GRAĐANSKO PRAVO

(crvena pitanja se odnose na seminar - pitanja koja pita Bogdanka Dabić)

1
 ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU
(RS)

1. Šta je parnični postupak?

- Parnični postupak je set zakona koji regulišu pravila i standarde koje sudovi primjenjuju u presuđivanju po
tužbama, uključujući načine pokretanja parničnog postupka, načine dostavljanja, vrste podnesaka, vrste
odluka koje sud donosi, vremenski okvir i način održavanja ročišta, postupanje na ročištima, dokazna
sredstva, zastupanje, donošenje presuda, pravne lijekove, roškove itd. Dakle, parnični postupak kao dio
porocesnog prava predviđa metode putem kojih pojedinci mogu štititi svoja materijalna prava.
- Ovim zakonom određuju se pravila postupka na osnovu kojih osnovni sudovi, okružni sudovi, okružni
privredni sudovi, Viši privredni sud i Vrhovni sud Republike Srpske raspravljaju i odlučuju u
građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (definicija po zakonu RS).

2. Šta je građanskopravni spor?

- To je spor između subjekata prava koji je proizašao iz nekog građanskopravnog odnosa i koji opravdava
angažovanje suda u određenoj situaciji i pružanje pravne zaštite.

3. Kriterijum za određivanje građanskopravnog spora?

- Je jurisdikcijskog karaktera, jer se polazi od toga da li neka pravna stvar spada u nadležnost sudova ili
nekog drugog organa, i funkcionalnog karaktera jer polazi od toga rješava li se određena pravna stvar po
pravilima građanskopravne procedure.

4. Kakav je parnični postupak?

- Parnični postupak je redovan vid postupka zaštite povrede prava koja je proizašla iz nekog
građanskopravnog odnosa.

5. Kako se obilježava radni spor, a kako parnica?

- Radni spor = Rs , Parnica = P

6. Kako glasi član 2 stav 2. ZPP-a?

- Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.

7. Kako parnične stranke preduzimaju radnje?

- Stranke preduzimaju parnične radnje pismeno van ročišta ili usmeno na ročištu.

8. Kako se pokreće parnični postupak?

- Parnični postupak se uvijek pokreće na zahtjev stranke, odnosno na inicijativu stranaka.

9. Koja je pretpostavka za postojanje parničnog postupka?

- Postojanje spora (za razliku od vanparničnog postupka) između nosioca prava i nosioca obaveza u
određenom građanskopravnom odnosu.
- Postojanje spora nije uvijek uslov za pokretanje postupka - u slučaju kada stranka ne može na drugačiji
način da utvrdi svoja prava iz ličnih, porodičnih i drugih odnosa (npr. Sporazumni prijedlog za razvod braka,
utvrđivanje/osporavanje očinstva).

2
10. Da li prava iz građanskopravnih odnosa uživaju zaštitu i pred drugim organima?
- Da, i to prvenstveno pred organom uprave (npr. Podizanje objekta na zemljištu – može se pokrenuti
parnični postupak zbog građenja na tuđem zemljištu ili priznanja vlasništva a može se obavjestiti inspekcija
kao upravni organ).

11. Kako stranke raspolažu svojim zahthevima u PP (čl. 3 ZPP-a) – osnovno načelo PP = dispozicije?
- Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u toku postupka.
- Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima (ograničenje načela
dispozicije).
- Takođe, neke od parničnih radnji su ograničene i procesnom dispozicijom tj. Pravo da stranka zatraži
izuzeće sudije, obezbjeđenje dokaza, plaćanje takse.

12. Šta su materijalne dispozicije?

- Materijalne dispozije su parnične radnje koje utiču na tok i sadržaj zahtjeva za pružanje zaštite od strane
suda (npr. odricanje od tužbenog zahtjeva, priznanje tužbenog zahtjeva, sudsko poravnanje..)

13. Da li se PP može pokrenuti po službenoj dužnosti?

- Ne može nikada, za razliku od vanparničnog postupka koji može (npr. Ostavinski postupak).
- Postupak se pokreće samo na zahtjev stranke čije je pravo povrijeđeno ili osporeno.
- Izuzetak = kada je propisano zakonom, sud postupajući u parnici pokrenutnoj na inicijativu stranke po
službenoj dužnostii, bez zahtjeva stranke, odlučuje o nekim pravima (npr. donosi odluku o čuvanju,
izdržavanju i vaspitanju djece, određuje privremene mjere radi zaštite maloljetne djece) – Dakle, sud ne
može pokrenuti postupak ali ima ovlašćenje da može malo šire postupati po službenoj dužnosti.

14. Kako stranke vrše dispoziciju?

- Neposredno -povlačenjem tužbe i posredno -priznanjem činjenica iz kojih proizlazi osnovanost tužbenog
zahtjeva. (bitno kod pisanja presude na osnovu priznanja obratiti pažnju da li je priznanje izričito priznala
tužbeni zahtjev ili je stranka priznala činjenicu - ''ne osporava'')

15. Načelo slobodne ocjene dokaza?

- Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza.
- Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, pored toga Sud ima slobodu
da ocjeni koji će se dokaz izvoditi (npr. može na pripremnom ročištu odbiti zahtjev za izvođenjem nekog
dokaza).
- Ako je sud propustio da cijeni sve dokaze čini bitnu povredu parničnog postupka.
- Ovo načelo ograničeno je ciljem obezbjeđenja procesne garancije – ne treba dokazivati činjenice koje su
opštepoznate, koje je stranka priznala, koje su sudu poznate ili čije je postojanje zakon propisao ili
pretvostavlja ali se može dokazivati da ove činjenice ne postoje.
- U pogledu javnih isprava dozvoljeno je samo dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito navedene
određene činjenice i da je ta isprava nepravilno sastavljena.
- Takođe što se tiče ograničenja ovog načela, sud je u PP u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične
odgovornosti vezan pravosnažnom osuđujućom krivičnom presudom i ona predstavlja apsolutan dokaz o
tim činjenicama za razliku od oslobađajuće presude.

16. Da li su predviđene sankcije za stranku koja u PP govori neistinu?

- Nisu i pored duznosti da govore istinu. (može se navesti u obrazloženju i troškovima)

17. Da li se PP može odložiti na neodređeno vrijeme?

- Ne može. (po ranijim propisima je moglo)

3
18. Načelo rizika parničnog postupka? – Bogdanka pita uvijek!?
- Svaka stranka je dužna prethodno snositi sve svoje parnične troškove, a od uspjeha u parnici zavisi ko će
konačno snositi troškove postupka. Stranka koja u cjelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci
nadoknaditi troškove!

19. Načela parničnog postupka? (Bodanka ne pita načela)

a) Načelo ZAKONITOSTI
- sve radnje moraju biti zasnovane na zakonu (strog legalitet parničnog postupka),
b) Načelo DISPOZITIVNOSTI
- Parnični postupak se uvijek pokreće na zahtjev stranke, odnosno na inicijativu stranaka.
- Sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva , a postupanje suprotno tome predstavlja povredu
odredaba parničnog postupka, uz određene izuzetke.
- Stranke u postupku slobodno raspolažu svojim zahtjevom , tužilac može tužbu povući, može se odreći
tužbenog zahtjeva, tuženi može priznati tužbeni zahtjev, a stranke mogu zaključiti i poravnanje i sl.. Jedino
ograničenje postoji kad se radi o tužbenom zahtjevu kojim stranka ne može slobodno raspolagati - zahtjev
koji je protivan prinudnom propisu i moralu društva(npr. netko podnio tužbu povodom ugovora o prodaji
nekretnina, koji je zaključen u pismenoj formi ali nije ovjeren kod notara i traži da se utvrdi da je ugovor
punovažan; sud mora ovakav zahtjev odbiti).
c) Načelo USMENOSTI I PISMENOSTI
- usmenost znači usmeno izjašnjavanje stranaka i drugih učesnika postupka pred sudom; izuzetak postoji
kod presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja, u pravilu kod redovnih i vanrednih pravnih
lijekova (odlučuje se na osnovu podnesaka);
- Dominantan oblik procesnih radnji na ročištu načelno je usmenost a pisani oblik komunikacije predstavlja
dominantnu formu preduzimanja procesnih radnji van ročišta.
d) Načelo NEPOSREDNOSTI
- neposrednost znači izvođenje dokaza na glavnoj raspravi i donošenje odluke od strane suda pred kojim su
dokazi izvedeni; izuzetak – zamoljeni sud može izvesti neke dokaze, ali i u tom slučaju se na glavnoj
raspravi čitaju svi zapisnici o dokazima koje je sproveo zamoljeni sud;
e) Načelo JAVNOSTI
- javnost znači da na raspravi pored stranaka mogu sudjelovati svi punoljetni građani; izuzetak postoji samo
u određenim slučajevima kad to zakon predviđa(razvodi braka najčešće, radi zaštite djece).
f) Načelo KONTRADIKTORNOSTI – obostranog saslušanja stranaka
- Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke; izuzetak sud ovlašten
odlučiti o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila data mogućnost izjašnjavanja samo onda kada je to
zakonom određeno (npr. u vezi sa ovim načelom je obaveza stranaka da podnose podneske u dovoljnom
broju primjeraka za sud i ostale stranke).
- Moguće je i odstupanje od ovog načela iz razloga ekonomičnosti, npr. kod određivanja privremene mjere
obezbjeđenja sud može je izdati a da nije protivniku ni dostavio prijedlog za određivanje mjere ako se radi
o hitnim situacijama, pa tek naknadno mora zakazati ročište, dostaviti rješenje itd.
g) Načelo RAVNOPRAVNE UPOTREBE PISMA I JEZIKA
- U PP ravnopravno se upotrebljavaju bosanski, hrvatski i srpski jezik kao i službena pisma latinica i ćirilica.
h) RASPRAVNO načelo(umjesto ranijeg načela materijalne istine) - ''koliko činjenica toliko prava''
- Stranke su dužne u postupku iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve
dokaze kojima se te činjenice utvrđuju; isključivo stranke iznose činjenice i predlažu dokaze (npr. ako
stranka ima ZK izvadak, a nije dostavila, sud tu ne može ništa uraditi; isto tako ako u prvostepenom
postupku stranka nije predložila neki dokaz, ne može ga predložiti ni u žalbi, osim ako nije mogla znati za
taj dokaz u prvostepenom postupku); raniji zakon – regulisao je da pored stranaka i sud, u skladu s
načelom materijalne istine, provodi dokaze po službenoj dužnosti.

4
 - Izuzetak - sud je ovlašten utvrditi i činjenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i
dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati
(raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima – čl. 3), ali u praksi se ovo ne dešava
(limitirano istražno načelo).
- Načelo FORMALNE ISTINE – (takođe umjesto načela materijalne istine) – ''čega nema u spisu nema ga na
svijetu''
i) Načelo SLOBODNE OCJENE DOKAZA
j) Načelo SAVJESNOG KORIŠĆENJA PROCESNIH OVLAŠĆENJA – SAVJESNOSTI I POŠTENJA
- Obaveza parničnih stranaka da pred sudom govore istinu i da svoja prava koriste savjesno.
- Svjesno prikrivanje i svjesno neistinito prikazivanje predstavlja kršenje ovog načela. (iako je dužnost
stranke da govori istinu – negovorenje istine nema sankcije, jedino se u obrazloženju odluke može navesti
da stranka nije govorila istinu i može uticati na snošenje parničnih troškova)
k) Načelo EKONOMOČNOSTI
- Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, i dužan je onemogućiti svaku
zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku (po mogućnosti na jednom pripremnom ročištu i
jednoj glavnoj raspravi). Nema više odlaganja ročišta na neodređeno vrijeme.
l) Načelo KONCENTRACIJE POSTUPKA
- Prvostepeni postupak u pravilu se sastoji od dva ročišta: jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za
glavnu raspravu.
- Sud može zakazati glavnu raspravu bez pripremnog ročišta u slučaju ako nakon ispitivanja tužbe i odgovora
na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih činjenica ili da zbog jednostavnosti spora održavanje
pripremnog ročišta nije potrebno.
m) Načelo DVOSTEPENOSTI POSTUPKA
- Pravo stranaka na pravne lijekove ukoliko nisu zadovoljne provostepenom odlukom.

20. Načelo materijalne istine?

- Načelo slobodne ocjene dokaza predstavlja manifestaciju načela traženja materijalne istine - teret
iznošenja činjenica i predlaganja dokaza isključivo na strankama a sud u tom smislu može djelovati samo
kada iz rezultata rasprave proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu
raspolagati.

21. Kako se sudi u prvom stepenu (RS) – sastav suda u parničnom postupku?
- Sudi sudija pojedinac u prvom stepenu a u drugom stepenu i po reviziji (ukoliko je dozvoljen) sudi vijeće
od 3 sudija.
- Po ZPP BiH u prvom stepenu sudi vijeće Upravnog odjeljenja suda BiH od 3 sudija, dok u drugom stepenu
sudi vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH od 3 sudija. Po reviziji odlučuje vijeće Apelacionog odjeljenja
Suda BiH od 3 sudija koji nisu učestovali u drugom stepenu. U postupku po prijedlogu za ponavljanje
postupka odlučuje sudija vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH kao sudija pojedinac. U prvom stepenu po
pravilu sve odluke donosi predsjednik prvostepenog vijeća osim odluka na glavnoj raspravi pred
prvostepenim vijećem koje donosi vijeće ako zakonom nije drugačije predviđeno.

22. Prethodno pitanje?

- Kad odluka suda zavisi od prethodnog rješenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom
pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to
pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. (npr. postojanje nekog prava: tužitelj je podnio
tužbu kojom zahtjeva da se utvrdi da je vlasnik neke nekretnine i traži predaju u posjed, a tuženi ističe
prigovor da je stekao pravo vlasništva nad tim nekretninama po osnovu dosjelosti; u ovom slučaju, sud
mora prethodno da riješi da li je tuženi stekao pravo vlasništva dosjelošću, prije nego donese konačnu
odluku; npr. postojanje pravnog odnosa: tužitelj tuži tuženoga da mu u izvršenju ugovora o prodaji plati

5
 cijenu; tuženi istakne prigovor da ugovor uopće nije zaključen; u tom slučaju sud mora prethodno utvrditi
da li je uopće zaključen ugovor i postoji li taj pravni odnos)
- Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
- U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan
za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim, dok ako je u pitanju
oslobađajuća presuda tada može.

23. Sporno pravno pitanje?

- Ako u postupku pred prvostepenim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da se zauzme stav
prema spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu postupka pred
prvostepenim sudovima, prvostepeni sud će, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke, zahtjevom
pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom Republike Srpske radi rješavanja spornog pravnog pitanja.
- Sud koji je pokrenuo postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja dužan je da zastane sa postupkom
dok se ne okonča postupak pred Vrhovnim sudom.
- Vrhovni sud će odbaciti nepotpun ili nedozvoljen (ako je već donio odluku o istom zahtjevu) zahtjev za
rješavanje spornog pravnog pitanja.
- Vrhovni sud će odbiti da riješi sporno pravno pitanje ako ono nije od značaja za odlučivanje u većem broju
predmeta, u postupku pred prvostepenim sudom.
- Vrhovni sud je dužan da riješi sporno pravno pitanje u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva.
- Ako je Vrhovni sud riješio sporno pravno pitanje, stranke u postupku u kome se postavlja isto sporno
pravno pitanje nemaju pravo da traže njegovo rješavanje u parnici koja je u toku.

24. Krivična presuda u parničnom postupku i vezanost suda za istu?

- U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan
za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim. (napomena – građanskopravna
odgovornost je šira od krivične)

25. Šta je nadležnost i koje vrste nadležnosti postoje (apsolutna i relativna)?

- Sud po prijemu tužbe prvo utvrđuje da li je nadležan na osnovu navoda u tužbi i činjenica koje su sudu
poznate (osnov za nadležnost suda više nije obavezan element tužbe).
- Nadležnost je djelokrug poslova određenog tijela i predstavlja pravo i dužnost određenog tijela da
postupa u određenoj stvari. Razlikujemo apsolutnu i relativnu.

- Pravila o sudskoj nadležnosti nadležnost dijeli na apsolutnu i relativnu – vrste nadležnosti, što znači da
nadležnost suda može biti različito određena na ostale državne organe i osobe sa javnim ovlaštenjima
(apsolutna) ili kada se nadležnost određuje u okviru sudskog sistema po predmetu spora i strankama
(relativna)

- Apsolutna nadležnost - sud tijekom cijelog prvostepenog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je za
rješavanje o zahtjevu nadležan sud ili neki drugi organ!!! Ako sud utvrdi ili ocijeni da je za odlučivanje o
zahtjevu nadležan neki drugi organ (u praksi je to najćešće organ uprave) donijeće rješenje kojim tužbu
odbacuje i ukida sve provedene radnje (slična je situacija kada je nadležan strani sud, i u tom slučaju sud se
proglašava apsolutno nenadležnim).

- Relativna nadležnost– predstavlja krug poslova koje je sud ovlašćen i dužan preduzimati i u okviru
relativne nadležnosti razlikujemo STVARNU, MJESNU i FUNKCIONALNU nadležnost. - (može biti posebno
pitanje vrste relativne nadležnosti)
- Stvarna nadležnost se određuje prema vrsti predmeta spora ili vrijednosti spora.

6
 - Mjesna nadležnost određuje se s obzirom na vezu predmeta spora i stranaka u tom sporu a u odnosu na
teritorijalno uređenje sudova. Mjesna nadležnost može biti opšta, izberiva i isključiva.– (može biti
posebno pitanje koje postoje vrste mjesne nadležnosti - ovdje treba naglasiti da ako nije predviđena
isključiva nadležnost onda će opštemjesno biti nadležan sud gdje tuženi ima prebivalište/boravište).

26. Do kada se sud može oglasiti mjesno nenadležnim?

- Sud se može povodom prigovora tuženog oglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnijet najdocnije
u odgovoru na tužbu.
- Sud se može oglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna
nadležnost nekog drugog suda, ali najdocnije do podnošenja odgovora na tužbu.

27. Opšta mjesna nadležnost?

- Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, nadležan je sud opšte
mjesne nadležnosti:
a) na čijem području tuženi ima prebivalište, a ako nema prebivalište, onda sud na čijem području tuženi
ima boravište. Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u kome drugom mjestu, a prema
okolnostima može se pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe,
opšte mjesno nadležan je i sud boravišta tuženog - (ovo može biti kao posebno pitanje).
b) Za suđenje u sporovima protiv Republike Srpske, opštine, kao i drugih oblika teritorijalne organizacije,
opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi sjedište njihove skupštine.
c) Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih lica, opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području
nalazi njihovo sjedište.
d) Za suđenje u sporovima protiv državljanina Republike Srpske i Bosne i Hercegovine koji stalno živi u
inostranstvu, opšte mjesno nadležan je sud njegovog posljednjeg prebivališta u Republici Srpskoj.

28. Šta će biti ako tuženi ima i prebivalište i boravište (npr. nalazi se na izdržavanju kazne zatvora)?
- Tada je mjesno nadležan sud boravišta ako je izvjesno da će tuženi na tom mjestu boraviti najmanje jednu
godinu.

29. Izberiva mjesna nadležnost?

- postoji u sporovima u kojim je pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan i neki drugi sud (ovdje
uvijek imamo opštumjesnu nadležnost ali pored nje postoji mogućnost da stranka izabere mjesnu
nadležnost nekog drugog suda). Izberiva nadležnost je zakonom predviđena:
a) u sporovima za naknadu štete - pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je
području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Ako je šteta
nastala usljed smrti ili teške tjelesne povrede, nadležan je i sud na čijem području tužilac ima
prebivalište, odnosno boravište.
b) u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača - Za suđenje u sporovima za
zaštitu prava na osnovu pisane garancije protiv proizvođača koji je dao garanciju nadležan je, osim
suda opšte mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opšte mjesne nadležnosti za prodavca koji je prilikom
prodaje stvari uručio kupcu pismenu garanciju proizvođača.
c) u sporovima za zakonsko izdržavanje - ako je tužilac lice koje traži izdržavanje, nadležan je pored suda
opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
d) u bračnim sporovima - Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka,
poništenja braka ili razvoda braka (bračni sporovi), nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i
sud na čijem području su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. - (može biti posebno
pitanje)

7
 e) u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva - ako je tužilac dijete, nadležan je
pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno
boravište.
f) po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravnog lica - Za suđenje u sporovima protiv pravnog
lica koje ima poslovnu jedinicu van svog sjedišta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice,
pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području se nalazi ova poslovna
jedinica.
g) u sporovima iz nasljednopravnih odnosa - Dok ostavinski postupak nije pravosnažno završen, za
suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, kao i u sporovima o potraživanjima povjerioca
prema ostaviocu, pored suda opšte mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem području se
nalazi sud koji sprovodi ostavinski postupak.
h) po mjestu plaćanja - Za suđenje u sporovima imaoca mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je,
pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.
i) u sporovima iz radnih odnosa - Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposleni, za suđenje je
nadležan, pored suda koji je opšte mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se području rad obavlja
ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, kao i sud na čijem je području
zasnovan radni odnos.
j) u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima - Za sporove zbog smetanja posjeda na
pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području
dogodilo smetanje.

30. Isključiva nadležnost?

- Predviđena je:
a) u sporovima o nepokretnostima - Za suđenje u sporovima o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima
na nepokretnosti, u sporovima zbog smetanja posjeda na nepokretnosti, kao i u sporovima iz zakupnih
ili najamnih odnosa na nepokretnosti ili iz ugovora o korišćenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo
je nadležan sud na čijem se području nalazi nepokretnost. Ako nepokretnost leži na području više
sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
b) u sporovima o vazduhoplovu i brodu - isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi
upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan. Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja
posjeda na brodovima, odnosno vazduhoplovima nadležan sud Republike Srpske, mjesno je nadležan,
pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je brod, odnosno vazduhoplov upisan, i sud na
čijem se području dogodilo smetanje.
c) za sporove u izvršnom i stečajnom postupku - Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i povodom
sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odnosno u toku i povodom stečajnog postupka,
mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji sprovodi izvršni, odnosno
stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području sprovodi administrativno izvršenje.

31. Supsidijarna mjesna nadležnost (nadležnost za suparničare)?

- Primjenjuje se u zakonom određenim situacijama, i to:
a) Nadležnost za suparničare - Ako je jednom tužbom tuženo više lica u svojstvu materijalnih
suparničara, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan
za jednog od tuženih.
b) Nadležnost za lica za koja ne postoji opšta mjesna nadležnost u Republici Srpskoj - Tužba o
imovinskopravnim zahtjevima protiv lica za koje ne postoji opšta mjesna nadležnost u Republici
Srpskoj, može se podnijeti svakom sudu u Republici Srpskoj na čijem se području nalazi kakva imovina
tog lica ili predmet koji se tužbom traži. Ako nadležnost suda u Republici Srpskoj postoji zato što je
obaveza nastala za vrijeme boravka tuženog u Republici Srpskoj, mjesno nadležan je sud na čijem je
području obaveza nastala. U sporovima protiv lica za koje u Republici Srpskoj ne postoji opšta mjesna

8
 nadležnost, za obaveze koje treba ispuniti u Republici Srpskoj, tužba se može podnijeti sudu na čijem
području tu obavezu treba ispuniti.
c) Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo stranog lica u Republici Srpskoj - U sporovima
protiv pravnog lica koje ima sjedište u inostranstvu u pogledu obaveza koje su zasnovane u Republici
Srpskoj ili se ovdje moraju ispuniti, tužba se može podnijeti sudu u Republici Srpskoj na čijem se
području nalazi njegovo stalno zastupništvo za Bosnu i Herecegovinu, odnosno Republiku Srpsku ili
sjedište organa kome je povjereno da vrši njegove poslove.

32. Ko su suparničari?
- Pod suparničarima podrazumijevamo više lica koja u jednoj tužbi učestvuju kao tužioci ili tuženi.To je
procesna situacija kada se u istoj stranačkoj ulozi pojavljujeviše procesnih subjekata.Zbog množine
subjekata suparničarstvo se naziva još isubjektivna kumulacija.
- Suparničarstvo može biti aktivno, ako više lica učestvuje na strani tužitelja i pasivno,ako više lica učestvuje
na strani tuženih.
- Suparničarstvo može biti: materijalno, formalno, obično, jedinstveno, nužno, zakonsko, prvobitno,
sukcesivno, eventualno, supsidijarno.

33. Razlika između materijalnih i formalnih suparničara?

- Materijalni (jedinstveni, nužni) postoje kada je više lica u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili
im prava i obaveze potiču iz istog činjeničnog i pravnog osnova. Materijalni suparničari su oni koji su se i
prije i izvan parnice nalazili u određenoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora
(npr.suvlasnici, nasljednici, bračni drugovi). Za materijale suparničare karakteristično je da se po sili zakona
ili zbog prirode spornog odnosa spor u kome sudjeluju može riješiti samo na jednak način prema svima,
tužbeni zahtjev može biti usvojen prema svima ili odbijen u odnosu na sve njih.
- Formalni (obični) postoje kada je predmet spora iste vrste zasnovan na bitno istovrsnom činjeničnom i
pravnom osnovu i kada je nadležan isti sud(npr. kod saobraćajnih nesreća kada je u nekom autobusu
povređeno više lica). Formalni suparničari su oni među kojima izvan parnice nema ni pravne zajednice niti
njihova prava i obaveze proističu iz istog činjeničnog i pravnog odnosa. Njih veže samo parnica formirana
dispozicijom tužitelja, pa je stoga to procesna zajednica.

34. Određivanje mjesne nadležnosti od strane Višeg suda – Šta je ORDINIRAJUĆA NADLEŽNOST?
- Ordiniranje nadležnosti je određivanje mjesne nadležnosti od strane višeg suda.
- Ako nadležni sud usljed izuzeća sudija ne može da postupa, izvijestiće o tome neposredno viši sud, koji će
odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja.
- Okružni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog osnovnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu
postupa drugi stvarno nadležan osnovni sud sa njegovog područja ako je očigledno da će se tako lakše
sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
- Vrhovni sud Republike Srpske može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom
predmetu postupa stvarno nadležni osnovni sud sa područja drugog okružnog suda ili drugi stvarno
nadležni okružni sud, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi
opravdani razlozi.
- Ako je za suđenje nadležan sud u Republici Srpskoj, ali se po odredbama ovog zakona ne može utvrditi koji
je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Srpske će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno
nadležan sud biti mjesno nadležan.

35. Sporazum o mjesnoj nadležnosti – PROROGACIJA nadležnosti?

- Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da
im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, pod uslovom da je taj sud stvarno nadležan.

9
 - Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova u
Republici Srpskoj, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki
drugi stvarno nadležan sud.
- Ovaj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se tiče
određenog spora ili više sporova koji svi proističu iz određenog pravnog odnosa.– (može biti posebno
pitanje u kakvoj formi mora biti ovaj sporazum)
- Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu, to je njegova obaveza – ako to ne uradi tuženi ima
pravo da u odgovoru na tužbu navede da postoji prorogacija nadležnosti i onda je tuženi dužan da taj
sporazum priloži.

36. Ako stranke sporazumom o mjesnoj nadležnosti odrede kao mjesno nadležan sud u mjestu gdje nema suda
koji je sud nadležan za postupanje?
- Sud koji je najbliži mjesno nadležnom ''sudu'' koji je određen prorogacijom.

37. Do kada sud mora da pazi po službenoj dužnosti na aspsolutnu nadležnost?

- Sud je tokom citavog postupka (sve do pravosnažnosti) dužan po službenoj dužnosti paziti ima li
apsolutnu nadležnost. Ukoliko utvrdi da je nadležno neko drugo tijelo oglasiće se nenadležnim, ukiniće sve
provedene radnje i rješenjem odbaciti tužbu.

38. Do kada se sud može da se oglasi mjesno nenadležnim?

- Entitetski sudovi se mogu oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do ponošenja odgovora na tužbu.

39. Šta je DELEGACIJA mjesne nadležnosti i vrste?

- Delegacija je postupak prenošenja mjesne nadležnosti između sudova iste vrste i iste stvarne
nadležnosti. Delagirati se može samo mjesna nadležnost. Vrste delagacije mjesne nadležnosti su
ordiniranje nadležnosti(nadležnost određuje Viši sud) i prorogacija nadležnosti (nadležnost određuju
same stranke).
- Delegacija može biti:
a) nužna delegacija- kada sud koji je mjesno nadležan po zakonu nije umogućnosti da postupa u
konkretnom predmetu(zbog izuzeća svih sudija jednog suda i sl.); - čl. 49 ZPP RS – (može biti posebno
pitanje ''kada postoji nužna delegacija mjesne nadležnosti'')
b) svrsishodna delegacija-kada nije svsishodno da u tom predmetu sudi mjesnonadležni sud po zakonu
(sud može da postupa ali je svrsishodnije i ekonomičnije da postupa neki drugi sud jer su npr. na
području tog suda svi dokazi); - čl. 50 ZPP RS - (može biti posebno pitanje)
c) generalna delegacija-ovlaštenje da se u svim sporovima određene vrste da ovlaštenje zaodređene
sudove(u našem postojećem zakonskom rješenju to nije predviđeno).

40. FUNKCIONALNA/INSTANCIONA nadležnost suda – sastav suda?

- Funkcionalna ili instanciona nadležnost predstavlja podvrstu stvarne nadležnosti. Opšta pravila o stvarnoj
nadležnosti određuje koji je sud, s obzirom na vrstu i rang, nadležanda postupa u prvostepenom postupku
u određenoj pravnoj stvari. Ovaj sud nije,međutim, nadležan da u toj stvari odlučuje tokom cijelog
postupka. Odlučivanje opravnim lijekovima i o nekim drugim pitanjima u toku parnice povjerava se
nekimdrugim sudovima , u pravilu sudovima iste vrste ali višeg ranga.
- Funkcionalna nadležnost određuje koji će sud postupati u određenoj fazi postupka u konkretnom slučaju u
odnosu na prvostepeni sud (ko postupa u drugom stepenu).
- Nadležnost za odlučivanje o pravnom lijeku i o nekim procesnim pitanjima.
- Tako u RS u prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka sudi sudija
pojedinac, a u drugostepenom postupku i postupku odlučivanja po reviziji sudi vijeće od trojice sudija.

10
 - Sud BIH - U prvostepenom postupku sudi sudija pojedinac iz Upravnog odjeljenja Suda BiH. U
drugostepenom postupku sudi vijeće Apelacionog odjeljenja Suda sastavljenom odtrojice sudija
(drugostepeno vijeće).U postupku odlučivanja po reviziji odlučuje vijeće Apelacionog odjeljenja
Suda,sastavljeno od trojice sudija, koji nisu učestvovali u drugostepenom postupku (revizijskovijeće).U
postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje sudija Apelacionog odjeljenja Suda, kao sudija
pojedinac.

41. Šta bi se dogodilo kada bi tužilac podio tužbu sudu da mu se utvrdi pravo na starosnu penziju?
- Ako sud utvrdi ili ocijeni da je za odlučivanje o zahtjevu nadležan neki drugi organ (u ovom slučaju organ
uprave) donijeće rješenje kojim tužbu odbacuje i ukida sve provedene radnje – apsolutna nadležnost.

42. Do kada sud pazi na stvarnu nadležnost?

- Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost. (RS)

43. Šta će se desiti ukoliko sud primi tužbu za koju je mjesno nenadežan, a nije u pitanju isključiva mjesna
nadležnost?
- U tom slučaju se primjenjuju pravila opšte mjesne nasležnosti za tuženog ali tek po prigovoru tuženog koji
može istaći prigovor mjesne nadležnosti najkasnije u odgovoru na tužbu. Imajući u vidu da u ovom slučaju
ne postoji isključiva mjesna nadležnost drugog suda, sud ne pazi po službenoj dužnosti o mjesnoj
nadležnosti.

44. Postupak suda kada utvrdi da je nenadležan u postupku radi nekretnine?

- Imajući u vidu da se u sporovima o nekretninama primjenjuju pravila o isključivoj nadležnosti (nadležan je
sud na čijem se području nalazi nekretnina), te da sudovi po službenoj dužnosti paze na mjesnu nadležnost
samo kada je u pitanju isključiva mjesna nadležnost, sud će najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu
oglasiti se mjesno nenadležnim, te po pravosnažnosti tog rješenja sud će u roku od 3 dana ustupiti
predmet nadležnom sudu koji nastavlja predmet kao da je kod njega bio pokrenut, te preduzete parnične
radnje ostaju na snazi.
- U slučaju da sud kojem je predmet ustupljen smatra da nije nadležan, predmet će dostaviti sudu koji je
nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti. (osim kada mu je predmet ustupljen radi očigledne greške).

45. Šta će se desiti ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda?
- Sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan iako bi zbog tih promijena bio
nadležnan neki drugi sud.

46. Postupak suda kada utvrdi da je nenadležan u postupku radi duga?

- Imajući u vidu da se u sporovima o imovinskopravnim zahtjevima primjenjuje opšta mjesna nadležnost
ukoliko zakonom nije određena isključiva, te da je u konkretnom slučaju nadležan sud na čijem području
tuženi ima prebivalište/boravište, to će sud samo i isključivo po prigovoru tuženog, koji je istaknut
najkasnije u odgovoru na tužbu, odlučivati o mjesnoj nadležnosti. Tek ukoliko sud nađe da je prigovor
osnovan oglasiće se mjesno nenadležnim, te po pravosnažnosti tog rješenja sud će u roku od 3 dana
ustupiti predmet nadležnom sudu koji nastavlja predmet kao da je kod njega bio pokrenut, te preduzete
parnične radnje ostaju na snazi.

47. Gdje je regulisana stvarna a gdje mjesna nadležnost?

- U RS stvarna nadležnost je regulisana Zakonom o sudovima u Republici Srpskoj a mjesna Zakonom o
parničnom postupku.

11
48. Sukob nadležnosti?
- U RS sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. Sukob nadležnosti
Vrhovnog suda RS i osnovnog/okružnog rješava Vrhovni sud u opštoj sjednici.
- U FbiH sukob nadležnosti između opštinskih sudova istog kantona rješava kantonalni sud, dok sve ostale
sukobe nadležnosti (između opštinskih sudova različitih kantona, opštinskih i kantonalnih sudova istog ili
različitog kantona, između kantonalnih sudova) rješava Vrhovni sud FbiH. U slučaju sukoba nadležnosti
između opštinskih ili kantonalnih sudova sa Vrhovnim sudom FbiH rješava Vrhovni sud FbiH u opštoj
sjednici.

49. Šta je tužba?

- Tužba je prva parnična radnja koja je usmjerena na iniciranje parničnog postupka, a sa ciljem zaštite ili
ostvarivanja određenog subjektivnog prava.
- Parnični postupak pokreće se tužbom, dakle podnošenjem tužbe, a parnica počinje teći (litispendencija)
od trenutka dostave tužbe tuženom.

50. Obavezni elementi tužbe (šta mora da sadrži)?

- Tužba mora da sadrži:
1) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja – troškovi i kamata (tužbeni zahtjev),
2) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
3) dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice,
4) naznačenje vrijednosti spora – osim kada se vrijednost ne može izraziti u novcu i
5) druge podatke koje mora da ima svaki podnesak (oznaku stranaka, punomoćnika, vrstu spora,
prebivalište).

51. Da li je sud vezan pravnim osnovnom koji je naveden u tužbi?

- Nije.

52. Da li će sud postupiti po tužbi kada pravni osnov nije uopšte naveden?
- Hoce.

53. Vrste tužbi?

- Tužba može biti (u skladu sa tim takve imamo i presude):
1. Tužba za utvrđenje - DEKLARATORNA - Tužilac može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje,
odnosno nepostojanjenekog prava ili pravnog odnosa, povredu prava ličnosti ili istinitost, odnosno
neistinitost neke isprave.
Ovakva tužba može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili kad tužilac ima pravni
interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost,
odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.(može biti
posebno pitanje specifičnost ove tužbe i kada se može podnijeti)
2. Osuđujuća/obavezujuća tužba – KONDEMNATORNA – Ovom tužbom traži se ispunjenje obaveze
tužnog da nešto učini, trpi ili propusti pa je ova vrsta tužbe pozna još kao i obavezujuća ili tužba na
činjenje. Tužilac u ovom slučaju nije dužan da dokazuje pravni interes.
3. Preobražajna tužba – KONSTITUTIVNA – je tužba koja je usmjerena na zahtjev da se promijeni neko
stanje bilo da se radi o uspostavljanju novog pravnog odnosa ili njegova sadržaja ili prestanka. Bitna
karakteristika ove tužbe jeste da je može podnijeti samo osoba koja je zakonom na to ovlašćena.

54. Može li se u jednoj tužbi istaći više tužbenih zahtjeva (kumulacija TZ) i pod kojim uslovima?
- U jednoj tužbi tužilac može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženog kad su svi zahtjevi povezaniistom
činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom, oni se

12
 mogu istaći u jednoj tužbi protiv istog tuženog samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od ovih
zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih tužbenih
zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka. (npr. tužba za ispunjenje ugovora predajom
stvari uz naknadu izgubljene dobiti ili kod naknada štete kada se jednom tužbom obuhvati materijalna i
nematerijlna šteta)
- Ukoliko stranka podnese jednu tužbu koja sadrži više zahtjeva za koje nije ista vrsta postupka, sud može po
službenoj dužnosti izvršiti razdvajanje postupka.
- Prema ZPP BiH ovi uslovi moraju biti kumulativno ispunjeni (to je razlika u odnosu na entitetske zakone).
- Ako Sud ocijeni da isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi ne doprinosi ekonomičnosti postupka,
najkasnije na pripremnom ročištu donijet će rješenje o razdvajanju postupaka.

- Tužilac može u jednoj tužbi istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i tražiti da Sud
usvoji sljedeći od tih zahtjeva ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega nije osnovan –
alternativno postavljeni tužbeni zahtjev (bitno ga je razlikovati od kumulacije tužbenih zahtjeva).

55. Spajanje i razdvajanje postupka?

- Na pripremnom ročištu sud može odlučiti i o spajanju postupaka radi zajedničkograspravljanja, ako:
1. ako pred istim sudom teče više parnica između istih lica ili je isto lice protivnik raznih tužilaca ili
tuženih,
2. ako stranke daju saglasnost za spajanje,
3. ako bi se time ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi.
- Spajanjem postupaka parnice ne gube samostalnost pa se o svakom zahtjevu mora donijeti odluka.

- Na pripremnom ročištu sud može odrediti odvojeno raspravljanje o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe,
ako:
1. je više zahtjeva usmjereno u jednoj tužbi protiv istih lica ili od strane istih lica,
2.ako stranke daju saglasnost za odvojeno raspravljanje.
- Protiv rješenja o spajanju ili odvojenom raspravljanju nije dozvoljena posebna žalba.

56. Preinačenje tužbenog zahtjeva?

- Preinačenje tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog
zahtjevauz postojeći.Ako tužilac preinačuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja
tužbe, tako da iz istog činjeničnog osnova zahtijeva drugi predmet ili novčanu sumu, tuženi se takvom
preinačenju ne može protiviti.Tužba nije preinačena ako je tužilac promijenio pravni osnov tužbenog
zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

- Preinačenje TZ može biti:

a) objektivno – u slučaju promjene istovjetnosti zahtjeva (npr. prvobitno je traženo ispunjenje ugovora a
potom tužilac preinači tužbu tako da traži raskid ugovora), povećanje postojećeg zahtjeva (npr.
povećanje traženog iznosa – često nakon vještačenja) ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (npr.
traženo izvršenje ugovora u vidu predaje kupljene stvari a potom i naknada štete u vidu izgubljene
dobiti). – (može biti posebno pitanje)
b) subjektivno – preinačenje u slučaju kada tužilac preinači tužbu tako da umjesto prvobitnog tuženog
tuži drugu osobu. U ovom slučaju je potreban pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto
tuženog, a ukoliko se tuženi već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari onda je potreban i njegov
pristanak. Osoba koja stupa u parnicu mora da primi parnicu u stanju u kakvom se nalazila u trenutku
kada stupa u nju. - (može biti posebno pitanje)

13
 - U praksi- ako druga osoba neće da stupi u parnicu i neda saglasnost za subjektivno preinačenje, tužilac
može da podnese posebnu tužbu protiv te osobe i traži spajanje sa parnicom u kojoj nije dobio pristanak
te osobe za stupanje u parnicu.

57. Rokovi za preinačenje tužbenog zahjeva?

- Tužilac može preinačiti tužbu bez saglasnosti tuženog najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta,
odnosno do zaključenja glavne rasprave u slučaju da pripremno ročište nije održano (rok se odnosi i na
subjektivno prinačenje).
- Sud može dopustiti preinačenje i bez pristanka tuženog pod uslovom:
a) da tužilac bez svoje krivice nije mogao tužbu preinačiti ranije i
b) da je tuženi u mogućnosti raspravljati po preinačenoj tužbi bez odlaganja glavne rasprave.

58. Kako sud odlučuje o prinačenju tužbe?

- Sud odlučuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

59. Zbog čega se traži saglasnost novog tuženog kod subjektivnog preinačenja tužbe?
- Zbog toga što novi tuženi mora da primi parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kada u nju
stupa, dakle neće biti ponovnog provođenja bilo kojih parničnih radnji.

60. Do kada se može povući tužba ?

- Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženogprije nego što je tužba dostavljena tuženom. Tužba se
može povući i nakon dostave tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako
se tuženi u roku od osam dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je
pristao na povlačenje.
- Tužba se uz izričiti pristanak tuženog može povući i nakon zaključenja glavne raspravedo pravosnažnosti
odluke kojom se postupak pred prvostepenim sudom dovršava. U tom slučaju tuženi svoj zahtjev za
naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj saglasnosti za povlačenje tužbe.
- Ako dođe do povlačenja tužbe prije nego što je prvostepeni sud donio odluku (dakle nakon zaključenja
glavne rasprave), odnosno prije nego što je ona povodom žalbe dostavljena drugostepenom sudu,
prvostepeni sud će rješenjem utvrditi da je tužba povučena, odnosno rješenjem utvrditi da je tužba
povučena i da je presuda bez pravnog dejstva. Istim će rješenjem sud odlučiti i o zahtjevu tuženog za
naknadu troškova postupka.
- Ako dođe do povlačenja tužbe pred prvostepenim sudom nakon donošenja prvostepene odluke, dok je
postupak povodom žalbe u toku pred drugostepenim sudom, prvostepeni sud će odmah obavijestiti
drugostepeni sud da je tužba povučena.
- Ako do povlačenja tužbe dođe nakon što je predmet dostavljen drugostepenom sudu, drugostepeni sud
će, ako prije toga nije odlučio povodom žalbe, rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i da je
tužba povučena. Istim rješenjem sud će odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.

61. Dejstvo/posljedice povlačenja tužbe?

- Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnijeta i može se ponovo podnijeti.

62. Kada počinje da teče parnični postupak?

- Od trenutka dostavljanja tužbe na odgovor tuženom.
- U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u toku postupka, parnica počinje da teče od časa kad je o tom
zahtjevu obaviještena protivna stranka.
- Dakle, prva parnična radnja je podnošenje tužbe od strane tužioca a parnica počinje teći tek
dostavljanjem tužbe na odgovor tuženom.

14
63. Može li se činjenica utvrđivati?
- Može.

64. Litispendencija?
- Litispendencija označava da dok parnica teče ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica
među istim strankama. (prigovor litispendencije – sud u tom slučaju odbacuje tužbu).
- Sud o litispendenciji vodi računa po službenoj dužnosti.

65. Šta se dešava ako bude odbačen/povučen odgovor na tužbu?

- Smatraće se kao da tuženi nije ni dao odgovor na tužbu (npr.kada je neuredan odgovor na tužbu).

66. Pripremanje glavne rasprave (šta je sud dužan da uradi po prijemu tužbe)?
- Sud će odmah nakon prijema tužbe početi pripreme za glavnu raspravu.Pripreme za glavnu raspravu
obuhvataju:

a) prethodno ispitivanje tužbe,

b) dostavu tužbe na obavezni odgovor,
c) održavanje pripremnog ročišta i
d) zakazivanje glavne rasprave.
- Sud u toku pripremanja glavne rasprave odlučuje rješenjem.

67. Koje odluke sud može donijeti u toku pripremanja glavne rasprave – tj. bez glavne rasprave?
- Sud u toku pripremanja glavne rasprave, pored rješenja kojim upravlja postupkom (procesna rješenja),
može donijeti i presudu zbog propuštanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja, a
može i primiti na zapisnik sudsko poravnanje stranaka.
- Takođe, sud u ovoj fazi može donijeti rješenje kojim će odbaciti tužbu (neblagovremena tužba,
litispedencija, res judicata, ako stranka nema pravni interes za pokretanje postupka, ako se tužilac ranije
odrekao tužbenog zahtjeva, ako nije otklonio nedostatke u roku za ispravku tužbe – neuredna tužba). Ova
rješenja sud može donijeti u svakoj fazi postupka!

68. Prethodno ispitivanje tužbe?

- Je provjera razumljivosti tužbe i ispunjenosti formalno-pravnih pretpostavki (da li je tužba razumljiva,
potpuna i da li sadrži sve elemente).
- Sud provjerava da li stranke u postupku imaju stranačku i parničnu sposobnost i da li postoje nedostaci u
pogledu zakonskog zastupanja.
- Sud provjerava i da li tužbeni zahtjev spada u sudsku nadležnost, odnosno provjerava da li ima stvarnu i
mjesnu nadležnost.
- Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži sve elemente (nepotpuna tužba), ili da postoje
nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu
zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlašćenje zastupnika da pokrene parnicu
kad je takvo ovlašćenje potrebno, sud će radi otklanjanja ovih nedostataka pozvati tužioca da izvrši
potrebne ispravke/dopune u tužbii odrediti rok za ispravku koji ne može biti duži od 8 dana.

69. Kada će sud odbaciti tužbu (kod prethodnog ispitivanja tužbe)?

- Kada utvrdi da:
1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;
2) da je tužba podnijeta neblagovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe;
3) da o istom zahtjevu već teče parnica;
4) da je stvar pravosnažno presuđena;

15
 5) da je o predmetu spora sklopljeno sudsko poravnanje;
6) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;
7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje ili
8) da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 66. ovog zakona.

- Sud donosi rješenje kojim se sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu, ako utvrdi:

1) da nije mjesno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu ili

2) da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu.

70. Odgovor na tužbu?

- Nakon ispitivanja tužbe ona se sa prilozima dostavlja se tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana
prijema ispravne i potpune tužbe u Sudu.
- Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, Sud će poučiti tuženog o tome šta treba sadržavati odgovor na tužbu
i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku (presuda zbog
propuštanja).
- U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava
postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje mora imati svaki podnesak.Ako tuženi osporava
tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice
na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
- Ako odgovor na tužbu bude odbačen iz nekog razloga (npr. vraćen na ispravku a nije ispravljen u roku)
smatraće se kao da tuženi nije ni odgovorio na tužbu (dakle, može doći do presude zbog propuštanja ako je
predložena u tužbi).

71. Šta ukoliko u odgovoru na tužbu tuženi prizna tužbeni zahtjev?

- Sud donosi presudu na osnovu priznanja.

72. Prigovori na tužbu?

- U odgovoru na tužbu tuženi može istaći procesne prigovore. (npr. prigovor stvarne i mjesne nadležnosti ili
presuđene stvari). Takođe tuženi može isticati i materijalne prigovore (npr. prigovor aktivne/pasivne
legitimacije, zastare, prebijanja, neispunjenja ugovora)

73. Protivtužba i odgovor na protivtužbu?

- Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, podnijeti protutužbu, ako je
zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom
traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cijelosti ili
djelimično odluka o tužbenom zahtjevu. (razlozi za protivtužbu mogu biti posebno pitanje)
- Nakon održavanja pripremnog ročišta, protutužba se može podnijeti samo ako tuženi na to pristane i ako
Sud ocijeni da podnošenje protutužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.
- Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan drugi sud (ove odredbe
nema u ZPP RS ali postoji u ZPP BiH)

74. Sadržaj protivtužbe?

- Imajući u vidu da se na protivtužbu primjenjuju odredbe ZPP koje se odnose na tužbu samim tim proizlazi
da protivtužba mora da sadrži sve elemente koje sadrži tužba (protivtužbeni zahtjev, činjenice, dokaze,
vrijednost spora i druge podatke)

16
75. Razlika između odustajanja i odricanja od tužbe?
- Za odricanje od tužbenog zahtjevanije potreban pristanak tuženog i u tom slučaju donosi se presuda
kojom se tužbeni zahtjev tužioca odbija. Pravna posljedica odricanja jeste da se u tom slučaju se ne može
ponovo podnijeti tužba zbog iste pravne stvari jer se stvar smatra presuđenom.
- Odustanka od tužbe jeste povlačenje tužbe, u tom slučaju tužba se može povući bez pristanka tuženog
prije nego što je dostavljena tuženom na odgovor, nakon toga sve do zaključenja glavne rasprave se može
povući samo uz pristanka tuženog. (Dakle, ako tuženi ne pristane postupak se nastavlja). Pravna posljedica
odustajanja od tužbe jeste da se u tom slučaju smatra kao da tužba nikada nije ni bila podnesena pa se
može ponovo pdonijeti.

76. Pripremno ročište(tok) - Šta sud radi/određuje na pripremnom ročištu?

- Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protutužbu, Sud će zakazati pripremno ročište.
- Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog
propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
- Postupajući sudija prvenstveno otvara pripremno ročište i konstatuje da li su pristupile sve pozvane
stranke i zastupnici, zatim pripremno ročište počinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi
ukratko izlaže odgovor na tužbu.
- Nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravljat će se opitanjima koja se odnose na smetnje za
dalji tok postupka (o ovim pitanjima se mogu izvoditi dokazi što je izuzetak od pravila da se na
pripremnom ročištu ne mogu izvoditi dokazi). Ovo se odnosi na tzv. Procesne prigovore – da tužbeni
zahtjev ne spada u sudsku nadležnost, da je tužba nepravodobna, prigovor litispendencije, da je stvar
pravosnažno presuđena itd.
- Ako Sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka, odluku o prigovoru donijet će
zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
- U daljem toku pripremnog ročišta raspravljat će se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima
stranke obrazlažu svoje prijedloge.
- Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će
se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
- Ako Sud, na prijedlog stranke, odredi izvođenje dokaza vještačenjem, uvijek će odrediti rok u kom vještak
treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz i mišljenje (napomena – nalaz i mišljenje vještaka mora biti
dostavljeno strankama najmanje 8 dana prije održavanja glavne rasprave)
- Ako pred Sudom teče više parnica između istih lica ili u kojim je isto lice protivnik raznih tužilaca ili raznih
tuženih, Sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, rješenjem spojiti sve te parnice radi
zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice
Sud će donijeti zajedničku presudu.
- Sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim
zahtjevima iz iste tužbe, te će nakon završetka odvojenog raspravljanja donijeti posebne odluke o tim
zahtjevima.

77. Koje odluke sud može donijeti u toku pripremanja glavne rasprave?
- Sud može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu
odricanja i presudu zbog propuštanja, te primiti na zapisnik nagodbu stranaka.

78. O čemu sud odlučuje na pripremnom ročištu?

- Sud na pripremnom ročištu odlučuje o spornim procesnim pitanjima, o odbacivanju tužbe, odlučuje o
čemu će se raspravljati na glavnoj raspravi i koji dokazi će se izvesti, određuje rok za dostavu nalaza i
mišljenja vještaka, o spajanju i razdvajanju postupaka.

17
79. Da li je obavezno održavanje pripremnog ročišta, tj. kada nije obavezno pa se odmah pristupa glavnoj raspravi?
- Održavanje pripremnog ročišta je obavezno, osim u dva slučaja:
1) Kada Sud, nakon ispitivanja tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih
činjenica ili
2) da zbog jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

80. Sadržaj i upozorenja poziva za pripremno ročište?

- U pozivu za pripremno ročište sud će obavijestiti stranke o vremenu i mjestu održavanja pripremnog
ročišta, kao i o posljedicama izostanka sa pripremnog ročišta, kao i o tome da su dužne najdocnije na
pripremnom ročištu da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože sve dokaze
koje žele izvesti u toku postupka, te da na pripremno ročište donesu sve isprave i predmete koje žele
upotrijebiti kao dokaz.

81. Posledice nedolaska na pripremno ročište i glavnu raspravu?

- Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se da je tužba
povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.
- Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješten tuženi, ročište će se održati bez njegovog
prisustva.

82. Zakazivanje glavne rasprave?

- Na pripremnom ročištu Sud će rješenjem odrediti:
1) dan i sat održavanja glavne rasprave;
2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;
3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;
4) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu.

- Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog
ročišta. Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog ročišta. Ako se
procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će biti zakazano za onoliko dana
uzastopno koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.
- Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom ročištu, kao i
svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati. U pozivu za glavnu raspravu, Sud će
obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka s ročišta.

83. Kada stranke mogu zaključiti spor kroz postupak medijacije?

- Najkasnije na pripremnom ročištu, sudmože, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s obzirom na prirodu
spora i druge okolnosti, predložiti strankama da spor riješe u postupku medijacije, kako je predviđeno
posebnim zakonom (Zakonom o medijaciji).
- Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave.

84. Do kada se može zaključiti sudsko poravnanje (iste odredbe u svim zakonima samo drugačiji naziv)?
- Stranke mogu zaključiti sudsko poravnanje/nagodbu o predmetu spora u toku cijelog postupka do
njegovog pravosnažnog okončanja (sudska nagodba). Ako je sudska nagodba/poravnanje zaključeno
nakon donošenja prvostepene presude, sud će donijeti rješenje kojim će utvrditi da je prvostepena
presuda bez djelovanja.

85. U kojoj formi se zaključuje sudsko poravnanje i iz kojeg razloga se može pobijati?
- Zaključuje se u pismenoj formi na zapisnik (nema odluke) a može se pobijati samo tužbom zbog mana
volje. Zaključeno je kada su stranke potpisale zapisnik i ono ima snagu izvršne isprave.

18
 - Sudsko poravnanje ima snagu izvršnog naslova.
- Sudsko poravnanje se može pobijati ako je zaključeno u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.
- Tužba se može podnijeti u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja, a najdocnije u roku od
5 godina od dana zaključenja sudskog poravnanja.
- Ako sudsko poravnanje bude poništeno, postupak se nastavlja kao da sudsko poravnanje nije ni bilo
zaključeno. - (može biti posebno pitanje)

86. Može li sud odbiti zaključenje sudskog poravnanja?

- Može, u tom slučaju sud donosi rješenje kojim odbija prijedlog za zaključenje sudskog poravnanja iz
razloga nedopuštenih raspolaganja (Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa
prinudnim propisima – čl. 3 stav 2.)

87. Razlika između medijacije i sudskog poravnanja?

- Poravnanje se zaključuje u skladu sa čl. 3 ZPP-a tj. u skladu sa pravom (ne može se zaključiti suprotno
prinudnim propisima) a medijacija se zaključuje po interesu. – OSNOVNA RAZLIKA!
- Medijacija je način rješavanja spora između stranaka na način da stranke same u neposrednom razgovoru
iznađu najbolja rješenja da prevaziđu spor. Medijator ima ulogu neutralne osobe.
- Predmet sudskog poravnanja može biti samo tužbeni zahtjev ili njegov dio. U medijaciji stranke mogu
pregovarati o svim pitanjima koje smatraju relevantnim za taj spor, pa čak i o cjelokupnim odnosima i te
odnose urediti. I jedno i drugo imaju snagu izvršne isprave.

88. Zapisnik o medijaciji?

- Sačinjava medijator koji ga potpisuje zajedno sa strankama i zapisničarom??

89. Glavna rasprava – tok, redoslijed održavanja(strog), dokazi koji se izvode?

- Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.Nakon toga, sudija utvrđuje da li su došla
sva pozvana lica, pa ako nisu, provjerava da li su odsutna lica uredno pozvana i imaju li opravdan razlog za
izostanak. - (može biti posebno pitanje šta sud radi na početku glavne rasprave)
- Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan,
smatraće se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje. - (može biti
posebno pitanje)
- Ako na ročište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne dođe tuženi, a bio je uredno pozvan,
rasprava će se održati bez njegovog prisustva.- (može biti posebno pitanje)
- Sud i na glavnoj raspravi može donositi procesna rješenja (tužba se odbacuje).
- Sud će prvo, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, utvrditi postoje li procesne smetnje za dalje
postupanje. Ako Sud ne usvoji procesni prigovor, bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od
glavne stvari ili zajedno s njom, odluku o prigovoru donijet će zajedno sodlukom o glavnoj stvari.

- Glavna rasprava se odvija sljedećim redom (zakon je predviđa strog redoslijed):

1) tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava
(materijalnih dokaza);
2) tuženi ukratko izlažeodgovor na tužbu uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava (i njegovi
materijalni dokazi se odmah provode) i daje odgovor na bitne navode tužioca;
3) ako je stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke, i to prvo
tužilac, a zatim tuženi;
4) saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;
5) izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;

19
 6) po izvođenju svih dokaza, obje stranke, počev od tužioca, imaju pravo da se obrate sudu završnim
izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti predmeta (završne riječi);
7) sud može dozvoliti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog;
8) ako je tužiocu dozvoljeno da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi će imati pravo da se
ukratko izjasni na konačne navode tužioca.
- Izuzetno, sud može odrediti redosljed odvijanja glavne rasprave drugačiji od ovog redosljeda.
- Glavna rasprava je usmena i neposredna, sudija može uvijek da postavlja pitanja strankama i svjedocima
bez obzira na redoslijed postavljanja pitanja.

90. Zašto tuženi ima interes da se upusti u raspravljanje ako tužilac ne dođe na glavnu raspravu?
- U slučaju da se tuženi ne upusti u raspravljanje, sud donosi rješenjem kojim se smatra da je tužba
povučena ukoliko uredno pozvan tužilac ne pristupi glavnoj raspravi. U tom slučaju tužilac ponovo može da
podnese tužbu sudu radi iste pravne stvari jer povučena tužba se smatra kao da nije ni podnesena. Tuženi
radi svoje pravne sigurnosti ima interes da se postupak pravosnažno okonča.

91. Cilj glavne rasprave?

- Cilj glavne rasprave jeste da se utvrde sporne i pravno relevantne činjenice bitne za donošenje odluke.

92. Da li stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze?
- Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine
vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom
ročištu.

93. Da li je u prvoj fazi glavne rasprave dozvoljeno izvođenje materijalnih dokaza?

- Jeste, odmah nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu.

94. Razlike između odgode i odlaganja?

- Sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja (nije još započeta), ako
utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje
određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).

- Sud može, na prijedlog stranke, odložiti započeto ročište(odlaganje ročišta) samo iz sljedećih razloga:
1) ako bez krivice stranke, koja predlaže odgađanje ročišta, na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza
čije je izvođenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;
2) ako obje stranke predlažu odlaganje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenja sudske
nagodbe.
- Stranka može samo jednom tražiti odgađanje ročišta iz istog razloga.
- Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi na neodređeno vrijeme. Ročište za glavnu raspravu ne
može se odgoditi duže od 30 dana, osim ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u
rokovima predviđenim zakonom, Sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.

95. Javnost glavne rasprave?

- Glavna rasprava je javna. Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetna lica.
- Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio ako to zahtijevaju interesi čuvanja
službene, poslovne ili lične tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala. Sud
može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje
rasprave. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i
umješače i ombudsmena.
- O isključenju javnosti odlučuje Sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.

20
96. Šta su dokazi?
- Dokaz ili dokazno sredstvo je ono iz čega se, čulnim opažanjem, crpi saznanje o postojanju ili nepostojanju
činjenice čije je utvrđivanje od značaja u parnici. (definicija iz priručnika)
- Dokazi su podaci do kojih se dolazi ispitivanjem dokaznih sredstava na osnovu kojih sud formira zaključak
o činjenicama koje treba utvrditi u postupku. (definicije sa seminara)
- Dokazivanje predstavlja parnične radnje procesnih subjekata koje se sastoje u predlaganju, izboru,
ispitivanju i ocjenjivanju dokaza, a u svrhu utvrđivanja istinitosti tvrdnji parničnih stranaka i pretpostavki
suda o činjenicama koje su bitne za primjenu prava i donošenje pravilne presude. (definicija iz priručnika)

97. Šta je činjenično stanje/građa a šta su činjenice?

- Činjenice su sve one činjenice koje pravna norma postavlja kao uslov za nastanak, prestanak ili promjenu
nekog pravnog stanja/ovlaščenja (prirodni događaji, ljudske radnje...)
- Činjenično stanje je skup svih činjenica važnih za zakonito i pravilno donošenje odluke. (definicije sa
seminara)

98. Koje činjenice nije potrebno dokazivati?

- Nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice, činjenice čije
postojanje zakon pretpostavlja – ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje i činjenice koje su
opštepoznate, sve ostale činjenice je potrebno dokazivati.

99. Šta je stranka dužna u parničnom postupku?

- Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. Dakle, teret dokazivanja je na
onoj stranci koja nešto tvrdi.

100. Vrste dokaza?

a) UVIĐAJ – neposredno opažanje suda (izlazak na lice mjesta, razgledanje stvari)
b) ISPRAVE – mogu biti privatne i javne
c) SVJEDOCI
d) VJEŠTACI
e) SASLUŠANJE STRANAKA

101. Isprave?
- Javna isprava je dokazno sredstvo koje dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje;
- Javna isprava je isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje nadležnosti ili
isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u vršenju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno
zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu.
- Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno
sastavljena.
- Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda;

102. Ko se može saslušati kao svjedok?

- Kao svjedoci mogu se saslušati samo lica koja su sposobna dati obavijesti o činjenicamakoje se dokazuju.
Svako je dužan da se odazove pozivu za svjedočenje.

103. Ko se ne može saslušati kao svjedok?

- Ne može se saslušati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja službene ili vojne
tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi od te dužnosti.

21
104. U kojim situacijama svjedok ne može da svjedoči? (3)
- Svjedok može uskratiti svjedočenje:
1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
2) o onome o čemu se stranka ili drugo lice svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala;
3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke
druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili
djelatnosti.

105. Kada svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja?

- Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio
opasnosti od krivičnog gonjenjasebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u
pobočnoj liniji do 3 stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena
zaključno i onda kad je brak prestao, lice s kojim živi u vanbračnoj zajednici ili njegove srodnike do drugog
stepena zaključno, te svog staratelja ili štićenika, usvojitelja ili usvojenika.

106. Kada će sud provesti vještačenje?

- Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenjaili
razjašnjenja određenih činjenicapotrebno stručno znanje kojim Sud ne raspolaže.
- Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim vještačenja, te predložiti
lice koje će obaviti vještačenje. Protivna stranka izjasnit će se o predloženom vještaku, kao i o predmetu i
obimu vještačenja. Ako stranke ne postignu sporazum o licu koje treba biti određeno za vještaka i
predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome donijet će sud po mogućnosti sa liste vještaka (ne mora sa
liste ako nema te oblasti na listi sudskih vještaka).
- Vještak se poziva na glavnu raspravu ali ročište za glavnu raspravu će se održati i ako vještak ne pristupi na
glavnu raspravu.
- Uvjek se nalaz i mišljenje dostavlja stranakama nakasnije 8 dana prije održavanja ročišta za glavnu
raspravu.

107. Čime se određuje vještačenje?

- Rješenjem.

108. Šta ukoliko stranka ne prodloži vještačenje?

- Onda se neći ni izvoditi taj dokaz, osim ukoliko je vještačenje potrebno provesti zbog pravilnog utvrđivanja
činjenica na kojima se zasniva odluka suda, npr. kod razvoda braka potrebno je vještačenje dječijeg
psihologa da bi sud donio pravilnu odluku sa kim će dijete zivjeti (jer sud po službenoj dužnosti može
preduzimati radnje u parničnom postupku kada se radi o interesu maloljetnika).

109. Šta tim rješenjem određuje?

- Izvođenje dokaza vještačenjem određuje Sud rješenjem koje sadrži:
1) ime i prezime i zanimanje vještaka,
2) predmet spora,
3) obim i predmet vještačenja,
4) rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.

110. Saslušanje stranaka?

- Na prijedlog stranke, sud će odrediti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.
- Sud će odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne
odazove pozivu suda.

22
 - Sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako se uvjeri da drugoj stranci, odnosno licu koje
treba da se sasluša za tu stranku nisu poznate sporne činjenice, ili ako saslušanje te stranke nije moguće
(npr. umrla – čita se zapisnik o saslušanju te stranke) -(može biti posebno pitanje)

111. Ko saslušava stranke?

- Stranke saslušavaju njihovi punomoćnici a ukoliko ih nemaju onda ih saslušava sud. Za stranku koja nema
parničnu sposobnost saslušava se njen zakonski zastupnik.

112. Može li se stranka prinudno dovesti/saslušati?

- Kod stranaka nije moguće primjeniti prinudne mjere.

