BOB DYLAN | DUBRAVKO IVANIŠ RIPPER | BILL MURRAY

Broj 14. / studeni 2014.

15 HRK
Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR
Makedonija 100 DEN

U2
01114

926005

Preuzimaju
771848

svijet
9
U2 || DUBRAVKO IVANIŠ RIPPER || BILL MURRAY || LORDE

Broj 14. / studeni 2014.

15 HRK
Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR
Makedonija 100 DEN

Tajno
remek-
djelo
Boba
Dylana
Neispričana
priča o
“Basement
Tapes”
01114

9 771848 926005
BOB DYLAN | U2 | BILL MURRAY | STEPHEN KING | LORDE

Broj 14. / studeni 2014.

15 HRK
Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR
Makedonija 100 DEN

01114

926005
771848
9

Dubravko Ivaniš
Ripper
Intervju povodom koncerta karijere:
“Opsesivno želim ostaviti trag”
 BMW serije 3
Limuzina

www.bmw.hr Zadovoljstvo u vožnji

OVAKO IZGLEDA
POBJEDNIK.
EKSKLUZIVNE PONUDE ZA BMW SERIJE 3
U SVIM POSLOVNICAMA TOMIĆ & CO.

Vozite BMW 318d s All in 3 paketom opreme po cijeni od 33.333* eura. U cijenu su uključeni PDV, poseban porez i BSI
servisni paket, a bogati paket opreme između ostalog sadrži multifunkcijski sportski kožni upravljač, naplatke od lake
legure, parkirne senzore, Xenon svjetla s uređajem za pranje farova, automatski klima uređaj, tempomat s funkcijom
kočenja i hands-free uređaj s USB priključkom. BMW 318d All in 3 Line uz sve ponuđeno nudi mogućnost odabira jedne
od modelskih linija i metalik boju za cijenu od 35.555** eura. Saznajte više na www.bmw.hr

BMW 318d ALL IN 3 ZA 33.333 EUR.

Tomić & Co. d.o.o. Generalni zastupnik za BMW za Republiku Hrvatsku

Zagreb, Folnegovićeva 12, tel: 01/6301-999, fax: 01/6301-948
Split, Dubrovačka 1, tel: 021/544-729, fax: 021/544-731
Rijeka, Osječka 50, tel: 051/506-981, fax: 051/506-978
Osijek, Ulica hrastova 2, tel. 031/445-090, fax. 031/445-099
Pula, Marulićeva 1, tel: 052/215-288, fax: 052/215-444

BMW 318d: potrošnja goriva, grad: 5,5 l/100 km, otv. cesta: 3,8 l/100 km, kombinirano: 4,4 l/100 km. Emisija CO2: 116 g/km.
*Cijena vozila je izračunata prema tečaju 1 EUR = 7,65 HRK i iznosi 255.000 kn.
**Cijena vozila je izračunata prema tečaju 1 EUR = 7,65 HRK i iznosi 272.000 kn.
 R ol l i ng S t one SADRŽAJ s t uden i 2014 .

RS14
“All the News That Fits”
ROCK & ROLL
9 Hladno pivo
O aktualnom CD/DVD-u Evo
vam Džinovski i novom albumu.
Tekst ZORAN STAJČIĆ

18 Flying Lotus
Ludi majstor za ritam.
Tekst SIMON VOZICK-LEVINSON

26 Henry Rollins
Ekskluzivni intervju o Rollins
bendu i stand up komediji. GENERAL
Tekst ANĐELO JURKAS WO0
O aktualnom
50 Jimmy Page albumu,
Gitaristički bog govori o marihuani, hip
posljednjem izdanju Led hopu i politici;
Zeppelina. str. 82.
Tekst DAVID FRICKE

