You are on page 1of 1

Laza Lazarević (Šabac, 13. maj 1851 — Beograd, 10. januar 1891) je bio srpski književnik i lekar.

Otac Kuzman,
poreklom iz Hercegovine, držao je sa bratom Mihailom trgovačku radnju. Majka Jelka, kći šabačkog kujundžije,
ostavši siroče udaje se za petnaest godina starijeg Kuzmana u svojoj petnaestoj godini. U porodici Lazarević vladao
je primeran patrijarhalan red. Kada je Laza imao devet godina iznenada mu umre otac a godinu dana kasnije i stric
Mihailo. Teške prilike u koje je zapala porodica nametale su Lazarevićevoj majci veliku odgovornost. Lazina
privrženost porodici odrazila se na njegov književni rad. Kult porodice i žrtvovanje njenim interesima je stalno bio
prisutan kako u životu tako i u delima ovog pisca. Po njemu je dobila ime Specijalna bolnica za psihijatrijske bolesti
Dr Laza Lazarević u Beogradu i u Padinskoj Skeli. srpski književnik i lekar. Po njemu je dobila ime Specijalna bolnica
za psihijatrijske bolesti Laza Lazarević u Beogradu i u Padinskoj Skeli. Spada u najznačajnije predstavnike srpske
realističke pripovetke. Završio je studije prava u Beogradu, a zatim studije medicine u Berlinu. Prevodio je naučne
tekstove sa nemačkog i ruskog jezika. Književnim radom Lazarević je počeo da se bavi još kao student u Berlinu,
objavivši 1878. godine pripovetku Zvona s crkve u N. Kasnije je naslov promenjen u Prvi put s ocem na jutrenje,
koja je predstavila autora kao vrsnog pripovedača. Potom slede pripovetke Školska ikona, U dobri čas hajduci, Na
bunaru, Verter, Sve će to narod pozlatiti, koje su objavljene u knjizi Šest pripovedaka 1886. Posle toga Lazarević je
za života objavio Vetar i On zna sve, a posle njegove smrti objavljena je pripovetka Švabica, za koju se smatra da
je jedna od prvih napisanih pripovedaka Laze Lazarevića. U rukopisu je ostalo osam nedovršenih pripovedaka

Vetar je psiholoska pripovetka, cija je tema kriza identiteta (izmedju majcinog uticaja i licnih zelja). Pripovetka
pocinje Jankovim pripovedanjem u prvom licu. Opisuje svoj svakodnevni zivot s majkom. Ona je isto kao i on bila
zadovoljna jer je on neozenjen. Janko je bio dosta razmazen, majka ga je subotom mila, davala savete, prisivala
dugmeta i opirala se zeljama kako bi odrzala svoj autoritet. Zastupljen je majcinski kult zbog Lazinog tragicnog
detinjstva. Janko bi lezao majci u krilo dok bi ga ona ceskala po glavi i govorila “Kuzdravo moje, ti slusas mamu!”,
ali bi se odma posle toga postidela i on i ona. Janko je veoma voleo svog prijatelja Jocu, koji je bio doktor. Uvek su
se sastajali u kafani, cemu se majka veoma protivila. Podsticala je Janka da se ozeni, pricajuci mu pricu o dva crva,
Arhandjelu i Bogu. Jednog poslepodneva je Janko setao sa Jocom. Otisli su u bolnicu, cega se Janko veoma plasio.
Secao se prica iz detinjstva kako doktori ubijaju zdrave pacijente, o doktoru koji se iseckao na komadice i zakopao
u zemlji a posle bio potpuno zdrav. Medjutim, kada je video u kakvom su stanju pacijenti sve se promenilo.
Posmatrao je njihova bela, izmucena lica. Nije mu bilo toliko tesko, ali kada je ugledao poslednjeg pacijenta sve se
promenilo. Uocio je njegove poglede koji su bili usmereni u nebo, njegovo tuzno, nejasno i ukoceno lice. To je bio
“brat-Djoko”, kako ga je Joca nazvao. On je bio slep. Janko nije vise mogao da izdrzi jer je mislio da poznaje tog
coveka. Pri povratku, saznao je da on nema nikakve nade, sto ga je dodatno uznemirilo. Tada su naleteli na druga
iz detinjstva, Misu, koji ih je odveo na kupanje. Kupanje bi Janka uvek ozivelo. Kuci je slatko vecerao s majkom.
Imao je kosmar, sanjao je kako ga talasi pljuskaju, voda vruca i crna kao mastilo, dok Mojsilo cedi limun i struze so
s kifle. Najgori deo sna je bilo to sto se udavio. Istog trenutka je ustao i uzvika uplaseno da je sanjao Djordja
Radojlovica. Majka mu je kroz suze ispricala sta se sve dogodilo s njegovim ocem i Djordjem. Saznao je da Djordje
ima cerku, da su prodali sve i dosli u Beograd, u bolnicu, kako bi pokusao izleciti svoj vid koji ga je izneverio u
pokusaju da omoguci bolju buducnost svojoj cerki. Tada je shvatio da je onaj covek u bolnici zapravo Djordje
Radojlovic.

You might also like