ŠKOLA ZA MEDICINSKE SESTRE MLINARSKA

Mlinarska cesta 34, ZAGREB

ESEJ
Etičke dileme s kojima se susrećem na kliničkim
vježbama

Predmet: Etika u sestrinstvu

Nastavnik: Jasminka Ban Grahovac Učenik: Doroteja Tvorek, 3.d

Zagreb, 4.5.2022.
 ETIČKE DILEME S KOJIMA SE SUSREĆEM NA
KLINIČKIM VJEŽBAMA
Kao učenica 3. razreda Srednje škole za medicinske sestre Mlinarska praktični dio nastave
trenutno obavljam u Domu za starije i nemoćne Ksaver. Na odjelu za demenciju. Ondje, kao i
u svakodnevnom životu susrećem se s brojnim etičkim dilemama.
U dva dana koje sam do sad provela na vježbama nisam se susrela s nekakvim većim
etičkim dilemama, no ipak izdvajam poneke. Kad je došlo vrijeme za obavljanje zdravstvene
njege štićenika bilo je naravno pitanje tko će i kako ćemo se rasporediti. Jedna polovica grupe
je obavila njegu dok je druga namještala krevet. Naravno poslije smo se trebali zamijeniti, da
posao koji obavljamo bude jednako raspoređen. I tu dolazi do situacije koja meni nije bila ni
najmanje ugodna i koja je mene malo dotaknula. Naime, kolegica iz grupe izjavljuje kako ona
neće obavljati njegu, kako se to njoj gadi, da ona to ne želi i ne može napraviti. Štićenici su
bili u drugoj sobi koja nije imala vrata na udaljenosti od 5m, pretpostavljam da nisu čuli
izgovoreno. Profesorica je čula izgovoreno no ništa nije rekla. Ja sam gledala začuđeno. Bila
sam u dilemi trebam li reći kolegici da ovakvo ponašanje nije prihvatljivo i da ne smije tako
neprofesionalno govoriti. Smatram da je ovako na jedan način povrijeđeno dostojanstvo
pacijenta. Naravno, nikome od nama nije bilo baš najugodnije raditi njegu pacijenta prvi put
ali neke stvari ipak treba prešutjeti. Cijelo ovo vrijeme u školi nas uče empatiji, altruizmu i
slično da bi onda netko tako neadekvatno reagirao u trenutku. Svi mi ćemo jednoga dana biti
stari i nemoćni i nama će biti potrebna njega i pažnja. Također, smatram da posao u domu
treba biti ravnomjerno raspoređen te da se nitko ne smije izvlačiti iz svojih obveza i na druge
svaljivati svoj križ. Drugu situaciju koju bi istaknula je također vezana za njegu štićenika.
Kolegica i ja smo obavili njegu, te kad smo krenuli brisati gospodina ručnikom on je rekao da
mu nismo oprali stopala i nožne prste ali kao nema veze jer ga već brišemo. Kolegica i ja smo
naravno oprale stopala, no problem je bio gospodin ima Alzheimerovu i on je to zaboravio.
Mi smo mu rekli da smo oprali stopala no on je nama govorio kako nismo. Bile smo u dilemi
trebamo li opet oprati stopala. Odlučile smo da nećemo jer smo bile u žurbi i morale smo što
prije završiti, a i same znamo da smo napravile njegu. Poslije kad smo doveli štićenika u sobu,
sam si je počeo prati noge. Malo mi je bilo žao i neugodno što on to opet radi iako znam da
ima Alzheimerovu bolest.
 Nadam se da se u budućnosti neću susretati s većim etičkim dilemama. Ja ću se truditi biti
uvijek najbolja te druge upozoravati na njihove propuste.