Professional Documents
Culture Documents
rs/pisac/jovan-jovanovic-zmaj/
Nakon studija Zmaj se vratio u Novi Sad. Tamo je dobio posao gradskog
podbeležnika. Već tada počeo je da piše pesme i tako je oko sebe okupio
verne čitaoce. U kasnim dvadesetim godinama Zmaj je dao ostavku na
radnom mestu, kako bi pokrenuo vlastiti časopis Javor.
1863. godine porodica se preselila u Peštu, gdje je Zmaj radio kao nadzornik
Tekelijanuma. Tada je upisao medicinski fakultet. Dok je studirao, Zmaj je
pokrenuo humoristički list Zmaj po kome je ovaj pesnik dobio nadimak po
kojem ga i danas najbolje znaju. Zmaj je inače satirično pročitan datum 3. maj
- datum održavanja majske Skupšine, za vreme koje su Srbi u Sremskim
Karlovcima dobili autonomiju, ali njome nisu bili zadovoljni.
Nakon što je postao doktor medicine, Zmaj se s porodicom vratio u Novi Sad i
tamo otvorio lekarsku praksu. U Pančevu je pokrenuo još jedan list, Žižu. Za
sve to vreme, Zmaj i Ruža dobili su još troje dece, ali ni jedno od njih nije
preživelo detinjstvo. U početku sedamdesetih godina 19. veka Zmaju je umrlo
troje dece, među kojima je bio i najstariji sin. Uskoro mu je umrla i supruga
Ruža, ostavivši Zmaja samog s najmlađom ćerkom. Zmaj je tada posvojio još
dve devojčice.
Tada je počeo da piše svoj tužan, elegični ciklus pesama "Đulići uveoci", u
kojima je iskazao svu bol zbig gubitka žene i dece. Ali nesreća se nastavila - s
vremenom je umrla i njegova najmlađa kći, a par godine pre Zmajeve smrti,
umrle su i dve ćerke koje je posvojio. Sve to vreme Zmaj se nikada nije
ponovo oženio, niti dobio još dece. U žalosti zbog svih tih gubitaka pisao je
pesme i dečje pesme, koje se danas smatraju najlepšima u srpskoj
književnosti.