nije dovoljno. Ovo je pogled na

POLITIKA njihovu nemoguću misiju.
RECENZIJE
Tekst BRIAN HIATT
52 Aveti, karakondžule i 109 Foo Fighters
slatki okus vlasti 86 Bill Murray Glazbeno putovanje Davea
Kad si jedna od najomiljenijih Grohla i njegovog društva
Prestanimo se ponašati poput
zvijezda, možeš činiti što god tijekom snimanja Sonic
kmetova koji su sretni kad od
te volja. Kakv je osjećaj imati Highwaysa.
gazde ušićare mrvice sa stola.
takvu slobodu? Tekst PATRICK DOYLE
Tekst DINKO BOIĆ
Tekst GAVIN EDWARDS
111 Singlovi
TEME 92 Miki Solus Koje ocjene su dobili novi
Vruća roba oko koje se lome singlovi Headoneasta, Faith No
koplja - je li riječ o novom Morea, Marylina Mansona...?
58 Bob Dylan glazbenom čudu ili o one hit
Kako su The Basement Tapes wonderu? Uskoro mu izlazi debi 120 Kazalište i knjige
snimljene, izgubljene i napokon album pa ćemo vidjeti. Recenzije predstava i knjiga koje
nađene. Tekst ANĐELO JURKAS su nam privukle pažnju tijekom
Tekst DAVID BROWNE prošlog mjeseca.
94 Stephen King
66 Dubravko Ivaniš Intervju sa slavnim autorom 126 Rs Indie
Intervju s Ripperom, nekih od najvećih horora i trilera Predstavljamo dva metal benda
frontmenom zagrebačke grupe današnjice. iz Zagreba, hip hop trojac iz
Pips, Chips&Videoclips uoči Tekst DAVIDASDSANE Beograda te kantautora koji
njihovog koncerta karijere alternativu pretvara u pop.
početkom prosinca. 102 Amsterdam
128 Filmovi
FOTO: MARIO PAVLOVIĆ

Tekst VEDRAN HARČA Reportaža iz grada koji

je još 80-ih godina među Što kritičar britkog jezika misli
74 U2 alternativcima u našim o novom filmu Christophera
Premda su jedini preostali krajevima uživao mitski status. Nolana, Interstellar?
“veliki bend” na svijetu, U2-u to Tekst VEDRAN HARČA Tekst PETER TRAVERS

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 3
PISMA ČITATELJA Rolling Stone HRVATSKA

UREDNIK/IZDAVAČ: Toni Moškov

IZVRŠNA UREDNICA: Ela Radić

SURADNICI: Vedran Harča, Dinko Boić,
je nevjerojatnu inspiraciju. “Happy Xmas Rea Hadžiosmanović, Borivoje Dokler,
(War Is Over)” bio bi idealan naslov (kako Tena Gašparac, Anđelo Jurkas, Zoran Stajčić,
Hrvoje Horvat, Aleksandar Saša Ignjatović
god ga prilagodili današnjici) i naslovnica DESK: Milan Pavlinović
s Lennonovom slikom. ART DIREKTORICA: Dijana Kasavica
FOTOGRAFI: Mateja Vrčković,
Lijep pozdrav i svako dobro. Mario Pavlović, Josip Regović, Nino Šolić
Hrvoje KOLUMNISTI:
Ivana Simić Bodrožić, Drago Munjiza
GLAVNI OPERATIVNI DIREKTOR:
P.S. Mislim da je “Imagine” sazrijeva- Ivica Horvat
la u Lennonu. ivica.horvat@s3mediji.hr
IZVRŠNA DIREKTORICA PRODAJE
“Well actually that should be credited as OGLASNOG PROSTORA:
a Lennon/Ono song, a lot of it - the lyric, Maja Weber
maja.weber@s3mediji.hr
the concept - came from Yoko, but those PRODAJA OGLASNOG PROSTORA:
days I was a bit more selfish, a bit more Mario Miletić
macho and I sort of omitted to mention mario.miletic@s3mediji.hr
IZVRŠNA DIREKTORICA MARKETINGA:
her contribution, but it was right out of Marija Lukić
‘Grapefruit’, her book, there’s a whole pile marija.lukic@s3mediji.hr
PRIJEVOD I LEKTURA:
of pieces about imagine this and that and Baraohara; Višnja Grgić, Ivana Duvnjak,
I have given her credit now long overdue.” Mirela Priselac Remi
FOTOSERVISI: Guliver/Getty Images, Rex,
 (John Lennon, 1980.) Camerapress; Pixsell

Dajte rock, heavy metal, Više glazbe, manje

IZDAVAČ: S3 Mediji
Zavrtnica 17, Ured: Drenovačka 2
10000 Zagreb; tel: +385 1 4961 103

grunge... politike www.s3mediji.hr

POZDR AV SVIMA! MAGA ZIN VA M JE
stvarno dobar i želio bih da se izdaje još
puno godina. Imate odlične rubrike pa
bih vam želio pomoći da ih još pobolj-
TISKARA: Radin print d.o.o.
Gospodarska 9, 10431 Sv. Nedelja
DISTRIBUCIJA: Tisak d.d., Vetel d.o.o.,
HI CIJELOJ REDAKCIJI I SVIM ROKE- Centrosinergija d.o.o.
NAKLADA: 10.000
rima! Imam osjećaj da je Rolling Stone ISSN: 1848-9265
više namijenjen mlađoj publici nego nama
starijima. Imam 53 godine i od kad znam Nakladu revidira ABC Hrvatska.