113. Redoslijed izvođenja dokaza?

- Prvo se izvodi dokaz čitanjem isprava (materijalni dokazi), saslušanjem stranaka i to prvo tužilac, a zatim
tuženi, zatim se saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog i na kraju se
izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje.
- Sud može izmijeniti redoslijed izvođenja dokaza.

114. Osiguranje dokaza– nadležnost (po ZPP RS -razlika u odnosuna ZPP BiH)?
- Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti
otežano, može se tokom, a i prije pokretanja parnice, predložiti da se taj dokaz izvede.
- Osiguranje dokaza može se tražiti i tokom postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka.
- Ako je prijedlog za obezbjeđenje dokaza stavljen u toku parničnog postupka, za postupanje je nadležan
sud pred kojim je postupak u toku.
- Kad se traži obezbjeđenje dokaza prije pokretanja postupka, kao i u izuzetnim slučajevima ako je postupak
već u toku, nadležan je sud prvog stepena na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati,
odnosno sud na čijem području boravi lice koje treba saslušati.
- Sud odlučuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

115. Da li se dokazi mogu osigurati bez obavještenja suprotne strane?

- Podnesak u kome je stavljen prijedlog za obezbjeđenje dokaza sud će dostaviti protivniku, ako je poznat,
ostavljajući mu odgovarajući rok za odgovor.
- Izuzetno, ako postoji opasnost za obezbjeđenje dokaza, sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog
izjašnjavanja protivnika.
- Sud može u izuzetnim slučajevima odrediti da izvođenje dokaza započne i prije nego što se rješenje kojim
se usvaja prijedlog za obezbjeđenje dokaza dostavi protivniku.

116. Vrste sudskih odluka?

- Sud donosi odluke na ročištu i van ročišta u obliku presude ili rješenja.
- O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, osim u postupku zbog smetanja posjeda -
rješenjem(posesorna parnica).
- Odluka o troškovima sadržana u presudi smatra se rješenjem (bitno jer ako se stranka žali samo na
troškove onda je to žalba na rješenje a ne žalba na presudu).
- Sud donosi rješenja o pitanjima koja se tiču vođenja postupka.

117. Kako se u parnici donosi presuda?

- Nakon zaključene glavne rasprave sud prisutne stranke obavještava o datumu donošenja presude, a one
stranke koje nisu prisutne pismeno. Rok za donošenje presude i izradu prismenog otpravka je 30 dana od
dana zaključenja glavne rasprave.

23
118. Kako sud odlučuje ako ima više tužbenih zahtjeva?
- Sud donosi samo jednu presudu.

119. Šta mora da sadrži presuda?

- Presuda mora da sadrži:
a) UVOD – sadrži naziv suda, ime i prezime sudije/predsjednika drugostepenog vijeća i članova vijeća,
ime, prezime, prebivalište/boravište stranaka, zastupnika i punomoćnika, oznaku predmeta spora i
vrijednost spora, dan zaključenja glavne rasprave i dan kada je presuda donesena.
b) DISPOZITIV (izreku) – odluka o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i
sporednih potraživanja, odluka o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja i
odluka o troškovima.
c) OBRAZLOŽENJE - sadrži zahtjeve stranaka, dokaze i ocjenu dokaza, propise na kojima je zasnovana
presuda.
d) POUKU O PRAVNOM LIJEKU.

120. Šta znači procesna alternativa?

- To je procesna mogućnost tužioca, da ako je ovlašten da traži samo jednu činidbu, može istovremeno sa
podnošenjem tužbe ili do zaključenja glavne rasprave, tuženom ponuditi da mu umjesto predaje stvari ili
izvršenja određene činidbe, isplati odrđeni iznos novca. Dakle, tužilac u ovom slučaju prema tuženom ističe
samo jedan zahtjev, pa se zapravo ne radi o kumulaciji zahtjeva. Sud, ako nađe da je tužbeni zahtjev
osnovan i da usvaja tužbeni zahtjev, u presudi navodi da će se tuženi isplatom novčanog iznosa osloboditi
obaveze.
- Tužilac procesnu alternativu mora istaći u tužbi ili do glavne rasprave.
- Procesna facultas alternativa nije tužbeni zahtjev, pa nije ni bitno da li naznačena vrijednost iz sadržaja
građanskopravne ponude odgovara vrijednosti stvari čija se predaja traži. (čl. 145 ZPP BiH)

121. Parcioni rok i od kada teče?

- Kada se stranka presudom obavezuje na neko činjenje/davanje mora se odrediti rok u kom je ona dužna
to da učini – parcioni rok.
- Parcioni rok je rok za ispunjenje presude kojom je naloženo kakvo činjenje, dakle to je rok u kojem tuženi
mora izvršiti tu činidbu.
- Ako posebnim zakonom nije određen, rok za izvršenje činidbe je 30 dana, ali za činidbe koje se odnose na
nenovčana davanja sud može odrediti duži rok.
- U mjeničnim i čekovnim sporovima i radnim sporovima pracioni rok je 15 dana.
- Rok za izvršenje činidbe počinje da teče prvog dana poslije donošenja presude – ako je određeno da se
presuda preuzima u sudu, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama zakona o
dostavljanju, prvog dana poslije dostavljanja prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje (dakle od
trenutka prijema presude).
- Kod smetanja posjeda rok za ispunjenje se određuje prema okolnostima slučaja ali ne može biti duži od
roka za žalbu – odmah do 15 dana.

122. Kakvo svojstvo ima presuda nakon isteka parcionog roka?

- Ima svojstvo izvršne isprave.

123. Vrste presuda prema formi?

- Presude mogu biti:
a) Presuda na osnovu priznanja,
b) Presuda na osnovu odricanja i
c) Presuda zbog propuštanja,

24
124. Meritorna presuda?
- Meritorne presude – presuda koja sadrži odgovor na zahtjev sadržan u tužbi (odluka o predmetu spora)
- I rješenje možebiti meritorno, npr. zbog smetanja posjeda. – (može biti posebno pitanje da li rješenje
može biti meritorno i koje)

- Meritorne presude su:

a) osuđujuće,
b) deklarativne - utvrđujuće,
c) kondemnatorne – obavezuje se na činjenje
d) preobražajne– konstitutivne
e) dopunska presuda

125. Vrste presuda prema sadržaju pravne zaštite?

- Deklaratorne (utvrđujuće), kondematorne (osuđujuće) i konstitutivne (preobražajne).

126. Presuda na osnovu priznanja? (kako glasi, do kada se može priznati TZ, do kada se može donijeti, da li
se može odložiti njeno donošenje, da li se može odustati od priznanja i do kada)

- Ako tuženi do zaključenja glavneraspraveprizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti
presudu kojom USVAJA tužbeni zahtjev. (izreka presude na osnovu priznanja) – (može biti pitanje ''kako
glasi izreka presuda na osnovu priznanja'')
- Sud neće donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uslovima, ako nađe da je
riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, iz ovog razloga se može odgoditi donošenje presude
zbog priznanja. (zbog čl. 3 ZPP – postupanje suprotno prinudnim propisima)
- Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženi može i bez pristanka tužioca
opozvati do donošenja presude.
- Od priznanja se može odustati do donošenja presude u kom slučaju se ne traži pristanak.

127. Presuda na osnovu odricanja? (kako glasi, do kada se može donijeti, da li se može odustati od
priznanja i do kada)

- Ako se tužilacdo zaključenja glavne raspraveodrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljeg raspravljanja
donijeti presudu kojom ODBIJA tužbeni zahtjev. (izreka presude na osnovu priznanja)– može biti pitanje
kako glasi izreka presuda na osnovu priznanja
- Tužilac može do donošenja presude, na ročištu ili u pisanom podnesku, opozvati odricanje od tužbenog
zahtjeva bez pristanka tuženog.

128. Presuda zbog propuštanja?

- Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog
propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se
USVAJA tužbeni zahtjev, osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.

- Tužbeni zahtjev je očigledno neosnovan:

1) ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;
2) ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u očiglednoj protivrječnosti sa dokazima koje je
sam tužilac predložio ili sa činjenicama koje su opštepoznate.

25
 - Ako je zahtjev očigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.
- Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati.

129. Žalba na presudu zbog propuštanja?

- Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
može samo zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

130. Obrazloženje presude zbog propuštanja?

- U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili presude na osnovu odricanja
iznijeće se samo razlozi koji opravdavaju donošenje ovakvih presuda.

131. Dopunska presuda?

- Ako je sud propustio da odluči o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom,
a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od prijema presude da predloži parničnom
sudu da se izvrši dopuna presude.
- Neblagovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbaciće, odnosno odbiće sud bez
održavanja ročišta.
- Ako stranka ne predloži donošenje dopunske presude, smatraće se da je tužba u tom dijelu povučena.
- Kad sud nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne rasprave
donijeće, u roku od 8 dana, presudu o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda).

- Ako je pored prijedloga za dopunu presude podnijeta i žalba protiv presude, prvostepeni sud će zastati sa
dostavljanjem ove žalbe drugostepenom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i
dok ne istekne rok za žalbu protiv ove odluke.
- Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zbog toga što prvostepeni sud nije presudom odlučio o
svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati kao prijedlog stranke da se
donese dopunska presuda.

132. Ispravka presude i do kada sud može ispraviti presudu?

- Pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku
i nesaglasnost prepisa presude sa izvornikom ispraviće sud u svako doba.
- Ispravljanje će se izvršiti posebnim rješenjem(podnosi se se prijedlog za ispravku).

133. Pravosnažnost presude - kada je presuda pravosnžna?

- Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravosnažna.Presuda postaje pravosnažna na jedan
od slijedeća tri načina:
1. Istekom roka za žalbu;
2. Odricanjem od pravnog lijeka ili odustankom od njega (ako je bio uložen);
3. Donošenjem drugostepene presude.

134. Formalna i materijalna pravosnžnost presude?

- Ako se presuda više ne može pobijati žalbom nastaje formalna pravosnažnost presude. Formalna
pravosnažnost drugostepene presude nastupa onog dana kada je presuda donijeta.
- Materijalna pravosnažnost tiče se samog sadržaja presude i odnosi se na vezanost istog ili svakog drugog
suda za sadržaj pravosnažne presude. Materijalna pravosnažnost obvezuje sud da po službenoj dužnosti
odbaci tužbu u kojoj se između istih stranaka postavlja zahtjev po kome je pravosnažno presuđeno (res
iudicata)
135. Vrste pravnih lijekova?

26
 - Redovni pravni lijekovi koji se podnose protiv nepravosnažnih sudskih odluka i sprečavaju nastupanje
pravosnažnosti prvostepene odluke. Podnose se dok postupak još traje pa se suštinski smatraju jednom od
faza parničnog postupka - ŽALBA.
- Vanredni pravni lijekovi podnose se protiv pravosnažnih sudskih odluka, dakle nakon što litispendencija
prestane.

- Razlikujemo:
a) DEVOLUTIVNE pravne lijekove – o kojima odlučuje viši sud,
b) REMOSTRATIVNE pravne lijekove – o kojim rješava isti sud koji je donio pobijanu odluku,
c) SUSPENZIVNE pravne lijekove – koji sprečavaju izvršenje kondematorne odluke,
d) NESUSPENZIVNE pravne lijekove – koji ne sprečavaju izvršenje kondematorne odluke,
e) DVOSTRANE pravne lijekove – kod kojih se mora pružiti protivnoj strani mogućnost da se izjasni o
pravnom lijeku,
f) JEDNOSTRANE pravne lijekove – kod kojih se ne mora pružiti protivnoj strani mogućnost da se izjasni o
pravnom lijeku,
g) SAMOSTALNE pravne lijekove – ukoliko se može samostalno podnijeti,
h) NESAMOSTALNEpravne lijekove – ukliko je propisano da se odluka može pobijati samo u pravnom
lijeku protiv neke druge odluke (često kod odluka kojima se rukovodi parničnim postupkom).

136. Redovni pravni lijekovi?

- Redovni pravni lijekovi su:
1. ŽALBA NA PRESUDU
2. ŽALBA NA RJEŠENJE (svi razlozi i sve odredbe vezane za žalbu na presudu se primijenjuju i na žalbu na
rješenje – samo se ne može otvarati rasprava)

137. Žalba?
- Protiv presude donijete u prvom stepenu stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 30 dana od dana donošenja
presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju, 30 dana
nakon dostavljanja prepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U mjeničnim i čekovnim
sporovima ovaj rok je 15 dana.
- Blagovremeno izjavljena žalba sprečava da presuda postane pravosnažnau dijelu koji se pobija žalbom ili
u cjelosti.
- O žalbi protiv presude odlučuje drugostepeni sud ( a po ZPP BiH vijeće Apelacionog odjeljenja Suda -
drugostepeno vijeće)
- Žalba na presudu je devolutivan, suspenzivan i dvostran redovan pravni lijek.

138. Razlike između odricanja i odustanka od žalbe?

- Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka prijema presude.
- Do donošenja odluke drugostepenog suda stranka može odustati od već izjavljene žalbe.
- Razlika je u tome što se odricanje odnosi na trenutak u kome žalba nije ni izjavljena te neće ni biti
izjavljena, odustanak sa druge strane označava odustanak od već izjavljene žalbe. Ova razlika je bitno radi
trenutka pravosnažnosti odluke jer npr. ako sve strane u postupku se odreknu prava na žalbu odluka je
pravosnažna danom odricanja.
- Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.

139. Šta žalba mora da sadrži – elementi žalbe?

- Žalba mora da sadrži:

1) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba;

27
 2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;
3) razlog žalbe;
4) potpis podnosioca žalbe.

- Ako žalba ne sadrži neki od elemenata sud postupa kao i sa drugim neurednim podnescima (vraća na
ispravku pod prijetnjom da će žalba biti odbačena ako ne bude ispravljena u određenom roku).

140. Rokovi za žalbu?

- 30 dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama ovog
zakona o dostavljanju, 30 dana nakon dostavljanja prepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi
rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima ovaj rok je 15 dana.

141. Ako žalba ne sadrži u kom dijelu se traži pobijanje presude ali je to vidljivo iz obrazloženja da li će je
sud vratiti na ispravku/dopunu?
- Neće (iako po zakonu žalba mora da sadrži izjavu da li se presuda pobija djelimično ili u cjelosti)

142. Rok za ispravku žalbe – neuredna žalba?

- Ako žalba ne sadrži neophodne podatke (nepotpuna žalba), sudija u prvostepenom postupku će
rješenjem protiv koga nije dopuštena žalba pozvati žalioca da u roku od 8 dana dopuni ili ispravi žalbu. Ako
žalilac u tom roku ne postupi po traženju Suda, Sud će rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.

143. Da li se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi?

- U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži dokaze da ih bez
svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.

144. Prigovor zastare i pobijanja u žalbi (koji se materijalnopravni prigovori ne mogu prvi put isticati u
žalbi)?
- Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred provostepenim sudom ne mogu se
iznositi u žalbi!

145. Razlozi za žalbu – za pobijanje presude?

- Presuda se može pobijati:

1) zbog povrede odredaba parničnog postupka (kada sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku
odredbu ZPP-a , a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude);
2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava (kada sud nije primjenio odredbu materijalnog prava koju
je trebao da primijeni ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. – (može biti posebno pitanje)

- Presuda zbog propuštanjane može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

146. Žalbeni razlozi kod presuda na osnovu priznanja i odricanja?

- Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanjamogu se pobijati:
a)zbog povrede odredaba parničnog postupka ili
b) zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u zabludi ili pod uticajem prinude ili
prevare - mane volje (stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se
tiču tih mana volje).
147. Šta je pogrešno a šta nepotpuno činjenično stanje?
- Pogrešno činjenično stanje postoji kada sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdi.

28
 - Nepotpunočinjenično stanje postoji kada sud neku činjenicu uopšte nije utvrdio, kao i kada na to upućuju
nove činjenice i dokazi.

148. Povreda odredaba parničnog postupka?

- Povreda odredaba parničnog postupka uvijek je od uticaja za donošenje zakonite i pravilne presude, u
slučajevima:

1) ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet,
2) ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti,
3) ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan viši sud iste vrste ili redovni sud
druge vrste,
4) ako je protivno odredbama ovog zakona sud zasnovao svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima
stranaka,
5) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave,
6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu
odricanja i presudu zbog propuštanja,
7) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom
i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku,
8) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku ili ako
stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije
zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao
potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice,
odnosno obavljanje pojedinih radnji nije bilo naknadno odobreno,
9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili koga se tužilac odrekao ili u kojem je već prije
pravosnažno presuđeno ili o kojem je već zaključeno sudsko poravnanje, ili poravnanje koje po
posebnim propisima ima svojstvo sudskog poravnanja,
10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi,
11) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev,
12) ako je odlučeno o neblagovremeno podnesenoj tužbi, a zbog toga je tužba trebalo da se odbaci,
13) ako prije podnošenja tužbe nije sproveden zakonom predviđen postupak mirnog ili drugačijeg
ostvarivanja prava, a zbog toga je tužba trebalo da se odbaci.

149. Postupak po žalbi pred prvostepenim sudom?

- Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu/rješenje u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranku.
- Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbaciće rješenjem prvostepeni sud bez održavanja
ročišta, kao i ukoliko stranka u datom roku ne izvrši ispravku vraćene žalbe.
- Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će sudija u prvostepenom postupku
protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u
roku od 8 dana od prijema žalbe podnijeti tom sudiji u prvostepenom postupku odgovor na žalbu.
- Primjerak odgovora na žalbu dostavit će sudija u prvostepenom postupku žaliocu odmah, a najkasnije u
roku od 8 dana od prijema odgovora na žalbu.
- Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će žalbu i odgovor
na žalbu, ako je podnijet, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najdocnije u roku od 8 dana. (po
ZPP BiH dostavlja se drugostepenom vijeću)
- Ako žalilac tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija
prvostepenog suda daće objašnjenje povodom navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a po potrebi će da
provjeri istinitost tih navoda u žalbi.

29
150. Šta sadrži odgovor na žalbu?
- Prijedlog da drugostepeni sud odbije žabu i potvrdi prvostepenu presudu?

151. Kada je žalba neblagovremena a kada nedopuštena?

- Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.
- Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijelo lice koje nije ovlašteno za podnošenje žalbe, ili lice koje se
odreklo prava na žalbu ili je odustalo od žalbe, ili ako lice koje je podnijelo žalbu nema pravnog interesa za
podnošenje žalbe. – (može biti posebno pitanje)

152. Šta ako je odgovor na žalbu neblagovremen?

- Neće se odbaciti ali se neće uzeti u razmatranje.

153. Da li je moguća dopuna žalbe i do kada?

- Moguća je ali u roku za žalbu inače se smatra da nije izjavljena.

154. Postupak po žalbi pred drugostepenim sudom?

- Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu određuje se sudija izvjestilac.
- Sudija izvjestilac može, po potrebi, od prvostepenog suda da pribavi izvještaj o povredama odredaba
parničnog postupka i da zatraži da se radi utvrđivanja tih povreda sprovedu provjere.
- Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave (po ZPP BiH
drugostepeno vijeće).
- Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja
potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već
izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom
postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom. – (može biti posebno pitanje ''kada se
otvara rasprava pred drugostepenim sudom'')
- Ako drugostepeni sud ocijeni da bi prvostepena presuda trebalo ponovo da se ukine, nakon što je ona već
jedanput ukinuta povodom žalbe, dužan je zakazati raspravu, osim ako se radi o presudi na osnovu
priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.
- Ako je stranka u žalbi navela povrede koje je počinio sudija prvostepenog suda, drugostepeni sud je dužan
da prije nego što se počne odlučivati zatraži od sudije izjašnjenje o povredama na koje se stranka poziva.
Ovo izjašnjenje se dostavlja i sudu i strankama.
- Drugostepeni sud održaće sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od
prvostepenog suda primi spise po žalbi.
- Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je
odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

155. Tok odvijanja rasprave pred drugostepenim sudom?

- Ako sud odluči da provede raspravu pred drugostepenim sudom on zakazuje raspravu. Na raspravu se
pozivaju stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, a i oni svjedoci i vještaci za koje Sud
odluči da se saslušaju.
- Ako sa rasprave izostane žalilacrasprava seneće održati, a odluka će se donijeti na osnovu navoda žalbe i
odgovora na žalbu.
- Ako sa rasprave izostane stranka koja nije žalilac, sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku.
- Rasprava pred drugostepenim sudom počinje kratkim izlaganjem izvjestioca o stanju predmeta, bez
iznošenja njegovog mišljenja o osnovanosti žalbe.
- Poslije toga pročitaće se presuda ili dio presudena koji se odnosi žalba, a po potrebi i zapisnik o glavnoj
raspravi pred prvostepenim sudom; zatim će žalilac obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na
žalbu.

30
 - Odredbe ZPP o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom shodno se primjenjuju i na raspravu pred
drugostepenim sudom kao šta drugo nije propisano.

- Ne može se povodom žalbe na rješenje otvoriti rasprava pred drugostepenim sudom!

- Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama
razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede
odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
- Odluke drugostepenog suda donose se poslije vijećanja glasanjem.
- U prostoriji u kojoj se vrši vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Kad treba
donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može donijeti odluku i u samom zasjedanju.
- Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se stara da se sva pitanja
svestrano i potpuno razmotre.
- Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova.
- Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.
- Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da
nijedno od njih nema većinu, pitanja će se razdvojiti i glasanje će se ponavljati sve dok se ne postigne
većina. Ako se u pogledu visine novčanog iznosa ili količine glasovi podijele na više od dva mišljenja,
ponovo će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje. Ako se i poslije toga ne može postići većina,
glasovi dati za najveći novčani iznos ili količinu dodaće se glasovima datim za najbliži manji novčani iznos ili
količinu dok se ne postigne većina.

156. Koje odluke može donijeti drugostepeni sud po žalbi?

- Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:

1. odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu (rješenjem);

2. odbiti žalbu i potvrditi prvostepenu presudu (presudom)
3. uvažiti žalbu i - ukinuti prvostepenu presudu (rješenjem)
- ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu (rješenjem)
- preinačiti prvostepenu presudu (presudom).

- Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno
suđenje samo jedanput, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i
presudi zbog propuštanja.
- Iste odluke drugostepeni sud donosi i po žalbi na rješenje.

157. Kada će drugostepeni sud preinačiti prvostepenu presudu?

a) Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parničnog postupka,

b) Ako je u sjednici vijeća drugačijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza već izvedenih pred
prvostepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi,
c) Ako je poslije održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvođenja već izvedenih dokaza,
utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi,
d) Ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud
pogrešno primijenio materijalno pravo,
e) Ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih
činjenica na kojima je zasnovana presuda.

31
158. Reformatio in peius(preinačenje na gore)?
- Drugostepeni sud ne može da preinači presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona izjavila
žalbu.

159. Ko dostavlja i kome dostavlja drugostepenu presudu?

- Prvostepeni sud je dužan da odmah dostavi odluke drugostepenog suda, a najkasnije u roku od 8 dana,
računajući od dana prijema spisa, svim strankama u postupku.

160. Da li drugostepeni sud može otvoriti raspravu po žalbi na rješenje?

- Ne može, samo po osnovu žalbe na presudu.

161. Šta može stranka koja je nezadovoljna drugostepenom presudom?

- Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugostepenom postupku.

162. Vanredni pravni lijekovi – vrste?

- Vanredni pravni lijekovi su:

a) REVIZIJA i
b) PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA

163. Revizija - u kom dijelu može revizija?

- Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana
od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.

164. Kada nije dozvoljena revizija – po vrijednosti – cenzus (RS)?

- Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000 KM, a u
privrednim sporovima 50.000 KM (za privredne nije predviđen pred sudom BiH).

- U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena (zbog male vrijednosti), stranke mogu podnijeti reviziju
protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekogmaterijalnopravnog ili
procesnopravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni, a naročito:
1) ako o tom pitanju revizijski sud (po ZPP BiH revizijsko vijeće) još nije zauzeo shvatanje odlučujući o
pojedinim predmetima ili na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa
drugostepenih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda zasnovana na
shvatanju koje nije podudarno s tim shvatanjem,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda zasniva na
tom shvatanju, ali bi, uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog prvostepenog i žalbenog
postupka zbog promjene u pravnom sistemu, uslovljene novim zakonodavstvom ili međunarodnim
sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Evropskog suda za ljudska prava –
trebalo da se preispita sudska praksa.(može biti posebno pitanje)

165. Ko odlučuje o reviziji?

- U RS odlučuje Vrhovni sud Republike Srpske.
- U FbiH o reviziji odlučuje Vrhovni sud Federacije.
- Po ZPP BiH o reviziji odlučuje Apelaciono odjeljenje Suda BiH, sastavljeno od trojice sudija, koji nisu
učestvovali u drugostepenom postupku (revizijsko vijeće).

166. Da li se revizija može izjaviti protiv rješenja?

32
 - Može samo protiv rješenja kojim se okončava postupak(pod uslovima kao za presudu).
- Revizija je uvijek dozvoljena iprotiv rješenja drugostepenog suda kojim se izjavljena žalba odbacuje,
odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije.
- U ovim slučajevima je bitna naznačena vrijednost spora u tužbi jer se po toj vrijednosti ocjenjuje
dozvoljenost revizije *nemamo pobijani dio da bi se utvrđivala dozvoljenost revizije* – (može biti pitanje
''kada je bitna vrijednost spora iz tužbe '' – zbog toga što se revizija može izjaviti i protiv rješenja)

167. Razlozi za izjavljivanje revizije?

- Revizija se može izjaviti:

1) zbog povrede odredbi parničnog postupka koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom
(vijećem);
2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava;
3) zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda učinjena u postupku pred drugostepenim
sudom .

- Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja!
- Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kome se ona pobija revizijom, u granicama
razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava.
- Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede
odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom.

168. Sadržaj revizije?

- Imajući u vidu da zakon ne predviđa šta revizija treba da sadrži, ali navodi da kod revizije shodno
primjenjuju odredbe ZPP-a koje se odnose na žalbu, to dalje proizlazi da revizija mora da sadrži:

1) označenje pravosnažne presude donesene u drugom stepenu protiv koje se izjavljuje revizija;
2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;
3) razlog revizije;
4) potpis podnosioca revizije.

169. Ko može izjaviti reviziju?

- Stranka isključivo preko punomoćnika koji je advokat, osim ako je sama stranka advokat. Stranka može
sama izjaviti reviziju, ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti
punomoćnik koji je, prema odredbama ovog ili drugog zakona, ovlašćen da zastupa stranku, a koji ima
položen pravosudni ispit.

170. Postupak po reviziji?

- Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranku.
- Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbaciće rješenjem prvostepeni sud, bez održavanja ročišta.
- Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci. U roku od 8 dana
od dana dostavljanja revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju. Po prijemu
odgovora na reviziju ili po proteku roka za odgovor, prvostepeni sud će dostaviti reviziju i odgovor na
reviziju, ako je podnijet, sa svim spisima, revizijskom sudu. Primjerak revizije i odgovora na reviziju
dostavlja se i drugostepenom sudu.
- O reviziji, revizijski sud odlučuje bez rasprave.

171. Kada će revizijski sud po reviziji otvoriti raspravu?

33
 - O reviziji se odlučuje bez rasprave.

172. Odluke suda po reviziji?

- Revizijski sud (revizijsko vijeće) će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje
razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti.
- Nedozvoljenu (nedopuštenu) revizijuodbaciće revizijski sud rješenjem, kao i neblagovremenu ili
nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlašćenja, nije učinio prvostepeni sud. Revizija je
nedopuštena ako ju je izjavila neovlašćena osoba, osoba koja je odustala od revizije, osoba koja nema
pravni interes za izjavljivanje revizije, ako je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može
podnijeti.
- Revizijski sud će presudom preinačiti presudu drugostepenog suda ili rješenjem ukinuti presudu
drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje ako uvrdi da postoji povreda odredaba
parničnog ostupka.
- Revizijski sud će rješenjem ukinuti prvostepenu i drugostpenu presudu i odbaciti tužbu ako utvrdi da se
radi o zahtjevu koji ne spada u sudsku nadležnost ili o kojemje već prije pravosnažno presuđeno ili kojeg se
tužilac odrekao ili o kojem je već zaključeno sudsko poravnanje.
- Revizijski sud će presudom usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu ako utvrdi da je materijalno
pravo pogrešno primjenjeno.
- Revizijski sud će presudom preinačiti pobijanu presudu ako utvrdi da je drugostepenom presudom
prekoračen tuženi zahtjev.

173. Revizija protiv rješenja?

- Dozvoljena je samo protiv rješenja drugostepenog suda kojim se postupak pravosnažno okončava. U
postupku povodom revizije protiv rješenja shodno će se primjenjivati odredbe zakona o reviziji protiv
presude.

174. Prijedlog/zahtjev za ponavljanje postupka - razlozi?

- Postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može se po prijedlogu stranke ponoviti:
1) ako je pri donošenju odluke učestvovao sudija, koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom;
3) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako
stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije
zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao
potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ukoliko vođenje parnice,
odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;
4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je falsifikovana ili u
kojoj je ovjerena neistinita sadržina;
5) ako je do odluke suda došlo usljed krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke,
protivne stranke ili kog trećeg lica;
6) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravosnažnu odluku suda koja je ranije među istim
strankama donesena po istom zahtjevu;
7) ako se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci nekog drugog organa, a ta odluka bude
pravosnažno preinačena, ukinuta, odnosno poništena;
8) ako je naknadno pred nadležnim organom na drugačiji način pravosnažno, odnosno konačno riješeno
prethodno pitanje na kome je sudska odluka zasnovana;
9) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu
kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u
ranijem postupku.

34
 * Svi ovi razlozi se mogu podjeliti u tri grupe i to zbog povrede postupka, zbog krivičnog djela i zbog novih
činjenica i dokaza.(Za Bogdanku je dovoljno odgovoriti ove tri grupe i po jedan primjer)

- Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana (subjektivni rok) od dana saznanja za
razlog ponavljanja ili od dana dostavljanja odluke – u zavisnosti od razlog zbog kojeg se traži ponavljanje.
- Objektivni rok je 5 godina od dana kada je odluka postala pravosnažna uz određene izuzetke (stranci
nezakonitim postupanjem nije bila data mogučnost raspravljanja pred sudom i kada je u postupku
učestovala osoba koja ne može biti stranka/postojali nedostaci u zastupanju stranke.

175. Kome se dostavlja prijedlog za ponavljanje postupka?

- Prvostepenom sudu koji je donio odluku.

176. Ko odlučuje po prijedlogu za ponavljanje postupka?

- O prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje drugostepeni sudi to sudija pojedinac koji nije učestvovao
u donošenju drugostepene odluke u ranijem postupku. Kada je u pitanju sud BiH onda odlučuje sudija
pojedinac Apelacijskog odjeljenja Suda i to sudija koji nije učestovao u donošenju drugostepene odluke u
ranijem postupku.

177. Šta sadrži prijedlog za ponavljanje postupka?

- U prijedlogu se naročito moraju navesti: zakonski osnov po kome se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih
proizlazi da je prijedlog podnijet u zakonskom rokui dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača, te
učiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za predlagača biti donijeta povoljnija odluka.

178. Postupak po prijedlogu?

- Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stepenu.
- Neblagovremene, nepotpune ili nedozvoljene prijedloge za ponavljanje postupka odbaciće rješenjem
prvostepeni sud bez održavanja ročišta.
- Ako prvostepeni sud ne odbaci prijedlog, dostaviće primjerak prijedloga protivnoj stranci, koja ima pravo
da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog.
- Po prijemu odgovora na prijedlog ili po isteku roka za davanje odgovora, prvostepeni sud će prijedlog i
odgovor na prijedlog, ako je podnijet, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najdocnije u roku od
8 dana.
- Drugostepeni sud odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka, po pravilu, bez održavanja rasprave.
- Nakon što drugostepeni sud donese odluku o prijedlogu, sudu prvog stepena vraća sve spise sa dovoljnim
brojem ovjerenih prepisa svoje odluke.
- U rješenju kojim se dozvoljava ponavljanje postupka izreći će se da se ukida odluka donijeta u ranijem
postupku.
- U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ne može postupati sudija koji je odlučivao u ranijem
postupku.
- Kada Evropski sud za ljudska prava utvrdi povredu nekog od ljudskih prava, ili osnovne slobode,
zagarantovane Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnih protokola
uz tu Konvenciju, koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, stranka može u roku od 90 dana od dana
konačnosti presude Evropskog suda za ljudska prava podnijeti zahtjev sudu koji je sudio u prvom stepenu u
postupku u kojem je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili osnovna sloboda, za izmjenu
odluke kojom je to pravo ili osnovna sloboda povrijeđeno.

179. Šta ukoliko je sud sam riješio prethodno pitanje, a drugi organ donese drugačiju odluku?
- To je jedan od razloga za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka.

35
180. Pravo na žalbu na odluku o prijedlogu za ponavljanje postupka?
- Protiv rješenja drugostepenog suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka žalba nije
dozvoljena.
- Ako sudija odbije prijedlog za ponavljanje postupka postoji pravo žalbe.
- Žalba protiv rješenja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se
istom sudu koji o žalbi odlučuje u vijeću od trojice sudija, a koji nisu učestvovali u donošenju odluke u
ranijem postupku.

181. Odnos revizije i prijedloga za ponavljanje postupka?

- Ako stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga iz kojih se može izjaviti revizija i taj
prijedlog za ponavljanje postupka podnese u roku u kome se može izjaviti revizija - tad je pravilo da se
prijedlog smatra revizijom uz uslov da je revizija dozvoljena.

182. Sudske mjere obezbjeđenja (u FbiH osiguranja)?

- Nisu regulisane ZPP BiH, regulisane su zakonima entiteta – odgovori su po ZPP RS.

183. Nadležnost?
- Za odlučivanje o prijedlogu za obezbjeđenje, uključujući i obezbjeđenje na imovini protivnika
obezbjeđenja koja se nalazi van Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, koji je podnijet prije
pokretanja parničnog postupka kao i u toku postupka nadležan je sud koji postupa po tužbenom
zahtjevu. Odluku o mjeri obezbjeđenja donosi sud koji postupa u prvom stepenu, a neposredno viši sud
kada je prijedlog za njeno donošenje podnijet poslije dostavljanja predmeta tome sudu radi odlučivanja o
pravnom lijeku.

- Po pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, o prijedlogu za obezbjeđenje odlučuje sud koji bi bio
nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u prvom stepenu.

184. Razlozi za traženje sudske mjere obezbjeđenja - uslovi?

- Mjera obezbjeđenja može se odrediti:

1) ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i
2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik obezbjeđenja mogao spriječiti ili znatno otežati
ostvarivanje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način
njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na
prava predlagača obezbjeđenja.

185. Jemstvo kod mjera obezbjeđenja?

- Sud će odrediti mjeru obezbjeđenja samo pod uslovom da predlagač obezbjeđenja a na prijedlog
protivnika obezbjeđenja, u roku koji odredi sud, po odredbama zakona o izvršnom postupku, da jemstvo za
štetu koja bi protivniku obezbjeđenja mogla nastati određivanjem i sprovođenjem mjere obezbjeđenja.
Ako predlagač obezbjeđenja ne da jemstvo u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za određivanje
mjere obezbjeđenja. Na njegov zahtjev, sud može osloboditi predlagača obezbjeđenja od obaveze davanja
jemstva, ako sud utvrdi da on nije u finansijskoj mogućnosti da jemstvo da.
- Takođe, predlagač obezbjeđenja može u prijedlogu za određivanje mjere obezbjeđenja ili naknadno izjaviti
da se, umjesto mjere obezbjeđenja, zadovoljava davanjem određenog jemstva od strane protivnika
obezbjeđenja.

186. Kada se može donijeti privremena mjera obezbjeđenja – na koji način, kada?

36
 - Na prijedlog predlagača obezbjeđenja, istaknut sa prijedlogom za određivanje mjere obezbjeđenja (ne
može samostalno), sud može odrediti privremenu mjeru obezbjeđenja bez prethodnog obavještavanja i
saslušanja protivnika obezbjeđenja ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim da je mjera
obezbjeđenja osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere obezbjeđenja.
- Sud dostavlja odluku protivniku obezbjeđenja odmah. Protivnik obezbjeđenja u roku od 3 dana u svom
odgovoru može osporiti razloge za određivanje privremene mjere obezbjeđenja, nakon čega sud mora
zakazati ročište u naredna 3 dana.
- Nakon održanog ročišta sud će posebnim rješenjem ukinuti rješenje o određivanju privremene mjere ili
zamijeniti to rješenje novim rješenjem o određivanju mjere obezbjeđenja.

187. Vrste mjera i sredstava obezbjeđenja, predmet mjere (za Bogdanku ne treba detaljno)?
- U rješenju o određivanju i mjere i privremene mjere obezbjeđe sud mora odrediti vrstu mjere koju
određuje, sredstva kojim će se ona prinudno ostvariti i predmet mjere.
- Mjere obezbjeđenja se mogu odrediti radi obezbjeđenja:

a) NOVČANOG POTRAŽIVANJA:
1. Zabrana protivniku obezbjeđenja da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže sa određenom imovinom u
vrijednosti koja je dovoljna za obezbjeđenje potraživanja predlagača obezbjeđenja. Ova zabrana će se
zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima.
2. Čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana i to polaganjem u depozit suda ako je to moguće ili
predajom u posjed trećem licu.
3. Zabrana dužniku protivnika obezbjeđenja da isplati protivniku obezbjeđenja potraživanje ili da mu
preda stvari, kao i zabrana protivniku obezbjeđenja da primi stvari, da naplati potraživanje i da njime
raspolaže. Ova zabrana se može izreći i svakom drugom licu od kojeg protivnik obezbjeđenja može
zahtijevati isplatu ili predaju stvari.
4. Predbilježba založnog prava na nepokretnosti protivnika obezbjeđenja ili na pravu uknjiženom na
nepokretnosti do vrijednosti dosuđenog glavnog potraživanja sa kamatama i troškovima.

b) POTRAŽIVANJA KOJE JE USMJERENO NA ODREĐENU STVAR ILI NJEN DIO :

1. Zabrana protivniku obezbjeđenja otuđenja, sakrivanja, opterećenja ili raspolaganja imovinom na koju
je usmjereno potraživanje. Ako se imovina nalazi u Bosni i Hercegovini, ova zabrana će se zabilježiti u
odgovarajućim javnim registrima.
2. Čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana i to polaganjem u depozit suda, ako je to moguće, ili
predajom u posjed trećem licu.
3. Zabrana protivniku obezbjeđenja da preduzima radnje koje mogu nanijeti štetu imovini na koju je
upravljeno potraživanje ili nalog protivniku obezbjeđenja da izvrši određene radnje potrebne da bi se
sačuvala imovina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari.
4. Ovlašćenje predlagaču obezbjeđenja da preduzme određene aktivnosti.

c) DRUGIH PRAVA ILI ODRŽAVANJA POSTOJEĆEG STANJA :

1. Zabrana protivniku obezbjeđenja da preduzima određene aktivnosti ili nalog da preduzme određene
aktivnosti u cilju održavanja postojećeg stanja ili sprečavanja nastanka štete suprotnoj stranci;
2. Ovlašćenje predlagaču obezbjeđenja da preduzme određene aktivnosti;
3. Povjeravanje određene imovine protivnika obezbjeđenja trećem licu na čuvanje i staranje;
4. Odlaganje postupka izvršenja po prijedlogu trećih lica, pod uslovima predviđenim zakonom kojim se
uređuje izvršni postupak; i
5. Druge mjere koje sud odredi kao neophodne za obezbjeđenje tužbenog zahtjeva predlagača
obezbjeđenja.

37
188. Dejstvo rješenja o određivanju sudske mjere obezbjeđenja?
- Rješenje o određivanju sudske mjere obezbjeđenja ima djestvo rješenja o izvršenju iz zakona o izvršnom
postupku.
- Izrečena mjera ostaje na snazi najduže do isteka roka od 30 dana od nastupanja uslova za prinudno
izvršenje.
- Mjere obezbjeđenja sprovodi sud koji bi bio nadležan za sprovođenje izvršenja pravosnažne presude.

189. Pravo žalbe i rokovi kod sudskih mjera obezbjeđenja?

- Protiv prvostepenog rješenja o mjeri obezbjeđenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana
dostavljanja rješenja.Žalba se dostavlja protivniku obezbjeđenja koji može u roku od 3 dana od njenog
prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu.
- O žalbi odlučuje drugostepeni sud u roku od 15 dana od dana prijema spisa.Žalba ne odlaže izvršenje
rješenja.
- Žalba protiv rješenja o određivanju mjere obezbjeđenja koje je u prvom stepenu izdao okružni sud ili
Vrhovni sud Republike Srpske nije dozvoljena.
- Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri obezbjeđenja nije dozvoljena.

190. Šta je stranačka a šta parnična sposobnost(legitimacija) – ovo su procesne legitimacije?

- Stranačka sposobnost je sposobnost biti stranka u postupku– da jedno lice bude nosilac procesnih prava.
- Parnična sposobnost je sposobnost osobe da u postupku vlastitom voljom preduzima radnje.

- Stranka u postupku može biti svaka fizička i prava osoba, a posebnim propisima se može odrediti ko još
može biti stranka u postupku (npr. ombudsman). – (može biti pitanje ''ko može biti stranka u postupku'')
- Da bi fizičko lice moglo da bude stranka u postupku ono mora imati poslovnu sposobnost koja je
izjednačena sa parničnom sposobnošću.

- Stranačka sposobnost se stiče kod fizičkih lica rođenjem, a kod pravnih lica kadaje određena materijalnim
propisom i upisana u registar pravnih lica.
- Parnični sud može priznati stranačku sposobnost, pod određenim uslovima, i onim oblicima udruživanja
koji nemaju stranačku sposobnost prema samom zakonu, posebno ako raspolažu imovinom nad kojom se
može sprovesti izvršenje. - (može biti posebno pitanje)
- Stranačku sposobnost stiče fizička osoba rođenjem a gubi je smrću, takođe stranačku sposobnost ima i
zaćeto a nerođeno dijete pod uslovom da se rodi živo.

- Parnična sposobnost je sposobnost stranke da samostalno obavlja radnje u postupku. Parničnu

sposobnost imaju stranke koje imaju potpunu poslovnu sposobnost . Ograničeno poslovno sposobne
osobe imaju parničnu sposobnost u granicama svoje poslovne sposobnosti. Maloljetnik koji nije stekao
potpunu poslovnu sposobnost parnično je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna
sposobnost.
- Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.

- U toku cijelog postupka sud će po službenoj dužnosti paziti:

 da li lice koje se pojavljuje kao stranka može biti stranka u postupku (stranačka sposobnost) i da li je
parnično sposobno,
 da li parnično nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima
posebna ovlašćenja kad su ona potrebna.

191. Stvarna legitimacija – građanskopravna legitimacija?

38
 - To je materijalo pravni odnos stranaka prema predmetu spora i odnosi se samo na subjekte
građanskopravnog odnosa. Može biti aktivna i pasivna legitimacija. Tužilac je aktivno legitimiran ako je on
nosilac prava koje je predmet spora, a tuženi je pasivno legitimiran ako na njemu leži obaveza koja
odgovara tom pravu. O stvarnoj legitimaciji sud vodi računa i po službenoj dužnosti, osim u slučaju kada
tuženi prizna tužbeni zahtjev, jer stvarna legitimacija zavisi od materijalnog prava koje se primjenjuje na
određeno činjenično stanje, a sud u toku cijelog postupka po pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Stranke mogu istaći prigovor nedostatka (aktivne ili pasivne) legitimacije.

192. Kako sud odlučuje kod stvarne legitimacije?

- U slučaju nedostatka bilo koje legitimacije o zahtjevu se meritorno odlučuje i zahtjev se presudom odbija.

193. Da li osoba nad kojom je otvoren stečaj ima parničnu sposobnost?

- Otvaranjem stečajnog postupka stečajni dužnik gubi parničnu sposobnost pa takva lica zastupa u parnici
stečajni upravnik?

194. Ko može biti stranka u parničnom postupku?

- Stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice.Parnični sud može, izuzetno, sa pravnim dejstvom
u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku
sposobnost ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini ispunjavaju bitne uslove za sticanje
stranačke sposobnosti, a naročito ako raspolažu imovinom na kojoj se može sprovesti izvršenje.

195. Ko je zastupnik (uopšteno)?

- Zastupnik je lice koje vodi parnicu umjesto stranke i u njeno ime i za njen račun, tako da radnje
sudaneposredno djeluju prema stranci a ne zastupniku lično, a radnje koje poduzimazastupnik imaju
značaj kao da ih je poduzela sama stranka.

196. Vrste zastupnika - razlike?

- Razlikujemo zakonske zastupnike (npr. roditelji), zastupnike po zakonu (npr. direktor) i punomoćnike
(npr. advokat). Zakonski zastupnik se određuje zakonom ili aktom nadležnog organa.
- U pogledu razlika, zakonski zastupnik je osoba koja zastupa, parnično nesposobnu stranku ili stranku koja
iz drugih razloga nije u stanju da se brine o svojim interesima, u parnici nezavisno od njene volje – roditelji
(zakonski zastupnik mora imati i stranačku i parničnu sposobnost). Zastupnik po zakonu je osoba koja kao
organ pravnog lica zastupa to lice – direktor, pravobranilac. Punomoćnik zastupa poslovno sposobnu
osobu po ponomoćju.

197. Zakonski zastupnik?

- Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.Zakonski zastupnik određuje se
zakonom ili aktom nadležnog državnog organa donesenim na osnovu zakona.
- Zakonski zastupnik može u ime stranke preduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za podnošenje ili
povlačenje tužbe, za priznanje, odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje poravnanja ili za
preduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebna
ovlašćenja, on može te radnje preduzimati samo ako ima takva ovlašćenja.
- Lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužno je da na zahtjev suda dokaže da je zakonski zastupnik.
Kad je za preduzimanje određenih radnji u postupku potrebno posebno ovlašćenje, zakonski zastupnik je
dužan da dokaže da ima takvo ovlašćenje.
- Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik lica pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju,
obavijestiće o tome organ starateljstva. Ako bi usljed propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za lice
pod starateljstvom, sud će zastati sa postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik.

39
198. Privremeni zastupnik– kome se postavlja i kada?
- Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja
zakonskog zastupnika stranci trajao dugo, pa bi zbog toga mogle da nastanu štetne posljedice za jednu ili
obje stranke, sud će stranci postaviti privremenog zastupnika.

- Sud će postaviti stranci privremenog zastupnika naročito u slučajevima (ne treba detaljno):
1) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika,
2) ako postoje suprotni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika,
3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika,
4) ako je prebivalište i boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika,
5) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici Srpskoj, nalaze u
inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvršiti.
- O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odlaganja obavijestiti organ starateljstva, kao i stranke
kad je to moguće.Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog
zastupnika.Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi
pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca.

199. Ko su punomoćnici stranaka– ko može biti punomoćnik?

- Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili zaposleni kod službe za besplatnu pravnu pomoć,
kao i, za pravna lica zaposleni kod tog pravnog lica, a za fizička lica srodnici: bračni, odnosno vanbračni
drug stranke ili srodnik stranke po krvi, po pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog
stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.
- U radnim sporovima besplatno radnika može zastupati i lice zaposleno za pružanje pravne pomoći pri
sindikatu, pod uslovom da je diplomirani pravnik i da ima položen pravosudni ispit.
- Stranke mogu preduzimati radnje u postupku lično ili preko punomoćnika.Stranka koju zastupa
punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika, ali suprotnu stranu,
svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomoćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi.
- Ako u imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 50.000 KM, punomoćnici
pravnih lica mogu biti samo lica koja imaju položen pravosudni ispit.
- U postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, osim ako je sama stranka
advokat (stranka može sama izjaviti reviziju, ako ima položen pravosudni ispit).
- Radnje u postupku koje punomoćnik preduzima u granicama punomoćja imaju isto pravno dejstvo kao da
ih je preduzela sama stranka.

200. Forma i sadržina punomoćja?

- Stranka izdaje punomoćje pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik (obavezno pismena).
- Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpiše staviće na pismeno punomoćje umjesto potpisa
otisak kažiprsta. Ako se u ovom slučaju punomoćje izdaje licu koje nije advokat, potrebno je prisustvo
dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoćju.
- Stranka može ovlastiti punomoćnika da preduzima samo određene radnje ili da preduzima sve radnje u
postupku.
- U zavisnosti od toga o kojoj vrsti punomoćnika se radi zavisi sama sadržina punomoćja. Ako se kao
punomoćnik pojavljuje advokat zakon navodi da je on ovlašćen na sve radnje (podnošenje tužbe, priznanje
TZ, podnošenje žalbe i sl.)

201. Pravne posljedice zastupanja od neovlašćenog punomoćnika?

- Sud će ukinuti parnične radnje koje je preduzeo neovlašćeni punomoćnik ako te radnje stranka naknadno
ne odobri, odnosno one se zanemaruju – kao da ih nije ni bilo!

40
202. Šta mora imati punomoćnik koji nije advokat - ograničenja?
- Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može
na osnovu takve punomoći obavljati one radnje u postupku za koje mu je stranka dala izričito - posebno
ovlaštenje: za podnošenje/povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za
zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugo lice,
te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

203. Ograničenja u privrednim sporovima kod zastupanja?

- Ako u imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 50.000 KM, punomoćnici
pravnih lica mogu biti samo lica koja imaju položen pravosudni ispit.

204. Opozivanje punomoćja?

- Stranka može u svako vrijemeopozvati punomoćje, a punomoćnik ga može u svako vrijeme otkazati.
- Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja važi za protivnu stranku od časa kada joj je saopšteno.
- Poslije otkaza punomoćja punomoćnik je dužan da još 30 dana vrši radnje za lice koje mu je izdalo
punomoćje ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

205. Prestanak punomoćja?

- Punomoćje prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem za umrlo ili gubitkom poslovne sposobnosti,
odnosno smrću njegovog zakonskog zastupnika, proglašenjem za umrlog, gubitkom poslovne sposobnosti
ili razrješenjem dužnosti.Prestankom pravnog lica prestaje i punomoćje koje je ono izdalo, kao i u slučaju
stečaja – kada nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka.

206. Pravne posljedice nastupanja punomoćnika bez punomoći na ročištu?

- Sud može dozvoliti da radnje u postupku za stranku privremeno izvrši lice koje nije podnijelo punomoćje,
ali će istovremeno narediti tom licu da naknadno u određenom roku podnese punomoćje ili odobrenje
stranke za izvršenje parničnih radnji.
- Dok ne protekne rok za podnošenje punomoćja, sud će odložiti donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno
protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje koje je izvršilo lice bez punomoćja.
- Sud je dužan da u toku cijelog postupka pazi da li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik ovlašćeno za
zastupanje. Ako sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlašćeno za zastupanje, ukinuće
parnične radnje koje je to lice preduzelo ako te radnje stranka nije naknadno odobrila.

207. Postulacijska (postulaciona) sposobnost?

- Postulaciona sposobnost je sposobnost stranke da sama i neposredno preduzima parnične radnje u
postupku nezavisno od toga da li je angažovala punomoćnika.

- Ako je punomoćnik stranke priznao neku činjenicu na ročištu na kojem stranka nije bila prisutna ili je
priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeni obje izjave. (str.155
priručnika).

208. Povraćaj u pređašnje stanje - razlozi?

- Ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i usljed toga izgubi pravo na
preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dozvoliti da naknadno izvrši tu
radnju(povraćaj u pređašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji
se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.
- Kad se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kome se nalazila prije
propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

41
 - Ako je stranka propustila rok ona je dužna propuštenju radnju preduzeti zajedno sa prijedlogom za
povraćaj u pređašnje stanje.
- Ako je prijedlog neblagovremen ili nedozvoljen sud će ga odbaciti rješenjem.

209. Rok?
- Prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje podnosi se sudu kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju.
- Prijedlog se podnosi u roku od 8 dana(subjektivni rok) računajući od dana kad je prestao razlog koji je
prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek docnije saznala za propuštanje, od dana kad je za to
saznala.
- Poslije proteka 60 dana(objektivni rok) od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje
stanje.

210. Šta je zapisnik?

- Zapisnik je javna isprava – pretpostavka je da je tačno sve što je u njemu navedeno ali se može dokazivati
suprotno.
- Zapisnik se sastavlja o radnjama preduzetim na ročištu i o važnijim izjavama ili saopštenjima koje stranke ili
drugi učesnici daju van ročišta.

211. Službena zabilješka?

- O manje važnim izjavama ili saopštenjima u toku postupka neće se sastavljati zapisnik nego će se samo
staviti službena zabilješka u spisu.

212. Isključenje sudije?

- Sudija će biti isključen od vršenja sudijske dužnosti (isključenje):

1) ako je i sam stranka, zakonski zastupnik stranke ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu
saovlašćenika, saobaveznika ili regresnog obaveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok
ili vještak,
2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u
pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili mu je bračni, odnosno vanbračni supružnik srodnik po tazbini do
drugog stepena, bez obzira na to da li je brak prestao ili nije,
3) ako je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili ako
između njega i stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke postoji zajedničko
domaćinstvo,
4) ako između sudije i stranke teče neka druga parnica,
5) ako u je istom predmetu učestvovao u postupku medijacije ili u zaključenju sudskog poravnanja koje se
pobijaju u parnici ili je donio odluku koja se pobija ili je zastupao stranku kao advokat i
6) ako je u stečajnom postupku učestvovao u donošenju odluke povodom koje je došlo do spora.

213. Izuzeće sudije?

- Sudija može da bude izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost (izuzeće),
kao što je bliski odnos sa nekom od stranaka ili postoje bilo koji drugi razlozi koji mogu dovesti u pitanje
njegovu nepristrasnost.

214. Ko odlučuje o isključenju i izuzeću sudije - postupak?

- Stranka podnosi zahtjev za isključenje, odnosno izuzeće sudije, čim sazna da postoji bilo koji od razloga za
isključenje, odnosno izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja
odluke.

42
 - Stranka može u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek poimenično navesti sudiju koji ne bi mogao
učestvovati u donošenju odluke.
- U zahtjevu mora da se navede zakonski razlog zbog koga se traži isključenje ili izuzeće, okolnosti iz kojih
proizlazi da je prijedlog blagovremeno podnesen i činjenice na kojima se zasniva postojanje razloga za
isključenje ili izuzeće.
- Stranka može tražiti isključenje ili izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa.
- O zahtjevu za isključenje ili izuzeće sudije odlučuje predsjednik suda.
- Ako stranka traži isključenje ili izuzeće predsjednika suda, odluku o isključenju ili izuzeću donosi
predsjednik neposredno višeg suda.
- O zahtjevu za isključenje ili izuzeće predsjednika Vrhovnog suda odlučuje opšta sjednica ovog suda.

215. Vrijednost spora i promjena?

- Tužilac je dužan u tužbi navesti vrijednost predmeta spora – bitan elemenat tužbe.
- Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.Kamate, ugovorna
kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni
zahtjev.
- Kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac
naznačio u tužbi.
- Ako je tužilac suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, sud će, najdocnije na
pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka
rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan načinprovjeriti tačnost naznačene vrijednosti (onim iz čega
se može odrediti vrijednost na samom ročištu, saglasnost stranaka), te rješenjem odrediti vrijednost
predmeta spora. Ako sud tada propusti da odredi vrijednost spora ne može je kasnije mijenjati. Protiv
rješenja iz prethodnog stava nije dozvoljena posebna žalba. – (može biti posebno pitanje šta ako je
vrijednost spora prenisko ili previsoko postavljena)

216. Šta ukoliko tužba ne sadrži oznaku vrijednosti spora?

- U tom slučaju tužba je nepotpuna (čl. 53 ZPP). Sud će tužiocu vratiti tužbu radi dopune, uz navode šta
treba dopuniti i odrediti rok za dopunu tužbe, koji ne može biti duži od osam dana.
- Ako tužba u roku bude dopunjena smatraće se da je podnijeta sudu onog dana kad je prvi put bila
podnijeta.
- Smatraće se da je tužba povučena ako ne bude vraćena sudu u određenom roku, a ako bude vraćena bez
dopune, odbaciće se.

217. Zbog čega je važno istaći vrijednost spora?

- Kao kriterijum za određivanje troškova postupka,vrste postupka i prava na reviziju kaovanredni pravni
lijek, mjerodavna je vrijednost spora.

218. Umješač(učešće trećih lica u parnici)?

- Lice koje ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim licima jedna od stranaka uspije, može se
pridružiti ovoj stranci ali umješač NEMA POLOŽAJ STRANAKE.
- Umješač iako nema položaj stranke može stavljati sve prijedloge, pisati podneske, ulagati pravne lijekove.
- Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom
zahtjevu, kao i u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.
- Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom a može ga i sama
stranka pozvati da se umješa.
- Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da učestvuje u postupku i predložiti da se umješač odbije.
- Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umiješau parnicu.

43
 - Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravno dejstvo ako nisu u suprotnosti sa
njenim radnjama.Po pristanku svih parničnih stranaka umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto
stranke kojoj se pridružio.

219. Glavni intervenijent (i on je treće lice)– razlike u odnosu na umješača?

- Glavni intervenijet (poseban oblik suparničarstva) je treće lice koje u cjelosti ili djelimično traži stvar ili
pravo (dakle podnosi tužbu)o kojem između drugih lica već teče parnica (protiv tužioca i tuženog iz neke
druge parnice koja već teče) i tvrdi da on ima pravo na tu stvari.
- On može pred istim sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se
postupak pravosnažno ne okonča. (čl. 364 ZPP RS)
- U ovoj situaciji prvo semora završiti ova parnica – glavnog intervenijenta, a tek onda će se nastaviti
parnica između tužioca i tuženog ako glavni intervenijent ne uspije sa tužbom.
- Razlika u odnosu na umješača jeste što je glavni intervenijet stranka u postupkui njegove radnje ili
propuštanja ne koriste niti štete drugim suparničarima, a umješač samo ima položaj stranke ali nije
stranka u postupku, te njegove radnje imaju dejstvo prema stranci kojoj se pridružio.

220. Do kada se može umješati?

- Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupkasve do pravosnažnosti odluke o tužbenom
zahtjevu, kao i u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.

221. Da li treće lice ima položaj stranke i koja prava ima?

- Umješać nije stranka ali ima položaj one stranke kojoj se pridružio u parnici. On je ovlašćen da stavlja
prijedloge i da preduzima sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla da preduzme
stranka kojoj se pridružio.
- Ako je umješač stupio u parnicu do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašćen je da podnese i
vanredni pravni lijek.
- Ako umješač podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostaviće se i stranci kojoj se pridružio.
- Pravni lijek je dozvoljen ukoliko mu se stranka izričito ne usprotivi.
- Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravno dejstvo ako nisu u suprotnosti sa
njenim radnjama.

222. Prekid postupka?

- Prekid postupka može biti obligatoran (obavezan) i fakultativan.
- Zakonom je propisano da se postupak prekida - obavezan prekid postupka:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu (poslovnu) sposobnost;
2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlašćenje za zastupanje, a stranka nema
punomoćnika u toj parnici;
3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravosnažno odluči o
zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
5) kad usljed rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;
6) kad je to drugim zakonom određeno.

- Takođe, sud će odrediti prekid postupka rješenjem - fakultativno:

1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju,
2) ako se stranka nalazi na području koje je zbog vanrednih događaja, kao što su poplave i slično odsječeno
od suda,
3) ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije nego što bude donesena odluka u postupku
povodom privrednog prestupa ili u krivičnom postupku.

44
223. Do kada se može prekinuti parnični postupak?
- U svakoj fazi parničnog postupka do njegovog pravosnažnog okončanja. (zakonom nije predviđeno do
kada, jedino je navedeno da ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na
osnovu te rasprave donijeti odluku).

224. Kada se obustavlja parnični postupak?

- Postupak se obustavlja kada umre stranka ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne
prelaze na njene nasljednike, odnosno pravne sljednike.

225. Troškovi postupka (parnični troškovi) – osnovno pravilo i pojam?

- Svaka stranka prethodno sama snosi troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.Stranka koja u
cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove – načelo rizika.
- Parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka.Parnični troškovi obuhvataju i
nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu.– (može biti posebno pitanje
pojam i šta ih čini)
- Odluka o troškovima u postupku smatra se rješenjem.

226. Ako tužilac povuče tužbu ko snosi troškove postupka?

- Ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe, zbog toga što je tuženi već priznao svoju obavezu i bio je
spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tužilac će naknaditi tuženom parnične troškove.
- Tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje
tužbe uslijedilo poslije ispunjenja zahtjeva od strane tuženog.

227. Do kada se mora podnijeti zahtjev za naknadu troškova?

-  Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna da stavi najdocnije do završetka raspravljanja koje prethodi
odlučivanju o troškovima, a ako se radi o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna
da zahtjev za naknadu troškova stavi u prijedlogu o kome sud treba da odluči.

228. Djelimični uspjeh stranke u postupku?

- Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka
stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio troškova.
- Sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako protivna
stranka nije uspjela samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali
posebni troškovi.
- Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskim poravnanjem, a u poravnanju nije
drugačije ugovoreno.
- Troškovi poravnanja koje je pokušano, ali nije uspjelo ulaze u parnične troškove.

229. Šta znači kada stranka djelimično nije uspjela pa će sud prema tom uspijehu odmjeriti troškove
postupka?
- Znači da se kod računanja troškova gleda uspjeh i jedne i druge strane, koji se na kraju prebija.
- Npr. stranka A je uspjela 60% a imala je troškova 1000 KM – pa joj po uspijehu pripada 600 KM. Stranka B
je onda imala uspijeh 40% i takođe troškove od 1000 KM – pa joj po uspijehu pripada 400 KM. Međutim,
vrši se prebijanje ovih iznosa, tako da na kraju samo stranka A ima pravo na 200 KM troškova postupka
srazmjerno uspjehu u sporu.

230. Troškovi kod solidarne odgovornosti?

45
 - Suparničari snose troškove na jednake dijelove.
- Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, sud će prema srazmjeri tog udjela
odrediti koliki će dio troškova naknaditi svaki od suparničara.
- Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene
protivnoj strani.
- Za troškove prouzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne
odgovaraju.

231. Oslobađanje od troškova postupka i da li ima uticaj prema uspjehu u parnici?

- Sud će osloboditi od plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom opštem imovnom stanju nije u
mogućnosti da snosi ove troškove bez štete po nužno izdržavanje svoje i svoje porodice.
- Oslobađenje od plaćanja troškova postupka obuhvata oslobođenje od plaćanja taksa i oslobođenje od
polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja, prevođenja i sudskih oglasa. Sud može
osloboditi stranke od plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka (npr. samo taksi).
- Odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi prvostepeni sud na prijedlog stranke.
- Nema uticaj prema uspjehu u parnici, ne utiče na troškove suprotne strane.

232. Posebni parnični postupci?

- Posebni parnični postupci su postupci u kojima se primjenjuju opšta pravila parničnog postupka samo ako
posebnim pravilima ništa nije regulisano, a to su:
a) Postupak u parnicama iz RADNIH ODNOSA,
b) Postupak u parnicamaZBOG SMETANJA POSJEDA,
c) Postupak u sporovima MALE VRIJEDNOSTI,
d) Postupak u PRIVREDNIM SPOROVIMA i
e) Postupak PRED ARBITRAŽOM.

233. Spor male vrijednosti – u koja tri slučaja se pokreće malični spor?
1. Sporovi male vrijednosti, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji
ne prelazi iznos od 5.000 KM ( po ZPP BiH 10.000 KM a po ZPP FbiH 5.000 KM – ranije bilo 3.000 KM).
2. Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosina potraživanje
u novcu, a tužilac je u tužbi naveo da pristaje da umjesto ispunjenja određenog zahtjeva primi
određeni novčani iznos koji ne prelazi iznos  od 5.000 KM.
3. Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčani
iznos, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužilac u tužbi naveo, ne prelazi iznos od
5.000 KM.
- Specifično kod sporova male vrijednosti jeste to da je žalba dozvoljena u roku od 15 dana i da se žalba
ne može izjaviti zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

234. Da li se smatraju sporovima male vrijednosti sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa, spor
o izdržavanju i sporovi zbog smetanja posjeda ?
- Ne smatraju!

235. Preinačenje vrijednosti spora– vezano za malične sporove?

- Ako tužilac preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 5.000
konvertibilnih maraka, postupak će se dovršiti po odredbama zakona o redovnom postupku.
- Ako tužilac do zaključenja glavne rasprave koja se vodi po odredbama zakona o redovnom postupku
smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi iznos od 5.000 konvertibilnih maraka, dalji postupak
sprovešće se po odredbama zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.
- O preinačenju vrijednosti spora donosi se rješenje.

