Roald Dahl: Matilda. Ilustracija: Quentin Blake. Mozaik knjiga, 2020.

tekst: Roald Dahl 1988.

- Matilda = čitateljica knjiga (7), krasta (10), trankoćutna, osobito bistra (10),
- Gospodin i gospođa Papričić: sin Miha, kćer Matilda
- „a osobito prema Matildi, odnosili su se kao da je kakva krasta. Krasta je nešto što moraš
trpjeti dok ne dođe trenutak kada je možeš strgnuti i baciti. Gospodin i gospođa Papričić
jedva su čekali dan kada će svoju kćerkicu Matildu moći baciti, po mogućnosti u susjednu
državu ili još dalje.“ (10)
- „Strašno je već i kada se roditelji prema prosječnoj djeci odnose kao prema krastama i
plikovima, ali nekako je još strašnije kada je to dijete natprosječno – naime tankoćutno i
bistro.“ 10
- hitar um, uči brzo i lako 10
- „No, gospodin i gospođa Papričić bili su tako tupi i toliko zaokupljeni svojim beznačajnim
životima da kod svoje kćeri nisu opazili ništa neobično. Iskreno govoreći, sumnjam da bi
primijetili i da se kući dovukla slomljene noge. “ 10
- „Kad joj je bila godina i pol, već je besprijekorno govorila, a znala je jednako mnogo riječi kao
većina odraslih. Umjesto da je pohvale, roditelji su joj rekli da je dosadna lajavica i strogo je
upozorili da male djevojčice moraju biti kuš dok i tko nešto ne upita.“ 11
- „-Tata – rekla je – bi li mi htio kupiti knjigu?
- - Knjigu? – zapanjio se. – A što će ti nekakva glupa knjiga?
- - Da je čitam, tata. 1
- - A što, zaboga, nedostaje televiziji? Imamo krasan veliki televizor, a ti bi još i knjigu! Baš si
razmažena! 12
- Matilda gotovo svakog radnog dana poslijepodne ostaje sama u kući (bez nadzora)
- Matilda čita klasike: Tajni vrt, Velika očekivanja Charlesa Dickensa, Nicholas Nickelby Charlesa
Dickensa, Oliver Twist Charlesa Dickensa, Jane Eyre Charlotte Brontë, Ponos i predsrasude
Jane Austen, Tessa iz obitelji D'Uberville Thomasa Hardyja, Na zemlji Mary Webb, Kim
Rudyarda Kiplinga, Nevidljivi čovjek H. G. Wellsa, Starac i more Ernesta Hemingwaya, Buka i
bijes Williama Faulknera, Plodovi gnjeva Johna Steinbecka, Dobri prijatelji J. B. Priestleya,
Brightonska stijena Grahama Greenea, Životinjska farma Georgea Orwella, Joseph Conrad,
Cvreni poni Johna Steinbecka, Pickwickovci Charlesa Dickensa, Kako je deva stekla grbu i
druge priče (Just so Stories) Rudyarda Kiplinga
- gospođa Filipović - knjižničarka
- Matilda je sitne građe – ima 4 godine i 3 mjeseca: „Sljedećih nekoliko dana gospođa Filipović
nije mogla odvojiti pogled od malene djevojčice koja je satima s knjigom u krilu sjedila u
velikom naslonjaču na dnu prostorije. Morala ju je položiti na krilo jer je bila preteška da je
drži u rukama, pa se zato morala pognuti kako bi čitala. Kako je to bio neobičan prizor!
Sićušna tamnokosa curica čija stopala ni izdaleka ne dodiruju pod, posve zaokupljena
čudesnim zgodama i nezgodama Pipa i stare gospođe Havisham u kući prepunoj paučine,
uhvaćena u čaroliju što ju je veliki pripovjedač Dickens spleo svojim riječima.“ 15-16
- za mamu gospođi Filipović kada joj je ova rekla da sama dolazi u knjižnicu: „Nju zapravo nije
briga što radim – rekla je Matilda pomalo sjetno.“ 16
- Gospođa Filipović: „Gospođa Filipović bojala se da se Matildi što ne dogodi kada prolazi
prometnom glavnom seoskom ulicom, osobito kada je prelazi, ali odlučila se ne upletati.“ 16-
17
- Gospođa Filipović: „Gotovo bi svatko drugi, vidjevši nevjerojatna postignuća toga djeteta,
došao u iskušenje da to razglasi po cijelome selu, ali ne i gospođa Filipović. Ona je gledala
svoja posla, jer odavno je shvatila da se u tuđu djecu ne treba previše petljati.“
- Tata Matildi: „Ne shvaćaš zato što si obična mala glupača – odvratio je. Nikada se nije osobito
lijepo izražavao, ali Matilda je na to već i navikla. Znala je i da se voli hvalisati, pa bi ga u tome
besramno poticala.
– Zacijelo si veoma pametan kad znaš izvući korist iz nečega što dobiješ besplatno – rekla mu
je. – Da barem ja to mogu.
