Ljeto kada sam naučila letjeti

Film „Ljeto kada sam naučila letjeti“ imali smo priliku pogledati u Art kinu. Film je jedna
obiteljska komedija koja traje 87 minuta, namijenjena većinski za mlađu publiku. Radnja
filma započinje razgovorom Sofije i njezine prijateljice o ljetnim praznicima. Sofija je maštala
o kampiranju s prijateljima, no bila je primorana ići sa svojom bakom Marijom u posjet
bakinoj sestri Luci koja živi na Hvaru.

Od takvog ljetovanja nije očekivala previše, no na samom dolasku na Hvar Sofija upoznaje
svog rođaka, a kasnije saznaje i detalje o svojoj obitelji koji su joj bili prešućivani, kako su se
neke obiteljske veze pokidale. Sofija ih je uspjela obnoviti tako što se sprijateljila s Lukom i
Anom unatoč starim nesuglasicama i svađama starijih članova obitelji koje su i prouzročile tu
distancu u obitelji. Ono što se isprva činilo kao najdosadnije ljeto ikada, pretvorilo se u ljeto
puno novih saznanja i iskustava i zapravo ljeto u kojem Sofija odrasta u zreliju osobu. To je
zapravo i glavna tema ovog filma, sam naslov filma vezan je upravo za to, ali je u filmu
prikazan kroz neki oblik metafore. Na samom kraju filma prikazuje se scena u kojoj Sofija i
baka Marija na odlasku zajedno lete oko otoka. Radnja filma je zanimljiva i poučna, cijelo
vrijeme drži pažnju gledatelja. Film prolazi i kroz neke sporedne teme i društvene probleme
kao npr. kada je baka opomenula Sofiju da na Hvaru izbjegava govoriti ekavicom jer se tako
tamo ne govori i ne bi bilo lijepo da ju itko čuje. Smatram da su time htjeli prikazati realnu
današnju situaciju gdje su još uvijek prisutne neke tenzije zbog nacionalnosti. Druga tema
filma bila bi ta obnova obitelji, rješavanje nesuglasica i suočavanje sa starim problemima, a
sve to ne bi bilo moguće da nije bilo Sofije.

Gledano s tehničke strane film je dobro napravljen, korišteni su razni kutovi snimanja u
prikladnim trenucima, različite duljine kadrova kako bi se postigla kvalitetna dinamika filma.
Koristili su se i razni efekti i animacije u nekim scenama kroz film, većinom neke scene kada
se prikazuje Sofijin ekran mobitela i ikone poruka, fotografije i slično. Kako bi se na najbolji
način prikazao let na kraju filma koristi se green screen, ali po mom mišljenju nije izgledalo
toliko realistično koliko je moglo izgledati. Sve u svemu film je odlično napravljen i jasno
prenosi svoju poruku gledateljima kroz zanimljivu radnju.