razdoblje kada ne radi
 Plaće u naravi su određeni primici u naravi (dobrima ili uslugama) kao npr. korištenje zgrada,
prometnih sredstava, povoljnije kamate na kredite i druge pogodnosti koje poslodavci daju
radnicima

Knjiženje plaće
Plaće se knjiže u:
 Glavnoj knjizi na temelju zbirnih podataka iz platne liste
 Analitičkom knjigovodstvu plaća u kojem se za svakog radnika vodi zaseban analitički konto
sa svim podacima važnim za utvrđivanje prava iz rada i mjesečnog iznosa plaće pojedinca

23
Izračun bruto plaće za izvršeni rad u Zagrebu:

RED. BROJ. OPIS IZNOS

1. Bruto plaća 6.000,00

2. Doprinosi iz plaće 1.200,00
mirovinsko – I. stup (15%) 900,00
mirovinsko – II. stup (5%) 300,00
3. Dohodak 4.800,00
4. Osobni odbitak 1.600,00
5. Porezna osnovica 3.200,00
6. Porez (15%) 480,00
7. Prirez (za Zagreb 18%) 86,40
8. Isplata radniku 4.233,60
9. Doprinosi na plaću 1.032,00
za zdravstveno osiguranje 900,00
za slučaj ozljede na radu 30,00
za zapošljavanje 102,00
10. Ukupni trošak plaće 7.032,00

 trgovačko društvo je obvezno radniku prilikom isplate plaće uručiti obračun plaće iz kojeg je
vidljivo na koji način je utvrđen iznos plaće i naknade plaće

Troškovi dnevnice i službenog puta:

 Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu isplaćuju se za putovanja iz mjesta u
kojem je mjesto rada radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto, a radi
obavljanja određenih poslova njegovog radnog mjesta.
 Dnevnice za službena putovanja jesu naknade za pokriće troškova prehrane, pića i prijevoza u
mjestu u koje je radnik poslan na službeni put.
 Iznos dnevnice su neoporezivi primici do određenog iznosa, a iznos iznad propisanog smatra
se plaćom.
 Osim dnevnice u troškove službenog putovanja uključuju se i naknade troškova prijevoza i
naknade troškova noćenja u visini stvarnih troškova.

Terenski dodatak i troškovi prijevoza na posao i s posla:

 Terenski dodatak je nadoknađivanje povećanih dnevnih troškova koji radniku nastaju zbog
rada na terenu.

24
  Terenski dodatak u zemlji i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi izvan svojeg mjesta
prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili
sjedišta njegove izdvojene poslovne jedinice (najmanje 30km).
 Pravo na terenski dodatak ostvaruje se za sve dane boravka na terenu, bez obzira da li se radi
o radnim ili neradnim danima.
 Terenski dodatak, dnevnica i naknada za odvojeni život međusobno se isključuju te se
radniku za isto razdoblje može isplatiti samo jedna vrsta ovih primanja.
 Naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim prijevoznim
sredstvima u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne vozne
karte.

Potpore radnicima, prigodne nagrade, darovi i otpremnine:

Potpore mogu biti:

 potpore zbog invalidnosti radnika (neoporeziv iznos potpore do 2.500,00 kn godišnje)

 potpore za slučaj smrti radnika (neoporezivi iznos potpore do 7.500,00 kn godišnje)
 potpore u slučaju smrti užeg člana obitelji (neoporeziv iznos potpore do 3.000,00 kn
godišnje)
 potpore zbog bolovanja dužeg od 90 dana (neoporezivi iznos potpore do 2.500,00 kn
godišnje)
Prigodnim nagradama smatraju se jubilarne nagrade i prigodne godišnje nagrade:
 prigodnim godišnjim nagradama smatraju se isplate za Božić ili Uskrs (božićnica ili uskrsnica)
ili isplate prije odlaska na godišnji odmor (regres). Ukupno utvrđen godišnji neoporezivi iznos
je 1.6000,00 kn koji se može isplatiti po jednoj ili više osnova (npr. 1.000,00 kn za regres i
600,00 kn božićnice)
 jubilarne nagrade ostvaruju se za određeni broj navršenih godina radnog staža kod istog
poslodavca
 dar radnicima može biti dar djetetu do 15 godina starosti u vrijednosti 400,00 kn (povodom
dana Svetog Nikole ili Božića). Dar se može isplatiti u novcu i u naravi.
 također poslodavac može tijekom godine dati radniku dar u vrijednosti do 400,00 kn
godišnje, ali isključivo u naravi (darivanje dobara ili usluga)

