Professional Documents
Culture Documents
Razvijanje Pojmova Iz Oblasti Prostor I Prostorne Relacije U Vaspitno Obrazovnom Radu S Predš
Razvijanje Pojmova Iz Oblasti Prostor I Prostorne Relacije U Vaspitno Obrazovnom Radu S Predš
ZAVR Š N I RAD
NASTAVNIK-MENTOR: STUDENT:
mr Branko Prentović Željka Radanov
1
Razvijanje pojmova iz oblasti prostor i prostorne relacije u vaspitno obrazovnom radu s
predškolskom decom
Apstrakt:
U ovom završnom radu sam se bavila temom razvijanja pojmova o prostoru i prostornim
relacijama sa decom predškolskog uzrasta. Ovo je teorijski rad pisan sa ciljem da istakne
značaj prostora i prostornim relacija u navedenom uzrastu. Metodika razvoja početnih
matematičkih pojmova se bavi raznim oblastima, ali ovu smatram posebno značajnom, jer je
sastavni deo naših života od prvom dana dolaska na svet. Sposobnosti opažanja prostora i
prostornih relacija se kad malog deteta razvija postepeno. Tako novorođenče, prostor oseća u
prvom kontaktu sa majkom preko usana, a u prvim mesecima po rođenju dodirivanjem
spoljnih objekata, odnosno bića. Poznato je da je dete predškolskog uzrasta po svojoj prirodi
veoma radoznalo. Ono ispoljava interesovanja za sve objekte i pojmove koje ga okružuju. U
tesnoj vezi s tim, malo dete ima snažnu potrebu da ispituje sve što je u njegovoj neposrednoj
okolini, tj spoznaje stvarnost i bogari svoje iskustvo.
Uzevši sve ovo u obzir, možemo shvatiti koliki je značaj delovanja na dete baš u ovom
periodu, jer ono tada želi da razume i ovlada svetom oko sebe i upija sve informacije ne bi li u
tome i uspelo. Tako da čak i prostor, koji se može definisati kao praznina u kojoj opažamo
predmete, a koji se određuje trima dimenzijama: dužinom, širinom i visinom i koji se u
matematici generalizuje do te mere da prostor označava baskonačno mnoštvo tačaka među
kojima postoje određeni odnosi, predškolsko dete može razumeti ukoliko se izabere pogodan
način da mu se to objasni. Što se tiče tog pogodnog načina u ovom radu su navedeni razni
metodski postupci, prigodne igre, didaktički materijal, kao i usmerene aktivnosti za realizaciju
ove teme u vrtiću. Dakle, možemo zaključiti koliki je značaj ove oblasti za predškolko dete i
koliko je za nas kao buduće vaspitače važno da poznajemo njihove mogućnosti i potrebe i
načine na koje im možemo približiti ovu temu. Najvažnije je motivisati decu, jer samom
motivacijom oni postaju radoznali i vajvlja im se unutrašnja potreba da istražuju prostor oko
sebe i relacije u njemu.
Ključne reči:
2
- Uvod..........................................................................................................................1
- Binarne relacije...........................................................................................................2
- Značaj razvijanja prostorne orijentaicje kod dece predškolskog uzrasta...................3
- Psihološke osnove opažanja i shvatanja prostora i prostornih odnosa.......................5
- Metodski postupci na razvoju pojmova o prostornim relacijama sa decom od 3-5
godina.........................................................................................................................8
- Metodski prostupci na razvoju pojmova o prostornim relacijama sa 5-7 godina.....10
- Šta i kada dete može..................................................................................................11
- Igre u funkciji razvijanja pojmova prostora i prostornih
relacija.........................................................................................................................12
- Didaktički materijali i igračke u vaspitno-obrazovanom radu na strukturiranju
prostora.......................................................................................................................29
- Usmerene aktivnosti za shvatanje prostora i prostornih
relacija.........................................................................................................................30
- Zaključak.....................................................................................................................33
- Literatura.....................................................................................................................34
- Prilog...........................................................................................................................35
3
1.Uvod
U ovom diplomskom radu sam se bavila temom razvijanja pojmova o prostornim relacijama i
prostornoj orijetaciji sa decom predškolskog uzrasta.
Samim dolaskom na svet dete stupa u novi prostor i da bi živelo u njemu ono mora njime
ovladati, otuda nastaje unutrašnja potreba deteta da sve vidi, opipa, istraži, da se orijentiše i
shvati odnose u tom za njega novom prostoru. Dakle, od najranijih dana matematički pojam
prostora i prostornim relacija prisutan je u životu deteta, a da ono toga nije ni svesno. Dete uči
relacije i proučava prostor u kojem živi svakodnevno istržujući ga, shvatajući ga, govoreći o
njemu. Da bi dete uspešno ovladalo pojmovima prostornih relacija značajna je uloga
porodice, koja treba da ga upozna sa prostorom u kojem dete živi, da načinom na koji je
uredila prostor motiviše dete da istražuje i shvata prostorne relacije u njemu. Zatim imamo i
predškolsku ustanovu njen cilj je da kod dece iskristališe njihovo predznanje o prostoru i
prostornim relacijama, da ga definiše i objasni detetu značaj poznavanja prostora i prostornih
relacija.
Izabrala sam ovu temu jer sam želela da predstavim značaj prostora i prostornih relacija za
dete predškolskog uzrasta. Rad osim ovog značaja govori i o psihološkim osnovama opažanja
i shvatanja rpstora kod predškolske dece, zatim o njihovim predispozicijama npr. šta i kada
dete može. Zatim kada smo to utvrdili prelazimo na načine deovanja na dete koji
omogućavaju potpuno shvatanje prostora i prostornih ralacija, tako da rad dalje govori o
metodskim postupcima na razvoju pojmova o prostornim relacijama, igrama u funkciji
razvoja pojmova prostora i prostornih relacija i didaktičkim materijalima potrebnim za njih.
na kraju sam sama osmislila dve usmerene aktivnosti koje zaokružuju celu priču i
predstavljaju način na koji bih ja uticala na razvoj pojmova prostora i prostornih relacija, kod
dece predškolskog uzrasta.
„ S obzirom na ogroman značaj prostorne orijentacije i pravilnog shvatanja prostornih pojava,
pred sve one koji žele da se bave njihovim razvojem, kod dece postavljaju se dva pitanja:
prvo, kakva je mogućnost uticanja na razvoj prostornih pojava; drugo, kakav je prihološki
mahanizam percipiranja prostora i razvoja prostorne orijentacije“.1
1
N.Dobrić, cit delo „Razvijanje početnih matematičkih pojmova u predškolskoj ustanovi, str 49
4
2. Binarne relacije
Stvarnost koja nas okružuje, karakterišu razne relacije (veze): među ljudima, među objektima
i između ljudi i objekata. Relacija se može posmatrati kao povezivanje elemenata nakon
skupa A sa elementima nekog skupa B, gde je važno da se zna koji elementi skupa A su u
vezi, u relaciji, sa kojim elementima skupa B. Zbog toga se jedna takva relacija u potpunosti
može zadati na sledeći način: x A i y B i pri tom su x i y u datoj relaciji odna se u ređenom
paru (x,y) AxB pridružuje vrednost T, a ako to nije slučaj, onda se uređenom paru (x,y)
pridružeje vrednost . Dakle, relacija zapravo razdvaja one uređene parove elemenata
skupova A i B za koje se kaže da jesu od onih za koje se kaže da nisu u toj relaciji. S toga se
jedna relacija među elementima skupova A i B može zadati kao podskup Dekartovog
proizvoda AxB uređenih parova onih elemenata koji jesu u datoj relaciji.
Binarna relacija skupa A je svaki podskup P skupa AxA. Ako je (a,b) kažemo da su elementi
a i b u relaciji .
Relacija skupa A je:
(P) refleskivna, ako je (∀x∈A) (x x)
(C) simetrična, ako je (∀X,y∈A) (x y );
(A) antisimetrična, ako je(∀X,y∈A) (x y y z=> x=y);
(T) tranzitivna, ako je(∀X,y,z∈A) ) (x y y z );
1.Binarne relacije
Relacija ekvivalencije – binarna relacija ρ Skupa A koja je refleksivna, simetrična i
tranzitivna, zove se relacija ekvivalencije.