- Ali, ne možeš – narugao joj se otac. – Odveć si glupa. Ali, objasnit ću to svome Mihi, koji će
jednoga dana raditi sa mnom.“ 22
- Matildin moral : ali tata to je nepošteno 23
- gospodin Hrvoje Papričić, nemoralni trgovac rabljenim automobilima, prevarant,
neobrazovan, njegov fizički izgled: „Gospodin Papričić bio je sitan čovjek sličan štakoru.
Prednji su mu zubi stršili pod tankim brčićima. Volio je nositi šarene, kockaste jakne i kričavo
žute ili zelene kravate.“ 23
- Matilda se ne boji svoga oca?, izrazito je poštena i suprotstavlja mu se: „Ali, tata, to je još
nepoštenije nego ono s piljevinom. To je odvratno! Varaš ljude koji ti vjeruju.
- Ako ti se to ne sviđa, ne moraš jesti kruh u ovoj kući – odgovorio je otac. – Jer sva je hrana
kupljena tim novcem.
- To je prljav novac – rekla je Matilda. – Gadi mi se.
- Matildina mama brani tatu
- Uvijek jedu s koljena dok gledaju televiziju
- Matildin strah pred ocem: „Matilda mu se nije usudila odgovoriti, pa je šutjela. Osjećala je
kako u njoj kipi bijes. Znala je da nije lijepo što mrzi roditelje, ali to je bilo jače od nje.“ 28 2
- „Odlučila je da će se, svaki put kad se otac ili majka prema njoj ponesu ružno, nekako osvetiti.
S nekoliko sitnih pobjeda lakše bi podnosila njihove gluposti. Inače će od njih poludjeti.
Morate se sjetiti da joj još nije bilo ni pet godina, a nekome tako malenom nije se lako
osvetiti svemoćnim roditeljima.“ 29
- Matilda stavlja ljepilo na tatin šešir
- Matildina mama je pomislila „Nije baš muškarac iz snova.“ 35
- Stereotipi: „Muškarca koji navečer dolazi doma s posla mnogo toga može uzrujati, a razborita
žena obično prepozna znakove nadolazeće oluje, pa mu se miče s puta dok se ne ispuše.“ 38
- otac dolazi kući s posla i provocira Matildu tako što je poglasnio televiziju, a kada nije uspio,
istrgnuo joj je knjigu Crveni poni iz ruku i počeo trgati stranice iz knjige na Matildin užas
- tata rasist? za Crveni poni : „To su gadosti – rekao je gospodin Papričić. – Ako ju je napisao
Amerikanac, moraju biti gadosti. Oni jedino o tome znaju pisati.“ 40
- Matilda je vrlo zrela – nije počela plakati nego je mirno sjedila i razmišljala 41
- Matilda je od prijatelja Franje posudila papagaja koji priča, sakrila ga u kamin, uplašila
ukućane da je duh
- „Matilda je silno željela da njezini roditelji budu dobri, ljubazni, časni, pametni i puni
razumijevanja. No, nekako se morala pomiriti s činjenicom da nisu ništa od toga. Nije to bilo
lako. Ali, otkako ih je počela kažnjavati svaki put kad bi se prema njoj ponijeli ružno, život joj
je ipak bio nešto podnošljiviji.
Jedino oružje koje je, onako malena, mogla upotrijebiti protiv obitelji bila je njezina pamet.
Što se inteligencije tiče, sve ih je nadmašivala.“ 49
- „Morala je poslijepodneva provoditi sama i morala je zašutjeti kad god su joj to rekli.“ 49
- Aritmetika – Matilda je napamet izračunala zahtjevan matematički problem zbrajanja i
oduzimanja peteroznamenkastih brojki napamet, u glavi
- Matildin tata kaže: „Kvalitetna, jaka kosa – običavao je reći – znači da je ispod kvalitetan, jako
mozak.“ 56
- tata uvijek bučno ulazi u prostoriju: „Kao da je time govorio: „Čujte i počujte! Dolazi gospodar
kuće glavom i bradom, (59) onaj koji zarađuje i svima vam omogućuje dobar život! Kleknite i
pokažite svoje poštovanje!““ 60
- Matilda je u bočicu tatinog ulja za kosu ulila maminu Ekstrajaku platinastu boju za kosu – tata
si je obojio kosu
- „- Ponekad je baš blesav, zar ne, mama? – rekla je Matilda.
Okrečući broj, majka joj je odgovorila: - Nisu muškarci uvijek tako pametni kako oni misle.
Brzo ćeš to otkriti kad odrasteš, curo moja.“ 65
-
- „Većina djece u osnovnu školu pođe sa šest godina, ali Matildini roditelji nisu mnogo mislili
na kćerino školovanje pa su je zaboravili upisati. Tako je u školu došla kad joj je već bilo šest i
pol godina.“ 66
- ravnateljica škole: „Ravnateljica, šefica, glavna zapovjednica te ustanove bila je strašna
sredovječna žena po imenu gospođica Grozobrad.“ 66
- Matildina učiteljica gospođica Slatkić: „Nije joj moglo biti više od dvadeset tri, dvadeset četiri
godine. Imala je prekrasno, bijelo, ovalno lice, modre oči i svijetlosmeđu kosu. Bila je tako
vitka i krhka da se činilo kako bi se, kada bi pala, razbila na tisuće komadića poput
porculanske figurice.
