Professional Documents
Culture Documents
Uz 200. Obljetnicu Rođenja Richarda Wagnera I Giuseppea Verdija Vijenac 492
Uz 200. Obljetnicu Rođenja Richarda Wagnera I Giuseppea Verdija Vijenac 492
Dvojica među najvećim opernim skladateljima rođeni su godine 1813. u razmaku od četiri i pol mjeseca:
Richard Wagner u proljeće, 22. svibnja u Leipzigu, a Giuseppe Verdi u jesen, 10. listopada u selu Le
Roncole, tridesetak kilometara od Parme. Obojica su se bavila gotovo isključivo operom i obojica su
ostvarila vrhunce te umjetničke forme. Obojicu je publika obožavala još za života, što traje do danas.
Obojica su bili kozmopoliti, ali na drukčiji način. I u svemu su se razlikovali. Nikada se nisu sreli i bili su
više nego škrti na priznanjima za onoga drugog.
Verdi se nadovezao na svoje prethodnike Rossinija, Bellinija i Donizettija. Tradiciju talijanskoga balkanta
razvio je i uzdigao do pune zrelosti, postižući da se drama u glazbi izražava pjevačkim izražajnim
sredstvima, ali i – kako se on sve više razvijao kao skladatelj – sve većom ulogom orkestra. Wagner se, od
početaka u stilu rane njemačke romantične opere, prometnuo u reformatora opere kojemu je glazba
sredstvo izraza, a cilj izraza drama. Proklamirao je Gesamtkunstwerk – cjelovito umjetničko djelo. Svoje
je zamisli prvo teoretski razradio u knjizi Opera i drama, a zatim je pisao libreta i skladao, držeći se
svojih načela.
Beskonačna melodija i provodni motivi obilježavaju Wagnerove glazbene sage. Verdi svoje besmrtne
melodije još zatvara u zaokružene brojeve. Obojica su velikim zahtjevima vokalnih dionica unaprijedili
pjevačku umjetnost. Obojica su unaprijedili i glazbeno kazalište težnjom za njegovom životnošću.
Povijest glazbe nema nejasnoća u određivanju njihova mjesta i uloge. Recepcija publike, pak, često odaje
podvojenost između velikana. Gorljivi obožavatelji Wagnera mahnut će rukom na napitnicu iz Traviate ili
Vojvodinu ariju La donna č mobile iz Rigoletta. Obožavatelji Verdija neće se dati zamarati predugim
Wagnerovim mitološkim prizorima.