Neka se ρ Relacija ekvivalencije skupa A i proizvoljni element a ∈ A. Tada kažemo:
1.Klasa ekvivalensije za a, je skup svih elemenata skupa A, koji su u relacija ρ sa a, u oznaci
a ρ={x I aρx}
2.Količnički (faktor) skup u odnosu na relaciju ρ , je skup svih klasa ekvivalencije, u oznaci
A/ ρ ={ x ρ I x∈A}
1. x ρ≠ ø
2.(x,y) ∈ ρ => x ρ y ρ=ø
3.U { x ρ I x ∈ A} = A
Relacija poretka poznata je pod imenom relacija parcijalnog poretka, koja je uz relaciju
ekvivalencije, jedna od najviše primenjivanih relacija u matematici i relacija sa čijim se
delovanjem najčešće srećemo u prirodi i svakodnevnom životu. Binarna relacija ρ skupa A,
koja je refleksivna, antisimetrična i tranzitivna zove se relacija parcijalnog poretka, a za skup
A kažemo da je parcijalno uređen.
Ako relacija poretka ρ skupa A ispunjava i dodatni uslov ( ∀, x,y ∈ A ) ( xρy V yρx ) onda
kažemo da je ρ relacija totalnog (linearnog) poretka, a skup A je totalno (linearno) uređen.2
2
Risto Prentović i Branko Prentović, Metodika razvijanja početnih matematičkih pojmova, str 36-49,
„Didaktika“, Novi Sad
5
3. Značaj razvijanja prostorne orijentacije kod dece
predškolskog uzrasta
7
N.Dobrić, cit delo,str.49
8
Isto
9
Peruničić-Đorđević-Brkić,Spremnost dece za polazak u školu, "Predškolsko dete" ,4/71,str.375.
7
4. Psihološke osnove opažanja i shvatanja prostora i
prostornih odnosa
10
N.Dobrić, cit delo,str.50
11
Manojlović-Arsić,cit. delo str75
8
itd. koji moraju da budu obuhvaćeni kod konstantnosti veličina".12 Čulni znakovi koji pri
opažanju prostora (a posebno dubine i udaljenosti) daju kinesteticki, odnosno proprioceptivni
utisci, nastali pokretima tela i njegovih delova, akomodacijom sočiva u oku i motoričkih
senzacija usled pokretanja ociju i glave, dovode i do percipiranja treće dimenzije prostora,
razlikovanja oblika i obima objekata, sagledavanje udaljenosti i međusobnih položaja predmeta
u prostoru.
Neki autori (kao sovjetski Sečenov) ističu kao posebno značajne pri opažanju prostora i
prostornih odnosa pokrete očiju i glave. S tim u vezi Sečenom ističe: "Ako u razvoju deteta
vizuelne radnje ne bi bile pracene pokretima očiju i glave, pokretima razgledanja, dete nikada ne bi
naučilo da u vizuelnoj slici razlikuje uzajamni položaj delova zbog toga sto viđenje desnog i
levog, gornjeg i donjeg dela slike ne bi bilo praćeno diferenciranim reakcijama vizuelnog
aparata. Pomoću pokreta razgledanja deteta za svaki pokret očiju (naviše, naniže, udesno, ulevo
i na sve prelazne medu njima) dobija čulne znakove kojima se rukovodi kada razlikuje gore od
dole desno od levo".13
Opažanje oblika u prostoru je tim uspešnije što je veće učešće oseta pipanja. S tim u
vezi u opažanju prostora i prostornih odnosa vrlo je značajno učešće ruke, što je u tesnoj vezi sa
izgrađivanjem, tzv. seme vlastitog tela. Naime, pri razlikovanju pojedinih parnih delova tela,
dete se orijentiše prema desnoj, odnosno levoj ruci. S toga je od velikog značaja diferencijacija
leve i desne ruke. Tako, ako se od deteta traži "da pokaže, na primer, desno uho, ono najpre
konstatuje koja mu je desna ruka. Pri tome ono načini i neki karakterističan pokret (skupi šaku kao
da hoće da uzme kašiku, olovku i si. ili je pomera) pa je tek tada pomeri prema uhu. Kada se
dete nađe u situaciji, a odredi položaj nekog predmeta koji je od njega udesno ili ulevo
postavljen, ono i vizuelno izdvaja ruku po kojoj se orijentiše. Ono pogleda u ruku koju izdvaja,
što znači da se pri procesu diferencijacije položaja ne pokreće sama ruka, već se više i pokreti
očiju i glave. Pružajući izdvojene ruke prema predmetu dete određuje njegov položaj".14
Zahvaljujući izgrađenoj šemi vlastitog tela i praktičnoj radnji, dete je dosta dugo u toku
predškolskog perioda u stanju da određuje položaj objekta samo prema sebi. Budući da dete
nema razvijenu sposobnost decentracije, tj. ne može da se misaono stavi u položaj drugog lica,
ono do pred kraj predškolskog perioda nije sposobno da odreduje prostorne odnose nezavisno od
sebe. Tek tada, kada ovlada reverzibilnoscu u poimanju prostora i prostornih odnosa, dete će biti
u mogućnosti da prostornu orijentaciju obavi na mentalnom planu, tj. bez praktične radnje kojom
utvrduje dati odnos. Međutim, znatno ranije se ipak razvija sposobnost deteta da u odnosu na
drugo lice odredi odnose ispred i iza.
Činjenicu da predškolsko dete nije ovladalo pojmom konzervacije prostora eksplicitno
potvrduje Pijaževo test "Krave na pašnjaku", koji pred ispitanike postavlja problem
oduzimanja podudarnih površi. Problem se sastoji u sledećem: na dva istovetna parčeta hartije
obojena zelenom bojom ("Livade") stavi se po jedna identična slika krave. Dete konstatuje da
krave treba da popasu istovetnu količinu trave ("Livade" su iste površine). Potom se na svaku
"Livadu" stavi još po šest jednakih "kućica", ali tako da se na prvoj "Livadi" kućice nalaze u
pravoj liniji, a na drugoj su razmeštene po raznim mestima "Livade". Tada dete izjavljuje da
sada na prvoj "Livadi" krava ima više trave. Razlog ovome je u činjenici sto dete "vidi" da je
12
D.Kreč i R.Krečfild cit.delo,str 44
13
Interpretacija:Zaporožec-Elkonjin,cit.delo,str 36
14
N.Dobrić, cit delo,str.50-51
9
na prvoj "Livadi" prostor manje isprekidan. Buduci da nije ovladalo reverzibilnošću u mišljenju,
dete nije u stanju da shvati koje se dimenzije menjaju, a koje ostaju nepromenjene.
„Privredno-finanisjki vodič“Beograd
16
R.Prentović i V.Sotirović, Metodika razvoja početnih matematičkih pojmova, str, 244
12
razvijene predstave o datom položaju, na pominjanje datog odnosa, treba da prepoznaju dati
položaj u prostoru.
NAPRED-NAZAD na srednjem i starijem uzrastu „težimo da deca uočavaju kretanje drugih u
jednom i drugom smeru (nezavisno od svog položaja). Tako dete počinje da shvata šire
značenje ovih relacija i razvija sposobnosti da se zanemari sopstveni položaj.17
Npr, igra „Care, care koliko je sati?“
ISPRED-IZA kada deca steknu shvatanje položaja ispred i iza sebe u odnosu na sebe, vrši se
postepena vaspitno-obrazovna aktivnost s ciljem razvijanja njihove sposobnosti da uočavaju i
imenuju ove relacije u odnosu na druga bića odnosno objekte. I ovaj postupak se sprovodi
kroz deci bliske aktivnosti, u situacijama koje deluju podsticajno i spontano. Za to su pogodne
igre npr „Pošto seko mleko“, „Ivin voz“.
IZNAD-ISPOD da bi se deca starijih grupa predškolskog uzrasta ovladala pojmom prostorne
relacije IZNAD, usmerene aktivnosti treba da su zasićne igrovnim situacijama u kojima su
deca u prilici da perceptivno praktičnom radnjom imenuju pojave, objekte i bića u položaju
IZNAD (npr pljeskom rukama izad glave, izad nas je gust oblak). Pre formiranja pojma
IZNAD treba srediti dečje iskustvo o položaju ISPOD, jer se dete često nalazi u tom položaju
(provlači se ispod stola...).
Pri vežbanju u grafičkom prikazivanju ovih odnosa, dete ispoljava odrđene teškoće, i ove
pojmove treba razvijati i kroz likovne i aktivnosti grafičkog predstavljanja. Sa relacijama
IZNAD i ISPOD treba razvijati položaj PREKO. Pritom treba sa prostornim odnosima koje
označavaju pojmovi IZNAD i ISPOD porediti i položaje na koji se odnosi termin PREKO
(skačem preko kanapa, držim mantil preko ruke i sl.)