Gospođica Snježana Slatkić bila je blaga i tiha. Nikada nije vikala, rijetko se smiješila, ali imala
je onaj jedinstven dar da je zavoli svako dijete koje dođe u njezin razred. Činilo se da potpuno
shvaća zbunjenost i strah što ih osjećaju djeca kada ih prvi put strpaju u učionicu i kaću im
neka budu poslušna. (66). Kad bi se obratila novome učeniku ili učenici, njezino bi lice zračilo 3
neobičnom toplinom.“ 67 – Dahlov osobni doživljaj škole: zbunjenost i strah
- „No, gospođica Grozobrad, ravnateljica, bila je posve drukčija: divovsko čudovište, razjarena
zvijer koje su se podjednako bojali učenici i učitelji. Čak je i izdaleka djelovala zastrašujuće, a
kad bi vam se približila, otrov je iz nje zračio kao iz usijane kovine. Kada je stupala – jer
gospođica Grozobrad nikada nije hodala, uvijek je stupala poput vojnika, dugim korakom,
mašući rukama – mogli ste je čuti kako dahće, a ako bi joj se na putu našla skupina djece,
jednostavno bi navalila na njih poput tenka, a djeca bi samo odskakivala ulijevo i udesno.
Srećom, na svijetu nema mnogo ljudi poput nje, ali oni postoje i svi mi u životu naletimo
barem na jednu takvu osobu. Dogodi li vam se to, ponašajte se kao da ste u divljini naišli na
bijesna nosoroga – popnite se na najbliže stablo i ostanite ondje dok ne prođe. Tu je ženu, s
njezinim nastranostima i čudnim izgledom, gotovo nemoguće opisati, ali ja ću to ubrzo ipak
pokušati.“ 67
- Matilda u školi: „Govorila je tiho i uljudno i uopće se nije pravila važna.“ 71 zna tablicu
množenja unedogled, čitati velike knjige, vokabular izniman, već je pročitala sve knjige
- gospođica Slatkić Matildu uspoređuje s Mozartom 77
- izvanredno bistra djevojčica 82
- tek što je upoznala Matildu, nakon 1. sata već je bila ohrabrena: „Gospođica Slatkić inače se
bojala ravnateljice i nastojala joj se sklanjati s puta, ali u ovom trenutku bila je spremna
uhvatiti se u koštac s bilo kim.“ 82
- Grozobradica: „Prvo, bila je doista strašna. Nekoć je bila poznata sportašica i još je uvijek
imala snažne mišiće. Nazirali su se na njezinu bikovskom vratu, u širokim plećima, debelim
rukama, žilavim zglobovima i snažnim nogama. Kad biste je pogledali, pomislili (82) biste da
ta savija željezne šipke i telefonski imenik cijepa u komadu. Lice joj, bojim se, nije bilo ni
lijepo ni ljubazno. Isturena brada pokazivala je tvrdoglavost, stisnute usnice okrutnost, a u
 pogledu joj se vidio prezire prema svima. A što se njezine odjeće tiče…pa, bila je najblaže
rečeno neobična. Uvijek je nosila dugu smeđu pamučnu kutu, zategnutu u pasu širokim
kožnatim remenom. Remen se sprijeda kopčao golemom srebrnom kopčom. Široka bedra što
su se pomaljala ispod kute bila su utegnuta u tamnozelene hlače od grubog gabardena.
Dopirale su do ispod koljena, a ispod njih nosila je zelene dokoljenke ispod kojih su se
savršeno vidjeli snažni listovi. Na nogama je imala smeđe cipele ravnih potpetica. Ukratko,
više je nalikovala na krvožednog lovca nego na ravnateljicu škole.“ 83 neraspoložena i
nestrpljiva 83 „Gotovo nikada nije govorila normalnim glasom. Ili je režala, ili vikala.“ 85
- Grozobradica za Matildu: „Ali, upozorio me na kćer. Rekao je da pripazim na nju, jer ako se u
školi ikada dogodi nešto neugodno, to će sigurno biti njezino maslo. Balavicu još nisam
upoznala, ali zapamtit će me kada je sretnem. Njezin otac kaže da je prava napast.“ 85
- Grozobradica pogrešno optužuje Matildu za smrdljivu bombicu: „Kako izgleda? Sigurno je
odurna. Tijekom moje dugogodišnje karijere otkrila sam da su zločeste djevojčice mnogo
gore od zločestih dječaka. I, što je najgore, teže ih je zdrobiti. To je kao kad želiš zdrobiti
zunzaru. Tresneš je, a ona više nije gdje je bila. Male djevojčice doista su odurne. Baš mi je
drago što ja to nikad nisam bila.“ 85
- „Pretpostavljam da vam je zapalila suknju i osmudila gaćice! 86
- Grozobradica: „Genijalka! – povikala je. – Kakve su to bljezgarije? Zacijelo ste poludjeli! Pa
njezin mi (86) je otac rekao da je prava mala zločinka! 87 „Ne budite glupi, gospođice Slatkić!
