Sveuĉilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Ekonomski fakultet u Osijeku

Diplomski studij

ULOGA INTERNIH KONTROLA U UPRAVLJANJU

RIZICIMA PODUZEĆA

Seminarski rad iz kolegija Revizija financijskih institucija

Student: Anja Truban

Broj indeksa: 02316
e-mail: anja.truban@gmail.com
Student: Franciska Zrno
Broj indeksa: 02159
e-mail: franciska.zrno@gmail.com

Mentor: doc.dr.sc. Ivo Mijoĉ

Osijek, 2014.
Sadržaj
1. UVOD ................................................................................................................................................... 1
2. SUSTAV INTERNOG NADZORA ............................................................................................................. 2
3. INTERNA KONTORLA............................................................................................................................ 4
3.1 Struktura sustava internih kotrola ................................................................................................ 6
3.2 Vrste internih kontrola ................................................................................................................ 12
3.2.1 Administrativne ili izvršne kontrole...................................................................................... 12
3.2.2 Računovodstvene kontrole .................................................................................................. 14
3.2.3 Upravljačke kontrole ............................................................................................................ 16
3.2.4 Preventivne, detektivne i korektivne kontrole ..................................................................... 16
3.2.5 Interne kontrole nad financijskim izvještavanjem ............................................................... 21
3.3 Ograničenja internih kontrola ..................................................................................................... 24
4. INTERNA REVIZIJA .............................................................................................................................. 26
4.1 Objekt i predmet interne revizije ................................................................................................ 27
4.2 Interna revizija kao profesija ...................................................................................................... 29
4.2.1 Edukacija internih revizora ................................................................................................... 29
4.2.2 Instituti internih revizora ...................................................................................................... 30
4.3 Postupak provedbe interne revizije............................................................................................ 31
4.4 Procjena revizijskog rizika u procesu interne revizije ................................................................. 35
4.4.1 Inherentni rizik ..................................................................................................................... 36
4.4.2 Kontrolni rizik ....................................................................................................................... 36
4.4.3 Preostali rizik ........................................................................................................................ 36
4.5 Uloga interne revizije u sprječavanju i otkrivanju prijevara ....................................................... 37
5. KONTROLA I KONTROLING.............................................................................................................. 39
5.1. Pojam i instrumenti kontrole..................................................................................................... 39
5.2. Kontroling u funkciji upravljanja suvremenim poduzedem ....................................................... 43
5.3. Pojam, funkcija i proces suvremenog kontrolinga .................................................................... 43
5.4. Osnovne koncepcije i uloga kontrolinga ................................................................................... 45
5.4.1. Računovodstveno orijentirana koncepcija .......................................................................... 45
5.4.2. Informacijski orijentirana koncepcija .................................................................................. 46
5.4.3. Upravljački orijentirana koncepcija ..................................................................................... 48
5.4.4. Načela praktičara kao koncepcija kontrolinga .................................................................... 49
5.5. Interna revizija i kontroling........................................................................................................ 50
6. UPRAVLJANJE POSLOVANJEM PODUZEĆA ....................................................................................... 52
 6.1. Povezanost planiranja i kontrole kao upravljačkih funkcija ...................................................... 53
6.2 Interna kontrola kao instrument upravljanja rizicima ................................................................ 55
6.2.1 Upravljanje rizicima i procjena rizika .................................................................................... 55
6.2.2. Interna kontrola u funkciji upravljanja rizicima................................................................... 56
7. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................................ 57
LITERATURA ........................................................................................................................................... 58
Popis priloga .......................................................................................................................................... 59
 1. UVOD

Kako bi se pratilo ostvarivanje nekih unaprijed postavljenih ciljeva unutar granica poslovnog
sustava ili organizacije te u sluĉaju odstupanja od tih ciljeva predloţile potrebne korektivne
akcije potreban je interni nadzor.
Tri su temeljna oblika internog nadzoram i to:
1. interna kontrola,
2. interna revizija
3. kontroling (Tušek, Ţager; 2008:266).

Na temelju ove podjele sustav internog nadzora podijeljen je u tri dijela, interna kontrola,,
interna revizija i kontroling te su se prema tome u ovom seminarskom radu naslovi i
orijentirali kako bi se obuhvatio cijelokupni sustav internog nadzora i pobliţe objasnilo
funkcioniranje svakog oblika i njegov utjecaj. Interna kontrola se sastoji od metoda i
postupaka koji su ugraĊeni u organizaciju poduzeća kako bi osigurali neometano djelovanje
svih poslovnih funkcija poduzeća i usmjerena je u postizanju operativnih, informacijskih
ciljeva i ciljeva usklaĊenosti. Prema tome kada se govori o vrstama internih kontrola, postoje
administrativne, informacijske i upravljaĉke kontrole. Unatoĉ svim prednostima i pozitivnim
stranama teţnja za stjecanjem apsolutnog povjerenja što zapravno znaĉi otkrivanje i
sprjeĉavanje svih pogrešaka i nepravilnosti za posljedicu bi imalo troškove koje je nemoguće
pokriti te je samim time to i gotovo nemoguće, što predstavlja ograniĉenje internih kontrola.
Interna revizija predstavlja neovisnu funkciju procjenjivanja koja je ustanovljena unutar
organizacije koja ispituje i procjenjuje njezine aktivnosti kao servis te organizacije. Kada se
govori o revizijskom riziku definira se kao mogućnost da interni revizor izrazi
neodgovarajuće mišljenje u sluĉajevima kada financijski izvještaji sadrţe materijalno
znaĉajne pogrešne iskaze, a rizici mogu biti inherentni, kontolni i preostali koji će pobliţe biti
objašnjeni u nastavku seminarskog rada. Zatim se u zadnje vrijeme sve više u teoriji i praksi
javlja oblik internog nadzora koji je po sadrţaju i ciljevima blizak internoj reviziji, a naziva se
kontroling. Uz pojam kontrolinga te njegove svrhe objanit će se i povezanost planiranja i
kontrole kao upravljaĉkih funkcija te interna kontrola kao instrument upravljanja rizicima
ĉime je obuhvaćen pojam upravljanja i procjena rizika.

1
 2. SUSTAV INTERNOG NADZORA

Nadzor u uvjetima naglašene trţišne orijentacije i privatnog vlasništva poprima sve vaţniju
ulogu, ali znaĉenje u svim podruĉjima ljudskog djelovanja, meĊusobno povezani i zavisni
dijelovi ili podsustavi ukupnoga politiĉkog i ekonomskog sustava postavljaju odreĊene ciljeve
koje nastoje ostvariti. Podloga za ostvarivanje tih ciljeva i funkcioniranje sustava su odreĊena
naĉela, pravila i norme ponašanja i djelovanja, u praksi se u pojedinim procesima i stanjima,
poslovima uoĉavaju odstupanja od pravila pa to rezultira neostvarivanjem postavljenih
ciljeva. U tom kontekstu, nadzor je mehanizam koji sve elemente sustava povezuje i
osigurava ostvarivanje unaprijed postavljenih ciljeva i uspješno funkcioniranje sustava,
njegov rast, razvoj i opstanak. Takav pristup u shvaćanju nadzora ukljuĉuje dva bitna gledišta
nadzora, a ta su:
 da za djelotvoran nadzor unaprijed moraju biti odreĊeni ciljevi, jer bez ciljeva nema
znaĉaja,
 da nadzor ukljuĉuje djelovanje nekoga ili neĉega – zaposlenih, poslovnih jedinica ili
cijelog poduzeća – s namjerom djelovanja prema ciljevima (Gulin, Perĉević, Tušek,
Ţager; 2012:267).

Ovisno o podruĉju unutar kojeg se nadzor ustrojava i djeluje postoje razliĉite vrste nadrzora,
te time govorimo o drţavnom, politiĉkom, ekonomskom, pravnom nadzoru i sl. TakoĊer se
se izvode i razliĉiti ciljevi koje se ţele postići nadzorom, ovisno o podruĉju u kojem se nadzor
ustrojava i djeluje. Općenito je cilj nadzora ispitati i uskladiti cjelokupni društveno,
ekonomsko, politiĉki sustav s utvrĊenim kriterijima, normama, pravilima, zakonima i
standardima, a nadzor je opći pojam za ispitivanje pravilnosti za otklanjanje nepravilnosti u
poslovnim procesima i stanjima.
Oblici nadzora razlikuju se ovisno o kriterijima razlikovanja, pa tako prema tijelima nadzora
razlikujemo eksterni i interni nadzor, prema vremenu stalni (permanentni), periodiĉki,
povremeni, prethodni, tekući i naknadni nadzor, te prema intenzitetu nadzora razlikujemo
formalni i materijalni nadzor.
Interni nadzor obavlja se unutar granica nekog poslovnog sustava ili organizacije poradi
praćenja ostvarivanja unaprijed postavljenih ciljeva i predlaganja korektivnih akcija u sluĉaju
odstupanja od tih ciljeva. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:267)

2
Tri su temeljna oblika internog nadzora, i to:
1. interna kontola,
2. interna revizija, i
3. kontroling (Tušek, Ţager; 2008:266).

Polaznu osnovu u kocipiranju cjelovitoga sustava internog nadzora ĉini interna kontrola,
zapravo gledajući funkcionalno cijelokupni sustav internog nadzora se moţe provoditi
pomoću internih kontrola koje su ugraĊene u poslovne procese, nadziranje njihova
funkcioniranja što se osigurava dodatnom, višom razinom nadzora, odnosno internom
revizijom i kontrolingom.

3
 3. INTERNA KONTORLA

Internu kontrolu ĉine metode i postupci ugraĊeni u organizaciju poduzeća, a usvojeni od

menadţmenta, kako bi osigurali neometano djelovanje svih poslovnih funkcija poduzeća.
Interna kontrola je proces, kojeg oblikuje uprava poduzeća, viši menadţment i osoblje, sa
svrhom stjecanja razumnog uvjerenja o ostvarenju sljedećih ciljeva: 1. pouzdanost
financijskog izvještavanja, 2. usklaĊenost poslovanja sa zakonom i ostalom regulativom, 3.
uĉinkovitost i djelotvornost poslovnih operacija i 4. zaštita imovine. (Gulin, Perĉević, Tušek,
Ţager; 2012:267)
Interna kontrola je usmjerena postizanju nekih ciljeva, a ciljeve interne kontrole se dijele na
operativni (osiguranje uĉinkovitosti i djelotvornosti poslovnih operacija), informacijske
(osiguranje pouzdanih financijskih informacija u procesu poslovnog odluĉivanja) te ciljeve
usklaĊenosti ili podudarnosti (usklaĊenost s politikama, programima, procedurama, zakonima
i drugim ograniĉenjima).
Operativni ciljevi se odnose na uĉinkovitost i djelotvornost poslovanja poduzeća, što znaĉi
da poduzeće mora imati takav sustav internih kontrola koji će omogućiti kvalitetno
upravljanje i ostvarivanje unaprijed postavljenih strateških i operativnih ciljeva poslovanja.
Informacijski ciljevi usmjereni su na pripremu aţurnih, pouzdanih i relevantnih izvješća koji
se koriste kao informacijska podloga za poslovno odluĉivanje internih i eksternih interesnih
skupina. Ukljuĉujući i potrebu za sastavljanjem pouzdanih godišnjih financijskih izvještaja
koji se prezentiraju vlasnicima, kreditorima, drţavi, ali i drugim eksternim korisnicima. Ako
su informacije prezentirane realno i objektivno, u skladu s definiranim okvirom financijskog
izvještavanja – raĉunovodstvenim naĉelima, standardima, politikama i zakonskim propisima,
onda su informacije pouzdane.
Ciljevi usklaĊenostiodnosi se na to da sustav ugraĊenih internih kontrola mora osigurati
usklaĊenost cjelokupnog poslovanja poduzeća s propisima, odlukama i ostalim internim
politikama, planovima i prcedurama poduzeća.
Cjelokupni niz postupaka i radnji koji pridonose kvaliteti poslovnih procesa i stanja, obuhvaća
interna kontrola. Kroz naĉelo samokontrole od izvršitelja do menadţera na svim razinama s
ciljem postizanja efikasnoti i efektivnosti poslovanja, internu kontrolu obavljaju ljudi na svim
razinama u organizaciji, ukljuĉujući i druge preventivne kontrolne postupke. Ona tako postaje
prirodnim dijelom upravljaĉkog, izvršnog i informacijskog podsustava poduzeća i dio

4
menadţmenta. Prema Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager (2012) interna kontrola je primarno
usmjerena na ostvarivanje sljedećih ciljeva:
4. osiguranje pouzdanosti i integriteta generiranih informacija i podataka,
5. osiguranje usklaĊenosti s poslovnim politikama, planovima, programima rada,
zakonskim i drugim propisima i drugim ograniĉenjima
6. ĉuvanje imovine,
7. ekonomiĉno i djelotvorno korištenje svih vrsta resursa,
8. ostvarenje formuliranih planova, programa te utvrĊenih ciljeva i zadataka.

Sustavu kontrolnih, organizacijskih i drugih postupaka, mjera i politika usvojenih radi

ostvarivanja navedenih ciljeva, internu kontrolu su oblikovali i stavili na snagu oni koji su
zaduţeni za upravljanje, menadţment kako bi se osiguralo razumno uvjerenje o postizanju
ciljeva poslovnog subjekta u vezi s pouzdanim financijskim izvještavanjem, uĉinkovitim i
uspješnim poslovanjem.
Kontrola je preventivna u sluĉaju kada je ona oblik nadzora nad tekućim posovanjem te ima
za zadatak utvrditi da li se u poslovanju postupa u skladu s postavljenim kriterijima
pravilnosti. Sustav internih kontrola oblikuje menadţment poduzeća koje se zapravo i
razlikuju od poduzeća do poduzeća na što utjeĉu brojni ĉimbenici kao što su veliĉina
poduzeća, organizacijski oblik, naĉin rukovoĊenja, osposobljenost ljudi i ostali ĉimbenici.
Posebnu paţnju treba posvetiti odnosu oĉekivanih troškova i koristi provoĊenja kontrolnih
postupaka, bitno je da troškovi kontrolnih postupaka budu niţi od koristi koje se mogu
oĉekivati provoĊenjem istih jer se jedino tako moţe opravdati njihovo postojanje.
Polazeći od navedenih definicija interne kontrole, moţe se zakljuĉiti da su temeljne znaĉajke
interne kontrole sljedeće:
 interna je kontrola proces odnosno skup aktivnosti koje nisu same sebi svrhom nego ih
treba shvatiti kao sredstvo za ostvarivanje postavljenih ciljeva,
 internu kontrolu provode ljudi na svim razinama u organizaciji,
 od interne kontrole se moţe oĉekivati osiguranje razumnog, ali ne i apsolutnog
uvjerenja i
 interna kontrola ustrojava se radi ostvarivanja nekih ciljeva. (Gulin, Perĉević, Tušek,
Ţager; 2012:269)

5
Osim što obuhvaća niz mjera i postupaka ugraĊenih u poslovni proces poduzeća, predstavlja
mjerilo i korekciju izvršenja kako bi se planirani ciljevi poduzeća realizirali, te se smatra
temeljnom funkcijom menadţmenta na svim razinama i kljuĉnim ĉimbenikom uspješnosti
poduzeća. Kontrola se kao oblik nadzora i ispitivanja odvija u tri faze: utvrĊivanje standarda,
mjerenje i usporedba sa standardom zatim utvrĊivanje odstupanja. Korektivne mjere koje
poduzima menadţment utvrĊivanjem odstupanja od strane kontrole predstavlja zapravo sponu
izmeĊu kontrole koja utvrĊuje odstupanje i neposrednog menadţera koji inicira poduzimanje
odreĊenih mjera. Sustavom internih kontrola povećava se i vjerojatnost da će informacije o
financijskom poloţaju biti realno i objektivno prezentirane u financijskim izvještajima
poduzeća što je i razlog zašto u procesu revizije financijskih izvještaja, koju provodi eksterni
revizor, provjera postojanja i funkcioniranja sustava internih kontrola klijenta predstavlja
nezaobilazan element, budući se revizori nastoje osloniti na klijentov sustav internih kontrola
i na taj naĉin zadovoljiti se s manje dokaznih postupaka.
Iako odgovornost za oblikovanje sustava internih kontrola snosi menadţment s obzirom na
višestruke i raznovrsne ciljeve koji se internim kontrolama ţele postići, moţe se zakljuĉiti
kako je kvalitetan sustav internih kontrola u interesu i drugih interesnih skupina kao što su
tijela i institucije šireg gospodarskog i politiĉkog sustava, intrerni i eksterni revizori,
dobavljaĉi i kupci, investitori i kreditori.