šate. Pa evo mojih prijedloga o čemu da za sebe slušam Franka Zappu, Can, Cap-
više pišete: AC/DC, Imagine Dragons, tain Beef hearta, Johnnyja Casha, Led Copyright @ 2014 by ROLLING STONE LLC. Sva prava pridržana. Zabranjeno
reproduciranje cjeline i dijelova bez dozvole. Ime i logo ROLLING STONE je

Red Hot Chili Peppers, U2, Nirvana, Zeppelin...

registrirani zaštitni znak ROLLING STONE LCC-a, a licencirani su za S3 Mediji d.o.o.

Guns ‘n’ Roses i žanrovima kao što su
rock and roll, heavy metal, grunge i al-
ternative rock. Puno pozdrava.
Ivan Hajpek
Posvetite broj Lennonu
DR AGI ROL L I NG ST ON E! I D OK SE
novi broj (13.) nalazi u distribuciji i rola po
kamionima, busevima, brodovima i avio-
nima, a vi vjerojatno imate broj 14 u pri-
premi, nekako mislim i molim da broj 15
bude “Lennonov broj”.
“Imagine” je zasigurno najbolja pjesma
ikad napisana. “Imagine” je univerzalno
ljudska i topla (iako je na vašoj list naj-
boljih treća. Sigurno je Bob dobar izbor,
meni najdraži te mi je drago da je tako…
Ali najbolja pjesma je “Imagine”).
Način na koji je napisana, na koji ju
Lennon izvodi, način na koji je kristalizi-
Ima klinaca (kao što je rekao Branko
iz Šibenika), samo ih netko treba upu-
titi na prave vode. Daj im Suicide, The
Fall, Syda Barretta, originalni dub (Lee
Scratch Perry, King Tubby) XTC, Maga-
zine, 16 Horse Power. Živio sam skoro 20
godina u Australiji i oni imaju gro fan-
tastičnih bendova kao što su Beasts Of
Bourbon, Saints, Tex Perkins, The Scien-
tists, Triffios.
Više mjesta njima, manje politici! Jer
majstor Zappa je rekao: “Music is the best!”.
Zrinko, Zagreb
Kontaktirajte nas
Šaljite nam svoje prijedloge, ideje i kritike za
našu rubriku “Pisma čitatelja”. U toj rubrici
ćemo objavljivati neke od najzanimljivijih
pisama koje nam pošaljete, a vaše ćemo
prijedloge i kritike svakako uzeti u obzir. Samo
naslovite pismo s “Pisma čitatelja” i šaljite ih
Rolling Stone USA
UREDNIK&IZDAVAČ: Jann S. Wenner
IZVRŠNI UREDNIK: Will Dana
ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA:
Nathan Brackett
ASISTENT GLAVNOG UREDNIKA:
Sean Woods
SENIOR NOVINARI: David Fricke,
Brian Hiatt, Peter Travers
SENIOR UREDNIK: Christain Hoard
ART DIREKTOR: Joseph Hutchinson
KREATIVNI UREDNIK: Jodi Peckman
VANJSKI UREDNIK: Jason Fine
POTPREDSJEDNIK I CFO: Timothy Walsh
IZDAVAČ: Chris McLoughlin
CRO: David Kang
VODITELJ DIGITALNOG: Gus Wenner
SURADNIK IZDAVAČA: Michael H. Provus
GLAVNI UREDNIK POSLOVANJA:
John Dragonetti
LICENCE & POSLOVANJA:
Maureen A. Lamberti (Executive Director),
Aimee L. Schecter (Senior Manager),
Kathleen Taylor (Coordinator)
Copyright © 2014 by ROLLING STONE LLC. All rights reserved. Reproduction in
whole or in part without permission is prohibited. The name ROLLING STONE and
the logo thereof are registered trademarks of ROLLING STONE LLC, which

rao svoj san. Pjesma je slobodna i potpuno na našu adresu. trademarks have been licensed to S3 Mediji d.o.o.

izvan svih okvira i okova društvenog ure- bob dylan | dubravko ivaniš ripper | bill murray u2 || dubravko ivaniš ripper || bill murray || lorde bob dylan | u2 | bill murray | stephen king | lorde

đenja kakvo poznajemo. PISMA za ROLLING STONE, S3 Mediji d.o.o,

Broj 14. / studeni 2014.
15 HRK
Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR
Broj 14. / studeni 2014.
15 HRK
Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR
Broj 14. / studeni 2014.
15 HRK
Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR

Prosinac zasigurno zaslužuje da se iz

01114

P.P 753, 10001 Zagreb.