Upoznali ste je prije samo pola sata, a otac je poznaje čitav život!“ 87
- „Naravno da će biti kako ja želim! – povikala je gospođica Grozobrad. – I ne zaboravite da
imamo posla s malom gujom koja mi je pod stol stavila smrdljivu bombicu!“ 89
- Grozobradica: „Voljela bih da se još uvijek smijem poslužiti šibom i remenom kao u dobra
stara vremena!“ 89 4
- Slatkić: „Kako je to drago dijete, pomislila je gospođica Slatkić. Ma što govorio njezin otac,
doima se mirno i blago. I nimalo nije umišljena zbog svoje pameti. Kao da je nije ni svjesna.“
90
- Slatkić očekuje: „I uostalom, roditelji nikada ne podcjenjuju svoju djecu.“ 91
- Matildin tata: „Vrata je otvorio sitan muškarac nalik štakoru, tankih štakorastih brkova u jakni
s narančastim i crvenim prugama.“ 92 – reakcija na gospođicu Slatkić: „Što, već se uvalila u
neprilike? – upitao je gospodin Papričić i ispriječio se na vratima. – E pa, sada je ona vaša
briga. Smislite sami kako ćete to riješiti.“ 92
- „Gospođica Slatkić počela je gubiti strpljenje. – Gospodine Papričiću – rekla je – ako vam je
neka bezvezna televizijska emisija važnija od budućnosti vaše kćeri, ne biste ni smjeli biti
roditelji! Isključite lijepo taj grozni aparat i poslušajte me!
To ga je uzdrmalo. Nije naviknuo da s njime tako razgovaraju. Iznenađeno se zagledao u
krhku, vitku ženu što je odlučno stajala na trijemu.“ 94
- roditelji su jako nepristojni kada ih učiteljica posjeti – to je kao da je udarac engleskim
manirima.
- „Čovjek ne može zaraditi za život sjedeći na stražnjici i čitajući kojekakve pripovijetke.“
Papričić 96
- mama: „Djevojčice ne bi trebale previše učiti. Najvažnije je da budu zgodne pa će poslije
uloviti dobra muža. Izgled je važniji od znanja“ 97 „Muškarci se ne osvajaju mozgom“ 99
- „Gospođica Slatkić nije mogla vjerovati vlastitim ušima. Čula je onda da ima i takvih roditelja i
da njihova djeca završavaju kao maloljetni delinkventi i propalice, ali nikad ih prije nije
osobno upoznala.“ 99
- tata: „Pa tko, zaboga, želi na fakultet? Tamo se samo stječu loše navike!“ 99
- „Najljepše je kod Matilde bilo to što biste, da ste je slučajno upoznali, pomislili kako je to
posve obična šestogodišnjakinja. Gotovo uopće nije pokazivala koliko je pametna i nikada se
nije pravila važna. „Vrlo razborita i mirna djevojčica“, rekli biste u sebi. I ako slučajno ne biste
zapodjenuli razgovor o književnosti ili matematici, nikada ne biste naslutili njezine stvarne
domete.
- Zato je Matilda lako sklapala prijateljstva s drugom djecom. Svi su je u razredu voljeli.“ 101 –
socijalne vještine isto visoke
- prema riječima starije djevojčice Hortenzije o Grozobradici: „Mrzi klince, pa stoga prezire prvi
razred i sve u njemu. Misli da su šestogodišnjaci ličinke koje se još nisu izlegle. – Natrpala je u
usta još šaku čipsa, a kada je progovorila, opet ih je popljuckala. – Preživite li prvu godinu,
možda vam uspije opstati u ovoj školi. Ali, mnogi je ne prežive. Odnesu ih na nosilima. Često
sam ih čula kako vrište.“ 102
- Hortenzija priča o Grozobradičinoj Gušilici, ormaru koji se zaključava
- „Matilda i Latica odmahnule su glavom i nastavile promatrati golemu djevojčicu. Onako
malene nisu bile sklone povjerovati nikome većem od sebe, osobito ne starijim
djevojčicama.“ 104
- „Gušilica vam je – nastavila je Hortenzija – visok i vrlo uzak ormar. Površina dna je samo pola
četvornog metra, pa u njemu ne možeš ni sjediti ni čučati. Moraš stajati. A iz tri betonska zida
vire komadići stakla, pa se ne možeš nasloniti. Sve vrijeme moraš uspravno stajati. Strava i
užas.
- - Možeš li se nasloniti na vrata? – upitala je Matilda.