46
 - Napomena – ima par predmeta na pismenom ispitu gdje je preinačavana vrijednost spora na iznos za
malične predmete i obrnuto. U tom slučaju, sud mora donijeti rješenje i prevesti predmet u spor male
vrijednosti ili redovni spor. Tek ukoliko u spisu postoji takvo riješenje suda onda u presudi primjenjujemo
rokove određene za malične predmete. Ako takvog rješenja suda nema, i pored toga što je tužilac
preinačio vrijednost spora – to ne uzimamo u obzir već rokove računamo kao za redovni postupak! (uvijek
obratiti pažnu da li na koricama spisa piše ''P'' ili ''Mal'' i po tome raditi).

236. Žalbeni rok u parnicama iz radnih sporova?

- Rok za žalbu kod sporova iz radnih odnosa je 15 dana (hitan je postupak), takođe i parcioni rok je 15 dana.

237. Posesorna parnica – smetanje posjeda?

- Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiće se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica
posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnom
osnovu, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
- Ne odlučuje se presudom već RJEŠENJEM!
- Rok za ispunjenje dužnosti koje su naložene strankama sud će odrediti prema okolnostima pojedinog
slučaja.
- Rok za podnošenje žalbe iznosi 15 dana.U izuzetnim okolnostima sud može odlučiti da žalba ne zadržava
izvršenje rješenja.
- Protiv rješenja donijetih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dozvoljena.
- Tužilac gubi pravo da u izvršnom postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se tuženom po tužbi zbog
smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao izvršenje u roku od 60 dana po
proteku roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.

47
 ZAKON O VANPARNIČNOM POSTUPKU
(RS)

1. Šta se uređuje ovim zakonom?

- Ovim zakonom utvrđuju se pravila vanparničnog postupka po kojima sudovi ili drugi organi
postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima
koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku.

2. Šta se uređuje u vanparničnom postupku?

- U vanparničnom postupku uređuju se pravni odnosi u kojima nema spora ili ugrožavanja prava.
Tu se pravni odnosi moraju urediti sudskim putem, jer između stranaka nema saglasnosti o načinu
njihovog uređenja.

3. Kako se zovu stranke u vanparničnom postupku?

- Predlagač i protivnik predlagača.

4. Kako dijelimo vanparnični postupak?

- Na pravi i nepravi.
- Pravi vanparnični postupak je onaj postupak u kojem ne postoji suprotstavljen interes učesnika
u postupku (lični, porodični). U pravi vanparnični postupak spadaju sve one vanparnične stvari u
kojima sud odlučuje o statusu fizičkih lica (npr. lišenje poslovne sposobnosti) kao i pravne stvari
koje su imovinskopravnog karaktera a čije rješavanje neposredno određuje imovinskopravnu
poziciju učesnika u vanparničnom postupku (npr. raspravljanje zaostavštine).

- Nepravi vanparnični postupakje postupak imovinskopravnog karaktera u kojem postoji

suprotstavljen interes učesnika postupka , tako da bi se on po svojoj prirodi mogao rješavati i u
parničnom i upravnom postupku (npr. određivanje naknade za eksproprisanu imovinu, fizička
dioba, uređenje međa).

5. Načelo oficijelnosti– kako se pokreće vanparnični postupak?

- Načelo oficijelnosti označava da se neki vanparnični postupci pokreću po službenoj dužnosti, kao
što je npr. ostavinski postupak. Svi postupci koji se mogu pokrenuti po službenoj dužnosti
istovremeno se mogu pokrenuti i prijedlogom ovlašćenog lica/stranke.
- Smatra se da je postupak pokrenut po načelu oficijelnosti i onda kada ga ne pokreće sud već
nadležni državni organ, kao što je npr. organ starateljstva ili javni tužilac. Dakle ovo načelo nije
strogo određeno u vanparničnom postupku.
- Vanparnični postupak se pokreće prijedlogom fizičke ili pravne osobe, kao i prijedlogom tijela
određenog zakonom a izuzetno sud pokreće postupak po služebenoj dužnosti u slučajevim i pod
uslovima predviđenim zakonom.

6. Postupci koji se pokreću po službenoj dužnosti?

- Postupak za raspravljanje zaostavštine.

48
- Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost.
- Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti
- Postupak za zadržavanje lica u zdravstvenoj ustanovi.

7. Načela vanparničnog postupka – uopšteno?

- Načelo OFICIJELNOSTI – Osnovno načelo VPP ali nije strogo određeno.
- Načelo PISMENOSTI- O prijedlozima učesnika sud odlučuje na ročištu samo u slučajevima kada je
to zakonom određeno, ili kad ocijeni da je održavanje ročišta potrebno radi razjašnjenja ili
utvrđivanja odlučnih činjenica ili kada smatra da je zbog drugih razloga održavanje ročišta
cjelishodno. Izostanak pojedinih učesnika sa ročišta ne sprečava sud da dalje postupa ako
zakonom nije drugačije predviđeno.
- Načelo NEPOSREDNOSTI - je vezano za načelo usmenosti, ima veći značaj u onim vanparičnim
postupcima u kojima je obavezno održavanje ročišta.
- Načelo JAVNOSTI – Vanparnični postupakje po pravilu javan. U vanparničnim postupcima u
kojima se odlučuje o ličnim i porodičnim stanjima učesnika javnost je isključena, osim u postupku
proglašenja nestalih lica umrlim i dokazivanje smrti.
- Načelo KONTRADIKTORNOSTI - načelo kontradiktornosti u vanparničnom postupku ograničeno u
odnosu na ovo načelo u parničnom postupku, posebno zato što za neke vanparnične postupke
važi pravilo o pozivanju učesnika oglasom a ne dostavljanjem – npr. kada sud primi smrtovnicu a
nema navedenih nasljenika onda poziva oglasom da se jave lica koja polažu prava na ostavinskoj
masi. - (u PP = Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke)
- ISTRAŽNO načelo suda – U određenim postupcima sud može utvrđivati i činjenice koje učesnici
nisu iznijeli, kao i činjenice koje među učesnicima nisu osporavane, ako su od značaja za
odlučivanje.

* U vanparničnom postupku se shodno primjenjuje odredbe Zakona o parničnom postupku, ukoliko

nešto nije regulisano.

8. Ko su stranke a ko učesnici u vanparničnom postupku?

- Stranke u vanparničnom postupku su predlagač i protivnik predlagača.
- Učesnik u vanparničnom postupku je liceo čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u
postupku, kao i organ koji učestvuje u postupku(npr. organ starateljstva) na osnovu zakonskog
ovlašćenja da pokrene postupak, bez obzira da li je postupak pokrenulo ili je kasnije stupilo u
postupak.
- Svojstvo učesnika u postupku, s pravnim dejstvom u određenoj pravnoj stvari, sud može izuzetno
priznati i onim oblicima udruživanja koji nemaju svojstvo pravnog lica i za koje nije posebnim
propisima određeno da mogu biti učesnici u postupku, ako ispunjavaju uslove iz Zakona o
parničnom postupku i ako se predmet vanparnične stvari na njih neposredno odnosi.

9. Ko je predlagač?
- Predlagač je lice, odnosno organ, po čijem prijedlogu je postupak pokrenut, a protivnik
predlagača je lice prema kojem se ostvaruje pravo ili pravni interes predlagača.

10. Koje radnje sud po službenoj dužnosti preduzima u vanparničnom postupku?

49
- U vanparničnom postupku sud po službenoj dužnosti preduzima mjere radi zaštite prava i pravnih
interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih lica koja nisu u mogućnosti da se
sama brinu o zaštiti svojih prava i pravnih interesa.

11. Uloga organa starateljstva u vanparničnom postupku?

- Nadležni organ starateljstva koji učestvuju u postupku, i kad zakonom nije ovlašćen da pokriće
postupak, može da preduzima sve radnje u postupku radi zaštite prava i pravnih interesa
maloljetnika i drugih lica pod posebnom zaštitom, a naročito da iznosi činjenice koje učesnici nisu
naveli, da predlaže izvođenje dokaza i da izjavljuje pravne lijekove.
- Kad se u postupku odlučuje o pravima i pravnim interesima maloljetnika i drugih lica pod
posebnom zaštitom, sud će obavijestiti nadležni organ starateljstva o pokretanju postupka,
pozivati ga na ročišta i dostavljati mu podneske učesnika i rješenja protiv kojih je dozvoljen pravni
lijek, bez obzira da li nadležni organ starateljstva učestvuje u postupku.
- Kad smatra da je to potrebno, sud će pozvati nadležni organ starateljstva da učestvuje u postupku
i odrediti mu rok u kome može prijaviti svoje učešće. Sud će zastati sa postupkom za vrijeme dok
ovaj rok ne istekne, ali nadležni organ starateljstva svoje pravo da učestvuje u postupku može
koristiti poslije proteka tog roka.

12. Učešće lica koje nema poslovnu sposobnost/imaograničenu pp u vanparničnom postupku?

- Takvo lice može preduzimati, pored radnji na koje je zakonom ovlaščen, i druge radnje u
postupku radi ostvarivanja svojih prava i pravnih interesa, ako sud smatra da je on u stanju da
shvati značaj svojih radnji.

13. Šta stranke ne mogu u ličnim i porodičnim postupcima – izraženo istražno načelo suda?
- U vanparničnim stvarima koje se odnose na lična i porodična stanja učesnika, kao i drugim
vanparničnim stvarima koje se odnose na prava i pravne interese sa kojima učesnici ne mogu
raspolagati, učesnici se u postupku pred sudom ne moguodreći svog zahtjeva, priznati zahtjev
protivnog učesnika, niti zaključiti sudsko poravnanje.
- U ovim postupcima sud može utvrđivati i činjenice koje učesnici nisu iznijeli, kao i činjenice koje
među učesnicima nisu osporavane, ako su od značaja za odlučivanje.

14. Isključenje javnosti – samim zakonom?

- Vanparnični postupak je javan. U postupku u kome se odlučuje o ličnim i porodičnim
stanjimajavnost je isključena samim zakonom, osim u postupku proglašenja nestalih lica umrlim i
dokazivanja smrti.– (može biti posebno pitanje ''u kojim postupcima je isključena javnost i zašto''
– zbog toga što je zakon tako propisao)

15. Da li je održavanje ročišta pravilo – karakteristično kod ličnih i porodičnih odnosa?

- Sud sam procjenjuje da li je potrebno održavanje ročišta ukoliko je to potrebno radi razjašnjenja
nekih stvari, a u nekim postupcima je i sam zakon odredio da je održavanje ročišta obavezno (npr.
kod oduzimanja poslovne sposobnosti).
- Održavanje ročišta nije pravilo u vanparničnom postupku jer je on prvenstveno pismen a ne
usmeni postupak, međutim održavanje ročišta je obavezno kada je to predviđeno zakonom i kada
sud sam procjeni da je potrebno. – (može biti posebno pitanje ''kada je obavezno održavanje
ročišta'' – kada je propisano zakonom)

50
16. Može li se prijedlog za pokretanje vanparničnog postupka povući i ako može do kada?
- Prijedlog za pokretanje vanparničnog postupka može se povući do donošenja prvostepenog
rješenja (bez ikakvih ograničenja, npr. ako imamo protivnika ne treba njegova saglasnost).
- Prijedlog podnesen od više lica povlači se njihovom saglasnom izjavom, osim ako zakonom nije
drugačije određeno.
- Prijedlog se može povući i nakon donošenja prvostepenog rješenja sve dok postupak nije
pravosnažno okončan, ako se time ne vrijeđaju prava drugih učesnika na koje se rješenje odnosi
ili ako ostali učesnici na to pristanu.
- Ako je prijedlog povučen poslije donošenja prvostepenog rješenja, prvostepeni sud će rješenje
ukinuti/staviti van snage i postupak obustaviti. – (može biti posebno pitanje)
- Smatraće se da je prijedlog povučen kad predlagač ne dođe na prvo ročište ako je bio uredno
pozvan.

17. Žalba?
- Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti žalba u roku od 8 dana(u FbiH 15
dana) od dana dostavljanja rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.
- Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.

18. Postupak (ovlašćenja) vanparničnog suda povodom žalbe (specifično u odnosu na parnični)?
- Prvostepeni sud može povodom blagovremenoizjavljene žalbenovim rješenjem preinačiti ili
ukinuti svoje ranije rješenje, ako nađe da je žalba osnovana, a time se ne vrijeđaju prava drugih
učesnika koja se zasnivaju na tom rješenju.

19. Blagovremenost kao uslov i šta sud čini sa neblagovremenom žalbom?

- Blagovremenost žalbe je uslov da, ukoliko je osnovana, prvostepeni sud sam preinači ili ukine
svoje ranije rješenje protiv kojeg je žalba izjavljena.
- Ako je žalba neblagovremena, prvostepeni sud je neće odbaciti nego će je proslijediti
drugostepenom sudu koji odlučuje da li će postupati o takvoj žalbi!
- Ako prvostepeni sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu, zajedno sa spisima,
dostaviće drugostepenom sudu na odlučivanje bez obzira da li je žalba podnesena u zakonom
određenom roku.
- Drugostepeni sud može odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrijeđaju
prava drugih lica koja se zasnivaju na tom rješenju.

20. Prethodno pitanje u vanparničnom postupku?

- Kad odluka suda zavisi od rješenja prethodnog pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a
o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ, vanparnični sud može sam riješiti
to pitanje ako se to pitanje odnosi na postojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ako zakonom
nije drugačije određeno.
- Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u vanparničnom postupku u kome
je to pitanje riješeno.

21. Upućivanje na parnicu (onda kada sud sam ne može riješiti prethodno pitanje)?

51
- Ako su među učesnicima sporne činjenice važne za rješenje prethodnog pitanja, sud će ih uputiti
da u određenom roku pokrenu parnicu ili postupak pred nadležnim organom uprave radi
rješenja spornog prava, odnosno pravnog odnosa.
- Na parnicu, odnosno na postupak pred nadležnim organom uprave sud će uputiti onog učesnika
čije pravo smatra manje vjerovatnim, ako zakonom nije drugačije određeno.
- Ako učesnik koji je upućen na parnicu ili postupak pred nadležnim organom uprave u roku koji ne
može biti duži od 30 dana pokrene parnicu, odnosno postupak pred nadležnim organom uprave,
vanparnični postupak će se prekinuti do pravosnažnog okončanja parničnog, odnosno upravnog
postupka.
- Ako nijedan od učesnika do završetka vanparničnog postupka ne pokrene parnicu, odnosno
postupak pred nadležnim organom uprave, sud će dovršiti postupak bez obzira na zahtjeve u
pogledu kojih je učesnik upućen na parnicu, odnosno na postupak pred nadležnim organom
uprave.

22. Da li pravosnažno rješenje u vanparničnom postupku sprečava stranke da o istoj pravnoj stvari
vode parnicu?
- Ne.

23. Da li su u vanparničnom postupku dozvoljeni vanredni pravni lijekovi?

- NISU ali je izuzetno dozvoljena revizija.
- U vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprisanu
nepokretnost, protiv pravosnažnog rješenja donesenog u drugom stepenu, dopuštena je revizija
pod uslovima predviđenim Zakonom o parničnom postupku (npr. kod određivanja naknade za
eksproprijaciju).

24. Da li je dozvoljena revizija protiv rješenja o nasleđivanju?

- Nije.

25. Prijedlog za ponavljanje postupka- specifičnost?

- Prijedlog za ponavljanje postupka je dozvoljen ali će sud po prijedlogu za ponavljanje postupka
prethodno postupiti kao po neblagovremeno podnesenoj žalbi (prosljeđuje se drugostepenom
sudu koji odučuje o osnovanosti).
- Protiv rješenja kojim je postupak pravosnažno završen, prijedlog za ponavljanje postupka ne može
se podnijeti ako je učesniku ovim ili drugim zakonom priznato pravo da svoj zahtjev, o kome je
rješenjem odlučeno, ostvaruje u parnici ili u postupku pred nadležnim organom uprave.

26. Troškovi u vanparničnom postupku?

- O troškovima postupka u stvarima koje se odnose na lično i porodično stanje učesnika sud
odlučuje po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.
- U vanparničnim stvarima koje se odnose na imovinska prava učesnika (fizička dioba, uređenje
međa..) učesnici snose troškove na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu
njihovog udjela u imovinskom pravu o kome se odlučuje, sud će prema srazmjeru tog udjela
odrediti koliki će dio troškova snositi svaki učesnik. U ovom slučaju sud može odlučiti da sve
troškove postupka snosi učesnik u čijem se interesu postupak vodi, odnosno učesnik koji je
svojim ponašanjem isključivo dao povoda za pokretanje postupka.

52
- Shodno se primjenjuju odredbe zakona o parničnom postupku.

27. Mjesna nadležnost?

- U postupku u kome se odlučuje o ličnim i porodičnim stanjima učesnika mjesno nadležan je sud
na čijem području lice u čijem je interesu da se postupak vodi ima prebivalište, a ako nema
prebivalište, sud na čijem području to lice ima boravište, ako zakonom nije drugačije određeno.
- U drugim vanparničnim stvarima mjesno je nadležan sud na čijem području predlagač ima
prebivalište ili boravište, odnosno sjedište, ako zakonom nije drugačije određeno.
- Kad se u vanparničnom postupku odlučuje o nepokretnosti, isključivo je nadležan sud na čijem se
području nepokretnost nalazi, a ako se nepokretnost nalazi na području više sudova, nadležan je
svaki od tih sudova.

28. Mjesna nadležnost u porodičnim stvarima?

- Mjesno nadležan je sud na čijem području lice u čijem se interesu vodi postupak ima
prebivalište/boravište.

29. Do kada se sud može oglasiti mjesno nenadležnim po službenoj dužnosti?

- U vanparničnom postupku sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim
najkasnije na prvom ročištu, a ako ročište nije održano, do preduzimanja prve radnje koju je po
pozivu suda učesnik preduzeo.
- Ako se u toku postupka izmijene okolnosti na kojima je mjesna nadležnost suda zasnovana, sud
koji vodi postupak može predmet ustupiti sudu koji je prema izmijenjenim okolnostima mjesno
nadležan, ako je očigledno da će se pred tim sudom postupak lakše sprovesti, ili ako je to u
interesu lica pod posebnom društvenom zaštitom.

30. Obustava postupka – kada može?

- Ako vanparnični sud utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parničnog postupka,
obustaviće vanparnični postupak i uputiće predmet na parnicu (isto i u slučaju da se vodi parnični
a sud utvrdi da se treba voditi po pravilima vanaprničnog postupka).
- Postupak će se po pravosnažnosti rješenja o obustavi nastaviti po pravilima parničnog postupka
pred nadležnim sudom.

31. Ko funkcionalno postupa u vanparničnom postupku?

- U vanparničnom postupku u prvom stepenu odlučuje sudija pojedinac (u FbiH i stručni saradnik)
ili notar, kao povjerenik suda. Vanparnični postupci vode se pred osnovnim sudovima.

32. Oblici odluka u vanparničnom postupku?

- U vanparničnom postupku odluke se donose u obliku rješenja (i procesno i u meritumu).
- Rješenje protiv koga je dozvoljena posebna žalba, kao i rješenje drugostepenog suda mora biti
obrazloženo.

33. Koje su razlike između parničnog i vanparničnog postupka?

53
- Parnični postupak jerigoriozan (jače procesne garancije za utvrđenje činjenica i primjenu prava),
dok je vanparnični postupak elastičniji i lakše prilagodljiviji specifičnim materijama o kojima se u
njemu odlučuje.
- Parnični postupak se nikad ne pokreće po službenoj dužnosti dok vanparnični može.
- Za razliku od parničnog postupka gdje je sud vezan za obim i sadržinu tužbenog zahtjeva, u
vanparničnom postupku sud nije vezan zahtjevom koji je predlagač stavio u prijedlogu.
- U određenim vanparničnim postupcima učesnici se u postupku pred sudom ne mogu odreći svog
zahtjeva, priznati zahtjev protivnog učesnika, niti zaključiti sudsko poravnanje. U ovim
postupcima sud može utvrđivati i činjenice koje učesnici nisu iznijeli, kao i činjenice koje među
učesnicima nisu sporne ako su od značaja za odlučivanje.
- Vanparnični sud nije stogo vezan označenjem učesnika u prijedlogu kojim se pokreće postupak,
jer svojstvo učesnika ima svako lice o čijim pravima ili pravnim interesima se odlučuje, te stranke
može označiti i sud (npr. u ostavinskom postupku kada sud oglasom poziva da se jave nasljednici).
Dok je parnični sud strogo vezan označenim strankama, on nije ovlaščen da označava i utvrđuje
ko su stranke.
- U parničnom postupku tužilac može povući tužbu do zaključenja glavne rasprave. Od trenutka kad
se tuženi upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, za povlačenje tužbe potreban je i njegov
pristanak. U vanparničnom postupku prijedlog se može povući do donošenja prvostepene
odluke, ali i poslije tog momenta, sve do pravosnažnosti, pod uslovom da se povlačenjem
prijedloga ne vrijeđaju prava ostalih učesnika ili ako ostali učesnici na to pristanu. Ako je prijedlog
povučen poslije donošenja prvostepene odluke - prvostepeni sud će odluku ukinuti. Povlačenje
prijedloga od strane više lica vrši se njihovom saglasnom izjavom, ako zakonom nije drukčije
određeno. Ako su neki učesnici povukli prijedlog, a drugi nisu, oni koji su ostali pri prijedlogu
mogu tražiti da se postupak nastavi.
- U pogledu prethodnog pitanja razlika postoji u tome što su ovlašćenja vanparničnog suda da sam
rješava prethodno pitanje uža od ovlašćenja parničnog suda (parnični sud može uvijek osim
postojanja kd koje je utvrđeno pravosnažnom osuđujućom presudom). Naime, ako su među
učesnicima vanparničnog postupka sporne činjenice važne za rješavanje prethodnog pitanja, sud
će ih uputiti da u određenom roku pokrenu parnicu radi rješenja prethodnog pitanja. – (može biti
posebno pitanje)
- Za razliku od parničnog postupka gdje moraju učestvovati najmanje dvije stranke, u
vanparničnom postupku moguće je postupanje samo sa jednom strankom - najčešće (npr. lišenje
poslovne sposobnosti), sa dvije stranke (npr. određivanje naknade za eksproprisanu
nepokretnost) i sa više stranaka (npr. ostavinski postupak).
- U vanparničnom postupku šira su pravila o stranačkoj i procesnoj sposobnosti. Svojstvo stranke
priznaje se i nekima kojima se u parnici ne priznaje stranačka sposobnost (npr. organu
starateljstva), a nekim osobama kojima se ne priznaje parnična sposobnost dopušta se
samostalno preduzimanje procesnih radnji, kao što je, na primjer, maloljetnik koji traži dozvolu za
stupanje u brak ili lice koje je lišeno poslovne sposobnosti pa traži da joj se poslovna sposobnost
vrati itd.
- Parnični postupak je prvenstveno usmen a vanparnični postupak je prvenstveno pismen, uz
određene izuzetke.
- U vanparničnom postupku se odluke donose riješenjem.
- U pogledu žalbe vanparnični sud može povodom blagovremeno izjavljene žalbe novim rješenjem
preinačiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako nađe da je žalba osnovana, a time se ne vrijeđaju

54
 prava drugih učesnika koja se zasnivaju na tom rješenju. Rok za žalbu je 8 dana u vanparničnom.
Parnični sud nije nikada ovlašćen da sam odlučuje o žalbi, čak kada je očigledno da je osnovana
mora je proslijediti drugostepenom sudu. – (može biti posebno pitanje ''razlike u pogledu žalbe'')
- U vanparničnom postupku po pravilu nisu dozvoljeni vanredni pravni lijekovi uz izuzetak revizije
u određenim slučajevima.
- Takođe, vanparnični sud će po prijedlogu za ponavljanje postupka prethodno postupiti kao po
neblagovremeno podnesenoj žalbi. Dok u parnici o prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje
sudija pojedinac.

34. Oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti?

- U postupku oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti sud utvrđuje da li je punoljetno lice zbog
potpune ili djelimične nesposobnosti za rasuđivanje u stanju da se samo brine o svojim pravima i
interesima, te da u skladu s tim potpuno ili djelimično oduzme poslovnu sposobnost punoljetnom
licu, ili potpuno ili djelimično vrati poslovnu sposobnost onom punoljetnom licu kod kojeg su
prestali razlozi za potpuno, odnosno djelimično oduzimanje poslovne sposobnosti.

35. Ko pokreće postupak – ko može?

- Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti pokreće se na prijedlog:
a) nadležnog organa starateljstva,
b) nadležnog tužioca,
v) bračnog druga, djeteta i roditelja onog lica za koje se predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje
poslove sposobnosti,
g) djeda, babe, brata, sestre, unuka i drugih lica, ukoliko trajno žive u domaćinstvu sa licem za
koje se predlaže oduzimanje, odnosno varaćanje poslovne sposobnosti,
d) lica kome se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ukoliko ono može da shvati značaj i
pravne posljedice svog prijedloga i
đ) drugih lica, ukoliko je predviđeno zakonom.
- Postupak može pokrenuti i sud po službenoj dužnosti.

36. Koji je sud nadležan?

- Za vođenje postupka nadležan je sud na čijem području lice kome se oduzima ili vraća poslovna
sposobnost ima prebivalište, odnosno boravište.

37. Specifičnosti postupka oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti?

- Ako je lice kome se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost vlasnik nepokretnih stvari, sud
će bez odlaganja, radi zabilježbe vođenja postupka, obavijestiti organ nadležan za vođenje
evidencije o stvarnim pravima.
- O pokretanju postupka obavještava se organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove
vođenja matičnih knjiga u kojima je upisano lice kome se oduzima, odnosno vraća poslovna
sposobnost, radi evidentiranja vođenja postupka.Takođe, dostavlja mu se i pravosnažno rješenje
po okončanju postupka radi upisa u matičnu knjigu rođenih. (napomena – sva stanja se upisuju u
knjigu rođenih bez obzira što se vode i druge knjige)
- Lice prema kome se postupak vodi mora pregledati vještak medicinske struke odgovarajuće
specijalnosti ili ustanova koja se bavit tim djelatnostima, koji će dati nalaz i mišljenje o njegovom

55
 duševnom stanju i sposobnostima za rasuđivanje (zakonom FbiH je predviđeno da se vještačenje
vrši u prisustvu sudije).
- Protiv rješenja o oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti žalbu mogu izjaviti lica koja su
učestvovala u postupku u roku od 3 dana od dana prijema rješenja. Po pravilu ne zadržava
izvršenje.
- Lice kome se oduzima poslovna sposobnost može izjaviti žalbu bez obzira na svoje zdravstveno
stanje.
- Troškove postupka oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti snosi predlagač.

38. Kada se oduzima poslovna sposobnost kome se dostavlja rješenje?

- Pravosnažno rješenje o oduzimanju, odnosno o vraćanju poslovne sposobnosti sud će dostaviti
organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove vođenja matičnih knjiga radi upisa u
matičnu knjigu rođenih i organu nadležnom za vođenje evidencije o stvarnim pravima.

39. Proglašenje nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti?

- U postupku proglašenja nestalih lica umrlim i dokazivanja smrti sud odlučuje o proglašenju
nestalih lica umrlim i o dokazivanju smrti.
- Smrt nekog lica može se dokazivati po odredbama ovog zakona samo kad se smrt ne može
dokazati ispravama predviđenim propisima o matičnim knjigama.
- Prijedlog za proglašenje nestalog lica umrlim i prijedlog za dokazivanje smrti može podnijeti svako
fizičko i pravno lice koje za to ima pravni interes, kao i zainteresovani republički organ.
- Uz prijedlog se podnosi izvod iz matične knjige rođenih za lice na koje se prijedlog odnosi.
- Za proglašenje nestalog lica umrlim i za dokazivanje smrti nadležan je sud na čijem području je to
lice imalo posljednje prebivalište, a ako nije imalo prebivalište, sud na čijem području je to lice
imalo posljednje boravište.
- Ako sud ocijeni da su ispunjeni uslovi da se postupak pokrene, objaviće u "Službenom glasniku
Republike Srpske" oglas da je postupak pokrenut. U oglasu o pokretanju postupka za proglašenje
nestalog lica umrlim navešće se bitne okolnosti na kojima se prijedlog zasniva, nestalo lice pozvati
da se javi, a ostala lica kojima su poznati bilo kakvi podaci o životu ili smrti nestalog pozvati da to
jave sudu u roku od 3 mjeseca od dana objavljivanja oglasa.
- U rješenju kojim se nestalo lice proglašava umrlim, odnosno kojim se utvrđuje smrt, naznačiće se
dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji se ima smatrati kao vrijeme smrti nestalog lica.
- Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu žalbu mogu izjaviti predlagač i staratelj lica koje je
nestalo, odnosno lica za koje se smrt dokazuje.
- Pravosnažno rješenje o proglašenju nestalog lica umrlim, odnosno o dokazivanju smrti sud će
dostaviti organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove vođenja matičnih knjiga, radi
upisa u matičnu knjigu umrlih.
- Troškove postupka za proglašenje nestalog lica umrlim i za dokazivanje smrti snosi predlagač.

40. Ko se smatra umrlim– uslovi tj. ispunjenje zakonskih pretpostavki (uopšteno samo)?
- Nestala osoba će se proglasiti umrlom kada se ispune zakonske pretpostavke koje su vezane za
godine života i godine nestanka u određenim vanrednim situacijama. – (Bogdankina definicija i
za nju ne treba pamtiti taksativno navedene uslove).

- Umrlim će se proglasiti lice:

56
 a) o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg rođenja je proteklo 60
godina,
b) o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koje je vjerovatno da više
nije živo,
v) koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj
drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za 6 mjeseci od
dana prestanka takve opasnosti i
g) koje je nestalo u toku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo nikakvih
vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.

- Rokovi se računaju od dana kad je prema posljednjim vijestima nestalo lice nesumnjivo bilo živo, a
ako se taj dan ne može tačno utvrditi, ti rokovi počinju teći istekom mjeseca, odnosno godine u
kojoj je nestalo lice, prema posljednjim vijestima, bilo živo.
- Ako nisu uspunjene ove pretpostavke sud će odbaciti prijedlog.

41. Razlike između proglašenja nestale osobe umrlom i postupka dokazivanja smrti?
- Proglašenje nestalog lica za umrlo ima za onaprava u kojima je od značaja činjenica smrti iste one
posljedice kao i stvarna (faktička)smrt. U nasljednom pravu pravosnažno rješenje kojim je
određeno lice proglašenoumrlim vodi otvaranju nasljeđa i dalje u ostavinski postupak.
- Postupak dokazivanja smrti se primjenjuje u slučaju kada se činjenica smrtijednog lica ne može
dokazati ispravama predviđenim zakonima o matičnim knjigama.Postupak za dokazivanje smrti
počiva na činjenici da je lice umrlo, ali se njegova smrt ne može upisati u matične knjige, jer ne
postoji isprava na osnovu koje se taj upis vrši.Ovdje se dokazuje samo fizička smrt jednog lica i
predlaže se da sud donese rješenjekojim se ta činjenica utvrđuje.
-  Osnovna razlika je ta da se prilikom proglašavanje lica za umrlog  ne zna ništa o njegovoj smrti,
a u drugoj pravnoj situaciji se zna da je određeno lice umrlo (sahranjeno je), ali ne postoje
validna dokumentacija (dokazuje se fizička/faktička smrt).

42. Dozvola za zaključenje braka?

- U postupku davanja dozvole za zaključenje braka sud odlučuje o davanju dozvole za zaključenje
braka između određenih lica kada je zakonom propisano da se brak između njih može zaključiti
samo na osnovu dozvole suda. (ne samo maloljetnici)

43. Ko može podnijeti prijedlog/ko pokreće postupak?

- Postupak za davanje dozvole za zaključenje braka pokreće se na prijedlog osobe za koju je
zakonom predviđeno da brak može sklopiti samo na osnovu dozvole (npr. maloljetnog lica – 16
god., lica koje ima ograničenu poslovnu sposobnost, lica koja su u tazbinskom srodstvu).

44. Dozvola za zaključenje braka maloljetnih lica?

- Maloljetno lice koje je navrsilo 16 godina može staviti prijedlog za davanje dozvole za sklapanje
braka (samo maloljetno lice može staviti ovaj prijedlog).

45. Šta prijedlog sadrži?

57
- Prijedlog za pokretanje postupka sadrži lične podatke lica koja žele da zaključe brak, lične podatke
o roditeljima predlagača, činjenice na kojima se zasniva prijedlog i dokaze o iznesenim
činjenicama.

46. Ko učestvuje u postupku davanja dozvole za zaključenje braka?

- Predlagač - maloljetnik, lice sa kojim želi zaključiti brak, roditelji/staratelji/usvojitelji lica koja žele
zaključiti brak.
- Takođe sud će pribaviti nalaz i mišljenje zdravstvene ustanove i mišljenje nadležnog organa
starateljstva.

47. Kada sud neće pozvati roditelje?

- Sud neće saslušati roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, a ocijeniće da li će saslušati
roditelja koji bez opravdanih razloga ne vrši roditeljsko pravo.

48. Dostavljanje dozvole kod davanja dozvole i kod odbijanja prijedloga?

- Rješenje o davanju dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču i licu sa kojim predlagač
želi da zaključi brak, roditeljima, odnosno starateljima predlagača i nadležnom organu
starateljstva i svima imaju pravo žalbe.
- Rješenje kojim se odbija prijedlog dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču –
maloljetnoj osobi i samo ona ima pravo žalbe.

49. Žalba?
- Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka žalbu mogu da izjave svi učesnici u postupku,
a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole žalbu može izjaviti samo predlagač.

50. Postupak za produženje i prestanak roditeljskog prava?

- U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava, sud odlučuje o produženju i prestanku
roditeljskog prava kad je to zakonom propisano. Postupak se mora završiti u roku koji ne može
biti duži od 15 dana od dana podnošenja prijedloga – hitan postupak.
- Postupak za produženje i prestanak roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja, odnosno
usvojitelja ili nadležnog organa starateljstva (u tom slučaju je potreban pristanak roditelja – org.
starateljstva stavlja prijedlog a roditelji moraju da pristanu na to a ako ne pristanu dijete se
smiješta u neku ustanovu).
- Lice nad kojim se produžuje roditeljsko pravo ili se određuje prestanak tog prava u postupku iz
zastupa poseban staratelj kojeg odredi nadležni organ starateljstva ili privremeni zastupnik
kojeg odredi sud koji sprovodi postupak za produženje ili prestanak roditeljskog prava.
- Shodno se primjenjuju odredbe zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.
- Kod produženja roditeljskog prava prijedlog za produženje se mora staviti prije nego što dijete
napuni 18 godina – ne može posle!

51. Oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava?

- U postupku oduzimanja i vraćanja roditeljskog prava sud odlučuje o oduzimanju i vraćanju
roditeljskog prava kada je to zakonom propisano. Postupak je hitan, a završiće se najkasnije u
roku od 15 dana od dana prijema prijedloga.

58
- Postupak za oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja, odnosno
usvojioca koji ima roditeljsko pravo ili nadležnog organa starateljstva, a postupak za vraćanje
roditeljskog prava i na prijedlog roditelja kome je bilo oduzeto to pravo.
- Organ starateljstva mora učestovati u postupku u svakom slučaju.
- Sud je obavezan da sasluša roditelje, a maloljetnik se saslušava samo kad je to neophodno i nije
štetno za njegovo duševno stanje.
- Shodno se primjenjuju odredbe zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.

52. Postupak za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja? (samo za RS pitanje)

- Prijedlog za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja sudu može podnijeti:
a) lice koje nije upisano u matičnu knjigu rođenih, a vrijeme i mjesto svog rođenja ne može da
dokaže na način predviđen propisima kojima se uređuje vođenje matičnih knjiga,
b) organ starateljstva i
v) svako lice koje za to ima neposredni pravni interes.

-Da bi utvrdio vrijeme i mjesto rođenja licu čije se rođenje dokazuje, sud mora da sasluša najmanje
dva punoljetna svjedoka.
- Rješenje o vremenu i mjestu rođenja sud je dužan da donese u roku od 90 dana od dana podnošenja
prijedloga.
- Protiv može se izjaviti žalba drugostepenom sudu u roku od 8 dana od dana prijema rješenja.
- Pravnosnažno rješenje o vremenu i mjestu rođenja prvostepeni sud dostavlja nadležnom matičaru u
roku od osam dana od dana pravosnažnosti rješenja radi upisa činjenice rođenja u matičnu knjigu
rođenih.

53. Imovinskopravna pitanja u vanparničnom postupku?

a) Raspravljanje zaostavštine,
b) Određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti,
c) Upravljanje i korišćenje zajedničkim stvarima,
d) Dioba stvari i imovine u suvlasništvu,
e) Uređenje međa.

54. Postupak raspravljanja zaostavštine?

- Postupak za raspravljanje zaostavštine je jedan od postupaka koji se pokreće po službenoj dužnosti
– smrtovncicom, ali nije isključena mogućnost da, ukoliko se ne pokrene po službenoj dužnosti,
prijedlog za pokretanje postupak stavi zainteresovana osoba.
- U postupku za raspravljanje zaostavštine sud utvrđuje ko su nasljednici umrlog, koja imovina
sačinjava njegovu zaostavštinu i koja prava iz zaostavštine pripadaju nasljednicima, legatarima i
drugim licima.

55. U koju vrstu postupaka spada?

- U imovinskopravne postupke.

56. Ko vodi ostavinski postupak?

- Ostavinski postupak se sprovodi pred osnovnim sudom, odnosno pred notarom, kao
povjerenikom suda.

59
57. Šta je najvažnije utvrditi u ostavinskom postupku?
- Ko su nasljednici umrlog, imovinu umrlog i koja prava iz zaostavštine pripadaju nasljednicima,
legatarima i drugim licima.

58. Prethodne radnje u ostavinskom postupku?

- One obuhvataju: sastavljanjesmrtovnice, popis i procjenu imovine, preduzimanje privremenih
mjera za obezbjeđenjezaostavštine i postavljanje privremenog staraoca.

59. Može li se pobijati rješenje notara u ostavini?

- Protiv rješenja koje je donio notar dopušten je prigovor u roku od 8 dana od dana dostave
rješenja strankama.

60. Kako povodom prigovora postupa notar?

- Notar je dužan da ostavinski spis dostavi na dalje postupanje sudu koji mu je povjerio
sprovođenje ostavinskog postupka.

61. Kako sud tada odlučuje i da li je protiv odluke suda dozvoljen dalji pravni lijek?
- Odlučujući o prigovoru protiv rješenja koje je donio notar, sud može rješenje o nasljeđivanju
održati na snazi ili ga u cijelosti ili djelomično ukinuti.
- Protiv rješenja suda kojim je rješenja notara u cijelosti ili djelimično ukinuto, nije dopuštena
posebna žalba.

62. Ako se ne prihvati prigovor koji se pravni lijek ulaže?

- Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je žalba, ako zakonom nije drukčije određeno.
- Žalba se podnosi u roku 15 dana od dostavljanja prvostepenog rješenja.

63. Registar testamenata?

- U RS registar/upisnik testamenata vodi Notarska komora RS (upisnik o sačinjenim, proglašenim i
pohranjenim notarskim testamenatima) .

64. Kako se pokreće?

- Postupak za raspravljanje zaostavštine sud pokreće po službenoj dužnosti, čim sazna da je neko
lice umrlo ili da je proglašeno umrlim. Zahtjev za pokretanje tog postupka mogu podnijeti
nasljednici, legatari, kao i druga lica koja mogu ostvariti neko pravo iz zaostavštine.

65. Smrtovnica?
- Smrtovnicu sastavlja matičar.
- Kad je neko lice umrlo ili proglašeno za umrlo, organ jedinice lokalne samouprave nadležan za
poslove vođenja matičnih knjigakoji vrši upis činjenice smrti u matičnu knjigu umrlih dužan je da
u roku od 15 dana po izvršenom upisu dostavi sudu smrtovnicu za umrlog.
- Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog, od lica sa kojima je
umrli živio, kao i od drugih lica koja mogu pružiti podatke koji se unose u smrtovnicu.
- Ako je sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matične knjige umrlih, sud će sam
prema okolnostima upotpuniti ili sastaviti smrtovnicu ili će sastavljanje smrtovnice povjeriti
organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove vođenja matične knjige.

60
- U smrtovnicu se unose podaci:
a) ime i prezime umrlog i ime jednog roditelja, zanimanje, datum rođenja i državljanstvo umrlog,
a za umrla ženska lica i njihovo djevojačko prezime,
b) dan, mjesec i godina, mjesto i po mogućnosti čas smrti,
v) prebivalište, odnosno boravište koje je umrli imao,
g) ime i prezime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište, odnosno boravište bračnog druga
umrlog i bračne, vanbračne i usvojene djece,
d) ime i prezime, datum rođenja i prebivalište, odnosno boravište ostalih srodnikakoji bi mogli
biti pozvani na nasljeđe na osnovu zakona, kao i lica koja su pozvana na nasljeđe na osnovu
testamenta i
đ) približna vrijednost nepokretne imovine i posebno približna vrijednost pokretne imovine
umrlog.
- Organ koji sastavlja smrtovnicu dužan je da provjeri da li je umrli ostavio pismeni testament,
odnosno da li postoji isprava o usmenomtestamentu. Testament koji je umrli ostavio dostavlja
se sudu zajedno sa smrtovnicom.
- Nasljeđe se otvara časom smrti ostavioca i tim momentom se postaje nasljednik.

66. Mjesna nadležnost?

- Za raspravljanje zaostavštine mjesno je nadležan osnovni sud na čijem je području ostavilac imao
prebivalište u vrijeme smrti, a ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao prebivalište, nadležan je
osnovni sud na čijem području je ostavilac imao boravište, ukoliko zakonom nije drugačije
određeno. Ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao prebivalište ni boravište u Republici Srpskoj,
odnosno Bosni i Hercegovini, nadležan je sud na čijem području se nalazi zaostavština ili
pretežan dio zaostavštine.

67. Ko se sve poziva na ročište?

- Na ročište se pozivaju svi nasljednici uz upozorenje da se mogu prihvatiti ili odreći nasljednog
dijela. (časom smrti se postaje nasljednik, međutim izjave o prihvatanju ili odricanju se traže zbog
mogućnosti odricanja!)
- U pozivu na ročište sud će zainteresovana lica obavijestiti o pokretanju postupka i o postojanju
testamenta ako postoji i pozvati da odmah dostave sudu pismeni testament, odnosno ispravu o
usmenom testamentu, ako se kod njih nalazi ili da naznače svjedoke usmenog testamenta.
- O pokretanju postupka za raspravljanje zaostavštine, ako je umrli ostavio testament, sud će
obavijestiti i na ročište pozvati i ona lica koja bi mogla po zakonu polagati prava na nasljeđe.
- Ako je umrli postavio izvršioca testamenta, sud će i njega obavijestiti o pokretanju postupka

68. Šta sud konstatuje na zapisnik kada nema i kada ima testamenta?
- Nepokretnu imovinu koja je ostala iza umrlog (o pokretnoj se raspravlja samo na prijedlog
stranaka), ko su nasljednici, ima li testamenta ili nema, može da se konstatuje ima li duga
(povjerioci se mogu prijaviti da se izdvoji imovina) i uzimaju se nasljedničke izjave.
- Kada postoji testament zapisnik je specifičan, tada se mora konstatovati da testament postoji,
koliko ima testamenata, kome je ostavilac predao testament, izgled testamenta (zatvoren,
zapečaćen... zbog mogućeg osporavanja testamenta), zapisnikom se proglašava testament.
Zapisnik o proglašenju testamenta potpisuje sudija, zapisničar i svjedoci.

61
69. Šta ukoliko nije poznato ima li nasljednika?
- Ako se ne zna da li umrli ima nasljednika, sud će oglasom pozvati lica koja polažu pravo na
nasljeđe da se prijave sudu u roku od godine dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku
Republike Srpske"

70. Izjava o prihvatanju/odricanju naslijednog dijela?

- Zainteresovana lica da mogu do završetka postupka dati izjavu usmeno na ročištu kod suda ili kod
notara da li se primaju nasljeđa ili se nasljeđa odriču.
- Ako se nasljednik primio nasljeđa ili ako se odrekao nasljeđa pred sudom, izjavu o tome mora
potpisati nasljednik ili njegov zastupnik.
- Nasljedničku izjavu nasljednik može dati kod mjesno nadležnog suda ili kog bilo drugog stvarno
nadležnog suda, kod notara ili pred konzularnim predstavnikom ili diplomatskim predstavništvom
Bosne i Hercegovine koje vrši konzularne poslove.
- U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odriče dijela koji mu pripada na osnovu
zakona ili na osnovu testamenta, ili se izjava odnosi na nužni dio.
71. Kada će sud uputiti stranke na parnicu?
- Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti učesnike da pokrenu parnicu pred sudom ili
postupak pred nadležnim organom uprave, ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih
zavisi neko njihovo pravo.
- Sud će postupiti u smislu prethodnog stava naročito ako su sporne:
a) činjenice od kojih zavisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili
odnos nasljednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasljeđuje,
b) činjenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva nadživjelog bračnog druga i potomaka
ostaviočevih, koji su živjeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu, da im se iz zaostavštine izdvoje
predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba,
v) činjenice od kojih zavisi veličina nasljednog dijela, a naročito uračunavanje u nasljedni dio,
g) činjenice od kojih zavisi osnovanost isključenja nužnih nasljednika ili osnovanost razloga za
nedostojnost i
d) činjenice o tome da li se neko lice odreklo nasljeđa.

- Ako među učesnicima postoji spor o pravu na legat ili o drugom pravu iz zaostavštine, sud će
uputiti učesnike da pokrenu parnicu ili postupak pred nadležnim organom uprave, ali neće
prekidati raspravljanje zaostavštine.
- Ako se nasljednici spore bilo o činjenicama bilo o primjeni prava, sud će prekinuti raspravljanje
zaostavštine i uputiti učesnike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred nadležnim
organom uprave u sljedećim slučajevima:
a) ako između nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u zaostavštinu,
b) ako između nasljednika postoji spor povodom zahtjeva potomaka ili usvojenika ostavioca koji
su sa njim živjeli u zajednici da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji odgovara njihovom
doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.
72. Kada će se prekinuti postupak raspravljanja zaostavštine?
- Ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.

62
73. Šta kada se nakon pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađe imovina?
- Ako se po pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme
donošenja rješenja nije znalo da pripada zaostavštini, sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu,
već će ovu imovinu novim rješenjem raspodijeliti na osnovu ranije donesenog rješenja o
nasljeđivanju (dopunsko rješenje). Ako ranije nije raspravljena zaostavština, sud će raspraviti
zaostavštinu samo ako se pronađena imovina sastoji od nepokretnosti. Ako se pronađena
imovina sastoji od pokretne imovine, sud će raspraviti zaostavštinu samo na zahtjev
zainteresovanog lica. Prije raspravljanja naknadno pronađene imovine, sud će pozvati nasljednike
koji su se odrekli nasljeđa da se u određenom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili traže da
im se prizna pravo na nasljeđe na naknadno pronađenoj imovini.

74. Zapisnik – šta se konstatuje posebno kod testamenta?

- Kod testamenta se konstatuje otvaranje i čitanje (proglašenje) testamenta. Ako je prilikom
otvaranja testamenta primijećeno da je pečat povrijeđen ili da je utestamentu nešto brisano,
precrtano i ispravljeno ili ako se što drugo nađe sumnjivomora se i to u zapisniku navesti.

75. Postupak eksproprijacije - Određivanje naknade za ekspropisanu nekretninu?

- Pokreće se po službenoj dužnosti.
- U postupku određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud određuje visinu naknade za
eksproprisanu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom
uprave nisu postigli sporazum o naknadi za eksproprisanu nepokretnost. Spis sudu dostavlja
organ uprave u roku od 60 dana(u FbiH 2 mjeseca).

76. Ko pokreće ovaj postupak?

- Ako učesnici ne postignu sporazum o naknadi za eksproprisanu nepokretnost u roku od 60 dana
po pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležni organ jedinice lokalne samouprave
dostaviće pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku
ponuđenog iznosa naknade ili o polaganju istog u depozit suda na čijem se području nalazi
eksproprisana nepokretnost, radi određivanja naknade. Organ može i prije isteka roka od 60 dana
dostaviti rješenje o eksproprijaciji sa spisima nadležnom sudu, ako iz izjava učesnika utvrdi da se
ne može postići sporazum o naknadi. Ako nadležni organ uprave ne postupi na taj način, učesnici
se mogu neposredno obratiti nadležnom sudu sa zahtjevom za određivanje naknade.

77. Rok?
- Postupak je hitan i sud će odrediti ročište u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud
zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim
organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.

78. Šta mora da sadrži rješenje?

- Nakon što utvrdi bitne činjenice, sud donosi rješenje kojim određuje oblik i obim, odnosno visinu
naknade za eksproprisanu nepokretnost. (oblik je bitan iz razloga što može da se da neka druga
nekretnina, novac, ili i jedno i drugo)

63
79. Dioba imovine (stvari i nekretnina) u suvlasništvu?
- U postupku diobe stvari i imovine u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i
imovine.

80. Kako se pokreće?

- Postupak diobe stvari i imovine u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti bilo koji suvlasnik, ali
prijedlogmora obuhvatiti sve suvlasnike, sve zemljišnoknjižne i katastarske podatke o tim
nekretninama i u kom pravcu se predlaže da se izvrši dioba.
- Uvijek se ide prvo na fizičku diobu ako je ona moguća, ako nije onda će se izvršiti civilna dioba.
- Održavanje ročišta je obavezno.

81. Spor o činjenicama – upućivanje na parnicu?

- Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na stvarima
koje su predmet diobe ili pravo na imovini, sporna veličina dijela u stvarima, odnosno imovini u
suvlasništvu ili je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u imovinu u suvlasništvu, prekinuće
postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 danapokrene parnicu. Ako predlagač u
određenom roku ne pokrene parnicu, smatraće se da je prijedlog povučen.
- Napomena – U slučaju da na pismenom dijelu ispita bude predmet fizičke diobe nekretnina, treba
imati u vidu da ukoliko neko u toku postupka ospori šta je predmet diobe i po kom osnovu – to je
spor o činjenicima i ako nema vještačenja u predmetu, u ovom slučaju se donosi rješenje o
prekidu postupka i upućivanju na parnicu u određenom roku (napomena sa seminara).

82. Šta rješenje o diobi mora da sadrži?

- Rješenje o diobi sadrži: predmet, uslove i način diobe, podatke o fizičkim dijelovima stvari i
pravima koja su pripala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obaveze suvlasnika utvrđene diobom.
- Rješenjem o diobi sud će odlučiti i o načinu ostvarivanja službenosti i drugih stvarnih prava na
dijelovima stvari koja je fizički podijeljena između suvlasnika.

83. Postupak fizičke diobe nekretnina kako se pokreće?

- Prijedlog za fizičku diobu nepokretnosti , u pravilu, podnosi jedan suvlasnik protiv ostalih, što
nužno ne mora da znači da između njih postoji bilo kakav sukob. 

84. Uređenje međa – kada se pokreće?

- U postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kad su međašnji
znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.

85. Da li posjednik može podnijeti prijedlog za uređenje međe?

- Prijedlog za uređenje međa između susjednih zemljišnih parcela može podnijeti svaki od vlasnika,
odnosno posjednika tih parcela, a kada je to zakonom određeno, i ovlašćeni organ.

86. Da li se može urediti međa između posjednika i vlasnika?

- Može!

87. Šta mora da sadrži prijedlog?

64
- Prijedlog sadrži podatke ovlasnicima, odnosno posjednicima susjednih parcela, zemljišnim
parcelama između kojih se međa uređuje, sa oznakama tih parcela iz zemljišnih i katastarskih
knjiga, razloge zbog kojih se postupak pokreće, kao i vrijednost sporne međašnje površine.

88. Kako se uređuju međe – redoslijed uređenja međa?

- Sud će na licu mjesta označiti među međaškim znakovima i obnoviti ili ispraviti među prema
sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ako ne bude postignut sporazum, prema posljednjoj
državini/posjeda, a u slučaju da ga ne uspije utvrditi, po pravičnosti. (Bogdanka je striktno
naglasila da je ovo redoslijed uređenja međa).

89. Koji zakon reguliše redoslijed i način uređenja međa?

- Zakon o stvarnim pravima RS.

90. Gdje se donosi rješenje?

- Na licu mjesta.

91. Da li je skica vještaka sastavni dio odluke suda?

- Da, samo kod ove odluke suda! (napomena – nije sastavni dio ni kod actio negatorio presude).

92. Kada je izvršna odluka?

- Odmah jer se radi na licu mjesta, sud je odmah izvršava. Ako se pomjere/unište međašni znaci
mora se ići na novi postupak.

93. Amortizacija - poništenje isprava?

- U postupku za poništenje domaće isprave na kojoj se neposredno zasniva neko materijalno
pravo i čije je posjedovanje nužno za ostvarivanje tog prava, proglasiće se da je isprava izgubila
svoju važnost ako je ukradena, izgorjela ili na bilo koji način nestala ili uništena, osim ako
zakonom nije zabranjeno poništenje takve isprave.

94. Šta sadrži prijedlog?

- Prijedlog za poništenje isprave sadrži bitne sastojke isprave (vrste isprave, firma, naziv i sjedište
ili ime i prezime i prebivalište izdavaoca isprave, iznos obaveze, mjesto i datum izdavanja isprave,
mjesto ispunjenja obaveze, da li isprava glasi na ime ili na donosioca ili po naredbi), činjenice iz
kojih proizilazi da je predlagač ovlašćen za podnošenje prijedloga, kao i podatke iz kojih proizilazi
vjerovatnoća da je isprava nestala ili uništena. Uz prijedloge se, ako postoji, prilaže i prepis
isprave ukoliko postoji (fotokopija).

95. Ko može podnijeti prijedlog?

- Prijedlog za poništenje isprave može podnijeti svako lice koje je na osnovu te isprave ovlašćeno
da ostvaruje neko pravo ili ima pravni interes da se nastala isprava poništi.

96. Šta je sud dužan da učini po prijedlogu za amortizaciju?

- Sud će prvenstveno naložiti izdavaocu isprave i povjeriocu da se u određenom roku izjasne da li
je isprava čije se poništenje predlaže izdata i da li postoje i koje smetnje za sprovođenje
postupka.

65
- Po prijemu izjašnjenja, sud će oglasom objaviti pokretanje postupka za poništenje isprave.
- Oglas sadrži bitne sastojke isprave potrebne za njeno identifikovanje, rok u kome se mogu
podnijeti prijave ili prigovori protiv prijedloga (oglasni rok), poziv da se isprava pokaže sudu ili
izvijesti sud o licu i prebivalištu lica koje drži ispravu, upozorenje da će se isprava sudski poništiti
ako se u oglasnom roku sa ispravom ne prijavi sudu ili ne stavi prigovor protiv prijedloga za
poništenje isprave, upozorenje dužniku da po ovoj ispravi ne može ponovažno ispuniti svoju
obavezu, niti zamijeniti ili obnoviti ispravu, niti izdati nove kupone ili talone i da imalac isprave ne
smije prenijeti prava iz ove isprave.
- Oglas će se dostaviće svim zainteresovanim licima i objaviti na oglasnoj tabli suda i jedanput
objaviti o trošku predlagača u "Službenom glasniku Republike Srpske" ili na drugi odgovarajući
način.

97. Rješenje o amortizaciji?

- Na osnovu rezultata postupka sud donosi rješenje o poništenju isprave (ova odluka mijenja
ispravu)ili o odbijanju prijedloga. Rješenje o poništenju isprave sadrži podatke o izdavaocu
isprave i predlagaču, kao i bitne sastojke isprave uz označenje iznosa obaveze ako glasi na
ispunjenje novčane obaveze. Rješenje se dostavlja svim zainteresovanim licima.

98. Žalba i ko je može izjaviti?

- Protiv rješenja kojim se prijedlog za poništenje isprave odbacuje ili odbija prijedlog ili postupak
obustavlja, žalbu može izjaviti samo predlagač.
- Protiv rješenja o poništenju isprave žalbu može izjaviti izdavalac isprave i dužnik iz te isprave,
kao i lice ovlašćeno na osnovu isprave, ako nije predlagač.

99. Sudski depozit?

- U sudski depozit mogu se predati novac, hartije od vrijednosti i druge isprave koje se mogu
unovčiti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmeti izrađeni od plemenitog metala, kada je
to zakonom ili drugim propisom predviđeno.
- Sud je dužan da primi u depozit i druge predmete kad je zakonom određeno da dužnik može kod
suda položiti za povjerioca stvar koju duguje.
- Predmeti se mogu predati svakom stvarno nadležnom sudu.
- Prijedlog za predaju predmeta sadrži opis predmeta, vrijednost predmeta, razloge zbog kojih se
predaje predmet, ime i prezime lica u čiju korist se predmet predaje i uslove pod kojima se
predmet predaje.
- Ako sud ne odbije prijedlog (odbiće ako nisu ispunjeni uslovi ili nisu predujmljeni troškovi
čuvanja), donijeće rješenje o prijemu predmeta ili novca u sudski depozit i odrediti način čuvanja.

100. Utvrđivanje vremena i mjesta rođenja? (samo za RS)

- Prijedlog za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja može da podnese lice koje nije upisano u
matičnu knjigu rođenih a vrijeme i mjesto svog rođenja ne može da dokaže na način predviđen
propisima.
- Postupak može da pokrene organ starateljstva i svako lice koje ima neposredan pravni interes.
- Prijedlog mora da sadrži ime i prezime, pol, vrijeme i mjesto rođenja ako su poznati i druge
činjenice.

66
 ZAKON O IZVRŠNOM POSTUPKU
(BiH/RS)

1. Nadležnost za izvršenje i čime je određena?

- Nadležni za izvršenje su redovni sudovi.
- Odredbe o mjesnoj nadležnosti ne postoje na državnom novou (funkcionalna je određena ovim
zakonom), dok je entitetskim zakonima uređeno da se mjesna nadležnost određuje u zavisnosti
od predmeta i sredstva izvršenja (Zakonima o izvršnom postupku).

2. Šta se uređuje Zakonom o izvršnom postupku?

- Uređuje se postupak po kome sudovi postupaju i sprovode prinudno ostvarivanje potraživanja na
osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava.

3. Mjesna nadležnost i da li se može sporazumno ugovoriti?

- Mjesna nadležnost zavisi od predmeta i sredstva izvršenja i ne može se sporazumno odrediti (za
razliku od parnice gdje može).

4. Mjesna nadležnost za nepokretnosti?

- Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na nepokretnosti i sprovođenje rješenja o izvršenju
nadležan je sud na čijem se području nepokretnost nalazi. (isključiva nadležnost)

5. Mjesna nadležnost za pokretne stvari?

-  Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na pokretnim stvarima i za sprovedbu tog izvršenja
mjesno je nadležan sud na čijem se području, prema naznaci u prijedlogu za izvršenje, one
nalaze. - (ako je poznato gdje se stvari nalaze)
- Tražilac izvršenja može predložiti da sud donese rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima, ne
naznačavajući mjesto gdje se one nalaze.Za odlučivanje o takvom prijedlogu mjesno je nadležan
sud na čijem se području nalazi prebivalište, ili ako nema prebivališta, boravište izvršenika
fizičkog lica, odnosno sjedište izvršenika pravnog lica.
- Tražilac izvršenja može u ovom slučaju podnijeti rješenje o izvršenju svakom stvarno nadležnom
sudu na čijem se području nalaze izvršenikove pokretne stvari, s prijedlogom da taj sud
sprovede izvršenje. - (ako nije poznato gdje se stvari nalaze)

6. Mjesna nadležnost za novčana potraživanja?

- Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na novčanom potraživanju i za sprovedbu tog izvršenja
mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište izvršenika, a ako izvršenik nema
prebivalište u Republici Srpskoj, nadležan je sud na čijem se području nalazi izvršenikovo
boravište.
- Ako izvršenik nema u Republici Srpskoj ni boravište, mjesno je nadležan sud na čijem se području
nalazi prebivalište izvršenikova dužnika, a ako ovaj nema prebivalište u Republici Srpskoj,
nadležan je sud na čijem se području nalazi boravište izvršenikova dužnika.
- Ove odredbe koje se odnose na prebivalište fizičkog lica na odgovarajući se način primjenjuju i na
sjedište pravnog lica.

67
- Izuzetno, tražilac izvršenja zakonskog izdržavanja može podnijeti prijedlog za izvršenje i sudu na
čijem području ima prebivalište ili boravište.

7. Kako se pokreće izvršni postupak – na osnovu kojeg akta?

- Izvršni postupak pokreće se prijedlogom povjerioca (tražioca izvršenja), po službenoj dužnosti
kada je to zakonom izričito predviđeno i po prijedlogu osobe ili organa kada je to izričito
određeno zakonom (npr. za troškove krivičnog postupka se pokreće po službenoj dužnosti).

8. Šta sadrži prijedlog za izvršenje?

- Prijedlog za izvršenje mora sadržavati:
1) zahtjev za izvršenje u kome će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje
se traži izvršenje,
2) naznaku povjerioca i dužnika(tražioca izvršenja i izvršenika),
3) naznaku potraživanja čije se ostvarenje traži,
4) označenje sredstva i predmeta izvršenja i
5) druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

9. Šta ukoliko prijedlog ne sadrži neki od elemenata?

- Imajući u vidu da se u izvršnom postupku shodno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom
postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a kako u Zakonu o izvršnom
postupku ne postoje odredbe koje se odnose na ovaj slučaj to se primjenjuju odredbe Zakona o
parničnom postupku BiH i postupiće se kao u slučaju kada je tužba nepotpuna/nerazumljiva tj.
sud će tražiocu izvršenja odrediti rok za ispravku/dopunu prijedloga za izvršenje, te ukoliko se u
tom roku ne izvrši ispravka/dopuna sud će rješenjem odbaciti prijedlog za izvršenje.

10. Šta je sredstvo izvršenja?

- Sredstva izvršenja su izvršne radnjeili sistem takvih radnji kojima se po zakonu potraživanje
prinudno ostvaruje (npr. na pokretnim stvarima sredstvo izvršenja je popis, pljenidba, procjena i
prodaja stvari i namirenje).

11. Šta je predmet izvršenja?

- Predmet izvršenja su stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti izvršenje radi
ostvarenja potraživanja.

12. Načelo socijalnosti – Ograničenja na izvršenja kod novčanih potraživanja? (pitanje – Blagojević)
- Predmeti izvršenja ne mogu biti (izuzimanje od izvršenja):
1. odjeća, obuća, rublje i drugi predmeti lične upotrebe, posteljina, posuđe, namještaj, štednjak,
frižider, mašina za pranje rublja i druge stvari koje služe za zadovoljenje potreba domaćinstva
ako su nužni dužniku i članovima njegovog domaćinstva s obzirom na uobičajene uslove života
svoje društvene okoline;
2. hrana i ogrjev za potrebe dužnika i članova njegovog domaćinstva za šest mjeseci;
3. radna i rasplodna stoka, poljoprivredne mašine i druga oruđa za rad, koji su dužniku
poljoprivredniku nužni za održavanje poljoprivrednog gazdinstva u mjeri u kojoj je to nužno za
njegovo izdržavanje i članova njegovog porodičnog domaćinstva, te sjeme za upotrebu na tom
gazdinstvu i hrana za stoku za četiri mjeseca;

68
 4. alat, mašine i drugi predmeti koji su dužniku zanatliji ili trgovcu nužni za obavljanje njegove
registrirane djelatnosti, te sirovine i pogonsko gorivo za četiri mjeseca;
5. predmeti koji su nužni dužniku koji samostalno u vidu zanimanja obavlja registriranu
advokatsku, liječničku, naučnu, umjetničku ili drugu profesionalnu djelatnost;
6. gotov novac dužnika po osnovu potraživanja koja su izuzeta od izvršenja, te gotov novac
dužnika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je po zakonu izuzet od
izvršenja, srazmjerno vremenu do idućeg primanja;
7. odlikovanja, medalje, ratne spomenice i druga odlikovanja i priznanja, vjenčani prsten, lična
pisma, rukopisi i drugi lični spisi dužnika, porodične fotografije, lične i porodične isprave i
porodični portreti;
8. pomagala koja su invalidu ili drugom licu s tjelesnim nedostacima data na osnovu propisa ili
koja je sam nabavio, a nužna su za obavljanje životnih funkcija;
9. i druge pokretne stvari ako su određene zakonom.
10. ne mogu biti predmet izvršenja poljoprivredno zemljište i privredni objekti poljoprivrednika u
obimu potrebnom za njegovo izdržavanje i izdržavanje članova njegove uže porodice, te
drugih lica, koja je po zakonu dužan izdržavati.