LEVO-DESNO na starijem predškoskom uzrastu začajan i složen vaspitno-obrazovni
poduhvat je rad na shvatanju relacija „JE DESNO“ i „JE LEVO“. Da bi dete bilo u stanju da
razlikuje levu i desnu stranu kod drugih objekata, odnosno bića (lica), treba da dostigne takav
nivo mentalne zrelosti da može da se stavi u položaj drugog. Dotad dete npr smatra da je licu
koje stoji naspram njega, desna ruka, koja je naspram njegove desne ruke. Usmerene
aktivnosti u kojima se deca vežbaju u odrđivanju relacija „JE LEVO“ - „JE DESNO“ treba da
su dobro osmišljene i da su prevashodno zasnovane na igri.
OSTALI PROSTORNI ODNOSI (unutra, izvan, pored, između, okolo, duž predmeta, na
granici)
Sa starijom predškolskom decom, radi pospešivanja prelaza dece sa percepcije prostornih
odnosa i praktične orijentacije u prostoru ka mentalnom poimanju prostornih ralacija u vaspitno-
obrazovnom radu, praktikuje se tzv.posredno odrđivanje prostornih odnosa , to se vrši pre svega
grafičkim prikazivanjem.
17
(prema N.Dobrić 1985): Razvijanje početnih matematičkih pojmova u predškolskoj
ustanovi, str. 58, „Prevredno-finansijski vodič“ Beograd.
13
Procenjivanje rastojanja između deteta i predmeta:
a) udaljenost (u četvrtoj godini)
b) dubina (oko pet godina)
c) treca dimenzija (oko šeste - sedme godine)
d) brzina predmeta u pokretu (oko pet godina)
Procenjivanje smera dete - predmet:
a) gore-dole (oko šeste godine)
b) ispred-iza (oko šeste godine)
c) levo-desno (između šeste i devete godine)
Procenjivanje veličine predmeta:
a) sposobnost da se sa gomile predmeta odabere najmanji ili
najveći predmet (tri godine)
b) upoređivanje samog sebe sa ostalim predmetima i licima
c) sposobnost procenjivanja relativne veličine
d) veliko-malo, pa tek onda srednje
Šema tela i odnosi u prostoru:
a) sticanje pojmova: gore-dole, napred-nazad
b) sticanje pojmova: levo-desno (5-7 godina)
c) usvajanje šeme tela: pokazi levom rukom desnu ruku, desno
uvo, desno oko i obrnuto
d) da pokaže predmete sa njegove leve i desne strane.
Razvijanje sposobnosti opažanja predmeta u prostoru:
a) opažanje međusobnog odnosa predmeta (četiri godine)
b) razlikuje predmete po obliku i reda po uzoru (četiri godine)
c) razlikovanje dugih i kratkih predmeta
a) razlikovanje odnosa: uzak-širok; dubok-plitak; težak-lak;
jednak-nejednak (oko šest godina)
18
Grupa autora, Korak po korak 2, „Kreativni centar“, 2002,str 214
14
8. Igre u funkciji razvijanja pojmova prostornih odnosa i
prostorna relacija
Kroz igru dete upoznaje i shvata svet oko sebe. Pijaže igru tumači u funksiji razvoja
kongitivnih sposobnosti. Po njemu, isti faktori koji određuju intelektualni razvitak određuju i
razvitak igre, ona je fenomen koji prati razvoj intelektualnih funkcija i reflektuje glavne
karakteristike pojedinih etapa. Pijaže izričito smatra da je igra jedan proces obrazovanja
simbola kao posrednika između čoveka i stvarnosti koja ga okružuje. Pomoću simbola mi
saznajemo i predstavljamo stvarnost, koja nam se otkriva u onoj meri, u onom kvalitetu kakvi
su oni. Igra je upravo ona dečja aktivnost u kojoj kojd njih nastaju sistemi simbola. Uzevši
sve ovo u obzir jasno je kolika je uloga igre u razvijanju početnih matematičkih pojmova kod
dece predškolskog uzrasta, a u okviru njih i razvijanja pojmova prostornih odnosa i prostornih
relacija.
Igre su kao i uostalom u predškolkom vastipanju uopšte i početnom matemitičkom
obrazovanju posebno najprirodniji i najefikasniji način ovladavanja pojmovima prostornih
relacija i razvijanja sposobnosti prostorne orjentacije kod dece. Krećući se u prostoru, kroz
vizuelnu i praktičnu aktivnost, dete prerađuje, proširije i u obličava svoje iskustvo, što mu
omogućuje da uspešnije savlađuje i bolje upoznaje prostor i prostorne odnose.
„U svakoj novoj igri ono ili potvrđuje, uobličava i uoštava. Vremenom se misao malog deteta
uzdiže iznad motorne, opažajne i praktične radnje, vrši se psihološko distanciranje i izgrađuje
sposobnost da se misaono operiše prostornim odnosima i izgrađuju pojmovi prostornih
relacija“.
Iz mnoštva u vaspitnoj prakci korišćenih igara, u cilju ilustracije njihovih pedagoških
potencijala na planu razvijanja pojmova prostornih relacija i sposobnosti prostorne
orijentaicje kod predškolske dece, prezentuju se samo neke.
U cilju razvijanja pojmova o prostornim odnosima gore-dole, između ostalim može se
koristiti igra „Gore je, gore je...“
Tok igre:
Dvoje ili više dece sede jedno naspram drugog ili u krug i kažiprste jedne ruke stave tako da
se dodiruju. Voditelj igre, govori „Gore je, gore je...nebo (oblak, trava, Sunce)“ ili „Dole je,
dole je.... podrum (ćilim, zvezda...)“. Pri pomenu nekog imena voditelj igre diže kažiprst, a
ostala dece samo onda kada je tvrdnja tačna. Ko pogreši mora da iskupi grešku na taj način,
na koji mu odredi grupa. To su sada zadaci koji će zabaviti decu, a „kažnjenog“ neće
povrediti. Na primer da nešto odrecituje, peva, skače na jednoj nozi, napravi od štapića
trougao i slično.
U cilju formiranja pojmova relacija napred-nazad može se između ostalog koristiti igra“čas
napred, čas nazad...“ Ona doprinosi u podsticanju bržeg reagovanja i skladnog kretanja.
Tok igre:
Po stihovima:
- Čas napred, čas nazad,
čas napred, čas nazad,
čas tamo, čas amo,
da se poigramo,
koji se pevuše brzinom koju dozvoljava mogućnost dece date grupe, deca se kreću napred,
nazad i bočno. Pri tom se deca po dvoje drže za ruke, a ako se radi o maloj deci, može svako
dete da se kreće slobodno. U radu sa starijom decom u igru se unose elementi ritmike. Koraci
treba da su gracionzni ( po dva u svakom pomenutom smeru), a na reči „da se poizgamo“,
deca se hvataju (po dvoje) za ruke i igraju.
15
Razvijanje interesovanja za prostorne odnose može se podsticati i kroz igre zagonetanja i
cetovanja. Dajem primer stihova u kojem je naglašen položaj izna:19
- Iznad glave, iznad sela
iznad hrastova, iznad jela
lete oblaci čudnih pčela.
Sve su pčela bele
i svu decu razvesele
Sneg, Dragan Kulidžan
U cilju razvijanja pojma položaja iza i navikavanje dece da stanu u red (jedan iza drugog),
koristi se između ostalog igra u stihovima „Naša mala železnica“.20
Tok igre:
Pošto je pre početka igre vaspitač pokazao kako treba da stanu u red, stihovima ih poziva da
tako stanu.
Naša mala železnica sada će da krene.
Požurite deco, stan'te iza mene.
Pošto deca stanu u „voz“, nastavljanju kretanje držeći se stalno rukom za ramena druga
koji je ispred, a na čelu voza je vaspitač. „Voz“ se kreće po pruzi iza stolica (ili drugih
postavljenih predmeta). Deca podržavaju njegov zvek sa „ćihu, ćihu, ćihu...“, a ako znaju
pesmu „Ivin voz“, pevajući je, kreću se po ritmu muzike koju slušaju sa gramofonske ploće
(kasete i sl.).
Znanje dece o položaju između,može se između ostalog formirati kroz igru“Gde je
spas?“121
Tok igre:
Deca-zeke trčeći traže „spas“ od lovca. „Spas“ je mesto koje odredi vaspitač u toku same igre.
To mesto se određuje uz obavezno korišćenje termina „između“ (na primer izmešu vrata i
stola, između ljuljaške i tobogana, između klupa, između dvoje dece i sl.). Ovo mesto može
da se vezuje i za druge položaje.
U cilju podsticanja diferencijacije leve i desne ruke, uz recitaciju (nepoznatog autora), može
se koristiti igra „Leva i desna ruka“. 22
Tok igre:
Pozivajući decu na rukovanje, vaspitač recituje:
S ove strane gde je srce
leva ruka svima stoji.