3.1 Struktura sustava internih kotrola

Cjelovit sustav internih kontrola sastoji od sljedećih meĊusobno povezanih i uvjetovanih

komponanata:
1) okruţenje ili uvjeti u kojima se provodi kontrola (kontrolna okolina)
2) procjena rizika,
3) kontrolne aktivnosti,
4) informacije i komunikacija,
5) monitoring. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:272)

6
Slika 1. Komponente sustava internih kontrola

Okruženje ili uvjeti u

kojima se provodi kontrola

Procjena Kontrolne Informacije i

rizika aktivnosti komunikacija Nadzor

Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 273

Okruženje ili uvjeti u kojima se provodi kontrola ukazuje na cjelokupnost stajališta, razinu
svijesti i djelovanja vlasnika i menadţmenta u odnosu na kontrolu i njezinu vaţnost u
poduzeću, te je djelotvornost odreĊenih kontrolnih postupaka odreĊena uvjetima u kojima
interna kontrola djeluje na naĉin da bolji uvjeti unapreĊuju kvalitetu i rezlutate kontrolnih
postupaka. Ova komponenta posebno je znaĉajna jer su na njoj zasnovane sve ostale
komponente.
Ĉimbenici koje treba uzeti u obzir prilikom upoznavanja i procjene kontrolnog okruţenja u
konkretnoj organizaciji su:
 filozofija menadţmenta i poslovni stil,
 poštenje i etiĉke vrijednosti menadţmenta,
 davanje vaţnosti profesionalizmu i kompetencijama,
 sudjelovanje uprave i odbora za reviziju,
 prijenos ovlasti i odgovornosti,
 kadrovska podrška,
 organizacijska struktura. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:273)

Odgovornost menadţmenta je oblikovanje, funkcioniranje i nadzor nad sustavom internih

kontrola, kvaliteta interne kontrole bitno je determinirana filozofijom i poslovnim stilom
menadţmenta, ako on ima proaktivan pristup preuzimanju i nadzoru poslovnih rizika, ako je
oprezan pri izboru alternativnih raĉunovodstvenih politika te ako naglašava vaţnost realnog i
objektivnog financijskog izvještavanja te pridrţavanje usvojenih politika i procedura, postoji

7
veća vjerojatnost da će i ostali ĉlanovi organizacije više paţnje posvetiti tim pitanjima
prilikom obavljanja vlastitih aktivnosti. Prema Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager (2012)
uĉinkovitost internih politika i procedura determinirana je poštenjem i etiĉkim vrijednostima
osoba koje ih kreiraju, provode i nadziru, te poštenje i etiĉko ponašanje ĉlanova organizacije
je rezultat primjene etiĉkih pravila i standarda ponašanja koje je usvojilo poduzeće, zatim
naĉin na koji se ta pravila priopćavaju pojedincima i ĉlanovima organizacije i kako su oni
prihvaćeni u praksi. Kontinuirano se trebaju poduzimati aktivnosti koje će odvraćati i
reducirati nepoštene, nezakonite i neetiĉne radnje zaposlenika, te u mnogim kompanijama u
svijetu postoje pisani izvještaji o usvojenim politikama etiĉkog ponašanja i etiĉki kodeksi
kojima uprava nastoji informirati zaposlenike o svim relevantnim pitanjima u tom podruĉju.
Zahtjevne kompetencije podrazumijevaju znanje i vještine neophodne za izvršenje svih
zadatak, a na kontrolno okruţenje utjeĉu ĉlanovi uprave i odbora za reviziju. Osnovna
podruĉja odgovornosti odbora za reviziju su financijsko izvještavanje, korporativno
upravljanje i kontrola upravljanja, te uz internu kontrolu preuzimaju odgovornost za ocijeniti
je li menadţent dovoljno naglasio njezinu vaţnost, osigurao da pojedinci razumiju svoje uloge
i odgovornosti, usmjeriti se na opseg rada internih i eksternih revizora vezano za primjenu
informatiĉkih programa, njihovu sigurnost, nepredviĊene mogućnosti u sluĉaju pada sustava i
kontinuiranost dotoka informacija, dobiti informacije o tome je li menadţment primijenio
preporuke i sugestije koje su dali interni i eksterni revizori i sl.
Organizacijska struktura poduzeća daje okvir za planiranje, usmjeravanje i kontrolu
poslovanja, definira naĉin na koji se prenose i nadziru ovlaštenja i odgovornosti, te dobro
kontrolno okruţenje u nekom poduzeću podrazumijeva jasno i precizno definiranje
odgovornosti, lanca zapovijedanja i odgovarajući stupanj horizontalne i vertikalne
diferencijacije.

Procjena rizika ukljuĉuje analizu i identifikaciju relevantnih rizika koji utjeĉu na ostvarenje
ciljeva organizacije s namjerom utvrĊivanja kako tim rizicima uspješno upravljati.
Preliminarno upoznavanje s ciljevima organizacije jest pretpostavka procjene rizika, a nakon
toga procjena rizika ukljuĉuje sistematiĉnu identifikaciju i selekciju svih relevantnih internih i
eksternih ĉimbenika koji bi mogli sprijeĉiti ostvarivanje svakog pojedinog cilja. Vjerojatnost
nastanka rizika kao i sami rizici, te posljedica na ostvarivanje ciljeva poduzeća nisu isti.
Stoga, nakon identifikacije rizika s kojim se poduzeće suoĉava, neophodno je vrednovanje
njihove vjerojatnosti i znaĉajnosti, a nakon toga i utvrĊivanje prioriteta, odnosno rangiranje
rizika. Okolnosti u kojima se rizici mogu povećavati ili smanjivati su brojne. Primjerice to su:

8
  promjene uvjeta poslovanja,
 novi djelatnici,
 novi ili usavršeni informacijski sustavi,
 nagli rast,
 nova tehnologija,
 nove proizvodne linije, proizvodi i aktivnosti,
 restrukturiranje poduzeća,
 poslovanje s inozemstvom,
 raĉunovodstveni propisi. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:275)

Prepoznavanje, analizu i upravljanje relevantnim unutarnjim i vanjskim rizicima u pripremi

realnih i objektivnih financijskih izvještaja sukladno općeprihvaćenim raĉunovodstvenim
naĉelima podrazumijeva procjenu rizika financijskog izvještavanja. Rizici mogu biti unutarnji
i vanjski, mogu se pojavljivati u brojnim okolnostima i mogu postojati u mnogim podruĉjima
poslovanja. Rizik financijskog izvještavanja će biti veći kada poduzeće posluje u uvjetima
ĉestih promjena zakonskih propisa i usvajanja novih, fluktuacije zaposlenih, implementacije
novih proizvodnih i informacijskih tehnologija, te menadţment procjenjuje rizike kad oblikuje
odgovarajući sustav internih kontrola kako bi se mogućnost pogrešaka i prijevara smanjila,
odnosno gotovo bila nemoguća.

Kontrolni postupcisu postupci kojima se osigurava da se sve radnje u vezi sa upravljanjem

relevantnim rizicima poduzete u ostvarivanju ciljeva poduzeća provedu, odnosno postupci
koji oblikuju menadţment kao dodatak ostalim elementima cjelokupnog sustava internih
kontrola, te je u operativnom smislu vrlo znaĉajna.
Primjerice, kontrolne postupke moguće je sistematizirati na sljedeći naĉin:
 ispravno ovlaštenje za iniciranje transakcija i aktivnosti,
 podjela duţnosti,
 oblik i korištenje adekvatnih isprava (dokumenata) kako bi se osiguralo odgovarajuće
biljeţenje transakcija i dogaĊaja,
 adekvatna zaštita pristupa i korištenja sredstava i dokumentacije,
 neovisno ispitivanje naĉina rada i odgovarajuća procjena provedenih transakcija.
(Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:276).

9
Nekim se klasifikacijama i sistematizacijama mogućih kontrolnih postupaka polazi od ciljeva
internih kontrola, te se onda opisuju kontrolni postupci s ciljem postizanja postavljenih
ciljeva.
Ciljevi interne kontrole jesu:
 valjanost – svi obraĊeni poslovni dogaĊaji su valjani,
 potpunost – svi poslovni dogaĊaji su iskazani u poslovnim knjigama,
 pravovremenost – svi poslovni dogaĊaji su pravovremeno evidentirani,
 autorizacija – svi su poslovni dogaĊaju odobreni na odgovarajući naĉin,
 procjena – svi su poslovni dogaĊaji procijenjeni na odgovarajući naĉin,
 klasifikacija – svi su poslovni dogaĊaji ispravno klasificirani na odgovarajuće raĉune,
 prijenos i zbrajanje – svi su poslovni dogaĊaji ispravno uneseni u dnevnike te
ispravno preneseni u pomoćne knjige i glavnu knjigu. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager;
2012:276)

Za svaki od navedenih ciljeva postoji nekoliko osnovnih kontrolnih postupaka koji su u

funkciji njihova ostvarivanja, za valjanost osnovni kontrolni postupci su podjela duţnosti
tijekom temeljnih faza svakog poslovnog dogaĊaja, a to je iniciranje, odobravanje, provoĊenje
i iskazivanje u poslovnim knjigama. Zatim i za valjanost i potpunost treba postojati serijsko
obiljeţavanje dokumentacije kojim će se osigurati da svi poslovni dogaĊaji budu iskazani u
relevantnim poslovnim evidencijama, takoĊer je neophodno dnevno i mjeseĉno usklaĊivanje
poslovnih knjiga uz neovisan uvid. Kontrolni postupci kojima se ostvaruje cilj interne
kontrole pravovremenost ukljuĉuju interni uvid i provjeru, te se u tom kontekstu obiĉno
spominju testovi razgraniĉenja kojima se nastoji utvrditi jesu li poslovni dogaĊaji evidentirani
u odgovarajuće poslovne evidencije razdoblja na koje se odnose. Zatim oni koji su u svezi s
ciljem autorizacije ili odobravanja najĉešće ukljuĉuju autorizaciju ili odobravanje potpisom
odgovorne osobe ĉime se osigurava da se samo odobreni poslovni dogaĊaji koji su u skladu sa
zakonom i internim aktima mogu provesti. Procjena i klasifikacija kao ciljevi interne kontrole
uobiĉajeni kontrolni postupci su interni uvid i provjera toĉnosti utvrĊivanja obraĉuna i drugih
iznosa, te za cilj prijenos i zbrajanje ukljuĉuju podjelu duţnosti, usklaĊivanje poslovnih knjiga
od strane neovisne osobe te interni uvid i provjeru.

Informacije i komunikacija. Raĉunovodstveni informacijski sustav, kao središnji dio

cjelokupnog informacijskog sustava poduzeća, ukljuĉuje analiziranje, klasificiranje, sumiranje

10
i procjenjivanje u novcu izraţenih transakcija zatim izvještavanje zainteresiranih korisnika o
njihovim financijskim i ekonomskim uĉincima. Kako su interne kontrole ugraĊene u
raĉunovodstveni informacijski sustav govorimo o sustavu intenih raĉunovodstvenih kontrola
koji obuhvaća skup mjera, postupaka i politika kojima se nastoji neposredno osiguratiti
toĉnost, valjanost i sveobuhvatnost raĉunovodstvenih evidencija i fiziĉka zaštita imovine
poduzeća. Raĉunovodstvene kontrole utjeĉu na konzistentno provoĊenje usvojenih
raĉunovodstvenih politika kao sastavnog dijela poslovne politike poduzeća i na
vjerodostojnost financijskih informacija.
Djelotvoran raĉunovodstveni sustav sastoji se od metoda i evidencija koje će:
 identificirati i evidentirati sve valjane poslovne dogaĊaje,
 poslovne dogaĊaje detaljno opisati na vremenskoj osnovi na naĉin koji omogućuje
njihovu odgovarajuću klasifikaciju u financijskim izvještajima,
 procijeniti vrijednost poslovnih dogaĊaja na naĉin koji omogućuje evidentiranje
njihove odgovarajuće monetarne vrijednosti u financijskim izvještajima,
 utvrditi razdoblje u kojem su poslovni dogaĊaji nastali kako bi se omogućila njihova
evidencija u odgovarajućem obraĉunskom razdoblju,
 u financijskim izvještajima na odgovarajući naĉin objaviti poslovne dogaĊaje i sve što
je u vezi s njima. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:277-288)

Potrebno je od strane menadţmenta takoĊer osigurati i odgovarajuće kanale komuniciranja

kako bi zaposleni bili u potpunosti informirani.

Monitoring je nuţan kao bi se dobillo razumno uvjerenje o njihovom doprinosu ostvarivanja

ciljeva poduzeća, potrebno je ustrojiti uĉinkovitost sustava internih kontrola, te njegovo
funkcioniranje mora nadzirati i periodiĉki procjenjivati menadţment kontinuiranim ili
pojedinaĉnim i odvojenim aktivnostima, odnosno potrebno je osigurati mehanizme koje će
vršiti te provjere. Interna revezija ima veliko znaĉenje i ulogu u tom kontekstu, te se ona
smatra kao dio monitoringa sustava internih kontrola.

11
 3.2 Vrste internih kontrola

Govoreći o sustavu internih kontrola nerijetko se naglašava da se interne kontrole odnose

samo na raĉunovodstveno-financijski podsustav poduzeća, meĊutim u suvremenim uvjetima
obuhvaćaju i šire podruĉje i odnose se na gotovo sve poslovne funkcije i procese u poduzeću.
Što je i logiĉno budući samo cjelovit sustav internih kontrola koji zahvaća poslovni sustav u
cjelini svojim djelovanjem moţe podrţati ostvarivanje postavljenih ciljeva poduzeća i zaštiti
njegovu imovinu.
Dakle, sustav internih kontrola predstavlja svojevrsni nadzor nad svim poslovnim procesima
poduzeća. U tom kontekstu moţe se govoriti o sljedećim vrstama internih kontrola:
a) izvršnim ili administrativnim kontrolama
b) informacijskim, a u okviru njih raĉunovodstvenim kontrolama, i
c) upravljaĉkim kontrolama. (Tušek, Ţager; 2008:269)

Navedena podjela predstavlja tradicionalnu klasifikaciju vrsta internih kontrola te se polazi od

podjele poduzeća kao poslovnog sustava na izvršni, informacijski i upravljaĉki podsustav i
polazne teze da kontrolni postupci moraju biti ugraĊeni u sve faze i funkcije poslovnog
procesa.