13. Izuzeće predmeta izvršenja – ograničenje predmet izvršenja?

- Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim
zakonom određeno, potraživanja po osnovu poreza i drugih taksi, kao ni objekti, oružje i
opremanamijenjeni odbrani.
- Izvršenje radi naplate novčanog potraživanja ne može se provesti na stvarima i pravima koja su
nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba dužnika i lica koje je on po zakonu dužan
izdržavati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je dužnikov glavni izvor sredstava za život.
- Izvršenje na plati, naknadi umjesto plate, naknadi za skraćeno radno vrijeme i naknadi zbog
umanjenja plate i penziji, radi naplate potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja, naknade
štete nastale zbog narušavanja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i
naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davaoca izdržavanja može se provesti do
iznosa od jedne polovine, a radi naplate po drugom osnovu do iznosa od jedne trećine plate,
naknade umjesto plate ili penzije.
- Ograničenje izvršenja na novčanim potraživanjima dužnika primjenjuje se samo ako potraživanja
ne prelaze 1.000 KM mjesečno. Ako su potraživanja veća od 1.000 KM mjesečno, ograničenja se
primjenjuju od iznosa potraživanja od 1.000 KM mjesečno, a na preostalom dijelu potraživanja
može se provesti izvršenje bez ograničenja.
- Izvršenje na primanju invalida po osnovu novčane naknade za tjelesno oštećenje i doplatu za tuđu
pomoć i njegu može se provesti samo radi naplate potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja,
naknade štete nastale zbog narušavanja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne
sposobnosti i naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davaoca izdržavanja, i to do
iznosa od jedne polovine tog primanja.

14. Da li se može postaviti alternativno više predmeta izvršenja?

- Može.

15. Subjekti izvršnog postupka?

- Tražilac izvršenja i izvršenik.

69
16. Kako se subjekti označavaju pred sudom BiH?
- Povjerilac i dužnik.

17. Načelo hitnosti?

- U izvršnom postupku i postupku obezbjeđenja Sud je dužan postupati hitno. Sud je dužan
predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne
okolnosti ne zahtijevaju da se postupi drugačije.

18. Načelo formalnog legaliteta!?

- Suština načela formalnog legaliteta jeste u tome što je izvršni sud dužan da donese rješenje o
izvršenju na osnovu izvršne isprave kada su ispunjeni uslovi (posebno u pogledu potraživanja i
označenih subjekata). Izvršni sud se ne smije upuštati u razmatranje da li postoji potraživanje
utvrđeno izvršnom ispravom. Međutim od ovog načela postoje i izuzeci npr. kod označavanja
nasljednika ili pravnih sljedbenika u slučaju smrti tražioca izvršenja ili izvršenika.

19. Ko formalno postupa/odlučuje u izvršnom postupku?

- Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje nadležan je sudija pojedinac Upravnog odjeljenja Suda, a
po žalbi, odnosno prigovoru odlučuje Vijeće Upravnog odjeljenja Suda, sastavljeno od trojice
sudija (Sud BiH).
-  Izvršni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac Osnovnog suda, u FbiH
može i stručni saradnik (RS i FBiH).

20. Pravni lijekovi u izvršnom postupku?

- Pravni lijekovi u izvršnom postupku u potpunosti su drugačije uređeni u ZIP pred sudom BiH i
entitetskim zakonima.
- Prema entitetskim zakonima redovni pravni lijekovi su prigovor i žalba. Prigovor se kao pravni
lijek može izjaviti na odluke koje se donose u prvom stepenu, a žalba se može izjaviti na rješenje
o prigovoru.
- Na državnom nivou propisano je da se protiv rješenja sudije pojedinca može izjaviti žalba.
Pigovor se na državnom nivou može podnijeti samo protiv rješenja o izvršenju na osnovu
vjerodostojne isprave. Rok od 8 dana je prediviđen za oba pravna lijeka.
- Ono što je isto propisano u svim zakonima jeste da se protiv rješenja donesenog po prigovoru
može izjaviti žalba i da protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.
- Vanredni pravni lijekovi nisu dopušteni u izvršnom postupku, a povrat u pređašnje stanje
dopušten je samo zbog propuštanja roka za žalbu i prigovor.

21. Da li je dozvoljen pravni lijek protiv zaključka?

- Nije.

22. Razlika između prigovora i žalbe (po entitetskim zakonima)?

- Razlika je u tome što se prigovor izjavljuje na odluke donesene u prvom stepenu i o njemu
odlučuje sud koji je donio rješenje. Prigovor je samostalan pravni lijek, remonstrativan – o njemu
odlučuje sud koji je donio to rješenje, dvostran – dostavlja se protivnoj strani na odgovor i
dilatoran – sud ne smije rješavati tu pravnu stvar dok ne prođe rok za odgovor.

70
- Žalba se izjavljuje protiv rješenja koje je doneseno po prigovoru i o žalbi odlučuje drugostepeni
sud. Žalba je devolutivna – o njoj odlučuje drugostepeni sud.
- Ni žalba ni prigovor ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se odlaže namirenje tražioca
izvršenja.

23. Dejstvo žalbe?

- Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže
do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom
određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa
pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja kao i drugim slučajevima
određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.

24. Strana sudska odluka u izvršnom postupku – prethodno pitanje?

- Odluka stranog suda ima snagu izvršne isprave ukoliko je priznata od nadležnog suda.
- Izvršni sud je ovlašten da raspraviti kao prethodno pitanje da li odluka stranog suda ispunjava
uslove da bi mogla poslužitikao izvršna isprava i kad nema odluke o njenom priznanju.U ovakvom
slučaju odluka izvršnog suda proizvodi pravne posljedice samo u konkretnom izvršnom postupku
u kojem je na osnovu te odluke i doneseno rješenje o izvršenju.

25. Kako se pokreće izvršni postupak – na osnovu čega?

- Na osnovu prijedloga povjerioca (tražioca izvršenja). Sud određuje izvršenje samo na osnovu
izvršne ili vjerodostojne isprave.

26. Šta su izvršne isprave – koje su (razlike u odnosu na državni nivo)?

- Izvršne isprave su prema ZIP pred sudom BiH:
1) izvršna odluka Suda Bosne i Hercegovine i izvršno sudsko poravnanje;
2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i izvršno poravnanje zaključeno u upravnom
postupku pred institucijama BiH ako glase na ispunjenje novčane obaveze, ako zakonom nije
drugačije određeno;
3) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.

- Izvršne isprave su prema ZIP RS:

1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje,

2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i izvršno poravnanje u upravnom postupku,
ako glasi na ispunjenje novčane obaveze,
3) izvršna notarska isprava,
4) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.

27. Koja rješenja upravnih organa će se provoditi u izvršnom postupku?

- Izvršna rješenja ako glase na ispunjenje novčane obaveze.

71
28. Može li krivična presuda biti predmet izvršnog postupka?
- Može u pogledu rješenja koja su donesena u krivičnom postupku u slučaju da glase na činidbu
imovinskopravne prirode npr. rješenje o troškovima krivičnog postupka, dosuđeni imovinskopravni
zahtjev.

29. Kada je odluka izvršna (zavisi na šta odluka glasi)?

- Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je
ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje(parcioni rok). Rok za
dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke izvršeniku, a završava se protokom zadnjeg
dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.
- Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko trpljenje ili nečinjenje
(propuštanje) izvršna je ako je postala pravosnažna, osim ako je u izvršnoj ispravi određen
poseban rok za usklađivanje ponašanja izvršenika s njegovom obavezom.
- Odluka donesena u upravnom postupku izvršna je ako je postala izvršna po pravilima koja
uređuju taj postupak.
- Na osnovu odluke koja je postala izvršna u jednom dijelu, izvršenje se može odrediti samo u
odnosu na taj dio.
- Izvršenje će se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravosnažna i odluke donesene
u upravnom postupku koja nije postala konačna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi
pravni lijek ne zadržava izvršenje odluke.

30. Kada je sudsko poravnanje izvršno?

- Sudsko, odnosno upravno poravnanje, izvršno je ako je potraživanje koje prema njemu treba
ispuniti dospjelo. Dospjelost potraživanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju ili javnom
ispravom ili po zakonu ovjerenom ispravom, a ukoliko se na taj način ne može dokazati, dokazuje
se pravosnažnom odlukom donesenom u parničnom postupku kojom se utvrđuje dospjelost.

31. Kada je izvršna isprava podnobna za izvršenje?

- Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni povjerilac i dužnik (tražilac
izvršenja i izvršenik), te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Ako je izvršna isprava
odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti
određen i rok za dobrovoljno ispunjenje, a ukoliko nije određen, taj rok određuje Sud prije
donošenja rješenja o izvršenju (ako protekne rok a obaveza se ne ispuni, Sud dozvoljava
izvršenje).

32. Šta je vjerodostojna isprava?

- Vjerodostojna isprava je isprava kojoj je zakon dao snagu izvršnosti i taksativo ih je nabrojao.

33. Šta mora da sadrži vjerodostojna isprava?

- Vjerodostojna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni povjerilac i dužnik (tražioca
izvršenja i izvršenika), potraživanje, dospjelost, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

34. Da li je mjenica bez protesta vjerodostojna isprava?

- Nije.

72
35. Koje su vjerodostojne isprave pred sudom BiH – taksativno nabrojati?
- Vjerodostojna isprava je, u smislu ZIP pred sudom BiH:
a) Račun – (može biti posebno pitanje da li je račun pred sudom BiH izvršna ili vjerodostojna
isprava),
b) mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje potraživanja,
c) javna isprava,
d) izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga propisanih zakonom BiH,
e) po zakonu ovjerena privatna isprava, te isprava koja se po zakonu smatra javnom ispravom.
- Računom se smatra i obračun kamata.

36. Koje su vjerodostoje isprave u RS?

-  Vjerodostojna isprava je, prema ZIP RS:
a) mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i
b) računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga, isporuke vode, toplotne
energije, telekomunikacionih usluga, RTV takse, odvoz smeća i odluke i knjigovodstveni izvodi
Advokatske komore Republike Srpske o visini duga po osnovu članarine.

37. Alernativna obaveza izvršenika?

- Ako izvršenik ima pravo na osnovu izvršne isprave birati između više predmeta svoje obaveze i u
roku za dobrovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor između tih predmeta i ne ispuni dužnu
obavezu, predmet kojim obaveza treba biti ispunjena određuje tražilac izvršenja u prijedlogu za
izvršenje.

38. Fakultativna obaveza izvršenika?

-  Izvršenik kojem je izvršnom ispravom naloženo ispunjenje određene obaveze uz pravo da se od
ispunjenja te obaveze može osloboditi ispunjenjem nekog drugog činjenja određenog u izvršnoj
ispravi može to činjenje ispuniti sve dok tražilac izvršenja nije makar i djelimično primio
ispunjenje obaveze.

39. Utvrđivanje dužnikove imovine (RS)?

- Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da
sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu
određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave
podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati
ove podatke.
- Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na
predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.
- Sud će po prijemu zahtjeva zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili
organizaciji, da na formularu navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj
pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita
izvršenika kao i mjestu gdje se one nalaze.
- Sud može mjesto izjave na propisanom formularu zahtijevati od izvršenika fizičkog lica ili drugog
fizičkog lica da izjavu o imovini izvršenika da na ročištu pred sudom.

73
40. Odluke u izvršnom postupku?
- Rješenja i zaključci.

41. Prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – šta mora da sadrži?

- Prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave mora sadržavati:
1. zahtjev da Sud naloži dužniku da u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku
od 3 dana od dostave rješenja, namiri potraživanje zajedno s odmjerenim troškovima i
2. izvršni zahtjev.

42. Rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave?

- Rješenjem o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave Sud će:
1. naložiti dužniku da u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana od
dostave rješenja, namiri potraživanje zajedno s odmjerenim troškovima i
2. odrediti izvršenje radi ostvarenja tih potraživanja.

43. Rješenje o izvršenju – oblik?

- U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu
koje se izvršenje određuje, povjerilac i dužnik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet
izvršenja i drugi podaci potrebni za provođenje izvršenja.

- Rješenjem o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave Sud će:

1. naložiti dužniku da u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana od
dostave rješenja, namiri potraživanje zajedno Sa troškovima i
2. odrediti izvršenje radi ostvarenja tih potraživanja.

- Rješenje o izvršenju ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na

prijedlogu za izvršenje. (dakle, može biti u obliku posebnog rješenja ili se može donijeti
stavljanjem pečata na samom prijedlogu za izvršenje). – (može biti posebno pitanje)
- Rješenje, kojim se prijedlog za izvršenje potpuno ili djelimično odbacuje ili odbija, mora biti
obrazloženo.
- Rješenje o izvršenju mora sadržavati uputstvo o pravnom lijeku.

44. Kome se dostavlja rješenje o izvršenju?

- Rješenje o izvršenju dostavlja se tražiocu izvršenja i izvršeniku.
- Rješenje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za izvršenje dostavlja se samo povjeriocu. (ZIP BiH)
- Rješenje o izvršenju na novčanim sredstvima na računu izvršenika dostavlja se prije
pravosnažnosti i banci kod koje se vode ta sredstva.

45. Prigovor protiv rješenja o izvršenju (RS)?

- Rješenje o izvršenju izvršenik može pobijati prigovorom. (žalbom pred sudom BiH)
- U pogledu sadržaja prigovora na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o žalbi iz Zakona o
parničnom postupku.
- Rješenje kojim je prijedlog za izvršenje odbačen ili odbijen tražilac izvršenja može pobijati samo
žalbom.

74
- Prigovor se na državnom nivou može podnijeti samo protiv rješenja o izvršenju na osnovu
vjerodostojne isprave.

46. Razlozi za prigovor (po RS ali isti razlozi su predviđeni za žalbu na rješenje po ZIP BiH)?
- Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a
naročito:

1) ako isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije izvršna isprava, ili ako isprava
nije stekla svojstvo izvršnosti,
2) ako je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta, poništena,
preinačena ili na drugi način stavljena van snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju
djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,
3) ako su se stranke, javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom sastavljenom nakon nastanka
izvršne isprave, sporazumjele da neće na osnovu izvršne isprave, trajno ili za određeno
vrijeme, tražiti izvršenje,
4) ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti izvršenje,
5) ako je izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kom je
mogućnost izvršenja ograničena,
6) ako tražilac izvršenja nije ovlašćen tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave, odnosno ako
nije ovlašćen tražiti izvršenje protiv izvršenika,
7) ako nije ispunjen uslov koji je određen izvršnom ispravom, osim ako zakonom nije drugačije
propisano,
8) ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je izvršenik nije
više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je potraživanje prestalo na
osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja,
9) ako je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u
postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon
zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno,
zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja.
10) ako je nastupila zastarjelost potraživanja o kojem je odlučeno izvršnom ispravom.

- Napomena: Bogdanka kod ovog pitanja ne traži nabrajanje razloga za prigovor. Bitno je da se zna da
razlozi za prigovor predviđeni Zakonom o izvršnom postupku nisu taksativno nabrojani nego primjera
radi, iz razloga što postoji opšta odredba koja predviđa da se prigovor može izjaviti iz svih onih
razloga koji sprečavaju izvršenje a naročito gore navedeni (dakle može se izjaviti prigovor i iz nekog
razloga koji nije naveden u zakonu).

47. Da li su razlozi za prigovor u zakonu taksativno nabrojani?

- Nisu, samo primjera radi – čl. 47 ZIP RS.

48. Suspenzivni učinak prigovora?

- Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže
do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom
određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa

75
 pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja kao i drugim slučajevima
određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.

49. Da li prigovor zaustavlja tok postupka?

- Ne zaustavlja.

50. Da li je prigovor devolutivan ili remonstrativan pravni lijek?

- Prigovor je remonstrativan pravni lijek jer o njemu odlučuje isti sud koji je donio rješenje na koje
se ulaže prigovor.

51. Rok za prigovor i odgovor na prigovor?

- Rok za prigovor i žalbu je 8 danaod dana dostavljanja(isti je rok po svim zakonim), a rok za
odgovor na prigovor je 3 dana.

52. Šta sud radi po prigovoru (RS)?

- Prigovor protiv rješenja o izvršenju dostavlja se suprotnoj stranci.
- Odgovor na prigovor može se podnijeti u roku od tri dana od dana dostavljanja prigovora.
- Po prijemu odgovora na prigovor ili po isteku roka za odgovor sud će, prema okolnostima slučaja
donijeti rješenje bez određivanja ročišta ili zakazati ročište za raspravljanje o prigovoru.

53. Rješenje prvostepenog suda po prigovoru – kakva rješenja može donijeti sud po prigovoru?
- Rješenje o prigovoru donosi sudija bez održavanja ročišta.
- Rješenjem se prigovor usvaja i stavlja rješenje o izvršenju van snage,odbija i potvrđuje rješenje o
izvršenju, ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
- Ako usvoji/uvaži prigovor, sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili
djelimično i ukinuti sprovedene radnje i rješenje o izvršenju staviti van snage.

54. Ko su učesnici u izvršnom postupku?

- Tražilac izvršenja, izvršenik i treće lice.

55. Da li treće lice može uložiti prigovor i kada, ko odlučuje o prigovoru?

- Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može
podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi
nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
- Prigovor se može podnijeti do dovršetka izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava
sprovedbu izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako zakonom nije drugačije
određeno.– (može biti posebno pitanje)
- Sud će prigovor dostaviti tražiocu izvršenja i izvršeniku i pozvati ih da se u roku od 8 dana izjasne
o prigovoru.
- Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora
zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici(nema dokaza na osnovu kojih može da
odluči).
- Parnični sud o konkretnoj stvari/pravu koja je sporna odlučuje putem mjere
obezbjeđenja/osiguranja – zabrana otuđenja i zapljene tog predmeta dok se ne okonča parnični

76
 postupak. Kada parnični sud donese mjeru obezbjeđenja onda izvršni sud zaključkom odlaže
izvršenje u tom dijelu i na toj stvari.
- Nakon okončanog parničnog postupka tražilac izvršenja je dužan da podnese prijedlog za
nastavak izvršnog postupka ako parnični sud odbije tužbeni zahtjev.
- Ako parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica, izvršenje će proglasiti nedopuštenim i ukinuti
sve sprovedene radnje. Nakon pravosnažnosti ove odluke izvršni sud rješenjem konstatuje da je
izvršni postupak obustavljen.
- Treće lice u ovoj situaciji ne mora se koristiti prigovorom, ono može odmah da ustane sa tužbom
– izlučna tužba.

56. Prigovor na rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave (ZIP BiH)?

- Protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave, dužnik može podnijeti prigovor (ako
je rješenje o izvršenju na osnovu izvršne isprave onda se podnosi žalba!) u roku od 8 dana, a u
mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana, osim ako ne pobija samo odluku o troškovima
postupka. Zbog razloga zbog kojih se rješenje o izvršenju može pobijati žalbom, dužnik može
pobijati rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave u dijelu kojim je njime odlučeno o
izvršenju samo prigovorom.

57. Postupak povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave?(ZIP
BiH)
- Dužnik će u prigovoru protiv rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u
kojem dijelu pobija to rješenje, a prigovor mora bitiobrazložen. Neobrazložen prigovor odbacit
će sudija pojedinac.
- Ako u prigovoru nije određeno u kom se dijelu pobija, obim pobijanja cijenit će se na osnovu
obrazloženja.
- Ako se rješenje o izvršenju pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je dužniku naloženo da namiri
potraživanje, Sud će staviti van snage rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje i
ukinut će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog
naloga.
- Ako se rješenje o izvršenju pobija samo u dijelu kojim je određeno izvršenje, dalji postupak
nastavit će se kao postupak po prigovoru protiv rješenja o izvršenju donesenom na osnovu
izvršne isprave.
- Ako se prigovor prihvati, dio rješenja o izvršenju kojim je dužniku naloženo da namiri potraživanje
ima svojstvo izvršne isprave na osnovu koje se može ponovno tražiti izvršenje.
- Ako dužnik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o izvršenju kojim mu je naloženo da namiri
potraživanje, protiv tog dijela rješenja može tražiti ponavljanje postupka po pravilima parničnog
postupka.
- Napomena: različito je uređeno ovo pitanje na državnom i na entitetskom nivou.

58. Razlike između prigovora na rješenje o izvršenju na osnovu izvršne/ vjerodostojne isprave?
- Prigovor na rješenje o izvršenju na osnovu izvršne isprave ne mora biti obrazložen, dok prigovor
na rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave mora biti obrazložen. Ako nema
obrazloženja sud će takav prigovor odbaciti.
- U zavisnosti od toga da li se prigovorom pobija rješenje na osnovu vjerodostojne isprave u cjelosti
ili djelimično razlikuju se i odluke suda povodom takvih prigovora (jer se rješenje o izvršenju na

77
 osnovu vjerodostojne isprave sastoji od dva dijela, prvi kojim se izvršenik obavezuje da u
određenom roku namiri potraživanje i drugi kojim se određuje izvršenje – sredstvo i predmet).
- Ako se prigovorom na rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave osporava potraživanje
u cjelosti ili djelimično sud će postupiti kao sa tužbom (prijedlog za izvršenje se smatra tužbom) i
dostaviće predmet u parnicu i postupaće se prema odredbama parničnog postupka. U tom
slučaju izvršni postupak se odlaže u cjelosti ili djelimično (zavisno da li se potraživanje osporava u
cjelosti ili djelimično).
- Ako tražilac izvršenja uspije u parnici on tada stavlja prijedlog za nastavak izvršnog postupka u
roku od 30 dana od dana prijema odluke. Izvršni sud rješenjem konstatuje da je izvršni postupak
nastavljen.
- Ako tužbeni zahtjev bude odbijen, izvršni sud donosi rješenje kojim konstatuje da je obustavljen
izvršni postupak, a parnični sud ukida rješenje o izvršenju kada odbije tužbeni zahtjev.

- Ako se rješenje o izvršenju pobija samo u dijelu kojim je određeno izvršenje – predmet i
sredstvo, dalji postupak nastaviće se kao postupak po prigovoru protiv rješenja o izvršenju
donesenog na osnovu izvršne isprave. Dakle, sud može takav prigovor usvojiti, odbiti, odbaciti
kao nepotpun, neblagovremen ili nedozvoljen. A ako sud usvoji prigovor izvršenika obustaviće
izvršenje i ukinuti sve sprovedene izvršne radnje ali time ne dira u prvi dio izreke rješenja o
izvršenju kojim je utvrđeno postojanje potraživanja (ovakav bi slučaj bio npr. kada je izvršenje
određeno na predmetu koji mora biti izuzet od izvršenja).
- Zaključak: Ako izvršenik prigovara na cijelo rješenje ili na prvi dio rješenja o izvršenju kojim mu je
naloženo da namiri potraživanje u određenom roku, izvršni postupak se preobražava u parnični
postupak. Ako izvršenik ne napada prvi dio rješenja o izvršenju taj dio postoje izvršna isprava na
osnovu koje tražilac izvršenja može ponovo tražiti izvršenje.

59. Protivizvršenje – ko može podnijeti prijedlog, kada i razlozi?

- Nakon što je izvršenje već sprovedeno, izvršenik može u istom izvršnom postupku zatražiti od
suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio:
1) ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je
na drugi način utvrđeno da je bez dejstva,
2) ako je rješenje o izvršenjupravosnažnoukinuto ili preinačeno(nije predviđeno ZIP BiH),
3) ako je tokom izvršnog postupka namirio tražiocu izvršenja potraživanje mimo suda tako da je
tražilac izvršenja dvostruko namiren.

- Pravo na porotivizvršenje ima i treće lice kada je na njegov račun došlo do namirenja tražioca
izvršenja a on nije učesnik u tom postupku (npr. greškom se skine novac sa nečijeg računa).

60. Kada je nemoguće protivizvršenje?

- Prijedlog za protivizvršenje neće se prihvatiti ako su u pogledu onoga što je tražilac izvršenja
dobio izvršenjem nastupile takve stvarne i pravne promjene da vraćanje više nije moguće.

61. Rok za protivizvršenje i u kojoj fazi postupka može?

- Prijedlog za protivizvršenje može se podnijeti u roku od 3 mjeseca od dana kad je dužnik saznao
za razlog za protivizvršenje, a najkasnije u roku od jedne godine od dana završetka izvršnog
postupka.(ZIP pred sudom BiH)

78
- Prijedlog za protivizvršenje može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je izvršenik saznao
za razlog za protivizvršenje, a najkasnije u roku od jedne godine od dana okončanja izvršnog
postupka.(ZIP RS)
- Ako se propuste rokovi izvršenik može pokrenuti tužbu zbog sticanja bez osnova ili neosnovanog
bogaćenja.

62. Odlaganje izvršnog postupka – ko ga može tražiti i postupanje suda?

- Samo na prijedlog tražioca izvršenja može se djelimično ili potpuno odložiti izvršenje ako
provođenje izvršenja nije otpočelo. U slučaju da je započeto izvršenje neophodno je izjašnjenje
izvršenika, ukoliko se ne izjasni u ostavljenom roku sud cijeni opravdanost odlaganja.
- Tražilac izvršenja je dužan da navede vrijeme za koje traži odlaganje.
- Tražilac izvršenja može samo jednom, u okviru razumnog roka, predložiti odlaganje izvršenja, što
će cijeniti sud u svakom konkretnom slučaju. (RS)
- ZIP pred sudom BiH predviđeno je i da izvršenik može tražiti odlaganje izvršenja (nije predviđeno
entitetskim zakonima). – (može biti posebno pitanje)
- U rješenju kojim usvaja prijedlog o odlaganju sud određuje vrijeme za koje se izvršenje odlaže.
Odloženo izvršenje nastaviće se na prijedlog tražioca izvršenja i prije isteka roka za koji je
odloženo. Prema ZIP RS tražilac izvršenja mora predložiti nastavka odloženog izvršnog postupka
u roku od 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo u protivnom sud će obustaviti
postupak.
- Pravne posljedice odlaganja:
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje izvršnih
radnji, sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku. Radnje koje je stranka preduzela dok
traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje
tek nakon što postupak bude nastavljen. Odlaganje ima pravne posljedice kao prekid postupka!

63. Obustava izvršnog postupka?

- Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti:
a) Ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena ili je na drugi način
određeno da je bez djelovanja,
b) Ako treća osoba ispuni obavezu tražioca izvršenja umjesto izvršenika (samo po entitetskim
zakonima),
c) Ako je izvršenje postalo nemoguće.

- Izvršenje će se obustaviti na prijedlog izvršenika:

a) Ako su izvršenjem obuhvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju,
b) Ako su izvršenjem zahvaćeni predmeti koji su izuzeti od izvršenja i
c) Ako su izvršenjem zahvaćeni predmeti na kojima je mogućnost izvršenja ograničena.

- Rješenjem o obustavi izvršenja ukidaju se sve provedene radnje ako se time ne dira u prava trećih
osoba.

64. Prekid izvršnog postupka - razlozi?

- Izvršni postupak se prekida iz razloga predviđenih Zakonom o parničnom postupku.
- Postupak se prekida:

79
 1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika;
2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka
nema punomoćnika;
3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravosnažno
odluči o zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u Sudu;
6) kad je to drugim zakonom određeno.
- Sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o
prethodnom pitanju.

65. Kada se izvršni postupak smatra dovršenim?

- Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke oodbacivanju ili odbijanju
izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom
izvršenja.

66. Specifičnosti izvršnog postupka pred sudom BiH?

- Vjerodostojnom ispravom prema ZIP pred sudom BiH se smatra i obračun kamata.
- Na rješenje o izvršenju se ulaže žalba a ne prigovor, prigovor se ulaže samo ukoliko je rješenje o
izvršenju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave.
- Rješenje o izvršenju kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za izvršenje dostavlja se samo
predlagaču.
- Rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave dostavlja se odgovarajućoj banci nakon što
postane pravosnažno.
- Entitetskim zakonima su predviđena tri a ZIP BiH predviđa su dva razloga za protivizvršenje
(izvršna isprava bez dejstva i dvostruko namirenje). Takođe rokovi za protivizvršenje su prema ZIP
BiH 3 mjeseca/ 1 godina a prema ZIP RS 30 dana/ 1 godina.
- Tražilac izvršenja i izvršenik prema ZIP BiH su povjerilac i dužnik.
- Prema entitetskim zakonima samo tražilac izvršenja može da traži odlaganje izvršnog postupka
dok prema ZIP BiH odlaganje može da traži i dužnik i treće lice (ako učini vjerovatnim postojanje
svog prava i da bi sprovođenjem izvršenja pretrpio tešku štetu).
- Takođe, odloženi izvršni postupak se prema ZIP BiH nastavlja po službenoj dužnosti nakon isteka
perioda za koji je odložen, dok prema ZIP RS tražilac izvršenja mora tražiti nastavak izvršnog
postupka u roku od 30 dana.

67. Vrste izvršnih postupaka?

- Sredstva Izvršenja radi naplate novčanog potraživanja:
a) Izvršenje na nepokretnosti,
b) Izvršenje na pokretnim stvarima,
c) Izvršenje na novčanom potraživanju izvršenika,
d) Izvršenje na potraživanju da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda
nepokretnost,
e) Izvršenje na dionici i ostalim registrovanim hartijama od vrijednosti, te na članskom udjelu u
pravnom licu,
f) Izvršenje na drugim imovinskim pravima (npr. na patentu).

80
- Sredstva izvršenja radi ostvarenja nenovčanog potraživanja:
a) Sudski penali,
b) Izvršenje radi predaje i isporuke pokretnih stvari,
c) Izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretne stvari,
d) Izvršenje radi ostvarenja potraživanja na radnju, trpljenje ili nečinjenje
e) Izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad, odnosno u službu,
f) Izvršenje diobom stvari,
g) Ostvarenje potraživanja na davanje izjave volje i upisivanje u javne registre,
h) Predaja djeteta.

68. Gdje se traži rješenje ako nešto nije regulisano Zakonom o izvršnom postupku?
- U Zakonu o parničnom postupku.

69. Radnje izvršenja na nekretnini?

- Izvršenje na nepokretnosti provodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem
vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa
dobijenog prodajom.

70. Odvijanje javne prodaje nekretnine?

- Prodaja nepokretnosti vrši se usmenim javnim nadmetanjem.
- Stranke, založni povjerioci i nosioci ličnih službenosti i stvarnih tereta mogu se sporazumjeti da se
prodaja nepokretnosti obavi u određenom roku neposrednom pogodbom preko lica ovlaštenog
za promet nepokretnosti, sudskog izvršioca ili na drugi način.
- U javnom nadmetanju kao kupci mogu učestvovati samo lica koja su prethodno dala
obezbjeđenje.
- Na prvom ročištu za nadmetanje ne može se nepokretnost prodati ispod 4/5 (RS ½) utvrđene
vrijednosti.
- Ako se nepokretnost ne proda na prvom ročištu, Sud će zakazati drugo ročište na kome se
nepokretnost može prodati ispod utvrđene vrijednosti, ali ne ispod polovine te vrijednosti (RS
1/3).
- Stranke i lica, koji se namiruju u postupku, mogu se sporazumjeti izjavom datom na zapisnik kod
Suda da se nepokretnost može prodati nadmetanjem i za nižu cijenu.
- Po zaključenju nadmetanja sudija pojedinac utvrđuje koji je ponuđač ponudio najveću cijenu i da
je ispunio uslove da mu se dosudi nepokretnost.
- O dosuđenju nepokretnosti Sud donosi pismeno rješenje (rješenje o dosuđenju), koje se
objavljuje na sudskoj ploči.
- Kupac je dužan položiti u Sud cijenu u roku određenom u zaključku o prodaji, u protivnom, Sud će
rješenjem prodaju oglasiti nevažećom i odrediti novu prodaju.

71. Ko ne može biti kupac na javnoj prodaji?

- Kupac ne može biti dužnik, sudija pojedinac ili drugo lice koje službeno učestvuje u postupku
prodaje, kao ni lice koje po zakonu ne može steći nepokretnost, koja je predmet izvršenja.

81
72. Slučaj kada nepokretnost nije upisana u zemljišne knjige?
- U slučaju izvršenja na nepokretnosti tražilac izvršenja će uz prijedlog za izvršenje podnijeti dokaze
da je izvršenik njen vlasnik. Tražilac izvršenja je dužan označiti nepokretnost prema podacima iz
katastra, a ako takvih podataka u katastru nema, dužan je naznačiti mjesto na kojemu se
nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i površinu.
- Nakon što je rješenje o izvršenju doneseno, postupak izvršenja na nepokretnostima na području
gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale, nastaviće senakon što
senepokretnost koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige.
- Tražilac izvršenja je obavezan da zahtijeva upis u zemljišne knjige u roku od 15 dana od dana
donošenja rješenja o izvršenju, te da o tome, u roku koji mu bude određen, izvijesti izvršni sud.
Ako tražilac izvršenja ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenom roku ili u
datom mu roku o tome ne izvijesti izvršni sud, postupak izvršenja će se obustaviti.
- Ako bi upis u zemljišne knjige bio u suprotnosti sa zakonom, sud će obaviti popis zapljene
nepokretnosti za koju je predloženo izvršenje, i na ročište za popis zapljene pozvati tražioca
izvršenja, izvršenika i lica s čijim nepokretnostima graniči ta nepokretnost.
- Zapisnik o popisu zapljene objavljuje se na sudskoj ploči.
- O obavljenom popisu zapljene sud će u "Službenom glasniku Republike Srpske" i najmanje dva
dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske objaviti oglas u kojem će navesti
sud koji objavljuje oglas, broj predmeta, ime i adrese stranaka, podatke o nepokretnosti na kojoj
se izvršenje sprovodi, te obavijesti o tome gdje je i kad održano ročište na kojemu je nepokretnost
popisana i kad je zapisnik o popisu zapljene istaknut na sudskoj ploči. Tim će oglasom sud pozvati
sva zainteresovana lica da pismeno ili usmeno obavijeste sud o razlozima zbog kojih se izvršenje
ne može sprovesti na toj nepokretnosti.

73. Izvršenje na pokretnim stvarima?

- Izvršenje na pokretnim stvarima provodi se njihovom pljenidbom, procjenom i prodajom, te
namirenjem povjerilaca iz iznosa dobijenog prodajom.

74. Izvršenje radi vraćanja zapslenog na rad/službu - rok?

- Prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenog vrati na
rad, odnosno službu može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tražilac izvršenja stekao
pravo da taj prijedlog podnese.
- U slučaju da poslodavac ne želi da radnika vrati na rad, jedina mogućnost prinude je putem izricanja
novčane kazne.

75. Predaja djeteta?

- Zakonom nije regulisan način izvršenja, regulisana je samo procedura.
- Sud će rješenjem o izvršenju izvršeniku ostaviti rok od 3 dana od dana dostavljanja rješenja da preda
dijete roditelju ili drugom licu, odnosno organizaciji kojoj je dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje,
pod prijetnjom izvršenja novčane kazne.
- Ako se izvršenje nije moglo provesti izricanjem i izvršenjem odluke o novčanoj kazni, izvršenje će se
provesti oduzimanjem djeteta od lica kod kojeg se dijete nalazi i predajom djeteta roditelju, odnosno
drugom licu ili organizaciji kojoj je ovo dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje.
- U postupku izvršenja, sud će zahtijevati pomoć organa starateljstva.

82
 76. Smetanje posjeda – specifičnost u izvršnom postupku?
- Ko je na osnovu izvršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, izvršenje sprovedeno,
ili je izvršenik dobrovoljno ispunio svoju obavezu, pa poslije toga ponovo učini smetanje posjeda, koje
se u biti ne razlikuje od pređašnjeg, sud će na prijedlog tražioca izvršenja, na osnovu iste izvršne
isprave, ako je njom zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o izvršenju radi
uspostave pređašnjeg stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti izvršeniku izricanjem novčane kazne ako
ponovo počini smetanje posjeda.

83
 ZAKON O NASLJEĐIVANJU
(RS)

1. Koje su pretpostavke nasljeđivanja?

- Postojanje sljedećih pretpostavki je nužno za nasljeđivanje:
1) Smrt ostavioca(i proglašenje umrlim),
2) Postojanje ostavštine/imovine (prvenstveno matičar u smrtovnici navodi imovinu),
3) Postojanje nasljednika,
4) Prijem i odricanje od nasljeđa(nasljedničke izjave) i
5) Pravna osnova pozivanja na nasljeđe (zakon, testament, a u FbiH i ugovor o nasljeđivanju).

2. Ko može biti nasljednik (ko može naslijediti) – postojanje nasljednika?

- Ako zakonom nije drugačije određeno, na osnovu zakona umrlog nasljeđuju svi njegovi potomci, svi
njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegov bračni partner (u FbiH i vanbračni), njegovi roditelji, njegovi
usvojitelji, te njegova braća i sestre te njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci, njegovi
ostali preci.Nasljednik može biti i pravna osoba, dijete koja je začeto pod uslovom da se rodi živo (sud
inače u ovom slučaju zastane sa postupkom do rođenja djeteta).
- Nasljednik može biti samo osoba koja je u životu (sposobnost za nasljeđivanje) u trenutku otvaranja
nasljeđa (čas smrti).

3. Šta se može naslijediti – predmet nasljeđivanja?

- Prava i stvari koja pripadaju fizičkim i pravnim licima, osim onoga što se zbog svoje pravne prirode i zakona
ne može naslijediti.

4. Fizičke osobe kao nasljednici?

- Sve su fizičke osobe pod istim uslovima jedanke u nasljeđivanju. Takođe, stranci su pod uslovima
reciprociteta nasljednici u BiH.

5. Pokretanje ostavinskog postupka?

- Ako je ostavilac iza sebe ostavio nepokretnu imovinu ostavinski postupak se pokreće po službenoj
družnosti, ako je ostavio samo pokretnu onda po zahtjevu nekog od nasljednika.

6. Da li pravna osoba može biti nasljednik?

- Na osnovu testamenta mogu naslijediti pravna lica ukoliko posebnim propisima nije šta drugo određeno.
Izuzetno može biti predviđeno zakonom nasljeđivanje pravnih osoba.

7. Nasljeđivanje između lica koja su istovremeno umrla? (FbiH – novina u zakonu)

- Ako su dvije ili više osoba izgubile život u istom događaju, smatrat će se da ni jedna od njih nije bila živa u
trenutku otvaranja nasljedstva druge, ako se ne dokaže suprotno.

8. Univerzalni i singularni nasljednici?

- Univerzalni nasljednik (sukcesor) je lice koje voljom ostavioca ili na osnovu zakona stiče cjelokupnu
zaostavštinu ili jedan njen dio.Pored toga što dobija odgovarajuća prava iz aktive zaostavštine univerzalni
sukcesor odgovara i za ostaviočeve dugove. Pravo svojine na stvarima iz zaostavštine nasljednik stiče u
trenutku smrti ostavioca tako da način sticanja kao poseban akt nije potreban.
- Singularni sukcesor stiče samo koristi iz zaostavštine, dobija određena prava iz aktive. Zato on ne
odgovara za ostaviočeve dugove. Singularni sukcesori javljaju se kao neka vrsta sekundarnih povjerilaca,

84
 koji svoja potraživanja ostvaruju pod uslovom da predhodno budu namireni povjerioci samog ostavioca.
Singularni sukcesor ne stupa u prava određena u njegovu korist neposredno u trenutku smrti ostavioca.
Naprotiv, on stiče jedino obligaciono pravo na osnovu koga može zahtjevati od univerzalnih sukcesora
ispunjenje određene činidbe. Na primer, legatar (isporukoprimac) ima pravo da zahtjeva od nasljednika da
mu preda u svojinu određenu stvar. Isporukoprimac postaje vlasnik te stvari tek kad mu bude predata u
državinu. Univerzalna sukcesija nastaje na osnovu zaveštanja i zakona, dok singularna sukcesija nastaje na
osnovu zaveštanja.

9. Osnov za nasljeđivanje?
- Osnovi za nasljeđivanje su zakon, testament a u FbiH i ugovor o nasljeđivanju (samo između bračnih i
vanbračnih partnera).

10. Koji osnov ima prioritet/koji je jači?

- Testament.

11. Šta se ne može nasljeđivati?

- Zaostavštinu ne čine predmeti kućanstva manje vrijednosti koji služe svakodnevnim potrebama
ostaviteljevih potomaka, supružnika i roditelja ako su sa ostaviocem živjeli u istom domaćinstvu.
- Nasljeđivati se mogu stvari i prava koja pripadaju fizičkim osobama, osim onoga što se ne može nasljediti
zbog svoje pravne prirode ili po zakonu.

12. Kako se može raspolagati nasljeđem?

- Na način i u granicama koji su određeni zakonom.

13. Koja se imovina izdvaja iz zaostavštine?

- Potomci i usvojenici ostaviočevi koji su živjeli u zajednici sa ostaviocem i svojim radom, zaradom ili mu na
drugi način pomogli u privređivanju, imaju pravo zahtijevati da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji
odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine. Tako izdvojeni dio ne spada
u zaostavštinu i ne uzima se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov
nasljedni dio.
- Nadživjelom supružniku i potomcima ostaviočevim koji su živjeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu
pripadaju predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su
pokućstvo, namještaj, posteljina i slično, ali ne i ako su ovi predmeti znatnije vrijednosti. Tako izdvojeni
predmeti ne uzimaju se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunavaju nasljedniku u njegov
nasljedni dio.

14. Nasljedna prava stranaca?

- Oba zakona propisuju da sve fizičke osobe nasljeđuju pod jednakim uslovima, s tim da samo zakon FbiH
propisuje da su stranci u nasljeđivanju ravnopravni sa državljanima BiH.

15. Šta je potrebno da bi lice bilo nasljednik – sposobnost za nasljeđivanje?

- Nasljednik može biti svaka fizička osoba koja ima pravnu sposobnost (pravna osoba može nasljediti samo
na osnovu testamenta). Nasljednik može biti samo ona osoba koja je živa u trenutku otvaranja nasljeđa.
Izuzetak predstavlja NASCITURUS tj. začeto dijete se u trenutku otvaranja nasljeđa smatra se kao rođeno
ako se rodi živo.

16. Nedostojnost za nasljeđivanje?

- Nedostojan je da naslijedi, na osnovu zakona ali i na osnovu testamenta, kao i da dobije ma šta na osnovu
testamenta:

85
 a) ko je s umišljajem lišio ili pokušao da liši ostavioca života,
b) ako je prinudom ili prijetnjom natjerao ili prevarom naveo ostavioca da sačini ili opozove testament ili
neku odredbu testamenta ili ga je spriječio da to učini,
v) ko je uništio ili sakrio testament ostaviočev u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje volje ostaviočeve,
kao i onaj ko je falsifikovao testament ostaviočev,
g) ko se teže ogriješio o obavezu izdržavanja prema ostaviocu prema kome je imao zakonsku obavezu
izdržavanja, kao i onaj ko nije htio ukazati ostaviocu nužnu pomoć i
d) onaj koji je umišljajno doveo ostavioca u stanje stalne nesposobnosti za sačinjavanje testamenta.

17. Kako se nasljeđuje autorsko pravo – krug lica?

- Autorsko imovinska prava umrlog nasljeđuju njegova djeca, njegov supružnik i njegovi roditelji po
nasljednim redovima.Ukoliko nema nasljednika, autorska imovinska prava postaju svojina Republike
Srpske.

18. Šta je zakonsko nasljeđivanje?

- To je pravo nasljeđivanja na osnovu zakona, na osnovu određenih činjenica koje je predvidio zakon kada iz
određenih razloga nije moguće testamentarno nasljeđivanje.
- Zakonsko nasljeđivanje predstavlja prelazak određenih prava i obaveza sa jednog na drugi pravni subjekt
zasnovan na volji ostavioca koja se kod zakonskog nasljeđivanja pretpostavlja.

19. Šta ukoliko nije poznato ima li nasljednika?

- Ako nije poznato da li ima nasljednika, sud će oglasom pozvati lica koja polažu pravo na nasljeđe da se
prijave sudu. Ako se po isteku 1 godine od objavljivanja oglasa ne pojavi nijedan nasljednik, zaostavština se
predaje nadležnoj skupštini opštine, ali se s tim nasljednik koji bi se javio najkasnije u roku od 10 godina
od predaje zaostavštine ne lišava prava da mu se preda zaostavština ili dio koji mu pripada.

20. Kada dolazi do zakonskog nasljeđivanja/kada postoji zakonsko nasljeđivanje?

- Do zakonskog nasljeđivanja dolazi u sljedećim slučajevima :
a) kada ostavilac nije sačinio testament,
b) kada je testament nepunovažan,
c) kada u testamentu nisu određeni nasljednici,
d) kada testamentom nije obuhvaćena cijela imovina,
e) kada u testamentu nije određen univerzalni nego samo singularni sukcesor,
f) kada testamentalni nasljednik ne može da naslijedi (nedostojnost) ili neće da se prihvati nasljedstva
(negativana nesljednička izjava),
g) kada ostavitelj postojeći testament opozove,
h) kada testamentalni nasljednik umre prije ostavioca.

21. Linije kod nasljeđivanja?

- Zakonski nasljedni redovi uređeni su na osnovu parentelarno – linearnog sistema (uspravna i pobočna
linija).
- Uspravnu liniju čine osobe koje potiču jedna od druge i preci i potomci (roditelji, dijete, unuk).
- Pobočnu liniju čine osobe koje potiču od treće osobe koja im je zajednički predak a ne jedna od druge
(braća, stric, sinovac). Ova linija se još naziva i kolateralna.
- Unutar jedne linije (uspravne ili pobočne) srodnici se razvrstavaju po koljenima i po pravilu ''koliko poroda
toliko koljena''.
- Parentele = koljena

86
22. Ko čini nasljedne redove?
- Zakonski nasljednici.

23. Zakonski nasljednici – ko su (krug zakonskih nasljednika)?

- Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, na osnovu zakona, umrlog nasljeđuju: svi njegovi potomci,
njegovsupružnik, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi
potomci i njegovi ostali preci.
- Navedena lica nasljeđuju po nasljednim redovima. Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz
nasljedstva lica daljeg nasljednog reda. Republika Srpska je posljednji zakonski nasljednik.

24. Koje su činjenice bitne kod zakonskog nasljeđivanja?

- Činjenice krvnog srodstva, građanskog srodstva (potpuno usvojenje) i bračnog/vanbračnog srodstva – u
FbiH izjednačeno.

25. Definicija zakonskog nasljednika?

- Zakonsko nasljeđivanje je prelaženje ostavine na nasljednike na osnovu zakona. Zakonski nasljednici su
lica određena zakonom i oni nasljeđuju po nasljednim redovima. Nasljednici bližeg nasljednog reda
isključuju nasljednike daljeg nasljednog reda.

26. Vanbračni partner?

- Prema zakonu RS vanbračni partner ne nasljeđuje! Zakonom o nasljeđivanju FbiH vanbračni partner je
izjednačen sa bračnim i u pogledu nasljeđivanja (čl. 9 Zakona o nasljeđivanju FbiH).

27. Nasljedni redovi?

1) I -Zaostavštinu umrlog nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegovsupružnik (pod djecom se smatraju i
vanbračna i usvojena djeca).Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove.
2) II -Zaostavštinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegov supružnik i njegovi roditelji.
Roditelji umrlog nasljeđuju jednu polovinu zaostavštine na jednake dijelove, a drugu polovinu
zaostavštine nasljeđuje supružnik umrlog.Ako iza umrlog nije ostao supružnik, roditelji umrlog
nasljeđuju cijelu zaostavštinu na jednake dijelove.
3) III -Zaostavštinu umrlog, koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni
supružnika nasljeđuju njegovi djedovi i babe.Jednu polovinu zaostavštvine nasljeđuju djed i baba sa
očeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majčine strane.
4) IV - Ostaviočevi pradjedovi i prababe sa očeve strane nasljeđuju na jednake djelove polovinu
zaostavštine, a drugu polovinu na jednake djelove nasljeđuju ostaviočevi pradjedovi i prababe sa
majčine strane.
Ako neki od ovih predaka ne može ili neće da nasljedi, njegov dio nasljeđuje njegov supružnik, ako je
predak ostaviočev.Ako par predaka iste loze ne može ili neće da naslijedi, njihov dio nasljeđuje drugi
par predaka iste loze.Ako pradjedovi i prababe jedne loze ne mogu ili neće da naslijede, njihov dio
nasljeđuju pradjedovi i prababe druge loze.

- Poslije ostaviočevih pradjedova i prababa, zaostavštinu nasljeđuju njegovi dalji preci, redom, shodno
pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i prababe.
- Republika Srpska nasljeđuje ako ostavilac nema drugih zakonskih nasljednika.Republika Srpska ne može se
odreći nasljeđa.
- Prethodni nasljedni red isključuje naredni!!

87
28. Pravo predstavljanja?
- Dio ostavine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca,
ostaviteljeva unučad na jednake dijelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavitelja, dio koji bi njemu
pripao da je bio živ u trenutku ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljeva praunučad na
jednake dijelove i tako redom sve dok ima ostaviteljevih potomaka.

29. Nasljednopravni položaj bračnog druga?

- Bračni partner ostavioca i njegova djeca čine prvi nasljedni red i u tom slučaju nasljeđuju zaostavštinu na
jednake djelove. Ukoliko ostavilac nema djece zaostavštinu nasljeđuju njegov bračni partner i njegovi
roditelji u kom slučaju roditelji nasljeđuju ½ zaostavštine a bračni partner drugu polovinu (drugi nasljedni
red).

30. Može li doći do povećanja nasljednog dijela supružnika?

- Može.

31. Kada dolazi do povećanja nasljednog dijela (djece, supružnika i roditelja)?

a) Kada su djeca koja nemaju nužnih sredstava za život pozvana na nasljeđe sa supružnikom
ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijede i jedan dio ovog dijela zaostavštine
koji bi po zakonu trebalo da naslijedi supružnik. Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu
zaostavštinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu. Ako
neko od djece nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog dijela kako prema
supružniku tako i prema ostaloj djeci ostaviočevoj.Sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito
imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje svakog djeteta i supružnika, trajanje bračne zajednice,
kao i vrijednost zaostavštine.

b) Kad je supružnik koji nema nužnih sredstava za život pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvog ili
drugog nasljednog reda sud može na zahtjev supružnika odlučiti da supružnik naslijedi i jedan dio
onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti i da
supružnik naslijedi cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom,
supružnik zapao u oskudicu. Sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i
sposobnosti, za privređivanje supružnika, trajanje bračne zajednice, imovinske prilike ostalih
nasljednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine.

c) Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na nasljeđe sa bračnim drugom
ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev, odlučiti da nasljede i jedan od onog dijela zaostavštine koji
bi po zakonu trebalo da naslijedi supružnik. Sud može odlučiti da roditelji naslijede cijelu
zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu. Ako
je između roditelja ostaviočevih zajednica života trajno prestala, a samo jedan roditelj nema sredstava
nužnih za život, taj roditelj može zahtijevati povećanje nasljednog dijela kako prema supružniku tako i
prema drugom roditelju ostaviočevom. Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, nadživjeli
roditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela i prema
nasljednicima umrlog ostaviočevog roditelja. Sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske
prilike i sposobnosti za privređivanje roditelja, imovinske prilike supružnika, odnosno nasljednika
umrlog roditelja i njegovu sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine.

32. Kada bračni/vanbračni partner nema pravo na nasljeđivanje a kada to pravo prestaje?
- Pravo nasljeđivanja na osnovu zakona između supružnika prestajerazvodom braka ili poništenjem braka.

- Supružnik nema pravo na nasljeđe:

88
 a) ako je ostavilac podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostaviočeve se utvrdi da je tužba bila
osnovana,
b) ako njegov brak sa ostaviocem bude proglašen za nepostojeći ili bude poništen, poslije smrti
ostaviočeve, iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli supružnik znao u vrijeme zaključenja braka i
v) ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu
sa ostaviocem.

33. Nužni nasljednici– ko su?

- Nužni nasljednici su određeni najbliži srodnici umrlog koji imaju pravo na nužni dio, tj. dio zaostavštine za
koji zakon predviđa da ostavilac ne smije raspolagati na teret određenih nasljednika. Na njega imaju pravo
nužni nasljednici bez obzira na pravila zakonskog i testamentarnog nasljeđivanja.
- Nužni nasljednici su: djeca umrlog prvi nužni nasljedni red, njegovi usvojenici i njegov supružnik(prvi nužni
nasljedni red), i to ½ od onog dijela koja bi im po zakonu pripao.
- Ostali potomci umrlog, njegovi roditelji, usvojenici iz nepotpunog usvojenja i njegova braća i sestre su
nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život (drugi nužni
nasljedni red), i to 1/3 od onog dijela koja bi im po zakonu pripao.
- Navedena lica su nužni nasljednici kada su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvana na nasljeđe.

34. Da li je vanbračni partner obuhvaćen kao nužni nasljednik?

- Nije (nije ni u FBiH).

35. Koliko iznosi nužni dio nasljednika iz prvoga nasljednoga reda?

- ½onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.

36. Drugi nužni nasljedni red?

- Nužni dio drugog nasljednog reda iznosi 1/3 onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po
zakonskom redu nasljeđivanja.

37. Nužni i raspoloživi dio?

- Nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine s kojim ostavitelj ne može raspolagati i koji se naziva nužni
dio.
- Ostatkom ostavine može ostavitelj raspolagati po svojoj volji i taj dio ostavine naziva se raspoloživi dio.

38. Utvrđivanje vrijednosti zaostavštine – na koji način se utvrđuje?

- Vrijednost zaostavštine na osnovu koje se izračunava nužni dio utvrđuje se na sljedeći način:
a) prvo se popisuju i procjenjuju sva dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti, računajući tu i sve ono
čime je raspolagao testamentom, kao i sva njegova potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom
nasljedniku, osim potraživanja koja su očigledno nenaplativa. – (može biti posebno pitanje)
b) od utvrđene vrijednosti dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi sahrane
ostavioca, iznos troškova popisa i procjene zaostavštine i iznos dugova ostavioca i
v) dobijenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavilac učinio ma na koji način nekom
zakonskom nasljedniku, pa i poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljeđa, kao i onih poklona
za koje je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i poklona za
koje je ostavilac u posljednjoj godini svog života učinio drugim licima koja nisu zakonski nasljednici,
osim manjih uobičajenih poklona.
- Pri utvrđivanju vrijednosti zaostavštine ne uzimaju se u obzir vrijednosti poklona učinjenih organima vlasti,
udruženjima građana, humanitarnim organizaci jama, kao ni pokloni učinjeni za opštekorisne svrhe i
pokloni koji se na osnovu ovog zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

89
39. Isključenje nužnih nasljednika?
- Zavještalac može isključiti iz nasljeđa nasljednika koji ima pravo na nužni dio ako se povredom
nekezakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu (ako se uvredljivo ili grubo odnosio
prema zavještaocu, ako je umišljajno učinio krivično djelo prema zavještaocu, njegovom djetetu,
usvojeniku, supružniku ili roditelju, ako se odao neradu i nepoštenom životu).
- Isključenje iz nasljeđa može biti potpuno ili djelimično.
- Zavještalac koji želi da isključi nasljednika mora to da izrazi u testamentu na nesumnjiv način, a korisno je
da navede i osnov za isključenje.Osnov za isključenje mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta.
- U slučaju spora o osnovanosti isključenja dužnost dokazivanja da je isključenje osnovano je na onome ko
se na isključenje poziva.
- Isključenjem nasljednik gubi nasljedno pravo u obimu u kome je isključen, a pravo ostalih lica koja mogu
naslijediti ostavioca određuju se kao da je isključeni umro prije ostavioca.

40. Lišenje nužnog dijela (samo u pogledu potomaka)?

- Ako je potomak koji je imao pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, zavještalac ga može lišiti u
cjelini ili djelimično njegovog nužnog dijela u korist njegovih maloljetnih ili punoljetnih potomaka koji su
nesposobni za privređivanje.
- Ovo lišenje ostaje punovažno samo ako u trenutku otvaranja naslijeđa lišeni ima maloljetne ili
punoljetne potomke koji su nesposobni za privređivanje!
- Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavioca u dijelu koji nije obuhvaćen lišenjem.

41. Izdvajanje iz zaostavštine u koristi potomaka koji su privređivali sa ostaviocem?

- Potomci i usvojenici ostaviočevi koji su živjeli u zajednici sa ostaviocem i svojim radom, zaradom ili mu na
drugi način pomogli u privređivanju, imaju pravo zahtijevati da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji
odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.
- Nadživjelom supružniku i potomcima ostaviočevim koji su živjeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu
pripadaju predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su
pokućstvo, namještaj, posteljina i slično, ali ne i ako su ovi predmeti znatnije vrijednosti.
- Tako izdvojeni dio ne spada u zaostavštinu i ne uzima se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se
uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

42. Uračunavanje poklona, legata i dugova?

- Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što je ma na koji način dobio na poklon
od ostavioca.Plodovi i druge koristi koje je nasljednik imao od poklonjene stvari sve do smrti ostaviočeve
neuračunavaju se, tek se posle smrti ostavioca uračunavaju. Poklon se ne uračunava ako je ostavilac izjavio
u vrijeme poklona ili kasnije ili u testamentu dase poklon neće uračunati u nasljedni dio ili se iz okolnosti
može zaključiti da je to bila volja ostaviočeva. Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom dijelu.
- Legat ostavljen zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov nasljedni dio, osim ako iz
testamentaproizlazi da je zavještalac htio da nasljednik dobije legat pored svog dijela.
- Uračunavanje poklona i legata vrši se na takav način što ostali nasljednici dobijaju iz
zaostavštineodgovarajuću vrijednost, nasljednik kome se vrši uračunavanje poklona i legata nije dužan da
imvrati nešto od onoga što je dobio.
- Kada prema volji ostaviočevoj poklon ili legat ne treba da se uračunava nasljedniku u njegovnasljedni dio,
takav nasljednik zadržava poklon, odnosno legat i učestvuje sa ostalim nasljednicima u diobi zaostavštine
kao da poklona, odnosno legata nije ni bilo. Kad ima nužnih nasljednika, aprema volji ostaviočevoj poklon
ili legat ne treba da se uračuna nekom nasljedniku u njegovnasljedni dio, taj nasljednik će moći da zadrži
poklon, odnosno legat u granicama raspoloživogdijela.
- Nasljedniku se uračunava u njegov dio ono što je dugovao ostaviocu.

90
- Kao poklon smatra se i odricanje od prava, oproštaj duga, ono što je ostavilac za vrijeme života dao
nasljedniku na ime nasljednog dijela. Pri procjenjivanju poklona uzima se vrijednost poklonjene stvari u
trenutku smrti ostavioca a prema njenom stanju u vrijeme kada je poklon učinjen.

43. Kako se pokloni vraćaju?

- Vraćanje poklona vrši se počev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnuto redu kojima su pokloni učinjeni.
Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno.

44. Šta je testament?

- Testament (oporuka) je jednostrani pravni posao mortis causa kojim ostavilac raspolaže svojom
imovinom. Testamentom ostavilac određuje nasljednike i njihove nasljedne dijelove, ali može vršiti i
druga raspolaganja. Sloboda testiranja načelno je ograničena ustanovom nužnog dijela.

45. Uslovi za punovažnost testamenta?

- Uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi testament bio punovažan su:
1. Sposobnost sačinjavanja testamenta - mora postojati u momentu njegovog sačinjavanja (15 godina
života i sposobnost za rasuđivanje)
2. Izjava posljednje volje zavještaoca predstavlja njegovu stvarnu volju (izjava nije data u zabludi, pod
prijetnjom, prinudom ili usljed prevare) i
3. Testament mora biti sačinjen u zakonom predviđenoj formi.

46. Sposobnost sačinjavanja testamenta (Ko može sačiniti testament i koja sposobnost je potrebna)?
- Testament može sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje koje jenavršilo 15 godina života.
- Testament je ništav ako u vrijeme njegovog sačinjavanja zavještalac nije imao 15 godina života ili ako nije
bio sposoban za rasuđivanje.
- Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je testament sačinjen ne utiče na njegovu
punovažnost!

47. Ništavost testamenta (Kada je testament ništav)?

- Ništav je testament ako je zavještalac bio nesposoban za rasuđivanje, nije imao 15 godina, bio natjeran
prijetnjom ili prinudom da ga sačini ili se odlučio da ga sačini usljed toga što je bio prevaren ili što se
nalazio u zabludi.
- Prijetnja, prinuda ili prevara povlači ništavost testamenta i kad potiče od trećeg lica.
- Raspolaganja testamentom su ništava i kada postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile zavještaoca da
učini ta raspolaganja.
- Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prijetnjom ili prinudom, usljed prevare ili
u zabludi, ništave su samo te odredbe.

48. Kada je testament rušljiv – poništenje testamenta?

- Testament neće proizvoditi pravno dejstvo, odnosno biće rušljiv  ukoliko ga je sačinilo lice koje nije imalo
zavještajnu sposobnost, ako je u vrijeme zavještanja bilo mana zavještaočeve volje i ako pri sačinjavanju
zavještanja nisu poštovani oblik i uslovi određeni zakonom.
- Poništenje testamenta se može tražiti nakon otvaranje nasljeđa u roku od 1 tj. 10 godina.

49. Rokovi za poništenje ništavog testamenta?

- Poništenje testamenta iz razloga ništavosti može tražiti samo lice koje ima pravni interes i to u roku od
jedne godine od kada je doznalo za postojanje uzroka ništavosti, a najdalje za 10 godina od proglašenja
testamenta.

91
- Poništenje testamenta prema nesavjesnom licu može se tražiti za 20 godina od proglašenja testamenta.

50. Forma?
- Punovažan je onaj testament koji je sačinjen u obliku utvrđenom u zakonu i pod uslovima predviđenim u
zakonu.
- Ukoliko nije sačinjen u formi koja se zahtjeva poništenje testamenta nakon otvaranja nasljeđa može tražiti
nasljednik koji ima pravni interes u roku od 1 godine od saznanja tj. u roku od 10 godina (aposlutni rok).

51. Ograničenje testamenta uslovom ili rokom?

- Zavještalac može opteretiti nekom dužnošću lice kome ostavlja neku korist iz zaostavštine. Zavještalac
može u pojedinim odredbama testamenta postaviti uslove ili rokove. Nemogući, nedozvoljeni i nemoralni
uslovi i tereti, kao i oni koji su nerazumljivi ili protivrječni, smatraju se kao da ne postoje.

52. Predaja testamenta na čuvanje?

- Zavještalac može testament predati na čuvanje nadležnom sudu u otvorenom ili zatvorenom omotu, o
čemu će sud sastaviti zapisnik, testament staviti u zaseban omot koji će zapečatiti i čuvati u sudu.

53. Vrste (oblici) testamenta?

a) Svojeručni testament - Testament je punovažan ako ga je zavještalac napisao sam svojom rukom i
ako ga je potpisao (mora biti pismen). Za punovažnost svojeručnog testamenta ranije je bilo nužno je
da je u njemu naznačen datum kada jesačinjen ali više nije ali je poželjno. – (može biti posebno pitanje
''šta je bitno kod svojeručnog testamenta'' – datum!)
Ne može biti sačinjen na računaru, pisaćoj mašini i sl. - (takav testament ne proizvodi pravno dejstvo)
b) Pisani testament pred svjedocima - Zavještalac koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj
način što će ispravu koju mu je neko drugi sastavio po njegovom kazivanju pročitati i svojeručno
potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament.
c) Sudski testament (dvojak) - * Testament može zavještaocu sačiniti po njegovom kazivanju sudija
nadležnog suda koji će prethodno utvrditi identitet zavještaoca. Pošto zavještalac ovakav testament
pročita i potpiše, sudija će potvrditi na samom testamentu da ga je zavještalac u njegovom prisustvu
pročitao i potpisao. *U slučaju da zavještalac nije u stanju da pročita testament koji mu je sačinio
sudija, ovaj će ga pročitati zavještaocu u prisustvu dva svjedoka. Zavještalac će zatim u prisustvu dva
svjedoka potpisati testament ili staviti na njega otisak prsta pošto izjavi da je to njegov testament.
Svjedoci će se potpisati na testamentu. Sudija će na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvršene
(ovdje je poželjno imati vještačenje sudskog vještaka psihijatra o psihičkom stanju ostavioca).
d) Testament sačinjen kod notara - Notar sačinjava testament samo u formi originala notarski obrađene
isprave koji stavlja u poseban omot, zapečati i čuva u svojoj arhivi ili ga predaje zavještaocu, na njegov
zahtjev.
e) Testament sačinjen pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom u inostranstvu .
f) Testament sačinjen na brodu - Na brodu testament može sačiniti zapovjednik broda, po odredbama
koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta. Testament koji je sačinjen na brodu prestaje da važi 30
dana nakon povratka zavještaoca u Republiku Srpsku.
g) Testament sačinjen za vrijeme mobilizacije ili rata - Za vrijeme mobilizacije ili rata može, po
odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta, sačiniti testament licu na vojnoj dužnosti
komandir čete ili drugi starješina njegovog ili višeg ranga ili drugo lice u prisustvu kojeg od ovih
starješina, kao i svaki starješina odvojenog odreda. Ovako sačinjen testament prestaje da važi po
isteku 60 dana po završetku rata, a ako je zavještalac ranije ili kasnije demobilisan po isteku 30 dana
od demobilisanja.
h) Usmeni testament - Zavještalac može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred tri svjedoka samo
ako usljed izuzetnih/vanrednih prilika nije u mogućnosti da sačini pisani testament. Usmeni

92
 testament prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika.(u FBiH pred dva
svjedoka). Svjedoci su dužni ovakav testament sačiniti u pisanoj formi ali ako to ne učine testament
nije ništav jer se oni mogu saslušati kao svjedoci. Takođe, svjedoci mogu ovakav testament predati
sudu na čivanje ali ne moraju.
i) Međunarodni testament - Međunarodni testament je punovažan u pogledu oblika, bez obzira na
mjesto gdje je napravljen, gdje se nalaze dobra, državljan stvo, prebivalište ili boravište zavještaoca,
ako je napravljen u obliku testamenta i ako je potpisan. Razlika u odnosu na konzularni testament je u
tome što se konzularni mora sačiniti u predstavništvu BiH – konzulatu a međunarodni može bilo gdje.