Pomiluje, pkazuje,
na prstima zna da broji
Na reč „pozdravlja se“, deca se rukuju, a na reči „ulica joj svaka tesna“, kreću se
razmahujući sa desnom rukom. Na znak vaspitača (pljeskom, bubnjem, tiganjem, i sl.) stihovi
i pokreti se ponavljaju.
23 .
N.Dobrić, cit. Delo, str.64
17
mogu se sprovoditi kroz igru“Stavi na pravo mesto“.24
Sredstva: raznovrsne aplikacije koje odgovaraju tematici i osnovna slika na koju deca treba da
postave (zalepe) te aplikacije, na primer slika salaša na kome dominira koš za kukuruz i više
aplikacija koja prestavljaju golubove u letu.
Tok igre:
Na priprodan način deca se motivišu da raspoređuju aplikacije na odgovoarajuće mesto,
prema zahtevu vspitača ili prema odgovarajućem tekstu.
Primer kratog teksta „Salaš“ od Dobrice Erića:
Puna kula zlatnih frula
Okolo i iznad krova
Lebdi obak golubva
Za početak aktivnosti daju se jednostavni i deci razumljivi prostorni odnosi i lakše ranje,
koje će na kraju rezultirati ineresantnom slikom.
Igra „Nađi po planu“25 se koristi sa ciljem razvijanja spososbnosti prostorne orijentacije po
planu.
Sredstva: veći komad hartije, na koji bi se nacrtao plan sobe. Nameštaj – igračke: nekoliko
stolica, dva ležaja, orman i sto. Okvir za maketu sobe (broj elemenata zavisi od mogućnosti
dece)
Tok igre:
Sa decom se povede razgovor šta se od nameštaja nalazi u njihovoj sobi. Saopši se deci da
treba da prave sobu za lutku. Pri tom se iz torbe vadi potreban nameštaj za lutkunu sobu i
imenuju se svaki predmet. Deca se pozivaju da nameste sobu za lutku, uz naglašavanje gde se
ša stavlja, na primer , na sredini sobe, suprotno od vrata kauč, i tako dalje. Kada je soba
gotova, deci se saopšti da lutka ne sme da uđe u sobu, jer je u njoj miš. Oni treba da nađu
miša, ali samo tako što će im se na planu sobe pokazati gde je miš. Prisupa se izradi plana.
Svaki predmet se predstavlja s obzirom na njegove konture. Zatim se u maketi sobe sakrije
aplikacija miša, a deci se na planu pokaže gde se miš nalazi. Odredi se jedno dete koje će
pokazivati, a zatim podići predmet (“komad nameštaja“), pod kojim misli da je sakriven
predmet. To čine i druga deca redom. Naglašava se gde se predmet po planu nalazi u odnosu
na druge predmete. Kada se miš nađe, igra se nastavlja tako što jedno dete žmuri, a druga
deca sa vaspitačem sakrivaju „miša“.
24
Interpretacija prema:“Igra za predškolsku decu“, str. 24-25
25 .
Isti izvor, str. 22
18
Tok igre:
Igru počinjemo pesmicom:
- Ove moje ručice
igrale bi rado,
lvo pružam levicu,
desno pružam desnicu,
napred jedan, dva i tri,
nazad složno svi.
Istovremeno, deca prema rečima pesme pružaju ruke i prave korake. Posel nekoliko
ponavljanja prelazi se na glavnu igru. Stolice se poređaju tako da napravimo lavirint. Na ulazu
se postavi jedno dete-lane, a na izlazu drugo dete-košuta. Lanetu zavežemo oči, vaspitač mu
pomaže da se kreće kroz lavirint prema svojoj „mami“, dajući mu uputstva (kasnije to čine
deca):idi pravo, a sad desno, opet pravo, a sad skreni levo itd. dok ne stigne na cilj. Da bi smo
olakšali put „lanetu“, „košuta“ se oglašava nekim zvukom.
Pogodna igra za razvoj pojmova ispred, iza, pored, na je i igra „Postavi sve na svoje
mesto“.
Za ovu igru su nam potrebne tri veće i tri manje lopte u tri boje:crvena, žuta i plava.
Tok igre:
U jednu veću kartonsku kutiju stave se sve lopte, na sredini radne sobe postavi se sto. Proveri
se dali sve deca razlikuju pelacije ipred, iza i pored. U prvim aktivnostima i igrama ove vrste
bolje je uzeti stolicu, jer ona ima izraženu prednju i zadnju stranu. Deca redom izlaze, a
vaspitač kaže: „Uzmi crvenu malu loptu i stavi na sto“ ili „Uzmi plavu veliku loptu i postavi
je ispred strola (stolice)“,“Uzmi žutu veliku loptu i stavi je pored (ili iza) stola (stolice)“.
Igru pomavljamo sve dok postoji interesovanje, a onda se svi uhvate za ruke i igraju oko stola,
uz prigodnu pesmu. Po završteku igre deca sedaju za svoje stočiće, dobijaju crtež na kojem je
sto, a pored, iza i ispred stola su neki predmeti. Vaspitač saopštava polako, a po potrebi
ponovi zahteve:
Da predmet koji se nalazi pored stola oboje žuto,
Da predmet koji se nalazi iza stola oboje plavo,
Da predmet isped stola oboje crveno.
26
N.Dobrić, cit.delo, str.66
20
sve aktivnosti dece u dečijem vrštiću i to kako kroz one koje su ovde prezenovane, tako i kroz
brojen druge, pa i one čijem težištu nije početno matematičko obrazovanje, tj, aktivnosti
nemenjene ostvarivanju nekih drugih vastpitno-obrazovnih ciljeva.
Osim kroz igre, pojmove o prostornim relacijama učimo i kroz svakodnevnu komunikaciju.
Formiranje pojmova: napred-nazad, gore-dole, iznad-ispod, na-pod, gornji-donji.
Pozove se Mirko, koji se nalazi negde pozadi, da izađe. Kad pređe polovinu puta,
vaspitačica mu kaže: - Vrati se nazad.
Pozove Ljubicu koja se nalazi takože negde pozadi. Dok ona ide, vaspitačica kaže: -
Ljubica ide napred. Stani Ljubice, sada se vrati nazad.
- Setite se kako smo na izletu gledali da čovek vraća (gura) kolica nazad, da auto
(lokomotiva) ide nazad.
- Kada čovek ide (povlači se) malo nazad? (Kad hoće da skoči, da preskoči nešto).
Predmet bliži podu, zemlji nego posmatrač, je dole. Ako je obrnuto , predmet je gore.
Vaspitačica pretura nešto po stolu i kao slučajno joj padne neki predme – Pade lopta – kažu
deca. – Jeste, lopta je pala dole. Digni je gore. Spustite igračke dole. Dignite ih gore. Peć je
dole, na patosu. Slike su gore, na zidu. – Gde je krov, a gde je podrum? Šta radi odžačar koji
hoće da čisti dimnjak? A posle? Pogleda se dim koji izlazi iz susednog dimnjaka i koji diše
gore ili pada dole.
– Dole, ispod nas, je pod (a ispod patosa je podrum), iznad nas je tavanica, a izad nje
je tavan, iznad tavana je krov.
– Gde je Ružina, a gde Perina Obuća? (Ružine patike su na klupici, a Perina – pod
klupicom. – Gde se kuva ručak a gde spava mačka? – Gde se nalazi slika (iznad
ormana, krveta).
Pokaže se: gornja daska stola i donja daska, gornja i donja korica knige, gornja i
donja strana daske, gornja i donja strana (dno) konzerve. – Stavi ovu slikovnicu na
gornju policu, o ovu na donju. Donji prozor je otvoren, a gornji zatvoren.
Formiranje pojmova: ispred-iza, levo-desno, s ove strane-s one strane, prednji-zadnji.
Za decu je sto ispred vaspitačice, a slika iza nje. Postavi se nekoliko dece u jednu
kolonu. Tada je Mirko ispred Stanoja, a iza Čede itd.
S ove strane ulice (puta, staze) su dečji vrtić i Milanov stan. Pošta i Olgin stan su s one
strane ulice. „Strane“ staze, puta, potoka treba posmatrati u šetnji, prilikom izleta.
Prednja strana ormana je obojena, a zadnja nije. Prednji i zadnji zid. Slikao na
prednjoj strani lista hartije. Prednja i zadnja strana zgrade. Prednja i zadnja vrata.
Formiranje pojmova: levo i desno.