926005
771848
9

Tajno
RS arhive izvadi nešto zanimljivo po- Pisma postaju vlasništvo ROLLING STONEA i remek-
djelo
mogu biti objavljena u tiskanom izdanju boba

vezano s Johnom Lennonom: obljetni- magazina ROLLING STONE. u2

dylana
Neispričana
priča o
dubravko ivaniš
ripper
01114

“Basement
Tapes”
926005

ca smrti, “Happy Xmas (War Is Over)” i

Preuzimaju Intervju povodom koncerta karijere:
771848

“Opsesivno želim ostaviti trag”

01114

svijet 9 771848 926005

E-MAIL rollingstone@rollingstone.hr
9

“Imagine”. Mlađim generacijama ostavio FOTO: U2: MARK SELIGER; BOB DYLAN: ELLIOTT LANDY ©;
DUBRAVKO IVANIŠ: NINO ŠOLIĆ

4 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
ray-ban.com
 MIŠLJENJE

THE PLAYLIST
STRUČNJAKA

NAŠE NAJDRAŽE PJESME, ALBUMI I VIDEOSPOTOVI OVOG TRENUTKA

2. Mourn
“Otitis”
Ovi su katalonski pankeri još

Rivers
uvijek u srednjoj školi – ali
već imaju visoku stupanj zna-
nja glasnog, olujnog rocka,

Cuomo
što možemo čuti u ovoj izvr-
snoj pjesmi s njihova debija.

1. Marilyn
Manson
“Third Day of a
Seven Day Binge”
Budimo realni: nismo
nužno očekivali da će
nam se 2014. ovoliko
svidjeti nova Mansono-
va pjesma. Ali sexy goth
groove nas je pokorio.
Radi li se o lošem tripu
ili o bolesnoj romansi?
Bilo kako bilo, pozdrav-
ljamo povratak našeg
tamnog gospodina!
4. The Dead
Weather 5. Belle and Sebastian
“Buzzkill(er)” “The Party Line”
Nova pjesma onog drugog Uvijek je zabavno kad Belle and
benda Jacka Whitea ključa Sebastian odu u disco – a ova
usijanom energijom pjevači- svijetla, lepršava synth pop pje-
ce Alison Mosshart i njezinim sma mogla bi biti naš omiljen
opakim jadikovanjem. primjer te vrste. Sada plešite,
kasnije se smijte dovitljivom
tekstu.
3. Panda Bear
“Mr. Noah”
Član Animal Collectivea, spe-
cijalist za pop harmonije,
vraća se vrlo lako pamtljivom
samostalnom pjesmom koja,
kao i obično, zvuči kao Brian
Wilson kako sanjari po danu
iz ere albuma Smile.
Pitali smo pjevača grupe Wee-
zer – čiji je bend upravo obja-
vio odličan novi album, Everyt-
hing Will Be Alright in the End
– da nam kaže što misli o ovih
pet pjesama, starih i novih.
STARE
Rush
“Limelight”
Nije mi se to sviđalo kad sam
bio tinejdžer. Zvučalo je kao
glazba koju vole basisti i bub-
njari, a ja sam gitarist. Sad je
volim.
Nirvana
“Aneurysm”
Najviše volim izvoditi ovu Ni-
rvaninu pjesmu. Sadrži najbo-
lju ravnotežu riffova iz Bleach
ere i melodičnu uhvatljivost
Neverminda.
NOVE
Hozier
“Take Me to Church”
Kao pjevač, počnem osjeća-
ti tjeskobu kod refrena ove
pjesme. Vrlo je rječita. Nema
puno mjesta za odmor.