54. Ko može a ko ne može biti svjedok kod sačinjavanja testamenta? (samo RS)
- Svjedoci pri sačinjavanju pisanog testamenta pred svjedocima, sudskog testamenta i testamenta
sačinjenog kod notara moraju biti lica koja ispunjavaju sljedeće kumulativno postavljene uslove, a to su:
a) punoljetna lica,
b) poslovno sposobna lica,
v) lica koja znaju čitati i pisati i
g) lica koja razumiju jezik na kome je testament sačinjen.

- Svjedoci ne mogu biti, niti testament mogu sačiniti po kazivanju zavještaoca u svojstvu sudije ili notara
sljedeća lica:
a) potomci zavještaoca,
b) usvojenici zavještaoca i njihovi potomci,
v) preci zavještaoca i njegovi usvojioci,
g) srodnici zavještaoca u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno i
d) supružnici svih ovih lica i supružnik zavještaoca.

55. Kakva može biti sadržina testamenta (šta može biti obuhvaćeno testamentom)?
- Testamen može da sadrži, pored određivanja nasljednika, supstituciju, legat, raspolaganje u dozvoljene
svrhe, osnivanje zadužbine, može opteretiti nekom dužnošću lice kome ostavlja neku korist iz
zaostavštine, postaviti uslove, terete ili rokove.

56. Supstitucija?
- Zavještalac može odrediti testamenom lice kome će pripasti nasljedstvo ako određeni nasljednik umre
prije njega ili se odrekne nasljeđa ili bude nedostojan da naslijedi. Isto važi i za legat. Zavještalac ne može
odrediti nasljednika svom nasljedniku ili legataru.

57. Opozivanje testamenta?

- Zavještalac može uvijek opozvati testament u cjelini ili djelimičnoizjavom datom u bilo kom obliku u
kome se po zakonu može sačiniti testament. Zavještalac može opozvati pisani testament i uništenjem
pismena.
- Ako se kasnijim testamentom izričito ne opozove raniji testament, odredbe ranijeg testamenta ostaju na
snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta. Ako je zavještalac uništio kasniji
testament, raniji testament ponovo dobija snagu, osim ako se dokaže da zavještalac to nije htio. – (može
biti posebno pitanje)

58. Šta ako je testament uništen, sakriven, izgubljen?

- Može se to dokazivati pod uslovom da se dokaže da je testament postojao i da se dokaže njegova sadržina.
U tom slučaju zapisnik suda zamjenjuje takav testament.

93
59. Tumačenje testamenta? (razlika u zakonu FbiH)
- Odredbe testamenta tumače se prema pravoj namjeri zavještaoca i u smislu kako bi se ono moglo održati
pravnovaljanim. U slučaju sumnje odredbe testamenta tumače se tako da se primijeni ono što je
povoljnije za zakonskog nasljednika ili za lica kome je testamentom naložena neka obaveza. (u FBiH u
korist testamentalnih nasljednika)

60. Šta ukoliko je sadržaj testamenta nejasan?

- Primjenjuju se odredbe o tumačenju testamenta.

61. Šta je legat?

- Legat je poslednja volja kojom ostavilac nekoj osobi –LEGATARU(nasljednik ili treće lice)ostavlja
testamentom određenu imovinsku vrijednost (stvar ili neko pravo) iz čiste zaostavštine.
- Zavještalac može ostaviti testamentom jednu ili više određenih stvari ili neko pravo određenom licu ili
naložiti nasljedniku ili drugom licu kome nešto ostavlja, da iz onoga što je ostavljeno da nekustvar
određenom licu ili da mu isplati sumu novca ili da ga oslobodi nekog duga li da ga izdržava ili uopšte da u
njegovu korist nešto učini ili da se uzdrži od nečega ili da nešto trpi. Takvim zavještanjem se po pravilu, ne
postaje nasljednik. Tako zavještanje naziva se legatom, a lice kome je legatom nešto namijenjeno naziva
se legatar. Legatar ne odgovara za dugove ostavioca osim ukoliko nema dovoljno imovine nasljednika iz
koje je može namiriti povjerilac.– (može biti posebno pitanje ''sadržaj legata'')

62. Šta može biti predmet legata?

- Legat se ostavlja testamentom i mora biti određen ili odrediv. Legat može biti sve što može biti predmet
obligacije (jedna ili više stvari i prava). Legat može biti ostavljen neposredno ako ostavilac direktno ostavi
nekome jednu ili više stvari ili prava i posredno kada nalaže nasljedniku da iz onoga što mu je ostavio
nekom drugom licu da nešto.
- Legatar ima pravo da traži izvršenje testamenta od lica kome je testamentom naloženo da taj legat preda.
- Ako je izvršenje legata naloženo više lica onda će svako od njih odgovarati srazmjerno dijelu ostavine koju
dobija osim ako iz testamenta ne proizlazi da je ostavilac htio da ova lica odgovaraju na drugi način.

63. Ko može biti legatar?

- Legatar može biti svaka fizička i pravna osoba pa i zakonski i testamenatrni nasljednik (tada se takav
nasljednik zove ''prelegat'')

64. Ko su izvršioci testamenta?

- Zavještalac može testamentom odrediti jedno ili više lica za izvršioca testamenta. Izvršilac testamenta
može biti svako poslovno sposobno lice (punoljetne). Lice određeno za izvršioca testamenta ne mora se
primiti te dužnosti.
- Ako zavještalac nije nešto drugo htio, dužnost izvršioca testamenta je naročito, da se stara o čuvanju
zaostavštine, da njome upravlja, da se stara o isplati dugova i legata i uopšte da se stara da testament
bude izvršen onako kako je zavještalac htio.Ako ima više izvršilaca testamenta oni vrše zajedno povjerene
im dužnosti, osim ako je zavještalac drugačije odredio.
- Izvršilac testamenta dužan je da položi sudu račun o svom radu.On ima pravo na naknadu troškova i na
nagradu za svoj trud koja će mu se isplatiti na teret raspoloživog dijela zaostavštine, a prema odluci suda.
- Sud može po prijedlogu ili službenoj dužnosti opozvati izvršioca testamenta, ako njegov rad nije u skladu sa
voljom zavještaoca ili sa zakonom.

65. Ugovor o nasljeđivanju između bračnih i vanbračnih partnera? (FBiH – nije predviđen zakonom RS)
- Dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih partnera, kojim oni
određuju jedan drugog za nasljednika.

94
- Ugovor o nasljeđivanju mogu zaključiti i budući bračni partneri, a djelovanja ugovora su odgođena do
zaključenja braka.Ugovor o nasljeđivanju je strogo osobni akt koji mogu zaključiti samo potpuno poslovno
sposobne osobe u vidu notarski obrađene isprave (kao i opoziv).
- Iako se zaključi ovaj ugovor nije ograničena mogućnost raspolaganja imovinom za života. Takođe, primjena
ovog ugovora ne dira u pravo na nužni nasljedni dio.
- Prestaje u slučaju razvoda ili poništenja braka, sporazumom između stranaka ali se ne može jednostrano
raskinuti osim ako je prilikom njegovog sačinjavanja postavljen uslov koji naknadno nije ispunjen.
- Zakonom o nasljeđivanju RS predviđena je ništavost ugovora o nasljeđivanju, budućem nasljedstvu i
legatu.
- Ovaj ugovor je izuzetak od pravila koje je predviđeno Zakonom o nasljeđivanju i ZOO da niko od ugovorača
ne može nešto drugoj ugovornoj strani ostaviti nešto u nasljeđe – takve odredbe bi bile ništave.

66. Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života - RS?

- Predak može pravnim poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinusvojoj djeci i drugim svojim
potomcima (ovaj ugovor može da zaključi predak samo sa svojim potomcima).
- Ustupanje i raspodjela imovine punovažni su samo ako su se s tim saglasila sva djeca i drugi potomci
ustupiočevi koji će po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu zaostavštinu (on ne mora svima da ustupa
imovinu, može npr. samo jednom od njih ali se svi sa tim moraju saglasiti).Sporazum o ustupanju i
raspodjeli imovine mora bitipismen inotarski obrađen.
- Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaćena samo sadašnja imovina ustupiočeva, cjelokupna ili samo
jedan njen dio. Ništava je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti imovina koja se bude
zatekla u zaostavštini ustupiočevoj.
- Kad predak koji je za života izvršio ustupanje i raspodjelu svoje imovine umre, njegovu zaostavštinu
sačinjavaće samo ona njegova imovina koja nije obuhvaće na ustupanjem i raspodjelom, kao i dobra koja
je naknadno stekao.
- Ako se ustupanjem i raspodjelom nije saglasio koji od nasljednika, dijelovi imovine koji su ustupljeni
ostalim nasljednicima smatraju se kao poklon i sa njima će se poslije smrti pretka postupiti kao sa
poklonima učinjenim nasljednicima (tada se smatra kao ugovor o poklonu).Na isti način postupiće se i ako
se ustupiocu poslije ustupanja i raspodjele izvršenih sporazumom sa svim nasljednicima rodi dijete ili se
pojavi nasljednik koji je bio proglašen za umrlog. Gubi se stvarnopravni karakter ugovora o raspodjeli i
dobija karakter ugovora o poklonu – zadržava obligacionopravni karakter.
- Ono lice koje se nije saglasilo sa ustupanjem ima status nužnog nasljednika.

67. Šta ukoliko ugovorom nije obuhvaćen bračni partner?

- Ustupilac može ustupanjem i raspodjelom obuhvatiti svog supružnika uz njegov pristanak. Ako supružnik
ne bude obuhvaćen ustupanjem i raspodjelom, njegovo pravo na nužni dio ostaje neokrnjeno. U tom
slučaju ustupanje i raspodjela ostaju punovažne, samo se prilikom utvrđivanja vrijednosti zaostavštine radi
određivanja nužnog dijela preživjelog supružnika dijeli ostaviočeva imovina koji su ustupljeni njegovim
potomcima smatraju kao poklon.

68. Ugovor o doživotnom izdržavanju? (različito u FBiH – nema odložni uslov kao u RS)
- Ugovor o doživotnom izdržavanju je dvostranoobavezujući ugovor kojim se jedan ugovarača obavezuje da
izdržava doživotnodrugog ugovarača ili neko treće lice, a u kome drugi ugovaračizjavljuje da mu ostavlja
svu svoju imovinu ili jedan njen dio u nasljeđe (nakon smrti). To je ugovor o otuđivanju uz naknadu cijele
ili dijela imovine koja pripada primaocu izdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, čija je predaja davaocu
izdržavanja odgođena do smrti primaoca izdržavanja (ugovor o doživotnom izdržavanju). Ugovor o
doživotnom izdržavanju mora biti u pisanoj formi i notarski obrađen. Ovaj ugovor mogu međusobno
zaključiti i lica koja su pozakonu obavezna da se međusobno izdržavaju.
- Davalac izdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u javnoj knjizi.

95
- Ugovorene strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom izdržavanju i pošto je počelo njegovo
izvršenje.Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze.
- U slučaju raskida ugovora, svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada
po opštim pravilima imovinskog prava.
- Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je njegovo ispunjenje postalo znatno
otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge strane njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći
računa o svim okolnostima.
- U slučaju smrti davaoca izdržavanja, njegove obaveze prelaze na njegovog supružnika i njegove potomke
koji su pozvani na nasljeđe, ako na to pristanu.Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom
izdržavanju, ugovor se raskida i oni nemaju pravo da traže naknadu za ranije dato izdržavanje. Ako
supružnik i potomci izdržavaoca nisu u stanju da preuzmu ugovorne obaveze, imaju pravo da traže
naknadu od primaoca izdržavanja.
- Razilika u odnosu na ugovor o raspodjeli i ustupanju imovine je u tome što su kod tog ugovora strogo
određene osobe kojima se može ustupiti imovina – samo potomcima, takođe ugovor o doživotnom
izdržavanju je teretan te ako umre primalac izdržavanja nasljednici mogu pokrenuti postupak za raskid
ugovora zbog nedavanja izdržavanja (jer je imovinski ugovor).

69. Mogu li strane ugovoriti da prenos vlasništva bude nakon smrti primaoca izdržavanja?
- Zakon FBiH propisuje da ako je prenos vlasništva na davaoca izdržavanja odložen do smrti primaoca
izdržavanja, davalac izdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u zemljišnu knjigu. U RS je i
predviđeno da imovina prelazi na davaoca izdržavanja tek nakon smrti primaoca izdržavanja.

70. Kada je nasljeđe otvoreno?

- Smrću osobe otvara se njezino nasljeđe, a isto djestvo ima i proglašenje osobe umrlom.

71. U kom trenutku imovina prelazi na nasljednike?

- Zaostavština umrlog lica prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti.

72. Nasljednička izjava?

- Nasljednička izjava je izjava pred sudom da se osoba/nasljednik prihvata ili odriče nasljedstva. Ona može
biti pozitivna ili negativna. Osoba može izjaviti da prihvata ili ne prihvata nasljedstvo.
- Izjava o odricanju od nasljeđa ili o primanju nasljeđa, ne može se opozvati.
- Nasljednik može tražiti poništenje izjave ako je ona izazvana prinudom ili prijetnjom ili je data usljed
prevare ili u zabludi.

73. Kakvo može biti odricanje?

- Odricanje od nasljeđa ne može biti djelimično ni pod uslovima. (mora biti potpuno i bezuslovno)
- Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se kao odricanje od nasljeđa. Ovakvo odricanje se
smatra kao izjava o ustupanju svog nasljednog dijela.
- Nasljednik se može odreći nasljeđa izjavom do završetka rasprave o zaostavštini (u FbiH do donošenja
prvostepene odluke). Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao od nasljeđa ako nije izrično izjavio
da se odriče samo u svoje ime. Nasljednik koji se odrekao nasljeđa samo u svoje ime, smatra se kao da
nikad nije bio nasljednik.
- Ne može se odreći od nasljeđa nasljednik koji je raspolagao cijelom ili jednim dijelom zaostavštine.

74. Ko se ne može odreći nasljedstva?

- Republika Srpska ne može se odreći nasljeđa.

96
75. Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno?
- Odricanje od nasljeđa koje nije otvoreno nema nikakvog pravnog dejstva.
- Izuzetno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se sporazumom sa pretkom
odreći od nasljeđa koje bi mu pripalo poslije smrti pretka. Sporazum se sačinjava u pisanoj formi i sudski
ovjerava ili se notarski obrađuje. Odricanje važi i za potomke onog koji se odrekao, ako sporazumom o
odricanju ili naknadnim sporazumom nije šta drugo određeno.

76. Šta ukoliko se nakon odricanja pojavi imovina?

- Ako se po davanju izjave o odricanju od nasljeđa pronađe imovina za koju se u vrijeme davanja izjave nije
znalo da pripada zaostavštini, nasljednik koji je dao takvu izjavu može u roku koji mu sud odredi tražiti da
mu se prizna pravo nasljedstva na dio koji mu po zakonu pripada na novopronađenu imovinu.

77. Priraštaj nasljednog dijela?

- Dio testamentarnog nasljednika koji se odrekao nasljeđa pripada ostaviočevim zakonskim nasljednicima,
ako iz samog testamenta ne proizlazi druga namjera zavještačeva.
- Dio zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljeđa samo u svoje ime nasljeđuje se kao da je taj nasljednik
umro prije ostavioca.

78. Naknadno nađena imovina nakon pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju (tri situacije)?
- Prvenstveno ako uopšte nije raspravljana ostavina jer ranije nije bilo imovine tada se po službenoj
dužnosti vodi ostavinski postupak.
- Ako je vođen ostavinski postupak i nasljednici se prihvatili nasljeđa, tada sud neće ponovo provoditi
ostavinsku raspravu, nego će tu imovinu novim – dopunskim rješenjem rasporediti na osnovu prije
donešenog rješenja o nasleđivanju.
- Ukoliko je vođen ostavinski postupak a nasljednici se odrekli od nasljeđa tada se mora održati ostavinska
rasprava i pozvati nasljednici da se izjasne o naknadno pronađenoj imovini - da li se prihvataju ili odriču
nasljeđa.

79. Naknadno nađeni nasljednici?

- Osoba koju ne veže pravosnažno rješenje o nasljeđivanju ili legatu, a koja smatra da kao nasljednik ili
legatar ima pravo, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici (da dokaže da je nasljednik) nakon čega
ide u ostavinski postupak sa tom presudom gdje se isti ponovo provodi i raspodjeljuje imovina.

80. Odgovornost nasljednika za dugove ostavioca?

- Nasljednik odgovara za dugove ostaviočeve do visine vrijednosti naslijeđene imovine (prema vrijednosti
svog nasljednog dijela). Nasljednik koji se odrekao nasljeđa ne odgovara za dugove ostaviočeve. Kad ima
više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviočeve i to svaki do visine vrijednosti svog
nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva. Među nasljednicima dugovi se dijele
srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako testamentom nije drugačije određeno.

81. Prijava povjerilaca u ostavinskom postupku – odvajanje zaostavštine?

- Povjerioci ostaviočevi mogu zahtijevati u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljeđa da se zaostavština
odvoji od imovine nasljednika ako učine izvjesnim postojanje potraživanja i da se neće moći naknadno
namiriti. U tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima zaostavštine niti se njegovi
povjerioci mogu iz njih naplatiti, dok se ne naplate povjerioci koji su tražili odvajanje. Povjerioci ostaviočevi
koji su tražili ovo odvajanje mogu naplatiti svoja potraživanja samo iz sredstava zaostavštine. Odvojenoj
zaostavštini sud može postaviti staraoca.
- Ovaj postupak se sprovodi kroz mjere obezbjeđenja predviđene Zakonom o parničnom postupku.

97
82. Dioba nekretnina u ostavinskom postupku?
- Diobu nasljedstva može zahtijevati svaki nasljednik u ostavinskom postupku (najčešće kada ima sporazum
među njima).

83. Notari?
- Notari kao sudski povjerinici provode radnje i donose odluke u ostavinskom postupku u skladu sa odlukom
suda o povjeravanju i odredbama zakona. Sud uvijek može iz važnih razloga oduzeti notaru dalje
provođenje ostavinske rasprave koje mu je povjereno i raspravu sam provesti ili povjeriti drugom notaru.
- Mjesno nadležan je notar koji ima sjedište na području suda/odjeljenja tog suda. (u FBiH predmeti se
dodjeljuju po abecednom redu)
- Notari mogu uzimati nasljedničke izjave (ne mora se dati kod notara kod kojeg je predmet, izjava se može
dati i kod drugog notara ili suda)
- Notari imaju pravo na nagradu i troškove postupka.

84. Rješenje notara i prigovor?

- Protiv rješenja o nasljeđivanju koji je donio notar može se uložiti prigovor o kojem odlučuje sud.
- Ako sud nađe da je prigovor osnovan može taj predmet zadržati i sam odlučiti a može predmet dati i
nekom drugom notaru.

85. Kakva je pravna priroda testamenta – karakteristike testamenta?

- Testament je pravni posao morits causa – pravni posao se preduzima za života ali njegova pravna djestva
otpočinju tek smrću određenog lica tj. ostavioca.
- Dobročini, jednostran i formalan pravni posao, strogo lični – isključeno svako zastupanje.
- Testament je i jednostrano opoziv pravni posao – zavještalac može testament opozvati u svakom trenutku.

86. Načela nasljednog prava? (Bogdanka ne pita načela) - FBiH

1. Načelo oficijelnosti (postupak se pokreće po službenoj dužnosti).
2. Načelo ekonomičnosti i pomoći strankama.
3. Načelo pismenosti i usmenosti.
4. Istražno i raspravno načelo.
5. Načelo kontradiktornosti i nekontradiktornosti.

98
 PORODIČNI ZAKON
(RS)

1. Definicija porodice – šta je porodica? (Različito u FbiH – bitno zbog zakona o nasilju u porodici)
- Porodica, u smislu Porodičnog zakona RS, je životna zajednica roditelja i djece i drugih srodnika.
- Porodica, u smislu Porodičnog zakona FBiH, jeste životna zajednica roditelja i djece i drugih krvnih
srodnika, srodnika po tazbini, usvojilaca i usvojenika i osoba iz vanbračne zajednice ako žive u
zajedničkom domaćinstvu.

2. Nasilje u porodici? (ne treba detaljno kao što je u priručniku, ovo je sasvim dovoljno)
- Porodični zakon FbiH propisuje zabranu nasilničkog ponašanja u porodici bilo od bračnog partnera ili bilo
kojeg drugog člana porodice. Pod nasilničkim ponašanjem podrazumjeva se svako narušavanje fizičkog ili
psihičkog integriteta u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti polova u BiH.
- U Porodičnom zakonu RS ne postoje odredbe koje se odnose na zabranu nasilja u porodici.
- Nasilje u porodici predstavlja prekršaj a može biti i krivično djelo.

3. Vanbračna zajednica – šta je?

- Vanbračna zajednica je, prema Porodičnom zakonu FbiH,zajednica života žene i muškarca koji nisu u
braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj
rođeno zajedničko dijete.
- U Porodičnom zakonu RS nema striktne odredbe o vanbračnoj zajednici, te se ona izvodi iz odredbi o
izdržavanju vanbračnog supružnika čl. 248 (Ako je prestala vanbračna zajednica koja je trajala 3 godine i
duže, lice iz te zajednice ima pravo na izdržavanje od drugog lica). – (može biti posebno pitanje ''da li zakon
reguliše vanbračnu zajednicu'')

4. Uslovi za postojanje braka? (pazi – različito od uslova za punovažnost braka)

- Za postojanje braka potrebno je (forma zaključenja braka):
a)Da su budući bračni partneri različitog pola,
b) Da su budući bračni partneri pred matičarom izjavili pristanak za sklapanje braka (saglasna izjava
volja), a koji pristanak mora biti slobodan, istinski, produkt svijesti a ne prisilan i na prevaran način,
c) Da je pristanak izjavljen pred nadležnim opstinskim organom (matičarom),
d) Zakon FbiH propisuje da se nakon sklopljenog braka pred matičarom, brak može sklopiti i pred
vjerskim službenikom.

- Ukoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen bilo koji od navedenih uslova, brak je ništav-
nepostojeći (ne proizvodi nikakve pravne posljedice).
- Pravo na tužbu za poništenje braka pripada svakom licu koje ima pravni interes i organu starateljstva.–
(može biti posebno pitanje)

5. Šta je brak?
- Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca.

6. Pretpostavke za postojanje braka?

- Da su lica koja sklapaju brak različitog pola, da su izjavili svoj pristanak za sklapanje braka i da je brak
sklopljen pred službenom osobom.
- Ako se ne ispuni koja od pretpostavki, ima za posljedicu nepostojanja odnosa, tj. pravne posljedice braka
ne postoje (nepostojeći brak).

99
7. Kakva su djeca iz nepostojećeg braka?
- Vanbračna!

8. Bračne smetnje i bračne zabrane– uslovi za punovažnost braka i ko ne može zaključiti brak? (pitanje može
biti formulisano i kao ''ko ne može da zaključi brak'')
- Smetnje za zaključenje braka (aposlutne i relativne) su zakonom određene činjenice koje ako postoje
dovode do ništavosti braka i to su:
a)Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku (apsolutna),
b) Brak nije valjan ako nije zaključenu cilju zajednice života bračnih supružnika,
c)Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18 godina (Iz opravdanih razloga sud može u
vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka maloljetniku starijem od 16 godina, ako utvrdi da
je to lice tjelesno i duševno sposobno za vršenje prava i dužnosti koje proizlaze iz braka. Prijedlog za
dozvolu zaključenja braka može podnijeti zainteresovano maloljetno lice),
d) Brak ne može sklopiti punoljetna osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna
za rasuđivanje,
e)Brak ne mogu zaključiti među sobom: krvni srodnici u pravoj liniji, brat i sestra, brat i sestra po ocu ili
majci, stric i sinovica, ujak i sestričina, tetka i bratić, tetka i sestrić i djeca braće i sestara, kao ni djeca
braće i sestara po ocu ili majci. Ovo se odnosi i na potpuno usvojenje (apsolutna),
f) Brak ne mogu zaključiti među sobom: svekar i snaha, zet i tašta, očuh i pastorka i maćeha i pastorak,
bez obzira da li je brak usljed čijeg su zaključenja došli u ovo srodstvo, prestao. Iz opravdanih razloga
sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka srodnicima po tazbini iz prethodnog
stava,
g)Brak nije valjan ako je na njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u strahu izazvanom ozbiljnom
prijetnjom, u zabludi o ličnosti drugog bračnog supružnika ili o njegovoj bitnoj osobini.

- Zabluda o ličnosti bračnog supružnika postoji kad je bračni supružnik mislio da stupa u brak s jednim
licem, a stupio je u brak s drugim (relativna).
- Zabluda o bitnoj osobini bračnog supružnika postoji kad se radi o osobini odnosno o okolnosti koja bi
drugog bračnog supružnika odvratila od zaključenja braka da je za nju znao, a naročito u slučaju krajnje
opasne ili teške bolesti, protivprirodne navike, polne nemoći, trudnoće žene s drugim muškarcem,
nečasnog zanimanja i ranije osude zbog krivičnog djela učinjenog iz nečasnih pobuda (relativna).– (može
biti posebno pitanje)

- Pored bračnih smetnji zakon RS propisuje i bračne zabrane. Bračne zabrane su okolnosti zbog kojih
zaključenje braka nije dopušteno ali ako brak bude zaljučen on će opstati, i to su:
a) Brak ne mogu zaključiti usvojenik i usvojilac za vrijeme trajanja nepotpunog usvojenjai
b) Brak ne mogu zaključiti štićenik i staralac za vrijeme trajanja starateljstva.
- U oba slučaja iz opravdanih razloga sud može ovim licima, u vanparničnom postupku, na njihov zahtjev,
dozvoliti zaključenje braka.

9. Primjenjuju li se bračne smetnje kod vanbračne zajednice/ utvrđuje li sud kod vanbračne zajednice
postojanje smetnji?
- Zasnvanje vanbračne zajednice ne podliježe materijalnim uslovima koji se traže za sklapanje braka ali se
pravi razlika između slobodne ''zakonske'' i neslobodne '' nezakonske'' vanbračne zajednice. Kod slobodne
su ispunjeni svi uslovi za zaključenje braka, dok kod neslobodne nisu jer postoji neka od bračnih smetnji.
Ako se osnuje neslobodna vanbračna zajednica ne postoje porodičnopravne sankcije u tom slučaju u vidu
poništenja vanbračne zajednice ili proglašenja za nepostojeću ali može doći do krivičnih sankcija zbog
izvršenja krivičnog dijela rodoskrvnuća ili vanbračnog života sa maloljetnim lice.

100
10. Kada je brak nepostojeći?
- Ukoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen neki od uslova za zaključenje braka, smatra se da
brak nije ni nastao. Parnični postupak za utvrđivanje da brak ne postoji pokreće se tužbom. Pravo na tužbu
pripada svakom licu koje ima neposredan pravni interes, prvenstveno licima koja su zaključila nepostojeći
brak.

11. Apsolutne i relativne bračne smetnje?

- Apsolutne smetnje(bračnost, krvno srodstvo) i ovode do poništenja braka po samom zakonu a poništenje
može da traži svako lice koje ima interes (tužilac, sud, srodnici, organ starateljstva), dok relativne
smetnjedovode do poništenja braka samo ako se na njih poziva drugi bračni supružnik.

12. Ko može tražiti poništenje braka i kada će se brak poništiti?

- Brak će se poništiti kada postoje bračne smetnje.
- Pravo na tužbu za poništenje braka pripada svakom licu koje ima pravni interes i organu starateljstva.
- Kod apsolutnih smetnji može i sud, organ starateljstva i srodnici, a kod relativnih bračni supružnik (vidi
priručnik strana 181).
- Tužba za poništenje braka je jedna vrsta utvrđujuće tužbe.

13. Ko može nastaviti postupak za poništenje braka u slučaju smrti tužioca?

- Nasljednici bračnog supružnika koji je podnio tužbu , mogu nastaviti već započeti postupak radi
utvrđivanja da je postojao osnov za poništenje, odnosno razvod braka istican do časa smrti tužioca (ne
mogu sami pokrenuti).

14. Razlozi za poništenje braka – kada će se brak poništiti?

- Brak će se poništiti ako se utvrdi da je prilikom njegovog zaključenja postojala neka od bračnih smetnji -
nije zaključen u cilju zajednice života bračnih supružnika, na njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u
strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom, u zabludi o ličnosti drugog bračnog supružnika ili o njegovoj bitnoj
osobini, u slučaju postojanja drugog braka, ako ga je zaključilo lice koje zbog duševne bolesti, duševne
nerazvijenosti ili iz drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, ako je zaključen između srodnika, u slučaju
potpunog usvojenja, ako ga je zaključila osoba mlađa od 18 godina.

15. Ko ima pravo da traži poništenje braka maloljetnog lica i da li se takav brak može poništiti nakon navršene
18. Godine supružnika?
- Pravo na tužbu za poništenje braka koju je bez dozvole suda zaključilo lice koje nije navršilo 18 godina
života pripada organu starateljstva, a maloljetnom bračnom supružniku i njegovim roditeljima samo ako
nisu nedopuštenim radnjama omogućili zaključenje toga braka.
- Sud može odbiti tužbeni zahtjev za poništenje braka ako utvrdi da su u vrijeme zaključivanja braka
postojali ili su naknadno nastali opravdani razlozi zbog kojih se može dozvoliti zaključenje braka prije
punoljetnosti bračnog supružnika.
- Brak se ne može poništiti nakon što je maloljetni bračni supružnik navršio 18 godina života, ali bračni
supružnik koji je postao punoljetan može podnijeti tužbu za poništenje braka u roku od 1 godine od
punoljetnosti.

16. Pravne posljedice poništenja braka?

- Smatra se da brak nije ni nastao, takođe djeca rodjena u braku koji je poništen se smatraju vanbračnom
djecom.

101
17. Postupak sklapanja braka i gdje se može zaključiti?
- Lica koja namjeravaju da stupe u brak podnose prijavu matičaru u opštini u kojoj žele da zaključe brak
(može se birati gdje će se zaključiti brak). Uz prijavu se prilažu izvodi iz matične knjige rođenih, a kad je to
potrebno i druge isprave.

18. Gdje se brak zaključuje?

- Zaključivanje braka vrši se na svečan način u za to određenoj prostoriji, a može se obaviti i na nekom
drugom mjestu, kada za to postoje opravdani razlozi.

19. Prilikom zaključivanja braka šta je matičar dužan da upozori?

- Upoznaće buduće supružnike s odredbama zakona o njihovim pravima i dužnostima, upoznajući ih
naročito sa sadržajem odredaba koje se odnose na lična prava i dužnosti bračnih supružnika (da su
ravnopravni u braku, da se uzajamno poštuju i pomažu, sporazumno određuju mjesto stanovanja, o
podizanju zajedničke djece...)

20. Punomoć za zaključenje braka?

- U naročito opravdanim slučajevima, nadležni opštinski organ uprave može rješenjem dozvoliti da se brak
zaključi uz prisustvo samo jednog od budućih bračnih supružnika i punomoćnika drugog bračnog
supružnika (samo jedan bračni supružnik može dati punomoć).

21. Forma punomoći, šta mora da sadrži i vrijeme važenja?

- Punomoć je pismena i mora biti ovjerena kod suda ili notara, moraju biti tačno označeni lični podaci
davaoca punomoći, punomoćnika i lica s kojim davalac punomoći namjerava da zaključi brak i datum
izdavanja punomoći.
- Punomoć iz prethodnog stava važi 90 dana od dana ovjeravanja. (u FbiH 60 dana)

22. Kako prestaje brak – načini prestanka braka?

- Brak prestaje:
1.Poništenjem braka danom pravosnažnosti presude,
2.Razvodom braka danom pravosnažnosti presude,
3.Smrću bračnog partnera,
4.Proglašenjem umrlim nestalogbračnog partnera danom koji je po pravosnažnoj sudskoj odluci utvrđen
kao dan njegove smrti.

23. Prestanak vanbračne zajednice?

- Vanbračna zajednica može prestati smrću vanbračnog partnera, zaključenjem braka, sporazumom
partnera kao i jednostranom izjavom volje ili faktičkim radnjama (npr. napuštanje stana).

24. Razlozi za razvod braka? (različito u FbiH)

- Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni (objektivni
element), usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv (subjektivni element) - RS.
- Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene i dok njihovo dijete ne navrši godinu
(FBiH 3 godine) dana života (ova odredba je proglašena neustavnom). – (može biti posebno pitanja ''kada
se ne može podnijeti tužba za razvod braka'')

25. Kako se može tražiti razvod? (različito u FbiH)

- Razvod braka može se tražiti:
1.TUŽBOM za razvod braka,

102
 2.ZAJEDNIČKIM PRIJEDLOGOM za razvod braka (bračni supružnici koji imaju zajedničku maloljetnu ili
usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo)
3.ZAHTJEVOM ZA SPORAZUMNIrazvod braka - ako oba bračna supružnika saglasno zahtijevaju razvod
braka a nemaju djece.

26. Uslovi i rok za sporazumni razvod braka – kada može? (predviđeni su samo zakonom FbiH)
- Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka:
a) ako je od sklapanja braka proteklo najmanje 6 mjeseci,
b) ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja (mirenja), o: ostvarivanju
roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih
kontakata djeteta sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera.

- Sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka ako sporazum koji se tiče djeteta nije u djetetovom
interesu.

- Prema zakonu RS sud će razvesti brak na osnovu sporazuma bračnih supružnika ako nemaju zajedničku
maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo. Takođe, u slučaju da jedan
od supružnika prije donošenja prvostepene presude o razvodu odustane od sporazuma postupak se
obustavlja.

- Kod razvoda braka uvijek je bitno utvrđivati interes djeteta!

- Može biti posebno pitanje da li ''postoji mogućnost sporazumnog zahtjeva za razvod braka'' i ''može li sud
odbiti sporazumni zahtjev za razvod''?

27. Šta sadrži presuda za razvod braka?

- Presudom kojom se brak poništava ili se brak razvodi, sud će po službenoj dužnosti odlučiti i o zaštiti,
vaspitanju i izdržavanju zajedničke djece, kao i o izdržavanju bračnog supružnika, ako je on to zahtijevao.

28. Žalba na presudu po osnovu razvoda braka – razlozi za pobijanje sporazumnog razvoda braka? (FBiH)
- Presuda kojom se brak razvodi na osnovu sporazuma bračnih supružnika može se pobijati zbog bitnih
povreda odredaba parničnog postupka, zbog toga što je pristanak za razvod braka na osnovu sporazuma
dat u zabludi ili pod uticajem sile ili prevare (mane volje), kao i u slučaju ako za donošenje presude nije
bilo uslova određenih zakonom – nije se prošao postupak posredovanja!

29. Gdje je regulisan postupak za razvod braka i šta se primjenjuje ukoliko nešto nije regulisano?
- Porodičnim zakonom RS/FbiH i Zakonom o parničnom postupku.

30. Šta je bračni spor/vrste (tužbe u bračnim sporovima)?

- Bračni spor je spor o:
1.Utvrđivanju postojanja ili nepostojanja braka,
2.Poništenju braka i
3.Razvodu braka (pokreće se tužbom, zahtjevom ili prijedlogom).

31. Kako se pokreće bračni spor?

- Tužbom (generalni odgovor za sve vrste).

32. Koje odluke sud ne može donijeti u bračnim sporovima?

- U bračnim sporovima ne može se izreći presuda zbog izostanka niti presuda na osnovu priznanja.
- Odricanje od tužbenog zahtjeva u bračnim sporovima ima dejstvo kao i povlačenje tužbe.

103
33. Povlačenje tužbe?
- U parnicama za razvod braka tužilac može tužbu povućido zaključenja glavne rasprave bez pristanka
tuženog, a s pristankom tuženog dok postupak nije pravnosnažno završen.
- Zajednički prijedlog za razvod braka i zahtjev za sporazumni razvod braka mogu bračni supružnici povući
dok postupak nije pravosnažno završen.
- Ako je povlačenje tužbe, odnosno zajedničkog predloga i zahtjeva za sporazumni razvod braka uslijedilo
nakon donošenja prvostepene presude, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog
učinka i da se postupak obustavlja. Ovako će sud postupiti i kad je od zahtjeva za sporazumni razvod
braka odustao samo jedan od bračnih supružnika. Na isti način sud će postupiti i u slučaju smrti bračnog
supružnika, čime se ne dira u pravo nasljednika da nastave postupak.

34. Zastarjeva li pravo na tužbu u bračnim sporovima?

- Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarjeva niti je ograničeno drugim rokovima i uslovima ako
Porodičnim zakonom nije drukčije određeno.

35. Posredovanje/mirenje - kada mora a kada ne i čemu ono prethodi?

- Prije podnošenja tužbe ili zajedničkog prijedloga za razvod braka, supružnici koji imaju zajedničku
maloljetnu ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo( u FBiH i za vrijeme
trudnoće žene) su OBAVEZNI da pred nadležnim organom starateljstva pokrenu postupak
mirenja/posredovanja.
- Ostali mogu ali ne moraju proći kroz ovaj postupak.

36. Kada se ne mora proći postupak mirenja iako bračni supružnici imaju djecu?
- Izuzetno organ starateljstva nije dužan da zakaže ročište za pokušaj mirenja:
- ako je boravište jednog od bračnih supružnika nepoznato najmanje 6 mjeseci;
- ako je jedan od bračnih supružnika nesposoban za rasuđivanje;
- ako jedan ili oba bračna supružnika žive u inostranstvu;

- Punomoćnici ne mogu zastupati bračne partnere niti mogu prisustovati u postupku mirenja.
- Ovo pitanje može biti formulisano kao –''Uloga centra za socijalni rad/organa starateljstva i koja ovlaščenja
ima''?

37. Ko sprovodi mirenje(ko je nadležan) i u kom roku se mora završiti?

- Organ starateljstva (Centar za socijalni rad).
- Organ starateljstva je obavezan da sprovede postupak mirenja supružnika u roku od 2 mjeseca.

38. Mjesna nadležnost?

- Za mirenje je mjesno nadležan organ starateljstva na čijem području tuženi ima prebivalište, odnosno
boravište, ili organ starateljstva na čijem su području bračni supružnici imali svoje posljednje zajedničko
prebivalište. (u FbiH na čijem području podnosilac ima prebivalište/boravište).

39. Obustava postupka mirenja – šta ukoliko se supružnici ne odazovu?

- Postupak će se obustaviti ako se pozivu nisu odazvala oba bračna supružnika ili onaj bračni supružnik koji
namjerava podnijeti tužbu za razvod braka.
- Ako nakon obustave postupka bude podnesena tužba ili zajednički prijedlog za razvod braka sud će ga
odbaciti.

104
40. Rok za podnošenje tužbe u slučaju da se supružnici ne izmire?
- Ukoliko se supružnici u postupku mirenja pred organom starateljstva ne izmire mogu podnijeti tužbu,
odnosno zajednički prijedlog za razvod braka, sa zapisnikom o neuspjelom pokušaju mirenja, u roku od 6
mjeseci od dana prijema zapisnika o ishodu postupka mirenja.

41. Ukoliko se supružnici pomire da li moraju ponovo ići na mirenje?

- Moraju ponovo pokrenuti postupak mirenja ali ne mogu u roku od 6 mjeseciod dana uručenja zapisnika o
izvršenom mirenju (u tom roku mogu pokrenuti postupak za razvod braka ako se nisu izmirili). Tužba bi bila
odbačena ako se ne ispoštuje ovaj rok.

42. Šta je sa tužbom ukoliko se ne prođe proces mirenja?

- Tužba se odbacuje.

43. Procedura vezano za dijete kod razvoda braka?

- Ako se u bračnom sporu rješava i o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece, organ starateljstva učestvuje u
tom postupku radi zaštite interesa djece.
- Organ starateljstva staviće prijedlog o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece, a ovlašćen je da u granicama
tog predloga iznosi i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi, da ulaže
pravna sredstva i preduzima druge parnične radnje.
- Sud koji rješava bračni spor obavijestiće organ starateljstva o postupku radi zaštite, vaspitanja i izdržavanja
djece i pozivati ga na sva ročišta, kao i dostavljati mu sve odluke donesene u tom postupku.
- U toku postupka u bračnim sporovima sud može po službenoj dužnosti rješenjem odrediti privremene
mjere u pogledu zaštite, vaspitanja i izdržavanja zajedničke maloljetne djece, kao i za njihov smještaj.

44. Da li jedan advokat može zastupati obje strane kod razvoda?

- Može.

45. Pojam materinstva – ko se smatra majkom djeteta?

- Djetetova majka je žena koja ga je rodila.

46. Pojam očinstva – ko se smatra ocem djeteta?

- Ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu braka do 300 dana po prestanku, smatra se muž majke
djeteta.
- Ocem djeteta koje je rođeno van braka, smatra se lice koje dijete prizna za svoje ili čije je očinstvo
utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
- Ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka roka od 270 dana(FbiH 300 dana) po
prestanku njenog prethodnog braka, ocem će se smatrati muž majke iz prethodnog braka, osim ako muž
majke iz kasnijeg braka sa njenim pristankom prizna dijete za svoje.

47. Pred kim i kako se može priznati materinstvo/očinstvo i postupak?

- Pred matičarem, organom starateljstva, sudom u svakom postupku, notarom i testamentom.
- Izjava o priznanju se može dati i preko punomoćnika.
- Očinstvo može priznati i maloljetnik ako je stariji od 16 godina, kao i lice kome je organičena poslovna
sposobnost, ako su sposobni shvatiti prirodu i značenje izjave o priznavanju očinstva.– (može biti posebno
pitanje)
- Očinstvo se može priznati i prije rođenja djetata (u toku trudnoće)a proizvodiće pravne posljedice pod
uslovom da se dijete rodi živo. – (može biti posebno pitanje)
- Očinstvo djeteta može se priznati i poslije smrti djeteta, ali samo ako je ono ostavilo potomstvo.
- Priznanje očinstva je neopozivo! – (može biti posebno pitanje)

105
- Priznanje očinstvaupisuje se u matičnu knjigu rođenih ako se majka s priznanjem saglasi. Njena
saglasnost mora biti data pred matičarem ili notarom, u javnoj ili u ovjerenoj ispravi.
- Ako se majka ili dijete starije od 16 godina, odnosno staralac djeteta, kada je njihova saglasnost potrebna,
ne saglase s priznanjem očinstva ili se ne izjasne o tome u roku od 30 dana po prijemu obavještenja o
priznanju, lice koje je priznalo dijete za svoje može tužbom tražiti da sud utvrdi njegovo očinstvo.Tužba se
može podnijeti u roku od 3 godine po prijemu obavještenja o nesaglasnosti.
- Lice koje je priznalo očinstvo, a kasnije sazna za okolnosti koje bi isključivale njegovo očinstvo, može
očinstvo osporavati tužbomu roku od jedne godine po saznanju za okolnosti koje bi isključivale očinstvo, a
najkasnije u roku od 5 godina od davanja izjave o priznavanju očinstva.

- Napomena: Sve što se odnosi na priznanje očinstva odnosi se i na priznanje materinstva (zakonom RS nije
eksplicitno navedeno ali Zakon FbiH navodi i jedno i drugo).

48. Ko može priznati očinstvo?

- Lice za koje se majka djeteta izjasnila o tome da je ono otac djeteta - organ starateljstva će pozvati to lice
da izjavi da li je otac djeteta.
- Očinstvo može priznati i maloljetnik ako je stariji od 16 godina, kao i lice kome je organičena poslovna
sposobnost, ako su sposobni shvatiti prirodu i značenje izjave o priznavanju očinstva.

49. Kada je ništava izjava o priznanju očinstva/materinstva?

- Kada nije ispunjena forma za priznanje (priznanje nije dato pred nadležnim organom).

50. Kada će priznanje očinstva biti punovažno?

- Ukoliko izjavu o priznanju daje muskarac koji je stariji od 16 godina, lice koje je ograničeno poslovno
sposobno ako je sposobno da shvati značaj priznanja, ako se rodi živo dijete koje je priznato u toku
trudnoće majke, ako je priznato umrlo dijete iza sebe ostavilo potomke.
- Između muskarca koji priznaje očinstvo i djeteta mora da postoji razlika u godinama takva da se može
smatrati da je on otac tog djeteta.
- Ukoliko je priznato pred matičarem, organom starateljstva, sudom i notarom ili testamentom ako se
majka s priznanjem saglasi pred matičarem ili notarom, u javnoj ili u ovjerenoj ispravi. Ako je dijete starije
od 16 godina, potrebna je i njegova saglasnost sa priznanjem očinstva.
- Ovo pitanje može glasiti i ''šta je potrebno za upis priznanja očinstva u matičnu knjigu rođenih''

51. Kada nije potrebna saglasnost majke?

- Ukoliko se majka prethodno izjasnila da je otac osoba koja je priznala očinstvo (po rođenju matičar poziva
majku da se izjasni ko je otac djeteta, o tome obavještava organ starateljstva i poziva to lice da se izjasni da
li je otac).

52. Da li je potrebna djetetova saglasnost na priznanje?

- Ako je dijete starije od 16 godina (FbiH 14 godina), potrebna je i njegova saglasnost s priznanjem očinstva.

53. Da li se može priznati dijete začeto vještačkim putem?

- Ne može se priznati.
- Ne može se utvrđivati očinstvo djeteta koje je začeto vještačkim putem.Međutim, muž može osporavati
očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena, ako je do začeća vještačkim putem došlo sjemenom drugog
muškarca bez njegove saglasnosti.
- Ako u postupku vještačke oplodnje učestvuju vanbračni partneri onda muskarac mora prije tog postupka
dostaviti ovjerenu notarsku izjavu o priznavanju očinstva djeteta koje će biti začeto na taj način, takođe

106
 žena dostavlja notarsku izjavu o pristanku na priznavanje očinstva. Ne može se osporavati i utvrđivati
sudskim putem.

54. Da li dijete može podnijeti tužbu za utvrđivanje ili osporavanje materinstva/očinstva?

- Može, s tim da tužbu za osporavanje očinstva i materinstva može podnijeti do 25 godine života.
- Ako je dijete maloljetno ili mu je oduzeta poslovna sposobnost u njegovo ime tužbu podnosi staratelj uz
saglasnost organa starateljstva.

55. Utvrđivanje i osporavanje očinstva/materinstva i rokovi za podnošenje tužbe?

- Dijete može podnijeti tužbu radi osporavanja očinstva/materinstva do navršene 25 godine života, osim
u slučaju kada je očinstvo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
- Organ starateljstva može uvijek do 18 godine života djeteta..

- Utvrđivanje i osporavanje materinstva:

- Žena koja sebe smatra majkom djeteta može podnijeti tužbu radi utvrđivanja materinstva u roku od 1
godine od obavještenja o o tome da nije pribavljena saglasnost organa starateljstva/djeteta a najkasnije
do 18 godine života djeteta. (npr. zamjena beba u porodilištu)
- Žena koja je u matičnim knjigama upisana kao majka djeteta može podnijeti tužbu radi osporavanja
materinstva u roku od 6 mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njeno materinstvo a najkasnije
do 10 godine života djeteta.
- Muskarac koji sebe smatra ocem djeteta može podnijeti tužbu radi utvrđivanja materinstva u roku od 6
mjeseci od dana saznanja za rođenje djeteta a najkasnije do 18 godine života djeteta.

- Organ starateljstvamože uvijek podnijeti tužbu za utvrđivanje materinstva i očinstva a najkasnije do

navršene 18 godine života djeteta.

- Utvrđivanje i osporavanje očinstva:

- Muskarac koji sebe smatra ocem djeteta može podnijeti tužbu radi utvrđivanja očinstva u roku od 1
godine od obavještenja o tome da nije dobijena saglasnost majke i djeteta/organa starateljstva a
najkasnije do navršene 18 godine života djeteta.
- Tužba nasljedika ili protiv nasljednika radi utvrđivanja materinstva ili očinstva se može podnijeti u roku
od 1 godine od smrti osobe za koju se tvrdi da je majka/otac djeteta, odnosno 6 mjeseci po
pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju.Takođe, ako osoba koja je podnijela tužbu za osporavanje
materinstva/očinstva umre, osobe koje imaju pravni interes mogu nastaviti postupak u roku od 1 godine
od njezine smrti/ 6 mjeseci od pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju.
- Majka djeteta može podnijeti tužbu za utvrđivanje očinstva do navršene 18 godine života djeteta. -
(može biti posebno pitanje)
- Muž žene koja je majka djeteta može podnijeti tužbu radi osporavanja očinstva u roku od 6 mjeseci od
saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju očinstvo, ali najkasnije do navršene 10. godine života
djeteta.U ovom slučaju zakonski nasljednici nisu ovlašćeni da podnesu tužbu ali mogu da nastave
započeti posetupak. (RS)
- Majka djeteta može osporavati očinstvo djeteta rođenog u braku ili do 300 dana po prestanku braka u
roku od 6 mjeseciod rođenja djeteta.
- Muskara koji sebe smatra ocem djetata rođenog u braku ili do 300 dana po prestanku braka može
osporavati očinstvo mužu majke djeteta ako je živio u zajednici sa majkom djeteta u vrijeme začeća
djetata ili je zajednicu života sa njom zasnovao prije rođenja djetata pod uslovom da istom tužbom traži
da se utvrdi njegovo očinstvo. Rok je 1 godina od rođenja djetata.

107
- Pravosnažnom odlukom o osporavanju materinstva osporenim se smatra i očinstvo muža majke tj.
muškarca čije je očinstvo utvrđeno priznanjem. (vidi priručnik st. 194)

56. Ko može osporiti očinstvo?

- Dijete, majka djeteta, muž majke djeteta, organ starateljstva i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta
rođenog u braku ili razdoblju do 300 dana po prestanku braka ako je živio u zajednici sa majkom djeteta u
vrijeme začeća djeteta ili su zajednicu života zasnovao prije rođenja djetata pod uslovom da istom tužbom
traži da se utvrdi njegovo očinstvo.

57. Kada je moguće osporavati materinstvo i rok?

- Dijete može podnijeti tužbu za osporavanje materinstva do 25. Godine života.
- Žena koja je u matičnim knjigama upisana kao majka može osporavati svoje materinstvo tužbom u roku
od 6 mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njeno materinstvo a najkasnije do 10. godine života
djeteta.

58. Kada se ne može osporavati očinstvo?

- Kada je utvrđeno sudskom odlukom i poslije smrti djeteta (isto je i za materinstvo).

59. Ko su stranke u postupku utvrđivanja očinstva?

- Dijete, majka djeteta, muškarac koji sebe smatra ocem djeteta, organ starateljstva, nasljednici i muškarac
čije se očinstvo utvrđuje?

60. Ko su stranke u postupku osporavanja očinstva?

- Dijete, majka djeteta, muž majke djeteta, muškarac koji sebe smatra ocem djeteta kao i muškarac koji je
priznao očinstvo.

61. Kada se smatra da je dijete rođeno u braku – bračno dijete? (kumulativni uslovi)
- Kada je rođeno u braku ili u periodu od 300 dana od prestanka braka, od majke koja je bila u braku i od
muskarca koji je bio u braku sa tom ženomu vrijeme njegovog rođenja.

62. Da li treće lice može podnijeti tužbu za osporavanje ako je dijete rođeno u braku (bračno dijete)?
- Ne može, može samo podnijeti tužbu za utvrđivanje očinstva ali ne može osporavati.

63. Ko može osporavati očinstvo?

- Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena za vrijeme trajanja braka ili prije isteka
300 dana od prestanka braka, ako smatra da mu nije otac u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za
činjenicu na osnovu koje se može zaključiti da nije otac djeteta a najkasnije do 10 godine života djeteta.
Ako je mužu oduzeta poslovna sposobnost tužbu može podnijeti njegov staratelj uz odobrenje organa
starateljstva.
- Nasljednici muža nisu ovlaščeni da podnesu tužbu ali mogu nastaviti započeti postupak.
- Majka može osporavati da je otac njenog djeteta lice koje se po ovom zakonu smatra ocem djeteta u roku
od 6 mjeseci od rođenja djeteta.
- Osoba koja sebe smatra ocem djeteta rođenog izvan braka može osporavati očinstvo druge osobe koje je
to dijete priznala za svoje ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo, u roku od 1 godine od
upisa osporenog očinstva u matičnu knjigu.
- Dijete može osporavati da mu je otac lice koje se po ovom zakonu smatra njegovim ocem, osim u slučaju
kada je očinstvo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.

108
64. Da li se može priznati očinstvo preko punomoćnika?
- Može.

65. Šta može lice koje ne može osporavati očinstvo?

- Može ići na utvrđivanje očinstva.

66. Pojam usvojenja – šta je?

- Usvojenje je poseban oblikporodično-pravne zaštite djece bez roditelja ili bez odgovarajućeg roditeljskog
staranja, kojim se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos. (definicija po zakonu FbiH)

67. Kakvo usvojenje može biti?

- Potpuno i nepotpuno.

68. Pravne posljedice potpunog i nepotpunog usvojenje?

- Potpunim usvojenjem prestaju sva međusobna prava i dužnosti između usvojenika i njegovih krvnih
srodnika.
- Potpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomakazasnivaju
odnosi srodstva, kao da se radi o krvnom srodstvu.

- Nepotpunim usvojenjem se između usvojenika i usvojioca i njegovih potomakazasnivaju odnosi srodstva,

kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece ako zakonom nije drukčije
određeno. Nepotpuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema njegovim roditeljima i
drugim srodnicima.
- Usvojenje se upisuje u matičnu knjigu rođenih.
- Za Bogdankuje dovoljno reći da kod potpunog usvojenja nastaje odnos kao kod krvnog srodstva a kod
nepotpunog kao odnos roditelja i djece (pravne posljedice).

69. Da li se može usvojiti punoljetno lice?

- Ne može.

70. Ko može biti usvojilac?

- Usvojilac može biti samo poslovno sposobna osoba koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina, a u
slučaju da je usvojilac bračni supružnik roditelja djeteta koje se usvaja ta razlika može bit i manja (različito
je u FbiH), kojoj nije oduzeto roditeljsko pravo i koja pruža dovoljno garancija da će usvojenika podizati i
odgajati tako da bude koristan član društva.

71. Ko ne može usvojiti?

- Staralac ne može usvojiti svog štićenika dok ga organ starateljstva ne razriješi dužnosti staraoca.
- Lice kome je oduzeto roditeljsko pravo,
- Lice kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost,
- Lice koje ne pruža dovoljno jemstva da će usvojenika podizati i vaspitati tako da bude koristan član
društvene zajednice,
- Lice koje je duševno bolesno ili slaboumno, odnosno koje boluje od druge bolesti koja može dovesti u
opasnost zdravlje ili život usvojenika.
- Takođe, usvojiti ne može ni osoba kod čijeg bračnog partnera postoji jedna od ovih okolnosti – kod
nepotpunog usvojenja.

109
72. Koje dijete se ne može usvojiti (ko ne može biti usvojen)?
- Ne može se usvojiti srodnik u pravoj liniji, ni brat ni sestra. Staralac ne može usvojiti svog štićenika dok ga
organ starateljstva ne razriješi dužnosti staraoca.
- Zakon FbiH propisuje da se ne može usvojiti dijete prije isteka 3 mjeseca od njegovom rođenja niti dijete
maloljetih roditelja uz izuzetak - ako po isteku 1 godine od njegovog rođenja nema izgleda da će se ono
podizati u toj porodici ili od strane bližih srodnika. Ne može se usvojiti dijete čiji su roditelji nepoznati –
može tek po isteku 3 mjeseca od njegovog napuštanja.
- Ne može se usvojiti punoljetna osoba.

73. Može li strani državljanin usvojiti?

- Izuzetno, usvojilac može biti i strani državljanin ako za to postoje naročito opravdani razlozi uz dozvolu
organa nadležnog za poslove socijalne politike u RS. I ukoliko je izvjesno da se to dijete ne može usvojiti
u BiH.

74. Da se može usvojiti strano dijete?

- Može??

75. Šta je potrebno za usvojenje?

- Za punovažnost usvojenja potrebno je da su usvojilac i usvojenikovi roditelji, odnosno staraoci
usvojenika, o tome dali svoju saglasnost/pristanak pred nadležnim organom starateljstva. Ove izjave
unose se u zapisnik, koji potpisuju sva lica koja su prisustovala zasnivanju usvojenja. Za usvojenje
maloljetnog lica starijeg od 10 godina potrebna je i njegova saglasnost. Usvojenje mora biti u interesu
usvojenika.Pristanak mora biti izričiti s obzirom na vrstu usvojenja, da li je u pitanju potpuno ili
nepotpuno.

76. Kada nije potreban pristanak roditelja kod nepotpunog usvojenja?

- Nije potreban pristanak roditelja kod nepotpunog usvojenja:
- kome je oduzeto roditeljsko pravo,
- kome jeoduzeta/ograničena poslovna sposobnost,
- čije je boravište nepoznato najmanje 1 godinu, a u tom periodu se ne brine za dijete.
- Za usvojenje djeteta koje se nalazi pod starateljstvom potreban je pristanak staratelja.
52-39
77. Godine života djeteta za potpuno i nepotpuno usvojenje (uslovi za usvojenje)?
- Potpuno usvojiti mogu samo bračni supružnici zajednički, ako su oba ili jedan od njih stariji od usvojenika
najmanje 18 godina. - (može biti posebno pitanje ko može potpuno usvojiti).
- Potpuno usvojiti se može samo dijete uzrasta do 5 godina (u FbiH do 10 godina), koje nema žive roditelje,
ili su mu roditelji nepoznati, odnosno koji su dijete napustili, a više od 1 godine ne zna im se mjesto
boravka, ili čiji su roditelji pred nadležnim organima starateljstva pristali da njihovo dijete bude potpuno
usvojeno.Potpuno usvojiti može i bračni supružnik roditelja djeteta koje se usvaja.

- Nepotpuno se može usvojiti samo maloljetno lice (do 18 god.). Usvojiti može samo lice koje je starije od
usvojenika najmanje 18 godina.Bračni supružnici mogu zajednički usvojiti isto dijete. Dijete može usvojiti i
samo jedan od njih, uz pristanak drugog bračnog supružnika. Prema zakonu FbiH nepotpuno može usvojiti
i osoba koja nije u braku kao i vanbračni partneri koji žive najmanje 5 godina u vanbračnoj zajednici, i kada
za to postoje naročito opravdani razlozi.

78. Može li prestati usvojenje?

- Nepotpuno usvojenjemože prestati na osnovu rješenja organa starateljstva kad on utvrdi da to
zahtijevaju opravdani interesi usvojenika.

110
- Potpuno usvojenje ne može se raskinuti.

79. Šta je roditeljsko staranje? (po definiciji zakona FbiH – naglasili su da svi koristimo tu definiciju)
- Roditeljsko staranje je skup odgovornosti, dužnosti i prava roditelja koje imaju za cilj zaštitu ličnih i
imovinskih prava i interesa djeteta. Roditeljsko staranje ostvaruje se u najboljem interesu djeteta.
- Roditelj se ne može odreći roditeljskog prava.

80. Koje je osnovno pravo roditelja?

- Da živi sa djetetom. Takođe, osnovno pravo djeteta je da živi sa roditeljima!!!

81. Koja prava dijete ima (osnovna prava i dužnosti)? (različito je u FbiH)
- Dijete ima pravo da živi sa roditeljima i da se roditelji o njemu brinu prije svih drugih. Pravo djeteta da
živi sa roditeljima može biti ograničeno samo kada je u odgovarajućem postupku utvrđeno da je to u
najboljem interesu djeteta. Dijete ima pravo da održava lične odnose i neposredne kontakte sa roditeljem
sa kojim ne živi. Dijete ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim licima sa kojim ga vezuje
posebna bliskost, ako je to u najboljem interesu djeteta.
- Dijete ima pravo na izražavanje vlastitog mišljenja u skladu sa uzrastom i zrelošću. Dijete ima pravo da
blagovremeno dobije potrebne informacije i obavještenja koja su mu potrebna za formiranje vlastitog
mišljenja.
- Republika Srpska posredstvom nadležnih organa dužna je da preduzme sve potrebne mjere za zaštitu
djeteta od svakog oblika zanemarivanja, nasilja i zlostavljanja i od svake vrste eksploatacije.

82. Prava i dužnosti roditelja? (RS)

- Roditelji imaju dužnost i pravo da svoju maloljetnu djecu izdržavaju.
- Roditelji imaju dužnost i pravo da se staraju o obrazovanju svoje maloljetne djece.
- Roditelji imaju dužnost i pravo da zastupaju svoju maloljetnu djecu.

83. Kako se vrši roditeljsko pravo?

- Majka i otac su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava i dužnosti.
- Ako je jedan od roditelja umro, ili nije poznat, ili mu je oduzeto roditeljsko pravo, roditeljsko pravo pripada
drugom roditelju.
- Roditelj se ne može odreći roditeljskog prava.

84. Spor oko toga s kim će dijete živjeti/o roditeljskom staranju – ko odlučuje? (različito regulisano u FbiH)
- U toku bračne zajednice ako dođe do spora sa kim će dijete živjeti ili uopšte o roditeljskom staranju, prema
zakonu RS odlučuje organ starateljstva a u FBiH odlučuje sud.
- Kad sud u bračnom sporu odluči da se brak poništava ili da se razvodi, odlučiće u istoj presudi o
povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje. Ako se u bračnom sporu rješava i o zaštiti, vaspitanju i
izdržavanju djece, organ starateljstva učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa djece.
- U postupku iz prethodnog stava organ starateljstva staviće prijedlog o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju
djece, a ovlašćen je da u granicama tog predloga iznosi i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se
izvedu potrebni dokazi, da ulaže pravna sredstva i preduzima druge parnične radnje. Sud koji rješava
bračni spor obavijestiće organ starateljstva o postupku radi zaštite, vaspitanja i izdržavanja djece i pozivati
ga na sva ročišta, kao i dostavljati mu sve odluke donesene u tom postupku.
- Roditeljsko pravo vrše roditelji sporazumno. U slučaju neslaganja roditelja o vršenju roditeljskog prava
odlučuje organ starateljstva!

111
- U slučaju razvoda braka i poništenja braka, roditeljsko pravo vrši onaj roditelj kome je dijete povjereno na
zaštitu i vaspitanje.Ako se roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ne složi s nekim postupkom ili mjerom
roditelja koji to pravo vrši, može obavijestiti organ starateljstva koji će o tome odlučiti.

85. Ko vrši nadzor nad roditeljskim staranjem?

- Organ starateljstva i takav nadzor traje sve dok je to u interesu djeteta a najkraće 3 mjeseca.

86. Oduzimanje roditeljskog staranja/prava - kada?

- Roditelju koji zlostavlja dijete, zloupotrebljava roditeljsko pravo, ili je napustio dijete, zanemario brigu o
djetetu i zanemario svoje roditeljske dužnosti sud će u vanparničnom postupku oduzeti roditeljsko pravo.
- U zakonu FBiH je predviđena mogućnost da se roditelju oduzme pravo da živi sa djetetom (ne i druga
prava), a čuvanje i odgoj takvog djeteta povjerava se drugoj osobi ili ustanovi kada taj roditelj ugrožava
interes djeteta, zanemaruje ga u većoj mjeri, ne sprečava dijete u nedoličnom ponašanju i sl. Ova mjera se
uspostavlja u vanparničnom postupku i može se ukinuti.

87. Šta je zloupotreba i grubo zanemarivanje?