Pošto deca nisu sigurna u određivanje leve i desne strane svoga tela (udova, ramena, kolena,
oka, uha,...), treba prethodno utvrditi stepen te nesigurnosti: Podignite levu ruku, desnu ruku,
21
desnu, levu, levu, desnu, levo rame, levo, levo, desno. – Uhvatite desnom rukom: levo uvo,
desno koleno, levo koleno, desno uvo. – Neka svako digne: levu nogu, desnu nogu, levu nogu,
levu nogu. – Neka svako stoji: na desnoj nozi, na levoj nozi, na desnoj, na desnoj. – Dignite
levu nogu i desnu ruku, sad obrnuto, levu ruku i levu nogu, obrnuto, levu i levo rame, desnu
nogu i levo rame. – Vi u ovom redu, nagnite se na levu stranu, a vi se nagnite na desnu stranu.
– Na koju stranu se naginje čovek kad nosi teret u desnoj ruci? Deca odgovaraju, a zatim
svako proverava svoje reči, noseći kratko vreme neki teret.
Određuje se levi i desni prozor (krete, sto). Leva i desna slika. Levi i desni konj. Leva i desna
strana ulice (puta).
Ako za stolom sedi više dece, svako treba da kaže: koji mu je drug s leve strane, a koji s
desne strane, koje dete sedi na levom kraju stola, a koje sedi na desnom kraju.
Određuje se leva i desna strana ormana (sanduka, kutije, kuće).
Zatim se zadaju komplikovana pitanja. – Pokažite levi zid, desni zid. A koji je meni levi zid?
S koje se vaše strane nalaze prozori (vrata)? A meni?
Treba postrojiti decu u jednu vrstu i svako da kaže: koji su mu drugovi s leve, a koji sa desne
strane, koji na levom, a koji na desnom kraju. Zatim neka se okrenu ( kao nalevo krug) i neka
opet imenuju „leve“ i „desne“ drugove.
Napomena: Levi i desni nisu uvek relativni položaji. Tačno je utvrđena lava i desna obala
reke. Desni i levi far automobila ne zavise od položaja posmatrača. Na to treba skrenuti deci
pažnju.
Pojmove o prostornim relacijama deca uče i kroz priču: „Doživljaji jedne buve“
Neka buva je živela na krznu velikog psa. Nije joj bilo loše onde, ali joj je dosadilo stalno
kretanje njenog domaćina. To kuče je neprestano skakalo gore, dole, levo, desnok, a najteže
joj je bilo kada bi krenulo da juri svoj rep. Tada je trčalo sve u krug i njoj bi se zavrtelo u
glavi. Zato buva reši da nađe novog domaćina, spakova se i kad je pas krenuo u šetnju, ona
poče da omatra gde može da nađe svoju novu kuću. Zastane pas na trenutak pored nekog
čoveka i buvica, hop, skoči na njegovu levu cipelu. osetila buva da može da nađe skrovište, pa
krenula dalje. Odskakutala je gore uz nogu i stala da ispita prostor. Međutim, tu na nozi joj je
bilo vrlo nemirno, jer ječovek hodao, pa buva krenu naviše tražeći neko mirnije mesto. Išla je
tako i došla do jednog ravnog mesta, pa kako se već umorila, legla je da odspava. Taman je
zadermala kad je probudi neko ravnomerno kucanje, tak, tak, tak. Mislila je da će prestati, ali
je čovekovo srce radilo neumorno i bez prestanka. Odluči buvica da krene dalje, pa skrenu
levo. Opet zastade da vidi šta se dešava i otkri da je i ovde prilično nemirno. Dospela je na
levu ruku koja je nešto radila, zbog čega je razočarana krenula dalje, desno, pa naviše.
Ugledala je neko krzno i odmah se smestila u njega, jer je podsetilo na njeno stro stanište.
Ubrzo je videla da ovo krzno nije tako gusto i toplo kao pseće, pa odluči da ide dalje. Razlog
više da pobegne odatle dao joj je njen domaćin kada je sa nekim počeo da priča, što je stvorilo
za buvu nepodnošljivu buku. Ošamućena od galame, nije ni primetila ruku koja se
približavala kosi. Kada je čovek provukao prste kroz kosu, naša buvica je ispala iz nje. Imala
je sreće da, umesto na pod, upadne u nešto meko i čupavo – krzno velikog lepog psa.
Zadovoljna buva odluči da tu i ostane sećajući se svog lutanja po čoveku kao uzbudljive
avanture.
Zatim, kroz pesmu:
22
„Sve ima svoje mesto“
Priča koju takođe možemo koristiti za razvoj prostornih pojmova „Miš i orao“
Dok je mišić čeprkao po suvom lišću tražeći semenke i plodove, s vrha drveta ga je posmatrao
orao. Pošto je bio sit, nije ga zanimalo da lovi miša, već ga je samo gledao i razmišljao kako
mora da je jadan njegov život. Neprestano se krije u zemlji i ispod lišća sakupljajući ono što
padne sa drveta. A kuća mu je mala i mračna.
Bi mu žao miša, pa reši da započne razgovor s njim. Doviknu mu odozgo: - Ehej mišu! Mišić
se trže, načulji uši i hitro poče da se osvrće oko sebe, ali ne vide nikoga. Orao ga pozva još
jednom, pa kad shvati da miš i ne sluti da ga neko doziva odozgo, reče mu: - Gore sam,
visoko na drvetu. Miš podiže glavu gore i kad ugleda orla, zadrhta i pobeže u rupu u zemlji.
Viđao je on velike ptice i uvek bežao, jer je znao da predstavlja hranu za njih, ali nikada do
sada nijedna nije pričala sa njim. Orao se spusti na niže gradne pa opet progovori: - Izađi,
neću ti ništa. Hoću samo da pričamo. Miš je drhtao, bio je veoma uplašen ali je isto toliko bio
i začuđen ovakvim orlovim ponašanjem. Nije mu ni malo verovao, samo mu je odgovorio,
povlačeći se dublje u rupu: - Ostaću ja ovde, pa možemo da pričamo. Orao je razumeo njegov
23
strah, pa je pomirljivo nastavio: - Posmatrao sam te sa drveta i razmišljao o tebi. – O čemu si
razmišljao veliki orle? Nisam znao da razmišljam o svojoj hrani, nepoverljivo reče miš. – Žao
mi te je mišu, živiš tu dole u skučenom i mračnom svetu, neprestano se krijući. Mora da ti je
teško, reče orao pun razumevanja. Mišu je sve ovo izgledalo kao igra i mislio je da je orao
smislio lukav način da ga istera iz rupe, pa reče: - Hvala što brineš o meni, ali meni nije tako
loše. Ovde dole je toplo i bezbedno, a imam i dosta hrane koju sam sakupio. Imam i puno
prijatelja tako da mi život nije toliko težak, branio je miš svoj način života i theo je da pokaže
orlu da nije sve u nadmenosti i snazi.
Orao se stresao i počeo da mu objašnjava jer je primetio da je miš uvređen: - Nisam mislio
ništa loše. Hteo sam da mu pričam o tome kako je lepo živeti u visokim krošnjama odakle sve
vidiš kao na dlanu. I kako je lepo krstariti po plavom nebu koje nema granice... Dok je orao
pričao kako je lepo tamo gore, miš ga je slušao, ali ga nije baš razumeo, niti mu je do toga
bilo stalo. Znao je jedno – iz rupe neće izaći ni za živu glavu, šta god taj orao pričao.
Dok su tako ćaskali i ubeđivali jedan drugog gde je lepše-gore ili dole, navukoše se oblaci.
Pošto je orao ućutao sluteći nevreme, miš je provirio iz rupe da vidi je li velika ptica otišla.
Kad je video orla da još stoji na drvetu, miš se zavukao još dublje u zemlju.
Odjednom je počela strašna oluja.Vetar je duvao jako i krošnje drveća su počele da se savijaju
prema zemlji. Orao se zaljuljao na grani i izgubio ravnotežu. Jedva se povratio i brzo sleteo na
zemlju tražeći niko utočište, pošto na krošnjama više nije bilo sigurno. Nadao se da će naći
neko šuplje stablo gde bi se sakrio, ali mu vetar, strašna pucnjava gromova i grane, koje su
padale oko njega, ne ostaviše nikakvu mogućnosti nego da beži i spasava se kako zna. Pohitao
je prema mišjoj rupi i povikao: - Mišu molim te, pusti me u svoju kuću, nastradažu ovde
napolju. Miš je jedna razaznao reči orla od oluje, a kad je shvatio njihovo značenje, zastao je
prestrašen. - Šta da uradi? Orao je zvučao očajno, ali se miš plašio za svoj život. Velika ptica
je znala zašto miš ne odgovara, pa mu doviknu: - Pomozi mi , imaš moju orlovsku reč da te
neću pojesti. Mip je razmišljao još koji trenuta, a onda odlučno izašao pred orla: - Ali moja
kuća je mala za tebe. Pogledaše i miš se bez reči okrenuo i vratio u rupu. Počeo je da kopa
zemlju tako brzo da se i sam čudio. Orao je napolju pokislo čekao odupirući se naletima vetra.
