Odluka:

Pž 1976/05-3
Zbirni podatci
Broj odluke: Pž 1976/05-3
Datum odluke: 23.5.2007 0:00:00
Vrsta odluke: Presuda
Poveznica do dokumenta na portalu IUS-INFO

Tekst

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Ćiraković, predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić i mr.
sc. Srđana Šimca, članova vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ABDULLAH NOUR DIRIR SOMALI, Import Export , Q-3 –Bud. 23 M. 85,
Djibouti, zastupanog po punomoćniku Đorđu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, Zagrebačka 9, protiv tuženika DUNAV Zajednica osiguranja
imovine i lica, Beograd, Makedonska 4, zastupanog po punomoćniku Ljubiši Janiću, dipl. pravniku iz Beograda, radi isplate, odlučujući
o tuženikovoj žalbi protiv presude Okružnog privrednog suda u Rijeci poslovni broj P-1738/83 od 22. studenog 1988. godine, 23. svibnja
2007. godine

I. Djelomično se odbija tuženikova žalba i potvrđuje presuda Okružnog privrednog suda u Rijeci poslovni broj P-1738/83 od 22. studenog
1988. godine u dijelu točke I. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 7.777,07 USD sa zateznim kamatama po stopi
od 8% od 20. svibnja 1981. godine do dana isplate sve u roku od osam dana te odluka o trošku postupka sadržana u točci IV. izreke
presude.

II. Djelomično se preinačuje citirana presuda u dijelu točke I. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati zatezne kamate na
iznos od 7.777,07 USD od 29. prosinca 1979. godine do 19. svibnja 1981. godine i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja ABDULLAH NOUR DIRIR SOMALI, Import Export , Q-3 –Bud. 23 M. 85, Djibouti da mu tuženik DUNAV
Zajednica osiguranja imovine i lica, Beograd, Makedonska 4, isplati zateznu kamatu na iznos od 7.777,07 USD sa zateznim kamatama po
stopi od 8% od 29. prosinca 1979. godine do 19. svibnja 1981. godine.

Okružni privredni sud u Rijeci presudom poslovni broj P-1738/83 od 22. studenog 1988. godine naložio je tuženiku DUNAV Zajednica
osiguranja imovine i lica, Beograd da tužitelju ABDULLAHU NOUR DIRIR SOMALI, Import Export, Q-3 –Bud. 23 M. 85, Djibouti isplati
iznos od 7.777,07 USD sa zateznim kamatama po stopi od 8% od 29. prosinca 1979. godine do dana isplate sve u roku od osam dana
(točka I. izreke). Tužitelj je odbijen sa zahtjevom da mu tuženik isplati 1.890,83 USD sa zateznim kamatama po stopi od 8% od 29.
prosinca 1979. godine do dana isplate (točka II. izreke). Rješenjem sadržanim u presudi utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu i odrekao
se tužbenog zahtjeva za iznos od 2.822,35 USD sa zateznim kamatama po stopi od 8% od 29. prosinca 1979. godine do dana isplate te za
kamate na iznos od 12.490,25 USD po stopi od 17% za razdoblje od 17. travnja 1982. godine do isplate (točka III. izreke). Rješenjem o
trošku naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 734.434,- dinara u roku od petnaest dana (točka IV. izreke).

U dosadašnjem tijeku postupka Privredni sud Hrvatske o ovakvoj presudi je već odlučivao presudom broj II Pž-1485/89-2 od 1. listopada
1991. godine. Po reviziji tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je drugostupanjsku presudu rješenjem broj Revt-111/04-2 od 14.
prosinca 2004. godine i predmet vratio Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje.

Prvostupanjski sud pobijanom presudom je odlučio u sporu iz ugovora o osiguranju tereta u transportu morem po dvjema policama
osiguranja broj R-110135 od 9. studenog 1979. godine kojim se osigurava teret od 26.070 komada drveta za vrijeme prijevoza brodom
SALONAE po teretnici broj 9 na relaciji Rijeka-Djibouti i polici osiguranja R-110167 od 21. studenog 1979. godine kojim se osigurava teret
od 33.500 komada drveta za vrijeme prijevoza brodom ALKA po teretnici broj 1 na istoj relaciji.