- - Ne budi blesava – odvratila je Hortenzija. – Iz vrata vire tisuće oštrih čavala. Zakucanih
izvana. Vjerojatno ih je zakucala ona osobno.
- Jesi li ikada bila unutra? – upitala je Latica. 5
- Šest puta u prvom polugodištu – rekla je Hortenzija. – Dvaput čitav dan, a ostalo po dva sata.
Ali, u ormaru je strašno provesti i dva sata. Ne vidiš ni prst pred okom i moraš stajati posve
uspravno. Pomakneš li se, nabodeš se ili na staklo, ili na čavle.“104
- razlozi za Hortenzijine kazne: prolila sirup po njenoj stolici (referencija na Limpopo i Just so
stories), prah koji izaziva svrab u gimnastičke gaće 108
- Grozobradica – fizičko nasilje: „Jednostavno (108) me zgrabila za uho, odvukla u Gušilicu i
zaključala vrata. To mi je bio drugi čitav dan. Bilo je strašno. Kada sam izišla, bila sam sva
izbodena i posječena.
- Pa to je kao rat – zgranuto je rekla Matilda
- Da, baš kao pravi rat – povikala je Hortenzija. – A mrtvih k'o u priči. Mi smo križari, odvažna
vojska koja se bori za život gotovo goloruka, a Grozobradica je Princeza tame, Zla zmija,
Strašni zmaj, i sve joj je oružje na raspolaganju. Težak je to život. Nastojimo pomagati jedni
drugima.“ 109
- „Grozobradica je baš jučer ulovila nekog Julija kako jede bombone na vjeronauku.
Jednostavno ga je uhvatila za nadlakticu i bacila kroz otvoren prozor učionice. Naša je
učionica na prvom katu, pa smo mogli vidjeti Julija kako leti poput frizbija preko vrta i onda uz
štropot pada u zelenu salatu. Onda se Grozobradica okrenula prema nama i rekla: „Odsad leti
(109) kroz prozor svatko koga ulovim da jede na satu.“
- Je li Julije slomio neku kost? – upitala je Latica.
- Samo nekoliko – odgovorila je Hortenzija.“ 110
- „Morate se sjetiti da je Grozobradica nekoć bacala kladivo na Olimpijadi, pa je veoma
ponosna na svoju desnu ruku. (…) Grozobradica baca sve što joj se nađe pod rukom ne bi li
održala kondiciju, a osobito djecu.“ 110
- referencija na Bibliju – Grozobradica ide igralištom: „Djeca su brzo uzmicala kako bi je
propustila, a hodala je asfaltom kao Mojsije kroz Crveno more kad se ono razdvojilo. Doista je
izgledala zastrašujuće u svojoj kuti i zelenim hlačama.“ 110
- „Grozobradica najviše na svijetu mrzi pletenice.“ 111
- scena sa slatkom Amalijom Tikvić s pletenicama – „Djevojčica s pletenicama, Amalija Tikvić,
mirno je stajala i gledala kako joj se grdosija približava, a na licu je imala izraz kao netko tko
ne može umaći s polja a na njega je upravo navalio razjareni bik. Stajala je kao skamenjena,
razrogačenih očiju, uzdrhtala, sigurna da je došao Sudnji dan.
Gospođica Grozobrad približila se žrtvi i sada je stajala nada njom.“ 112
- kada A. Tikvić kaže da njezina mama voli pletenice: „Mama ti je glupača! – riknula je
Grozobradica. Prst debeo poput safalade uperila je u djevojčicu i povikala: - Izgledaš kao
štakor s dva repa!
- Moja m-m-mama misli da tako izgledam baš lijepo, gospođice G-G-Grozobrad – promucala
je Amalija, dršćući poput lista.
- Fućka se meni što misli tvoja mama! – povikala je Grozobradica, zgrabila desnom rukom
Amaliju za pletenice i podignula je s tla. Zatim ju je počela vrtjeti iznad glave, sve brže i brže,
dok je Amalija vrištala. – Dat ću ti ja pletenice, štakorice mala! – vikala je Grozobradica.
- Točno kao na Olimpijadi – rekla je Hortenzija. Ubrzava kao što bi s kladivom. Kladim se
deset prema jedan da će je baciti.
Grozobradica se već pognula i vješto namjestila stopala u odgovarajući položaj. Vrtjela je i
vrtjela Amaliju dok ostali nisu vidjeli samo mrlju, a onda je, grokčući, ispustila pletenice i
Amalija je poput rakete poletjela preko ograde igrališta u nebo.
- Izvrsno, gospodine – povikao je netko, a Matilda, skamenjena od cijelog tog prizora, vidjela
je kako Amalija Tikvić u dugoj, elegantnoj paraboli leti na susjedno igralište. Pala je na travu, 6
triput odskočila, a onda se napokon zaustavila. I, gle čuda, pridignula se. Doimala se pomalo
zbunjeno – a tko ne bi? – ali nakon nekoliko minuta opet je bila na nogama i polako se
vraćala prema igralištu.“ 114
- „Ali, zar roditelji ne prigovaraju? – upitala je Matilda.