3.2.1 Administrativne ili izvršne kontrole

Administrativne ili izvršne kontrole ustrojavaju se u pojedinim poslovnim funkcijama

poduzeća kao što su proizvodnja, prodaja, pravna sluţba, kadrovska sluţva i sl. Njih
organizira menadţment u podruĉjima gdje raĉunovodstvene kontrole u kratkom roku ne daju
zadovoljavajuće rezultate nisu dovoljno efikasne.
Kontrolni postupci koji se najĉešće provode, primjerice u podsustavu nabave ukljuĉuje
sljedeće:
 centralizirani izbor dobavljaĉa,
 potrebni su dokazi za odobrenje nabave prije no što se nabava autorizira (koliĉine i
razine ponovne nabave),
 narudţbe se pripremaju tek nakon što je zaprimljeno odobrenje za nabavu,
 autorizacija narudţbi,
 prethodno numerirane narudţbe,
 osiguravanje bjanko narudţbi,

12
  pregledavanje narudţbi koje nisu primljene ili fakturirane,
 praćenje uvjeta dobavljaĉa i korištenje povoljnih uvjeta (kupovina na veliko, popusti).
(Tušek, Ţager; 2008:270)

Prema Tušek, Ţager (2008) u sustav zaprimanja robe i faktura od svojih dobavljaĉa takoĊer
traba ugraditi sljedeće kontrolne postupke poduzeća: pregledavanje primljene robe (njezine
kvalitete, koliĉine i stanja), dokumentiranje dospijeća i primitaka robe (prethodno numerirane
dostavnice), usporeĊivanje dostavnica s nabavnim nalozima, pozivanje na broj dobavljaĉevih
faktura, provjeravanje faktura dobavljaĉa (cijene, koliĉina, toĉnost kalkulacija, te
usporeĊivanje s narudţbom i dostavnicom), postupci dobivanja obavijesti o odobrenju od
dobavljaĉa.
„U prodaji je, primjerice, potrebno oblikovati sljedeće kontrolne postupke i procedure koje se
odnose na postupak naruĉivanja i odobravanja kupaca:
 podjela duţnosti, mjere kontrole redovitog plaćanja, fakturiranje i dostava robe sa
skladišta,
 autorizacija uvjeta zaduţivanja za kupce:
- zaprimljene reference i provjera kreditne sposobnosti,
- autorizaciju provodi više rangirano osoblje,
- redovito pregledavanje uvjeta,
 autorizacija promjena drugih podataka o klijentima:
- promjena adrese koju potvrĊuje memorandum kupaca,
- zahtjev za brisanjem iz popisa koji potvrĊuju prazni salde / kupac koji je podmirio
obveze,
 narudţbe se zaprimaju samo od kupaca koji nemaju problema sa zaduţivanjem,
 numeriranje bjanko narudţbi u slijedu,
 toĉno zaraĉunana cijena kupcima,
 podudaranje narudţbi kupaca s nalozima za proizvodnju i otpremnicama,
 obrada upita klijenata.
Sljedeći kontrolni postupci i provjere se odnose na isporuku i pripremanje izlaznih faktura:
 autorizacija otpremljene robe:
- isporuka samo nakon naloga za prodaju,
- isporuka samo autoriziranim kupcima,

13
 - posebna autorizacija isporuke robe bez naknade ili robe koja se isporuĉuje pod
posebnim uvjetima,
 pregledavanje koliĉine, kvalitete i valjanosti izdane robe,
 dokumentiranje izdane robe,
 izdana roba odgovara narudţbama klijenata, otpremnicama i fakturama,
 prethodno numeriranje otpremnica i dostavnica i redovito provjeravanje u slijedu,
 uvjet da se provjerava vraćena roba,
 dokumentiranje vraćene robe pomoću povratnica,
 potpisivanje dostavnice,
 pripremanje faktura i obavijesti o odobrenju:
- autorizacija prodajnih cijena / korištenje cjenika,
- autorizacija obavijesti o odobrenju,
- provjera cijena, koliĉina, produţenja i ukupne svote na fakturama i obavijestima o
odobrenju,
- numeriranje bjanko faktura i obavijesti o odobrenju u slijedu i redovita provjera
slijeda,
 redovito voĊenje skladišne dokumentacije,
 podudaranje prodajnih faktura s otpremnicama i dostavnicama te narudţbama,
 redovito pregledavanje narudţbi prema kojima roba još nije isporuĉena“ (Tušek,
Ţager, 2008:271-272).

Govoreći o administrativnim ili izvršnim kontrolama, govorimo o kontrolama koje su

ugraĊene u pojedine procese i koje neposredno pridonose ostvarenju definiranih ciljeva te se
najĉešće zovu i procesne kontrole. Administrativne se odnose na planove, postupke i
dokumente vezane uz sam proces poslovanja i donošenja poslovnih odluka, a zadaća
menadţmenta je odobravanje pojedinih transakcija što je neposredno vezano uz odgovornost
menadţmenta za ostvarivanje zacrtanih ciljeva poslovanja poduzeća.

3.2.2. Raĉunovodstvene kontrole

One obuhvaćaju skup mjera, postupaka i pravila kojima se nastoji neposredno osigurati
toĉnost, valjanost i sveobuhvatnost raĉunovodstvenih evidencija i izvješća, fiziĉka zaštita
imovine poduzeća. Kada se govori o sveobuhvatnosti odnosi se na to da se sve nastale

14
poslovne promjene obraĉunskog razdoblja evidentiraju u poslovne knjige i priznaju u
financijskim izvještajima poduzeća, zatim toĉnost i valjanost se odnose uz zahtjev da se sve
poslovne promjene, ispravno i sadrţajno korektno iskaţu u raĉunovodstvenim
evidencijama.Raĉunovodstvene kontrole obuhvaćaju sve organizacijske mjere i kontrolne
metode i postupke koji se primjenjuju u svezi s raĉunovodstvenim iskazivanjem poslovnih
transakcija, te ono prati i prikuplja interne i eksterne podatke, zatim ih primjenom odreĊenih
pravila, naĉela i postupaka transformira u informacije pogodne za proces odluĉivanja.
Gledajući analitiĉki, raĉunovodstveni proces obuhvaća:
1. prikupljanje podataka o nastalim poslovnim dogaĊajima,
2. analizu poslovnih dogaĊaja,
3. evidentiranje u poslovnim knjigama,
4. sastavljanje probne bilance, i
5. sastavljanje financijskih i ostalih raĉunovodstvenih izvještaja. (Tušek, Ţager;
2008:273)

Prva faza raĉunovodstvenog procesa je prikupljanje podataka o nastalim poslovnim

dogaĊajima, odnosno prošli poslovni dogaĊaji su predmet raĉunovodstvene evidencije.
Poslovni dogaĊaji mogu nastati unutar poduzeća, izmeĊu poduzeća i okruţenja ili u okruţenju
poduzeća te se odraţavaju na samo poslovanje poduzeća, pri tome se oni dokazuju
pravovaljanom knjigovodstvenom ispravom. Knjigovodstvena isprava je pisani dokaz o
nastaloj poslovnoj promjeni koja sluţi kao podloga za evidentiranje poslovnih promjena u
poslovne knjige i za kontrolu izvršenja poslovne promjene. U drugoj fazi, analizi poslovnih
dogaĊaja, potrebno je selektirati poslovne promjene na knjigovodstvene promjene i ostale
poslovne promjene. Svaka poslovna promjena ujedno je i knjigovodstvena ako ima sljedeća
obiljeţja: (1) stvarno je nastala, (2) moţe se izraziti u novĉanom obliku, (3) izaziva promjene
stanja imovine, obveza, kapitala, prihoda ili rashoda i (4) ima urednu knjigovodstvenu ispravu
kao dokaz da posjeduje prethodno navedena obiljeţja. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager;
2012:282) Treća faza je logiĉan nastavak prethodne te ukljuĉuje evidentiranje poslovnih
dogaĊaja u poslovne knjige, a osnovne poslovne knjige su glavna knjiga i dnevnik.
Raĉunovodstvene kontrole koje se ugraĊuju u fazu procesiranja podataka trebaju osigurati
dosljednu primjenu raĉunovodstvenih politika i poštivanje relevantnih zakonskih propisa.
Ĉetvrta faza je faza sastavljanja probne bilance kao iskaza stanja i promjene stanja svih konta
glavne knjige koja je u funkciji provjere ispravnosti podataka evidentiranih tijekom
obraĉunskog razdoblja u poslovnim knjigama i sluţi kao podloga za sastavljanje financijskih

15
izvještaja. Nakon toga slijedi završna faza raĉunovodstvenog procesiranja podataka koja
obuhvaća sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja i drugih raĉunovodstvenih
izvještaja kao konaĉnog proizvoda u ĉijem se dijelu najĉešće koristi kontrola zabrane ili
ograniĉenog pristupa informacijama neovlaštenim osobama i druge kontrole.

3.2.3. Upravljaĉke kontrole

Predmet upravljaĉkog nadzora je:

a) naknadna provjera funkcioniranja sustava administrativnih i raĉunovodstvenih
kontrola i preuzimanje potrebnih mjera i akcija za njihovo uĉinkovitije djelovanje,
b) odluĉivanje o poduzimanju potrebnih korektivnih mjera i akcija kako bi se poslovanje
odvijalo u skladu s usvojenim planom (proraĉunom). (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager;
2012:283)

Takav predmet upravljaĉkog nadzora provodi menadţment poduzeća u manjim poduzećima, a

u velikim i srednje velikim poslovnim sustavima menadţment najĉešće ustrojava posebnu
sloţenu struĉnu sluţbu uprave, najĉešće interne revizije, tu je i nadzorni odbor kao tijelo
upravljaĉkog nadzora u ime vlasnika poduzeća.

3.2.4 Preventivne, detektivne i korektivne kontrole

Kontrolni postupci se uobiĉajeno razmatraju na nekoliko razina i to kao:

a) preventivni
b) detektivni i
c) korektivni kontrolni postupci. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:284)

16
Slika 2. Razine kontrolnih postupaka

Nepoţeljni dogaĊaji

Preventivni Preventivni Preventivni Preventivni

postupci postupci postupci postupci

Detektivni Detektivni Detektivni

Razine postupci postupci postupci
kontrole

Korektivni Korektivni Korektivni

postupci postupci postupci

Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 284

Preventivne kontrole su usmjerene prevenciji pogrešaka i prijevara te djeluju u trenutku

odvijanja neke aktivnosti ili tijekom izvršavanja odreĊenih duţnosti zaposlenika. One
spreĉavaju nastanak mogućih poteškoća kao što je kontrola formalne ispravnosti dokumenta
ili uvoĊenje odreĊenih parametara koji se obavezno trebaju unijeti da bi se isprava mogla
uopće izdati ili biti pravovaljana. Preventivne kontrole u odnosu na druge vrste superiornije i
troškovno gledajući povoljnije jer se njima provodi prevencija gubitaka i smanjenje odreĊenih
rizika. Kako je nemoguće oĉekivati od preventivnih kontrola anticipiranje i preventivno
otklanjanje svih mogućih problema i izvršenja nepoţeljnih dogaĊaja unatoĉ tome što se velik
broj nepoţeljnih dogaĊaja moţe zaustaviti već na prvoj razini kontrole, javlja se druga razina
kontrole, a to su detektivne kontrole.

17
Detektivne kontrole usmjerene su detektiranju, tj. otkrivanju nepravilnosti i pogrešaka nakon
njihova nastanka i sastoji se od resursa, tehnika i procedura namijenjenih prepoznavanju i
otkrivanju dogaĊaja koji su zaobišli preventivnu razinu kontrole. U kontekstu sredstava i
postupaka za prepoznavanje problema koji se nisu mogli sprijeĉiti na prethodnoj razini
kontrole najĉešće se spominje usporedba ostvarenih veliĉina s odreĊenim standardima ili
planskim veliĉinama, te detektivnu kontrolu moţe obavljati ĉovjek, osobno ili tehniĉki što je i
djelotvornije.

Tablica 1. Primjeri preventivnih i detektivnih kontrola

Preventivne kontrole Detektivne kontrole

 Odobravanje svih vrijednosno  Priprema bankovnih izvješća i

znaĉajnijih isplata s dva potpisa, usklaĊivanje s poslovnim knjigama
odnosno potpisnika  UsklaĊivanje izvoda otvorenih
 Korištenje odobrene liste dobavljaĉa stavaka dobivenog od dobavljaĉa s
 UsklaĊivanje ulaznih raĉuna s evidentiranim plaćanjima
izvještajima o primitku (primkom)  Fiziĉko brojenje zaliha i utvrĊivanje
prije odobravanja plaćanja dobavljaĉa zastarijelosti zaliha
 Provjera raĉunske toĉnosti raĉuna  Promatranje distribucije plaća na bazi
prije plaćanja testa
Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 284

Korektivne kontrole usmjerene su na korekciju problema identificiranih detektivnim

kontrolama. Korektivne kontrole u sebi sadrţe postupke poduzete radi:
a) utvrĊivanja uzorka problema,
b) korigiranja greške ili teškoća i
c) modificiranja sustava da bi se budući problemi eliminirali ili minimalizirali. (Gulin,
Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:285)

Ovdje se radi o najsloţenijoj razini kontrole budući da treba prethodno otkriveni problem
sagledati sa stajališta njegovih uzoraka i posljedica i poduzeti odgovarajuće mjere za njegovo
ispravljanje.

18
Prema Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager (2012) razmatrajući razine kontrolnih postupaka moţe
se zakljuĉiti da kontrolni postupci trebaju biti integralni dio dnevnih aktivnosti poduzeća, te
mogu biti osobne, tehniĉke ili kombinirane. U praksi se primjenjuju i kombiniraju vrste
kontrolnih postupaka i aktivnosti koje se odnose na podruĉje izvještavanja, obrade podataka,
podjelu duţnosti itd. Menadţment mora uspostaviti po cijelo širini i dubini organizacijske
strukture odgovarajuće kontrolne postupke i aktivnosti što ukljuĉuje:
 Pogledi na najvišoj organizacijskoj razini. Kako bi se sagledale mogućnosti
ostvarivanja postavljenih ciljeva poduzeća uprava i viši menadţment najĉešće traţi
odgovarajuće informacije o izvršenju.
 Kontrole na razini pojedinih organizacijskih jedinica. Menadţeri pojedinih
organizacijskih jedinica dobivaju i pregledavaju standardne performance i izvještaje o
izuzecima na dnevnoj, tjednoj ili mjeseĉnoj razini koji su ĉešći na niţim
organizacijskim razinama.
 Fiziĉke kontrole. One ukljuĉuju onemogućavanje pristupa imovini i ispravama
neovlaštenim osobama gdje posebnu paţnju treba posvetiti zaštiti skladišta i drugih
znaĉajnih objekata pomoću odgovarajućih sigurnosnih sustava, odobrenju pristupa
raĉunovodstvenim i drugim.
 Sustav odobrenja i ovlaštenja. Transakcije iznad odreĊenog iznosa mora odobriti
ovlaštena osoba te svaku pojedinaĉnu transakciju smije obaviti ona osoba koja ima
odgovarajuće ovlaštenje.
 Sustav verifikacije i usklaĊivanja. Pojedinaĉne transakcije i aktivnosti moraju se
verificirati, kontrolni postupci usklaĊivanja podrazumijevaju periodiĉno usklaĊivanje
utvrĊenih evidencija s odgovarajućim izvještajima usklaĊivanje internih i eksternih
evidencija.
 Podjela duţnosti. Podjela duţnosti smanjuje mogućnosti koje bi dovele do toga da
zaposlenik bude u situaciji uĉiniti i sakriti pogreške, nepravilnosti i prijevare u
obavljanju svojih duţnosti davanjem razliĉitim osobama ovlaštenja iniciranja
transakcije, evidentiranja i odrţavanja nadzora nad imovinom poduzeća. Svaka
transakcija prolazi kroz fazu iniciranja, izvršenja, nadzora i evidentiranja, te podjela
duţnosti znaĉi da u sve faze bude ukljuĉeno više osoba i na taj naĉin jedna osoba
provjerava drugu i time se smanjuje mogućnost da jedna osoba uĉini ili sakrije
pogreške i nepravilnosti.