Eric Church
6. Jessie “Cold One”
Ova ima nevjerojatno spor
Ware tempo – i onda joj se vrijeme
“Kind of . . . učetverostruči. Jedina pjesma
Sometimes . . . 7. Nicki Minaj koju sam, uz ovu, čuo da to
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; GULIVER/REX

ima je (Weezerova)
Maybe” feat. Drake, “El Scorcho”.
Ware je napisala ovu Lil Wayne and
tinjajuću melodiju uz
pomoć R&B zvijezde,
Chris Brown Alex G
“Only” “Harvey”
Miguela. Zbog kemije
Zanima me je li napisana kao
među njima, pjesma je Nicki, Drake i Wayne očijukaju preko
dio pjesme. Vrlo intrigantno.
intenzivan vrhunac na podmorskog beata više od pet minuta
Nešto što biste mogli sluša-
njezinom novom albu- na najprovokativnijoj pjesmi s njezinog
ti stalno.
mu, Tough Love. nadolazećeg albuma, The Pink Print.
Sad stvarno jedva čekamo album.

6 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 PROFIL: FLYING LOTUS STR. 18 | INTERVJU: HENRY ROLLINS STR. 26
“Samo da nam nitko
ne broji popijene pive”
O
B JAV L J I VA N J E M KO N -
certnog DVD i CD albu-
ma Evo vam Džinovski
snimljenog proljetos u za-
grebačkom klubu KSET tijekom tri
uzastopne koncertne večeri Hladno
pivo zatvorilo je svojevrsni puni krug
u svojoj karijeri, vrativši se na izvori-
šte odakle je sve i krenulo – na ogolje-
nu pankersku priču albuma Džinovski.
Popularnost Hladnog piva rasla je po-
FOTO: JOSIP REGOVIĆ
stupno s godinama i veliki broj oboža-
vatelja propustio je tu inicijalnu fazu,
kad je prije dvadeset godina jedan ano-
nimni bend iz zagrebačkog naselja Gaj-
Dečki iz Hladnog piva
govore o CD i DVD izdanju
Evo vam Džinovski i
najavljuju svoj novi album
za koji su već snimili
sedam pjesama
Tekst: Zoran Stajčić
nice izgarao na često improviziranoj
pozornici skučenih i malobrojnih ta-
dašnjih klupskih prostora, u vrijeme
kad je samo dvjestotinjak istih lica tvr-
dokorno ignoriralo ratne uzbune i išlo
Džinovski
- dvadeset
godina
kasnije
na koncerte u Zagrebu i okolici. Za cije-
lu priču o koncertnoj revitalizaciji Dži-
novskog zaslužni su ponajviše oni koji
su to propustili i stalno pitali člano-
ve benda, što uživo, što preko interne-
ta, hoće li ikada odsvirati cijeli reper-
toar s prvijenca uživo, ali i stara ekipa
koja “cepa pivo pred zadrugom”, kako
je to slikovito izjavio gitarist Zoran Su-
bošić Zoki.
“Mi smo bend koji na koncertima
svira nove stvari kad objavi album, jer
nema smisla svirati stare pjesme ako
imamo nove. S vremenom su se počeli
javljati ljudi kojima je to počelo nedo-
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 9
 ROCK&ROLL
HLADNO PIVO
stajati. Onda smo odlučili, s
obzirom na to da je prošlo 20
godina od objavljivanja prvog
albuma, organizirati koncerte
na kojima ćemo svirati samo
te stvari. Mislili smo čak na-
praviti neku turneju po ex Yu,
ali nismo stigli, stoga smo od-
lučili to napraviti u KSET-u.
Planirali smo dva dana, od-
svirali tri, a bilo je in-
teresa za 5-6 večeri”,
izjavio je Zoki.
Svi koncerti koji
su se održali 7., 8. i 9.
ožujka ove godine bili
su snimani ponajvi-
še iz znatiželje Mile,
Zokija, Sube, Šokija
i Dede da čuju i vide