© LEXPERA Ispisano: 31. 10. 2022. Stranica 1 od 6

 Pž 1976/05-3

Tijekom postupka tužitelj je djelomično povukao tužbu i odrekao se tužbenog zahtjeva za novčanu tražbinu u iznosu od 2.822,35 USD i
pripadajuću zateznu kamatu što je utvrđeno rješenjem.

Sniženi tužbeni zahtjev o kojemu se odlučuje u ovom drugostupanjskom postupku odnosi se na naknadu štete zbog manjka tereta
osiguranog po polici osiguranja R-110167 od 21. studenog 1979. godine kojim se osigurava teret od 33.500 komada drveta za vrijeme
prijevoza brodom ALKA po teretnici broj 1 od 20. studenog 1979. godine brodara Jadranska slobodna plovidba Split.

U obrazloženju se navodi da je teret iskrcan u luci Djibouti i s broda ALKA 2. siječnja 1980. godine. Sporno je da li polica pokriva rizik, da
li je primatelj pravovremeno protestirao manjak tereta i time osigurao regresna prava osiguratelja prema brodaru, te podredno i visina
tužbenog zahtjeva. Također je sporno da li je tužitelj već naplatio odštetu od drugog osiguratelja za teret osiguran po polici osiguranja
broj R-110135 od 9. studenog 1979. godine.

Sud je u bitnomu našao da se u rješenju spora imaju primijeniti odredbe prava prema sjedištu osiguratelja, što znači odredbe Zakona o
pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. list SFRJ broj 22/77- dalje ZPUP), jer među strankama nema drugačijeg ugovora.

Primjenom mjerodavnog prava sud je zahtjev našao neutemeljenim u dijelu koji se odnosi na isplatu osigurane svote u iznosu od
1.890,83 USD. Radi se o obvezi osiguratelja na naknadu štete po polici osiguranja broj R-110135 od 9. studenog 1979. godine kojim se
osigurava teret od 26.070 komada drveta za vrijeme prijevoza brodom SALONAE po teretnici na relaciji Rijeka-Djibouti broj 9. Teret je bio
osiguran od istih rizika kod dva osiguratelja a ukupna osigurana svota prelazi stvarnu vrijednost osiguranog predmeta. Tužitelj je već
ostvario naknadu štete naplatom osigurane svote od osiguratelja NEW HAMPSHIRE INSURANCE COMPANY 8. ožujka 1980. godine.

Zahtjev za naknadu štete u iznosu od 7.777,07 USD sud je ocijenio osnovanim. Pregledom teretnice sud je utvrdio da je brodar preuzeo na
prijevoz 33.500 komada austrijskog bijelog drveta a na odredištu je predao 371 komad manje što je potvrdio brodarev agent u Djiboutiju
COMPAGNIE MARITIME AUXIRIARIE D“ OUTRE MER DJIBOUTI 20. travnja 1980. godine i 14. kolovoza 1980. godine. Brodar je priznao
valjanim dokumente svog agenta koje se odnose na manjak tereta prevoženog brodom ALKA. Visina štete utvrđena je vještačenjem.
Okolnost da je dokumentacija dostavljena tuženiku bez protesta ocijenjena je neodlučnom za rješenje spora, jer je dopis tuženiku sa
zahtjevom za naknadu štete podnesen unutar roka od godinu dana od prispijeća broda u odredište i time su sačuvana prava osiguratelja
prema brodaru.

Prigovor na primjenu strane valute kao valute obveze sud je odbio jer se radi o zahtjevu iz ugovora zaključenog između strane i domaće
pravne osobe. Također je odbijen i prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer je sud uvidom u izvadak iz registra Okružnog privrednog
suda u Beogradu utvrdio da je tuženik koji je stranka iz ugovora upisan u sudski registar.

Zato je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 7.777,07 USD s kamatom od 8% koja se dosuđuje na devizne iznose.