Posle izvesnog vremena miš je sav zadihan izašao i rekao: - Sada je dobro, možeš da uđeš.
Orao se uvukao u rupu i osetio olakšanje. Unutra je bilo toplo i bezbedno i prijalo mu je da se
malo ugreje. Osvrnuo se oko sebe i video da je miš zbog njega proširio svoju kućicu. Bio je
iskreno zahvalan i kazao mu: - Hvala ti što si me primio, nikada neću zaboraviti tvoju
velikodušnost. Čak si i svoju kuću povećao zbog mene. Miš je ponosno stajao. Više se nije
plašio orla nego mu je kazao: - Sada vidiš da ovde dole nije tako loše.
Njih dvojica se opustiše i počeše da ćaskaju, dok je napolju besnela oluja. Orao je priznao
mišu da je bio suviše gord i razmetljiv i da se bespotrebno hvalio. Za to vreme napolju je
počela da pada kiša. Oni nisu znali šta se dešava, jer im zemlja pružala sigurnost. Međutim,
od jake kiše stvorila se bujica koja je lako našla mišju rupu. Voda je prodirala unutra, prvo
lagano, a onda sve jače i jače. Kad vide vodu, orao protrese krila, spreman da izađe i odleti, a
miš uplašeno pogleda prema izlazu jer je znao da će ga bujica sigurno odneti. Primetivši
njegov pogled, orao mu reče: - Hajde prijatelju, pođi samnom, sada je red na mene da te
spasem. Miš pođe sa orlom prema izlazu. orao ga uhvati kljunom i boreći se sa vodom,
izveuče iz rupe poletevši ka krošnjama. Miš je žmurio od strah, nikada do sada nije leteo.
posle nekog vremena osetio je da su se spustili na nešto meko. Bilo je to orlovo gnezdo. Miš
je otvorio oči i usudio da pogleda okolo. Bilo je predivno. Ispod njih se zelenela šuma, mogao
je da vidi veliko prostranstvo, a izad sebe nebo, koje je zaista bilo veliko, nisu mu se videle
granice. – Stvarno je lepo, imao si pravo orle, reče zadivljeno miš. Posle svega što je preživeo,
orao je zamišljeno pogledao u daljinu i odgovorio: - Lepo je i gore i dole.
24
Pesma za razvoj pojmova gore-dole:
„Gore – dole“
Živeo pod velikim belutkom u reci Rak Krojač. On je nadaleko bio čuven po svom zanatu.
Sve bube, leptiri i ribice iz okoline šili su kod njega svoja odela. O vrednoći njegovoj svuda se
pričal; govorilo se da nikad iz ruke ne ispušta svoje rumenkaste, oštre makaze. U poslu su mu
pomagali mali rakovi, njegovi sinovi. Oni su po rečnom dnu prikupljali materijal, od koga je
posle Rak Krojač pravio divna odela.
Jednom u velikom viru, blizu belutka gde je stanovao Rak Krojač, ribice reše da prirede
zabavu, te sve potrče njemu, da im sašije nova odela. - Noćas će biti zabava u viru na
mesečini, pa te molim da mi sašiješ haljinu, lepšu nego ijednu što si mi do sada šio, reče štuka
Raku Krojaču, presecajući hitro vodu. - Sašiću ti sivo zelenu haljinu od šljokica, zakićenu
sedefastim lepezama, odgovori Rak Krojač i uze joj meru.
Za štukom dođe kaćiperka pastrmka i stade se umiljavati: - Dragi Račiću, saši mi haljinu da
bude lepša nago u ostalih riba. A Rak Krojač se zamisli i reče: - Sašiću ti šarenu haljinu, punu
žutih, crvenih, belih i plavih tačkica. Bićeš najlepša na celoj zabavi.
Posle njih ih trske izroni grgeč moleći: - Račiću, molim te da mi sašiješ novo odelo za
zabavu, pa ću ti platiti koliko god zatražiš. – Sašiću ti žućkastozeleno odelo, išarano crnim
prugama. Jedino ati bićeš tako odeven.
Kad ribice odoše, navali Rak Krojač na posao. posla račiće da nabave mateijal potreban za
riblje haljine: rečnog bisera, sedefa, šarenog sitnog peska. Čim se oni vratiše, poče da pravi
nova odela, nižući bisere i sedef na duga vlakna like koja je potom upredao sa rečnim
srebrom. A za to vreme ribice su spremale vir za zabavu. Prvo su očistile dno od mulja i
posule ga rumenkastim belutkom i mahovinom, posle čega su pokosile visoku obalsku travu,
da bi mesec što bolje osvetlio vir. Najzad su otišle do žablje siračke družine zvane
„Kreketuša“ i pogodile se da im svira na zabavi. Čak predveče upute se Raku Krojaču da vide
25
šta je sa haljinama.
Kad stignu tamo, a veliki belutak, gde je Rak Krojač stanovao, leži odvaljen, a račići po
mutnoj vodi lutaju i plaču. – Šta je to, pobogu? Gde je Rak Krojač? poviču preneražene ribe,
sluteći neku nesreću. – Odnela ga u torbi neka deca koja su ovuda lovila rakove, odgovore
račići kroz plač. – ećemo nikad više videti svog dragog oca, Raka Krojača.
Onda oni udare u plač; bilo im žao što je siroti rak nastradao, a još više što im nije haljinice za
zabavu sašio.
Mališani, videći kako ribe žale njihovog oca, još više se rastuže: Taman smo mu doneli
bisera, sedefa, rečnog srebra i šarenog peska i on počeo da ih niže na vlakna, a nevaljala deca
nam ga zauvek odnesoše.
Čuvši plač račića i riba, dotrče žabe i rečne zmije da vide šta se dogodilo, i tako tastane opšta
žalost. Baš je sunce zalazilo za breg kad je zavladala tuga. Voda u viru se rumenela kao da je
neko u nju sasuo vina. Večernji vetar lutao je kroz trsku i žalosno šumeo. A stanovnici reke su
i dalje tugovali kraj belutaka. Najednom štuka presta plakati i viknu. – Evo ga dolazi niz reku
Rak Krojač, poznajem ga po škljocanju makazama.
Svi se obazru na tu stranu i zbilja ga ugledaju kako se oprezno provlači između kamenja,
hitajući kući. Stigavši na svoj prag reče: - Sreća moja što sam sa sobom poneo makaze, te
sam, čim su se deca malo zapričala, rasekao torbu i pobega, inače me ne biste više nikad
videli.
Kakav drugi lenji rak bi posle ovog doživljaja prvo legao da se odmori, a Rak Krojač prvo uze
da dovrši započete ribje haljine. Šio ih je dok se mesec nije javio, a onda su beć bile gotove i
prelivale su se kao duga u bezbroj boja. Kad su štuka, pastrmka i grgeč stigli u novim
haljinama, zabava u viru je već otpočela, žabe su svirale a ribice igrale okretne igre. Rak
Krojač je ispod belutka za to vreme pričao svojoj deci šta je sve pretpeo dok nije pobegao iz
torbe.
Zatim imamo dobro poznatu priču „Deda i repa„ za razvoj pojmova ispred i iza
Posadio deda repu. Izrasla repa velika-prevelika. Dođe deda da iščupa repu: povuci – potegni
– iščupati ne može.
Pozove deda babu: baba za dedu, deda za repu: povuci – potegni – iščupati ne mogu. Pozove
baba unuku: unuka za babu, baba za dedu, deda za repu – povuci – potegni – iščupati ne
mogu. Viknu unuka kucu: kuca za unuku, unuka za babu, baba za decu, deda za repu, povuci-
potegni – iščupati ne mogu. Pozva kuca macu: maca za kucu, kuca za unuku, unuka za babu,
baba za dedu, deda za repu – povuci – potegni – iščupati ne mogu. Zovne maca miša: mišić za
macu, maca za kucu, kuca za unuku, unuka za babu, baba za dedu, deda za repu – povuci –
potebni – iščupaše repu.
28
Za razvoj pojma između imamo i sledeću pesmu:
„Između“
Ono gore je najlepše,
ono dole najsnažnije,
al između često biva
u celini najvažnije.
Šepuri se ono prednje
i zadnje se lepo vidi,
a izbeđu sakrilo se,
kao da se od nas stidi.
Jedno parče fina hleba
s drugim slatki sendvič kroji,
samo zato što između
nevidljiva šunka stoji.