- Bi li tvoji prigovarali? – odvratila je Hortenzija. – Znam da moji ne bi. S majkama i očevima
postupa jednako kao s djecom i svi su nasmrt preplašeni.“ 116
- Latica pita Matildu kako Grozobradici to uspijeva, jer bi Latičini roditelji sigurno reagirali da
Laticu tako baci preko ograde, ali Matilda joj odgovara da je tajna u tome što pretjeruje, i
upravo zato nitko od roditelja neće povjerovati svojoj djeci da se sve to zaista događa.
- Jura Dotepenac i torta: „- Ovaj ugrušak – vikala je ravnateljica upirući u njega bičem kao da je
sablja – ovaj miteser, ovaj smrdljivi čir, ovaj otrovni prišt kojeg vidite pred sobom običan je
zločinac, izrod, mafijaš! (…) Lopov! – ciknula je Grozobradica. – Lupež! Gusar! Razbojnik!
Konjokradica!“ 120 pojeo je njen komadić torte „Bio je siguran jedino u to da zakon
Grozobradici zabranjuje da ga udari bičem koji je držala uz bedro. To jest bila neka utjeha, ali
ne baš bog zna kakva, jer Grozobradica je bila nepredvidljiva. Nika nisi znao što je kadra
učiniti.“ 123 – ne smije otići s pozornice dok ne pojede apsolutno cijelu ogromnu čokoladnu
tortu – uspio je, svi su mu klicali, a Grozobradica je ostala zapanjena: „Iznenada,
Grozobradica je pojurila, zgrabila veliki prazni pladanj, podignula ga visoko u zrak i zatim
tresnula o Jurinu glavu. Komadići porculana razletjeli su se na sve strane.“ 133
- Latica zadužena za ravnateljičinu vodu na stolu u razredu – smišlja plan („a kad joj je (136)
napokon pala na um sjajna zamisao, razrađivala ju je i, pomnjivo poput vojvode od
Wellingtona prije bitke kod Waterlooa, razrađivala svoj plan.“ 137 – stavila je vodenjaka i
vodene biljke u vrč s vodom za ravnateljicu
- „Ravnateljica je stajala pred razredom, raskrečenih nogu, ruku na bokovima. Zurila je u
dječake i djevojčice koji su, zastrašeni, sjedili u svojim klupama.
- - Niste baš lijep prizor – rekla je. Gledala ih je s gađenjem, kao da su hrpica što ju je pas
ostavio za sobom nasred saga. – Obična hrpa odvratnih malih gadova. (…) Povraća mi se –
nastavila je ravnateljica – pri pomisli da ću takvo smeće morati trpjeti u svojoj školi sljedećih
šest godina. Morat ću vas izbaciti iz škole što više u što kraćem roku da ne bih poludjela.“ 141
- „Čim sam te vidjela, znala sam da si običan zamazanac! Što ti je otac, čistač kanalizacije? (…)
Oduran si! – povikala je Grozobradica. – Pravo leglo bacila! Danas te više ne želim vidjeti! Idi
u kut i stoj na jednoj nozi, licem prema zidu!“144 glupane 146
- ispituje tablicu množenja, Robert pogrešno odgovara: „Ti, smrdljivi mali glupane! – vikala je
Grozobradica. – Ti idiote! Ti praznoglava papigo! Ti blesava budalo! – Stala je iza Roberta, a
onda je pružila ruku veliku poput teniskog reketa i šakom zgrabila dječaka za kosu. Robert je
imao gustu, zlatnu kosu. Njegova je majka mislila da je prekrasna pa je puštala da mu naraste
prilično duga. Grozobradica je mrzila dugu kosu u dječaka jednako kao pletenice i konjske
repove u djevojčica, a to se upravo spremala i pokazati. Čvrsto ga je zgrabila za duge, zlatne
vlasi, a onda svojom snažnom desnicom bespomoćnog dječaka podignula sa stolca i držala ga
u zraku.
Robert je jauknuo. Trzao se i migoljio, mlatarao po zraku i skvičao poput praseta…“ 148
- „Umiri se, ti ljigavi crve!“ 150 – ispustila ga – odskočio, ustao i pošao u svoju klupu.