19
  Kompetentno i ciljevima organizacije odano osoblje. Iako informacijske tehnologije
danas gotovo i da nemaju alternativu, ipak su mnoge nepravilnosti i prijevare u
suvremenom poslovanju povezane neposredno uz ljude, ĉlanove organizacije. Za
ostvarivanje ciljeva poduzeća i realizacije postavljenih planova znaĉajno je znanje i
sposobnosti osoblja i odgovarajući sustavi nagraĊivanja i motiviranja. Rizik se
povećava u uvjetima nezadovoljstva i neuvaţavanja osoblja od strane poslodavca.
Kontrolni postupci se mogu promatrati i u ovisnosti tehniĉke podrške u obradi podataka te
identificirati neke razlike u uvjetima ruĉne i kompjuterske obrade podataka što će biti
prikazano Tablicom 2.

Tablica 2. Elementi kontrole u uvjetima ručne obrade podataka

1. Unajmiti kvalificirane ljude s dobrim
referencama
POŠTENI I SPOSOBNI DJELATNICI 2. Traţiti godišnje odmore
3. Obvezati zaposlene na povjerenje
4. Ustanoviti konflikte interesa
1. Utvrditi shemu organizacije
2. Odvojiti knjigovodstvo od nadzora
nad imovinom
JASNO DELEGIRANJE DUŢNOSTI
3. Odvojiti autorizaciju od
knjigovodstva
4. Odvojiti nabavu od primanja
1. Osigurati ispravnu autorizaciju
transakcija
2. Potpisivati ograniĉenja samo uz
PRIMJERENI POSTUPCI U OBRADI primjerenu podršku
PODATAKA 3. Potvrditi sve nenovĉane stavke
povrata, diskonta ili otpisa
4. Pregledati neplaćene obveze i
nenaplaćena potraţivanja
1. Oznaĉiti vaţne dokumente
2. Sastaviti komparativne financijske
PRIKLADNA DOKUMENTACIJA I izvještaje
3. Opisati ruĉne raĉunovodstvene
RAĈUNOVOD. EVIDENCIJE
metode
4. Pripremiti budţet ili oĉekivane
rezultate
Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 287
Tablica 3. Elementi kontrole u sustavu kompjuterske obrade podataka

20
 1. Stvoriti atmosferu gdje se sigurnost
uzima vrlo ozbiljno
2. Osigurati pravilnu edukaciju o
upotrebi kompjutora
POŠTENI I SPOSOBNI DJELATNICI
3. Provjeriti podobnost (prošlost)
zaposlenih
4. Odmah iskljuĉiti pristup otpuštenim
radnicima
1. Utvrditi pisani plan organizacije
2. Ne dopustiti ni jednom sluţbeniku da
bude kljuĉan (nezamjenjiv)
JASNO DELEGIRANJE ZADUŢENJA 3. Delegirati odgovornost za podatke,
sustave i programe
4. Izdvojiti ljude koji mogu naštetiti
organizaciji
1. Osigurati primjerenu autorizaciju
transakcija
PRIMJERENI POSTUPCI U OBRADI 2. Provjeriti toĉnost ulaznih podataka
3. Koristiti samo odobrene i testirane
TRANSAKCIJA
programe
4. Razviti i testirati postupke za sluĉaj
pada sustava
1. Osigurati dodatno spremanje podataka
2. Osigurati pisane postupke i standarde
ODGOVARAJUĆA DOKUMENTACIJA I izvoĊenja
RAĈUNOVOD. EVIDENCIJE 3. Razviti dokumentaciju sustava i
programa
4. Koristiti oznaĉene dokumente i forme
1. Kontrolirati pristup kompjutoru i
terminalima
ADEKVATNA FIZIĈKA KONTROLA 2. Zaštiti opremu i podatke od gubitaka
3. Kontrolirati pristup posebno
NAD SREDSTVIMA I EVIDENCIJAMA
osjetljivim inputima i outputima
4. Odrţavati opremu na standardnoj
osnovi
1. Razviti potpuni sustav kontrola
2. Provjeriti pridrţavanje politika i
NEZAVISNA VERIFIKACIJA postupaka
3. Provjeriti sigurnost i mogućnost
IZVOĐENJA
upada u sustav
4. Provesti reviziju od strane nezavisne
revizorske tvrtke
Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 288

3.2.5 Interne kontrole nad financijskim izvještavanjem

21
Pod pojmom interne kontrole nad financijskim izvještavanjem podrazumijeva se proces
oblikovan i odrţavan od strane uprave poduzeća koji bi pruţio razumno uvjerenje o
pouzdanosti financijskog izvještavanja i pripremi financijskih izvještaja za eksterne korisnike
u skladu s općeprihvaćenim raĉunovodstvenim naĉelima i ukljuĉuje postupke i procedure koje
osiguravaju:
 voĊenje evidencija koje toĉno i istinito odrţavaju poslovne transakcije i raspolaganje
imovinom poduzeća,
 razumno uvjerenje da su transakcije evidentirane na naĉin da se osigura sastavljanje
financijskih izvještaja u skladu s općeprihvaćenim raĉunovodstvenim naĉelima, te da
su primici i izdaci odobreni u skladu s politikama poduzeća,
 razumno uvjerenje u svezi s prevencijom ili pravovremenim otkrivanjem neovlaštene
kupnje, korištenja ili raspolaganja imovinom poduzeća, a koje bi mogle imati
materijalno znaĉajan utjecaj na financijske izvještaje. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager;
2012:288)

Pojam internih kontrola nad financijskim izvještavanjem je uţi od pojma internih kontrola,
kontrole koje pridonose uĉinkovitosti poslovnih operacija i usklaĊivanje poslovanja sa
zakonima i regulativom koja se ne odnosi nuţno na financijske izvještaje. Interne kontrole
nad financijskim izvještavanjem ukljuĉuju sve one kontrolne postupke i procedure koje
proţimaju izvršni, informacijski i upravljaĉki podsustav, a odnose neposrednona pripremu
financijskih izvještaja poduzeća u skladu s relevantnim okvirom financijskog izvještavanja
poduzeća. Cilj postojanja i funkcioniranja internih kontrola nad financijskim izvještavanjem
je da se osigura integritet i pouzdanost financijskog izvještavanja poduzeća te tim kontrolama
nije namijenjeno da pruţe uvjerenje o uspješnosti poslovanja poduzeća ili o njegovim
budućim rezultatima. One mogu biti preventivne kontrole koje sprjeĉavaju nastanak
nepravilnosti, pogrešaka i prijevara koje imaju za posljedicu netoĉna iskazivanja u
financijskim izvještajima, te detektivne kontrole ili kontrole za otkrivanje koje otkrivaju
nepravilnosti, pogreške i prijevare koje su se već dogodile i koje rezultiraju netoĉnim
iskazivanjima u financijskim izvještajima.
Interne kontrole nad financijskim izvještavanjem ukljuĉuju sve interne raĉunovodstvene
kontorle, ali i kontrole koje djeluju u izvršnom podsustavu poduzeća (nabavi, prodaji,
proizvodnji) a koje su usmjerene sprjeĉavanju ili otklanjanju svih onih nepravilnosti,
nepoţeljnih dogaĊaja i pogrešaka i prijevara koje mogu rezultirati znaĉajnim pogreškama u
22
financijskim izvještajima poduzeća za razliku od internih kontrola koje su ugraĊene u sam
raĉunovodstveni informacijski sustav poduzeća (ulaz, obradu i izlaz).
Kao odgovor na brojne korportivne skandale u srpnju 2002. godine u SAD-u je donešen
zakonski propis koji se odnosi na raĉunovodstvenu reformu u poduzećima od javnog interesa
ukljuĉujući i zaštitu investitora poznatiji kao Sarbanes-Oxleyev zakon – SOX koji se odnosi
prije svega na poduzeća registrirana kod Ameriĉke komisije za vrijednosne papire i donosi niz
novih zahtjeva za poduzeća od javnog interesa, menadţment, revizijske odbore, nadzorne
odbore te interne i eksterne revizore. Najznaĉajnije novosti koje donosi jesu osnivanje Odbora
za nadzor nad raĉunovodstvom javnih poduzeća (PCAOB – Public Company Accounting
Oversight Board), zahtjev za neovisnošću revizora, veća odgovornost društva, bolje
financijsko izvještavanje, sprjeĉavanje sukoba interesa i kaznena djela odgovornost u sluĉaju
prijevare.
Odjeljak 404 SOX-a pod nazivom Management Assessment od Internal Controls (Ocjena
internih kontrola od strane menadţmenta) nalaţe velike promjene i smatra se najvaţnijim
odjeljkom zakona. Odjeljak 404 SEC pravila i Revizijski standard br. 2 postavljaju sljedeće
zahtjeve:
4. zahtjev da menadţment podnosi izvještaj, na godišnjoj razini, o uĉinkovitosti internih
kontrola nad financijskim izvještavanjem i
4. zahtjev da u sklopu revizije financijskih izvještaja, neovisni revizor izda izvještaj o
internim kontrolama koji će sadrţavati mišljenje o ocjeni internih kontrola od strane
menadţmenta i mišljenje o uĉinkovitosti internih kontrola nad financijskim
izvještavanjem. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:290)

Prije SOX-a od revizora se zahtijevalo upoznavanje i ocjena sustava internih kontrola

klijenata u procesu revizije financijskih izvještaja, uoĉeni nedostaci i slabosti u funkcioniranju
internih kontrola dostavljali su se u obliku izvještaja menadţmentu. Novi model izvještavanja
zahtijeva sastavljanje dva izvještaja, Izvještaj menadţmenta o njegovoj ocjeni uĉinkovitosti
internih kontrola nad financijskim izvještavanjem i Izvještaj neovisnog revizora o internim
kontrolama nad financijskim izvještavanjem što ukljuĉuje mišljenje o ocjeni internih kontrola
od strane menadţmenta i mišljenje o uĉinkovitosti internih kontrola na temelju revizorovnih
testova kontrole.
Kako bi se smanjio teret primjene SOX-a, posebno odjeljka 404, sredinom 2007. Odbor za
nadzor nad raĉunovodstvom javnih poduzeća izdaje revizijski standard br. 5 koji zamjenjuje
revizorski standard br. 2, kojim se ukida i zahtjev da eksterni revizor u sklopu revizije

23
financijskih izvještaja daje mišljenje o ocjeni internih kontrola od strane menadţmenta.
MeĊutim i dalje zahtijeva vršenje procjene internih kontrola nad financijskim izvještavanjem.
Rezultate obavljene procjene, tj. mišljenje o internim kontrolama nad financijskim
izvještavanjem, menadţment ukljuĉuje u godišnje izvješće.
Izvještaj menadţmenta o intenoj kontroli nad financijskim izvještavanjem mora sadrţavati
sljedeće elemente:
 Izjava o odgovornosti menadţmenta za uspostavu i odrţavanje odgovarajuće interne
kontrole nad financijskim izvještavanjem;
 Izjava kojom se odreĊuje okvir koji menadţment koristi u ocjeni uĉinkovitosti interne
kontrole;
 Ocjena uĉinkovitosti interne kontrole na kraju godine, uz izjavu o tome jesu li kontrole
uĉinkovite ili nisu, te eventualne slabosti i nedostatke;
 Izjavu da je ovlaštena revizorska tvrtka koja je obavila reviziju financijskih izvještaja
podnijela svoju ocjenu o internim kontrolama koje su ocjenjene od strane
menadţmenta.

3.3 Ograniĉenja internih kontrola

Od intenih kontrola treba oĉekivati razumno uvjerenje glede ostvarivanja ciljeva poduzeća što
znaĉi da menadţment prilikom osmišljavanja i implementacije sustava internih kontrola treba
voditi raĉuna o zahtjevima ekonomskog ĉimbenika ili odnosa troškova uspostavljanja i
djelovanja sustava internih kontrola i koristi koje se od tog sustava mogu oĉekivati. Nastoji se
sprijeĉiti ili otkriti pogreške ili nepravilnosti meĊutim to se zbog troškovnih ograniĉenja ne
moţe apsolutno postići pa se stoga govori o konceptu razumnog uvjerenja. Teţnja za
stjecanjem apsolutnog povjerenja što bi znaĉilo potpuno otkrivanje i sprjeĉavanja pogrešaka i
nepravilnosti bi za posljedicu imalo troškove koje je nomoguće pokriti koristima, pa je time to
i nemoguće. Uspostavljajući svojevrsnu ravnoteţu izmeţu troškova i koristi oblikovanja
sustava internih kontrola, menadţment mora uzeti u obzir i neka moguća ograniĉenja.
Pogreške u primjeni internih procedura mogu nastati zbog njihova pogrešnog razumijevanja
interpretacije, pogrešaka u procjeni, umora, stresa i sliĉno. Sustav internih kontrola ne moţe
pruţiti menadţmentu uvjerljiv dokaz da su ciljevi ostvareni zbog inherentnih ograniĉenja,

24
naime bez obzira na to koliko bile uĉinkovite mogu osigurati subjektu samo razumno
uvjerenje o postizanju subjektovih ciljeva financijskog izvještavanja.

25
 4. INTERNA REVIZIJA

Interna revizija je neovisna funkcija procjenjivanja ustanovljena unutar organizacije koja

ispituje i procjenjuje njezine aktivnosti kao servis te organizacije. (Gulin, Perĉević, Tušek,
Ţager; 2012:293)
Kao svrhu interne revizije moţemo reći kako je to pomoć ĉlanovima organizacije, u to su
ukljuĉeni uprava i razni odbori u ispunjavanju njihovih odgovornosti.
Temeljne znaĉajke interne revizije:
 Provode je osobe zaposlene u poduzeću ĉije se poslovanje ocjenjuje
 Radi se o neovisnoj funkciji ispitivanja, prosuĊivanja i ocjenjivanja, bez ikakvih
ograniĉenja ili restrikcija na prosudbu internog revizora
 Sve aktivnosti poduzeća spadaju u djelokrug rada internog revidiranja
 Organizira se kao podrška i pomoć menadţmentu i organizaciji u cjelini, pa je stoga
savjetodavna, a ne linijska funkcija poduzeća. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager;
2012:293)

Prema I. Spremiću jasno se istiĉe razlika izmeĊu interne kontrole i interne revizije, razlike
treba traţiti u samom postupku djelovanja. S tim u svezi, prema postupku ispitivanja i
otklanjanja nepravilnosti, unutarnji nadzor moţe biti prethodni ili naknadni. Za prethodni
nadzor moţe se reći da se ostvaruje kontrolama, dok naknadni nadzor je vezan za internu
reviziju.
Interna revizija ispituje organizaciju i funkcioniranje raĉunovodstvenog sustava i pripadajućih
internih kontrola, vjerodostojnost financijskih i operativnih informacija, ocjenjuje
ekonomiĉnost, efikasnost i efektivnost poslovnih operacija i kontrola, primjenu politika,
planova i procedura te provodi posebne provjere. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:293-
294)
Gerald Vinten kaţe za internu reviziju da je kontinuirano i opseţno istraţivanje naizgled
dobrih organizacija s ciljem stjecanja uvida u realno stanje ili poloţaj organizacije i njezino
okruţenje radi postizanja bolje kontrole nad budućim poslovanjem. (Gulin, Perĉević, Tušek,
Ţager; 2012:294)
Definicija interne revizije za 21 stoljeće; Interna revizija neovisno je i objektivno jamstvo i
savjetniĉka aktivnost koja se rukovodi filozofijom dodane vrijednosti s namjerom poboljšanja

26
poslovanja organizacije. Ona pomaţe organizaciji u ispunjavanju njezinih ciljeva
sistematiĉnim i na disciplini utemeljenim pristupom procjenjivanja djelotvornosti upravljanja
rizicima organizacije, kontrole i korporativnog upravljanja. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager;
2012:295)
U zadnje vrijeme sve se više u teoriji ali i praksi javlja još jedan oblik internog nadzora, koji
je po sadrţaju i ciljevima blizak internoj reviziji, pod nazivom kontroling. Njegovi zaĉeci u
SAD-u poĉeli su tridesetih godina ovog stoljeća, dok se u Europi uspostavlja sedamdesetih
godina kao posljedica promijenjenih trţišnih i poslovnih uvjeta.
Kontroling je poslovna filozofija, poseban stil upravljanja i informacijska djelatnost podešena
za odluĉivanje. Svrha kontrolinga jest usmjeravanje i usklaĊivanje djelovanja organizacije
prema unaprijed postavljenim ciljevima, analiziranje odstupanja i uzroka odstupanja,
predlaganje korektivnih akcija u sluĉaju odstupanja te pomoć u implementaciji predloţenih
mjera. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:296)

4.1. Objekt i predmet interne revizije

Kada govorimo o objektu i predmetu interne revizije kaţe se kako je objekt interne revizije
zapravo cjelokupno poslovanje poduzeća, a naglasak se stavlja na informacijama o sigurnosti
i uspješnost samog poduzeća. Menadţment putem interne revizije provodi nadzor nad
raĉunovodstvenim sustavom i sustavom internih kontrola. Nakon što interni revizor obavi
internu reviziju on svoje izvješće dostavlja menadţmentu, tim izvješćima mogu se posluţiti i
eksterni revizori.
Sama kvaliteta internog izvješća ovisi o kriterijima kojima se ocjenjuje poslovanje i definira
uspješnost poslovanja. Uvijek se istiĉe da poduzeće mora poslovati sukladno ciljevima,
zakonskim propisima i politikama koje su odreĊene u tom poduzeću.