Odluka o trošku parničnog postupka donesena je po čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

Protiv točke I. i IV. presude je žalbu izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

Bitnu povredu odredaba postupka žalitelj vidi u činjenici da sud nije postupio po primjedbama iznesenim u ukidnoj presudi Višeg
privrednog suda Hrvatske broj Pž-37/83 od 27. rujna 1983. godine. Presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Sud nije dao razloge o prigovorima tuženika u pogledu dokaza o manjku tereta, o prigovorima promašene pasivne legitimacije, razlozima
manjka i primjeni institutskih klauzula osiguranja poglavito u pogledu odgovornosti za štetu kod krcanja tereta na palubi broda,
prigovore na sadržaj potvrde o manjku iz kojih nije vidljiv način krcanja tereta, kao i prigovor da tužitelj nije osigurao pravo regresa
osiguratelju jer nije pravovremeno reagirao. Tužitelj je imao određene obveze imajući u vidu ugovornu klauzulu „protiv svih rizika“, a te

© LEXPERA Ispisano: 31. 10. 2022. Stranica 2 od 6

 Pž 1976/05-3

obveze nije ispunio čime je izgubio pravo na naknadu štete.

Žalitelj smatra da je i u pogledu manjka tereta činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da je tužitelj izgubio pravo na naknadu štete jer
manjak tereta nije pravovremeno i na zakonit način protestiran brodaru. Naknadne izjave brodara kojima potvrđuje manjak nisu odlučne
jer je u trenutku davanja takve izjave u odnosu na brodara nastupila zastara. Tuženik smatra nezakonitim i odluku o prihvaćanju
tužbenog zahtjeva u devizama jer je takva odluka suprotna Zakonu o deviznom poslovanju (Sl. list SFRJ 66/85). Osporava i tijek kamate
prije podnošenja tužbe sudu, jer do tada osiguratelju nije podnesen dokumentirani zahtjev za naknadu štete.

Predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači presudu i u
pobijanom dijelu odbije tužbeni zahtjev.

Tuženik je podnio dopunu žalbe podneskom od 14. travnja 1989. godine u kojoj ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u
pogledu navodne potvrde brodara da je postojao manjak tereta prevoženog po teretnici broj 1, a u vezi s policom osiguranja R-110167 od
21. studenog 1979. godine kojim se osigurava teret od 33.500 komada drveta za vrijeme prijevoza brodom ALKA. Smatra da brodar nije
priznao manjak, pa predlaže preinačenje presude u pobijanom dijelu sukladno navodima žalbe.

Žalba je djelomično osnovana.

Presuda je ispitana po čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 112/99, 117/03 –
dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga na koje se pozvao tuženik te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba
postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. U donošenju presude nisu počinjene apsolutno bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Izreka presude je u pogledu glavnog potraživanja jasna, a sud je u obrazloženju presude iznio razloge o odlučnim činjenicama, odlučio o
svim prigovorima tuženika te obrazložio razloge za primjenu odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Sve činjenice koje su odlučne
sud je raspravio sa strankama, o spornim činjenicama izveo je sve predložene dokaze te potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i
pravilno primijenio mjerodavno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 7.777, 07 USD sa zateznim kamatama po stopi od 8%
od 20. svibnja 1981. godine. godine do isplate.

Pobijanim dijelom presude sud je odlučio o naknadi štete iz ugovora o osiguranju po polici osiguranja R-110167 od 21. studenog 1979.
godine kojim se osigurava teret od 33.500 komada drveta, teškog 417.886 kg za vrijeme prijevoza brodom ALKA po teretnici broj 1 na
relaciji Rijeka-Djibouti.

O primjeni mjerodavnog prava

Prije ostalog se napominje da je sud pravilno izabrao pravo koje je mjerodavno za rješenje spora. Ugovor o osiguranju zaključen je 21.
studenog 1979. godine. Izbor mjerodavnog prava za rješenje spora vrši se prema kolizijskim pravilima koja su vrijedila u trenutku
zaključenja ugovora. S obzirom na to da se radi o ugovoru o plovidbenom osiguranju s međunarodnim obilježjem, izbor mjerodavnog
prava vrši se po pravilima sadržanim u Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi kao lex specialis u odnosu na pravila iz Zakona o
rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91). Na ugovor o plovidbenom
osiguranju i odnose koji iz njega proistječu primjenjuje se pravo sjedišta osiguratelja pod uvjetom da stranke nisu izričito odredile pravo
koje se mora primijeniti na ugovor, a njihova namjera o primjeni mjerodavnog prava ne može se utvrditi ni iz okolnosti slučaja ili da se
pravo čiju su primjenu stranke odredile ne može primijeniti na dio tog ugovora ili na koji odnos istog ugovora – ali samo na taj dio
ugovora odnosno na taj pravni odnos iz tog ugovora (čl. 1009. st. 1. ZPUP).