Troškovi stručnog usavršavanja, školovanja i stipendiranja:

 troškovima stručnog usavršavanja smatraju se iznosi isplaćeni za sudjelovanje radnika na
seminarima, simpozijima, savjetovanjima, tečajevima i svim drugim oblicima stručnog
usavršavanja
 troškovi školovanja smatraju se školarine koje poduzeće plaća za svoje radnike u skladu s
ugovorom o školovanju za stjecanje svih stupnjeva naobrazbe (srednja škola, više, sveučilišni
studij, doktorat i sl.)
 stipendije su isplaćene učenicima i studentima za redovito školovanje na srednjim, višim i
visokim školama uz uvijet da učenik ili student nije s poduzećem isplatiteljem u ugovoru o
nesamostalnom radu

25
 9. ZALIHE SIROVINA I MATERIJALA
Imovina u obliku materijali ili dijelova, namijenjena trošenju u proizvodnji ili pružanju usluga.

Evidentiraju se u:
 Skladišnoj evidenciji – pojedinačno za svaku vrstu sirovine i količinski
 Analitičkom knjigovodstvu sirovina (materijalnom knjigovodstvu) – pojedinačno, količinski i
vrijednosno
 U glavnoj knjizi – zbirno i vrijednosno

Nabava ili kupnja i skladištenje:

 Sirovine se evidentiraju po troškovima kupnje (trošak kupnje = neto fakturna vrijednost +
ovisni troškovi nabave).
 Neto fakturna vrijednost – faktura dobavljača bez pretporeza.
 Ovisni troškovi – faktura dobavljača umanjena za pretporez (ovisni troškovi prijevoza,
utovara, istovara, carina, trošarina)

TEHNIKA PLANSKIH CIJENA

 Vezana je uz evidenciju zaliha po planiranom trošku nabave
 Razlozi korištenja:
a. veća ažurnost
b. razlučivanje utjecaja cijene od utjecaja utroška na visinu troška

PLANIRANI TROŠAK NABAVE

Uvjeti korištenja: približnost planiranih troškova stvarnim troškovima
TROŠKOVI IZDANOG MATERIJALA = utrošak x planirana cijena
PLANIRANA CIJENA = trošak nabave planirane količine / količina
Razlika između planiranih i stvarnih troškova nabave iskazuje se na korektivnom kontu ispravka
vrijednosti.

TEHNIKA PLANSKIH CIJENA

 Planska cijena odgovara stvarnoj cijeni jer konto razlike između planiranih i stvarnih troškova
ih izjednačava
 Ako se utrošak materijala evidentira po planiranim cijenama nakon obračuna odstupanja
odgovara obračunu utroška po prosječnoj stvarnoj cijeni
 Izračun odstupanja:
Potražni promet konto zaliha x saldo konto odstupanja od planskih cijena = dugovni promet konto
zaliha

26
UTROŠAK MATERIJALA
 Utrošak materijala je količina materijala koja se sa zaliha izdaje u proizvodnju
 Izražen je u naturalnim jedinicama mjere: kg, m, l...
 Trošak – vrijednosno izražen utrošak sirovine
 Trošak = utrošak x trošak nabave
 Nabavlja se isti materijal po različitim troškovima nabave, pitanje vrednovanja utroška
 Metode obračuna troška zaliha:
a. metode specifične identifikacije
b. metode FIFO
c. metode ponderiranog prosječnog troška
d. nije dopuštena primjena metode LIFO

PROSJEČNA PONDERIRANA CIJENA

 Prosječna ponderirana cijena = vrijednosno stanje zaliha prije utroška / količinsko stanje
zaliha prije utroška

FIFO METODA OBRAČUNA

 Prva ulazna cijena je jednaka prva izlazna cijena – to znači da ćemo mat. Izdavati po cijeni
prve nabave tako dugo dok tu zalihu ne potrošimo, nakon toga koristimo cijene kronološkim
redom

