BiH uvozi čak pet puta više vina nego što

izvozi?
Na osnovu podataka California's Wine Institute na godišnjem nivou u svijetu se
proizvede oko 28,2 milijarde litara vina, od čega najviše u Francuskoj (4,67 mlrd.
litara), Italiji (4,47 mlrd. litara), Španjolskoj (3,82 mlrd. litara) i Sjedinjenim Američkim
Državama (3,02 mlrd. litara). Ove četiri zemlje čine oko 57 % ukupne svjetske
proizvodnje . Od ukupno 57 zemalja koje se u ovoj statistici predstavljaju kao najveći
proizvođači vina u svijetu, Bosna i Hercegovina se nalazi tek na 54. mjestu i
predstavlja svega oko 0,02% ukupne proizvodnje vina u svijetu. Iako vinogradarstvo i
proizvodnja vina u Bosni i Hercegovini u svjetskim razmjerima zauzimaju minorno
mjesto, oni za Hercegovinu imaju izuzetno važno značenje. Hercegovina, zahvaljujući
ponajprije izuzetnim prirodnim posebnostima i proizvodnji mahom vrhunskih vina
može sebi priskrbiti epitet regije vina. I ne samo to,u Hercegovini je vino i sastavnica
životnog stila temeljenog na povijesti i tradiciji, ali i sastavnica tradicionalne kuhinje,
kulture pa i ponosa. Unatoč izvanrednim mogućnostima za razvoj vinarske industrije,
Bosna i Hercegovina uvozi višestruko više vina, nego što izvozi. U protekloj 2017.
godini u BiH je uvezeno vina u vrijednosti od 29.700.000 KM, dok je izvoz iznosio
svega 5.400.000 KM . Najznačajnije izvozno tržište je Hrvatska, a zatim Srbija i
Njemačka dok se najviše uvozi iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. BiH vinare
još muči manjak podrške nadležnih institucija, prekomjeran uvoz i veliki broj nelegalnih
vinarija koje u neopremljenim punionicama flaširaju vino sumnjive kakvoće. Dodatni
problem je nedovoljno razvijena kultura ispijanja vina i niska kupovna moć potrošača
koji zbog niskih prihoda biraju cjenovno prihvatljivija vina . Prodaja vina bilježi blagi
rast ukupnog volumena u periodu od 2012. do 2017. godine a ovaj trend prvenstveno
je posljedica kontinuiranog razvoja domaće i regionalne industrije vinarstva, što je
potaklo i edukaciju domaćih potrošača i zanimanje za vinogradarstvo i kulturu ispijanja
vina. Iako prodaja vina na domaćem tržištu u proteklim godinama bilježi rast, ipak je
potrošnja vina po glavi stanovnika(oko 5,5 l ) i dalje niska u odnosu na EU i susjedne
zemlje (npr. Hrvatska i Slovenija imaju potrošnju oko 44l po stanovniku).

Domaći vinari u proteklim godinama blago povećavaju udio na tržištu BiH,posebno u

Horeca segmentu, ali još su uvijek lideri na BiH tržištu uvozna vina koja čine gotovo
70 % registrirane prodaje vina( Vinarija Čoka,Plantaže 13. Jul i Kutjevo čine >50 %
udjela na BiH tržištu ) . U razvijenim vinarskim zemljama uobičajeno je da se u
maloprodajnim lancima i ugostiteljskim objektima forsiraju i nude prvenstveno domaća
vina, dok se svijest o tome kod nas dosta polako razvija te u maloprodajnim objektima
i restoranima u velikom dijelu BiH dominiraju uvozna vina. U narednom periodu
očekivati je promjene navika potrošača jer potrošači sve više postaju obrazovaniji i
spremniji kupovati kvalitetnija vina a to je posebno važno za male proizvođače s
niskim kapacitetom proizvodnje, koji stavljaju naglasak na kvalitetu. Realnost BiH je
proizvodnja kvalitetnih i vrhunskih vina u malim količinama koje moramo plasirati po
relativno višim cijenama od konkurencije u BiH ali i u okruženju, što za vina bez
posebnog imidža nije lako, stoga se i ne može očekivati kratkoročno velik rast prodaje
na domaćem tržištu i rast izvoza unatoč vrhunskoj kvaliteti naših vina.