kako je sve to izgleda-
lo. Zbog prostornog
kapaciteta, koncert
je sniman s nekoliko
malih GoPro kame-
ra, a kako sami na-
vode, u cijelu stvar se
ušlo iz gušta jer se ne
očekuje veliki komer-
cijalni efekt. “Za nas
je to bilo vraćanje u
povijest. Sjećanje na one dane
u KSET-u kad su Sale Dra-
gaš i Tomislav Šunjić organi-
zirali koncerte poput Motor
City Babiesa i kad je taj klub
tada bio jedini dodir s rock ‘n’
rollom u Zagrebu. I kad smo
svirali po malim prostorima u
okolici kakav je primjerice bio
RM klub u Samoboru”, pri-
sjetio se bubnjar Mladen Su-
bošić Suba.
Svima se svidio lo-fi pro-
fil snimljenog materijala koji
ih je podsjećao na ona vre-
mena kad su gledali boo-
tleg videa koncerata bendova
poput Dead Kennedysa, sni-
mljene s 2-3 slabe kamere na
nekom klupskom koncertu.
To bootleg ozračje bilo je pre-
sudno da padne odluka kako
treba objaviti i službeno izda-
nje u pauzi dok bend radi na
novom studijskom albumu.
Upravo zbog snimljene ogo-
ljenosti u kojoj je najvažniji
adut koncertna energija sni-
mljena u te tri večeri, grupa
je izbjegla stavljanje bilo ka-
kvih popratnih materijala na
DVD. “Mislim da smo uspje-
10 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
li dobiti zvuk Hladnog piva
kako je to bilo na početku.
Sirovo je, nije ukrašeno, nego
je sve u onom smislu: Dobra
večer, mi smo Hladno pivo i
sviramo to što sviramo”, tvrdi
basist Krešimir Šokec Šoki
koji u to vrijeme nije bio član
grupe, na što se Zoki nado-
vezao: “Jedna je mala razli-
ka od tih koncerata prije 20
godina, baš mi je to bio rekao
“Naš novi album je, za razliku od prethodnog
cirkuskog, mnogo kompaktniji i tvrdokorniji.”
Pišta iz Hard Timea: ‘Te stva-
ri sam čuo milijun puta i gle-
dao sam vas u svim fazama,
ali nikad ih niste tako dobro
svirali kao sada.’ To u KSET-
u nam je bila mješavina ener-
gije, iskustva i užitka na kraju
krajeva, u biti nama je bilo
stvarno super na tim kon-
certima.” Zoki je dodao kako
nikad ne treba reći nikad na
opciju da u skoroj budućnosti
dođe do toga da se i ostvari
mala regionalna turneja Evo
vam Džinovski, kako je pr-
votno bilo i osmišljeno, iako
priznaje da bi to ponajprije
moglo dovesti do konfuzije u
kojoj bi se začas dogodilo da
postoje dva Hladna piva na
sceni – jedno “staro” i jedno
“novo”. Bend priznaje kako
iskorak Evo vam Džinovski
možda utječe i na trenutač-
nu stvaralačku fazu u kojoj
Hladno pivo ne skriva da želi
napraviti veliki odmak od po-
sljednjeg “cirkuskog” albuma
(kako ga sami karakterizira-
ju). “Novi album je, za razli-
ku od prethodnog cirkuskog
koji je bio mišung svega živog
i prepun samoironije, mnogo
kompaktniji i tvrdokorniji”,
izjavio je Zoki, na što se nje-
gov brat Suba nadovezao ri-
ječima: “Nije sada varijanta
kako smo to radili na Svijetu
glamura. Tad smo ubaciva-
li sve i svašta, mijenjali zvu-
kove. Dali smo mašti na volju
u želji da napravimo album
gdje nećemo prezati ni od
čega, u smislu ako treba sta-
SRETAN ROĐENDAN
Hladno pivo na proslavi
1. rođendana Rolling Stonea
viti elektroniku, stavit ćemo
elektroniku. Vezano uz novi
album, kako je znao reći naš