OTUĐENJE SIROVINA
 Najčešći načini otuđenja:
1. Rashodovanje – kada sirovine nisu fizički sposobne za korištenje (istek roka, kvar, lom,...)
2. Uništenje – kao posljedice elementarnih nepogoda
3. Inventurni manjak
4. Prodaja
 Prodaja - sirovine i materijal nisu nabavljeni radi prodaje, ali ako trgovačko društvo odluči
prodati ih, knjiženje se provodi kao i svaka prodaja
 Prihodi od prodaje – prodajna vrijednost
 Rashodi prodaje – trošak nabave prodanog materijala (potražno knjiženje na konto zaliha,
dugovano na konto rashoda prodaje)

27
 10. PRIJENOS TROŠKOVA
 S aspekta načina rasporeda i daljnjeg tijeka troškova poslovanja iskazana za obračunsko
razdoblje izdvajaju se u dvije skupine djelatnosti odnosno trgovačka društva koja obavljaju te
djelatnosti i to su:
a. Trgovačka društva koja proizvode
b. Trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine i trgovačka društva koja obavljaju
uslužne djelatnosti
 Razlike između trgovačkih društava koji proizvode i trgovačkih društava koji obavljaju uslužne
djelatnosti i djelatnosti trgovine su u načinu prijenosa troškova poslovanja. Razlike proizlaze
iz načina, odnosno vremena nadoknađivanja iz ukupnog prihoda troška koji su iskazani kao
troškovi poslovanja određenog obračunskog razdoblja.

RAČUNOVODSTVENO NAČELO PRIJENOSA TROŠKA

 Iznosi troškova iskazani na kontima troškova poslovanja postaju rashodi onog obračunskog
razdoblja u kojem se nadoknađuju iz ukupnog prihoda.
 Za prijenos troškova primjenjuje se načelo sučeljavanja prema kojem se prihodima razdoblja
sučeljavaju (iz prihoda se nadoknađuju) rashodi koji se odnose na ostvarene (priznate)
prihode istog razdoblja odnosno koji su s njima povezani.

PRIJENOS TROŠKOVA KOD USLUŽNIH DJELATNOSTI I TRGOVINE

 trgovačka društva koja ostvaruju prihode obavljanjem usluga nemaju, u pravilu, u imovini zalihe
usluga
 sve obavljene usluge su isporučene
 po toj osnovi priznat je prihod u obračunu razdoblje
 proizlazi da se ukupno nastali iznosi troškova poslovanja u određenim obračunskim razdobljima
odnose na prodane usluge toga razdoblje, tj. na prihode tog razdoblja
 kod trgovačkih društava uslužnih djelatnosti ukupno nastali troškovi iskazani u određenom
obračunskom razdoblju su rashodi toga razdoblja i nadoknađuju se iz prihoda toga razdoblja
 na kontima troškova poslovanja prema kriteriju prirodne vrste troškova iskazana je praktično
struktura rashoda nastalih tijekom razdoblja odnosno poslovne godine
 trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na malo i trgovine na veliko primjenjuju isti
postupak prijenosa troškova kao i trgovačka društva koja obavljaju uslužne djelatnosti
 trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na veliko i trgovine na malo ostvaruju prihod
prodajom nabavljene trgovačke robe
 u strukturi rashoda trgovačkog društva u djelatnosti trgovine izdvajaju se dvije osnovne skupine
rashoda: nabavne cijene (trošak nabave) prodane robe i troškovi trgovine
 ukupni iznos troškova trgovine nastao tijekom poslovne godine rashod je istog razdoblja i
nadoknađuje se iz prihoda od prodaje robe, odnosno iz ostvarene razlike u cijeni
 u zalihama trgovačke robe ne mogu se zadržavati troškovi trgovine

28
 11. TROŠKOVI
 Vrijednosno izraženi utrošci elemenata proizvodnog (poslovnog) procesa.
 Nastaju kao posljedica trošenja (smanjenja) imovine ili povećanja obveza.