- Roditelj zloupotrebljava roditeljska prava i dužnosti:
1. ako sprovodi fizičko ili psihičko nasilje nad djetetom,
2. ako seksualno iskorišćava dijete,
3. ako eksploatiše dijete prisiljavajući ga da pretjerano radi ili da obavlja rad neprimjeren njegovom
uzrastu,
4. ako djetetu dozvoljava uživanje alkoholnih pića, droga ili drugih opojnih supstanci ili ga na to navodi,
5. ako navodi dijete na bilo koji oblik društveno neprihvatljivog ponašanja,
6. ako na bilo koji drugi način grubo krši prava djeteta.

- Roditelj grubo zanemaruje roditeljske dužnosti i prava:

1. ako napusti dijete,
2. ako ne brine duže od mjesec dana o djetetu s kojim ne živi,
3. ako u roku od godinu danane stvori uslove za zajednički život s djetetom koje je smješteno u drugu
porodicu ili ustanovu, a za to nema nikakav opravdan razlog,
4. ako je zanemario staranje o osnovnim životnim potrebama djeteta s kojim živi ili se ne pridržava mjera
koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio nadležni organ.

88. Kako prestaje roditeljsko staranje/pravo? (različito je u FbiH)

- Roditeljsko pravo prestaje kad dijete postane punoljetno ili kad prije punoljetstva zaključi brak (kada
stekne poslovnu sposobnost).

89. Da li se može produžiti roditeljsko staranje?

- Može. Sud može u vanparničnom postupku po zahtjevu roditelja, usvojioca ili organa starateljstva
odlučiti da se roditeljsko pravo produži i poslije punoljetstva djeteta, ako dijete zbog tjelesnog ili duševnog
nedostatka nije sposobno da se samo stara o sebi i o svojim pravima i interesima. Kad prestanu razlozi
zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo, sud će na zahtjev roditelja, odnosno usvojioca ili organa
starateljstva odlučiti o prestanku roditeljskog prava.

90. Šta je starateljstvo?

- Starateljstvo je oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljskog staranja i punoljetnih osoba koje nisu
sposobne, ili koje nisu u mogućnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama.
- Štićenici su osobe pod starateljstvom.– (može biti posebno pitanje)

112
- Poslove starateljstva vrši organ starateljstvaputem imenovanog staratelja ili neposredno preko stručne
osobe.

91. Vidovi starateljstva?

- Starateljstvo nad maloljetnim osobama, starateljstvo nad punoljetnim osobama/osobama kojima je
oduzeta poslovna sposobnost i starateljstvo za posebne slučajeve.

92. Ko može biti staratelj i ko ga postavlja?

- Za staraoca se postavlja lice koje ima lična svojstva i sposobnost za vršenje dužnosti staraoca, a koje
prethodno da pristanak da bude staralac.
- Licu pod starateljstvom organ starateljstva postavlja staraoca, ukoliko ne odluči da dužnost staraoca vrši
neposredno.

93. Da li se može nekome nametnuti da bude staratelj?

- Izuzetno, kada organ starateljstva ocijeni da je to neophodno, i bez njegovog prethodnog pristanka, za
staraoca će biti postavljen u pravilu najbliži krvni srodnik u pravoj liniji ili pobočnoj liniji, koji inače
ispunjava i sve druge potrebne uslove za vršenje dužnosti staraoca.

94. Privremeni stralaca?

- Sud kod koga je pokrenut postupak da se nekom licu oduzme ili ograniči poslovna sposobnost dužan je da
odmah izvijesti o tome organ starateljstva koji će, ako je potrebno, tome licu postaviti privremenog
staraoca.

95. Kada će se maloljetno dijete staviti pod starateljstvo?

- Pod starateljstvo staviće se maloljetno lice:
- čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta duže od jedne godine,
- čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo,
- čijim roditeljima je oduzeta poslovna sposobnost, odnosno koji još nisu stekli poslovnu sposobnost ili im
je poslovna sposobnost organičena,
- čiji su roditelji kroz duže vrijeme zanemarili čuvanje i vaspitanje djece,
- čiji su roditelji odsutni i nisu u mogućnosti da se redovno staraju o svome djetetu, a nisu ga povjerili na
čuvanje i vaspitanje licu za koje je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staraoca.

96. Starateljstvo nad punoljetnim osobama?

- Lice kome je pravosnažnom odlukom suda djelimično ili potpuno oduzeta poslovna sposobnost(duševna
bolest, zloupotreba alkohola i droga, senilnost), organ starateljstva staviće pod starateljstvo.Starateljstvo
nad licima kojima je oduzeta, odnosno ograničena poslovna sposobnost prestaje kada im se odlukom suda
donesenom u vanparničnom postupku vrati poslovna sposobnost.
- Staralac lica kome je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, u dužnostima i pravima izjednačen je sa
staraocem maloljetnog lica koje nije navršilo 15 godina života.
- Staralac lica kome je djelimično oduzeta poslovna sposobnost ima dužnosti i prava staraoca maloljetnog
lica koje je navršilo 15 godina života, ali organ starateljstva može, kad je to potrebno, odrediti poslove
koje lice sa djelimično oduzetom poslovnom sposobnošću može preduzimati samostalno.

97. Staratelj za posebne slučajeve?

- Organ starateljstva postaviće staraoca za pojedine poslove ili određenu vrstu poslova odsutnom licu čije je
boravište nepoznato a koje nema zastupnika, nepoznatom vlasniku imovine kada je potrebno da se neko
o toj imovini stara, kao i u drugim slučajevima kada je to potrebno radi zaštite prava i interesa određenog
lica.

113
- Poseban staratelj imenovaće se djetetu u postupku osporavanja materinstva i očinstva, u postupku
oduzimanja roditelju prava da živi sa djetetom i oduzimanja roditeljskog staranja, za vođenje spora i za
zaključenje pojedinih pravnih poslova između njega i njegovih roditelja, u drugim slučajevima kada su
njihovi interesi u suprotnosti.

98. Ko provodi postupak stavljanja pod starateljstvo?

- Organ starateljstva.

99. Izdržavanje – kakvo može biti?

- Međusobno izdržavanje članova porodice i drugih srodnika je njihova dužnost i pravo.
- Odricanje od prava na izdržavanje nema pravnog učinka.
- Razlikujemo izdržavanje djece, roditelja i drugih srodnika i izdržavanje bračnog/vanbračnog partnera.
- Međusobnom izdržavanju članovi porodice i drugi srodnici doprinose, srazmjerno svojim mogućnostima i
sposobnostima, u skladu s potrebama lica kojem se daje izdržavanje.
- Kada je u pitanju izdržavanje između srodnika obaveza izdržavanja se određuje prema redu pozivanja na
nasljeđe.

100. Izdržavanje djece?

- Roditelji su dužni izdržavati maloljetno dijete i u izvršavanju te obaveze moraju iskoristiti sve svoje
mogućnosti.
- Kod izdržavanja djece najbitnije je prvenstveno utvrditi njegove potrebe i mogućnosti roditelja.
- Ako se djeca nalaze na redovnom školovanju, roditelji su dužni da im prema svojim mogućnostima
obezbijede izdržavanje i nakon punoljetnosti, a najdalje do navršene 26. godine života, osim ako redovno
školovanje nije u tom vremenu završeno iz opravdanih razloga.
- Ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposobno za rad, a nema
dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni da ga izdržavaju dok
ta nesposobnost traje.
- Dijete koje je navršilo 15 godina života i radom ostvaruje prihode, dužno je da doprinosi za svoje
izdržavanje, kao i za izdržavanje članova porodice u kojoj živi. Maloljetno dijete koje ima imovinu i prihode
od te imovine, dužno je da doprinosi za svoje izdržavanje, kao i za izdržavanje porodice u kojoj živi.
- Roditelj kome je oduzeto roditeljsko pravo ne oslobađa se od dužnosti izdržavanja svoje maloljetne
djece.

101. Uslovi za donošenje odluke za izdržavanje djeteta?

- Prilikom utvrđivanja potreba lica koje traži izdržavanje, sud će uzeti u obzir njegovo imovno stanje,
sposobnost za rad, mogućnost za zapošljavanje, zdravstveno stanje i druge okolnosti od kojih zavisi ocjena
njegovih potreba. Kad se izdržavanje traži za dijete, sud će uzeti u obzir i uzrast djeteta, kao i potrebe za
njegovo školovanje. Prilikom utvrđivanja mogućnosti lica koje je dužno da daje izdržavanje, sud će uzeti u
obzir sva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu, kao i njegove vlastite potrebe i
zakonske obaveze po osnovu izdržavanja.

102. Kada sud odlučuje o izdržavanju maloljetne djece?

- Sud će po službenoj dužnosti odlučiti o izdržavanju djece kada odlučuje o povjeravanju djece na zaštitu i
vaspitanje jednom od roditelja, nekom drugom licu ili odgovarajućoj organizaciji ili ustanovi.
- Sud će po službenoj dužnosti odlučiti o izdržavanju djeteta kada u sporu za utvrđivanje očinstva utvrdi da
je tuženi otac djeteta.

114
103. Koje činjenice će sud utvrditi kada odlučuje o izdržavanju djece?
- Prilikom utvrđivanja potreba lica koje traži izdržavanje, sud će uzeti u obzir njegovo imovno stanje,
sposobnost za rad, mogućnost za zapošljavanje, zdravstveno stanje i druge okolnosti od kojih zavisi
ocjena njegovih potreba.Kad se izdržavanje traži za dijete, sud će uzeti u obzir i uzrast djeteta, kao i
potrebe za njegovo školovanje.
- Prilikom utvrđivanja mogućnosti lica koje je dužno da daje izdržavanje, sud će uzeti u obzir sva njegova
primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu, kao i njegove vlastite potrebe i zakonske
obaveze po osnovu izdržavanja.
- U sporu roditelja o izdržavanju djeteta sud će, roditelju kome je dijete povjereno na zaštitu i vaspitanje,
posebno cijeniti kao doprinos za izdržavanje djeteta, rad i brigu tog roditelja koju ulaže u vaspitanje i
podizanje djeteta.

104. O čemu sud vodi računa kod izdržavanja djece?

- Kad se izdržavanje traži za dijete, sud će uzeti u obzir i uzrast djeteta, kao i potrebe za njegovo školovanje.

105. Ima li razlike kada se izdržava dijete u osnovnoj školi i dijete na fakultetu?
- Ima, veće su potrebe djeteta što je starije i kada je na fakultetu (npr. Može se tražiti izmjena odluke o visini
izdržavanja iz tog razloga).

106. Može li sud dosuditi više nego što je traženo u izdržavanju?

- Ne može jer je sud vezan tužbenim zahtjevom??

107. Izdržavanje roditelja?

- Djeca (punoljetna) su dužna da izdržavaju svoje roditelje koji su nesposobni za rad, a nemaju dovoljno
sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine. Dijete se može osloboditi dužnosti izdržavanja
roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije izdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska
obaveza.– (može biti posebno pitanje ''kada će sud odbiti zahtjev roditelja za izdržavanjem'')

108. Kako se reguliše izdržavanje roditelja ukoliko ima više djece?

- U tom slučaju djeca izdržavaju roditelje prema svojim mogućnostima a ne solidarno!

109. Tazbinsko izdržavanje?

- Pravo i obaveza izdržavanja postoji i između tazbinskih srodnika, ali samo između očuha ili maćehe s jedne
strane i pastorka s druge. Očuh i maćeha su dužni da daju doprinose za izdržavanje pastorka ako ovi
nemaju srodnika koji su prema odredbama PZ-a dužni da ih izdržavaju. Ova obaveza će da postoji i nakon
smrti roditelja djeteta, ako je u trenutku njegove smrti još uvijek postojala porodična zajednica između
očuha ili maćehe i pastorka. U slučaju da je brak roditelja djeteta i maćehe ili očuha prestao ili poništen ili
je utvrđeno da ne postoji, prestaće obaveza izdržavanja. Pastorak je dužan da izdržava očuha ili maćehu
ako su ovi njega izdržavali duže vremena i brinuli se o njemu. Dužnost izdržavanja pastoraka i djece očuha
ili maćehe, ako ih imaju, zajednička je.

110. Izdržavanje usvojenika?

- Usvojenik je izjednačen u pravima i dužnostima sa djecom. Takođe, dužnost izdržavanja roditelja tereti
bračnu, vanbračnu i usvojenu djecu, bez obzira što dijete iz nepotpunog usvojenja ima dužnost izdržavanja
i krvnih srodnika. Zakon FbiH predviđa (čl. 122 )da u slučaju raskida nepotpunog usvojenja, ako maloljetni
usvojenik nema krvne srodnike koji su ga prema zakonu dužni izdržavati ili oni nisu u stanju izdržavati ga,
organ starateljstva može rješenjem o raskidu usvojenja obavezati usvojioce da izdržavaju usvojenika. Isto
tako ako usvojilac nije sposoban za rad i nema dovoljno sredstava za život, organ starateljstva može

115
 rješenjem o raskidu usvojenja obavezati punoljetnog usvojenika da izdržava usvojioca, uzimajući u obzir i
razloge koji su doveli do raskida usvojenja. Ova izdržavanja se mogu odredi najduže na 1 godinu.

111. Izdržavanje ostalih srodnika?

- Obaveza izdržavanja postoji i između krvnih srodnika u pravoj liniji, kao i između rođene braće i sestara
kao i braće i sestara po ocu, odnosno majci u odnosu na maloljetna lica, a u odnosu na punoljetna lica
samo ako je srodnik zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposobno za rad, a nema dovoljno
sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine.
- Pravo na izdržavanje ostvaruje se onim redom kojim su davaoci izdržavanja pozvani na nasljeđivanje. Ako
obaveza izdržavanja pada na više lica zajedno, ona se dijeli među njima prema njihovim mogućnostima.

112. Ako postoji obaveza izdržavanja djece i ostalih srodnika, koja ima prednost?
- Obaveza izdržavanja djece jer su roditelji prvenstveno dužni da izdržavaju svoju maloljetnu djecu.

113. Izdržavanje bračnog partnera – uslovi i odbijanje?

- Bračni supružnik koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a
nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog supružnika (ako je
on u mogućnosti) srazmjerno njegovim mogućnostima.
- Ako je u toku parnica za razvod ili za poništenje braka, zahtjev za izdržavanje bračnog supružnika može se
postaviti najkasnije do zaključenja glavne rasprave.
- Izuzetno, bračni supružnik može posebnom tužbom, u roku od 1 godine nakon prestanka braka, tražiti
izdržavanje samo ako su uslovi za izdržavanje postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave i bez
prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u parnici za izdržavanje.
- Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ako izdržavanje traži bračni supružnik koji se bez ozbiljnog povoda
od strane drugog bračnog supružnika grubo ili nedolično ponašao u bračnoj zajednici, ili ako bi njegov
zahtjev predstavljao očitu nepravdu, za drugog bračnog supružnika.
- Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje postavljen u parnici za poništenje braka ili nakon što je brak
poništen, ako bi obaveza za izdržavanje predstavljala očitu nepravdu za drugog bračnog supružnika.
- Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ako su bračni supružnici, kroz duži period odvojenog života,
potpuno samostalno obezbjeđivali sredstva za vlastito izdržavanje, ili ako se iz okolnosti slučaja utvrdi da
bračni supružnik koji zahtijeva izdržavanje, prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme, nije doveden u
teži materijalni položaj od onog u kome se nalazio prilikom stupanja u brak.– (može biti posebno pitanje
''kada će sud odbiti izdržavanje'')
- Napomena – u ovom slučaju sud utvrđuje krivicu tj. zbog kog supružnika je došlo do razvoda braka a što se
inače ne radi u postupcima razvoda braka!

114. Izdržavanje vanbračnog partnera? (RS)

- Ako je prestala vanbračna zajednica koja je trajala 3 godine i duže, lice koje iz te zajednice ispunjava uslove
koji su predviđeno za izdržavanje bračnog supružnika, ima pravo na izdržavanje od drugog lica. Tužba za
izdržavanje iz prethodnog stava može se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne
zajednice.
- Sud može odbiti zahtjev ako izdržavanje traži lice koje se bez ozbiljnog povoda od strane drugog lica grubo
ili nedolično ponašalo u vanbračnoj zajednici, ili ako bi njegov zahtjev predstavljao očitu nepravdu za
drugo lice.
- Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja lica traje određeno vrijeme, naročito u slučaju kada je tražilac
izdržavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način obezbijedi sredstva za život.
- U opravdanim slučajevima sud može obavezu izdržavanja produžiti.Tužba za produženje izdržavanja može
se podnijeti samo do isteka vremena za koje je izdržavanje određeno.
- Pravo na izdržavanje prestaje ako lice koje to pravo koristi, stupi u brak ili je postalo nedostojno tog prava.

116
- Vanbračni otac dužan je da, srazmjerno svojim mogućnostima, izdržava majku svog vanbračnog djeteta za
vrijeme od tri mjeseca prije porođaja i jednu godinu nakon porođaja, ako majka nema dovoljno sredstava
za život.

115. Razlika u izdržavanju između izdržavanja bračnog druga i izdržavanja djeteta?

- Roditelji su prvenstveno obavezni da izdržavaju maloljetnu djecu (u određenim slučajevima i punoljetnu) i
u izvršavanju te obaveze moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti.Roditelji se ne mogu osloboditi obaveze
izdržavanja djece čak i u slučaju ukoliko je roditelju oduzeto roditeljsko pravo.
- Izdržavanje bračnog druga se određuje pod određenim usovima, zahtjev za izdržavanje se mora postaviti u
određenom roku, sud može odbiti zahtjev za izdržavanje bračnog druga iz određenih razloga. Takođe,
pravo na izdržavanje bračnog druga prestaje ako se sklopi novi brak ili zasnuje vanbračna zajednica ili
izdržavani razvedeni bračni partner postane nedostojan tog prava.

116. Imovinski odnosi bračnih partnera?

- Imovina bračnih supružnika može biti posebna i zajednička(bračna stečevina).
- Imovina koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.
- Imovina koja je data kao miraz smatra se posebnom imovinom žene.
- Dobitak od igre na sreću je zajednička imovina.
- Imovinska dobit (tantijema) od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava, ostvarena u toku
trajanja braka zajednička je imovina.

117. Kako se stiče zajednička imovina/bračna stečevina (šta je čini)?

- Imovina koju su bračni supružnici stekli radom tokom bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine, čine
zajedničku imovinu!!
- Pokloni trećih lica učinjeni tokom bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.), ulaze
u zajedničku bračnu imovinu, bez obzira koji ih je bračni drug primio, ukoliko drukčije ne proizlazi iz
namjene poklona, ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavac želio
učiniti poklon samo jednom od bračnih supružnika. Kako i dobitak od igara na sreću i dobit od autorskih
prava.

118. Upravljanje zajedničkom imovinom?

- Zajedničkom imovinom bračni supružnici raspolažu sporazumno.
- Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni supružnik ne može samostalno raspolagati niti ga
opteretiti pravnim poslom među živima.
- Bračni supružnici zajedno posjeduju, upravljaju i koriste zajedničku imovinu. Bračni supružnici se mogu
sporazumjeti da se jednom od njih povjeri upravljanje i korišćenje ili samo upravljanje zajedničkom
imovinom ili njenim dijelom.

119. Šta spada u posebnu imovinu bračnih partnera?

- Imovina koju bračni partner imau trenutku sklapanja braka, imovina koju za vrijeme trajanja bračne
zajednice partner stekne po posebnom pravnom osnovu – nasljedstvo i miraz, kao i pokloni učenjeni
samo jednom od njih.
- Imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni supružnik stekne po nekom drugom zakonskom
osnovu, njegova je posebna imovina.

120. Kako se vrši podjela bračne imovine?

- Svakome od bračnih supružnika pripada po jedna polovina zajedničke imovine. (RS)
- Bračni supružnici mogu zajedničku imovinu sporazumno podijeliti tako da odrede dijelove u čitavoj
imovini ili jednom dijelu imovine ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom supružniku pripadnu

117
 pojedine stvari ili prava iz te imovine, ili da jedan bračni supružnik isplati drugom novčanu vrijednost
njegovog dijela.
- Svaki bračni supružnik može zahtijevati da mu sud odredi veći dio od pripadajuće mu polovine zajedničke
imovine, ako dokaže da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno veći od doprinosa
drugog bračnog supružnika.

121. Imovinski odnosi lica iz vanbračne zajednice?

- Imovina stečena radom lica u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom
zajedničkom imovinom. Kod diobe imovine lica iz vanbračne zajednice shodno se primjenjuju odredbe o
diobi zajedničke imovine bračnih supružnika.

122. Bračni ugovor i predbračni ugovor?

- Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinsko-pravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini. Bračni
ugovor mora biti notarski obrađen. Na zajedničku imovinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obligacionog
prava, ako zakonom nije drugačije uređeno.
- Bračnim/predbračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi bračnih partnera prilikom
sklapanja braka ili u toku trajanja braka.
- Razlika između bračnog i predbračnog ugovora je u trenutku zaključenja.
- Pitanje može biti i ''kako prestaju ovi ugovori'',te imajući i vidu da se na ove ugovore shodno primjenjuju
odredbe ZOO, u tom slučaju prestaju po opštim pravilima o prestanku ugovora (npr. smrt jednog od
bračnih supružnika, raskid ugovora,razvodom, poništenjem braka).

123. Može li se raskinuti predbračni ugovor?

- Može jer se primjenjuju odredbe ZOO.

124. Odgovornost za dugove nastale u toku braka?

- Odgovaraju bračni supružnici solidarno kako zajedničkom tako i svojom posebnom imovinom.
- Za obaveze koje je jedan bračni supružnik imao prije stupanja u brakne odgovara drugi bračni supružnik.

125. Odgovornost za dugove prema trećim licima?

- Za obaveze koje je jedan bračni supružnik imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi bračni supružnik.
Bračni supružnik odgovara svojom posebnom imovinom i svojim dijelom u zajedničkoj imovini. Tužbu za
utvrđenje dijela bračnog supružnika u zajedničkoj imovini može podići i povjerilac bračnog supružnika.

126. Upravljanje imovinom djeteta?

- Maloljetna djeca mogu imati svoju imovinu koju steknu radom ili je dobiju nasljedstvom, poklonom ili po
nekom drugom zakonskom osnovu. Ovom imovinom, osim one koju je maloljetnik stekao radom, do
njegove punoljetnosti, u njegovom interesu, upravljaju roditelji maloljetnika. Prihode iz imovine
maloljetnog djeteta roditelji prvenstveno mogu koristiti za njegovo izdržavanje, liječenje, vaspitanje i
obrazovanje.
- Roditelji mogu samo s odobrenjem nadležnog organa starateljstva otuđiti ili opteretiti vrednije stvari i
prava iz imovine svog maloljetnog djeteta radi njegovog izdržavanja, liječenja, vaspitanja i obrazovanja ili
ako to zahtijeva drugi važan interes djeteta.

127. Bračni spor?

- Bračni spor je spor o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja braka, poništenju braka i razvodu braka.
- U bračnim sporovima ne može se izreći presuda zbog izostanka niti presuda na osnovu priznanja (stranke
se ne mogu odreći zahtjeva, priznati zahtjev niti se nagoditi – sudsko poravnanje).

118
- U ovim postupcima sud može po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere za izdržavanje djece kao i
povjeravanja djece.

128. Privremene mjere za izdržavanje djece?

- U toku postupka u bračnim sporovima sud može po službenoj dužnosti rješenjem odrediti privremene
mjere u pogledu zaštite, vaspitanja i izdržavanja zajedničke maloljetne djece, kao i za njihov smještaj.
- Privremene sud može odrediti i u korist bračnog supružnika po njegovom predlogu. Žalba protiv rješenja
ne zadržava izvršenje rješenja.
- U sporovima o izdržavanju maloljetne djece ili punoljetne djece nad kojom je produženo roditeljsko pravo,
sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere radi davanja izdržavanja.
- Takođe, u postupku za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva ili materinstva, sud može po
službenoj dužnosti odrediti privremene mjere radi zaštite, smještaja i izdržavanja djece.

129. Da li je moguća nagodba/sudsko poravnanje?

- Zakon FbiH propisuje da se u postupku u bračnim sporovima i sporovima iz odnosa roditelja i djece stranke
ne mogu odreći zahtjeva, priznati zahtjevniti se nagoditi (tj. ne može se donijeti presuda na osnovu
priznanja, propuštanja i na osnovu odricanja).
- Zakon RS propisuje da se u bračnim sporovima i postupcima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva i
materinstva ne može donijeti presuda zbog propuštanja ili na osnovu priznanja.

130. Da li se može priznati tužbeni zahtjev u bračnim sporovima?

- Ne može. (ovo pitanje može glasiti i ''u kojim sporovima se ne može priznati tužbeni zahtjev'')

131. Troškovi bračnih sporova?

- Svaka stranka snosi svoje troškove. (O troškovima postupka u bračnom sporu sud će odlučiti po slobodnoj
ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti)

132. Do kada se može povući tužba/prijedlog za razvod braka?

- U parnicama za razvod braka tužilac može tužbu povući do zaključenja glavne raspravebez pristanka
tuženog, a sa pristankom tuženog dok postupak nije pravnosnažno završen.
- Zajednički prijedlog za razvod braka i zahtjev za sporazumni razvod braka mogu bračni supružnici povući
dok postupak nije pravosnažno završen.
- Ako je povlačenje tužbe, odnosno zajedničkog predloga i zahtjeva za sporazumni razvod braka uslijedilo
nakon donošenja prvostepene presude, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog
učinka i da se postupak obustavlja. Ovako će sud postupiti i kad je od zahtjeva za sporazumni razvod
braka odustao samo jedan od bračnih supružnika. Sud će ovako postupiti i u slučaju smrti bračnog
supružnika, čime se ne dira u pravo nasljednika da nastave postupak.
- Takođe, pravosnžna presuda kojom je brak razveden, poništen ili je utvrđeno da ne postoji ne može se u
postupku povodom pravnog lijeka, odnosno povodom prijedloga za ponavljanje postupka ili za povraćaj u
pređašnje stanje, izmjeniti u dijelu u kom je odlučeno o razvodu/poništenju/prestanku braka.

133. Da li nasljednici mogu pokrenuti bračni spor i šta mogu tražiti?

- Ne mogu, pravo na tužbu za razvod ili poništenje braka ne prelazi na nasljednike ali nasljednici bračnog
partnera koji je podnio tužbu mogu nastaviti već započeti postupak radi utvrđivanja da je postojala
osnova za poništenje ili razvod braka.
- Nasljednici mogu samo tražiti da se utvrdi da li su postojali uslovi za razvod ili poništenje braka ali ne
mogu tražiti da se brak razvede ili poništi. – (može biti posebno pitanje ''mogu li nasljednici tražiti da se
razvede ili poništi brak'')

119
 ZAKON O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI
(RS)

134. Subjekti zaštite kod nasilja u porodici?

- Zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici dužni su pružiti pripadnici Ministarstva unutrašnjih
poslova - policija, tužilaštvo, centri za socijalni rad, odnosno službe socijalne zaštite, zdravstvene i
obrazovne ustanove i nadležni sud.

135. Koje zaštitene mjere se mogu izreći?

- Zaštitne mjere su:
a) udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora,
b) zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici,
v) zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici,
g) obavezan psihosocijalni tretman i
d) obavezno liječenje od zavisnosti.

ZAKON O STVARNIM PRAVIMA

(RS)

120
 - Napomena: Zakoni o stvarnim pravima RS i FbiH se poklapaju u prvih oko 100 članova, jedina
razlika postoji kod Zemljišnog duga (samo je regulisan zakonom FbiH).

1. Šta su stvari u pravnom smislu?

- U pravnom smislu stvar je materijalni dio prirode koji se nalazi u faktičkoj vlasti pojedinca (fizičkog ili
pravnog lica) i koji je roba. Stvar mora biti prostorno ograničena (pod stvarima se ne podrazumjevaju
prirodne stvari – elektricitet, toplota, voda – osim kada su te stvari prostorno ograničene – npr. Topla voda
u sistemu grijanja, u tom slučaju predstavljaju stvari u pravnom smislu) i stvar mora biti cjelina (npr. Ne
može se biti vlasnik jedne cipele nego samo para cipela).

2. Šta reguliše zakon o stvarnim pravima?

- Zakonom o stvarnim pravima uređuju se sticanje, korišćenje, raspolaganje, zaštita i prestanak prava
svojine, drugih stvarnih prava i državine/posjeda.

3. Kako zakon reguliše stvarna prava?

- Zakon o stvarnim pravima uređuje uslove i način sticanja, korišćenja, zaštite i prestanka stvarnih prava.

4. Javna dobrai opšta dobra?

- Javna dobranisu stvari u pravnom prometu . Javna dobra su stvari koje su po zakonu namijenjene da služe
svima pod jednakim uslovima, kao što su: javni putevi, ulice, trgovi i drugo.
- Opšta dobra su oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili
pravne osobe pojedinačno, nego su na upotrebi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama,
jezerima i moru, te morska obala.

- Rudna bogatstva, vode, divljač, ribe i drugi slobodni dijelovi prirode postaju predmet svojine i drugih
stvarnih prava kada se zahvate ili odvoje od svoga ležišta ili staništa na osnovu dozvole ili koncesije
nadležnog organa.
- Posebnim zakonom se uređuje korišćenje i upravljanje opštim i javnim dobrima.

5. Dobra od opšteg interesa?

- Dobra od opšteg interesakoja nisu opšta dobra, kao što su građevinska zemljišta, poljoprivredna
zemljišta, šume i šumska zemljišta, zaštićeni dijelovi prirode, biljni i životinjski svijet, stvari od kulturnog,
istorijskog i ekološkog značaja, mogu biti objekat prava svojine i drugih stvarnih prava.
- Nosioci prava svojine i drugih stvarnih prava na dobrima od opšteg interesa dužni su da ostvaruju svoja
prava u skladu sa načinom upotrebe i korišćenja, propisanim posebnim zakonima.

6. Kako zakon reguliše stvari?

- Stvari u smislu su materijalni dijelovi prirode, koji mogu biti u vlasti fizičkog ili pravnog lica, osim ako zbog
svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na osnovu posebnog zakona nisu podobne da budu objekat prava
svojine i drugih stvarnih prava.
- Stvari u smislu ovog zakona su i skup stvari i prava koja su zakonom izjednačena sa stvarima.

7. Kako se klasifikuju stvari – podjela stvari?

- Stvari se mogu klasifikovati na različite načine ali je za stvarno pravo najvažnija podjela na POKRETNE i
NEPOKRETNE stvari.
- Takođe, podjela stvari može biti na proste(stvar koja se sastoji od djelova koji se ne mogu raspoznati) i
složene (djelovi složene stvari se nalaze u međusobnoj vezi i čine cjelinu u ekonomskom i pravnom smislu).

121
 - U fizičkom smislu složena stvar može se sastojati od spojenih i sastavljenih djelova.
- Spojeni djelovi složene stvari mogu biti odvojivi (koji se može lako odvojiti – uvijek je to pokretna stvar) i
neodvojivi (ne može se odvojiti bez oštećenja stvari čiji je sastavni dio).

8. Zbog čega je bitna podjela stvari (posebno podjela na pokretne i nepokretne)?

- Podjela na pokretne i nepokretne stvari je bitna zbog sticanja prava vlasništvakao i za rokove kod održaja,
sticanja od nevlasnika, smetanja posjeda, sticanje okupacijom itd . (kao i ostale klasifikacije stvari).

9. Pripadak stvari?
- Pripadak je pokretna stvar koju je vlasnik namijenio da kao sporedna stvar trajno služi namjeni glavne
stvari, a koja stoji u takvom prostornom odnosu prema glavnoj stvari da omogućava ispunjenje te
namjene.Pripadak dijeli pravnu sudbinu glavne stvari.
- Pokretna stvar može biti pripadak nepokretne stvari i to su nepokretnositi po namjeni (npr. Privremene
barake, šatori, kiosci, montažne zgrade su pokretne stvari ukoliko nisu inkorporisane u zemljište – ako jesu
onda se smatraju nepokretnim stvarima).

10. Kakve mogu biti pokretne stvari?

- Pokretne stvari su
1. samostalne,
2. potrošne i
3. zamjenjive stvari.
- Za pokretne stvari je bitno da se one mogu premještati bez oštećenja njihove suštine.

11. Nepokretne stvari?

- Nepokretnosti su čestice zemljišne površine, zajedno sa svim onim što je sa zemljištem trajno spojeno na
površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno.– (može biti pitanje ''kako zakon reguliše
nekretnine /nepokretnosti'')
- Nekretnine ili nepokretne stvari su stvari koje se ne mogu premještati bez oštećenja njihove suštine.
- Nepokretne stvari po namjeni su pokretne stvari koje pripadaju nepokretnosti (npr. alati i stoka na
poljoprivrednom domaćinstvu). – Odnosno, stvari koje su po svojoj prirodi pokretne smatraju se u
pravnom smislu nepokretnim stvarima ako pripadaju nepokretnosti ili ih zakon izjednačava sa
nepokretnostima.

12. Gdje je zakonom određeno da nije čestica?

- Kod prava građenja, koje je u pravnom pogledu izjednačeno sa nekretninom.
- Nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od
njega pravno odvaja stvarno pravo koje svom nosiocu daje ovlašćenje da na tom tuđem zemljištu ima
takvu zgradu ili drugu građevinu u svojoj svojini.

13. Šta je stvarno pravo?

- Stvarno pravo je skup pravnih normi koje regulišu subjektivno stvarno pravo. Subjektivno stvarno pravo
je apsolutno – djeluje prema svimaerga omnes, za razliku od obligacionog prava koje djeluje inter partes
– između ugovornih strana.
- Kod stvarnog prava stiče se pravo na stvarima dok se kod obligacionog prava stiče pravo na neku činidbu.
- Takođe, postoji dužnost trećih lica da ne ometaju i ne onemogućavaju titulara prava u vršenju njegovih
ovlaščenja.
- Sadržaj stvarnih prava regulisan je imperativnim normama Zakona o stvarnim pravima, dok je obligacionog
regulisan ZOO ali je dopušteno učesnicima obligacionog odnosa da mogu i sami, mimo tih propisa
ugovarati.

122
14. Koja su stvarna prava?
a) pravo vlasništva/svojine,
b) pravo služnosti,
c) pravo građenja,
d) založno pravo,
e) pravo realnih/stvarnih tereta.

15. Koje je najčešće stvarno pravo?

- Pravo vlasništva.

16. Šta je pravo vlasništva?

- Vlasništvo je stvarno pravo koje vlasniku daje ovlašćenje da slobodno i po svojoj volji stvar drži, koristi i da
se njome raspolaže uz ograničenja predviđena zakonom

17. Pravo slijeđenja?

- Pravo slijeđenja je svojstveno za stvarno pravo jer je rezultat apsolutnog dejstva stvarnog prava. Titular
stvarnog prava održava stalni uticaj na objekat svog prava. Vlasnik iako nije u posjedu/državini on i dalje
ima prava na toj stvari.

18. Osnovna (tri) prava vlasništva – sadržaj prava vlasništva?

- Vlasnik prvenstveno ima pravo da stvar drži u posjedu/državini, da tom stvari raspolaže i da je koristi
(vlasniku je dozvoljeno sve ono što mu nije zabranjeno).
1) Pravo držanja - ius possidendije pravo vlasnika da ima u posjedu određenu stvar i da vrši faktičku vlast na
toj određenoj stvari u cilju korišćenja i raspolaganja. (vlasnik mora imati volju da tu stvar drži za sebe i kao
svoju). -
2) Pravo korištenja je dvojako, to je prije svega pravo ekonomskog iskorišćavanja ali takođe uključuje i pravo
pravnog iskorišćavanja i korištenja plodova.– (može biti posebno pitanje)
3) Pravo raspolaganja obuhvata faktičko ekonomsko raspolaganje – trošenje, uništenje stvari ali obuhvata i
pravno raspolaganje – otuđenje prava vlasništva, ograničenje i sl.
- Pravo vlasništva se ostvaruje u skladu sa prirodom i namjenom stvari i zabranjeno je vršenje vlasništva
protivno cilju zbog koga je zakonom uspostavljeno i priznato.
- Sadržaj prava vlasništva može biti pozitivan (pravo vlasnika da stvar drži, da je koristi i raspolaže) i
negativan (u odnosu na treća lica koja su dužna da se uzdrže od bilo kakvog uznemiravanja vlasnika ili
povrede njegovog prava vlasništva – ukoliko se povrede zaštita se ostvaruje vlasničkim tužbama).

19. Kako postupa vlasnik u vršenju svojih prava?

- Vlasnik je u vršenju svojih prava družan postupati pažljivo prema opštim i tuđim interesima.

20. Nosioci prava vlasništva?

- Svaka fizička ili prava osoba ima pravo nesmetano, samostalno ili u zajednici (suvlasništvu) koristiti pravo
vlasništva.
- Vlasnička ovlašćenja u pravnim osobama vrše organi upravljanja pravnih osoba.
21. Da li se pravo vlasništva i druga stvarna prava mogu oduzeti od vlasnika?
- Može, ali samo u javnom interesu i uz naknadu, u skladu sa zakonom.

22. Šta su i koja su susjedska prava?

123
 - Susjedska prava označavaju da je vlasnik nepokretnosti pri izvršavanju svojih ovlašćenja iz prava svojine
ima obavezu postupiti pažljivo prema licu koje je vlasnik neke druge nepokretnosti, a koje pri tome u
njegovom interesu trpi, propušta ili čini u pogledu svoje nepokretnosti ono što je određeno zakonom.
- Susjedska prava su zajednička ograda, grane na međi, stablo na međi, međa, vlastita ograda, napasanje
stoke, otvaranje prozora, postavljanje vodova i drugih uređaja....

23. Stablo ili drugo rastinje na međi?

- Stablo pripada onome iz čijega je zemljišta izraslo, bez obzira na to na koju se stranu nadvilo, kuda se
proteže korijenje i gdje vise grane.
- Stablo koje je izraslo na samoj međi u susvojini je susjeda s obje strane međe. – (može biti posebno
pitanje)
- Vlasnik smije da iz svog zemljišta istrgne žile i korijenje tuđeg drveća i ostalog rastinja, kao i da odsiječe
grane tuđeg drveta i dio stabla koji se nalaze u vazdušnom prostoru iznad njegove nepokretnosti i da ih
zadrži za sebe, ili da se služi dijelovima tuđeg drveta, ako posebnim zakonom drugačije nije određeno.

24. Uznemiravanje prava vlasništva?

- Vlasnik nepokretnosti nije dužan da trpi da ga bilo ko bez posebnog pravnog osnova uznemirava time što
posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nepokretnost dim, neugodne
mirise, čađ, otpadne vode, potrese, buku i drugo (neposredne imisije), pa je ovlašćen da zahtijeva da to
uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.
- Vlasnik ima pravo da zahtijeva od lica koje ga protivpravno uznemirava da prestane sa uznemiravanjem.
- Prava na vraćanje stvari i na prestanak uznemiravanja ne zastarijevaju.
- Ako treće lice protivpravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi način, a ne
oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljeni vlasnik ima pravo da tužbom zahtijeva da to
uznemiravanje prestane – tužba actio negatoria.

25. Oblici uznemiravanja prava svojine (u čemu se može ogledati uznemiravanje)?

- Najčešći načini uznemiravanja su prekomjerne imisije, prava službenosti, verbalno uznemiravanje i sl.

26. Šta su štetne imisije (najbitnije kod susjedskih prava)?

- Nepokretnošću se ne smije služiti i koristiti na način da zbog toga na tuđu nepokretnost dospiju dim,
neugodni mirisi, čađ, otpadne vode, potresi, buka i drugo, ako su prekomjerni s obzirom na namjenu koja
odgovara toj nepokretnosti u skladu sa mjestom i vremenom, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni
na osnovu odredaba posebnog zakona (prekomjerne posredne imisije).– (može biti posebno pitanje
''kojom se tužbom štite'' - tužba actio negatoria)

27. Kakve imisije ne smiju biti?

- Imisije ne smiju biti prekomjerne s obzirom na namjenu koja odgovara nepokretnosti u skladu sa mjestom i
vremenom i da izazivaju veću štetu.

28. Oduzimanje i ograničenje prava vlasništva?

- Pravo vlasništva se može oduzeti ili ograničiti samo na osnovu zakona (npr. Eksproprijacija).
- Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nepokretnostima uz pravičnu naknadu
koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti.
- Napomena – Bogdanka ne traži detalje već samo definicije eksproprijacije, komasacije i arondacije.
29. Pojam komasacije?
- Komasacija predstavlja ukrupnjavanje poljoprivrednih parcela i preraspodjelu vlasništva nad njima, pri
čemu se smanjuje njihov broj.

124
30. Pojam arondacije?
- Arondacija je oduzimanje zemlje od privatnih vlasnika uz nadoknadu, radi zaokružavanja poseda u
državnoj, odnosno društvenoj svojini.

31. Ograničenje prava vlasništva (uključujući i druga stvarna prava)?

- Pravo vlasništva se može ograničiti u javnom interesu i uz naknadu u skladu sa zakonom (npr.
eksproprijacija), na osnovu pravnog posla (npr. hipoteka), dok je svaki vlasnik dužan u vršenju svog prava
vlasništva postupati pažljivo prema opštim i tuđim interesima. Ograničenje prava vlasništa se odnosi na
institute susjedskih prava, zaštite od imisija, komasacije, aronadacije.... – (pitanje može glasiti ''kada se
mogu ograničiti stvarna prava'')

32. Na čemu se sve može imati vlasništvo(predmet prava vlasništva)?

- Na stambenim objektima, stanovima, poslovnim zgradama, poslovnim prostorijama, poljoprivrednom
zemljištu i drugim nepokretnostima osim na prirodnim bogatstvima (dakle na svemu osim na javnim
dobrima).

33. Šta su pokretne stvari?

- Pokretnosti su stvari koje se mogu premjestiti sa jednog mjesta na drugo bez promjene njihove suštine.

34. Šta je i kada postoji suvlasništvo/susvojina?

- Susvlasništvo/susvojina postoji kada dva ili više lica (suvlasnici) imaju pravo svojine na istoj stvari
(pokretnoj ili nepokretnoj), svaki prema svom udjelu srazmjerno cjelini (idealni dio). Ukoliko idealni
dijelovi nisu određeni pretpostavlja se da su jednaki. – (može biti posebno pitanje ''kako se izračunava
suvlasnički dio'')
- Suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, i u odnosu na
taj dio ima sva ovlašćenja koja pripadaju vlasniku, ako ih s obzirom na prirodu idealnog dijela može
izvršavati.
- Idealni dio stvari se u pravnom prometu smatra samostalnom stvari (npr. Lice upisano u zemljišne knjige
sa pravom vlasništva od ¼ može slobodno prodati svoj dio).

35. Zajednička svojina/vlasništvo?

- Zajednička svojina je svojina dva ili više lica, gdje za razliku od suvlasništva, čiji udjeli nisu određeni ali su
odredivi.
- Kad je stvar u zajedničkoj svojini, nema uticaja činjenica da je u javnim evidencijama ili u drugim javnim
registrima ta stvar upisana kao svojina samo nekog od zajedničara. – (pitanje može biti ''razlika između
suvlasništva i zajedničke svojine ili razlika između suvlasnika i zajedničara '')

36. Prava suvlasnika?

- Suvlasnik ima pravo da raspolaže sa svojim idealnim dijelom (bez saglasnosti drugih suvlasnika), da je drži
u suposjedu sa ostalim suvlasnicima, može sam da bude u posjedu ukoliko se suvlasnici tako dogovore,
pravo da koristi stvar sa ostalim suvlasnicima i da upravlja sa stvari zajednički sa ostalim suvlasnicima, a
može i da traži diobu stvari.

37. Ograničenje kod raspolaganja dijelom kod suvlasništva?

- Prema zakonu FbiH ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine djela, dok to nije predviđeno zakonom RS.

38. Upravljanje kod suvlasništva i redovno i vanredno upravljanje?

125
 - Suvlasnik ima pravo da učestvuje u odlučivanju o svim pitanjima koja se tiču stvari koja je u susvojini
zajedno sa ostalim suvlasnicima.
- Upravljanje suvlasnici mogu povjeriti nekome od suvlasnika, jednom dijelu suvlasnika ili trećem licu.
- Razlikujemo poslove redovnog i vanrednog upravljanja.
- Za preduzimanje poslova redovnog upravljanja potrebna je saglasnost suvlasnika čiji dijelovi čine više od
jedne polovine.Ako se ne postigne potrebna saglasnost, a preduzimanje posla je neophodno za redovno
održavanje stvari, svaki suvlasnik ima pravo da zahtijeva da o tome odluči sud u vanparničnom postupku.
- Za preduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja (promjena namjene stvari, izdavanje
stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanje službenosti, veće popravke ili prepravke
stvari koje nisu nužne za održavanje i drugo) potrebna je saglasnost svih suvlasnika.Ako se ne postigne
saglasnost svih suvlasnika, a za preduzimanje posla postoje naročito opravdani razlozi, svaki suvlasnik ima
pravo da zahtijeva da o tome odluči sud.
- Troškove upravljanja i korišćenja zajedničke stvari u suvlasništvu snose suvlasnici zajednički srazmjerno
veličini svog suvlasničkod dijela.

39. Kakva može biti dioba – pravo na diobu/razvrgnuće suvlasništva?

- Suvlasnik ima pravo zahtijevati potpuno ili djelimično razvrgnuće/diobu suvlasništva, ako je moguće i
dopušteno, i to pravo ne zastarijeva.
- U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu razvrgnuća suvlasništva, o tome će odlučiti
sud u vanparničnom postupku, na zahtjev bilo kojeg suvlasnika (sudsko razvrgnuće).– (može biti posebno
pitanje)
- Dioba može biti fizička(ako je stvar moguće fizički podjeliti) i civilna (prodajom stvari na javnoj licitaciji ili
na drugi odgovarajući način, a dobijeni iznos podijeli srazmjerno suvlasničkim dijelovima – kada stvar nije
moguće fizički podjeliti ili bi podjelom bila znatno smanjena vrijednost stvari). Takođe, ako prodaja nije
uspjela, sud može odrediti da se stvar dodjeli jednom od suvlasnika uz obavezu da on ostalim suvlasnicima
isplati naknadu prema tržišnoj vrijednosti njihovih suvlasničkih dijelova.

40. Dobrovoljna dioba?

- Dobrovoljno razvrgnuće postoji ako suvlasnik svoje pravo na razvrgnuće ostvaruje u sporazumu sa svim
suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo.

41. Šta je uslov za diobu?

- Suvlasnik ne može da traži diobu u nevrijeme (npr. Dioba nekretnine na kojoj su usjevi u vrijeme prije
žetve).

42. Pravo preče kupovine?

- Pravo preče kupnje kod suvlasništva je regulisano samo Zakonom o stvarnim pravima FbiH, u RS ne postoji
(postoji samo pravo preče kupovine kod etažnog vlasništva).
- Ako suvlasnik odluči da otuđi svoj suvlasnički dio on je dužan da ga prethodno ponudi ostalim
suvlasnicima preporučenom pismenom pošiljkom sa tačno određenim uslovima ponude na koju su se
ostali suvlasnici dužni izjasniti u roku od 30 dana. Ako suvlasnici po isteku roka ne odogovore, suvlasnik ne
može prodati nekretninu pod povoljnijim uslovima nego što je dao ostalim suvlasnicima. U slučaju da ne
poda on ponovo mora prvo ponuditi ostale suvlasnike na isti način.
43. Kako se vrši zaštita prava suvlasništva?
- Svaki suvlasnik ima pravo da postavlja drugim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog
suvlasništva.
- Suvlasnik ima pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, ali predaju
cijele stvari u državinu može zahtijevati od trećeg lica prema pravilima o nedjeljivim obavezama.

126
44. Zajedničari - zajedničko vlasništvo (šta je zajedničko pravo svojine)?
- Zajednička svojina je svojina dva ili više lica (zajedničari) na istoj stvari čiji udjeli nisu određeni ali su
odredivi.
- Zajedničari sporazumno upravljaju i raspolažu sa zajedničkom stvari i zajedno je koriste.
- Svaki od zajedničara ima pravo da pokrene tužbu za zaštitu cijele stvari, ali treće lice ukoliko vodi spor
protiv nekog od zajedničara tom tužbom mora obuhvatiti sve zajedničare (jer nisu određeni djelovi i ne zna
se šta je čije).
- Jedina mogućnost samostalnog raspolaganja zajedničkom stvari jeste putem testamenta.
- Zajedničari ili samo jedan od zajedničara može da traži diobu ali samo na način da se odredi njihov
suvlasnički dio. (ostali ako ne traže oni ostaju u zajedničkom vlasništvu dok će se odvojiti suvlasnički dio
onog zajedničara koji traži diobu).
- Kada se pojavljuju u ulozi tužioca zajedničari imaju položaj jedinstvenih suparničara (smatraju se kao
jedna parnična strana).
- Zajedničko vlasništvo postoji u određenim situacijama koje su predviđene zakonom – zajednička imovina
bračnih partnera do diobe i zajednička imovina nasljednika – do donošenja rješenja o nasljeđivanju. –
(može biti posebno pitanje)

45. Prava zajedničara?

- Pravo raspolaganja -Zajedničkom stvari zajedničari raspolažu zajednički. Pojedini zajedničar može
raspolagati sa stvari samo na osnovu ovlašćenja koje su mu za to dali svi ostali zajedničari.
- Pravo upravljanja - Zajedničar ima pravo da učestvuje u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u
zajedničkoj svojini (upravljanje sa stvari) zajedno sa ostalim zajedničarima.Zajedničari zajedničkom stvari
upravljaju zajednički, donoseći sve odluke sporazumno, ako odlučivanje nije povjereno upravniku.
- Pravo korišćenja - Plodovi i druge koristi od zajedničke stvari jednako pripadaju svim
zajedničarima.Troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose zajedničari solidarno.
- Pravo na diobu - Zajedničar je ovlašćen da zahtijeva da se zajednička svojina podijeli na način da se odredi
suvlasnički dio koji mu pripada na ime njegovog udjela u zajedničkoj svojini, ako to nije protivno zakonu.
Ovo pravo ne zastarijeva. – (može biti posebno pitanje ''da li zajedničari mogu da traže diobu'')
- Određivanjem suvlasničkog dijela zajedničari postaju suvlasnici ! – (može biti posebno pitanje ''kako ili
kada zajedničko vlasništvo prelazi u suvlasništvo'')

46. Kako zajedničari štite zajednicu?

- Zajedničar ima pravo da postavlja ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze i iz njegove zajedničke
svojine.
- Zajedničar ima pravo da postavlja protiv svakoga one zahtjeve u vezi sa zajedničkom stvari koje može
postaviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u državinu može zahtijevati od trećeg lica samo
prema obaveznopravnim pravilima o nedjeljivim obavezama. – (može biti posebno pitanje ''zaštita cijele
stvari kod zajedničara'')

47. Etažno vlasništvo – šta jei kako se uspostavlja?

- Etažno vlasništvo je svojina na posebnom dijelu nepokretnosti i ona proizlazi i ostaje neodvojivo
povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nepokretnosti na kojem je
uspostavljena, te se može samo zajedno sa njim prenijeti ili opteretiti.
- Svojina određenog posebnog dijela nepokretnosti ovlašćuje etažnog vlasnika da taj poseban dio
nepokretnosti isključivo koristi i raspolaže njim, a na zajedničkim dijelovima nepokretnosti ima pravo
susvojine.
- Etažna svojina može biti uspostavljena u pogledu dijela suvlasničke nepokretnosti koja čini samostalnu
upotrebnu cjelinu, koja omogućava samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlašćenja, kao što je stan ili
druga samostalna prostorija.

127
 - Samostalne prostorijesu samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u
zgradi namijenjena za ostavljanje motornih vozila.
- Etažna svojina može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili
tavanske prostorije, kućne bašte, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom
stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.
- Taj dio treba da bude jasno razgraničen od ostalih dijelova nepokretnosti, te dostupan s međe
nepokretnosti ili iz njenih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio
sporedni dio.
- Etažno vlasništvo se uspostavlja odlukom vlasnika nekretnine ili sporazumom suvlasnika.
- Ugovorom se utvrđuje obim korišćenja i održavanja zajedničkih djelova zgrade.
- Napomena – Bogdanka je striktno naglasila da se ništa više od ovoga ne treba znati o etažnoj svojini (+ dva
naredna pitanja o korisnoj površini).

48. Šta je korisna površina?

- Korisna površina je ukupna podna površina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za širinu
zidova koji je prekidaju. Razlikujemo korisnu površinu stana i zemljišta.

49. Sudsko utvrđivanje korisnih površina?

- Na zahtjev svakog suvlasnika u vanparničnom postupku će se utvrditi korisna površinu. Moguće je i
ponovno utvrđivanje korisne površine stana ili druge samostalne prostorije.

50. Kako se stiče pravo vlasništva?

- Pravo vlasništva stiče se na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ilidrugog organa i nasljeđivanjem.

- Pravni posao je derivativni način sticanja vlasništva (derivativno = ono koje se zasniva na skupu činjenica
među kojima kao bitna figurira i ta da je tačno određeno lice zaista imalac prava koje se prenosi na
sledbenika, tako da sticanje izostaje ako se pokaže da prethodnik nije bio imalac prava u pitanju). – (može
biti posebno pitanje ''derivativan način sticanja svojine'')

- Na osnovu zakona (originarno) stiče se ispunjenjem na zakonu zasnovanih pretpostavki i to stvaranjem

nove stvari, spajanjem ili miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova,
održajem/dospjelošću, sticanjem svojine od nevlasnika, obligacijom i drugim slučajevima određenim
zakonom.– (može biti posebno pitanje ''sticanje prava svojine po zakonu i vrste'')

51. Originarno sticanje vlasništva?

- Originarnim sticanjem vlasništvo se stiče ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki.

52. Sticanje vlasništva na novoj stvari?

- Kod sticanja vlasništva na novoj stvari razlikujemo tri situacije:
a) Kada neko od svog materijala i svojim radom sačini novu stvar on je i vlasnik te stvari,
b) Kada neko od tuđeg materijala a svojim radom sačini novu stvar vlasnik je vlasnik materijala (npr.
Namjenski se odnese materijal obućaru da napravi nekome par cipela) i
c) Kada neko od tuđeg materijala a svojim radom sačini novu stvar ali pod uslovom da je savjestan (nije
znao niti je mogao znati da stvar pravi od tuđeg materijala) i pod uslovom da je vrijednost rada veća
od vrijednosti materijala, tada on postoje vlasnik te stvari. Ako su vrijednosti iste nastaje suvlasništvo.

53. Spajanje i miješanje(ko postaje vlasnik)?

128
 - Kada su stvari koje pripadaju raznim vlasnicima tako spojene ili pomiješane da se ne mogu razdvojiti bez
znatne štete ili bez nesrazmjernih troškova, na novoj stvari nastaje susvojina/suvlasništvo dotadašnjih
vlasnika, i to srazmjerno vrijednosti koju su pojedine stvari imale u trenutku spajanja ili miješanja.
- Ako je neko od vlasnika bio nesavjestan, savjestan vlasnik može zahtijevati, u roku od godine dana od
dana spajanja ili miješanja stvari, da mu cijela stvar postane svojina ili da cijela stvar postane svojina
nesavjesnog vlasnika. Sticalac je dužan drugome nadoknaditi tržišnu vrijednost njegove stvari. – (može
biti posebno pitanje)
- Ako od dvije spojene ili pomiješane stvari jedna ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu, vlasnik
vrednije stvari stiče pravo svojine na novoj stvari (ima obavezu da drugom licu naknadi stvarnu vrijednost
te stvari, ne prometnu). Lice koje je izgubilo pravo svojine može, u roku od godine dana od dana spajanja
ili miješanja stvari, da zahtijeva nadoknadu tržišne vrijednosti svoje stvari.

54. Kako se vlasništvo stiče građenjem na tuđem zemljištu?

- Zgrada koju neko sagradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta. Vlasnik zemljišta ima pravo da
zahtjeva da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa zgradom, a graditelj će moći od vlasnika da traži
naknadu po pravilima obligacionog prava. – ovo je osnovno pravilo uz izuzete!

55. Građenje na tuđem zemljištu?

- Kod građenja na tuđem zemljištu razlikujemo 3 situacije, da je graditelj savjestan, da je nesavjestan i da
su obojica i graditelj i vlasnik zemljišta nesavjesni.
a) Ako je graditelj bio savjestan – nije znao niti je mogao znati da gradi na tuđem zemljištu a vlasnik
zemljišta se nije odmah (ovo odmah – cijeni se u svakom konkretnom slučaju živi pored ili u
inostranstvu, tj. Od trenutka saznanja) usprotivio a znao je, u tom slučaju graditelj stiče pravo
vlasništva i na zgradi i na zemlji na kojoj se zgrada izgrađena i koje služi za njenu redovnu upotrebu.
Vlasnik zemljišta ima pravo zahtjevati naknadu u visini tržišne vrijednosti.
b) Ako je graditelj nesavjestan – zna da gradi na tuđem zemljištu ali i pored toga nastavlja sa gradnjom, u
tom slučaju vlasnik zemljišta ima alternativnu mogućnost i to može da traži rušenje zgrade tj.
uspostavljanje prijašnjeg stanja i vraćanje zemljišta u prvobitno stanje ili može da traži naknadu za
zemljište po tržišnoj vrijednosti, takođe vlasnik u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
c) Ako su nesavjesni i graditelj i vlasnik zemljišta – Zgrada pripada vlasniku zemljišta ali on u tom slučaju
nema pravo da traži restituciju (povraćaj u pređašnje stanje).
- Ranije je bio predviđen rok od 3 godine za zaštitu ali zakon više ne predviđa rokove u ovom slučaju.

56. Priraštaj zemljišta?

- Nastane li ostrvo u sredini vodotoka koji nije opšte dobro, tada ostrvo pravno prirasta zemljištima koja leže
duž tog ostrva na obje obale po dužini zemljišta, u širinu do polovine vodotoka, ako posebnim zakonom
nije drugačije određeno.
- Ako je ostrvo koje nije opšte dobro nastalo na jednoj polovini vodotoka, u cjelini prirasta zemljištu na bližoj
obali.

57. Plodovi?
- Plodovi su stvari koje jedna stvar daje prirodno ili posredstvom nečijeg rada, kao i sve drugo što ona daje
prema svojoj namjeni.
- Vlasnik stvari = vlasnik plodova. Međutim ako dođe do odvajanja plodova, a radi se o plodouživanju onda
plodouživalac postaje vlasnik tih plodova (na plodovima se može steći pravo vlasništva odvajanjem).
- Savjestan ploduživalac ili zakupac stvari koja daje plodove stiče pravo vlasništva njenim odvajanjem. –
(može biti posebno pitanje ''sticanje vlasništva na plodovima'')
- Stvar ne smije biti uništena prilikom odvajanja plodova.

129
58. Sticanje vlasništva održajem (dospjelost u FbiH)?
- Sticanje vlasništva održajem je sticanje vlasništva na osnovu zakona pod uslovom da je držaocu
državina/posjed zakonita i savjesna, nije pribavljena silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja,
istekom 10 godina neprekidnog držanja/posjeda (faktička vlast).

- Savjestan posjed je kada neko drži u posjedu stvar misleći da je ona njegova niti može da zna da nije
njegova. – (može biti posebno pitanje ''savjesan posjednik'')
- Zakonit posjedje onaj posjed koji se zasniva na punovažnom pravnom osnovu (npr. kupoprodajni ugovor)
koji je potreban za sticanje prava vlasništva, nije pribavljen silom, prevarom tj. manama volje. – može biti
posebno pitanje ''zakonski posjednik'')

- Kada je posjed savjestan i zakonit na nepokretnim stvarima potrebno je 10 godina a na pokretnim 3

godine za sticanje vlasništva – redovan održaj. – (može biti posebno pitanje ''šta je zakonit i savjestan
posjed)
- Ako je posjed samo savjestan za sticanje vlasništva na nepokretnoj stvari je potrebno 20 godina a na
pokretnoj 6 godina – vanredan održaj. – (može biti posebno pitanje ''redovan i vanredan održaj'')
- Savjesnost posjeda se uvijek pretpostavlja(ko tvrdi suprotno mora to i da dokaže) i ona mora da postoji za
cijelo vrijeme trajanja predviđenih rokova.– (može biti posebno pitanje ''kako se dokazuje savjesnost'')
- Sud na održaj ne pazi po službenoj dužnosti već samo po zahtjevu stranaka.
- Vrijeme koje je potrebno za sticanje vlasništva održajem teče od onoga dana kada je posjednik stupio u
posjed te stvari, a završava se istekom poslednjeg dana vremena potrebnog za održaj.
- Ukoliko dođe do zastoja toka roka potrebnog za održaj, rok u tom slučaju ne teče ali nastavlja teći nakon
zastoja(primjenjuje se ZOO).

59. Uračunavanje vremena bivšeg posjednikakasnijem posjedniku?

- Kasniji posjednik ima pravo da mu se uračuna u njegov posjed vrijeme posjeda prethodnika. Ako su i
jedan i drugi savjesni i zakoniti onda se ovo vrijeme sabira, međutim (po teoriji i praksi jer nije obrađeno
zakonom) ako je jedan zakonit i savjestan a drugi samo savjestan tada se rokovi računaju po vrsti
savjesnosti za svakog od njih posebnopa se tek onda sabiraju.

60. Sticanje od nevlasnika(tri slučaja fiktivne prodaje)?

- Savjesno lice stiče pravo vlasništva napokretnim stvarima (može samo na pokretnim)koje je pribavio uz
naknadu od nevlasnika (na osnovu teretnog pravnog posla zaključenog radi sticanja prava svojine).
- Razlikujemo tri situacije:
a) Sticanje od nevlasnika koji u okviru svoje djelatnosti stavlja u promet stvari (npr. Kupite u zlatari nakit
koje je neko drugo lice ostavilo tu radi popravke a zlatar ga vama proda),
b) Sticanje od nevlasnika kome je vlasnik predao stvar u posjed na osnovu pravnog posla ali koji nije
osnov za sticanje vlasništva i
c) Sticanje na javnoj prodaji.
- Raniji vlasnik može od savjesnog sticaoca zahtjevati da mu stvar vrati uz naknadu po tržišnoj cijeni.

61. Okupacija – šta je i kako se stiče?

- Okupacija je sticanje prava vlasništva na osnovu zakona samo na pokretnim napuštenim stvarima.
- Ovdje je bitan voljni elemenat, dakle da vlasnik stvari više neće da je ima u posjedu.
- Ne može se okupacijom steći vlasništvo na ukradenoj ili izgubljenoj stvari, na ničijoj stvari.

62. Sticanje na osnovu pravnog posla – derivativno sticanje?

130
 - Pravo svojine na nepokretnostima na osnovu pravnog posla stiče se uknjižbom u javnu evidenciju
(upisom u zemljišne knjige). Pravni posao je pravni osnov a upis u javnu knjigu je modus tj. način sticanja
vlasništva nekretnine.
- Pravo svojine na pokretnim stvarima stiče se pravim poslom kao pravnim osnovom, a način sticanja je
predaja pokretne stvari (predaja može biti simbolična, npr. Predaja saobraćajne dozvole kod prodaje
vozila).
- Mogu biti posebna pitanja ''kada se stiče pravo svojine na nepokretnim i pokretnim stvarima''

63. Ugovor o nekretnini i forma?

- Ugovor o kupoprodaji nekretnine je ugovor kojim se prodavatelj obvezuje da će na kupca prenijeti
vlasništvo nekretnine, a kupac se obvezuje da mu za to plati ugovorenu kupoprodajnu cijenu nekretnine.
- Obavezna pismena forma.

64. Pravna posljedica povrede forme ugovora?

- Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je
određena forma ne proizlazi što drugo.

65. Šta je zemljišna knjiga, od čega se sastoji i zbog čega je bitan upis?
- Zemljišna knjiga se sastoji od GLAVNE KNJIGE ,ZBIRKE ISPRAVA i RESGISTRA.
- Upis u glavnu knjigu je bitan zbog prenosa sticanja ili ograničenja/ukidanja stvarnih prava.
- Zemljišne knjige su javne knjige i svako ima pravo uvida u njih i da traži izvod iz zemljišnih knjiga.

66. Od čega se sastoji glavna knjiga?

- Glavna knjiga se sastoji od zemljišno-knjižnih uložaka, svaki ovaj uložak ima 3 lista:
POPISNI – A ,
VLASNIČKI – B i
TERETNI – C.

67. Pravilo prioriteta?

- Pravilo prioriteta upisa u zemljišne knjige znači da prvenstvo prilikom upisa ima lice koje je ranije
podnijelo zahtjev za upis u zemljišnu knjigu.
- Zemljišnoknjižni sud (u FbiH) odnosno zemljišnoknjižni ured (u RS – pri Katastru nepokretnosti) je dužan
da po službenoj dužnosti vodi računa da li su ispunjene sve pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu, te
kada nema smetnji onda se vrši upis.