bivši producent Denyken, u
smislu da ima albuma i ‘Al-
buma’, onih koji su obojeni u
jednom tonu i koji su stvarno
napravljeni kao cjeline, na-
spram onih koji su osmišlje-
ni kao neke nove kompilacije,
idemo u smjeru Knjige žalbe,
no ne zvukovno, nego po kon-
cepciji jer uopće neće biti sli-
čan tom albumu.”
Na spominjanje Denisa Mu-
jadžića Denykena, producenta
koji potpisuje neke od najvaž-
nijih albuma u karijeri Hlad-
nog piva, bilo je nemoguće ne
pitati članove benda što misle
o Denykenovoj izjavi u inter-
vjuu za Globus, kako je grupa
zaradila milijun eura na svo-
joj popularnosti. “Kad sam to
čuo, otišao sam na kiosk po
Globus i vidio da su tu njego-
vu izjavu bili malo napumpa-
li. Iz intervjua se ne vidi da
je on to tako rekao. Ali, he-
he, nemam pojma. Kad bi se
možda gledala cijela karijera
i uzimali u obzir i veliki pro-
dukcijski troškovi, možda bi
se tu moglo i govoriti o tome,
ali na kraju nismo mi od tih
milijuna kuna vidjeli miliju-
ne”, rekao je Zoki. “Po naslovu
tog intervjua ispada da je on
neko čudovište koje je od nas
napravilo čudo i da smo mi
svi uzeli lovu, a on ništa. Ali
tko zna, da je netko drugi bio
producent, možda bismo onda
bili još veći”, zaključio je Suba.
Inače Hladno pivo
novi album snima s
poznatim domaćim
producentskim dvoj-
cem Jurom Ferinom
i Pavlom Miholjevi-
ćem iz grupe Svad-
bas. Snimljeno je već
sedam novih pjesama
koje očekuje miksa-
nje, a bend se sprema
za još jedan odlazak u
izolaciju kako bi na-
pravio ostatak ma-
terijala. Poznato je
da dečki iz Piva vole
“pobjeći” nekamo u
osamu na selo, kako
bi se potpuno posve-
tili pjesmama. Znali
su do sada odlaziti
u Liku, ono što je prethodi-
lo trenutačno novom snimlje-
nom materijalu bio je odla-
zak u Stari Glog, selo pokraj
Vrbovca, a ovih dana odlaze
na skrivenu lokaciju kraj ri-
jeke Mrežnice. “Važno nam
je da smo duhom daleko od
Zagreba. Potrebno nam je to.
Mi smo ljudi koji uglavnom
imamo djecu koja idu u škole
i vrtiće i preko tjedna si vezan
obavezama kao i svi ostali.
Teško se potpuno fokusira-
ti na glazbu. Onda koristimo
prilike da ‘pobjegnemo’, ali
da smo opet dovoljno blizu
da se, ako se ne daj bože do-
godi neka frka, možemo vra-
titi brzo doma. Nema onih
spika u smislu: ja sam lud 100
posto, a ujutro furaš dijete u
vrtić, to je lažno, to je furka.
Nije da to nama smeta, da-
pače, ali sve traži svoje vrije-
me. Važno je da se nađemo i
da smo svi skupa uključeni u
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
rad”, objasnio je Zoki, a Suba
rekao još malo “preciznije”:
“I da se ne moramo bojati da
će nam netko brojiti piva koja
smo popili” (smije se).
 U STUDIJU
Londonska
kraljica: KAKO JE TV
Blige ON THE RADIO
OPET NAŠAO
SVOJ GROOVE
Preživjeli su smrt u
obitelji te napravili
odvažan album
Tunde Adebimpe, pjevač
grupe TV on the Radio, ideje
za pjesme čuva na mobitelu
pod nazivom “Glasovne bi-
lješke”. Ima ih 7189. “Glupo
je”, slaže se. “Ali, sve su to
hitovi”. Baš kao Adebimpeov
mobitel, peti album benda
TV on the Radio, Seeds (vani
je 18. studenog), vrvi samo-
pouzdanjem i dobrim ide-