27
Slika 3. Kriteriji za ocjenu i određenje postupka ocjene poslovanja poduzeća

KRITERIJI ZA OCJENU:
- Ciljevi poduzeća
- Politike poduzeća
- Propisi
- Ostala pravila poduzeća
-

KORISNICI
POSLOVANJE INTERNA
INFORMACIJA
PODUZEĆA REVIZIJA O POSLOVANJU
PODUZEĆA

POSTUPAK OCJENE:
- Standardi interne revizije
- Kodeks etike internih revizora
- Pravila odbora za reviziju

Izvor: Tušek, B. i Ţager, L. (2008). Revizija. Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika,
str. 83

Na prethodnoj slici prikazani su kriteriji uz pomoć kojih mora biti proveden postupak
ispitivanja, a on je definiran standardima interne revizije, kodeksom etike i pravilima odbora
za reviziju. Za internu reviziju moţe se reći da se provodi zbog što uspješnijeg poslovanja.
Izvješće internog revizora u velikom broju sluĉaja istiĉu se primijećeni nedostaci te naĉini
uklanjanja istih.

28
 4.2. Interna revizija kao profesija

Pod pojmom profesija podrazumijeva se stalno zanimanje, vrsta djelatnosti, vrsta zanimanja
koja sluţi kao izvor egzistencije, zvanje, sluţba, staleţ.
Bitni elementi interne revizije:
1. Interni revizor kao osoba
2. Institut internih revizora
3. Poslovni subjekti u kojima interni revizori djeluju. (Tušek, Ţager; 2008:107)

4.2.1. Edukacija internih revizora

Kako bi osoba mogla ostvariti status internog revizora te obavljati poslove internog revizora
mora ispunjavati odreĊene uvjete. Jedan od temeljnih uvjeta je visoka razina struĉnosti i
sposobnosti internog revizora, ovdje nije rijeĉ samo o njihovom formalnom obrazovanju već i
o njihovom konstantnom usavršavanju i razvoju te polaganju ispita za stjecanje tog zvanja.
Najpoznatiji i najcjenjeniji ispit organizira ameriĉki Institut internih revizora, postoje uvjeti
koje mora ispunjavati potencijalni kandidat.
Uvjeti:
 Završeno fakultetsko obrazovanje
 Prihvaćanje odreĊenih etiĉkih naĉela i pravila koja je usvojio Institut
 Odgovarajuće radno iskustvo. (Tušek, Ţager; 2008:107)

Da bi uopće kandidat mogao pristupiti ispitu mora biti upoznat sa sadrţajem Kodeksa
profesionalne etike internih revizora, te svojim potpisom na obrascu mora potvrditi da
prihvaća u cijelosti sva etiĉka naĉela i pravila. Pod odgovarajuće radno iskustvo misli se da
mora najmanje 24 mjeseca obavljati poslove interne revizije ili sliĉnim poslovima.

Dijelovi ispita:
1.dio: Proces interne revizije (revizija, profesionalizam, prijevara)
2.dio: Vještine interne revizije (rješavanje problema i procjena revizijskih dokaza,
prikupljanje podataka, dokumentacija i izvještavanje, uzorak i matematika)
3.dio: Upravljaĉka kontrola i informacijske tehnologije (upravljaĉka kontrola, operativni
menadţment, informacijske tehnologije)

29
4.dio: Revizijsko okruţenje (financijsko raĉunovodstvo, financije, upravljaĉko raĉunovodstvo
pravna regulativa). (Tušek, Ţager; 2008:108)

Svako od navedenih dijelova sastoji je od 80 pitanja, uz svako pitanje ponuĊeno je više

odgovora. Ispit traje dva dana tijekom kojih se polaţu sva 4 dijela, prvi dan prva dva dijela
dok drugi dan druga dva dijela. Da bi kandidat uspješno poloţio ispit za stjecanje zvanja
ovlašteni interni revizor potrebno je da ostvari najmanje 75% bodova u svakom od 4 dijela
ispita. Od 1974. godine ovaj ispit se moţe polagati i u drugim zemljama i na drugim jezicima,
a ne samo na engleskom jeziku. Prema pravilima koje odreĊuje ameriĉki Institut internog
revizora zahtjeva se najmanje 80 sati obrazovanja u razdoblju dvije godine od svakog
ovlaštenog internog revizora.

4.2.2. Instituti internih revizora

Sam proces obrazovanja, ali i provedbe ispita za ovlaštenoga internoga revizora najĉešće je
povjeren nacionalnim institutima internih revizora. Uzimajući to u obzir osim zahtijevane
struĉnosti i kompetencije, podrazumijeva se institucionalno povezivanje osoba koje pripadaju
toj profesiji. Tu se moţe navesti nekoliko institucija npr. u SAD-u i Velikoj Britaniji postoji
The Institute of Internal Auditors (IIA), U Njemaĉkoj Deutsch Institut fur Interne Revision
(DIR)… Na razini Europe 1982. godine osnovana je Europska konfederacija instituta za
internu reviziju, ĉlanstvo u njoj imaju profesionalne organizacije za internu reviziju 30
drţava i oslanja se na rad svjetskog Instituta internih revizora iz SAD-a.
Misija Instituta internih revizora je biti prije svega, meĊunarodno profesionalno udruţenje,
rasprostranjeno širom svijeta, s temeljnom zadaćom promicanja i razvoja interne revizije.
(Tušek, Ţager, 2008:109)

Institut internih revizora obvezuje se na:

1. Osiguranje, na meĊunarodnoj razini, sveobuhvatnih aktivnosti profesionalnog razvoja,
standarda za obavljanje interne revizije i certifikata.
2. Istraţivanje, širenje i promicanje svjetskih saznanja i informacija koje se odnose na
internu reviziju i internu kontrolu meĊu svojim ĉlanovima, javnosti i povezanim
strankama

30
 3. Organiziranje sastanaka na meĊunarodnoj razini u namjeri obrazovanja ĉlanova i
drugih zainteresiranih skupina o praktiĉnom djelovanju interne revizije i njezinom
postojanju u razliĉitim drţavama svijeta
4. Povezivanje internih revizora iz svih zemalja radi razmjene informacija i iskustava te
promicanja obrazovanja u podruĉju interne revizije. (Tušek, Ţager; 2008:109)

Ĉlanstvo u Institutu danas ima više od 107.000 ĉlanova i on zadovoljava potrebe

profesionalnog razvoja internih revizora u više od 160 zemalja svijeta. Ĉlanovi su većinom
osobe iz javnog i privatnog sektora, bilo da je rijeĉ o poljoprivredi, industriji…. Institut
internih revizora danas ima svoje podruţnice u više od 90 zemalja. Što se tiĉe Europe prva
europska podruţnica osnovana je u Londonu 1948. godine.

Ciljeve i zadatke Institut ostvaruje putem 20 meĊunarodnih odbora, koji raspravljaju o

razliĉitim temama.

4.3. Postupak provedbe interne revizije

Revizija financijskih izvještaja usmjerena je na ocjenu realnosti i objektivnosti financijskih

izvještaja, dok se za internu reviziju moţe reći da je više usmjerena na ocjenu uĉinkovitosti
operativnog poslovanja poduzeća i djelotvornosti poduzeća. Pa se zbog svojih razliĉitih
ciljeva za internu reviziju moţe reći da ima širi i promjenljiv djelokrug rada.
Sukladno sadrţaju temeljnih odrednica procesa interne revizije temeljne faze tog iterativnog
procesa jesu:

1. Planiranje interne revizije

2. Ispitivanje i ocjena poslovanja (prikupljanje i kompletiranje dokaza)
3. Izvješćivanje o rezultatima poslovanja
4. Praćenje ostvarenih rezultata. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:297).

1.Planiranje interne revizije u sklopu ove faze utvrĊuju se ciljevi i djelokrug rada interne
revizije, prikupljaju se informacije o aktivnostima koje se ispituju, utvrĊuju se i rasporeĊuju
resursi koji su potrebni za obavljanje revizije i drugi poslovi. Podjela planova interne revizije
povezana je sa vremenskim kriterijima, pa vezano za to razlikujemo dugoroĉni ili strateški
plan interne revizije, kratkoroĉni,te funkcionalne planove interne revizije.

31
2.Ispitivanje i ocjena poslovanja (prikupljanje i kompletiranje dokaza) o ovoj fazi se
moţe reći da se ovdje prikupljaju dovoljne koliĉine revizijskih dokaza te njihovo povezivanje
u radnu dokumentaciju. Prilikom prikupljanja dokaza revizor koristi brojne metode, tehnike i
revizijske postupke.
Kada govorimo o prikupljanju dokaza dolazimo do naĉela dokumentiranosti koje je jedno od
najstarijih revizijskih naĉela. Prema naĉelu dokumentiranosti revizor mora prikupiti dovoljno
dokaza, uz pomoć revizijskih postupaka pomoću kojih bi mogao donijeti zakljuĉke koji će mu
kasnije pomoći u oblikovanju svog mišljenja o objektu revizijskog ispitivanja.
Revizijski dokazi ili dokazni materijal jesu sve informacije koje interni revizor prikuplja i
koristi pri ispitivanju stupnja usklaĊenosti objekta revizijskog ispitivanja s unaprijed
utvrĊenim kriterijima za ocjenu kojima se pak opisuje ţeljeno stanje. (Gulin, Perĉević, Tušek,
Ţager; 2012:298)
Kako bi bili dobro uporište za donošenje zakljuĉaka i izraţavanje mišljenja revizora moraju
udovoljiti nekim obiljeţjima koji se odnose na njihovu koliĉinu i kvalitetu. Kada se misli na
koliĉinu onda govorimo o dostatnosti, a kada je rijeĉ o kvaliteti onda govorimo o prikladnosti.

Slika 4. Revizijski dokazi

POUZDANI

RELEVANTNI DOVOLJNI

REVIZIJSKI
DOKAZI

Izvor:Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 300

32
Revizorski postupci jesu postupci koje provodi interni revizor kako bi prikupio revizijske
dokaze radi ostvarivanja postavljenih revizijskih ciljeva.
Ti postupci primjenjuju se tijekom procesa interne revizije radi:
 Dobivanja potpunog razumijevanja revidiranog subjekta, ukljuĉujući njegove ciljeve,
rizike i ugraĊene kontrole u poslovne procese
 Testiranja adekvatnosti i operativne uĉinkovitosti sustava internih kontrola
 Analiziranja vjerojatnosti odnosa izmeĊu razliĉitih elemenata podataka
 Neposrednog testiranja evidentiranih financijskih i nefinancijskih podataka radi
otkrivanja pogrešaka i prijevara. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:300)

Tri kljuĉna pitanja u razmatranju problematike revizijskih postupaka:

1. Priroda revizijskih postupaka
2. Opseg revizijskih postupaka
3. Vremenski raspored revizijskih postupaka. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:301)

Priroda revizijskih postupaka, ovo kljuĉno pitanje je zapravo uvjetovano vrstom testova
koje interni revizor provodi radi ostvarivanja svojih ciljeva.
Opseg revizijskih postupaka povezan je zapravo sa koliĉinom dokaza koje revizor mora
prikupiti kako bi se ostvarili ciljevi revizije.
Vremenski raspored revizijskih postupaka odnosi se na pitanje kada treba provesti testove
i vremensko razdoblje koje će biti obuhvaćeno tim testovima.

Revizorski postupci koji se koriste u procesu interne revizije su:

 Ispitivanje
 Promatranje
 Inspekcija
 Vouching i tracing pristup
 Analitiĉki postupci
 Ponovno izvoĊenje i ponovno izraĉunavanje
 PotvrĊivanje. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:301)

33
Ispitivanje je postavljanje odreĊenih pitanja pojedincima unutar revidiranog podruĉja ili
nekim trećim osobama te dobivanje odgovora bilo u usmenom ili pismenom obliku. U većini
sluĉaja interni revizori se sluţe intervjuima.

Promatranje podrazumijeva praćenje bilo osoblja ili nekih postupaka ili procesa. Smatra se
da revizor samim ĉinom promatranja moţe prikupiti uvjerljivije i kvalitetnije dokaze nego što
to prikupi ispitivanjem. Moglo bi se reći da jedini nedostatak promatranja je u tome što
revizor prikuplja dokaze u odreĊenom vremenskom razdoblju tj. dok provodi to promatranje a
ne u nekom duţem razdoblju.

Inspekcija ovom metodom se većinom koriste revizori jer uz pomoć nje mogu prikupiti
kvalitetne revizijske dokaze, a inspekcija podrazumijeva pregledavanje dokumentacije i
evidencija te se provjerava imovina u materijalnom obliku. Naravno da je prilikom inspekcije
poţeljno da revizor koji ju obavlja posjeduje struĉnost iz tog podruĉja kako bi se na kraju
izbjegle pogrešne interpretacije.

Vouching i tracing pristup ovaj postupak je vrlo sliĉan inspekciji, jedina razlika je u tome
što postoje dva revizijska postupka. Vouching pristup on podrazumijeva praćenje unatrag,
prati se informacija iz jednog dokumenta prema prethodno ispostavljenom dokumentu. Dok je
tracing pristup obrnut tj. on podrazumijeva praćenje unaprijed , prati informaciju iz jednog
dokumenta unaprijed prema dokumentu koji će biti naknadno ispostavljen.

Analitiĉki postupci ovdje se moţe reći da se analiziraju znaĉajni pokazatelji i tendencija, tu

moţemo ukljuĉiti rezultate istraţivanja. Ovi postupci mogu se koristiti tijekom cijelog procesa
interne revizije.

Ponovno izvoĊenje i ponovno izraĉunavanje pod ponovno izvoĊenje podrazumijeva se

ponovo izvoĊenje odreĊenih aktivnosti, dok pod ponovno izraĉunavanje se provodi naknadna
provjera matematiĉke toĉnosti dokumenata.