STRUKTURA PLAĆE
bruto plaća
- doprinosi iz plaće (osnovica je bruto plaće)
=dohodak
- porez i prirez
= neto plaća
- obustave (krediti, sindikat)
= iznos za isplatu radniku
+ doprinosi na plače (osnovica je bruto plaća)

SPECIFIČNOST EVIDENCIJE TROŠKOVA

VREMENSKO RAZGRANIČENJE TROŠKOVA
Provodi se u slučaju kad:
 izdatak nastane odjednom
 velikog je iznosa
 korist donosi kroz duže vremensko razdoblje
Ciljevi vremenskog razgraničenja su realniji prikaz troškova odnosno financijskih rezultata

Vrste vremenskih razgraničenja troškova:

Aktivna vremenska razgraničenja (AVR – plaćeni trošak budućeg vremenskog razdoblja i nedospjela
naplata prihoda)

Slučaj: 1. Zadatak  2. Trošak

Primjer: unaprijed plaćena najamnina, unaprijed plaćena premija osiguranja
Cilj: ravnomjerno rasporediti trošak na cijelo vrijeme
Na kraju razdoblja razgraničenja S0 na kontu AVR
Pasivna vremenska razgraničenja (PVR)
Slučaj: 1. Trošak  2. Izdatak
Primjer: obračun troškova grijanja, obračun troškova reklame

29
Provodi se na temelju predračuna (plana) troškova
Na kraju godine konačni obračun – zaključak konta vremenskog razgraničenja (usporedba planirano i
ostvareno, te knjiženje (sortiranje) razlike do iznosa stvarnog troška).
Zaključak konta PVR provodi se na kraju poslovne godine.

DUGOROČNA REZERVIRANJA ZA RIZIKE I TROŠKOVE

 Specifična obveza – neizvjestan iznos i rok dospijeća
 Odnosi se na vjerojatne buduće troškove (obveze) koji će nastati zbog sadašnjih aktivnosti,
npr. Troškovi garancija, sudskih sporova, otpremnina, obnavljanja prirodnih bogatstava...
 U trenutku evidencije rezerviranja nema izdatka novca.
 Podloga je načelo poreznosti (neizvjesnost poslovanja) i odluka uprave (dokument za
knjiženje).
 Zloupotreba – direktno smanjivanje dobiti (zloupotreba načela opreznosti).

OBVEZE
KLASIČNE
 posljedica primitka robe ili usluga
 poznat iznos i rok dospijeća
 knjiženje: imovina/obveza ili trošak/obveza
REZERVIRANJA
 nema robnog toka (procijenjeni budući izdaci zbog sadašnjih ili prošlih aktivnosti)
 iznos i rok dospijeća nepoznati
 knjiženje: trošak/obveza
Dugoročna dimenzija – utjecaj na vremensku alokaciju financijskih rezultata:
 Po nastanku stvarnih troškova popravka provodi se naturalizacija 2x knjiženog troška
garancije – prihodi od ukidanja dugoročnih rezerviranja
 Ukoliko uopće ne dođe do troškova garancije, knjiženi iznos troškova treba po isteku roka
garancije oprihodovati
 Na kraju garantnog roka obveze po osnovi rezerve mora biti jednaka nuli

OBRAČUN TROŠKOVA POSLOVANJA

 Provodi se na kraju obračunskog razdoblja.
 Troškovi se primarno evidentiraju po prirodnim vrstama za potrebe internih korisnika,
utvrđivanje odgovornosti za nastanak troškova, izrade kalkulacija itd., provodi se analitička
razrada troškova.
 Sukladno mrs-ovima zalihe proizvodnje i gotovih proizvoda se ne vode po punoj cijeni
koštanja već po jednom dijelu troškova tzv. Troškova proizvoda.
 Ukupne troškove potrebno je razvrstati na troškove proizvoda i troškove razdoblja te
sukladno tome na kraju obračunskog razdoblja izvršiti prijenos troškova.

30
  Kod neproizvodnih poduzeća (uslužnih, trgovačkih), svi troškovi poslovanja su ujedno i
troškovi razdoblja, tj. Rashodi koji se moraju pokriti iz ukupnog prihoda u razdoblju kad su i
nastali.

12. KALKULACIJE
 Računski postupak utvrđivanja određene cijene (nabavne, prodajne, proizvodne...).
 Pomoću kalkulacija troškovi se raspoređuju na pojedine nosioce (proizvode ili usluge).
Vrste kalkulacija:

 predračunske kalkulacije
 obračunske kalkulacije
Struktura kalkulacije zavisi od metode kalkulacije.
Metoda kalkulacije zavisi od specifičnosti proizvodnog procesa.
Sve metode raspoređuju ukupne troškove – različite metode-različiti troškovi.