To u pogledu izbora mjerodavnog prava za rješenje spora iz ugovora o osiguranju sklopljenog po polici broj R-110167 od 21. studenog
1979. godine znači da se ima primijeniti pravo bivše SFRJ jer je ugovor sklopljen u Rijeci, a sjedište osiguratelja je u Beogradu (bivša
SFRJ). Stranke naime nisu izričito ugovorile primjenu kojega stranog prava. Unošenjem u tekst police osiguranja određenih institutskih

© LEXPERA Ispisano: 31. 10. 2022. Stranica 3 od 6

 Pž 1976/05-3

klauzula kao onih donesenih od The timber trade federation of The United Kingdom (TIMBER TRADE FEDERATION CLAUSES) ugovorne
strane očito nisu imale u vidu primjenu prava Ujedinjenog Kraljevstva kao mjerodavnog, nego samo primjenu određenih klauzula koje
su izričito ugovorene. Konačno u dosadašnjem tijeku postupka stranke nisu prigovorile primjeni odredaba ZPUP, pa se može zaključiti
da su suglasne u primjeni prava osiguratelja.

Zato se spor o pravu osiguranika na naknadu štete po osnovi manjka tereta iz ugovora o osiguranju ima riješiti prvenstveno prema
sadržaju ugovora uključivši i posebne unesene klauzule, primjenom ZPUP kao posebnog propisa koji uređuje plovidbeno osiguranje, a
podredno primjenom propisa o osiguranju stvari u transportu te konačno, ako posebni propisi nemaju odredbe za određene odnose,
primjenom odredaba o osiguranju iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91 – dalje: ZOO) kao općeg propisa
obveznog prava.

Kada je u pitanju odnos brodara i primatelja tereta u luci odredišta, u pogledu odnosa koji se reektiraju na pravo oštećenog na naknadu
štete od osiguratelja zbog manjka tereta u odredišnoj luci, valja napomenuti da se i na taj odnos u ovom slučaju primjenjuje pravo bivše
SFRJ. Naime na ugovore o plovidbenim odnosima u pravilu se primjenjuje pravo koje su stranke same izabrale (čl. 1000. ZPUP). Iznimno
od tog pravila na odgovornost brodara za oštećenje, manjak ili gubitak tereta primjenjuje se ZPUP ako se luka odnosno pristanište
ukrcaja ili odredište nalazi u SFRJ, i u tom pogledu primjena ZPUP ne može se isključiti sporazumom stranaka (čl. 1001. ZPUP). Zato
prigovori tuženika o otklanjanju primjene ZPUP kao mjerodavnog prava za postupak dokazivanja manjka tereta, ulaganja protesta
brodaru zbog manjka i slično nisu utemeljeni. U tom pogledu nije odlučno pravo sjedište agenta nego brodara.

O sadržaju ugovora te tumačenju i primjeni tipskih klauzula

Tužitelj potražuje naknadu štete iz ugovora o osiguranju. Jedina isprava koju su stranke potpisale i na temelju koje je sud utvrdio sadržaj
ugovora je Polica osiguranja broj R-110167 od 21. studenog 1979. godine. Prema tekstu ugovora osiguratelj je ZAJEDNICA OSIGURANJA
IMOVINE I LICA DUNAV Beograd. Policom osiguranja osiguran je teret u transportu i to austrijsko bijelo drvo za prijevoz brodom ALKA
brodara JADRANSKA SLOBODNA PLOVIDBA Split na relaciji Rijeka-Djibouti. Sporno je da li je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete
iz osiguranja na temelju uvjeta navedenih u polici odnosno da li je osiguranik izgubio pravo zahtijevati naknadu jer primatelj tereta
prilikom preuzimanja tereta na odredištu (Djibouti) nije brodaru pravovremeno protestirao manjak tereta i time osigurao regresna prava
osiguratelja prema brodaru. Sporna je i primjena tipskih klauzula, a podredno i visina tužbenog zahtjeva.