PotvrĊivanje pod ovim postupkom podrazumijeva se dolaţenje do pisane potvrde o nekoj

informaciji pisanim zahtjevom upućenom trećoj osobi. Moţe se reći za ovaj naĉin
prikupljanja podataka da su veoma pouzdani jer je prikupljaju neposredno od trećih osoba.

34
 3.Izvješćivanje o rezultatima poslovanja podrazumijeva poduzimanje akcija menadţmenta
koje su usmjerene promjenama i poboljšanjima internih kontrola i poslovanju na temelju
preporuka sadrţanih u izvješću. A izvješće je oblik komunikacijskog sredstva za postizanje
krajnjih ciljeva. Ciljevi nisu jednoznaĉni, već raznovrsni i višestruki za usmjeravanje
ponašanja i djelovanja interne revizije.

4.Praćenje ostvarenih rezultata ovim postupkom se nastoji pratiti i ispitati da li su poduzete

sve potrebne aktivnosti koje su na neki naĉin povezane sa rezultatima pojedinaĉne revizije, te
jesu li postignuti ţeljeni rezultati. Ako se dogodi da se uoĉe odstupanja od dobivenih rezultata
potrebno je obaviti ispravke.

4.4. Procjena revizijskog rizika u procesu interne revizije

Revizijski rizik moţe se definirati kao mogućnost da interni revizor izrazi neodgovarajuće
mišljenje u sluĉajevima kada financijski izvještaji sadrţe materijalno znaĉajne pogrešne
iskaze. (Vujević, Strahinja; 2009:212)
Revizor uz pomoć revizijskih dokaza koje skuplja pokušava dobiti uvid u istinitost i
objektivnost financijskih izvješća. Bez obzira koliko su ti dokazi zadovoljavajući revizor neće
dobiti sigurnost u potpunosti jer uvijek postoji revizorski rizik.

Slika 5. Revizijski rizik

REVIZIJSKI
RIZIK

INHERENTNI PREOSTALI
KONTROLNI

Izvor:Vujević, K. i Strahinja, R. (2009). Planiranje analiza revizija kontroling. Rijeka: Veleuĉilište u Rijeci, str.
212

35
 4.4.1. Inherentni rizik

Inherentni rizik se prema MeĊunarodnim standardima revizije odnosi na podloţnost stanja na

nekom raĉunu ili vrsti poslovnih dogaĊaja pogrešnim iskazima koji, uzeti pojedinaĉno ili
kumulativno, s pogrešnim iskazima stanja na drugim raĉunima ili vrstama poslovnih
dogaĊaja, mogu biti materijalno znaĉajni, uz pretpostavku da nisu postojale odgovarajuće
interne kontrole. (Vujević, Strahinja; 2009:213)

4.4.2. Kontrolni rizik

Kontrolni rizika nastaje onda kada kontrole koje su provedene ne funkcioniraju dobro ili ih se
iz nekih razloga ne poštuje, i tada dolazi do pogrešaka i odstupanja. S vremenom u poduzeću
dolazi do narušavanja odnosa izmeĊu kontrolne aktivnosti i procedure te se prilagoĊavaju
promijenjenim uvjetima te poslovni procesi stvaraju kontrolni rizik, te se iz tog razloga
uspostavlja interna revizija.

4.4.3. Preostali rizik

Preostali rizik nastaje kada doĊe do neotkrivanja mogućih nepravilnosti. Realno gledajući u
svakoj djelatnosti postoji rizik kojeg je nemoguće u potpunosti ukloniti. Zato je tu uloga
interne revizije koja će menadţmentu osigurati neku vrstu podloge uz pomoć kojih će
menadţment moći sam procijeniti razinu preostalog rizika koji bi na neki naĉin mogao
utjecati na ostvarivanje ciljeva u poduzeću.

36
 4.5. Uloga interne revizije u sprjeĉavanju i otkrivanju prijevara

Kada se govori o ulozi interne revizije u sprjeĉavanju i otkrivanju prijevara prvo trebamo
spomenuti kako se tijekom revizije financijskih izvještaja mogu utvrditi nepravilnosti kao što
npr. pogreška i prijevara. To su dva razliĉita pojma pogrešku je nenamjeran prikaz netoĉnog
podatka, dok je prijevara namjerno pogrešan prikaz financijskih izvještaja.
Postoje velike polemike i rasprave vezano za odgovornost internog revizora u spreĉavanju,
otkrivanju, istraţivanju i izvješćivanju o prijevari. Jedan od uzroka moţe se gledati iz razlika
u ovlastima internih revizora u razliĉitim zemljama, a dugi uzrok mogu biti i sama nerealna
oĉekivanja samih mogućnosti internog revizora da otkrije i sprijeĉi prijevaru.
Ukoliko interni revizor utvrdi neku vrstu nepravilnosti on mora provesti dodatna testiranja u
smjeru mogućnosti prijevare, a ni sama provedba interne revizije ne daje potpuno jamstvo da
će uspjeti otkriti prijevaru. Ukoliko doĊe do toga da treba istraţiti prijevaru u poslovanju osim
internog revizora mogu se angaţirati i neki drugi struĉnjaci.

Interna revizija u tom smislu treba uĉiniti sljedeće:

 Utvrditi je li potrebno implementirati ili pojaĉati dodatni nadzor
 Oblikovati revizijske testove za pomoć pri otkrivanju postojećih sliĉnih prijevara u
budućnosti
 Pomoći internim revizorima da raspolaţu dovoljnim znanjem o prijevarama. (Vujević,
Strahinja; 2009:214-215)

Ukoliko se utvrdi prijevara u poslovanju interni revizor mora izraditi izvješće koje treba
sadrţavati nalaze, zakljuĉke, preporuke i poduzete korektivne akcije. Revizor treba upozoriti
na pogrešno obavljeni posao, nastale greške, sukobe interesa. Na samom kraju revizor treba
pratiti da li je i da li će biti udovoljeno njegovim nalazima, treba vidjeti da li postoji potreba
za novom intervencijom.

37
Primjeri prevara u poduzećima:
 Iskazivanje nerealne dobiti naroĉito kod poduzeća koja su netom preuzeli novi
vlasnici
 Prevare u odnosima matiĉno društvo i ovisno društvo
 Namjerno, neodgovarajuće valoriziranje potraţivanja
 Namjerno prikrivanje znaĉajnih informacija radi prikazivanja „uljepšane“ slike
prema vanjskim strankama
 Protupravna plaćanja, poput nelegalnog financiranja politiĉkih stranaka
 Davanje mita i sliĉno. (Vujević, Strahinja; 2009:215)

38
 5. KONTROLA I KONTROLING

Pojam kontroling u prošlosti nije imao isto znaĉenje koje je danas poprimio. Njegovo
znaĉenje oznaĉavalo je kontrolu neĉega što se trenutno dogaĊa ili se dogaĊalo u prošlosti. Na
osnovu dobivenih rezultata nije se moglo utjecati na popravak uĉinjenoga već su se ti podaci
mogli koristiti u poboljšanju ili otklanjanje poteškoća u budućem poslovanju.
Prema Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager (2012) pod kontrolom se podrazumijeva ukupnost uvida
i praćenja ĉinjenica i stanja oko jedne osobe, pravne osobe i pojmova u društvu i prirodi;
pregled, nadzor, provjera. Kontrolirati znaĉi provoditi ili obavljati kontrolu, odnosno nešto ili
nekoga podvrgnuti kontroli.
Kontroler bi mogao oznaĉavati neki ureĊaj koji kontrolira rad odreĊenog stroja, a gledano sa
strane osobe kontroler je onaj koji obavlja kontrolu ili nadzor neĉega ili nekoga.

U povijesti kontrola je predstavljala nadzor rada ljudi ili strojeva u obavljanju odreĊenog
posla, kontrola se provodila razliĉitim metodama i intenzitetom npr. robovlasnici nad
robovima, feudalci nad kmetovima.

5.1. Pojam i instrumenti kontrole

Moglo bi se reći da se aktivnosti koje se provode u poduzeću mogu razmatrati na dva sustava:
 Operativni sustav
 Sustav kontrole. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:259)

Operativni sustav ostvaruje prethodno postavljene ciljeve i podciljeve.

Sustav kontrole obuhvaća sredstva, pravila procedure koje prate hoće li ciljevi operativnog
sustava biti ostvareni.

Gledajući sa konteksta sustava kontrole, za kontrolu se moţe reći da je ona sredstvo ili
podrška ostvarivanju ciljeva koji se nastoje ostvariti unutar pojedinih poslovnih funkcija u
poduzeću. Kontrola zapravo obuhvaća neku vrstu angaţmana svih sredstava unutar nekog

39
poduzeća kako bi došlo do unapreĊenja,usmjeravanja, upravljanja razliĉitih aktivnosti i to
najĉešće radi uvjerenja da se ciljevi ostvaruju.

Sustav kontrole ĉini skup komponenti i aktivnosti koje koristi neko poduzeće kako bi
ostvarilo svoje ciljeve. Gledano sa suvremenog koncepta kontrola se moţe tretirati kao
podrška i pomoć u ispunjavanju pojedinaĉnih ciljeva i ciljeva poduzeća.

Kako bi se oblikovao i procijenio cjelokupni sustav kontrole nekog poduzeća treba se vidjeti
da li on ispunjava odreĊene kriterije tj. obiljeţja sustava kontrole.

Obiljeţja sustava kontrole su:

 Pravodobnost
 Ekonomiĉnost
 Odgovornost
 Raspodjela
 Fleksibilnost
 Sposobnost identifikacije uzroka problema
 Prikladnost. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:260)

Pod pravodobnost moţemo reći kako kontrole trebaju djelovati pravodobno kako bi na
vrijeme otkrila potencijalna ili stvarna odstupanja kako bi se smanjila izloţenost poduzeća
uvećanim troškovima.

Što se tiĉe ekonomiĉnosti, provoĊenje kontrole u pojedinim podruĉjima poslovanja poduzeća

mogu dovesti do većih troškova nego koristi, pa prema tome nije bitna samo uĉinkovitost
kontrole već i njihova ekonomiĉnost.

Za odgovornost se moţe reći kako kontrola mora pomoći ĉlanovima organizacije u

ostvarivanju svojih odgovornosti vezano za zadatke koji su im dodijeljeni, nadovezujući se na
odgovornost dolazimo doraspodjele gdje kontrole trebaju biti implementirane i pozicionirane
na odgovarajućim mjestima u poduzeću i u odgovarajućem trenutku.

Još jedno od bitnih obiljeţja je i fleksibilnost koji nam omogućava prilagodbu stvarnim
okolnostima i potrebama poduzeća. Sljedeće obiljeţje nam govori kako sustav kontrole treba

40
biti oblikovan na naĉin kako bi mogao otkriti nepoţeljne dogaĊaje, probleme, nepravilnosti
ali i odstupanja u poslovanju ali i same uzroke koje su do njih doveli.

Priklanost kontrola nam govori kako one trebaju biti u funkciji ostvarivanja konkretnih
ciljeva poduzeća, odnosno planova koje sastavlja menadţment poduzeća.

Ako se uvaţi ĉinjenica da je kontrola jedna od temeljnih upravljaĉkih funkcija postavlja se

pitanje uz pomoć kojih instrumenata menadţeri mogu provoditi kontrolu u poduzeću.

Instrumenti provoĊenja kontrole su:

 Organizacijska struktura
 Politika
 Procedura
 Osoblje
 Raĉunovodstvo
 Budţetiranje
 Izvješćivanje. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:260)

Organizacijska struktura obuhvaća odobreni naĉin povezivanja, usmjeravanja i

usklaĊivanja ljudi i drugih resursa nekog poduzeća u ispunjavanju ciljeva. Da bi organizacija
bila dobra ona mora imati jasno i precizno definirane ovlasti, obveze i odgovornosti osoblja u
pojedinim fazama svojih poslovnih aktivnosti i zadataka itd.
Politike obuhvaćaju skup objavljenih i razraĊenih naĉela uz pomoć kojih se definiraju,
usmjeravaju i zabranjuju odreĊene akcije. Naĉela i pravila trebaju biti objavljena u pisanom
obliku u odgovarajućim priruĉnicima, uputama, smjernicama. One trebaju biti oblikovane na
naĉin tako da vode realizaciju odobrenih aktivnosti a da pritom vode raĉuna o njihovoj
uĉinkovitosti, djelotvornosti i ekonomiĉnosti, te moraju stvoriti uvid da su resursi poduzeća
zaštićeni.

Kontrolni postupci i procedure su zapravo postupci koji vodu brigu o tome kako bi se
poslovne aktivnosti odvijale u skladu s postavljenim politikama poduzeća.

41
U kontrolne postupke i procedure ubrajaju se:

 Ovlaštenje za iniciranje transakcija i aktivnosti

 Podjela duţnosti
 Oblik i korištenje adekvatnih isprava kako bi se osiguralo odgovarajuće biljeţenje
transakcija i dogaĊaja
 Adekvatna zaštita pristupa i korištenja sredstava i dokumentacije
 Neovisno ispitivanje naĉina rada i odgovarajuća procjena provedenih transakcija.
(Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:261)

Osoblje je bitan ĉimbenik kako bi se ostvarili ciljevi poduzeća, zapravo su bitna tehniĉka i
konceptualna znanja, kompetencije kao i sposobnosti osoblja te odgovarajući sustav kod
selekcije, zapošljavanja, nagraĊivanja, motiviranja i obrazovanja zaposlenika. Da bi
zaposlenici mogli pozicionirati sebe i svoju ulogu u poduzeću trebaju raspolagati sa
informacijama o ovlastima i odgovornostima pojedinaca u pojedinim segmentima
organizacije poduzeća. Rezultati rada pojedinca konstantno se nadziru kako bi se ustvrdilo
postiţu li ţeljeni uĉinak.
Raĉunovodstvo obuhvaća naĉine pomoću kojih su financijski podaci prikupljeni,
procesuirani i objedinjeni u izvješća koja se mogu koristiti pri donošenju odluka. Gledajući s
te strane za raĉunovodstvo se moţe reći da ima znaĉajnu ulogu u jednoj od kljuĉnih faza
kontrole i to mjerenju aktualnih performansi. Upravljaĉko raĉunovodstvo osigurava
informacije za interne korisnike i podrţava upravljaĉke funkcije planiranja i kontrole.
Budžetiranje moglo bi se reći da je meĊu najvaţnijim instrumentima kontrole, jer upravo
bez budţeta ne bi se mogla provesti kontrola jer se njime vrijednosno izraţava buduće
poslovanje.
Izvješćivanje primitak pravodobne informacije znatno pomaţe u otklanjanju rizika i
neizvjesnosti kojom je izloţen korisnik prije dobitka prave informacije. Dobivena informacija
upozorava na probleme koji mogu nastati te omogućuje pravovremeno i preventivno
reagiranje na odstupanja u ponašanju poduzeća.

42
 5.2. Kontroling u funkciji upravljanja suvremenim poduzećem

Kontroling kao poslovna funkcija prvi puta se pojavila krajem 19. stoljeća u ameriĉkoj
poslovnoj praksi, pod njim se podrazumijevala kontrola u sklopu raĉunovodstva, financija i
planiranja, da bi znaĉajniju ulogu u upravljaĉkom sustavu ameriĉkog gospodarstva dobio tek
sredinom 20. stoljeća.

U drugoj polovici 20. stoljeća kontroling se poĉinje uvoditi u poslovne sustave razvijenih
europskih zemalja, po uzoru na ameriĉku praksu kasnije mu se dodijelila uloga u procesu
upravljanja i rukovoĊenja. Kontroling postaje sredstvo u rukama menadţmenta za izvršenje
strategije i poslovne politike poduzeća.