Metode kalkulacije:
1. DIVIZIONE
 Čista diviziona kalkulacija
 Kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva
2. DODATNE
 Sumarna
 Elektivna
3. VEZANIH PROIZVODA
4. KOMBINIRANE

ČISTA DIVIZIONA KALKULACIJA

 upotrebljava se kod proizvodnje samo jednog proizvoda (npr. masovna proizvodnja=
 jedinična cijena = ukupni trošak / ukupna količina

KALKULACIJA POMOĆU EKVIVALENTNIH BROJEVA

 upotrebljava se kod proizvodnje sličnih proizvoda sa sličnom strukturom troškova (npr. lim
različite debljine, kruh različite težine...)
 koristi tehničke normative apsorbiranja troškova (ekvivalentne brojeve)

DODATNA - SUMARNA KALKULACIJA

 koristi se kod proizvodnje različitih proizvoda sa različitom strukturom troškova
 indirektni troškovi raspoređuju se na pojedine proizvode pomoću određenih „ključeva“

DODATNA – ELEKTIVNA KALKULACIJA

31
  složeniji oblik dodatne kalkulacije
 troškovi se detaljnije diferenciraju po fazama proizvodnje

KALKULACIJA VEZANIH PROIZVODA

 upotrebljava se u slučaju kada se uz iste troškove proizvodi više proizvoda, tj. glavni proizvod
i nusproizvod (sporedni proizvod)
 troškovi se primarno diferenciraju na glavni proizvod te ostale nusproizvode

KOMBINIRANA KALKULACIJA
 kombinacija prethodnih metoda

13. PRIHODI I RASHODI (UTVRĐIVANJE

FINANCIJSKOG REZULTATA)
Utvrđivanje i raspodjela dobiti:
prihodi
- rashodi
= bruto dobit
- porez
=neto dobit
- rezerve
iznos za raspodjelu

PRIHODI
 Povećanje ekonomske koristi – povećanje kapitala, osim povećanja koje proizlazi iz uplata
vlasnika
 Povećanje imovine, smanjenje obveza
 Vrste prihoda: redovni i izvanredni

32
RASHODI
 Smanjenje ekonomske koristi – smanjenje kapitala, osim smanjenja koje proizlazi iz
raspodjele vlasnika
 Smanjenje imovine, povećanje obveza
 Vrste rashoda: redovni i izvanredni

PRIHODI – RASHODI = FINANCIJSKI REZULTAT (dobit ili gubitak)

NAJZNAČAJNIJE VRSTE PRIHODA:

PRIHODI OD PRODAJE PROIZVODA
 Nastaju prodajom proizvoda ili usluga
 Priznaju se u visini prodajne (fakturne) vrijednosti (bez PDV-a)
 Priznaju se u trenutku isporuke robe ili usluge

FINANCIJSKI PRIHODI
 Nastaju kao posljedica ulaganja u financijsku imovinu
 Najznačajniji financijski prihodi su kamate i dividende te pozitivne tečajne razlike
 Kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose
 Dividende se priznaju na temelju odluke, odnosno obavijesti o izglasanoj dividendi
 Pozitivne tečajne razlike se priznaju kada se utvrdi tečajna razlika, tj. Po izvršenoj uplati

NAJZNAČAJNIJE VRSTE RASHODA

RASHODI OD PRODAJE PROIZVODA (POSLOVNI RASHODI)
 Nastaju prodajom proizvoda ili usluga
 Priznaju se u visini nabavne (proizvedene) vrijednosti
 Priznaju se u trenutku (razdoblju) isporuke robe ili usluge

Financijski rashodi
 Nastaju kao posljedica korištenja tuđih novčanih sredstava
 Najznačajniji financijski rashodi su kamate te negativne tečajne razlike
 Kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose
 Negativne tečajne razlike se priznaju po izvršenoj uplati
 Dividende nisu rashodi

Rashodi po osnovi vrijednosnog usklađenja imovine (otpis imovine)