Unatoč malim vinogradarskim površinama i proizvodnji vina u odnosu na

međunarodno tržište , vino mora neupitno biti strateški poljoprivredno prehrambeni
proizvod Bosne i Hercegovine. Drugi su puno jači od nas, jer iza njih stoje nacionalne
politike. Iako su naša vina proizvedena na najvišoj razini te se sa kvalitetom mogu
nositi sa najboljim svjetskim vinima, još uvijek ne možemo niti na domaćem tržištu
zauzeti lidersku poziciju a o izvozu da ne govorimo. Domaća vinarska industrija
sposobna je, napraviti globalno kompetentna vina što dokazuju mnogobrojne
prestižne nagrade sa najznačajnijih ocjenjivanja kvalitete vina , ali ih nije kadra
prodavati na globalnom tržištu čak ni kao ''nišni'' proizvod. Riječ je o paradoksu, koji
se može pokazati fatalnim za daljnji razvoj hercegovačkog vinarstva. Najveći razlog
za ovakvo stanje poprilično je jasan – nedostatak političke volje kod ljudi koji vode ovu
zemlju da se zaigra na kartu vina, stoga naši ključni političari, oni koji donose
strateške odluke u zemlji, morali bi uraditi kvalitetnu zajedničku marketinšku i izvozno
tržišnu orijentiranu strategiju razvoja vinarske industrije u BiH. Sadašnja po obimu
mala proizvodnja i mogući neiskorišteni potencijali u domaćoj potrošnji i izvozu vina
definiraju ovu oblast kao potencijalni resurs bržeg razvoja gospodarstva Hercegovine.

Prije svega,potrebno je osigurati povoljniji zakonodavno-pravni okvir za održivi razvoj

vinarsko-vinogradarskog sektora time što će se uspostaviti i održavati jedinstveno i
uređeno tržište vina u skladu sa standardima EU-a. Nadalje , potrebno je uspostaviti
efikasan sistem i mehanizme za ispitivanje kvalitete i organoleptičko ocjenjivanje vina
(kontrola proizvodnje grožđa za proizvodnju vina, kontrola proizvodnje vina, kontrola
kvaliteta vina, zaštita geografskog porijekla vina,puštanje vina u promet,uspostava
registara i dr.) te jasno definiranje uvjeta za uvoz vina kao što je to u zemljama u
okruženju.

Šansu u izvozu ne treba tražiti u kvantitetu, jer je proizvodnja vina u BiH je skromna,
već u vrhunskoj kvaliteti prema odabranim tržišnim segmentima. Hercegovina može
biti izvor izvrsnog potencijala za izvoz vina, osobito kvalitetnih i vrhunskih vina malih
serija za tzv. „butik“ prodaju a ne smijemo zanemariti i tzv. “nevidljivi” izvoz kroz
turizam.

Jasan zaključak koji proizlazi iz svega do sada navedenog je da uređenje vinarskog

sektora zahtijeva političku volju,angažman nadležnih institucija ali i proizvođača i
vinarskih udruga koji trebaju na određeni način ubrzati procese. Pri tome bi svakako
trebalo koristiti i dobre primjere zemalja iz okruženja. Stoga se po stoti put mora
pokušati apelirati na državu i razne državne institucije da zaštite domaću proizvodnju,
podrže sustavni izvoz vina i međunarodno brendiranje Hercegovine kao vinske regije.

Također i svi mi kada sljedeći put odemo u restoran ili trgovinu trebamo s malo više
odgovornosti gledati na nacionalnu ekonomiju te pronaći domaće vino koje će nam
uljepšati ručak ili večeru. I tako bar malo utjecati na promjenu trendova.