„ Dve sestre“
Bile jednom dve sestre ruke: Levica i Desnica. Ime su dobile po strani dela na kojoj se
nalaze. Sestre su od rođenja bile zajedno, potpuno su ličile jedna na drugu, lepo su se slagale i
mnogo volele. Sve su radile zajedno i pomagale jedna drugoj.
Kako je vreme prolazilo, sestre su rasle, a jedna od njih, Desnica, dobijala je sve važnije
poslove. Tako je postala spretnija i umešnija. Na početku Levici to nije mnogo smetalo, ali su
poslovi postajali raznovsniji, tako da je Desnica počela sama da piše, da drži kašiku, da se
češlja i pere zube, zbog čega je Levica postala ljubomorna. Mislila je: - Šo bap ona mora sve
da radi? Pravi se važna, Ja to mogu bez po muke, ali mi ona ne dozvoljava. Levica je bila sve
ljuća i uskoro je skovala ružan plan – povrediće sestru i preuzeće sve njene poslove. Tako
jednog dana, dok su zajedno radile u vrtu, Levica, tobože slučajno, ispusti motiku i povredi
sestri prst. Desnica je zajaukala, mada ni Levici nije bilo svejedno, jer je i nju zabolelo. Sestri
je prst otekao, postao plav i Levica ga je umotala u veliki beli zavoj, trudeći se da ne pokaže
radost što će ona sada biti glavna i preuzeti sve poslove.
Jedva je čekala da uzme olovku i nešto napiše. Ali drnje olovke nije bilo jednostavno, tako da
joj Desnica nije pokazala, ne bi umela da piše slova. Trudila se Levica, mnogo se trudila, ali
su slova ispadala kriva, jedna, a mnoga nisu mogla ni da se pročitaju. Domaći zadatak, koji im
je zadala učiteljica nije bio ni nalik onom koji je napisala njena sestra.
Dobro, pomislila je, pisanje i nije tako važno, pokazaću šta umem sa kašikom. No, ni kašika
nije htela da je sluša: hrana se prosipala po stolu, a usta nikako nisu bila na svom mestu.
Jednom je, čak, sipala supu u oko. Isto se dogodilo i sa svim drugim poslovima. Sve što je
nekad radila Desnica izgedalo je tako jednostavno, ali je Levici bilo složeno i naporno. Levica
je bila razočarana svojom nespretnošću, ali i tužna i postiđena što je povredila svoju sestru.
Zbog toga joj je sve priznala. Umesto da se naljuti Desnica se blago nasmešila: Ludice moja,
zar ne vidiš da bez tvoje pomoći ja ništa ne bih mogla da uradim? Ti mi pridržavaš svesku dok
29
pišem, tanjir dok jedem. Bez tvoje pomoći, ni ja ništa ne bih vredela i bila bih izgubljena.
Posle ovih reči sestre su se zagrlile i pomirile. Desnica je obećala da će naučiti levicu nekim
poslovima, kako bi se odmorila poneka, ili ako se (da ne čuje zlo), slučajno povredi.
Samo da znate, kod nekih ljudi, dve sestre su se dogovorile da Levica bude glavna, a Desnica
pomoćnik. Bilo kako bilo, sestre se nikada ne odvajaju i uvek ćete ih videti kako sestrinski
pomažu jedna drugoj.
Za razvoj pojmova „unutra-izvan“ deci možemo pročitati sličnu priču „Zašto puž nosi
svoju kućicu“
Jednog dana sastane se na livadi poveliko društvo. Bio je tu dugouhi zec, veverica sa
kitnjastim repom, brbljivi vrabac, i , da ne nabrajam, svi ostali iz bliže i dalje okoline. Svi su
se veselili i zbijali šale. Kad je veselje bilo na vrhuncu, stiže polagano puzeći i mali puž. Za
kaznu što je stiga poslednji, odmah ga počeše zadirkivati. - Ša mislite, zašto puž nosi kućicu?
- upita vragolasti zec, strižući dugačkim nemirnim ušima. - Boji se da ga lopovi ne pokradu
dok je izvan kuće – zakvrkuta vrabac na veselje svih prisutnih.
I dok su se svi smejali na račun puža, dovuče se odnekud veliki crni oblak i uz grmljavinu
saspe velike kišne kapi na livadu. Svi se razbeže da što pre dođu svojim kućama. Samo se
30
mali puž zavuče u svoju kućicu i pričeka da diša prestane.
Ivan Goleš27
27
Biljana Stojadinović, Peđa Trajković, Matematika u dečijem vrtiću „Dragon“, Novi Sad,2009 str 6-30
31
Istraživanja pokazuju da je već trogodišnje dete sposobno da se slobodno kreće u prostoru,
da obilazi nešto veće prepreke (zid, uzvišicu), i pronalazi kraći put do svog cilja (igračke,
sobe), tj, da se snalazi i orijentiše u prostoru koji ga neposredno okružuje. Organizovani
vaspitno-obrazovni rad na podsticanju prostorne orijentacije će biti uspešan ako je usklašen sa
uzrastom detata. Tako se najpre formiraju pojmovi gore-dole, napre-nazad, a nešto kasnije
levo-desno.
Svakodnevne životne situacije su pravi ambijent za razvijanje pojmova o prostoru i
prostorne orijentacije, ali pod uslovom da se ukazivanje na dete na prostorne odnose, vrši
prirodno i nenametljivo kao na primer:
deca stavljaju kape na glave, a šalove oko vrata
dete ulazi u vrtić
knjigu stavlja na sto
dete baca loptu preko ograde, iznad glave, ispred sebe, ispod stolice, između mogu, iza
leđa, s leve i desne strane
Pri razvijanju pojmova prostornih relacija, treba istovremeno izgrađivati one pojmove koji
izražavaju suprotne prostorne odnose:
gore-dole, na primer: letimo gore kao ptica, čučimo dole kao pužić ili igra „Dan-noć“
našred-nazad, igra „Care, care koliko je sati?“
ispred-iza, igra „Ivin voz“
levo-desno, to su prostorni odnosi čiji se pojmovi formiraju pred kraj predškolkog
perioda
Kod dece treba razviti sledeće ciljeve:
poznavanje prostora oko sebe
razdvajanje sopstvenog dela od spoljašnjih elemenata
transformisanje prostora
merenje gledišne tačke u posmatranju prostora
Najpre se foriraju pojmovi gore-dole, zatim napre-nazad i tek kasnije levo-desno.
32
Aktivnost br 1
Grupa: Najstarija
Tema aktivnosti: Razvijanje prostornih relacija (levo-desno)
Cilj aktivnosti:
Razvijanje sposobnosti sagledavanja prostora u odnosu na sopstveno telo (levo-desno)
i položaja pojedinih delova tela u odnosu na druge, takođe sposobnost uočavanja
raznih položaja tela.
Razvijanje sposobnosti sagledavanja međusobnog odnosa predmeta u prostoru i
menjanja ovog odnosa u raznim aktivnostima (levo-desno).
Razvijanje sposobnosti kretanja predmeta ili modela u zamišljenim situacijama u
trodimenzionalnom prostoru ili predstavljenim na crtežu (napred, nazad, levo, desno).
Zadaci: Određivanje leve i desne strane na sopstvenom telu, pravljenje puta, koristeći
pojmove levo/desno, određivanje leve i desne strane u odnosu na lutku, određivanje leve i
desne strane u odnosu na mene, klasifikacija stvari prema pojmovima levo/desno, igrati
„muzičke stolice“ koristeći pojmove levo/desno.
Oblici rada: Frontalni, u paru, individualni.
Metode rada: Demonstrativna metoda, metoda razgovora, objašnjenja.
Didaktički materijal: Stolice, autić, lutka, razni predmeti iz sobe (kockice, olovke, plišane
igračke...), cipele, zadaci iz radnog lista, CD sa pesmicom, stolice.
Trajanje aktivnosti: 45 minuta.
Tok aktivnosti
Uvodni deo: 5 minuta
Deca sede u polukrugu, a ja im zadajem sledeće naloge, da bih proverila njihovo poznavanje
prostornih relacija levo/desno, npr:“Podigni levu ruku, desnom rukom uhvati levo uvo, levom
rukom dodirni desno koleno, ispruži levu nogu, nagni se u desno, uhvati druga sa tvoje leve
strane za ruku i sl.“ Tokom ove igre deci mogu pružiti priliku da i sami daju naloge.