 Nastaju zbog oštećenja, zastarijevanja ili trajnog pada vrijednosti imovine (izvanredni
rashodi)
 Primjena načela opreznosti (načelo niže vrijednosti – imovinu treba vrednovati po nabavnoj,
odnosno neto prodajnoj vrijednosti zavisno od toga koja je vrijednost niža)
 Direktno utječe na smanjenje financijskog rezultata
 Odluku o iznosu vrijednosnog usklađenja donosi menadžment

33
PRIZNAVANJE PRIHODA
Temeljna načela:
 načelo nastanka događaja – fakturirana realizacija
 načelo opreznosti – prihod se prizna kad je siguran, rashod kad je moguć
 načelo sučeljavanja prihoda i rashoda – utvrđivanje dobiti
Ukoliko nisu ostvareni osnovni uvjeti za priznavanje prihoda – priznavanje prihoda treba odgoditi.

14. KAPITAL
 „Kapital je dio imovine koji pripada vlasnicima, ostatak imovine nakon odbitka obveza.“
 Struktura kapitala: uloženi i zarađeni

Struktura kapitala prema zor-u:

 Upisani kapital
 Premije na emitirane dionice
 Revalorizacijske rezerve
 Rezerve
 Zakonske rezerve
 Rezerve za vlastite dionice
 Statutarne rezerve
 Ostale rezerve
 Zadržana dobit ili preneseni gubitak
 Dobit ili gubitak tekuće godine
Struktura kapitala zavisi od pravnog oblika poduzeća.

Formiranje dioničkog kapitala:

Emisija dionica:
Obične ili redovne dionice – predstavljaju idealne dijelove u kapitalu d.d.; daju glasačka prava, daju
pravo na dividendu koja zavisi od financijskog rezultata; pravo na udio u likvidacijskoj masi
Preferencijalne ili povlaštene dionice – kvazivlasnički vrijednosni papiri – po svojim obilježjima
nalaze se između dugoročnih vrijednosnih papira i dionica; ne daju glasačka prava; daju pravo na
fiksnu dividendu (%) – prioritetna isplata; pravo na udio u likvidacijskoj masi dionice se emitiraju na
sljedeće načine:

 prodaja dionica za novac

 prodaja dionica za nenovčanu imovinu i usluge

Revalorizacijske rezerve
 Nastaju kao posljedica revalorizacije imovine (revalorizirati = ponovno vrednovati)

34
  Revalorizacija imovine provodi se u inflatornim uvjetima – razlog:
 Prihodi se vrednuju po tekućim – tržišnim vrijednostima
 Troškovi (rashodi) po povijesnim – nabavnim vrijednostima
 Posljedica: nerealno iskazan financijski rezultat koji nije posljedica dobrog poslovanja već
porasta cijena
 Revalorizacija se provodi pomoću indeksa porasta cijena
 Sprječava prelijevanje tzv. Sustance u potrošnju
 Revalorizacija se u pravilu, provodi na imovini – obveze se vrednuju sukladno uvjetima
ugovora

Zarađeni kapital
Nastaje kao posljedica pozitivnih poslovnih rezultata (prihodi>rashodi).

Struktura zarađenog kapitala (proizlazi iz raspodjele neto dobiti):

 Rezerve (5%)
 Zadržana dobit ili preneseni gubitak
 Dobit ili gubitak tekuće godine

Izglasavanje i isplata dividendi

Dividende – naknada vlasnicima, povrat ulaganja u vlasničke vrijednosne papire – dionice; izglasavaju
se iz dobiti – iznos zavisi od ostvarenih rezultata i odluke skupštine d.d.
Izglasavanje --- vrijeme: nakon usvajanja završnog računa ili poslije toga...
Uvjeti: postojanje neto dobiti ili zadržane dobiti iz prethodnih razdoblja... Vrste dividendi: novčane,
nenovčane

Gubitak i pokriće gubitka

„Gubitak je negativan financijski rezultat, „višak“ rashoda nad prihodima, smanjuje kapital vlasnika,
iskazuje se u izvještaju o dobiti i u bilanci i dijeli se na gubitak do visine kapitala i na gubitak iznad visine
kapitala.“

Pokriće gubitka
Regulirano je odredbama zor-a i pokriva se iz rezervi i zadržane dobiti prethodnih razdoblja; iznos
nepokrivenog gubitka iskazuje se u početnoj bilanci naredne godine kao preneseni gubitak i bit će
pokriven iz budućih zarada u narednim obračunskim razdobljima.

35