U policu su unesene tipske klauzule koje čine sastavni dio ugovora i to:

-risk from warehause to warehause up Djibouti as per

-institute Clauses of London underwriters,

-institute Cargo Clauses all risks, War Clauses,

-riots and civil conmotions Clauses i

-as per Timber trade federation Clauses.

Također je unesen podatak da se radi o teretu na brodu ALKA, te da je od ukupnog osiguranog tereta na palubu krcana jedna trećina.

Unošenjem odredaba o primjeni odgovarajućih klauzula takve klauzule postaju sastavni dio ugovora bez obzira što te klauzule nisu
osiguraniku predane jer se osiguranik nije usprotivio unošenju klauzula u ugovor. Kako se radi o klauzulama uobičajenim u
plovidbenom osiguranju pretpostavlja se da obje ugovorne strane znaju njihov sadržaj, a ako osiguranik nije znao njihov sadržaj to može
ići samo na njegov teret jer je propustio tražiti od osiguratelja predaju klauzula.

© LEXPERA Ispisano: 31. 10. 2022. Stranica 4 od 6

 Pž 1976/05-3

Institutska klauzula za teret protiv svih rizika (AAR) među ostalim znači da osiguranje počinje od trenutka kada roba napusti skladište ili
mjesto uskladištenja navedeno u polici osiguranja, nastavlja se za vrijeme uobičajenog prijevoza i završava bilo isporukom ili istekom 60
dana nakon završetka iskrcaja osigurane robe s prekomorskog broda u konačnoj luci iskrcaja prema tome što prije nastupi. Sporno je da
li su pravovremeno osigurana regresna prava osiguratelja.

Tužitelj tvrdi da je šteta nastupila tijekom prijevoza jer da je brodar isporučio u luci iskrcaja teret kojemu je manjkalo 871 komad drveta.
Prilikom iskrcaja primatelj nije izjavio protest brodaru zbog manjka. Prema podacima iz teretnice broj 1 iskrcaj tereta s motornog broda
ALKA je izvršen u luci Djibouti 2. siječnja 1980. godine. Agent brodara COMPAGNIE MARITIME AUXILLIERE D“OUTRE-MER C.M.A.O.
potvrdio je ispravom od 14. kolovoza 1980. godine da je kod iskrcaja tereta u odredištu utvrđen manjak od 871 komad drveta. Ostaje za
ocjenu da li je unatoč propustu agenta da pravovremeno izjavi protest brodaru dopušteno dokazivati da je bilo manjka, te da li u
navedenim okolnostima postoji obveza osiguratelja naknaditi štetu s obzirom na tvrdnju osiguratelja da je protekom vremena izgubio
regresna prava prema brodaru.

Regresna prava osiguratelja prema brodaru u smislu klauzule o regresu uvjeta osiguranja AAR i TTF te obveze iz čl. 723. st. 1. i 2. t. 3.
ZPUP su osigurana i sačuvana na pogodan način: ako su brodar i primatelj pri iskrcavanju i predaji tereta zajednički pismeno utvrdili da
postoji šteta čija se naknada traži od osiguratelja, ili ako je primatelj stavio brodaru uredan i pravovremen protest ili ako brodar prizna
postojanje štete.

U ovom slučaju nije bilo zajedničkog utvrđenja brodara i primatelja da je kod iskrcaja nađen manjak tereta niti je primatelj
pravovremeno stavio brodaru protest pa se pretpostavlja, dok se drugačije ne dokaže, da nije bilo manjka. Sporno je da li je brodar
priznao manjak, odnosno da li su se ovlasti njegovog generalnog plovidbenog agenta COMPAGNIE MARITIME AUXILLIERE
D“OUTRE-MER C.M.A.O. protezale i na mogućnost valjanog priznanja manjka. Na zahtjev suda brodar se očitovao u pogledu ovlasti
agenta u Djiboutiju i potvrdio da priznaje potvrde brodarevog agenta o manjku tereta. Istim dopisom brodar je napomenuo da zbog
proteka vremena više nema originalne dokumente o prijevozu tereta brodom ALKA, ali da „u svakom slučaju govoreći i bez uvida u
dokumente našeg agenta moramo kazati da smo priznali kao valjane dokumente našeg agenta o manjku tereta za brod ALKA“. Na
temelju takve izjave brodara sud je pravilno našao da je brodar na valjan način priznao postojanje štete i osigurao regresna prava
osiguratelja prema brodaru. Posebno se napominje da je tužitelj dostavio tuženiku dokumentaciju koja se odnosi na manjak tereta
unutar roka od godine dana od trenutka kada je teret trebao biti predan na odredištu, pa je tuženik mogao nakon isplate štete tužitelju
tražiti od tužitelja potvrdu o ustupanju svojih prava prema brodaru po čl. 727. st. 1. i 3. ZPUP i ostvarivati prava prema brodaru koja mu
po toj osnovi pripadaju.