68. Koja prava se upisuju u Zemljišne knjige?

- Prava koja se upisuju su:
- Pravo vlasništva/svojine,
- Suvlasništvo,
- Zajedničko vlasništvo,
- Etažno vlasništvo,
- Stvarne službenosti/služnosti,
- Lične službenosti,
- Hipoteka,
- Realni tereti,
- Zemljišni dug (FbiH),
- Obligaciona prava (zakup, pravo preče kupovine)

131
69. Kaluzula pristanka prethodnika–''CLASUSULA INTABULANDI'' - za promjenu stanja u zemljišnim knjigama(šta
je)?
- Svojina se prenosi na osnovu valjano izjavljene volje zemljišnoknjižnog vlasnika usmjerene na to da
njegova svojina pređe na sticaoca - clausula intabulandi. Ova izjava volje može biti data u pravnom poslu
koji je upravljen na prenos svojine ili u posebnoj ispravi, koja mora biti sačinjena u zakonom propisanom
obliku za prenos svojine na nepokretnostima.
- Ako nema ove klauzule može je zamijeniti izjava data kod notara ili pravosnažna presuda (kada u presudu
stoji dužnost upisa u javne knjige).– (može biti posebno pitanje ''šta ukoliko nema clausule intabulandi'')

70. Vrste upisa sa definicijama?

- Razlikujemo tri vrste upisa u zemljišne knjige:
1) UKNJIŽBA – je trajno i momentalno sticanje, prenos, ograničenje ili prestanak prava vlasništva u
zemljišnoj knjizi (moguće je da bude nekoliko prenosa prava vlasništva a da se tek poslednji vlasnik
upiše – mora se dokazati kontinuitet ili se ide na vlasničku tužbu).
2) PREDBILJEŽBA – je privremeni uslovni upis prava u zemljišne knjige i ako se naknadno opravda taj
upis onda će se izvršiti uknjižba (na predbilježbu se ide kada nešto nedostaje za upis, npr. Clausula
intabulandi ili kada imamo presudu koja još nije postala pravosnažna). Svrha je da se neko drugi ne
upiše jer se primjenjuje pravo prioriteta.
3) ZABILJEŽBA–je zabilježba nekog faktičkog stanja, ona ništa ne mijenja niti se njom stiče neko
pravo (npr. Zabilježba spora, maloljetstva, izvršenja...)

71. Sticanje prava vlasništva na pokretnim stvarima?

- Pravo vlasništva na pokretnim stvarima se stiče predajom u posjed. Predaja može biti simbolična npr.
predaja isprave kojom se može steći raspolaganje nad tim stvarima.
- Pravo vlasništva na stvari koju drži treće lice prelazi na sticaoca u trenutku zaključenja pravnog posla
kojim mu je prenosilac preneo pravo da zahtjeva povraćaj stvari, u tom slučaju treće lice ima pravo da
prema novom vlasniku istakne sve prigovore koje bi mogao istaći prema ranijem vlasniku.
- Predaja stvari se može smatrati izvršenom kada se prema konkretnoj situacijimože pretpostaviti da je
ona izvršena (ne mora se imati opipljiv dokaz, npr. prodavac nema stvar u posjedu jer je ona kod
zakupca a vrijeme zakupa je isteklo, onda kupac dobija pravo da zahtjeva od zakupca da mu preda
stvar).– (pitanje može biti ''da li ima izuzetaka kod sticanja prava vlasništva na pokretnoj stvari pored
predaje stvari'')
- Predaja stvari u posjed se traži rei vindicatio tužbom.

72. Sticanje prava vlasništva u slučaju višestrukog otuđenja?

- Kad je više lica zaključilo pravne poslove radi sticanja svojine iste pokretnosti koja je individualno
određena, svojinu stiče ono lice kome je stvar prvom predana u državinu, ako je savjesno i ako su
ispunjene i sve druge pretpostavke za sticanje svojine - ''prvi u vremenu – jači u pravu''.

73. Sticanje prava vlasništva nasljeđivanjem?

- Nasljednik stiče vlasništvo nad nasljeđenom stvari u trenutku smrti ostavioca odnosno otvaranjem
nasljedstva (kao i proglašenje nestalog lica umrlim). Postaje se i vlasnik i posjednik istovremeno.– (može
biti posebno pitanje ''kada nasljednik stiče pravo vlasništva'')
- U ovom slučaju nije bitan upis u zemljišnu knjigu ali je poželjan (za razliku od sticanja na osnovu pravnog
posla gdje se mora izvršiti upis).
- Nije potrebna ni predaja pokretne stvari za sticanje vlasništva.
74. Sticanje prava vlasništva na osnovu odluke državnog organa – definicije? (Boba samo ovo pita)
- Načini sticanja vlasništva na osnovu odluke državnog organa:

132
 1) EKSPROPRIJACIJA - oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nepokretnostima uz pravičnu naknadu
koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti (upravni postupak i vanparnični postupak).
2) ARONDACIJA – je oduzimanje zemljišta određenoj osobi i pripajanje tog zemljišta u korist druge osobe
radi racionalnije obrade zemljišta (zaokruživanje zemljišta).
3) KOMASACIJA – Vrši se na način da se uređenjem zemljišnih površina i stvaranjem većih i pravilnijih
zemljišnih parcela, njihovim grupisanjem i grupisanjem zemljišnih posjeda omogući ekonomičnija
obrada i iskorišćavanje zemljišta i izvođenja radova na uređenju zemljišta.
4) UZURPACIJA–je svako samovlasno zauzimanje zemljišta ili držanje zemljišta u državnom vlasništvu (više
je nema).

75. Koje su vlasničke tužbe - vrste (kako se štiti pravo vlasništva)?

- Zaštita prava vlasništva se vrši vlasničkim tužbama, a to su:
1)Rei vindicatio – tužba za vraćanje stvari u posjed, odlučuje se rješenjem.
2)Actio publiciana – tužba za predaju stvari radi jačeg prava, odlučuje se rješenjem.
3)Actio negatoria – tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava vlasništva pri čemu nije došlo
do oduzimanja, odlučuje se presudom.

- Pravo na sve vlasničke tužbe ne zastarjeva!

76. Rei vindicatio – (vlasnička tužba za povrat stvari)?

- Ovu tužbu može podnijeti vlasnik protiv posjednika nevlasnika koji neovlašćeno drži stvar postavljanjem
tužbenog zahtjeva da mu se stvar preda u posjed.
- Kondemnatornog je karkatera jer glasi na činidbu – vraćanje stvari vlasniku.
- Da bi ostvario pravo na vraćanje stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegova svojina i
da se stvar nalazi u državini tuženog.
- Ova tužba je najteža za dokazivanje u parničnom postupku jer tužilac mora dokazati da je vlasnik i mora
tačno opisati i individuilizirati tu određenu stvar (npr. za vozilo – marka, broj šasije, boja, tip, godina
proizvodnje itd).
- Primjenjuje se i kod pokretnih i kod nepokretnih stvari.
- Ova tužba je usmjerena na predaju u posjed – traži se od tuženog da preda tu stvar u posjed tužiocu.
- Tuženi se može braniti prigovorima da je po nekom pravnom osnovu stekao taj posjed (npr. održaj). –
(može biti posebno pitanje ''kako se tuženi brani)

77. Odgovornost tuženog posjednika ako je savjestan?

- Lice čija je državina savjesna dužno je da vrati stvar vlasniku zajedno sa plodovima koji nisu obrani.
- Savjestan držalac ne odgovara za pogoršanje i propast stvari koje su nastale za vrijeme njegove savjesne
državine, niti je dužan dati naknadu za upotrebu i korist koju je imao od stvari.
- Savjestan držalac ima pravo na naknadu nužnih troškova za održavanje stvari, kao i na naknadu korisnih
troškova u mjeri u kojoj je vrijednost stvari povećana.
- Savjestan držalac ima pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšanja stvari
samo ukoliko je njena vrijednost povećana (korisni troškovi). Ako se ono što je učinjeno radi zadovoljstva
ili uljepšavanja stvari može odvojiti od stvari bez njenog oštećenja, savjestan držalac ima pravo da to
odvoji i zadrži za sebe.
- Savjestan držalac ima pravo zadržavanja stvari dok mu se ne nadoknadi iznos nužnih i korisnih troškova
koje je imao u vezi sa njenim održavanjem. Vrijednost plodova i drugih koristi koje je držalac imao od stvari
odbiće se od troškova koje držalac osnovano traži. Troškovi i vrijednost plodova obračunavaju se prema
cijenama u vrijeme donošenja presude.
- Potraživanja naknade nužnih i korisnih troškova zastarijevaju u roku od 3 godine od dana predaje stvari
vlasniku. – (može biti posebno pitanje)

133
78. Da li se rei vindicatio tužbom može istovremeno tražiti utvrđivanje vlasništva tužioca?
- Može!!!!

79. Actio publiciana?

- Savjesni držalac individualno određene stvari, koji je tu stvar stekao na osnovu pogodnom za sticanje
prava svojine i na zakonit način (pretpostavljeni vlasnik) ima pravo da zahtijeva vraćanje stvari i od
savjesnog držaoca kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu.
- Ovu tužbu podiže stranka koja je savjesno pribavila individualno određenu stvar po pravnom osnovu i na
zakonit način (nije znala niti je mogla znati da nije postala vlasnik – pretpostavljeni vlasnik) i može da
zahtjeva povraćaj te stvari od onoga kod koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem
pravnom osnovu.
- Kada se dva lica smatraju pretpostavljenim vlasnikom jedne stvari tada jači pravni osnov ima lice koje je
stvar steklo teretnim pravnim poslom. – (može biti posebno pitanje)
- Cilj ove tužbe je isti kao i kod rei vindicatio – povraćaj individualno određene stvari u posjed ali je razlika
u pravnom osnovu (kod rei vindicatio tužilac mora da dokaže da ima pravo vlasništva a kod actio publiciana
tužilac dokazuje postojanje posjeda/jače pravo na posjedu i to da je posjed savjestan i zakonit).
- I kod ove tužbe se mora dokazati da se stvar nalazi kod tuženog – teret dokaza je na tužocu.
- U ovom slučaju kod tužioca postoji pravni osnov i zakonit način probavljanja (kupio nakit u zlatari) ali
tužilac kao pretpostavljeni vlasnik ne može postati vlasnik stvari npr. zbog postojanja formalnog
nedostatka on ne može da raspolaže sa stvari (zlatar mu je prodao nakit koji je neko treće lice ostavilo u
zlatari radi popravke – zlatar nije ni bio vlasnik stvari pa tako ne može ni prenijeti pravo vlasništva na
kupca).
- Nije važno kako je tuženi došao do posjeda.
- Sud može odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan iako je tuženi vlasnik stvari jer se samo utvrđuje posjed.

80. Actio negatoria?

- Ako treće lice protivpravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika (kvalifikovani posjednik) na
drugi način, a ne oduzimanjem stvari (npr. neko istrese pijesak na tuđu nekretninu, istresa smeće), vlasnik,
odnosno pretpostavljeni vlasnik ima pravo da tužbom zahtijeva da to uznemiravanje prestane. Kada je
uznemiravanjem prouzrokovana šteta, vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik ima pravo da zahtijeva
istovremeno naknadu štete po opštim pravilima o naknadi štete.

- Ova tužba sadrži tri zahtjeva:- (može biti posebno pitanje)

1) Da se utvrdi da uznemiravanje traje (bitno je utvrditi da uznemiravanje traje),
2) Da uznemiravanje prestane i
3) Da lice ubuduće uzdrži od uznemiravanja.

- Ova tužba se najčeće koristi kada se propuste rokovi zbog smetanja posjeda (pazi – kod smetanja se
odlučuje rješenjem na osnovu ove tužbe se donosi presuda).
- Kod ove tužbe tužilac mora da dokaže da je vlasnik/pretpostavljeni vlasnik (stekao stvar od nevlasnika ali je
savjestan) i da je tuženi učinio uznemiravanje.
- Kod ove tužbe tuženi mora da dokazuje da ima neko pravo u pogledu preduzimanja radnji
uznemiravanja vlasnika (npr. da je on vlasnik ili da ima neko drugo pravo korišćenja).
- U praksi najčešče su ove tužbe za nepokretnosti, npr. štetne imisije.
- I suvlasnici i zajedničari imaju pravo na zaštitu posjeda na cijeloj stvari, svaki suvlasnik može tražiti zaštitu
posjeda od trećih osoba ali i od ostalih suvlasnika ukoliko on drži stvar u posjedu a oni ga uznemiravaju.

81. Kako prestaje pravo vlasništva/svojine?

134
 - Vlasništvo prestaje:
a)kad drugo lice stekne pravo svojine na toj stvari,
b) odricanjem,
c)priraštajem na tuđu stvar,
d) napuštanjem stvari (stvar se smatra napuštenom kada se na nesumnjiv način može utvrditi da je
napuštanje volja vlasnika – izričito ili konkludentinim radnjama)
e)propašču stvari,
f) na način određen zakonom – (npr. eksproprijacija)

- Pravo vlasništvane može zastariti i ne može prestati zbog toga što vlasnik ne koristi svoju stvar!

82. Napuštanje stvari (odricanje od prava svojine)?

- Pravo svojine nad pokretnošću prestaje napuštanjem državine te stvari. Stvar se smatra napuštenom kad
njen vlasnik na nesumnjiv način i slobodno izrazi volju da ne želi više da je ima u svojini.
- Vlasnik nepokretnosti može se odreći svog prava svojine izjavom o odricanju datom u formi propisanoj za
zemljišnoknjižni upis.
- Odricanje prava svojine nad nepokretnošću prestaje brisanjem u javnoj evidenciji, ako zakonom nije
drugačije određeno.
- Odricanje nije punovažno ukoliko je nepokretnost opterećena, osim ako je u pitanju opterećenje
stvarnom službenošću. Brisanjem prava svojine dosadašnjeg vlasnika u javnoj evidenciji nepokretnost
postaje svojina lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi, ako zakonom nije drugačije uređeno.

83. Kada će se smatrati da je nekretnina napuštena a upisana je u zemljišne knjige?

- Ako je tako predviđeno zakonom.

84. Službenost/služnost – šta je i vrste (kako se dijele)?

- Službenost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svog nosioca da se na određeni
način služi tom stvari (poslužna stvar), a njen vlasnik je dužan da to trpi ili nešto propušta (služnost je
stvarno pravo na tuđoj stvari).
- Službenosti mogu biti LIČNE (vezana za osobu) i STVARNE(vezana za nepokretnost).

85. Stvarna službenost ?

- Stvarna službenost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasna nekretnina) da za potrebe te nekretnine
se služiposlužnom nekretninomili da traži od vlasnika poslužne nekretnine da se uzdrži od nekog činjenja
ili vršenja prava na koje on inače ima pravo. Može se ustanoviti na određeno vrijeme, ili neodređeno
vrijeme.
- Jedna službenost ne može biti predmet druge službenosti (jer je to stvarno pravo na tuđuoj stvari).
- Na jednoj nekretnini može da postoji više istih ili različitih službenosti (npr. pravo prolaza pješke i
automobilom).
- Službenosti mogu biti vidljive (npr. prolaz) i nevidljive.
- Stvarna službenost se mora zasnovati da se što manje opterećuje poslužno dobro.
- Ukoliko je za korišćenje jedne stvarne službenosti potrebno koristiti neki određeni uređaj, troškove tog
uređaja snosi vlasnik povlasnog dobra (npr. kod prava služnosti prolaza do nekretnine, do koje se može
doći putem koji presjeca potok, održavanje tog mosta je obaveza vlasnika povlasnog dobra jer je njemu
potrebno da bi došao do svoje nekretnine).
- Ako postoji sumnja u pogledu obima i načina opterećenja poslužnog dobra primjenjuje se ono što je
povoljnije za poslužno dobro.

135
 - Vlasnik poslužnog dobra može zahtjevati premještanje zasnovane službenosti ako smatra da mu je na taj
način previše opterećena nekretnina i da bi bilo racionalnije premjestiti službenost (tužbom – npr. sa
jednog dijela njegove nepokretnosti na drugi).
- Vlasnik poslužnog dobra može tražiti i ukidanjezasnovane službenosti ako je ona postala bespredmetna.
- Može se tražiti kako da se utvrdi postojanje stvarnih službenosti ali da se utvrdi da je prestala potreba
korišćenjem neke stvarne službenosti.

86. Kako i na koji način se mora vršiti stvarna službenost?

- Stvarna službenost se mora vršiti na način kojim se najmanje opterećuje poslužna nekretnina.

87. Kako se dijele stvarne službenosti?

- Stvarne službenosti se prema sadržini dijele na:
a) Pozitivne – ovlašćuju titulara službenosti da za potrebe svog povlasnog dobra obavlja određene radnje
na nekretnini druge osobe tj. vlasnika poslužnog dobra ali samo u situaciji kada ne može da
koristi svoju nekretninu (npr. prelaz preko tuđeg zemljišta) i
b) Negativne – ovlašćuju titulara da od vlasnika poslužnog dobra zahtjeva da se suzdržava od određenih
radnji na koje bi inače kao vlasnik imao pravo.

88. Osnivanje službenosti na nakretninama?

- Pravo službenosti na nepokretnosti osniva se uknjižbom tog prava u javnoj evidencijikao tereta na
poslužnoj nepokretnosti, osim ako zakon omogućava da se službenost osnuje drugačije. Ako nisu ispunjene
sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava
službenosti, predbilježbom će se osnovati to pravo pod uslovom naknadnog opravdanja tog upisa, ako su
ispunjene pretpostavke po kojima pravila zemljišnoknjižnog prava dopuštaju predbilježbu.

89. Povlasno i poslužno dobro?

- Povlasno dobro, tj. nepokretnost u čiju je „korist“ službenost ustanovljena i  čiji je svakodobni vlasnik
titular prava iz službenosti.
- Poslužno dobro, tj. nepokretnost na čiju „štetu“ je službenost ustanovljena i čiji vlasnik ima obavezu da
trpi određeno ponašanje vlasnika povlasnog dobra odnosno da se uzdržava od nekog ponašanja.

90. Može li se tražiti aktivno ponašanje od vlasnika poslužne nekretnine?

- Može (npr. pravo vlasnika nepokretnosti koja je ugrožena usljed rušenja zgrade da zahtjeva od onog lica
koje bi bilo odgovorno za naknadu štete prouzrokovane rušenjem, da preduzme sve potrebne mjere za
zaštitu i izbegavanje štete)

91. Kako se osnivaju stvarne službenosti?

- Stvarna službenost se može osnovati:
b. pravnim poslom (stiče se upisom u javne knjige - zemljišne),
c. odlukom državnog organa ili suda (kod eksproprijacije) i
d. Održajem (kada se vrši sadržaj stvarne službenosti 20 godina u kom periodu se vlasnik poslužnog
dobra nije tome protivio – osim ako je vršeno zloupotrebom prava, silom, prijetnjom).

- Ako se službenost po svojoj prirodi može samo rijetko izvršavati, onaj ko tvrdi da je ona u korist njegove
nepokretnosti kao povlasne osnovana održajem mora dokazati da je u periodu od najmanje 20
godinamakar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve službenosti i da je on ili njegov prethodnik svaki taj
put izvršio njen sadržaj (na isti način i prestaje ako se dokaže da 3 puta uzastopno nije se vršilo pravo
služnosti)– (može biti posebno pitanje ''sticanje održajem'')

136
 - Ako se službenost osniva pravnim poslom, način na koji je nosilac prava službenosti ovlašćen da se služi
poslužnom stvari određuje vlasnik svojom voljom ili sporazumom sa sticaocem. Ako se službenost osniva
na osnovu odluke suda ili drugog nadležnog organa, način na koji je nosilac prava službenosti ovlašćen da
se služi poslužnom stvari određuje se tom odlukom.
- Službenosti se upisuju ujavne evidencije.

92. Može li se stvarna službenost ustanoviti na određeno vrijeme?

- Mogu i na određeno i na neodređeno vrijeme.

93. Koje se službenosti osnivaju na osnovu zakona?

- Stvarna službenost osniva se na osnovu zakona održajem, ako ju je držalac povlasne nepokretnosti
pošteno držao izvršavajući njen sadržaj tokom 20 godina, a vlasnik poslužne nepokretnosti nije se tome
protivio. (napomena – neki zakoni drugih zemalja susjedska prava regulištu kao zakonske službenosti,
međutim kod nas se spominje samo održaj)

94. Nužni prolaz?

- Nužni prolaz preko neke nepokretnosti kao poslužne osnovaće svojom odlukom sud na zahtjev vlasnika
druge nepokretnosti, ako do nje nema nikakve ili nema odgovarajuće putne veze s javnim putem i ako je
korist od otvaranja nužnog prolaza za upravljanje tom nepokretnošću veća od štete na
poslužnojnepokretnosti, a uz obavezu vlasnika nepokretnosti u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati
punu naknadu vlasniku poslužne nepokretnosti.

95. Može li se ukinuti?

- Sud će na zahtjev vlasnika poslužne nepokretnosti odlukom ukinuti nužni prolaz , a i drugu službenost
puta, bez obzira na to na kojem je osnovu zasnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji, ili jednako
odgovarajući prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete, ili pak jednako odgovarajući javni
prolaz.

96. Kako prestaje stvarna službenost?

a) Kada ista osoba postane vlasnik povlasnog i poslužnog dobra,
b) propašću poslužne i/ili povlasne nekretnine,
c) Liberatorna uzukapija – Ako se vlasnik povlasnog dobra ne koristi stvarnom službenošču 3
uzastopne godine a vlasnik poslužnog dobra se protivio vršenju službenosti.– (može biti posebno
pitanje)
d) nevršenjem u periodu od 10 godina i
e) Ako se vlasnik povlasnog dobra nije 3 puta uzastopno u roku od 20 godina koristio stvarnom
službenošću,
f) na osnovu ugovora između vlasnika povlasnog i poslužnog dobra,
g) odricanjem od strane vlasnika povlasnog dobra,
h) sudskom odlukom.

- Vlasnik poslužne nepokretnosti ima pravo zahtijevati da prestane pravo stvarne službenosti kada prestane
potreba za korišćenjem povlasne nepokretnosti, kao i kada prestane razlog zbog kojeg je bila zasnovana.
- Stvarna službenost prati nekretninu, pa u slučaju da dođe do podjele nekretnine ona prati sve djelove,
dakle stvarna službenost ne prestaje diobom (svaki vlasnik podjeljene nekretnine je dužan da trpi
postojanje stvarne služnosti)

97. Lične/osobne služnosti – šta su i vrste?

137
 - Lična službenost je ograničeno stvarno pravo koje daje ovlašćenje određenom licu da se na određeni
način služi tuđom stvari (poslužna stvar), a svaki vlasnik te stvari to mora trpjeti.
- Lične službenosti su:
1)pravo plodouživanja – usus fructus,
2)pravo upotrebe - usus i
3)pravo stanovanja - habitatio.

98. Šta je pravo plodouživanja (i plodovi)?

- Pravo plodouživanja je lična službenost koja plodouživaocu daje ovlašćenje da se služi poslužnom stvariu
skladu sa njenom namjenom, ne mijenjajući njen sadržaj.
- Ovim pravom imalac te službenosti ima pravo na ubiranje plodova tj. iskorišćavanje glavne stvari u cjelosti
uz obavezu da sačuva suštinu stvari. On ne smije izvršiti promjenu namjene glavne stvari (npr. ako se
dobije vinograd na ploduživanje on se ne može pretvoriti u njivu). On drži, koristi i ubire plodove.
- Obim plodouživanja se može ograničiti (da nema potpuno pravo iskorišćavanja već u određenoj količini).
- Pravo plodouživanja podrazumjeva da plodouživatelju pripada čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari
(ekonomsko iskorišćavanje).
- Ne može se prenositi ali se može pravnim poslom prenijeti vršenje tog prava na neko treće lice.– (može
biti posebno pitanje)
- Upisuje se u zemljišnu knjigu – način sticanja kod nepokretnosti a ukoliko je u pitanju plodouživanje na
pokretnim stvarima potrebno je izvršiti predaju stvari.– (može biti posebno pitanje)
- Ukoliko postoji potreba da se zbog vanrednih okolnosti izvrše neke popravke ili obnavljanja, o tome je
ploduživalac dužan da bez odlaganja obavjesti vlasnika te stvari osim ukoliko to nije dužan sam da učini o
svom trošku.
- Ako stvar bude uništen usljed više silerizik propasti stvari snosi vlasnik.

99. Šta je pravo upotrebe i kako se razlikuje od prava plodouživanja?

- Pravo upotrebe je lična službenost koja ovlašćuje određeno lice da se u granicama svojih ličnih potreba i
potreba članova svog porodičnog domaćinstva služi nečijom stvari (poslužna stvar) prema njenoj
namjeni, čuvajući njen sadržaj.
- Pravo upotrebe može postojati na poslužnoj nepotrošnoj pokretnoj ili nepokretnoj stvari, ili na više
pokretnih stvari. Na potrošnim stvarima nije moguća ni neprava upotreba.
- Razlika u odnosu na ploduživanje jeste u tome što ploduživalac ima potpuno pravo ekonomskog
iskorišćavanja stvari dok se pravo upotrebe ograničava samo na količinu koja je potrebna za lične potrebe i
potrebe domaćinstva određenog lica (manji obim).
- Razlika u odnosu na ploduživanje je i u tome što se kod prava upotrebe ne može prenijeti ni pravo
vršenja ovog prava na treće lice.
- Pravo upotrebe je u suštini djelimično pravo iskorišćavanja tuđe stvari.
- Imalac prava upotrebe ne snosi troškove održavanja kao ni druge terete (npr. porez).

100. Pravo stanovanja - habitatio?

- Pravo stanovanja je lična službenost koja svog nosioca ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom
ili njenim dijelom namijenjenim za stanovanje (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, čuvajući
sadržaj/suštinu poslužne stvari.
- Pravo stanovanja prosuđuje se po pravilima o pravu upotrebe, ako nije drugačije određeno (za sebe i
članove svoje porodice).
- Ne smije se vlasniku onemogućiti ili otežati nadgledanje cijele njegove nekretnine (tj. vršenje kontrole).
- Pravo stanovanja nije prenosivo na treća lica kao što nije prenosivo ni samo vršenje tog prava.
- Prestaje propašću poslužne stvari, nevršenjem tog prava i sl.
- Promjenom vlasnika prestaje i pravo stanovanja.

138
 - Pravo stanovanja se može zasnovati samo pismeno! (ranije je bilo moguće zasnovati usmeno).

101. Upisuje li se pravo stanovanja u zemljišne knjige?

- Da.

102. Može li pravno lice biti nosilac ličnih službenosti?

- Može.

103. Kako se štite prava služnosti?

- Stvarne službenosti se štiti KONFESORNOM tužbom.
- Ovlašćenik prava službenosti ima pravo da zahtijeva:
 od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo službenosti kao teret na poslužnoj stvari,
 da trpi izvršavanje ovlašćenikovog prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog
ovlašćenikovog prava dužan propuštati,
 ovlašćenik ima pravo zahtijevati i od svakog drugog lica koja svojim radnjama poriču njegovo pravo
službenosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju tog prava.
- Pavo zaštite prestaje istekom roka od 10 godina (u FbiH 20 godina) od kad je ovlašćenik prestao vršiti to
pravo.

104. Prestanak ličnih službenosti?

- Lične službenosti osnivaju se na određeno vrijeme i prestaju istekom vremena za koje su osnovane, a
najkasnije smrću ovlašćenog lica, ako zakonom nije drugačije određeno.
- Pravo lične službenosti prestaje smrću ovlašćenika ili prestankom pravnog lica koje je bilo ovlašćenik toga
prava, ako nije drugačije određeno.
- Ako je pravo lične službenosti izričito osnovano i za ovlašćenikove nasljednike, nasljeđivanjem će ono preći
na one koji nasljeđuju zbog smrti prvog ovlašćenika; smrću nasljednika koji je naslijedio pravo lične
službenosti ona se gasi, ako nije drugačije određeno.
- Ako je lična službenost zasnovana u korist jedne porodice, prestaje kad ta porodica izumre. U slučaju
sumnje, smatra se da je osnovana za nasljednika, a ko tvrdi da je osnovana za porodicu, treba to i da
dokaže.

105. Zemljišni dug? (samo za FbiH – nije regulisano u RS)

- Zemljišni dug je ograničeno stvarno pravo kojim se opterećuje nekretnina na način, da se onome u čiju
korist je nekretnina opterećena isplati određeni novčani iznos iz vrijednosti nekretnine, a svagdašnji
vlasnik nekretnine je to dužan trpjeti.
- Zemljišni dug se može osnovati u korist vlasnika opterećene nekretnine (vlasnički zemljišni dug) ili u korist
treće osobe (nevlasnički zemljišni dug).
- I hipoteka je isto što i zemljišni dug, razlika je samo u akcesornosti. Hipoteka je akcesorni dug – vezana za
glavni dug (nema hipoteke ako nema glavnog duga), zemljišni dug nije akcesoran jer on postoji nezavisno
od toga da li postoji glavni dug ili ne i da li je on dospio. – (može biti posebno pitanje)
- Propašću stvari prestaje i zemljišni dug.
- Zemljišni dug se osniva na osnovu izjave volje koju je vlasnik nekretnine koja se opterećuje dao u formi
notarski obrađene isprave, a nastaje upisom u zemljišnu knjigu. U zemljišnu knjigu se upisuje visina,
dospjelost i kamata zemljišnog duga.
- Zemljišni dug se može osnovati bez izdavanja pisma zemljišnog duga (knjižni zemljišni dug) – tretira se kao
vjerodostojni papir ili uz izdavanje pisma zemljišnog duga (zemljišni dug uz pismo).

106. Pravo građenja?

139
 - Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje daje ovlašćenje svom nosiocu da
na površini zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a vlasnik zemljišta dužan je to da trpi.
- Zgrada koja je izgrađena ili koja bude izgrađena na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja
pripadnost je tog prava, kao da je ono zemljište.
- Lice koje je nosilac prava građenja je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog njegovog prava, a u pogledu
zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlašćenja i dužnosti plodouživoca. Svaka odredba
ugovora i drugog akta suprotna ovoj odredbi je ništavna.
- Nosilac prava građenja dužan je da vlasniku zemljišta plaća mjesečnu naknadu za zemljište u iznosu
prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako zakonom nije drugačije određeno.
- Pravo građenja osniva se na osnovu pravnog posla ili odluke suda.
- Stiče se dvostrukim upisom u javnu evidenciju, i to njegovim upisom kao tereta na zemljištu koje
opterećuje, i njegovim upisom kao posebnog zemljišnoknjižnog tijela u za to novoosnovanom
zemljišnoknjižnom ulošku.
- Upis prava građenja u javnu evidenciju moguć je samo na osnovu izjave volje vlasnika da time optereti
svoje zemljište.
- Pravo građenja može odlukom osnovati sud u postupku diobe i ostavinskom postupku i u drugim
slučajevima određenim zakonom.
- Pravo građenja prestaje: propašću opterećenog zemljišta, sporazumom, ovlašćenikovim odricanjem,
istekom ugovorenog roka i ispunjavanjem ugovorenog raskidnoga uslova, rasterećenjem, te ukidanjem.
- Ako se na pravu građenja ne izgradi zgrada u roku od 10 godina od osnivanja toga prava, vlasnik
opterećene nepokretnosti može zahtijevati da se ono ukine.

107. Pravo zaloge (založno pravo)?

-  Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari ili pravu (zaloga) koje daje ovlašćenje
svom nosiocu (založnom povjeriocu) da određeno potraživanje, ukoliko mu ne bude ispunjeno nakon
dospijeća, namiri iz vrijednosti te stvari, a vlasnik stvari (založni dužnik) dužan je to da trpi.
- Založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna stvar (ručna zaloga) ili
nepokretna stvar(hipoteka) koja se može unovčiti, kao i idealni dio takve stvari.– (može biti posebno
pitanje ''podjela založnog prava)

108. Na kojim imovinskim pravima se može zasnovati zaloga?

- Na potraživanju, autorskom pravu, pravu patenta i sl.

109. Mora li založni dužnik biti vlasnik založene stvari?

- Ne mora, može se založiti i tuđa stvar.

110. Osnivanje založnog prava?

- Založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na osnovu pravnog posla, sudske odluke
ili zakona.

111. Prava založnog povjerioca?

- Založni povjerilac ovlašćen je da ostvaruje svoje pravo na namirenje potraživanja iz vrijednosti zaloga,
ukoliko se zalogom osigurano potraživanje ne ispuni po dospijeću.
- Ukoliko se potraživanje, osigurano založnim pravom, prenese po bilo kojem pravnom osnovu na drugo
lice, s tim se ujedno prenosi i to založno pravo, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
- Založni povjerilac je ovlašćen svakom da postavlja sve zahtjeve potrebne radi zaštite svog prava na
zalogu.

140
 - Založni povjerilac ima na osnovu svog dobrovoljnog založnog prava na pokretnoj stvari pravo da drži tu
stvar.
- Založni povjerilac čije je potraživanje osigurano sudskim, zakonskim ili registarskim založnim pravom na
pokretnoj stvari nema pravo na državinu stvari.
- Plodovi i druge koristi od založene stvari pripadaju založnom dužniku.
- Založni povjerilac koji neposredno drži založenu stvar ovlašćen je da plodove i druge koristi od te stvari
ubere za sebe.Plodovi koje je za sebe ubrao založni povjerilac postaju njegova svojina, a njihova se
vrijednost prebija s njegovim potraživanjem.

112. Prestanak založnog prava?

- Založno pravo prestaje prestankom osiguranog potraživanja i sporednih potraživanja kamata i troškova,
ako nije drugačije zakonom određeno.
- Založno pravo prestaje ukoliko je zalog propao, a nije nadomješten s drugom stvari ili pravom pri čemu
osigurano potraživanje ostaje.
- Trajnim gubitkom državinezaložene pokretne stvari prestaje zaloga, privremenim gubitkom državine
založene pokretne stvari ne prestaje založno pravo ukoliko se založni povjerilac nije odrekao svog založnog
prava i bezuslovno vratio državinu zaloga dužniku.
- Založno pravo prestaje valjanim odricanjem založnog povjerioca.
- Ako je založno pravo ograničeno rokom ili raskidnim uslovom prestalo zbog isteka roka ili ispunjavanja
uslova, založno pravo upisano u javnoj evidenciji prestaće brisanjem tog prava.
- Založno pravo prestaje ukoliko pravno lice izgubi svojstvo založnog povjerioca, a nema pravnog slijednika.
- Konsolidacijom - kada je isto lice postalo nosilac prava svojine i nosilac založnog prava na istoj stvari
prestaje založno pravo.
- Kada dođe do sjedinjenja potraživanja i duga u jednom licu, prestaje založno pravo.

113. Šta je hipoteka?

- Hipoteka je založno pravo na nepokretnostima. Hipoteka se osniva radi obezbjeđenja određenog
potraživanja u korist povjerioca (hipotekarnog) koji je ovlašćen da na zakonom određen način traži
namirenje svog potraživanja iz te nekretnine koja je opterećena hipotekomprije svih drugih povjerilaca
koji nemaju hipoteku kao i prije onih koji su hipoteku stekli posle njega. – Bogdankina definicija!
- Hipoteka se odnosi na cijelu nekretninu i odnosi se na njene plodove dok se ne odvoje.
- Kada na jednoj nepokretnosti postoji više hipoteka onda redoslijed hipotekarnih namirenja određuje se
prema momentu nastanka svake od njih.

114. Odnosi li se hipoteka na plodove?

- Ne odnosi.

115. Prava hipotekarnog povjerioca?

- Povjerilac potraživanja osiguranog založnim pravom na nepokretnosti (hipotekarni povjerilac) nema
pravo na državinu založene nepokretnosti, niti ima pravo da ubire i prisvaja njene plodove i druge koristi
od nje, ili bilo kako upotrebljava tu nepokretnost. – svaka suprotna odredba bi bila ništava.
- Ako hipotekarni dužnik čini nešto što bi ugrozilo vrijednost nepokretnosti opterećene hipotekom,
hipotekarni povjerilac ima pravo da zahtijeva da hipotekarni dužnik propusti to da čini. U slučaju da
hipotekarni dužnik ne odustaje od takvog činjenja, hipotekarni povjerilac može i prije dospijeća zahtijevati
prinudnu naplatu hipotekom osigurana potraživanja.

116. Kakva hipoteka može biti?

- Hipoteka može biti:

141
 a)Zajednička – obezbjeđenje jednog potraživanjahipotekom na više nekretnina (kada jedna nekretnina
nije dovoljna po svojoj vrijednosti ili radi boljeg osiguranja).– (može biti posebno pitanje)
b)Nadhipoteka – hipoteka na hipoteci. Nadhipotekarni povjerilac ne može namiriti svoje potraživanje dok
ne dobije saglasnost od hipotekarnog povjerioca. – (može biti posebno pitanje)

117. Kako se zasniva hipoteka(na osnovu čega se ustanovljava hipoteka)?

- Hipoteka se zasniva pravnim poslom, testamentom, zakonom ili sudskom odlukom.

118. Gdje se upisuje hipoteka?

- U zemljišnu knjigu – teretni C list.

119. Prenos i prestanak hipoteke?

- Hipoteka se može prenijeti na drugo lice ali samo zajedno sa potraživanjem.
- Ako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi prestaće tek brisanjem, ako zakonom ništa drugo nije
predviđeno.
- Hipoteka prestaje smrću – ako umre hipotekarni povjerilac, plaćanjem potraživanja, u slučaju da
hipotekarni povjerilac postane vlasnik nepokretnosti na kojoj je ustanovljena hipoteka, u slučaju
propastinekretnine i ukoliko se hipotekarni povjerilac odrekne hipoteke.
- Ne može se ugovorom o hipoteci steći pravo vlasništvana hipotekarnoj nekretnini i takva odredba
ugovora bi bila ništava.
- Amortizacijom - založno pravo na nepokretnostima prestaje ukidanjem na osnovu odluke
zemljišnoknjižnog suda i brisanjem iz javne evidencije.

120. Amortizacija?
- Vlasnik hipotekom opterećene nepokretnosti i svaki zajednički vlasnik ili suvlasnik mogu zahtijevati da
zemljišnoknjižni sud pokrene postupak radi amortizacije i brisanja hipotekarnog potraživanja:
a) ako je proteklo najmanje 30 godina od uknjiženja hipotekarnog potraživanja, a u slučaju kad ima daljih
upisa koji se odnose na nju - od posljednjeg od tih upisa,
b) ako nije moguće pronaći one koji su prema upisima ovlašćeni, ni njihove pravne slijednike,
v) ako kroz ovo vrijeme nisu zahtijevani niti primljeni glavnica ni kamate, niti se pravo na koji drugi način
ostvarivalo.

121. Posjed/državina – šta je i kakav može biti?

- Državina je faktička vlast na stvari.
- Državina može biti–( može biti posebno pitanje ''kakav imamo posjed/državinu''):
a) neposredna – lice koje svoju faktičku vlast vrši lično ili putem pomoćnika u držanju neposredni je
držalac.
b) posredna – posrednu državinu stvari ima lice koje faktičku vlast na stvari vrši preko drugog lica,
koje po nekom pravnom osnovu ima stvar u neposrednoj državini (plodouživanje, zakup).– (može
biti posebno pitanje ''šta je podredni posjed'')
c) zakonita – ako se zasniva na punovažnoj pravnoj osnovi (na osnovu pravnog posla) – čak i u slučaju
kada se kupoprodajnim ugovorom steke stvar od lopova ako je kupac savjestan.– (može biti
posebno pitanje ''kada je posjed/državina zakonita)
d) savjesna – uvijek se pretpostavlja, ako neko tvrdi da državina nije savjesna mora to i da dokaže.–
(može biti posebno pitanje)
e) mirna/istinita – ako nije pribavljen silom, zloupotrebom povjerenja, na prevaran način. – (može biti
posebno pitanje)

142
 f) idealna - kadanasljednik postaje držalac/posjednik u trenutku otvaranja nasljeđa tj.časom smrti
ostavioca bez obzira gdje se nalazi(u ovom slučaju on nije u faktičkom posjedu – dovoljno je samo
da nastupi smrt)

- Državinu ima svako lice koje drži neku stvar i vrši nad njom fktičku vlast.
- Jedini posjed/državina prava koji je moguć je posjed prava stvarne službenosti (pravo kao pravo se ne
može posjedovati/držati).

122. Razlika u odnosu na vlasništvo?

- Vlasništvo je pravna vlast na stvari.

123. Može li posjed koji je pribavljen vi (silom), clam (potajno) i precario (zloupotrebom povjerenja) postati
miran?
- Može, kada osobi od koje je tako pribavljen prestane pravo na zaštitu posjeda.

124. Kada savjestan posjednik postaje nesavjestan?

- Saznanjem držaoca/posjednika da mu ne pripada pravo na državinu/posjed. Savjesnost se uvijek
pretpostavlja a onaj ko tvrdi suprotno mora to i dokazati.

125. Zašto je bitna podjela na zakonit i savjestan posjed i na nezakonit i nesavjestan posjed?
- Zbog računanja rokova kod sticanja prava svojine održajem/dospjelošću.

126. Suposjed/sudržavina?
- Više lica mogu imati državinu iste stvari ili prava stvarne službenosti/služnosti (sudržavina).
- Nije potrebno postojanje iste vrste sudržavine da bi postojala sudržavina – ne mora biti ista vrsta (npr.
istovremeno mogu državinu imati i vlasnik i zakupac)

127. Ko je/šta je detentor?

- Od posjeda/državine treba razlikovati detenciju (držanje stvari). Detentor je lice koje na osnovu radnog
odnosa vrši vlast na stvari tj. drži neku stvar prema uputama drugoga.
- On nije posjednik već samo držalac stvari i nema pravo na posjednovnu zaštitu.

128. Prestanak – gubitak posjeda?

- Državina će se izgubiti kada držalac prestane da vrši faktičku vlast na određenoj stvari ali se neće izgubiti,
ako držalac nezavisno od svoje volje, bude privremeno spriječen da je vrši (bolest, rat, nepogoda).
- Takođe, posjed stvari prestaje i propašću stvari, gubitkom stvari a nema izgleda da će se naći, kada
posjednik svojom voljom napusti stvar, ako je posjed na stvari stekla osoba kojoj posjednik nije predao
stvar u neposredni posjed a koja nije njegov pomoćnik u posjedu i kada je posjed oduzet.

129. Zaštita posjeda(kako se štiti posjed/državna)?

- Svaki posjednik ima pravo na zaštitu posjeda (osim detentora).
- Pravo na zaštitu državine ostvaruje se u sudskom postupku – tužbom za smetanje posjeda/državine ili
putem samopomoći.

130. Samopomoć – kada može i uslov?

- Držalac/posjednik ima pravo na samopomoć protiv onoga ko ga samovlasno ometa u državini/posjedu,
pod uslovom da je opasnost neposredna, da je samopomoć nužna jer bi sudska zaštita stigla prekasno i da
je način njenog vršenja primjeren konkretnoj opasnosti (dopuštena samopomoć).

143
 - Dopuštena samopomoć smije se vršiti u rokovima u kojima se prema ovom zakonu može podići tužba za
zaštitu državine/posjeda (30 dana).
- Dozvoljena je i protiv vlasnika stvari!

131. Smetanje posjeda/državine - tužba?

- Držalac/posjednik ima pravo da zahtijeva sudsku zaštitu zbog smetanja državine/posjeda u roku od 30
dana od saznanja za smetanje i učinioca - subjektivni rok, a najkasnije od 1 godine dana od dana nastalog
smetanja – objektivni rok (parnica zbog smetanja državine/državine). –(može biti posebno pitanje ''šta je
subjektivni a šta objektivni rok)
- Tužba za smetanje posjeda se podnosi protiv onog lica koje je uznemirilo posjednika u njegovom
poslednjem posjedu/državini (više nema mirnog posjeda) bez obzira na pravo na posjedu i pravni osnov
sticanja.
- Utvrđuje se bukvalno ko je imao poslednji posjed.
- Smetanje posjeda može biti i verbalno - mora biti ozbiljno/opasno (nema u zakonu navedeno).
- Napomena: kod rješenja koja se donosi po ovoj tužbi bitno je u izreci rješenja naglasiti da se utvrđuje da
je određenog dana tuženi zasmetao u poslednjem posjedu tužioca, kao i kod službenosti da se navede
vrsta (npr.prolaza pjeske ili vozilom). Mora se napisati način smetanja posjeda (npr. zasmetao u
korišćenju puta na način što je postavio bodljikavu žicu) i da je tuženi dužan uspostaviti prijašnje stanje i
način na koji će to uraditi (na način da će ukloniti bodljikavu žicu) i da se zabranjuje buduće isto ili slično
smetanje. Način uspostavljanja prijašnjeg stanja mora biti sadržan u izreci rješenja jer je ono izvršni
naslov.

132. Šta se traži posjedovnom tužbom?

- Posjedovnom tužbom posjednik traži od suda da se utvrdi čin smetanja, naredi uspostavljanje prijašnjeg
stanja posjeda kakvo je bilo u trenutku smetanja i da zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

133. Šta se dokazuje a šta ne dokazuje kod posjednovnih tužbi?

- Dokazuje se poslednji posjed/državina tužioca i da ga je tuženi ometao u posjedu/državini.
- Ne dokazuje se pravo na posjed/državinu, pravna osnova posjeda/državine i savjesnost
posjednika/držaoca.

134. Šta mora da sadrži posjedovna tužba?

- Čin smetanja, vrijeme smetanja i osobu koja je učinila smetanje.

135. Sticanje prava vlasništva za strance?

- Strana lica mogu steći pravo vlasništva pod uslovom reciprociteta na isti način kao i naši državljani.
- Pretpostavka je da reciprocitet postoji.
- Specifičnost: Zakonom FbiH je propisano da Ministarstvo pravde izdaje listu zemalja sa kojim nemamo
reciprocitet.

136. Zemljišne knjige?

- Zemljišna knjiga je javna knjiga i javni registar stvarnih prava na nekretninama i drugih prava, u koju se
upisuju i evidentiraju svi pravni odnosi u vezi sa nekretninom.

137. Koja prava se upisuju u zemljišne knjige?

- Stvarna prava na nekretninama i druga prava, koja su zakonom predviđena za upis, kao i ostale zakonom
predviđene činjenice od značaja za pravni promet.

138. Vrste upisa u zemjišne knjige?

144
 1)Uknjižba(intabulacija) je konačan upis prava na nekretninama, kojim se bezuvjetno stiču, prenose,
ograničavaju ili prestaju prava na nekretninama. Predmet uknjižbe mogu biti stvarna prava, stvarni
tereti i obligaciona prava. – (može biti posebno pitanje)
2) Predbilježba (prenotacija)je uvjetni, privremeni upis prava na nekretninama kojim se stjecanje,
prijenos, ograničenje ili prestanak prava postiže naknadnim opravdanjem.– (može biti posebno
pitanje). U RS se vrši na rok od 90 dana ili na rok prema ispravi.
3)Zabilježba (abnotacija)je upis određenih okolnosti i činjenicakoje su od utjecaja na raspolaganje
nekretninama. Zabilježba se može odnositi na lične odnose kao što su maloljetnost, stavljanje pod
starateljstvo, produženje roditeljskog prava ali i na druge činjenice kao što su otvaranje stečaja,
postojanje spora, postupak eksproprijacije, prvenstveni red, prinudna uprava i dr.

139. Na koji način se stiče pravo vlasništva - upisom u zemljišne knjige?

- Pravo svojine na nepokretnostima na osnovu pravnog posla stiče se uknjižbom u javnu evidenciju
(upisom u zemljišne knjige). Pravni posao je pravni osnov a upis u javnu knjigu je modus tj. način sticanja
vlasništva nekretnine.

140. Cilj predbilježbe?

- Predbilježba se opravdava otklanjanjem smetnji za upis stvarnih prava koje su postojale u trenutku upisa
predbilježbe, odnosno naknadnim dostavljanjem dokaza o ispunjenju uslova ili roka za upis stvarnih prava.

141. Pretpostavke za upis u zemljišne knjige?

- Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis.
- Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji. To mogu biti:
1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;
2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;
3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;
4) neki drugi dokumenat kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;
5) prijavni list sa kopijom katastarskog plana;
6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom;
7) dokaz o plaćanju takse.

142. Koje su isprave uz zahtjev?

- Ugovor, pravosnažna presuda, rješenje o nasljeđivanju itd.

143. Od čega se sastoji zemljišna knjiga?

- Zemljišna knjiga se sastoji od:
a)Glavne knjige – koja se sastoji od zemljišnoknjižnih uložaka.
b) Zbirke isprava i
c)Registra.

144. Zemljišnoknjižni uložak?

- Upisi se vrše u zemljišnoknjižni uložak.
- U zemljišnoknjižni uložak se upisuje jedno zemljišnoknjižno tijelo.
- Zemljišnoknjižno tijelo se sastoji od jedne ili više katastarskih parcela, koje se nalaze u istoj katastarskoj
opštini i na kojima postoje isti pravni odnosi.

145. Načela zemljišnih knjiga?

1) Načelo upisa,
2) Načelo javnosti,

145
 3) Načelo pouzdanja,
4) Načelo legaliteta,
5) Načelo formalnosti,
6) Načelo obaveznosti i
7) Načelo određenosti.

ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA

(RS)

1. Šta je obligaciono pravo i šta se njim reguliše?

- Obligaciono pravo je dio građanskog prava kojim se regulišu obligacioni odnosi između određenih lica.
- Za obligaciono pravo je posebno karakteristično da se smatra dopuštenim sve što nije zabranjeno, čime se
podržava sloboda ugovaranja i regulisanja međusobnih odnosa u skladu sa imperativnim propisima.

146
2. Šta je pravni odnos?
- Pravni odnos je društveni odnos koji je regulisan pravnom normom.

3. Pravni odnos u obligaciji – šta je?

- Obligacija je pravni odnos između dvije strane na osnovu koga je jedna strana – povjerilac ovlašćena da
zahtjeva od druge strane – dužnika određeno davanje, činjenje ili uzdržavanje od nečega što bi inače imala
pravo da čini, a druga strana je dužna da to ispuni.

4. Izvori obligacionog prava (izvori obligacija)?

- Prije svega izvor obligacionih odnosa je zakon, ugovori, prouzrokovanje štete, sticanje bez
osnova/neosnovano bogaćenje, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave volje, običaji (nepisano pravilo
nastalo dugotrajnim ponavljanjem), sudska praksa (kao posredan izvor),pravna nauka i druge zakonom
utvrđene činjenice.

5. Odnos obligacionog i stvarnog prava?

- Stvarno pravo je apsolutno – djeluje prema svima erga omnes, za razliku od obligacionog prava koje djeluje
inter partes – između ugovornih strana.
- Zasnivanjem stvarnopravnog odnosa nastaje pravo na nekoj stvari, dok zasnivanjem obligacionopravnog
odnosa nastaje samo osnova/zahtjev za sticanjem stvarnog prava, tj. za pribavljanjem stvari.
- Kod stvarnog prava poznata je samo jedna strana tog odnosa (titular nekog stvarnog prava) a druga strana
se javlja tek i ukoliko povrijedi to pravo, dok kod obligacionopravnog odnosa subjekti su unaprijed određeni i
poznati.

6. Šta je obligacija?
- Obligacija je odnos između dvije određene strane, na osnovu koga je jedna strana (povjerilac, vjerovnik,
kreditor) ovlaštena da zahtijeva od druge strane (dužnika, debitora) određeno davanje, činjenje ili
uzdržavanje od nečega što bi inače imalo pravo činiti, a druga strana je obavezna to ispuniti.

7. Vrste obligacija?
- S obzirom na obavezu dužnika obligacije mogu biti POZITIVNE (aktivne – činjenje ili davanje) ili NEGATIVNE
(pasivne – propuštanje/trpljenje).
- S obzirom na izvor nastanka obaveze mogu biti UGOVORNE i VANUGOVORNE (prouzrokavanje štete, sticanje
bez osnova, poslovodstvo bez naloga, jednostrane izjave volja).
- Prema broju lica obligacije se dijele na SOLIDARNE (više subjekata na aktivnoj ili pasivnoj strani), LIČNE (kada
obavezu može ispuniti samo određena osoba – npr. umjetnik da izradi sliku) i NELIČNE (ne zavise od toga ko
ih može ispuniti).
- Po dužni trajanja obligacije mogu biti TRENUTNE ili prolazne(radnja dužnika je jednokretni postupak, npr.
isplata cijene, predaja stvari) i TRAJNE (izvršenje traje duže vremena a ponekad nisu uopšte vremenski
ograničene, npr. zakup poslovnih prostorija), u zavisnosti da li se ispunjenje obligacije sastoji od jedno čina ili
više.
- S obzirom na određenost radnje obligacije mogu biti INDIVIDUALNE ili specijalne (obaveza dužnika tačno
određena, predmet obaveze i predmet ispunjenja su isti, npr. predaja tačno određene umjetičke slike) i
GENERIČNE (obaveza dužnika je određena prema rodu ili vrsti , radi se o zamjenjivim stvarima gdje je
predmet obaveze je širi od predmeta ispunjenja, posebno je značajno pitanje kvaliteta stvari koja je predmet
ispunjenja). Kod generičnih obaveza, ako kvalitet nije određen po ZOO dužnik je dužan predati stvar srednje
kakvoće. Ako nije posebno ugovoreno ili predviđeno zakonom prav izbora pripada dužniku. Podjela obligacija
na individualne i generične je od značaja zbog propasti stvari jer obaveza po pravilu pestaje kada njeno

147
 ispunjenje postane nemoguće ali ovo pravilo neće važiti ako su u pitanju generične stvari jer se smatra da se
može predati neka druga stvar.
- S obzirom na množinu dužnika razlikujemo ALTERNATIVNE (obaveza dužnika prestaje kada on ispuni jednu
od više alternativno predviđenih radnji koja je predmet obaveze) i FAKULTATIVNE (kada postoji mogućnost
da umjesto dugovane radnje dužnik može da ispuni neku drugu radnju). Kod alternativnih je bitno kome
pripada pravo izbora a što se najčešće reguliše ugovorom, ukoliko nije regulisano pravo izbora pripada
dužniku. Ako dužnik u određenom roku ne izvrši izbor onda pravo izbora pripada povjeriocu. Kod
fakultativnih pravo izbora takođe prvenstveno pripada dužniku, da umjesto dugovane stvari preda povjeriocu
neku drugu, dok povjerilac može zahtjevati predaju samo onog predmeta koji je ujedno i predmet obaveze,
ne može tražiti neki drugi. Ako dugovani predmet propadne zbog razloga za koji dužnik ne odgovara
obligacija se gasi. Ako je fakultativno ovlašćenje na strani povjerioca, to znači da dužnik duguje povjeriocu
jedan predmet ali povjerilac umjesto tog predmeta može da zahtjeva neki drugi. Ako povjerilac ne saopšti
dužniku da hoće drugi predmet, obaveza dužnika se odnosi samo na glavni predmet. Ako glavni predmet
postane nemoguć prije nego povjerilac sopšti dužniku da žali drugi, a do toga je došlo bez dužnikove krivice,
dužnik se oslobađa obaveze.– (može biti posebno pitanje ''alternativne obaveze'')
- Obligacije mogu biti i KUMULATIVNE (kada dužnik duguje dva ili više predmeta i sve te predmete mora
predati povjeriocu). Ukoliko dužnik preda samo jedan predmet povjeriocu ili samo neke, smatra se da nije
uredno ispunio svoju obavezu.

8. Naturalne/prirodne obligacije (obligacija koja ne uživa pravnu zaštitu)?

- Opšte pravilo je da za povredu obligacije postoji neposredna sankcija (ostvaruje se kondemnatornom
tužbom) i to su civilne obligacije, s druge strane naturalne obligacije nisu podobne za prinudno ostvarenje,
međutim ako dužnik dobrovoljno ispuni činidibu onnije ovlašćen da zahtjeva povraćaj datog (npr. plati dug
koji je zastario). – (može biti posebno pitanje ''šta ako dužnik izvrši isplatu bez znanja da je u pitanju
naturalna obligacija'' – ne vraća se dato i ''najčešći slučaj naturalnih obligacija u praksi'' – plaćanje duga koji
je zastrio).

9. Kako mogu nastati solidarne obligacije/obaveze i koje vrste postoje?

- Nastaju zakonom, sudskom odlukom, ugovorom, testamentom.
- Razlikujemo aktivnu solidarnost kada na strani povjerilaca imamo više osoba i pasivnu kada na strani
dužnika imamo više osoba.– (može biti posebno pitanje ''aktivna i pasivna solidanost'')
- Aktivna solidarnost se ne može nikada pretpostavljati dok pasivna može (kod privrednih subjekata).
- Kod pasivne solidarne obligacije povjerilac ima pravo tražiti ispunjenje obaveze od svih dužnika ili od jednog
od njih, te ispunjenjem jednog od njih prestaje obaveza. Dužnik koji je ispunio obavezu stiče pravo regresa u
osnosu na druge dužnike.
- Kod aktivne solidarne obligacije svaki povjerilac je legitimisan tražiti ispunjenje obaveze od dužnika, te ako
obaveza bude ispunjena prema jednom ona je ispunjena u cjelosti, a ostali povjerioci mogu tražiti od
povjerioca koji je primio ispunjenje dio koji im pripada.

10. Šta ukoliko jedan istakne prigovor zastarjelosti , a ostali ne?

- Ako zastarjevanje ne teče ili je prekinuto prema jednom dužniku, ono teče za ostale solidarne dužnike i može
se navršiti, ali dužnik prema kome obaveza nije zastarjela i koji je morao da je ispuni ima pravo zahtjevati od
ostalih dužnika prema kojima je obaveza zastarjela da mu naknade svaki svoj dio obaveze. Odricanje od
navršene zastarjelosti nema dejstva prema ostalim dužnicima.
- Ako jedan povjerilac prekine zastarjevanje, ili ako prema njemu ne teče zastarjevanje, to ne koristi ostalim
povjeriocima i prema njima zastarjevanje teče i dalje. Odricanje od zastarjelosti izvršeno prema jednom
povjeriocu koristi i ostalim poveriocima.

148
11. Specifičnost novčanih obligacija?
- Ispunjenje obaveze kod novčanih obligacija ne može nikada biti nemoguće. U slučaju kašnjenja dužnik pored
glavnice duguje i kamatu. Ako mjesto ispunjena nije određeno pravnim poslom ili zakonom one se uvijek
ispunjavaju u mjestu prebivališta/boravišta povjerioca (nenovčane se ispunjavaju u mjestu prebivališta
dužnika).

12. Načelo monetarnog nominalizma?

- Kod novčanih obligacija dužnik je obavezan platiti određeni iznos/svotu novca tj. broj novčanih jedinica na
koji obligacija glasi.

13. Ugovor?
- Ugovor je dvostrani pravni posao kojim se ugovorne strane međusobno obavezuju na određene obligacije.
Svaki ugovor ima najmanje dvije ugovorne strane.
- Ugovor je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora. – (može biti posebno
pitanje ''kada je ugovor sklopljen'' ili ''kada se smatra da je ugovor zaključen'')

14. Sloboda ugovaranja (osnovno načelo obligacionog prava)?

- Stranke u obligacionom odnosu su slobodne da ugovaraju između sebe određene odnose. Ova sloboda
podrazumjeva pravo ugovorača da zaključuju ili ne zaključuju ugovors kim oni žele i da određuju sadržaj tog
ugovora i formu, osim ako je forma strogo propisana zakonom.
- Odnosno, sloboda ugovaranja sadrži više prava, prvenstveno da se ugovor zaključi ili ne zaključi, pravo izbora
ugovornog partnera, slobodno određenje sadržaja ugovora i forme.

15. Mane volje?

- Mane volje su prijetnja, bitne zablude, prevara, nesporazum i fiktivni ugovor.

16. Prijetnja?
- Ako je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane
tako da je ova zbog toga zaključila ugovor, druga strana može tražiti da se ugovor poništi.
- Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo
značajno dobro ugovorne strane ili trećeg lica.

17. Zabluda i kad je bitna zabluda?

- Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa kojim se zaključuje ugovor ako se
zaključuje s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka
smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače zaključila ugovor takve sadržine.
- Strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zaključenju ugovora
nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtjeva. – (može biti posebno pitanje ''kada se lice koje je u
zabludi ne može pozvati na zabludu'')
- U slučaju poništaja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da traži naknadu pretrpljene
štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu. – (može biti posebno pitanje
''kakva prava ima druga strana'')
- Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna da izvrši ugovor kao da
zablude nije bilo. – (može biti posebno pitanje ''može li druga strana održati takav ugovor na snazi'')

18. Prevara?
- Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludiu namjeri da je time navede na
zaključenje ugovora, druga strana može zahtevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.
- Strana koja je zaključila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtjeva naknadu pretrpljene štete.

149
19. Fiktivni ugovor (prividan)?
- Prividan ugovor nema dejstva među ugovornim stranama.
- Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu
valjanost.
- Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećem savjesnom licu.

20. Načelo savjesnosti i poštenja (osnovno načelo)?

- U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa strane su dužne da se
pridržavaju načela savesnosti i poštenja. (sadržaj ovog načela se cijeni u svakoj konkretnoj situaciji)

21. Koji su opšti uslovi za zaključenje ugovora?

- Obligacioni ugovor mora ispunjavati sledeće pretpostavke:
a) Poslovna sposobnost ugovornih strana,
b) Saglasna izjava volja (volja koja dovodi do zaključenja ugovora, mora imati karakter pravno
relavantne volje – htjenje, namjera, svjest, mora biti ozbiljna, stvarna)
c) Predmet ugovora,
d) Valjan osnov,
e) Određena forma ako je ona zakonom obavezna.

22. Ugovor poslovno nesposobnog lica?

- Ograničeno poslovno sposobno lice može bez odobrenja svog zakonskog zastupnika zaključivati samo one
ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno.
- Ostali ugovori tih lica ako su zaključeni bez odobrenjazakonskog zastupnikarušljivi su, ali mogu biti osnaženi
njegovim naknadnim odobrenjem.
- Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost može odustati od
ugovora koji je zaključio sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika.
- Isto pravo ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je
bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika.
- Ovo pravo se gasi po isteku 30 dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za
odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego
što taj rok istekne.

23. Šta je ponuda?

- Ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora
tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor. Ona mora biti tako formulisana da zaključenje
ugovora zavisi samo od saglasnosti ponuđenog lica.
- Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obaveštenja, kao i oglasi učinjeni putem štampe, letaka, radija,
televizije ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se učini
ponuda pod objavljenim uslovima. – (može biti posebno pitanje ''šta je slanje kataloga i da li prestavlja
ponudu'')
- Prijedlog za zaključenje ugovora učinjen neodređenom broju lica, koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je
zaključenju namenjen, važi kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.
- Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv pre prijema ponude ili istovremeno sa njom.
- Ponuda u kojoj je određen rok za njeno prihvatanje obavezuje ponudioca do isteka tog roka.
- Ponuda učinjena odsutnom licu, u kojoj nije određen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je
redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenom, da je ovaj razmotri, o njoj odluči i da odgovor o
prihvatanju stigne ponudiocu. – (može biti posebno pitanje ''do kada ponuda obavezuje ponudioca'')
- Ponuda ugovora za čije zaključenje zakon zahtjeva posebnu formu obavezuje ponudioca samo ako je
učinjena u toj formi. – (može biti posebno pitanje ''forma ponude'')

150
 - Ćutanje ponuđenog ne znači prihvatanje ponude. – (može biti posebno pitanje)

24. Šta prijedlog mora da sadrži da bi bio ponuda?

- Sve bitne elemente/sastojke ugovora.

25. Kome ponuda može biti upućena?

- U pravilu, ponuda se upućuje tačno određenom, jednom ili više lica. Međutim, ponuda može biti upućena i
neodređenim licima. To je slučaj kod ponude putem automata za cigarete ili piće. Izlaganje robe sa
naznačenim cijenama također je ponuda upućena neodređenom broju lica.

26. Bitni (osnovni) elementi ugovora?

- Bitni elementi ugovora su oni elementi koji su bitni za određeni ugovor (npr. za kupoprodajni ugovor su bitni
elementi cijena, rok ispunjenja, za ugovor o poklonu to je predaja poklona...). ZOO ne definiše na opšti način
bitne elemente ugovora već oni zavise od vrste ugovora.

27. Predmet ugovora?

- ZOO ne definiše predmet ugovora/obaveze već samo određuje da su ugovorne strane obavezne, kod
zaključenja ugovora, odrediti predmet ugovora a koji se može sastojati u davanju,činjenju, nečinjenju ili
trpljenju. – (može biti posebno pitanje ''da li zakon definiše predmet ugovora'')
- Predmet ugovora je obaveza iz jednog obligacionog odnosa. Kod dvostranih ugovora uvijek imamo najmanje
dva predmeta ugovora, tj. dvije obligacije u jednom ugovornom odnosu (npr. kod kupoprodajnog ugovora
prodavac je dužan kupcu predati predmet a kupac je dužan prodavcu predati kupoprodajnu cijenu.
- Sadržaj ugovora predstavlja jedinstvo prava i obaveza iz jednog ugovora, dakle sadržaj ugovora je širi pojam
od predmeta.