Kontroling u Hrvatskoj i drugim tranzicijskim zemljama svoju upravljaĉku funkciju dobiva

poĉetkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

5.3. Pojam, funkcija i proces suvremenog kontrolinga

Kontroling je oblik modernog koncepta upravljanja poduzećem koji, kao podrška upravljanju
i rukovoĊenju integrira i koordinira menadţerske funkcije meĊu kojima su najvaţnije
planiranje, informiranje, nadziranje. (Vujević, Strahinja; 2009:323)
Gledano gore navedenu definiciju kontrolinga moţemo vidjeti kako je pojam kontroling širi
pojam od samog pojma kontrole, te odraţava napredak u kvalitativnom i kvantitativnom
obliku. Njegov znaĉaj u osmišljavanju i provedbi nove koncepcije poslovanja i razvoja
poduzeća povezuje se na novim nazivom suvremenog kontrolinga a to je „novom filozofijom
poduzeća“.
Kontroler je osoba koja je odgovorna za realizaciju i kreiranje sustava kontrole upravljanja.
Osnovni zadaci kontrolera su planiranje, organiziranje,usmjeravanje(upravljanje),
mjerenje i ocjenjivanje. (Vujević, Strahinja; 2009:324)

43
Slika 6. Osnovni zadaci kontrolera

planiranje

organiziranje usmjeravanje

mjerenje ocjenjivanje
Izvor: Vujević, K. i Strahinja, R. (2009). Planiranje analiza revizija kontroling. Rijeka: Veleuĉilište u Rijeci, str.
324

U sklopu organizacije poduzeća kontroleru se dodjeljuje funkcija izvršnog menadţera ili

savjetnika, sa dodijeljenom funkcijom kontroler moţe usmjeravati poslovanje prema ţeljenim
ciljevima poduzeća, uskladiti razliĉite poslovne aktivnosti, to se prvenstveno odnosi na
planove koje objedinjava i usmjerava prema definiranim ciljevima.

Promjene u odnosu na klasiĉnu funkciju kontrole, mogu se sagledati kroz sljedeće faze:
1. Prvobitni kontroling bio je usmjeren na izradu godišnjih proraĉuna i na usklaĊivanje
poslovnih aktivnosti. Proraĉuni su stvarani na podlozi proteklih iskustava, odnosno
ustaljenih procesa i stanja.
2. U sljedećoj fazi kontrolinga bilo je znaĉajno srednjoroĉno planiranje, od trogodišnjeg
do šestogodišnjeg planiranja poslovnih situacija na osnovi prošlih razvojnih tokova i
stanja.
3. Slijedi razvojna faza strateškog planiranja, kada nije moguće graditi buduće razvojne
putove na podlozi prosjeĉnih trendova iz prošlosti. Razvoj poduzeća prate prijelomne
faze, usponi i padovi zbog ĉega je potrebno identificirati nove razvojne putove uz
poštivanje onih iz prošlosti, neujednaĉenih i prijelomnih razvojnih kretanja.

44
 4. U fazi koja je nazvana strategijskim menadţmentom potrebno je usklaĊivanje
strategije i strukture poduzeća. Kod novih strateških smjernica poduzeću su
neophodno odreĊene organizacijske inovacije, odnosno nova rješenja.
5. Sljedeća faza profiliranog menadţmenta. Za uspješno napredovanje poduzeća
potrebno je temeljitije poznavanje njegovih sposobnosti i nesigurnosti, te prednosti i
slabosti. A to je potrebno kako bi se poduzeće što manje izloţilo iznenaĊenjima.
6. Zadnja razvojna faza kontrolinga nazvana je kriznim menadţmentom. U toj fazi
poduzeće je suoĉeno s iznenadnim situacijama zbog kojih je poslovanje zapalo u
nesigurnost i neizvjesnost. A to dovodi do iznenadnih poteškoća i poslovne štete.
(Vujević, Strahinja; 2009:324-325)

5.4. Osnovne koncepcije i uloga kontrolinga

Tijekom dosadašnjeg razvoja, neka obiljeţja kontrolinga ukazuju na postojanje više

koncepcija, meĊu kojima su najprepoznatljivije:
 Raĉunovodstveno orijentirana koncepcija
 Informacijski orijentirana koncepcija
 Upravljaĉki orijentirana koncepcija
 Naĉela praktiĉara. (Vujević, Strahinja; 2009:325)

5.4.1. Raĉunovodstveno orijentirana koncepcija

Kao što se spomenulo kada se uveo kontroling u europskoj praksi devedesetih godina ulogu u
njemu preuzelo je upravljaĉko raĉunovodstvo. Postoje razlozi zbog kojih se oslanjalo na
upravljaĉko raĉunovodstvo:
 Moţe se reći da je teţište kontrolinga na unutarnjoj ekonomiji, a to je razlog zašto
nositelji odluĉivanja u velikoj mjeri koriste informacije iz upravljaĉkog
raĉunovodstva.
 Prema Vujević, Strahinja, (2009) proraĉuni, nadzorne i analitiĉke informacije o
unutarnjoj poslovnoj uĉinkovitosti i uspješnosti su nepogrešivo oruĊe za voĊenje
organizacijskih jedinica i cjelokupnoga poduzeća.

45
  Treba voditi raĉuna za unutarnje informacije o ekonomskim vidicima svih procesa,
stanja i zbivanja, ekonomsko savjetovanje te ostvarivanje uĉinkovitosti i uspješnosti
investicija takoĊer je u domeni raĉunovodstvene sluţbe.
 Raĉunovodstvo isto tako skrbi o izradi strategijskih i operativnih proraĉuna u
poduzeću, vezano uz navedeno moţe se reći da raĉunovodstvo ima savjetodavnu
ulogu i ulogu usklaĊivanja procesa planiranja u poduzeću, te pri izvršavanju zadataka
i ciljeva.
 Raĉunovodstvo pruţa onima koji odluĉuju kvalitetne informacije za strategijsko i
operativno odluĉivanje.

Spomenuvši prije kako je u europskoj praksi kontrolinga na upravljaĉko raĉunovodstvo,

zapravo preuzeta iz ameriĉkog upravljaĉkog raĉunovodstva gdje je teţište na dugoroĉnom
usmjeravanju kao podlozi za realizaciju strategijskog menadţmenta. Što se operativnog
poslovanja tiĉe uloga upravljaĉkog raĉunovodstva iliti kontrolinga je zapravo u pripremi
godišnjih proraĉuna. Sami zadaci raĉunovoĊa je da se ti operativni planovi podjele na
pojedine aktivnosti i da se odrede nositelji posla. Osim dosada navedenoga u raĉunovodstvu
se odvija i planiranje financijskog rezultata, te daju osnovni podaci za sastavljanje bilance
poduzeća.

5.4.2. Informacijski orijentirana koncepcija

Moglo bi se reći da je problem kontrolinga koji se oslonio na upravljaĉko raĉunovodstvo

predstavljaju izvori vanjskih informacija. Za strategijsko upravljanje informacije se većinom
dobivaju iz raĉunovodstva koje su im na raspolaganju ali tu moramo spomenuti i one
informacije koje se dobivaju iz vanjskog okruţenja. Njih većinom dobivaju iz sekundarnih
izvora ili onih koje su crpili iz pojedinih poslovnih funkcija.
Osnova informacijski orijentirane koncepcije je u formiranju informacijskog sustava, a cilj
mu je da posluţi za oblikovanje ciljeva poduzeća, te biti upotrebljiv u procesu nadzora i
kontrole izvršenja tih ciljeva.

Dugoroĉnoj orijentaciji poduzeća potrebne su dvije vrste informacija:

1. Informacije koje se dobivaju za unaprijed pretpostavljene dogaĊaje

2. Povratne informacije. (Vujević, Strahinja; 2009:327)

46
Informacije koje se dobivaju za unaprijed pretpostavljene dogaĊaje:

 Informacije o pretpostavljenom kretanju na trţištu

 Informacije o pretpostavljenom razvoju ostalog okruţenja
 Informacije o vjerojatnom ponašanju poduzeća u odreĊenim okolnostima
 Informacije o pretpostavljenim poslovnim uspjesima u odreĊenim uvjetima
 Informacije o budućem razvoju standardizacije i sliĉno. (Vujević, Strahinja; 2009:327)

Povratne informacije:

 Informacije o uspješnosti poslovnih procesa

 Informacije o izvršenju zadataka
 Informacije o greškama, propustima i zastojima
 Informacije o provedbi upravljaĉkih odluka
 Informacije o ostvarivanju ciljeva itd. (Vujević, Strahinja; 2009:327)

Kako bi se osigurale potrebne informacije kontroling mora suraĊivati sa svim poslovnim

funkcijama, ali potrebno je osigurati i pouzdane informacije iz okruţenja. Za prvu grupu
informacija nisu dovoljni samo vanjski izvori nego je za dolazak do njih potrebno provoditi
istraţivanja, analize te prognoziranjem budućih kretanja. Daljnji razvoj informatizacije doveo
je do novih medija za komunikaciju i informacije što je ubrzalo protok informacija, a to
takoĊer utjeĉe i na brţi proces prijenosa odluka, povratnih informacija o izvršavanju zadataka
i sl.

U sklopu ove koncepcije odreĊena je i uloga kontrolera. Kontroler je odgovorni nositelj

informacijskog sustava koji je podloga odluĉivanju, te zbog vaţnosti njegove funkcije mora u
sklopu organizacije poduzeća imati i adekvatnu poziciju. (Vujević, Strahinja; 2009:328)

Sposobnosti, vrline i svojstva kontrolera:

 Mora biti oboruţan s teorijskim i praktiĉnim saznanjima iz svih podruĉja poduzetniĉke

ekonomije
 Mora imati potrebnu razinu struĉnih znanja i sposobnost razumijevanja i tumaĉenja
raĉunovodstvenih podataka
 Mora poznavati organizaciju poduzeća, te specifiĉnosti pojedinih poslovnih funkcija

47
  Mora posjedovati psihofiziĉke i ljudske vrline, koje su neophodne za uoĉavanje
poslovnih problema i za brzo reagiranje. (Vujević, Strahinja; 2009: 328)

5.4.3. Upravljaĉki orijentirana koncepcija

U ovoj koncepciji polazi se od toga kako je kontroling dio šireg sustava upravljanja
poduzećem. Cilj kontrolinga je povećanje efikasnosti upravljanja, kako bi se postigli utvrĊeni
ciljevi.
Kontroling je efikasan koncept upravljanja poslovnim rezultatom poduzeća, koji obuhvaća
koordinaciju i vezu planiranja i informiranja, te analizu i kontrolu ljudskih, materijalnih,
financijskih i informacijskih resursa radi ostvarenja ciljeva na efikasan naĉin. (Vujević,
Strahinja; 2009:328-329)

Strateški kontroling zapravo pruţa menadţmentu struĉnu pomoć u procesu strategijskog

voĊenja i upravljanja poduzećem. Uloga samog kontrolinga u sklopu strateškog planiranja
zapravo je sustavno ispitivanje, prosudba i prognoziranje budućih kretanja koje su vaţne za
opstanak i razvoj poduzeća.

Zadaci strategijskog planiranja u procesu su:

 Analizirati trţište i ostalo okruţenje radi ocjene i prognoze budućih kretanja

 Analizirati unutarnje potencijale i sposobnosti razvoja poduzeća
 Izrada strateških planova i programa dugoroĉnog razvoja poduzeća. (Vujević,
Strahinja; 2009:329)

Za operativni kontroling moţe se reći da je instrument upravljanja poslovanjem poduzeća ili

pojedinih poslovnih funkcija, a u sklopu njega glavni zadatak mu je utvrditi potencijale
poduzeća za ostvarivanje ciljeva. Zadaci koji su povjereni operativnom kontrolingu su
utvrĊivanje operativnih ciljeva, izrada operativnih planova te njihovog meĊusobnog
usklaĊivanja.
Sami zadaci kontrolinga lakše će se razumjeti ako se njegova uloga shvati kao kljuĉna u
odreĊivanju i kontroli ciljeva poduzeća.

48
Svrha kontrolinga je:

 Trajni opstanak, napredak i razvoj poduzeća

 Planiranje svih aktivnosti koje su u funkciji poslovnih i razvojnih ciljeva
 Usmjeravanje poduzeća prema utvrĊenim ciljevima
 Koordinacija, nadzor i informiranje o procesu ostvarivanja planiranih ciljeva i
poslovnih aktivnosti. (Vujević, Strahinja; 2009:329-330)

Trajni opstanak, napredak i razvoj poduzeća u sklopu ovog zadatka nalaze se zadaci
strategijskog kontrolinga, jer tu zapravo radi o kontinuiranom i dugoroĉnom odreĊivanju
ciljeva na razini poduzeća, formiranju strategije i izboru poslovne politike.

Planiranje svih aktivnosti koje su u funkciji poslovnih i razvojnih ciljeva ovdje su

sadrţani sljedeći zadaci: skupljanje internih i eksternih informacija, izrada planova,
odreĊivanje izvršioca, te vrijeme i odgovornost za izvršenje planova.

Usmjeravanje poduzeća prema utvrĊenim ciljevima ovdje se zapravo radi o ulozi

kontrolinga u procesu upravljanja prema strategijskim, taktiĉkim i operativnim ciljevima. U tu
svrhu se koriste poslovni planovi, nadzor i kontrola izvršenja,te informiranje menadţmenta o
odstupanjima u odnosu na utvrĊene ciljeve.

Koordinacija, nadzor i informiranje o procesu ostvarivanju planiranih ciljeva i

poslovnih aktivnosti to je jedan od najzahtjevnijih zadataka kontrolinga, zapravo se radi o
kontinuiranom i svakodnevnom procesu, a o sposobnosti kontrolinga ovisi i sposobnost
menadţmenta da na vrijeme reagira sa ciljem potrebnih poboljšanja ili otklanjanja zastoja.
Ukoliko doĊe do problema ili propusta oni se pripisuju sluţbi kontrolinga.

5.4.4. Naĉela praktiĉara kao koncepcija kontrolinga

Moţe se reći da je i u ovoj koncepciji kontroling usmjeren na cilj, a osnovna svrha mu je

skrbiti o tehnikama i metodama koje će utjecati na ostvarivanje ciljeva poduzeća.
Ako se kao osnovni cilj poduzeća odredi trajno ostvarivanje dobitka, onda se i zadaci
kontrolinga usmjeravaju tome cilju.
Zadaci kontrolinga:

 VoĊenje poslova pri sastavljanju planova predraĉuna u smislu usklaĊivanja poslovnih

ciljeva i planova

49
  Uspostava izvještajno-informacijskog sustava, koji bi djelovao precizno i brzo te
omogućio izbor informacija potrebnih za odluĉivanje
 Savjetovanje s linijskim rukovodstvom, prije svega prodaje, proizvodnje i nabave, pri
njihovim odlukama: predstavljanje posljedica njihovih odluka i alternativnih rješenja
za poboljšanje odnosa pri stvaranju prihoda, troškova i dobitaka u poduzeću; prije
svega s predstavljanjem mogućnosti
 Izrada ekonomskih raĉuna pri ulaganjima i stvaranje mogućnosti za uvoĊenje korisnih
i modernih menadţerskih tehnika u poslovanju poduzeća
 Rašĉlamba postojećih odnosa , postupaka i njihovih primjera kroz naputke i
pokazatelje uspješnosti koje je odredilo rukovodstvo
 Osiguranje rasta vrijednosti poduzeća
 Redoviti nadzor nad troškovima
 Aktivno sudjelovanje u odboru za prodajne cijene proizvoda
 Davanje poticaja za nagraĊivanje zaposlenika, posebno voditeljima djelatnosti u
skladu s ostvarenim dobitkom
 Briga o tome da poboljšanje ne ostane „samo na papiru“, već da se dogodi u praksi.
(Vujević, Strahinja; 2009:331)

5.5. Interna revizija i kontroling

Iz prijašnjih dijelova ovoga poglavlja gdje se više govorilo o tome šta predstavlja interna
revizija, koja je njezina uloga, zadaci i sama metodologija. Ona zapravo pomaţe
menadţmentu sa svojim analizama pri donošenju valjanih i pravodobnih odluka. Pošto
poduzeća danas sve više istiĉu potrebu za nadzorom , a nadzor se moţe obaviti interno i
eksterno. U interni oblik nadzora ubrajaju se interna kontrola, interna revizija i kontroling,
dok u eksterni nadzor spada eksterna revizija te razne inspekcijske sluţbe. Eksterni nadzor
prema utvrĊenim kriterijima ispituje zakonitosti i pravilnosti poslovanja, dok interni nadzor
zapravo ispituje ciljeve poduzeća kako bi poduzeće moglo poslovati što uĉinkovitije i
djelotvornije.

