Sel@m

Monopol na šerijat
Tagovi:
Senad Hevešević, talibani, Afganistan, šerijat, Kur'an
Lead 1:
Redefiniranje pojmova ili implementacija novih je stalni proces i
današnja situacija je takva da se postavlja pitanje tko će i kako
definirati pojmove poput šerijata, džihada, ili čak islama kao
takvog – hoćemo li, na tragu navedenog ciničnog komentara,
jednostavno prepustiti talibanima definiranje šerijata?

Lead 2:
Kulturno-običajna razina bivala je spojena s razinom vjerskog
propisa u sredinama koje su zatvorene i koje se nisu susretale s
raznolikim običajima te je vremenom običaj kodificiran u
pseudovjerski propis. Običaj može biti u skladu s vjerskim
pravilima, ali to ne znači da svaki običaj spada u vjerski propis.

Prošlo je nešto više od mjesec dana od pristizanja vijesti iz

Afganistana o političkim promjenama u toj državi i, posljedično,
dolasku talibana na vlasti. Odmah su krenuli vrlo živi razgovori i
(ne)precizne analize, a u svoj sili tema, naslova i tekstova kojima su se
mediji i drugi bavili tih dana bilo je jedno ključno, centralno pitanje:
što možemo očekivati od talibana? Svoj put u odgovaranju na ovo
pitanje pronašli su i neki cinični komentari poput „što nas briga kako
će talibani vladati, afganistanski narod to zna najbolje i trebamo sve
prepustiti njima da to riješe“. Zašto je ovakav komentar ciničan?
Islamski učenjak iz 20. stoljeća Syed Naquib Al-Attas u svojoj analizi
začetka misije Božjeg poslanika Muhammeda navodi kako je jedan od
procesa u tom društvu bio redefiniranje starih pojmova i koncepata,
kao i implementacija novih pojmova i koncepata.
Redefiniranje pojmova ili implementacija novih je stalni proces i
današnja situacija je takva da se postavlja pitanje tko će i kako
definirati pojmove poput šerijata, džihada, ili čak islama kao takvog –
hoćemo li, na tragu navedenog ciničnog komentara, jednostavno
prepustiti talibanima definiranje šerijata, s obzirom na to da se njihova
vladavina sve češće promatra kao „utjelovljenje“ šerijata?
Ranije citirani komentar zaboravlja na zakonitosti globaliziranog
svijeta gdje se suština nekog pojma gleda kroz primjenu tog pojma
bilo gdje na svijetu. Primjena bilo kojeg koncepta, pa tako i talibanska
primjena šerijata, zahtijeva specijaliziranu analizu uvjetovanu
kontekstom. Za takvo nešto, logično je, treba poznavati kontekst.
Potencijalni problematičan segment primjene šerijata u konkretnom
slučaju o kojem govorimo vidimo kroz dvije sfere: nejasna
diferencijacija između kulturno-običajne i vjerske sfere te zloupotreba
(najčešće politička) dijelova kaznenog prava koje šerijat (kao i svaka
pravna tradicija) posjeduje.
Kulturno-običajna razina bivala je spojena s razinom vjerskog propisa
u sredinama koje su zatvorene i koje se nisu susretale s raznolikim
običajima te je vremenom običaj kodificiran u pseudovjerski propis.
Običaj može biti u skladu s vjerskim pravilima, ali to ne znači da
svaki običaj spada u vjerski propis.
S druge strane, zloupotreba kaznenog prava ima svoju političku razinu
koja nije u dovoljnoj mjeri istražena. Spremnost na multiperspektivnu
analizu je preduvjet za bilo kakav ozbiljan razgovor o temi
Afganistana i doista je bilo osvježavajuće i vrlo korisno čitati rijetke,
recimo, politološke analize rada i djelovanja talibanskog pokreta.
Zato, za razumijevanje talibanske primjene šerijata korisno je
poznavati afganistansku povijest minimalno kroz zadnja tri – četiri
stoljeća, odnose sa susjednim državama, narodima i nacijama,
dinamiku unutarnjih odnosa različitih etničkih grupa u Afganistanu, a
tek na kraju dolazi, kao izraz cjelokupnog konteksta, revivalistički
talibanski pokret koji je u doktrinarnom smislu privržen hanefijskoj
pravnoj školi (mezhebu) unutar primjene islamskog prava (fikha).
Istoj pravnoj školi pripadaju i muslimani Turske, kao i muslimani
Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije
i Albanije te brojni drugi muslimani širom svijeta. Nekima ova
činjenica može biti začuđujuća, ali to samo pokazuje koliko je teško
istinski razumjeti izvor pojava s kojima se ne slažemo u djelovanju
talibanskog pokreta. Staviti znak jednakosti između šerijata i
talibanskog pokreta izraz je, u najmanju ruku, intelektualne lijenosti i
naivnosti.
Ograničiti se samo na vjersku dimenziju u cijelom razgovoru nikako
nije dovoljno, ali i o vjerskoj dimenziji treba govoriti. To je dio borbe
za narativ, za istinsko razumijevanje pojmova i koncepata, a u
današnjem vremenu, više nego ikad, trebamo jasnoću. Upravo je
jasnoća jedan od atributa kojim Bog Milostivi opisuje Kur'an. Odakle
onda tolika količina debata oko ispravnog razumijevanja Kur'ana? O
tom fenomenu, u sljedećoj kolumni.