Sporno je i da li osiguranje pokriva štete na teretu krcanom na palubi vezano uz primjenu ugovorenih tipskih klauzula Timber Trade
federation Clauses (TTF). U slučaju unošenja TTF klauzula u tekst ugovora osiguranje pokriva osigurani predmet protiv svih rizika, ali ni
u kom slučaju se ne može smatrati da pokriva gubitak, oštećenje ili troškove neposredno uzrokovane zakašnjenjem, unutrašnjom
manom ili prirodom osiguranog predmeta (6a klauzula). Za teret krcan na palubi broda jamči se „franko od partikularne havarije“ uz
dodatak šteta uslijed bacanja u more, otplavljivanja ili gubitka prilikom ukrcaja, prekrcaja, i iskrcaja. Teret smješten na krmenom
nadgrađu, pramčanom nadgrađu, zaštitnoj palubi ili drugim ograđenim prostorima ima se smatrati kao teret ispod palube. Teret na
palubi ima se smatrati zasebnim osiguranjem ako to traži osiguranik.

Nije sporno da je prema teretnici broj 1 (bill of lading 1) brodara Jadranska slobodna plovidba za prijevoz brodom ALKA teret krcan i
ispod i iznad palube jer je u teretnici naznačeno „jedna trećina na palubi dozvoljena“ što je prema nalazu sudskog vještaka Milana
Grozića (list 131. spisa) kod osiguranja po TTF uvjeta po međunarodnoj praksi dozvoljeno odnosno uobičajeno. Ni u potvrdi brodarevog
agenta o manjku tereta pri iskrcaju nije navedeno radi li se o manjku dijela tereta krcanog na palubi ili onoga krcanog ispod palube.
Kada bi se odgovornost tuženika mjerila samo po TTF klauzulama tada bi tuženikov prigovor u pogledu odgovornosti za manjak tereta
krcan na palubi eventualno bio osnovan samo u slučaju krcanja na palubu bez suglasnosti osiguratelja više od jedne trećine tereta. U
ovom slučaju već je u polici osiguranja navedeno da se na palubi krca jedna trećina, što znači da je osiguratelj upravo pod tim uvjetima
zaključio ugovor o osiguranju tereta (on deck 1/3).

Valja međutim napomenuti da ugovorene tipske klauzule ne isključuju jedna drugu. Osiguratelj je dužan naknaditi štetu ako takva
njegova obveza proizlazi iz bilo kojih ugovorenih tipskih klauzula. U ovom slučaju u polici osiguranja ugovoreno je pokriće po TTF i AAR
uvjetima, radi se o manjku tereta za koji postoji odgovornost primjenom i jednih i drugih, pa je prigovor tuženika kojim otklanja obvezu

© LEXPERA Ispisano: 31. 10. 2022. Stranica 5 od 6

 Pž 1976/05-3

naknade štete zbog manjka tereta pozivom na TTF klauzule neosnovan. U tom smislu nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog
činjeničnog stanja u pogledu sadržaja ugovora i s tim u vezi pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