- Reakcija djece na Grozobradicu: „Djeca su sjedila kao hipnotizirana. Nikad prije nisu vidjela
ništa slično. Bilo je to vrlo zabavno, bolje od pantomime, ali uz jednu bitnu razliku. U sobi je s
njima bila golema ljudska bomba koja je svakog trena mogla eksplodirati i nekoga raznijeti na
komadiće.“ 150
- „Ne volim male ljude – govorila je. – Male ljude nitko nikada ne bi trebao vidjeti. Trebalo bi 7
(150) ih držati u kutijama poput ukosnica i puceta. Nikako mi nije jasno zašto djeci treba tako
dugo da odrastu. Mislim da to rade namjerno.“ 151
- Edo ne zna slovkati: „Štoviše, čini mi se da si ti od one vrste koja sve čini pogrešno! Pogrešno
sjediš! Pogrešno izgledaš! Pogrešno govoriš! Sav si pogrešan! (…)
Grozobradica je Edu zgrabila za uši, svako uho jednom rukom, i stisnula ih palcem i
kažiprstom. (…) A onda ga je, držeći ga za uši, podignula sa stolca i držala u zraku.“ 152 – na
kraju ga je držeći za uši spustila na stolicu kada je točno ponovio kako se slovka riječ
- Grozobradičin savjet Slatkić: „Pročitajte Nicholasa Nicklebyja Charlesa Dickensa, gospođice
Slatkić. Ondje ćete naći gospodina Wackforda Squeersa, divljenja vrijednog ravnatelja škole.
Taj je znao kako s tim malim divljacima, zar ne? Znao se i dobro služiti šibom! Od nje su
dječacima stražnjice bile tako vruće da ste na njima mogli peći jaja i slaninu! Izvrsna knjiga!
Ali, nitko od ovih kretena nikada je neće pročitati jer im se na licima vidi da uopće nisu
sposobni čitati!“ 156 – Matilda se javi da ju je pročitala
- „Nikad mi nije bilo jasno zašto su mala djeca tako odurna. Truju mi život. Ista su kao kukci.
Treba ih se što brže osloboditi. Muha se oslobađamo s pomoću spreja i ljepljivih papirića.
Odavno želim izumiti sprej protiv djece. Kako bi bilo krasno ući u ovaj razred s golemom
prskalicom i sve vas poprskati. Ili, još bolje, donijeti goleme ljepljive papire. Postavila bih ih
po cijeloj školi pa biste se svi zalijepili za njih i to bi vam bio kraj.“ 159
- Grozobradica je iz vrča u času natočila vodenjaka i okrivila Matildu: „Ti si pokvarena, odurna,
gadna, zla prostakuša! – vikala je Grozobradica. – Ne zaslužuješ da budeš u ovoj školi! Mjesto
ti je iza rešetaka! Pobrinut (161) ću se da te sramotno izbace iz ove ustanove! Redari će te
ganjati niz hodnike štapovima za hokej! Dat ću da te odvedu doma pod oružanom stražom! A
zatim ću se pobrinuti da te pošalju u ženski popravni dom na najmanje četrdeset godina!“
 162 Matilda se brani – „Ako odmah ne zašutiš i ne sjedneš, (163) otkopčat ću remen i
dohvatiti te kopčom!“ 164
- Matildino prvo čudo: „A tada ju je počelo preplavljivati nešto vrlo neobično. Najviše je to
osjećala u očima. Kao da je u njih nadirao elektricitet. U očima je skupljala moć, osjećaj velike
snage. Ali, bio je tu još jedan osjećaj, posve drukčiji, osjećaj koji nije shvaćala. Nešto nalik
munjama. Kao da joj iz očiju sijevaju male munje. Očne jabučice postajale su joj sve toplije,
kao da se negdje u njima skuplja velika energija. Bio je to nevjerojatan osjećaj. Držala je
pogled na čaši, a snaga se sad koncentrirala u malom djeliću svakoga oka. Postajala je sve
jača. Činilo joj se da milijuni nevidljivih malih ruku izviru iz njezinih očiju i pružaju se prema
čaši u koju je zurila. 164
- Prevrni je! – prošaptala je Matilda. – Prevrni je! 165 – detaljan opis kako se čaša polako
nagnula i konačno prolila po prsima Grozobradice a vodenjak joj je visio na kuti 165
- Grozobradica uzrujano urla i optužuje Matildu, a: „Matilda je mirno sjedila u svojoj klupi. Nije
odgovorila. Preplavio ju je čudan osjećaj mira i samopouzdanja. Odjedanput je shvatila da se
ne boji nikoga na svijetu. Svojim je očima uspjela natjerati čašu da se prevrne i izlije na
groznu ravnateljicu, a tko može to, može sve.“ 166
- Matilda nakon događaja nije izašla iz učionice s ostalima: „Bila joj je potrebna samo jedna
osoba, mudra i suosjećajna odrasla osoba koja bi joj pomogla shvatiti taj neobični događaj.“
169
- drugo čudo: Matilda se povjerila učiteljici Slatkić, a ova isprva misli da Matilda ima bujnu
maštu; moli je da ponovi i Matilda ponovi još brže nego prije
- Matilda je presretna i vesela, skakuće i brblja pored gospođice Slatkić dok idu prema njenoj
kući, a Slatkić je oprezna i brižljiva
- gospođica Slatkić recitira stihove pjesnika Dylana Thomasa 183 8
- referencija: poput ilustracije Grimmovih ili Andersenovih bajki, Ivica i Marica, Crvenkapičina
baka, sedam patuljaka, tri medvjedića, bajke 184-185
- Slatkičina kuća je jako skromna, ali odaje idilu, smirenje, povratak u prirodu i mir – Slatkić
govori Matildi da je vrlo siromašna – kuća je iznimno siromašno uređena – sjede na drvenim
kutijama dok piju čaj
- Slatkić kaže Matildi: „Izgledaš kao dijete, ali to uopće nisi jer imaš um i razboritost odrasle
osobe. Možda bi bilo najtočnije reći da si odraslo dijete. (…) Sve dosad – nastavila je
gospođica Slatkić – nisam ni s kim mogla razgovarati o svojim problemima. Bilo mi je odveć
neugodno, a nisam imala ni hrabrosti. Sva je hrabrost izbijena iz mene još dok sam bila
malena. Ali, sada upravo očajnički nekome želim sve ispričati. Znam da si ti samo malena
djevojčica, ali u tebi postoji nešto čarobno. U to sam se uvjerila vlastitim očima.