U velikim i srednjevelikim poduzećima dolazi do organizacije kontrolinga, a kontroling

predstavlja sastavni dio upravljaĉke funkcije u poduzeću koji je zaduţen za analitiĉku obradu

50
informacija objedinjujući sve menadţerske funkcije tj. planiranje, organiziranje, upravljanje
kadrovima, voĊenje i kontrolu. (Popović, Vitezić; 2009:132)
Kao osnovnu zadaću kontrolinga moţe se navesti usmjeravanje poslovanje poduzeća prema
zadanim ciljevima.
Zajedniĉko internoj kontroli i kontrolingu je što su u izravnoj funkciji kako bi menadţmentu,
ali i upravi poduzeća pomogli kod donošenja pravilnih poslovnih odluka. Za internu kontrolu
se moţe reći da ona nije sluţba već su to razni postupci, procedure i politike koje su
menadţment i uprava duţni ugraditi u poslovni proces kako bi se poslovi koje treba izvršiti
obavili prema pravilima i zakonima. Kontroling i interna revizija su sluţbe koje djeluju u
funkciji rukovoĊenja i upravljanja. Za kontroling moţe se reći da pruţa podršku u upravljanju
i rukovoĊenju kroz informiranje i savjetovanje koja su bitna za odluĉivanja vezana za posao.
Dok interna revizija predstavlja podršku vlasnicima i upravi jer kroz razna ispitivanja koja
provodi nadzire sve operativne i upravljaĉke aktivnosti.

51
 6. UPRAVLJANJE POSLOVANJEM PODUZEĆA

Upravljanje poduzećem je proces svjesnog usmjeravanja poduzeća nekim ciljevima koji su u

funkciji općeg cilja, a to je razvoj poduzeća putem kojeg se osigurava njegov opstanak u
uvjetima trţišnog okruţenja (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:3). Da bi se uopće moglo
govoriti o ciljevima nekog poduzeća prije svega trebaju se definirati zadaci.

Slika 7. Proces upravljanja raščlanjen na četiri potprocesa:

KONTROLA

PLANIRANJE UPRAVLJANJE ODLUĈIVANJE

RUKOVOĐENJE

Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 4

52
Kada se govori o odluĉivanju koji je zapravo upravljanje u uţem smislu naglašava se da se
proces donošenja odluka moţe odvijati na dva naĉina:

1. Iracionalni proces odluke se donose na temelju intuicije, iskustva ili osjećaja

2. Racionalni proces odluke se donose na temelju egzaktnih ĉinjenica, znanja i
informacijske podloge. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:4-5)

Proces upravljanja moguće je razmatrati na sljedeće tri razine:

1. Strategijska razina ova razina bavi se dugoroĉnim ciljevima poslovanja poduzeća.

Prema ovoj razini strategijsko upravljanje je proces kojim menadţeri utvrĊuju
dugoroĉne smjernice organizacije, utvrĊuju specifiĉne naĉine ostvarivanja ciljeva,
razvijaju strategiju za postizanje tih ciljeva u skladu relevantnim internim i eksternim
ograniĉenjima i preuzimaju obveze za provedbu izabranog plana djelovanja.
2. Taktiĉna razina u ovoj razini razmatraju se rezultati koji su potrebni za ostvarivanje
predviĊenih ciljeva.
3. Operativna razina podrazumijeva djelovanje u tijeku odvijanja poslovnih operacija.
(Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:5)

Kada se govori o gore navedenim razinama, bez obzira o kojoj da je rijeĉ pretpostavka
racionalnog upravljanja su informacije. Bez informacija koje se temelje na financijskim
izvještajima nije moguće zamisliti upravljanje. Od financijskih izvještaja se traţi da daju
vjerodostojnu sliku stvarnog poslovanja poduzeća. Kada se govori o strategijskoj razini onda
se govori o općenitim informacijama, dok se taktiĉna razina i operativna razina koriste
informacijama za kraća razdoblja i manjeg obuhvata.

6.1. Povezanost planiranja i kontrole kao upravljaĉkih funkcija

Upravljanje moţemo definirati kao proces utvrĊivanja ciljeva, svjesnog usmjeravanja i

koordinacije pojedinaĉnih i skupnih napora k ostvarenju postavljenih ciljeva, ocjene
postignutih rezultata i oblikovanja odgovarajuće filozofije i naĉina djelovanja, ĉime se
osigurava opstanak i razvoj poduzeća. Cilj je upravljaĉkog procesa trajno postizanje odrţive
konkurentske sposobnosti i prednosti poduzeća kao pretpostavke njegove dugoroĉne
uspješnosti. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:257)

53
Kao što je poznato iz prijašnjeg dijela proces upravljanja moţe se razmatrati na strateškoj,
taktiĉnoj i operativnoj razini. Kao što sam naslov kaţe govorit će se o planiranju i kontroli i
njihovoj povezanosti. Za njih moţe se reći da su one poĉetna i završna aktivnost cjelokupnog
upravljaĉkog procesa.

Planiranje ukljuĉuje sve one menadţerske aktivnosti koje postavljaju ţeljene ciljeve i
utvrĊuju naĉine na koje bi se ti ciljevi mogli postići. Za planiranje se moţe reći da je ona
poĉetna faza upravljaĉkog procesa, bez planiranja ne bi nastale ni ostale faze, ono zapravo
predstavlja postavljanje ciljeva koji će se dalje slijediti. Planiranje se sastoji od nekoliko
faza:sagledavanja mogućnosti, postavljanja ciljeva, utvrĊivanja alternativa,razvijanja
pretpostavki, izabiranja najbolje alternative, formuliranja planova, budžetske podrške i
puštanja plana u izvoĊenje. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:257-258)

Pošto cijeli proces planiranja zapoĉinje sa postavljanje ciljeva, ukoliko ti postavljeni ciljevi
budu neprikladni oni mogu ugroziti sve ostale faze planiranja. Za planove se moţe reći da oni
predstavljaju skup mjera za ostvarivanje ciljeva. Planovi takoĊer imaju svoju klasifikaciju i
dijele se na strateške, taktiĉne i operativne planove.

Kontrola je završna faza upravljaĉkog procesa, njime se utvrĊuju ostvareni ciljevi i

poduzimaju radnje za ispravke nastalih odstupanja. Prema Weihrichu i Koonntzu (1994)
kontroliranje je mjerenje i ispravljanje pojedinaĉnog i organiziranog djelovanja kako bi se
osiguralo da dogaĊaji teku prema planu. Kao svrhu kontrole moglo bi se navesti da ona
pojaĉava uspjeh i spreĉava neuspjeh.

Proces kontrole obuhvaća ĉetiri faza:

1. Postavljanje standardnih performanci

2. Mjerenje aktualnih performanci
3. Usporedba standarda i performanci
4. Poduzimanje korektivnih akcija. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:259)

54
 6.2 Interna kontrola kao instrument upravljanja rizicima

6.2.1 Upravljanje rizicima i procjena rizika

Kada se gleda rast i razvoj poduzeća, te nestabilnost i sloţeno okruţenje u kojem poduzeće
posluje sve se više zadnjih godina istiĉe vaţnost i uloga koncepta rizika i internih kontrola kao
instrumenta upravljanja rizicima. Rizik je vjerojatnost nastanka nekog dogaĊaja koji će imati
posljedice na ostvarivanje ciljeva organizacije. Obiĉno se izraţava u terminima posljedica i
vjerojatnosti nastanka (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:271).Uzimajući u obzir poslovne
rizike menadţment nastoji maksimizirati snagu i prilike poduzeća, te minimizirati slabosti i
prijetnje koje dolaze iz okoline. Tu se spominje analiza rizika koja je zapravo proces
razmatranja poslovnog rizika. Sastavni elementi analize rizika su procjena rizika,
priopćavanje rizika i upravljanje rizicima.

Slika 8. Sastavni elementi analize rizika

ELEMENTI ANALIZE
RIZIKA

PROCJENA RIZIKA PRIOPĆAVANJE RIZIKA

UPRAVLJANJE
RIZICIMA

Izvor: Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i analiza. Zagreb:
Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika, str. 271

55
Upravljanje rizicima je logiĉna i sistematiĉna metoda, odnosno proces identificiranja,
analiziranja, procjenjivanja, nadziranja i priopćavanja rizika povezanih s bilo kojom
aktivnošću, funkcijom ili procesom na naĉin kojim će se osposobiti organizacija za
minimizaciju gubitka i maksimizaciju mogućnosti. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:271)

Proces upravljanja rizicima treba biti oblikovan i implementiran u svakodnevni ţivot

organizacije na naĉin da osigura:

 Razumijevanje rizika kojima je organizacija izloţena

 Uvjerenje o tome da su implementirane odgovarajuće strategije i postupci smanjenja
rizika koji ugroţavaju ostvarivanje ţeljenih ciljeva
 Postojanje i funkcioniranje odgovarajućih kontrola ugraĊenih u organizaciju kao
instrument upravljanja rizicima
 PredviĊanje promjena u okolini. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:271)

Faze upravljanja rizicima:

 Identificiranje rizika povezanih s pojedinim poslovnim ciljevima

 Procjenjivanje rizika u smislu mogućnosti , znaĉajnosti i vremena njihova nastanka, te
vrednovanja potencijalnih posljedica i povezano s tim, utvrĊivanja prioritetnih rizika
 Odluĉivanje o tome kako postupati s identificiranim rizicima
 Nadziranje. (Gulin, Perĉević, Tušek, Ţager; 2012:272)

6.2.2. Interna kontrola u funkciji upravljanja rizicima

Da bi se moglo uspješno upravljati rizicima odgovoran je menadţment koji je duţan

definirati naĉine i strategije kako bi se moglo upravljati rizikom – ignoriranje rizika,
prihvaćanje rizika. Moglo bi se reći kako su kontrole osmišljene upravo zato kako bi se
navedeni ciljevi mogli ostvariti, bez da ih u tome rizik pokuša sprijeĉiti. Smisao postojanja
interne kontrole je opravdan samo ukoliko su ugraĊene u cjelokupnu kulturu upravljanja
rizicima u nekoj organizaciji. Danas kada je sve brţi razvoj tehnologije i tehnike, sve veća
konkurencija, globalizacija poslovanja i brojne druge karakteristike razvoj i opstanak
poduzeća zahtjeva veliki broj i sve sloţenije upravljaĉke aktivnosti.

56
 7. ZAKLJUĈAK

Ovim seminarskim radom Uloga interne kontrole u upravljanju rizicima poduzeća nakon
uvodnog djela gdje je ukratko objašnjeno koji dijelovi i teme će biti obraĊene tijekom
seminarskog rada, te osnovnu koncepciju i samo bit uz osnovne pojmove, slijedi daljnja
obrada teme koja pobliţe objašnjava sve pojmove. Kako bi se nanajjednostavniji naĉin
objasnlo znaĉenje samog naslova kroz pet osnovnih cjelina obuhvaćeni su svi pojmovi koji su
povezani sa njim. Nakon uvodnog djela naslovna cjelina koja slijedi objašnjava pojam interni
nadzor, koji su njegovi dijelovi, koja mu je svrha. Za interni nadzor reĉeno je da se on obavlja
unutar nekog poduzeća kako bi se mogli pratiti unaprijed postavljeni ciljevi te kako bi se
mogle predloţiti odreĊene radnje ukoliko doĊe do odstupanja od tih ciljeva. Osim definicije
objašnjeno je koji su njegovi oblici koje su u daljnjim cjelina pobliţe objašnjeni. Cjeline koje
slijede nakon internog nadzor zapravo su tri oblika na koji je podijeljen interni nadzor, te su
kroz zasebne cjeline detaljnije objašnjeni. Definirani su i njihovi pojmove, koji im je cilj,
najvaţnije znaĉajke, koja je njihova podjela te ostale bitne znaĉajke za svakoga od njih. Na
samom kraju šesta cjelina„Upravljanje poslovanjem poduzeća“ bolje opisuje i usmjereno je sa
prijetnjama, prilikama koje se proteţu kroz poduzeće. Upoznati smo sa dva naĉina donošenja
odluka, trima razinama na koje se dijeli proces upravljanja, koja je povezanost izmeĊu
planiranja i kontrole te zasebno o pojedinoj fazi. Na samom kraju govori se o upravljanju
rizicima i procjenama rizika.

57
 LITERATURA

Knjige
 Crnković, L., Mijoĉ, I. i Mahaĉek, D. (2010). Osnove revizije. Osijek: Sveuĉilište
„Josipa Jurja Strossmayera“, Ekonomski fakultet.
 Gulin, D., Perĉević, H., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Poslovno planiranje, kontrola i
analiza. Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika.
 Popović, Ţ. i Vitezić, N. (2009). Revizija i analiza: instrumenti uspješnog donošenja
poslovnih odluka. Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika.
 Sever Mališ, S., Tušek, B. i Ţager, L. (2012). Revizija: načela, standardi, postupci.
Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i financijskih djelatnika.
 Tušek, B. i Ţager, L. (2008). Revizija. Zagreb: Hrvatska zajednica raĉunovoĊra i
financijskih djelatnika.
 Vujević, K. i Strahinja, R. (2009). Planiranje analiza revizija kontroling. Rijeka:
Veleuĉilište u Rijeci.

Ĉasopisi
 Brekalo, F. (2007). Revizijski rizici.Računovodstvo, revizija i financije. 17(6), str. 63-
66.
 Tušek, B. (2009). Istraţivanje ukljuĉenosti interne revizije u proces upravljanja
rizicima poduzeća u Republici Hrvatskoj. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
7(2), str.49-73.
 Tušek, B. (2009). Metode procjene rizika u procesu interne revizije. Računovodstvo i
financije. 55(11),str. 82-89.

58
Popis priloga
Popis slika:

Slika 1. Komponente sustava internih kontrola ...................................................................................... 7

Slika 2. Razine kontrolnih postupaka .................................................................................................... 17
Slika 3. Kriteriji za ocjenu i određenje postupka ocjene poslovanja poduzeda ..................................... 28
Slika 4. Revizijski dokazi ......................................................................................................................... 32
Slika 5. Revizijski rizik............................................................................................................................. 35
Slika 6. Osnovni zadaci kontrolera......................................................................................................... 44
Slika 7. Proces upravljanja raščlanjen na četiri potprocesa: ................................................................ 52
Slika 8. Sastavni elementi analize rizika................................................................................................ 55

Popis tablica:
Tablica 1. Primjeri preventivnih i detektivnih kontrola ......................................................................... 18
Tablica 2. Elementi kontrole u uvjetima ručne obrade podataka ......................................................... 20
Tablica 3. Elementi kontrole u sustavu kompjuterske obrade podataka .............................................. 20

59