O visini tužbenog zahtijeva i valuti obveze

Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu visine tužbenog zahtijeva. Tužitelj je dostavom teretnica,
police osiguranja i potvrde brodarevog agenta dokazao da je ugovorom o osiguranju osiguran teret prevožen brodom ALKA, te da je
brodar potvrdio manjak tereta u odredištu. U obrazloženju su već izneseni razlozi obveze osiguratelja da naknadi štetu. Visina štete
određena je prema rezultatima vještačenja po sudskom vještaku Grozić Milanu. Prema teretnici B/L 1 M/B ALKA utvrđen je manjak od 871
komad drvene građe što pomnoženo s 8.9289 USD (osigurana svota za jedan komad) iznosi 7.777,07 USD. Valuta obveze osiguratelja za
slučaj štete u pogledu osigurane svote ugovorena je u USD što je bilo dopušteno s obzirom na to da se radilo o ugovoru s međunarodnim
obilježjem. Kod spomenutog ugovora valuta obveze ujedno je i valuta ispunjenja, jer u pogledu valute ispunjenja nije drugačije
ugovoreno niti uređeno prisilnim propisom. Pozivanje žalitelja na odredbe Zakona o deviznom poslovanju (Sl. list SFRJ 66/85) u ovom je
slučaju bespredmetno.

O prigovoru promašene pasivne legitimacije

U sporu radi isplate osigurane svote tužitelj je usmjerio tužbeni zahtjev na osiguratelja DUNAV Zajednica osiguranja imovine i lica,
Beograd, Makedonska 4, kao drugu ugovornu stranu iz ugovora o osiguranju. Osiguratelj je upisan u sudski registar upravo pod nazivom
kako je označen u tužbi, pa je sud o prigovoru promašene pasivne legitimacije odlučio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja
i pravilne primjene odredaba materijalnog prava.

Zato nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi pogrešne primjene odredaba
materijalnog prava u donošenju odluke o glavnoj stvari.

Tuženik je u zakašnjenju s ispunjenjem dospjele novčane obveze pa pored glavnice duguje tužitelju i zateznu kamatu po čl. 277. st. 1.
ZOO. Sud je međutim pogrešno odredio kada je dospjela tuženikova obveza na naknadu štete. Šteta je u imovini tužitelja nastala tijekom
prijevoza a evidentirana je prispijećem broda u odredište. To međutim nije trenutak kada dospijeva obveza osiguratelja naknaditi štetu.
Osiguratelj je dužan naknaditi štetu onoga trenutka kada mu osiguranik podnese dokumentirani zahtjev za naknadu štete, a ako takav
zahtjev nije podnesen, obveza dospijeva podnošenjem tužbe sudu. Tijekom postupka tužitelj nije dokazao kojeg točno dana je podnio
potpuno dokumentirani pisani zahtjev osiguratelju za naknadu štete prije podnošenja tužbe sudu, pa se ima smatrati da je
dokumentirani zahtjev podnesen tek podnošenjem tužbe sudu, dakle 20. svibnja 1981. godine. Toga dana dospjela je tuženikova novčana
obveza, pa od toga dana na glavno potraživanje teku zatezne kamate po čl. 277. st. 1. ZOO.

Zato je presudu u pogledu zateznih kamata valjalo djelomično potvrditi za kamatu na glavnicu za razdoblje od podnošenja tužbe sudu do
isplate po čl. 368. st. 1. ZPP, a u preostalom dijelu preinačiti presudu po čl. 373. t. 3. ZPP i odbiti tužbeni zahtjev.

Žalba protiv rješenja o trošku postupka nije osnovana. Tužitelj i tuženik su djelomično uspjeli u sporu pa je sud razmjerno uspjehu
obračunao troškove obiju stranaka po čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Nakon prijeboja uzajamnih tražbina o osnovi parničnog troška sud je
pravilno tuženiku naložio da tužitelju naknadi dio troška, dok sam tužitelj nema pravo na naknadu troškova. Tužitelj ni sam ne navodi u
čemu je odluka o trošku pogrešna bilo u pogledu načina obračuna visine troška ili primjene materijalnog prava. Strankama su odmjereni
samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice pravilnom primjenom odgovarajućih tarifa pa se u tom pogledu upućuje na
obrazloženje prvostupanjskog suda o trošku postupka. Imajući u vidu navedene razloge valjalo je potvrditi i rješenje o trošku postupka
po čl. 380. t. 2. ZPP.

© LEXPERA Ispisano: 31. 10. 2022. Stranica 6 od 6