28. Kakav mora biti predmet ugovora?

- Predmet ugovora mora biti moguć, dopušten, određen ili odrediv.

29. Osnova – causa ugovora?

- Osnov ugovora je cilj/svrha zbog kojeg se ugovor zaključuje (npr. banka daje kredit da bi dobila kamatu).

30. Forma ugovora prema ZOO?

- Prema ZOO opšte pravilo je da su ugovori neformalni ali za pojedine ugovore zakon predviđa određenu
formu kao uslov njihove punovažnosti (inače je ništav). – (može biti posebno pitanje ''šta ako zakon traži
formu'')

31. Mogu li stranke ugovoriti formu?

- Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punovažnosti njihovog ugovora.
- Ugovor za čije je zaključenje ugovorena posebna forma može biti raskinut, dopunjen ili na drugi način
izmenjen i neformalnim sporazumom.

32. Čime se forma može propisati?

- Zakonom i voljom stranaka (ugovorena).

33. Svrha forme?

- Zakonski propisana forma služi, prije svega, jasnoći pravnog odnosa u određenim ugovorima. Forma
doprinosi lakšem obezbjeđivanju dokaza o zaključenom ugovoru. Forma može imati i zaštitnu funkciju i to na
taj način što ugovornu stranu štititi od prebrzog prihvatanja određenog ugovora iz kojeg za nju proizilaze
materijalne obaveze bez primanja protučinidbe (npr. kod ugovora o poklonu).

151
34. Posljedice nepoštovanja forme?
- Ugovor koji nije zaključen u predviđenoj formi, a forma se javlja kao uslov punovažnosti ugovora, ne
proizvodi pravna dejstva. Takav ugovor je ništav i ugovarači nisu dužni ispuniti svoje obaveze iz tog ugovora.

35. Kako se tumače ugovori?

- Odredbe ugovora primenjuju se onako kako glase.
- Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrebljenih izraza, već treba
istraživati zajedničku nameruugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obligacionog
prava utvrđenim zakonom.– (može biti posebno pitanje ''kako se tumače nejasne odredbe'')
- Samo se mogu tumačiti odredbe punovažno zaključenog ugovora, ako ugovor nije punovažan on se ne može
tumačiti.
- Ako su samo pojedine odredbe sporne samo se te sporne odredbe tumače a ne citav ugovor.
- Razlikujemo objektivna, subjektivna i mješovita tumačenja. Mješovito tumačenje označava da se treba držati
doslovnog značenja upotrebljenih izraza i treba ispitati volju/namjeru ugovornih strana.
- Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u
teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.

36. Vrste ugovora?

- Ugovori mogu biti JEDNOSTRANI i DVOSTRANI, TERETNI i DOBROČINI, FORMALNI i NEFORMALNI,
KONSENZUALNI i REALNI, KAUZALNI i APSTRAKTNI, IMENOVANI i NEIMENOVANI, GLAVNI i SPOREDNI,
LIČNI i NELIČNI, GENERALNI i POSEBNI.

37. Zbog čega je bitna podjela ugovora na teretne i dobročine ugovore? (ostale vrste ne pitaju)
- Zbog odgovornosti za pravne nedostatke (evikcija).
- Kod dobročinih ugovora strane ne odgovaraju za pravne nedostatke, dok se kod teretnih odgovara i fizičke i
za pravne nedostatke.

38. Teretni i dobročini ugovori?

- Teretni ili naplatni ugovori su ugovori kod kojih se za činidbu jedne strane daje protivčinidba druge strane
(npr. ugovor o prodaji, zakupu...)
- Dobročini ili besplatni ugovori su ugovori kod kojih se za činidbu ne daje protivčinidba (npr. ugovor o
poklonu, posluzi).

39. Pregovaranje i odnos pregovaranja sa glavnim ugovorom i predugovorom?

- Pregovaranje ne obavezuje na zaključenje glavnog ugovorai svaka ih strana može prekinuti kad god hoće.
- Strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem
pregovora, kao i strana koja je vodila pregovore u nameri da zaključi ugovor, pa odustane od te namere bez
osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu.
- Takođe, pregovaranje za razliku od predugovora ne obavezuje. Preugovarač odgovara za štetu ako je vodio
pregovore bez namjere da zaključi ugovor dok kod predugovora jedna strana traži od suda da naloži drugoj
strani da zaključi ugovor, a ako ona to ne učini - pravosnažna sudska odluka mijenja takav ugovor.

40. Predugovor i odnos sa glavnim ugovorom?

- Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor.
- Propisi o formiglavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma uslov punovažnosti ugovora.
- Predugovor obavezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora!
- Zaključenje glavnog ugovora možese (ali ne mora i zbog toga ovaj rok nije bitan elemenat ugovora)zahtjevati
u roku od6 meseciod isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od

152
 dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zaključen.(ovaj rok od 6 mjeseci nije
bitan elemenat ugovora ali je prekluzivan!) - (može biti posebno pitanje ''koliko dugo vrijedi predugovor'')

41. Kako prestaje predugovor?

- Predugovor prestaje ako protekne rok u kome se moglo tražiti zaključenje ugovora, zaključenjem ugovora,
ako nije sačinjen u propisanoj formi glavnog ugovora, ako ne sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora,
raskidom, ako su se od vremena zaključenja predugovora do vrmena kada treba zaključiti glavni ugovor,
okolnosti tako izmjenile da predugovor ne bi bio ni zaključen da su one postojale u trenutku njegova
zaključenja??

42. Uslov (uvijet) i kakav može biti?

- Uslov je neizvjesna buduća činjenica koja nakon zaključenja ugovora tek treba da nastupi i od koje zavisi
nastavak ili prestanak ugovora.
- Ugovor je zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvesne činjenice.
- Ako je zaključen pod odložnim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor deluje od trenutka njegovog zaključenja,
osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne proističe nešto drugo.
- Ako je zaključen pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje važiti kad se uslov ispuni.
- Ništav je ugovor u kome je postavljen odložni ili raskidni uslov protivan prinudnim propisima, javnom
poretku ili dobrim običajima.
- Ugovor zaključen pod nemogućim odložnim uslovom je ništav, a nemoguć raskidni uslov smatra se
nepostojećim.

43. Rok?
- Rok jevrijeme dogovoreno, ugovoreno, zakonski ili odlukom nekog organa ili osobe određeno za izvršenje
neke obaveze. Rok je buduća izvjesna činjenica koja će se sa sigurnošću desiti.
- Rok određen u danima počinje teći prvog dana posle događaja od koga se rok računa, a završava se istekom
poslednjeg dana roka.
- Rok određen u nedeljama, mesecima ili godinama završava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa
danom nastanka događaja od koga rok počinje da teče, a ako takvog dana nema u poslednjem mesecu, kraj
roka pada na poslednji dan tog meseca.
- Ako poslednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao poslednji dan roka računa
se sledeći radni dan.
- Početak mjeseca označava prvi dan u mesecu, sredina - petnaesti, a kraj - poslednji dan u mesecu, ako što
drugo ne proizlazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.

44. Razlika između uslova i roka?

- I uslov i rok su budući događaju, međutim karakteristika za uslov je ta da je on neizvjestan , odnosno ne zna
se da će nastupiti, a za razliku od uslova, rok je izvjestan i zna se sigurno da će nastupiti.

45. Promjene okolnosti - šta su, uslovi, posljedice?– (raskid ugovora zbog promjenjenih okolnosti)
- Ugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaključenja toliko izmjenile da ne bi bio ni zaključen
da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.
- U pogledu uslova neophodno je da su te promjenjene okolnosti nastale nakon zaključenja ugovora (nisu
smjele postojati u vrijeme zaključenja ugovora), da su takve da otežavaju ispunjenje ugovora jednoj od
ugovornih strana, da se zbog toga više ne može ostvariti svrha ugovora, i da je nakon nastupanja novih
okolnosti očigledno da ugovor više ne odgovara ugovornoj strani. Ako su ispunjeni ovi uslovi dovode do
raskida ugovora.
- Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora pravično
izmjene.

153
 - Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtev druge strane obavezati stranu koja je zahtjevala raskid da
naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.– (može biti posebno pitanje ''šta druga strana
može tražiti ako nije kriva za promjenjene okolnosti'')
- Ugovorne strane se mogu unaprijed odreći prava raskida ugovora zbog promjenjenih okolnosti ili samo zbog
određenih promjenjenih okolnosti.

46. Može li se pozvati na promjenjene okolnosti u docnji?

- Strana koja zahtjeva raskid ugovora ne može se pozvati na promjenjene okolnosti koje su nastupile po isteku
roka određenog za ispunjenje njene obaveze. Dakle, u ovom slučaju savjesnost strana predstavlja odlučujući
faktor.

47. Načelo jednakog davanja?(PREKOMJERNO OŠTEĆENJE)

- Načelo jednakog davanja (samo kod dvostranih, teretnih, naplatnih ugovora) je jedno od osnovnih načela
obligacionog prava, međutim kada dođe do poremećaja tog načela onda se govori o prekomjernom
oštećenju.
- Prekomjerno oštećenje nije moguće kod dobročinih ugovora, igara na sreću, javne prodaje, ni kada je stvar
plaćena po većoj cijeni zbog posebne naklonosti.
- Između obaveza ugovornih strana mora postojatiočigledna nesrazmerau vreme zaključenja ugovora. –
(može biti posebno pitanje ''kada mora da postoji nesrazmjera'')
- Očigledna nesrazmjera je faktičko pitanje koje se cijeni u svakom konkretnom slučaju.
- Oštećena strana može zahtevati poništenje ugovora (tužbom ili isticanjem prigovora na zahtjev za
ispunjenje) pod uslovom ako za pravu vrijednost u vrijeme zaključenja ugovora nije znala niti je morala
znati.– (može biti posebno pitanje ''šta može da traži oštećena strana'')
- Pravo da se zahtjeva poništenje ugovora prestaje istekom 1 godine od njegovog zaključenja.
- Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti.
- Odricanje od ovog prava nema pravnog učinka.

48. Šta je zelenaški ugovor?

- Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim
nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u
očiglednoj nesrazmeri sa onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obavezao dati ili učiniti.
- Ovakav ugovor će ostati na snazi ako oštećeni zahtjeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos.
Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od 5 godina od zaključenja
ugovora.– (može biti posebno pitanje ''može li se zelenaški ugovor održati'')

49. Ako je neko ugovorio nesrazmjernu imovinsku korist, ali nije bio svjestan da to radi, da li je u tom slučaju
postoji zelenaški ugovor?
- Ne, strana koja koristi stanje nužde druge strane mora znati ili je mogla znati da se druga strana nalazi u
takvoj situaciji. U tom slučaju se primjenjuju pravila za prekomjerno oštećenje.

50. Da li su zelenaški ugovori ništavi ili rušljivi?

- Ništavi (primjenjuju se posljedice ništavosti) ali ako oštećeni zahtjeva da se njegova obaveza smanji na
pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće i ugovor sa određenim izmjenama ostaviti
na snazi. – (može biti pitanje ''kakav je zelenaški ugovor u smislu pravne valjanosti'')

51. Sredstva obezbjeđenja (osiguranja) ugovora - vrste?

- Sredstva obezbjeđenja ugovora se dijele na STVARNA I LIČNA.
- Sredstva obezbjeđenja ugovora su sredstva kojima se obezbjeđuje pravilno ispunjenje ugovora.

154
52. Stvarna sredstva obezbjeđenja ugovora?- (svako može biti posebno pitanje)
 KAPARA – je određeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari koji jedan ugovorna strana
daje drugoj kao znak da je ugovor zaključen ali nije znak da je ugovor punovažan, i služi cilju
obezbjeđenja izvršenja ugovora.

 KAUCIJA–je određeni iznos novca koji dužnik daje prilikom zaključenja ugovora.

 AVANS - Avans je odredjena suma novca ili neke druge stvari koja ima svoju vrijednost i
koja je zamjenljiva i koju jedna strana predaje drugoj strani u momentu zaključivanja
ugovora.U pitanju je delimično izvršenje obaveze iz datog ugovora, pre roka dospjeća,
odnosno – pune isplate.

 ZALOG – je založno pravo na pokretnim stvarima (ručna zaloga) kao i zalaganje potraživanja i
drugih prava. Najčešće se zasniva ugovorom ali može i na osnovu zakona ili sudske odluke.

 HIPOTEKA - je založno pravo na nekretninama.

53. Lična sredstva obezbjeđenja ugovora?- (svako može biti posebno pitanje)
 UGOVORNA KAZNA – je kazna kojom se dužnik obavezuje da će povjeriocu
isplatiti određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu koristako
ne ispuni ili zakasni sa ispunjenjem svoje obaveze. Ugovorna kazna ne može
biti ugovorena za novčane obaveze (jer je previđena zatezna kamata).– (može
biti posebno pitanje ''zašto se ne može ugovoriti za novčane obaveze'')

 JEMSTVO – je ugovor kojim se jemac obavezuje prema poveriocu da će ispuniti

punovažnu i dospelu obavezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Jemac odgovara za dug
svojom ukupnom imovinom. Ugovor o jemstvu je akcesoran, jednostrano obavezujući i
dobročin jer se njime obavezuje samo jemac. Mora biti u pismenoj formi, ali ne mora biti
u obliku posebnog ugovora, može biti u sastavu glavnog ugovora. Jemstvo može biti
solidarno i akcesorno.

 ODUSTANICA – daje pravo jednom ili svim ugovornim stranama da plaćanjem

određenog novčanog iznosa odustanu od ugovora. Najčešće se određuje posebnom
klauzulom u glavnom ugovoru a može biti i posebno ugovorena. Ako nije određen rok
za odustanak onda se može odustati od ugovora dok nije protekao rok određen za
ispunjenje. Može biti ugovorena zajedno sa kaparom i u tom slučaju kapara
predstavlja odustanicu.

 RETENCIJA (zadržavanje) – poverilac dospelog potraživanja u čijim se

rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude
isplaćeno potraživanje. Za razliku od zaloge (založnog povjerioca), u ovom
slučaju povjerilac je dužan obavjestiti dužnika,dok se zalog može odmah
ispuniti i povjerilac može namiriti svoje dospjelo potraživanje bez
obavještenja dužnika.– (može biti posebno pitanje ''razlika između
retencije i založnog povjerioca'')

54. Pravno dejstvo kapare?

- Ako je ugovor ispunjen kapara se vraća ili se može uračunati u cijenu.
- Ako je djelimično ispunjen savjesna strana ne može održati taj ugovor već ima dvije mogućnosti :

155
 1) može da traži potpuno ispunjenje ugovora i naknadu štete ili
2) tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja,
ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu.

- Ako ugovor nije ispunjen, u zavisnosti od krivice:

1) ako nije nijedna strana nije odgovorna kapara se mora vratiti,
2) ako su obje strane odgovorne za neizvršenje kapara se vraća,
3) ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svom izboru
tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili
vratiti, ili se zadovoljiti primljenom kaparom i
4) ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana tj. ona koja je dala
kaparu može, po svom izboru, tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili odustati od ugovora i
tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili odustati od ugovora tražiti vraćanje udvojene kapare.

55. Može li se kapara smanjiti?

- Sud može na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.

56. Razlike između kaucije i kapare?

- Kaucija je određeni iznos novca dok kapara može biti i u zamjenjivim stvarima.
- Ugovor o kauciji je realan i akcesoran, ako dužnik ispuni obavezu iz glavnog ugovora kaucija se po pravilu
uračunava u izvršenje obaveze.
- Kaucijapropadabez obzira na razlog neizvršenja a kapara samo ako je dužnik odgovoran za neizvršenje
obaveze.– (može biti posebno pitanje ''kada propada kaucija'')
- Kod kapare povjerilac ima pravo izbora dok to pravo nema kod kaucije.
- Kaucija obezbjeđuje samo primaoca kaucije a kapara obje ugovorne strane.– (može biti posebno pitanje
koga obezbjeđuje kaucija'')
- Visina kapare se pod određenim uslovima može smanjiti a kaucije ne može.

57. Šta znači da je ugovorna kazna akcesorne prirode?

- Znači da sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obaveze na čije se obezbjeđenje on odnosi.

58. Šta su kamate?

- Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi
utvrđenoj zakonom.

59. Odnos kamate i štete?

- Visina stope zakonskih zateznih kamata određuje se zakonom i prinudne su naravi (u FBiH je 10%na
godisnjem nivou a u RS 0,03% na dnevnom nivou), dok se iznos naknade štete mora utvrđivati od slučaja do
slučaja. Takođe iznos obračunate zatezne kamate ne može biti veći od glavnog duga.
- Zatezne kamate za naknadu nenovčane materijalne štete teku od dana donošenja prvostepene presude
kojom je visina naknade određena. Ako je oštećenik sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke,
kamata teče od dana kada je šteta otklonjena.
- Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje.

60. Razlika između solidarnog jemstva (jemca) i solidarnog dužnika?

- Obaveze solidarnih dužnika su nezavisne jedna od druge dok su obaveze solidarnog jemca zavise od obaveze
glavnog dužnika.

156
 - Solidarni jemac koji plati dug ima regresno pravo prema glavnom dužniku u iznosu te obaveze, a solidarni
dužnik ima pravo samo na odgovarajući dio koji otpada na ostale (jemac ima pravo na cjelokupan iznos).

61. Supsidijarni jemac/jemstvo?

- Ugovorom o jemstvu se jemac obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu
dužnika, ako to ovaj ne učini.
- Od jemca se može zahtjevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom
u pismenom pozivu – supsidijarni jemac!

62. Sticanje bez osnova/neosnovano bogaćenje – kada postoji?

- ''Condictio indebiti''
- Kad je neki dio imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema
svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, a kad to nije moguće - da
naknadi vrijednost postignutih koristi.
- Pretpostavke za siticanje bez osnova jesu, prije svega da dođe do neosnovanog bogaćenja na jedno strani i
do osiromašenja na drugoj, mora da postoji uzročna veza/kauza između obogaćenja i osiromašenja, te da je
ovakvo sticanje bez pravnog osnova ili da je taj osnov otpao (npr. bila pravosnažna presuda koja je naknado
po vanrednim pravnim lijekovima preinačena ili je odbijen tužbeni zahtjev) , ali ovo sticanje uvijek mora biti
na zakonit način, ako je sticanje bilo nezakonito onda se ide na naknadu štete. – (može biti posebno pitanje,
a mogu tražiti da se navede primjer)
- Ko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovu izvršne isprave, ima pravo tražiti vraćanje po
opštim pravilima o sticanju bez osnova.
- Kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je
sticalac nesavjestan, od dana sticanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

63. Vrste sticanja bez osnova?

- Isplata nepostojeć duga, naknadni prestanak pravne osnove, izostanak protivčinidbe, isplata jednog duga dva
puta.

64. Šta se ne može tražiti nazad ?

- Ne može se tražiti ono što je dato ili učinjeno na ime izvršenja neke prirodne obaveze ili neke moralne ili
društvene dužnosti.

65. Poslovodstvo bez naloga – kada postoji?

- Poslovodstvo bez naloga je vršenje tuđih poslova, pravnih ili materijalnih, bez naloga ili ovlašćenja, ali za
račun onoga čiji su poslovi, a radi zaštite njegovih interesa.
- Pretpostavke kod poslovodstva bez naloga jesu, prije svega da posao mora biti tuđi ili djelimično tuđi (npr.
jedan suvlasnik bez saglasnosti drugih izvrši popravku krova na kući), poslovođa treba da je već izvršio ili
preuzeo radnju (ne da je tek planira izvršiti), poslovođa mora imati volju da preuzimajući ove poslove zaštiti
interes gospodara posla ili da mu otkloni neku nedoknadivu štetu ili da spriječi gubitak neke koristi, on ne
smije imati ovlašćenje za zastupanje (inače je u pitanju nalog). Posao koja preduzima mora biti koristan za
gospodara i mora da postoji namjera poslovođe da od gospodara posla naplati svoje troškove i
dobijenaknadu (ako nema namjeru da naplati onda je u pitanju poklon). Preuzeti posao ne smije biti
nezakonit i nemoralan.– (može biti posebno pitanje ''pretpostavke'' i ''da li mora da postoji namjera
poslovođe da dobije naknadu'')

66. Šta je nepravo poslovodstvo bez naloga?

- Ko vrši tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđ, dužan je na
zahtjev onoga čiji je posao položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi.

157
 - Onaj čiji je posao može zahtjevati i vraćanje stvari u pređašnje stanje, kao i naknadu štete.
- Ako onaj čiji je posao naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem
koji je od početka radio po nalogu lica čiji je posao.

67. Jednostrana izjava volje (kao izvor nastanka obligacionopravnog odnosa)?

- Jednostrane izjave volje su izjave na osnovu kojih nastaje obaveza prema subjektu koji ispuni određeni
uslov, ako to obećanje nije prethodno opozvano na zakonom propisan način. U jednostrane izjave volje
spadaju:
a) Javno obećanje nagrade
b) Vrijednosni papiri
c) Legitimacijski papiri.

68. Javno obećanje nagrade?

- Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome ko izvrši određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se
u određenoj situaciji ili, ako je obećanje učinjeno pod nekim drugim uslovom, obavezuje obećavaoca da
ispuni obećanje.
- Obećavalac nagrade ili bilo kakvog nagradnog takmičenja dužan je da odredi rok za takmičenje, a ako ga ne
odredi svako ko želi da učestvuje u takmičenju ima pravo da traži da sud odredi odgovarajući rok.
- Obećanje se može opozvati onako kako je učinjeno, kao i ličnim saopštenjem ali onaj ko je izvršio radnju, a
nije znao niti je morao znati da je obećanje nagrade opozvano, ima pravo zahtjevati obećanu nagradu.
- Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvrši radnju za koju je nagrada obećana.Ako je više lica izvršilo radnju
istovremeno, svakom pripada jednak dio nagrade, ukoliko pravičnost ne zahteva drukčiju podjelu.
- Obaveza obećavaoca nagrade prestaje ako mu niko ne saopšti, u roku određenom u oglasu, da je izvršio
radnju, ili postigao uspeh, ili uopšte ispunio uslove postavljene u javnom oglasu, a ako rok nije određen,
istekom jedne godine do oglasa.

69. Legitimacijski papiri?

- Na željezničke karte, pozorišne i druge ulaznice, bonove i druge slične isprave koje sadrže određenu obavezu
za njihovog izdavaoca, a u kojima nije označen povjerilac, niti iz njih ili okolnosti u kojima su izdate proizlazi
da se mogu ustupiti drugome, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o hartijama od vrednosti.
- Od legitimacijskog papira treba razlikovati legitimacijski znak koji predstavlja komad papira, metala ili drugog
materijala na kojem je obično utisnut neki broj ili je naveden broj predatih predmeta, koji obično ne sadrže
nešto određeno o obavezi njihovog izdavaoca već služe samo da pokažu koje njihov povjerilac ( npr. broj na
znaku koji se izdaje u garderobi). Povjerilac može zahtjevati ispunjenje obaveze iako je izgubio legitimacioni
znak.
70. Docnja i kakva ona može biti – ko može biti u docnji? (obavezno dobro naučiti, svako može biti posebno
pitanje)
 Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.
- Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga poverilac pozove da ispuni obavezu,
usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne
ispunjenje obaveze.
- Pretpostavke za postojanje dužničke docnje jesu da dužnik ne ispuni svoju obavezu, da je ta obaveza dospjela
i da ga je prije toga povjerilac opomenuo.
- Kod dužničke docnje povjerilac ima pravo tražiti ispunjenje obaveze i naknadu štete koju je pretrpio usled
zakašnjenja.
- Dužnik odgovara i za potpuno i za djelimično zakašnjenje.
- Docnja dužnika će prestati ako on ponudi uredno ispunjenje obaveza nastalih zbog njegovog zakašnjenja i
ona prestaje za ubuduće ali će dužnik dotadašnje posljedice morati da snosi (biće u obavezi da naknadi štetu
koja je nastala).

158
 - Umjesto dužnika obavezu može da ispuni neka druga osoba koja ima pravni interes (npr. jemac) a ako
povjerilac odbije da primi takvo ispunjenje on pada u docnju.
- Može biti posebno pitanje ''posljedice dužničke docnje''.

 Povjerilacdolazi u docnju ako bez osnovanog razloga odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponašanjem
sprieči.
- Povjerilac dolazi u docnju i kad je spreman da primi ispunjenje dužnikove istovremene obaveze, ali ne nudi
ispunjenje svoje dospele obaveze, kada ne izvrši izbor kod alternativnih obligacija, kao i kada ne preduzme
sve potrebne radnje za prijem ispunjenja.
- Pretpostavke za postojanje povjerilačke docnje - prije svega obaveza mora biti dospjela (dužnik mora
ponuditi ispunjenje) a povjerilac mora odbiti ili spriječiti ispunjenje dužnika koji je stvarno u stanju da ispuni
svoju obavezu (ne da je ponuda ispunjenja fiktivna).
- Kada nastupi povjerilačka docnja u tom trenutku prestaje dužnička docnja.

71. Zastara – šta je i kada nastupa? (za Bogdanku ne treba učiti posebne rokove zastare)
- Zastarjelošću prestaje pravo zahtevati ispunjenje obaveze.
- Ako se obaveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarjelost počinje teći prvog dana
posle dana kad je dužnik postupio protivno obavezi.
- Vrijeme zastare je vezano za vrijeme obaveze a ne za ličnost dužnika.
- Rokovi zastare se ne mogu mijenjatiniti se ugovarati kraći ili dužni rokovi od propisanih.
- Zastarni rok se može prekinuti i može zastati.
- Opšti rok zastare u RS je 10 godina a u FbiH je 5 godina.– (može biti posebno pitanje)
- Sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti već samo po prigovoru stranaka. – (može biti posebno pitanje)

72. Kada se primjenjuje opšti rok zastare?

- Ako zakonom nije određen neki drugi rok.

73. Posebni rokovi zastare?

- Potraživanja povremenih davanja koja dospjevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena
(povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je
potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo,
kao što je potraživanje izdržavanja, zastarjevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
- Međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga kao i potraživanja naknade za
izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarjevaju za 3 godine.Zastarjevanje teče odvojeno za svaku
isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.
- Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarjeva za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za
lice koje je štetu učinilo.U svakom slučaju ovo potraživanje zastarjeva za 5 godina od kad je šteta nastala. –
(može biti posebno pitanje)
- Kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti,
zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarjeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost
krivičnog gonjenja.
- Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu,
zastarjeva za 3 godine.
- Jednogodišnji rok zastarjelosti: potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu,
za dimničarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe
domaćinstva;potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio-prijemnika i televizijskog
prijemnika;potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga
njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromesječnim ili kraćim rokovima;potraživanje pretplate na
povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena.

159
 - Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog
organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarjevaju za 10 godina, pa i ona za
koja zakon inače predviđa kraći rok zastarjelosti. Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz
takvih odluka ili poravnanja i dospevaju ubuduće, zastarjevaju u roku predviđenom za zastarjelost
povremenih potraživanja. – (može biti posebno pitanje)
- Potraživanja ugovarača osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života zastarjevaju za 5
godina, a iz ostalih ugovora o osiguranju za 3 godine, računajući od prvog dana posle proteka kalendarske
godine u kojoj je potraživanje nastalo.U svakom slučaju potraživanje zastarjeva kod osiguranja života za 10
godina, a kod ostalih za 5 godina.

74. Zastarjelost samog prava - rok?

- Samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja zastarjeva za 5 godina, računajući od dospjelosti
najstarijeg neispunjenog potraživanja posle koga dužnik nije vršio davanja.
- Kad zastari pravo iz koga proističu povremena potraživanja, poverilac gubi pravo ne samo da zahtjeva buduća
povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela pre ove zastarjelosti.
- Ne može zastariti pravo na izdržavanje određeno zakonom. – (može biti posebno pitanje)

75. Kada se smatra da je potraživanje zastarilo?

- Zastarjelost nastupakad protekne zakonom određeno vrijeme (rok zastare) u kome je povjerilac mogao
zahtjevati ispunjenje obaveze.– (može biti posebno pitanje)
- Zastarjelost počinje tećiprvog dana posle dana kad je povjerilac imao pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze,
ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.– (može biti posebno pitanje)

76. Kakvu će odluku donijeti sud kada utvrdi da je potraživanje zastarilo?

- Sud će donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (u cjelini ili djelimično).

77. Da li se rokovi zastare mogu mijenjati/da li ih stranke mogu ugovoriti?

- Ne mogu.

78. Može li se odreći zastare?

- Dužnik se ne može odreći zastarjelosti pre nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost.
- Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti.
- Isto dejstvo ima davanje zaloge ili kog drugog obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje.

79. Šta ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu?

- Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtjevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije
znao da je obaveza zastarjela.

80. Kada zastari glavno potraživanje zastarjevaju li i sporedna potraživanja?

- Kada zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata,
plodova, troškova, ugovorne kazne.

81. Prekid zastare?

- Zastarjevanje se prekida kada dužnik prizna dug.Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu,
nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja.– (može biti
posebno pitanje ''priznanje duga'')
- Zastarjevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv
dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja
potraživanja.

160
 - Kod prekida rok zastare teče IZNOVA,  vrijeme koje je proteklo pre prekida ne računa se u zakonom određeni
rok za zastarjelost.

82. Zastoj zastare?

- Kod zastoja zastare nastavljaju se rokovi koji su započeti kada prestane razlog zbog kojeg je došlo do zastoja
(Bogdanka ne traži da se znaju ovi razlozi – čl. 381, 382 i 383 ZOO), a vrijeme koje je isteklo pre zaustavljanja
računa se u zakonom određeni rok za zastarelost.

83. Razlika između prekluzije i zastare?

- Prekluzija je rok čijim istekom se određeno pravo gubi u cjelini ako se ono ne koristi.
- Na zastaru sud ne pazi po službenoj dužnosti, već samo po prigovoru stranaka dok je sud dužan po službenoj
dužnosti da pazi na prekluziju.
- Kod zastare, ono što je dato/ispunjeno u zastarnom roku se ne može tražiti nazad, dok se sve ono što je
ispunjeno u prekluzivnom roku može tražiti nazad.
- Kod prekluzije prestaje pravo zahtjevanja - prestaje pravo u bukvalnom smislu, dok kod zastare prestaje
pravo sudske zaštite i takvo pravo i dalje postoji ali je nutuživo (prirodna/naturalna obligacija).
- Kod prekluzije nema prekida i zastoja rokova, oni teku neprekidno.

84. Šta je cesija i kakva može biti?

- Cesija je ugovor o ustupanje potraživanja.
- Povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećimprenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je
prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se po svojoj prirodi protivi
prenošenju na drugoga.
- Ugovor o ustupanju nema dejstvo prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorili da ovaj neće moći
prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka.
- Cesija može biti UGOVORENA, ZAKONSKA i SUDSKA.

85. Da li se dužnik obavještava o cesiji?

- Da, nije potreban njegov prostanak ali je ustupitelj dužan da obavjesti dužnika o izvršenom ustupanju.

86. Sporedna prava kod prenošenja potraživanja?

- Sa potraživanjem prelaze na prijemnika sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka,
zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.
- Pretpostavlja se da su dospele, a neisplaćene kamate ustupljene sa glavnim potraživanjem.

87. Da li kod cesije važi paritet forme?

- Ugovor o cesiji je neformalan. Za nastanak ovog ugovora dovoljna je saglasnost volja ugovornih strana o
cesiji, bez ikakvog posebnog akta. Naš ZOO ne zahtjeva posebnu formu za ovaj ugovor. Od ovog pravila, kao i
od mnogih drugih, postoji izuzetak. Cesija će biti formalna, u slučaju kada je za pravni posao, koji čini osnov
ustupanja, potrebna određena forma.

88. Predmet cesije?

- Predmet cesije/ustupanja je određeno potraživanje ali ne i kompletna obligacija.
- Moguće je i djelimično ustupanje ako je obligacija djeljiva.

89. Na koji način/kada dolazi do promjene dužnika?

- Do promjene dužnika dolazi PREUZIMANJEM DUGA, PRISTUPANJEM DUGU i USTUPANJEM UGOVORA.

90. Šta je/kada dolazi do preuzimanje duga?

161
 - Peuzimanje duga vrši se ugovorom između dužnika i preuzimaoca (trećeg lica) kojim se on obavezuje da će
ispuniti dužnikovu obavezu povjeriocu, a na koji je pristao poverilac.
- Pristanak povjerioca mora biti u istoj formi u kojoj je i ugovor, a može biti i prećutno kada povjerilac primi
ispunjenje bez primjedbi, koje je preuzimalac izvršio u svoje ime.
- Ako povjerilac odbije ili se ne izjasni o preuzimanju duga u određenom roku, takav ugovor ne proizvodi
pravno djestvo.
- U ovom ugovornom odnosu imamo tri lica to dotadašnjeg dužnika, povjerioca i novog dužnika.

91. Pristupanje dugu i između koga se zaključuje?

- Ugovorom između povjerioca i trećeg, kojim se ovaj obavezuje povjeriocu da će ispuniti njegovo
potraživanje od dužnika, treći stupa u obavezu pored dužnika.
- Ovaj ugovor se zaključuje bez učešća dužnika pa čak i protiv njegove volje ali povjerilac može ispunjenje
primiti samo od jednog jednog od njih (od dužnika ili od trećeg lica).

92. Ustupanje ugovora?

- Svaka strana u dvostranom ugovoru može, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom trećem
licu, koje time postaje nosilac svih njenih prava i obaveza iz tog ugovora.
- Dakle, promjena povjerioca vrši se ugovorom o cesiji a promjena dužnika ugovorom o ustupanju duga.
- Pristanak na ustupanje ugovora je punovažan samo ako je dat u formi u zakonu propisanoj za ustupljeni
ugovor.
- Ustupilac odgovara prijemniku za punovažnost ustupljenog ugovora.On mu ne jemči da će druga strana
ispuniti svoje obaveze iz ustupljenog ugovora, osim ako se na to naročito obavezao.

93. Kako prestaje obligacija (obligaciono pravni odnos)?

- Obligacije/obaveze prestaju:
1. Ispunjenjem
2. Zakašnjenjem
3. Polaganjem dugovane stvari
4. Prebijanjem/kompenzacijom
5. Otpuštanjem/oprostom duga
6. Novacijom/prenovom
7. Sjedinjenjem/konfuzijom
8. Nemogućnošću ispunjenja
9. Protekom vremena
10. Otkazom
11. Smrću

94. Šta je kompenzacija (prebijanje, preboj)?

- Kompenzacija je način prestanka obligacije gdje se prebijaju uzajamna potraživanja(koja glase na novac ili
druge zamjenjive stvari) između povjerioca i dužnika.
- Vrši se jednostranom izjavom volje.
- Da bi se izvršila kompenzacija potraživanja moraju biti dospjela, jednorodna i utuživa.–(može biti posebno
pitanje ''koja se potraživanja mogu prebiti'')

95. Kada se smatra da je prebijanje nastalo?

- Prebijanje ne nastaje odmah čim se steknu uslovi za to, nego je potrebo da jedna strana izjavi drugoj da vrši
prebijanje. Posle izjave o prebijanju smatra se da je prebijanje nastalo onog trenutka kada su se stekli uslovi
za to.

162
96. Koja se potraživanja ne mogu prebiti?
- Potraživanje koje se ne može zaplijeniti, potraživanje stvari ili vrijednsoti koji su dužniku bile date na čuvanje
ili posudbu, koje dužnik uzeo bespravno ili ih bespravno zadržao, potraživanje nastalo namjernim
uzrokovanjem štete, potraživanje naknade štete pričinjene oštećenjem zdravlja ili uzrokovanjem smrti i
potraživanja koja potiču iz zakonske obaveze izdržavanja.

97. Oprost/otpuštanje duga?

- Obaveza prestaje kad poverilac izjavi dužniku da neće tražiti njeno ispunjene i dužnik se sa tim saglasi.
- Za punovažnost ovog sporazuma nije potrebno da bude zaključen u formi u kojoj je zaključen posao iz koga je
obaveza nastala.
- Otpuštanje duga jemcu ne oslobađa glavnog dužnika, a otpuštanje duga glavnom dužniku oslobađa
jemca.Kad ima više jemaca, pa poverilac oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obavezi, ali se njihova
obaveza smanjuje za deo koji otpada na oslobođenog jemca.

98. Šta je novacija?

- Novacija ili prenov nastaje kada se dužnik i povjerilac dogovore da postojeću obavezu zamjene novom (stara
obaveza prestaje).
- Nova obaveza mora u svemu biti potpuno nova.
- Nova obaveza neće proizvesti pravno dejstvo ako je stara obaveza bila ništava ili ranije ugašena. – (može
biti posebno pitanje)
- Ako je ranija obaveza bila rušljivanovacija je punovažna ako je dužnik znao za nedostatak ranije obaveze.–
(može biti posebno pitanje)

- Novacija se ne pretpostavlja, te ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obavezu kada su stvarale
novu, ranija obaveza ne prestaje već postoji i dalje pored nove.– (može biti posebno pitanje)

99. Sjedinjenje/konfuzija?
- Obaveza prestaje sjedinjenjem kad jedno isto lice postane i poverilac i dužnik.

100. Da li prestaju sve obligacije smrću?

- Ne, smrću dužnika ili povjerioca prestaje obaveza samo ako je nastala s obzirom na lične osobine koje od
ugovornih strana ili lične sposobnosti dužnika. U protivnom, obavezu nasljeđuju nasljednici umrlog.

101. Rušljivi i ništavi ugovori (apsolutno i relativno ništavi)?

- Ništav ugovor(apsolutno ništav) je ugovor koji je protivan prinudnim propisima,moralu (u FBiH), javnom
poretku ili dobrim običajima.
- Takav ugovor je ništav od početka tj. on ne proizvodi nikakvo djestvo – kao da ga nema. – (može biti
posebno pitanje ''nepostojeći ugovori'' – to su ugovori koji su ništavi)

- Rušljivi ugovori(realativno ništavi, pobojni) su ugovori koji proizvode pravno dejstvo ali se na zahtjev
zainteresovanih lica mogu poništiti.
- Rušljivi ugovori sadrže određene nedostatke zbog čega se određenim licima dozvoljava njihovo poništenje.
- Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju
bilo mana u pogledu volje strana (zabluda, prijetnja, prevara), kada je došlo do prekomjernog oštećenja,
kao i kad je to zakonom ili posebnim propisom određeno.– (može biti posebno pitanje ''kada imamo relativno
ništave/rušljive ugovore'')
- Za poništenje rušljivog ugovora ovlašćena je samo ona strana u čiju korist je rušljivost ustanovljena, druga
se strana ne može pozivati na te nedostatke. Ali, saugovarač te strane može od nje tražiti da se u određenom

163
 roku, ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer će u protivnom smatrati da je ugovor
poništen.Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru,
smatraće se da je ugovor poništen.
- Rušljiv ugovor se može konvalidirati i to na dva načina – izričito, jednostranom izjavom volje lica u čiju korist
je rušljivost ustanovljena i – prećutno, kada lice u čiju je korist ustanovljena rušljivost u cjelosti ili djelimično
ispuni ugovor (pretpostavlja se da je znao za rušljivost I mogućnost pobijanja).– (može biti posebno pitanje
‘’konvalidacija’’)

102. Rok za pobijanje rušljivih ugovora i posljedice propuštanja roka?

- Pravo zahtjevati poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od 1 godine od saznanja za razlog
rušljivosti, odnosno od prestanka prinude.
- To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od 3 godineod dana zaključenja ugovora.
- Protekom roka rušljiv ugovor se konvalidira i više se niko ne može pozivati na relativnu ništavost/rušljivost.

103. Ko može tražiti poništenje rušljivog ugovora?

- Ugovorna strana u čijem interesu je rušljivost ustanovljen. – (može biti pitanje ‘’da li se na rušljivost mogu
pozvati treća lica’’)

104. Posljedice ništavosti ugovora?

- U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je primila po
osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se
dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što
drugo ne određuje.
- Ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojoj sadržini ili cilju protivan prinudnim propisima, javnom poretku
ili dobrim običajima, sud može odbiti, u cjelini ili delimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je
drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda
opštini na čijoj teritoriji ona ima sedište, odnosno prebivalište, ili boravište.
- Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice.

105. Rokovi za ništavost?

- Pravo na isticanje ništavosti se ne gasi tj. ne zastarjeva.

106. Tužba i zahtjev kod ništavih ugovora?

- Tužba za utvrđenje ništavosti na osnovu koje sud donosi deklaratornu presudu. – (može biti posebno pitanje
‘’vrsta sudske odluke kod ništavih ugovora’’)

107. Tužba i zahtjev kod rušljivih ugovora?

- Tužba za poništenje ugovora.

108. Vrsta sudske odluke za rušljive ugovore?

- Odluka o poništenju rušljivog ugovora ima konstitutivan karakter. Ovom se presudom ugovor poništava i to s
retroaktivnim dejstvom.

109. Konverzija?
- Kad ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora, onda će među ugovaračima važiti
taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarači imali u vidu kad su ugovor zaključili i
ako se može uzeti da bi oni zaključili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora.

110. Konvalidacija?

164
 - Pravilo je da rušljivi ugovori mogu konvalidirati i to najčešće protekom određenog vremena ili naknadnim
odobrenjem ovlaštenog lica. Za razliku od pobojnih ugovora ništavi ugovori ne mogu konvalidirati. Ali i ovo
pravilo trpi izuzetke. Tako, zabranjeni ugovori mogu konvalidirati ako je zabrana bila manjeg značaja i ako je
ugovor izvršen. Pod izvjesnim uslovima i ugovori koji nisu zaključeni u propisanoj formi mogu konvalidirati.
To će biti u onim slučajevima kad su ugovorne strane u cijelosti ili u pretežnom dijelu ispunile svoje obaveze.

111. Posljedice poništenja ugovora?

- Ako je na osnovu rušljivog ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje (restitucija),
a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća
naknada u novcu.
- Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno donošenja sudske odluke.

112. Može li sud po službenoj dužnosti odrediti restituciju, ako je stranka nije tražila?
- Sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti, ako u toku bilo kojeg postupka utvrdi da je ugovor ništav sud će
donijeti deklaratornu presudu kojom oglašava ugovor ništavim tj. ugovorom kojim ne prozvodi pravno
dejstvo od samo početka. Ako postoji zahtjev stranke sud će odrediti restituciju, međutim ako zahtjev ne
postoji različita su mišljenja da li sud može sam po sebi odrediti restituciju. Mišljenja da može zasnivaju se na
odredbi po kojoj sud pazi po službenoj dužnosti na ništavost, pa gledajući sa te strane sud bi imao pravo da
odredi restituciju I bez zahtjeva stranke, dok s druge strane postoje mišljenja da je sud i u ovom slučaju, zbog
vezanosti suda tužbenim zahtjevom, ograničen samo na proglašenje ništavosti te da stranka mora postaviti
zahtjev za restituciju??

113. Razlika između rušljivosti i ništavosti?

- Ništav ugovor je od početka bez pravnog dejstva i protekom vremena ne može postati pravno valjan. Rušljiv
ugovor sadrži nedostatak, ali se taj nedostak protekom vremena ili izjavom volje lica u čijem interesu je
rušljivost ustanovljena može otkloniti.
- Na ništavost se mogu pozivati sva zainteresirana lica. Pravo pozivanja rušljivost ugovora pripada samo
ugovaraču u čijem je interesu rušljivost ustanovljena.
- Na ništavost ugovora sud pazi po službenoj dužnosti. Na rušljivost se sud ne obazire, dok same strane ne
ukažu na postojanje razloga za poništenje ugovora.
- Sudska odluka kod ništavog ugovora ima deklaratoran karakter. Kod rušljivog ugovora se meritorno odlučuje
je li rušljiv ugovor ništav ili nije i zbog toga sudska odluka ima konstitutivan karakter.
- Ništav ugovor ne može biti konvalidiran, dok rušljiv može.
- Pravo isticanja ništavosti ugovora ne zastarjeva. Rušljivost se može isticati samo u Zakonom predviđenim
rokovima.

114. Kada dolazi do raskida ugovora zbog neispunjena?

- U dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može, ako nije što drugo
određeno, zahtjevati ispunjenje obaveza ili, pod određenimuslovim raskinuti ugovor prostom izjavom, ako
raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
- Kad ispunjenje obaveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obavezu
u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Ali, povjerilac može održati ugovor na snazi, ako po isteku
roka, bez odlaganja, obavjesti dužnika da zahtjeva ispunjenje ugovora.Kad je povjerilac zahtevao ispunjenje,
pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.
- Kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i posle
isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da zahtjeva njeno ispunjenje.Ali, ako povjerilac želi raskinuti
ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje.Povjerilac može raskinuti ugovor bez
ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obavezu
neće izvršiti ni u naknadnom roku.

165
- Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveze očigledno da jedna strana neće ispuniti svoju obavezu iz
ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtjevati naknadu štete.
- Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni jednu obavezu, druga strana može, u
razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti očigledno da ni
one neće biti ispunjene. Ona može raskinuti ugovor ne samo u pogledu budućih obaveza, nego i u pogledu
već ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju.Dužnik može
održati ugovor ako da odgovarajuće obezbjeđenje.

115. Šta je paulijanska tužba – Actio pauliana?

- Paulijanska tužba je tužba koju podnosi povjerilac radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (uključujući i
propuštanje), u kojoj povjerilac mora da dokaže da je on, dužnikovom nekom pravnom radnjom, pretrpio
štetu.
- Najčešće se to dokazuje neuspjelim pokušajem prinudne naplate u izvršnom postupku iz imovine dužnika.
- Dužnik mora biti kriv (npr. otuđio je imovinu u toku izvršnog postupka u kome je on izvršenik da bi izbjegao
namirenje tražioca izvršenja – pravna radnja u tom slučaju je zaključenje ugovora kojim otuđuje imovinu).
- Ukoliko je dužnik svoju imovinu otuđio teretnim pravnim poslom, njegova savjesnost se pretpostavlja a
povjerilac mora da dokaže da je dužnik znao ili je mogao znati za svoju obavezu prema njemu ali je svjesno
otuđio imovinu, i ako je trećem licu sa kojim je ili u čiju je korist pravna radnja preduzeta to bilo poznato ili
moglo biti poznato.
- Ukoliko je dužnik svoju imovinu otuđio dobročinim pravnim poslom, nesavjesnost dužnika se pretpostavlja.
- Kada se radi i o teretnim i o dobročinim ugovorima zaključenim sa članovima porodice, uvijek se smatra da su
oni nesavjesni a može se dokazivati obrnuto.
- Kod ove tuže povjerilac ustaje kako protiv dužnika tako i protiv tog trećeg lica na koje je imovina prenesena,
traži se da se utvrdi da je tom radnjom učinjena šteta povjeriocu i da se on namiri iz imovine trećeg lica koja
je pribavljena na navedeni način.
- Ovo pitanje može da glasi ''kako se pobijaju dužnikove pravne radnje''?

116. Ugovor o djelu?

- Ugovorom o djelu poslenik (preduzimač, izvođač radova) obavezuje se da obavi određeni posao, kao što je
izrada ili popravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl., a naručilac se obavezuje
da mu za to plati naknadu.

117. Pravna priroda ugovora o djelu?

- Obligaciona, reguliše ga ZOO.

118. Raskid ugovora o djelu?

- Ako se u toku izvršenja djela pokaže da se poslenik ne drži uslova ugovora i uopšte da ne radi kako treba, te
da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručilac može upozoriti poslenika na to i odrediti mu primjeren rok
da svoj rad saobrazi svojim obavezama. Ako do isteka tog roka poslenik ne postupi po zahtjevu naručioca,
ovaj može raskinuti ugovor i zahtjevati naknadu štete.
- Ako je rok bitan sastojak ugovora, a poslenik je u tolikom zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem
posla da je očigledno da ga neće završiti u roku, naručilac može raskinuti ugovor i zahtjevati naknadu
štete.On to pravo ima i kad rok nije bitan sastojak ugovora, ako zbog takvog zakašnjenja naručilac očigledno
ne bi imao interesa za ispunjenje ugovora.

119. Ugovor o ostavi?

166
 - Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi stvarod ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je
ovaj bude zatražio.
- Predmet ostave mogu biti samo pokretne stvari. – (može biti posebno pitanje)

120. Ugovor o građenju?

- Ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje da prema određenom projektu sagradi u
ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili da na takvom zemljištu, odnosno na već
postojećem objektu izvrši kakve druge građevinske radove, a naručilac se obavezuje da mu za to isplati
određenu cijenu.
- Ugovor o građenju mora biti zaključen u pismenoj formi.

121. Vrste ugovora o građenju?

- Pored osnovnog ugovora o građenju ZOO predviđa i ugovor o građenju koji sadrži odredbu "ključ u ruke" ili
neku drugu sličnu odredbu, kojom se izvođač samostalno obavezuje da izvrši skupa sve radove potrebne za
izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta.
- Ugovor o investicionoj izgradnji je sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu
izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat, odnosno njegov dio,
preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. Od ugovora o
građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina
obaveza izvođača.

122. Ugovor o poklonu i razlozi za opoziv? (nije regulisan ZOO)

- Ugovor o poklonu je ugovor kojim se jedna strana se obavezuje da drugoj strani besplatno prenese u
vlasništvo neku stvar (pokretnu ili nepokretnu) a druga strana to prihvata (ovo je važno za punovažnost
ugovora).
- Ugovor o poklonu se može opozvati u slučaju grube nezahvalnosti i neblagodarnosti poklonoprimca prema
poklonodavcu i njemu bliskim osobama i u slučaju osiromašenja poklonodavca tako da on više nema nužnih
sredstava za život.– (može biti posebno pitanje)
- Može se tražiti poništenje ugovora o poklonu zbog mana volje. – (može biti posebno pitanje)

123. Ugovor o zakupu i bitni elementi?

- Ugovorom o zakupu obavezuje se zakupodavac da preda određenu stvarzakupcu na upotrebu, a ovaj se
obavezuje da mu za to plaća određenu zakupninu.
- Upotreba obuhvata i uživanje stvari (pribiranje plodova), ako nije drukčije ugovoreno ili uobičajeno.
- Bitni elementi su predmet, vrijeme trajanja i zakupnina.

124. Ugovor o jemstvu?

- Ugovorom o jemstvu se jemac obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu
dužnika, ako to ovaj ne učini.
- Ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemčenju učinio pismeno.

125. Ugovor o posluzi?

- Ugovor o posluzi je ugovor kojim jedna stranka (poslugodavac) ustupa na besplatnu upotrebu drugoj stranci
(poslugoprimcu) određenu stvar,a poslugoprimac se obavezuje vratiti istu tu stvar po isteku određenog
vremena.

126. Ugovor o razmjeni?

167
- Ugovorom o razmjeni svaki ugovarač se obavezuje prema svom saugovaraču da prenese na njega svojinu
neke stvari i da mu je u tu svrhu preda.
- Predmet razmene mogu biti i druga prenosiva prava.

127. Nedjeljive obligacije/obaveze?

- Za nedjeljive obaveze u kojima ima više dužnika shodno se primjenjuju propisi o solidarnim obavezama
(svaki dužnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac može zahtjevati njeno
ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obavezu, ona
prestaje i svi se dužnici oslobađaju).– (može biti posebno pitanje)
- Kad u nedeljivoj obavezi ima više povjerilaca među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena
solidarnost, jedan povjerilac može zahtjevati da dužnik ispuni njemu samo ako je ovlašćen od ostalih
povjerilaca da primi ispunjenje, a inače svaki povjerilac može zahtevati od dužnika da obavezu ispuni svim
povjeriocima zajedno, ili da je položi sudu.
- Stvar može biti prirodno ili pravno nedjeljiva.

128. Autorska prava – šta su, kako se štite i sadržaj?

- Autorska prava su pravo koja uživaju stvaraoci/autori umjetničkih dijela, književnih, naučnih... i koje tim
autorima daje isključivo pravo iskorišćavanja tog djela ili pravo da drugima omogućavaju iskorišćavanje tog
djela, kao i zaštita tih prava.
- Zaštita autorskih prava se vrši sudskim putem, i to da se utvrdi da je došlo do povrede autorskog prava,
restitucija – objava presude i naknada štete.
- Autorsko pravo se sastoji od imovinskog prava, moralnog prava i drugih prava autora.

129. Koja su moralna autorska prava?

- Autorska moralna prava sadržana su u isključivom ovlaštenju autora da bude priznat i označen kao stvaralac
svoga djela i da odredi da se njegovo djelo objavi pod njegovim imenom, pod pseudonimom, nekom drugom
oznakom ili anonimno (pravo priznanja autorstva). Autor ima i isključivo pravo da odluči da li će, kada, na koji
način i u kojoj formi njegovo djelo biti objavljeno (pravo objavljivanja) i isključivo pravo da se suprotstavi
svakom mijenjanju ili upotrebi djela ako bi takvo mijenjanje ili upotreba vrijeđali njegovu čast i ugled (pravo
poštovanja djela).
- Moralna prava autora ne zastarjevaju. – (može biti posebno pitanje)

130. Subjektivna odgovornost kod naknade štete ?

- Svako ko drugome prouzrokuje štetu dužan mu je tu štetu nadoknadit i, osim ako dokaže šteta nastala bez
njegove krivice.

131. Objektivna odgovornost?

- Objektivna odgovornost je odgovornost imaoca opasne stvari ili opasne djelatnosti (odgovara za štetu koja
nastane zbog te stvari/djelatnosti).
- U slučaju više sile, krivice oštećenog ili trećeg lica, kao razloga nastanka štete, može doći do oslobađanja od
objektivne odgovornosti

132. Šteta i obim štete?

- Šteta je umanjenje nečije imovine (obična/stvarna šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist),
kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).
- Kod stvarne/obične štete pravilo je restitucija (iako nije u praksi) – da se uspostavi pređašnje stanje, pa tek
ukoliko to nije moguće ide se na novčani iznos.
- Kod određivanja visine materijalne štete primjenjuje se načelo materijalnog nominalizma prema novčanim
jedinicama koje su utvrđene na dan donošenja presude.

168
133. Vrste štete?
- OBIČNA ŠTETA – umanjenje nečije imovine
- IZMAKLA DOBIT – sprečavanje uvećanja imovine
- NEMATERIJALNA ŠTETA – nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha.
- Vrste materijalne štete su – obična štete i izmakla dobiti. – (može biti posebno pitanje)
- Vrste nematerijalne štete su – šteta za pretpljene fizičke bolove, za duševne bolove zbog umanjenja životne
aktivnosti, za duševne bolove zbog naruženosti i zbog straha. – (može biti posebno pitanje)

134. Oblici naknade materijalne štete?

- Naknada materijalne štete može podrazumjevati uspostavljanje ranijeg stanja – restituciju i naknadu u
novcu.

135. Kako se određuje visina naknade štete?

- Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad
zakon naređuje što drugo.
- Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom
toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili
propuštanjem.

136. Ko odgovara a ko ne odgovara za štetu?

- Za štetu odgovara štetnik koji je štetu prouzrokovao namjerno (direktni ili eventualni umišljaj) ili nepažnjom
– svjesnom, nesvjesnom, krajnjom ili grubom nepažnjom, običnom nepažnjom i profesionalnom (nehat).
- Osoba koja usljed duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili nekih drugih razloga nije sposobna za
rasuđivanje ne odgovara za štetu.
- Ko drugome prouzrokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje (npr. pijanstvo), odgovoran
je za nju osim ako ne dokaže da se nije svojm krivicom doveo u to stanje. Ako je u takvo stanje dospio
tuđom krivicom, za štetu će odgovarati ta osoba koja ga je dovela u to stanje.

137. Kako se odgovara za štetu (odgovornost/osnov za štetu)?

- Odgovornost za štetu može postojati po principu:
 SUBJEKTIVNE odgovornosti – odgovornost za štetu po osnovu krivice
 OBJEKTINE odgovornosti – odgovornost za štetu od opasne stvari ili djelatnosti – (može biti posebno
pitanje ''gdje susrećemo objektivnu odgovornost'')
 ODGOVORNOST ZA DRUGOG (može biti posebno pitanje):
1. duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju - odgovara onaj koji je na osnovu zakona, ili odluke
nadležnog organa, ili ugovora, dužan da vodi nadzor nad njim – može se osloboditi odgovornosti ako
dokaže da je vršio nadzor na koji je obavezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.
2. odgovornost roditelja - roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo dete do
navršene 7 godine, bez obzira na svoju krivicu.Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za
isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu.Oni ne odgovaraju ako
je šteta nastala dok je dete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu.Roditelji
odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo maljoletno dijete koje je navršilo 7 godina, osim
ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice.
3. odgovornost druge osobe za maloljetnika – Za štetu koju drugom prouzrokuje maljoletnik dok je pod
nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove, odgovara staratelj, škola, odnosno druga ustanova, osim
ako dokažu da su nadzor vršili na način na koji su obavezni, ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju
nadzora.Ako za štetu odgovara i malkoletnik, odgovornost je solidarna.

169
 4. odgovornost po osnovu pravičnosti - U slučaju štete koju je prouzrokovalo lice koje za nju nije
odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim, sud može,
kad to pravičnost zahtjeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi
štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelimično.
5. odgovornost preduzeća – Za štetu koju radnik/zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećoj
osobi odgovara preduzeće u kojem je radnik radio u tenutku prouzrokovanja štete, osim ako se dokaže
da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo, s tim da se ovim pravilom ne dira u
odgovornost od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Oštećeni ima pravo da naknadu zahtjeva direktno
od radnika ako je radnik štetu prouzrokovao namjerno.
6. odgovornost pravne osobe – Pravna osoba odgovara za štetu koju njegov organ prourokuje trećoj
osobi u vršenju ili u vezi sa vrđenjem svojih funkcija. Pravna osoba ima pravo na naknadu odo osbe
koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom (rok 6 mjeseci).

138. Razlika između subjektine i objektivne štete?

- Kod subjektine odgovornosti odgovara se po osnovu krivice (umišljajne ili nehatne), dokazu je se da je štetnik
kriv za pretpljenu štetu, dok se kod objektivne odgovornosti odgovara po načelu uzročnosti – smatra se da je
šteta posljedice opasne djelatnosti pa oštećeni ne mora da dokazuje da je štetnik kriv za štetu već je
dovoljno da dokaže da pretpljena šteta potiče od opasne stvari /djelatnosti??

139. Ko odgovara ako opasna stvar bude data drugom licu na upotrebu?
- Umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome služi, ili lice
koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Pored njega će odgovarati i imalac stvari ako je
šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje mu nije skrenuo pažnju.U tom
slučaju odgovorno lice koje je isplatilo naknadu oštećeniku ima pravo da zahtjeva ceo njen iznos od imaoca.
- Imalac opasne stvari koji ju je povjerio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da njome rukuje,
odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

140. Ko se može eskulpirati (osloboditi) od objektine odgovornosti?

- Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije
se dejstvo nije moglo predvidjeti, ni izbeći ili otkloniti.
- Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili
trećeg lica, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.
- Imalac se oslobađa odgovornosti djelimično, ako je oštećenik delimično doprinio nastanku štete.
- Ako je nastanku štete delimično doprinelo treće lice, ono odgovara oštećeniku solidarno sa imaocem stvari,
a dužno je snositi naknadu srazmerno težini svoje krivice.

141. Odgovornost vozača motornog vozila?

- U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog
imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice.
- Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno
stepenu svoje krivice.
- Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne djelove, ako razlozi pravičnosti ne zahtjevaju što
drugo.
- Za štetu koju pretrpe treća lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

142. Posebne vrste (slučajevi) odgovornosti za štetu? (različito u FbiH)

- Odgovornost organizatora priredbi, Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći, odgovornost u vezi
sa obavezom zaključenja ugovora i odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa.

170
143. Odgovornost maloljetnika za štetu?
- Maloljetnik do navršene7 godinene odgovara za štetu koju prouzrokuje.
- Maloljetnik od navršene 7 do navršene 14 godine ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri
prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje.
- Maloljetnik sa navršenih 14 godinaodgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu.

144. Oslobađanje od odgovornosti za štetu?

- Osoba se može osloboditi odgovornosti za naknadu štete ili ta odgovornost može biti umanjena po osnovu
instituta nužne odbrane, stanja nužde i otklanjanja štete od drugog.
- Ko u nužnoj odbrani prouzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne
odbrane.
- Kad neko prouzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtevati naknadu od lica koje je krivo za
nastanak opasnosti štete, ili od lica od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih poslednjih, ne više od koristi koju
su imala od toga.
- Ko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima pravo zahtjevati od njega naknadu one štete kojoj
se razumno izložio.

145. Prigovor podjeljene odgovornosti?

- Ukoliko je sam oštećeni doprineo nastanku štete može se tražiti srazmjerno sniženje obavezeu skladu sa
doprinosom oštećenog.
- Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potiče od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa
o okolnostima slučaja.– (može biti posebno pitanje ''šta kada nema dokaza koliko je oštećeni doprineo
nastanku štete'')

146. Materijalna i nematerijalna šeta?

- Materijalna šteta je umanjenje nečije imovine i sprečavanje njenog povećanja.
- Nematerijalna (neimovinska) šteta je naknadakoja se dosuđuje za pretpljene fizičke i psihičke bolove i
strah, zbog lišenja slobode, ugleda, časti, i određuje se prema intezitetu, dužini i jačini trajanja bolova i
straha a vodeći računa o povrijeđenom dobru.
- Napomena:vrti se presuda za naknadu štete zbog lišenja slobode na ispitu -Lišenje slobode daje pravo na
naknadu štete, ne treba vještačenje u ovom slučaju već treba primjeniti slobodnu ocjenu suda po iznosima
koji se primjenjuju za zamjenu zatvorske kazne ''jedan dan = 100 KM''. Postoji presuda u Strazburu!

147. Može li se naslijediti nematerijalna štete?

- Ne može.

148. Odgovornost više lica za štetu (solidarna odgovornost)?

- Za štetu koju je više lica prouzrokovalo zajedno, svi učesnici odgovaraju solidarno.
- Podstrekač i pomagač, kao i onaj koji je pomagao da se odgovorna lica ne otkriju, odgovaraju solidarno sa
njima.
- Solidarno odgovaraju za prouzrokovanu štetu i lica koja su je prouzrokovala radeći nezavisno jedno od
drugog, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti.
- Kad je nesumnjivo da je štetu prouzrokovalo neko od dva ili više određenih lica koja su na neki način
međusobno povezana, a ne može se utvrditi koje je od njih štetu prouzrokovalo, ta lica odgovaraju
solidarno.

149. Odgovornost naručioca i izvođača radova?

- Naručilac i izvođač radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja mu nastane u vezi
sa izvođenjem tih radova.

171
150. Prigovor zastarjelosti?
- Posle nastupanja zastarjelosti prava da zahteva naknadu štete, oštećenik može zahtjevati od odgovornog lica,
po pravilima koja važe u slučaju sticanja bez osnova, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je
prouzrokovana šteta.

151. Rovi za naknadu štete?

- Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarjeva za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice
koje je štetu učinilo (subjektivni rok).
- U svakom slučaju ovo potraživanje zastarjeva za 5 godina od kad je šteta nastala (objektivn rok).

152. Pravo preče kupovine?

- Ugovornom odredbom o pravu preče kupovine obavezuje se kupac da izvesti prodavca o nameravanoj
prodaji stvari određenom licu, kao i o uslovima te prodaje, i da mu ponudi da on stvar kupi za istu cijenu.
- Pravo preče kupovine pokretnih stvarine može se ni otuđiti ni naslijediti, ukoliko zakonom nije drukčije
određeno.
- U slučaju prinudne javne prodaje prodavac se ne može pozivati na svoje pravo preče kupovine.Ali, prodavac
čije je pravo preče kupovine bilo upisano u javnoj knjizi može zahtjevati poništenje javne prodaje, ako nije
bio posebno pozvan da joj prisustvuje.
- Pravo preče kupovine prestaje posle 5 godina od zaključenja ugovora, ako nije ugovoreno da će ono prestati
ranije.
- Ako je kupac prodao stvar i preneo svojinu na trećeg ne obaveštavajući prodavca, i ako je trećem bilo
poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavac ima pravo preče kupovine, prodavac može, u roku od
6 mjeseci računajući od dana kad je saznao za ovaj prenos, zahtjevati da se prenos poništi i da se stvar
njemu ustupi pod istim uslovima.Ako je kupac netačno obavestio prodavca o uslovima prodaje trećem, i ako
je trećem to bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato, ovaj rok od 6 meseci počinje teći od dana kad je
prodavac saznao za tačne uslove ugovora.
- Za određena lica pravo preče kupovine može biti ustanovljeno zakonom.

172