Glavni deo: 25 minuta
U glavnom delu deca stoje u red, tako da svi imaju pregled onoga što se dešava. Jedno po
jedno dete izlazi, ja mu dajem kartonsku strelicu, a zadatak mu je da je stavi u određeni
položaj, koji će mu reći dete koje stoji do njega, ponuđeni položaji su napred, nazad, levo i
desno, time gradimo put i kada stignemo do poslednjeg deteta u redum ono uzima autić i
njime prelazi novonastali put, a sva ostala deca glasno navode kuda se auto kreće, napred,
nazad, levo, desno. Nakon ove igre, deca ponovo sede u polukrug, na sred polukruga
stavljam lutku okrenutu ka deci i oko nje nekoliko predmeta iz sobe, deca treba da odrede koji
se od predmeta nalaze sa lutkine leve, a koje sa lutkine desne strane, zatim okrećem lutku
leđima deci i dajem im zadatak da sada odrede šta je sa lutkine leve, a šta sa desne strane. U
sledećem delu aktivnosti ja stojim na sred polukruga, iza mene se nalazi polica, zadatak dece
je da kažu šta se na polici nalazi sa moje leve, a šta sa moje desne strane, zatim da iste relacije
odrede u odnosu na njihov položaj. Nakon toga u jedan veliki džak uzimam i stavljam sve
dečije cipele, zatim svako dete izvlači po jednu, kaže da li ona ide na levu ili na desnu nogu i
koja nam fali da bi imali par (leva ili desna), kada sva deca uzmu po jednu cipelu iz džaka
izručim ostale, a svako dete pravi par za cipelu koju je izvuklo.
33
Završni deo: 15 minuta
U završnom delu dajem deci zadatke iz radnog lista (mogući zadaci su navedeni u Prilogu)
kad ih reše igramo se igre „Muzičke stolice“ i to tako da svaki put kad muzika stane, deca
menjaju pravac kretanja (levo/desno). Na kraju se zahvaljujem deci na saradnji.
Aktivnost br 2
Grupa: Najstarija
Broj dece: 24
Tema aktivnosti: Prostorne relacije u logičko-matematičkim aktivnostima (gore-dole, napred-
nazad, iza-ispred, levo-desno, u, na, pored, između, izvan...).
Cilj aktivnosti: Prostorne relacije u logičko-matematičkim aktivnostima (gore-dole, napred-
nazad, iza-ispred, levo-desno, u, na, pred, između, izvan...).
Cilj aktivnosti:
- Razvijanje sposobnosti sagledavanja međusobnog odnosa predmeta u prostoru i
menjanja ovog odnosa u raznim aktivnostima (unutra, spolja, preko, iznad, ispod, iza,
pored, na, okolo, između i sl.)
- Sposobnost sagledavanja prpostora u odnsu na sopstveno telo.
Zadaci: Postavljanje aplikacija u odnosu na prostorne naloge (priču), uočavanje položaja
predmeta u odnosu na stolicu, uočavanje i raspoređivanje u prostoru sopstvenog tela u odnosu
na druga tela, određivanje prostornih relacija prema zadatoj slici, rešavanje zadataka iz radnog
lista, učestvovanje u štafetnoj igri koja sadrži prostorne relacije.
Oblici rada: frontalni, individualni, grupni.
Metode rada: Demonstrativna, metoda razgovora, objašnjenja.
Dikaktički materijal: Razne aplikacije koje prate priču, pano, stolica, razni predmeti iz sobe
(lopte, kocke, igračke i sl.), slika sa lako uočljivim prostornim odnosima, čunjevi, lopte, radni
list sa zadacima.
Trajanje aktivnosti: minuta.
Tok aktivnosti
Uvodni deo: 5 minuta.
U uvodnom delu pričam deci priču, pre aktinosti sam na pano iza mene okačila aplikaciju
kuće, a svakom detetu dala po jednu aplikaciju. Njihov zadatak je da pažljivo slušaju priču,
kada čuju da pomenem njihovu aplikaciju ustaju i kače je na pano, na ono mesto na kojem se
prem priči nalazi, npr: „Nekada davno bila je jedna kuća, IZA kuće zelanila su se brda,
IZNAD kojih je sijalo žarko Sunce, dok su NA brdu ovce pasle, NA krovu kuće ptičice su
veselo cvrkutale, jedna devojčica stajala je ISPRED kuće i dozivala psa, njegova kućica
nalazila se IZA kuće, sa LEVE strane trešnjinog drveta, dečak koji se nalazio IZVAN dvorišta
željno je gledao u to drvo, hteo je da preskoči ogradu koja se nalazila sa DESNE strane kuće,
mama koja je to primetila, gledajući KROZ prozor, pozvala je i dečaka i devojčivu U kuću na
kolač od trešanja...“
Glavni deo aktivnosti: 25 minuta.
34
Deca sede u polukrugu, na sred tog polukruga stavljam stolicu i na nju, pored nje, oko nje,
ispod nje, sa njene leve, sa njene desne strane, iza nje, spred nje stavljam određene predmete
iz sobe, zatim postavljam deci pitanja npr: „Gde se nalazi crvena kokca u odnosu na stolicu?
Gde je lastiž u odnosu na stolicu? i sl.“
Nakon ove igre pozivam decu po grupama od po troje i raspoređujem ih u prostoru uz pomoć
ostale dece, izdajemo im naloge, npr: „Neka Milica stane ispred Nikole, a Saša između njih i
slično“. Tako dok ne prođu sva deca. Nakon toga na panou iza kačim slike , npr sliku
životinjske farme i postavljam deci pitanja u vezi nje, npr: „Gde se nalazi seno u odnosu na
obor? Gde se nalazi krava u odnosu na tele? Gde se nalazi krtica u odnosu na baštu? Gde se
nalazi petao u odnosu na kokošinjac? Gde se nalaze pilići u odnosu na kokoškuk? Gde se
nalazi čovek u odnosu na traktor? i sl“.
Završni deo: 15 minuta.
U završnom delu dajem deci prigodne zadatke iz radnog lista, prigodne za ovu temu (zadaci
se nalaze u Prilogu). Kada deca reše zadatke, igramo jednu štafetnu igru – Deca treba da stanu
U kolonu, jedan IZA drugog, držeći loptu U ruci da skaču iz obruča U obruč, zatim trče OKO
čunja i vraćaju se do kolone, predaju loptu sledećem i trče skroz IZA:
11. Zaključak
35
Metodika razvoja početnih matematičkih pojmova namenjena je deci, njihovim roditeljima,
vaspitačima dečijih vrtića i svim drugim licima koja se bave vaspitavanjem predškolske dece.
Metodička osnova realizacije ciljeva logičko-matematičkih aktivnosti je igra. Ona je sredstvo
razvijanja misaonih sposobnosti i obrazovanja pojmova.
Kroz metodiku razvoja početnim matematičkih pojmova, vaspitač uvodi dete u svet
geometrijskih figura, brojki, skupova i takođe mu otkriva gde se šta nalazi i kako se ko snalazi
u svojoj okolini, što je i obrađeno u ovom radu.
Kroz temu, „Razvijanje pojmova iz oblasti prostor i prostorne relacije u vaspitno obrazovnom
radu s predškolskom decom“, kao i kroz ostale teme iz ove metodike, vaspitač se mora
pripremiti i osamostaliti da pokaže svoje poznavanje ove metodike, ali i da pokaže svu svoju
kreativnosti i da kroz igru, razonodu i organizovani rad razvija svoje saznajne sposobnosti i
želja za otkrivanjem i saznanjem.
Opisane igre, primeri i aktivnosti u ovom radu nisu jadini način razvijanja pojmova prostornih
relacija i može ubrzati pravilnim usmeravanjem dečijeg iskustva i aktivnosti. To se postiže
kroz sve aktivnosti dece u dečijem vrtiću, kako onih u čijem je težištu početno matematičko
obrazovanje, tako i kroz aktivnosti namenjene ostvarivanju nekih drugih vaspitno-obrazovnih
ciljeva.
Dakle u ovom radu govorila sam pre svega o značaju, zatim o mogućnostima dece i na kraju o
načinima uticanja na njih iz oblasti prostora i prostornih relacija. Mislim da značaj ove teme u
smislu usvajanja nekih matematičkih pojmova ljudi ne shvataju kako bi trebalo, jer je sam prostor,
kao i relacije u njumu od prvog dana našeg dolaska na svet shvaćen kao nešto svakodnevno,
usputno i ne presudno bitno, kao nešto što se podrazumeva. Mislim da ljudi nisu svesni koliko je
matamatika zapravo sastavni deo našeg života, naročito pto se tiče ove oblasti o kojoj rad govori i
da treba skrenuti pažnju na njen značaj. Samim tim tek tada možemo spoznati koliki je značaj ove
oblasti u razvoju predškolkog deteta, a kada smo svesni toga i načini na koje utičemo na dete
postaće mnogo kvalitetniji, što je zaista važno za nas kao vaspitače, za decu, ali i za celo društvo
opšte gledano.
36
12. Literatura
37
Prilog
38