Matilda ju je budno slušala. U njezinu je glasi čula poziv u pomoć. Bila je sigurna da se ne
vara.“ 194
- Slatkić: umrla majka, otac liječnik pozvao tetu da se brine za nju, zagonetno umro, teta
skrbnica: „Bila je pravi demon. Moj joj otac više nije stajao na putu, pa je postala upravo
strašna. Život mi je pretvorila u noćnu moru. (…) Ne želim razgovarati o tome. Isuviše je
strašno. Ali, na kraju sam je se toliko bojala da bih počela drhtati kada bi ona ušla u sobu.
Moraš shvatiti da nikad nisam bila jaka kao ti. Uvijek sam bila veoma sramežljiva i povučena.“
197
- Slatkić: „Mislim da ti zapravo želim objasniti – rekla je zatim – da sam tijekom godina razvila
takav strah od te čudovišne tete da sam je odmah poslušala kad god bi mi nešto zapovjedila.
To se katkad događa, znaš. A do desete godine već sam bila njezina ropkinja. Obavljala sam
sve kućanske poslove. Pospremala joj postelju. Prala i glačala rublje. Kuhala sam. Sve sam
naučila raditi.“ 198
 - Matilda savjetuje Slatkić:
- Ali, mogli ste se jednostavno spakirati i otići.
- Ne dok se nisam zaposlila – rekla je gospođica Slatkić. – I, ne zaboravi, ona je toliko ovladala
mnome da se to ne bih usudila. Ne možeš ni zamisliti kako je kad neka jaka ličnost tako vlada
tobom. Pretvoriš se u hladetinu.“ 199
- Slatkić je živjela u siromaštvu, ali najvažnije je bilo to da je konačno otišla od zlostavljačice
tete: „Matilda je zurila u nju. Kako je gospođica Slatkić bila hrabra! Odjedanput je u
Matildinim očima postala prava junakinja.“ 203
- Grozobradica zlostavlja Slatkić: „Poslije očeve smrti, kad mi je bilo pet godina, tjerala me da
se sama kupam. A ako bi joj se učinilo da se nisam dobro oprala, gurnula bi mi glavu pod
vodu i tako je držala.“ 205
- „Ta sićušna djevojčica kao da je odjedanput preuzela brigu za sve njezine tegobe, i to tako
samouvjereno!“ 207
- Vilko ne zna množiti s tri: „Idiote obični! – zagrmjela je Grozobradica. – Ti zagnojeni prištu!
Gljivo puna buha! To jest množenje s tri! Imaš tri zasebna kupa voća od po sedam komada.
Tri puta sedam je dvadeset jedan. Zar to (216) ne shvaćaš, ti ustajala baruštino? (… nakon
3*8) Smrdljivi čiru! – vikala je Grozobradica. – Obilčna gnjido! To nije zbrajanje! To je
množenje! Odgovor je tri puta osam. Ili osam puta tri. Koja je razlika između tri puta osam i
osam puta tri? Reci mi to, ti glupo derište, i to odmah! (…) U dva koraka Grozobradica se
našla pokraj njega i nekim je nevjerojatnim gimnastičkim trikom, ili možda trikom iz džuda ili
karatea, jednim stopalom podbola njegove noge tako da je poletio u zrak i napravio salto. Ali,
na najvišoj točki salta, uhvatila ga je za nožni zglavak pa je visio naglavce poput očerupane
kokoši u izlogu mesnice.“ 217
- trik s kredom – Matilda 219-221 9
- Grozobradica nestala
- Matilda prešla u viši razred, moć nestala
- Matildina obitelj bježi u Španjolsku – Matilda ostaje sa Slatkić – mama: „Hajde, Hrvoje – rekla
je majka gurajući kovčeg na stražnje sjedalo. – Pustimo je ako ona to želi. Tako ćemo imati
manje briga.“ 236
- „Brat joj je mahnuo kroz stražnje staklo“ 236

NIkolajeva : characteres:

Who they are

What they do

What they represent

Novel is character oriented – we can see characters' psychological dimensions

not gender neutral novel - biological gender is crucial for the plot
10