Dance revolucija
jama. No, doći do toga nije
bilo lako. Ovo je njihov prvi
album otkako je Gerard
Smith umro 2011. od raka
pluća, a iste je godine bend

Mary J. Blige
objavio svoj zadnji album,
Nine Types of Light. “Ne mo-
žemo napraviti album, a da
on na neki način ne bude
prisutan”, kaže Adebimpe.

Adebimpe

R&B zvijezda zaputila nicima koji, kao i ona, vole closure i njihov čest surad-
se u London, udružila stari soul, unatoč činjenici da nik, Jimmy Napes, kao i škot-
žive preko oceana. ski soul pop fenomen Emeli
se s Disclosureom i “Kad sam bila mala, slušala Sandé i britanski producent
modernizirala svoj bih radio i čula klupsku glaz- Naughty Boy. Sam Smith, zvi-
klasični zvuk

M
A R Y J. B L I G E
90-ih je progla-
šena kraljicom
hip hop soula. Ali
njezini su zadnji albumi bili
čudni i nisu imali ništa zajed-
ničko s blistavim zvukom su-
vremenog R&B-a. Na svom
novom albumu, The London
Sessions, povezala se s umjet-
Tom Morello
FOTO: GULIVER/REX; GULIVER/GETTY IMAGES
bu Chicaga i New Yorka”, kaže
Blige. “A oni to rade. I rade ba-
lade onako kako bi ih se treba-
lo raditi”.
Ranije ove godine, pojavila
se na remixiranoj pjesmi Dis-
closurea u nadi da će snimi-
ti EP s house dvojcem. Ideja
se pretvorila u pravi album na
kojem sudjeluju samo najvaž-
nija imena britanske dance
glazbe – doprinijeli su Dis-
BILJEŠKE IZ STUDIJA
Big K.R.I.T.
jezda u usponu s obje stra-
ne Atlantika, supotpisuje če-
tiri pjesme na albumu. Blige
kaže: “Album (In the Lonely
Hour) Sama Smitha je nevje-
rojatan. Mogla sam ja snimi-
ti taj album”. “Soul II Soul,
Elton John, Amy Winehouse
– londonski umjetnici oduvi-
jek su činili dio američke glaz-
bene kulture”, kaže. “London
je američka glazba”. CADY DRELL
Četiri živuća člana napra-
vila su pauzu nakon Smitho-
ve smrti i povratak je bio ne-
izvjestan. Ali njihova su se
prijateljska druženja pretvo-
rila u svirke vikendima. Na-
posljetku su počeli raditi u
kućnom studiju Davea Siteka
u Los Angelesu.
Na albumu se osjeća utje-
caj Tracks & Traces, suradnje
Briana Enoa iz 1976. s ekspe-
rimentalnim krautrock ben-
dom Harmonia. Pjesma koja

Tom Morello, gitarist benda
Rage Against the Machine,
počeo je s radom na samo-
stalnom albumu za koji obeća-
va da će “itekako rokati, ali na
način koji još niste čuli”. Zavr-
šio je jednu pjesmu, a 19 ih ima “u igri” i planira
ih snimiti sa svojim pratećim bendom, The Free-
dom Fighter Orchestra. “Uzor je Hendrix današ-
njice”, kaže.
Big K.R.I.T., hip hop autor iz Mi-
ssissippija, završio je svoj drugi
album pod Def Jamom, Cadi-
llactica, koji je vani 11. studenog.
Mjesto radnje na albumu izmi-
šljeni je planet i sastoji se od ši-
rokog spektra zvukova i intenzivnog pokaziva-
nja nadmoći pisanja stihova. “Možda moje pjesme
neće vrtjeti po klubovima”, kaže. “Ali ćete na putu
od kuće do kluba slušati moj album”.
se ističe, “Careful You”, na-
stala je kad je član benda,
Jaleel Bunton, svirao sinte-
sajzer “tako glasno da je to
morala biti pjesma”, kaže
Sitek. “Nakon određenog
trenutka, nema više sranja”,
Adebimpe kaže. “Nasreću,
ostalo nam je jako puno od-
ličnih stvari”.  GAVIN EDWARDS

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 11
 ROCK&ROLL
RAPORT

Pobjeda grupe M.O.R.T. i

značenje festivala RockOff
Prvo izdanje festivala 1
novog zvuka DOBITNICI
(1) M.O.R.T. su pobjednici prvog
uspješno je izdanja RockOffa. (2) Markiz su
privedeno kraju nagrađeni za najvrćeniju radijsku

S
pjesmu. (3) Grupa Morso dobila je
povećalo Rolling Stonea, što
INJSKI BEND
znači da ćemo pratiti
M.O.R.T. pobijedio
njihov rad. (4) Sara
je na prvom izdanju Renar nagrađena
RockOff-a, festivala je za najbolju
novog zvuka, na velikom fi- izvedbu.
nalu održanom u subotu, 8. (5) Nagrada
studenog, u Tvornici kulture Rolling Stone
i osvojio nagradu od 20.000 otišla je Libru.
kuna. Pored M.O.R.T.-
2 4
a, nagrada HGU-a za
najbolju izvedbu uru-
čena je Sari Renar (isto
20.000 kuna), Hrvatsko
društvo skladatelja dodi-
jelilo je RockOff statuu
grupi Markiz (također
20.000 kuna) za najvrće-
niju radijsku pjesmu, na-
grada Rolling Stone Hr-
vatska otišla je splitskom
bendu Libar, dok je riječki
sastav Morso dobio poseb-
nu nagradu Rolling Stonea
“Pod povećalom” zahvalju-
jući scenskoj energiji koju
su pružili i time ušli u krug 3
izvođača koje će Rolling
Stone pratiti sljedećih go-
dinu dana.
Nakon šest koncertnih ve-
čeri tijekom listopada i stude-
nog publici se predstavljalo tri
benda, dok je veliko finale u
Velikom pogonu Tvornice bilo
produkcijski zahtijevan zahvat
za HRT. U programu uživo
je svih 18 natjecatelja izvelo
jednu pjesmu, dok su pauze iz-
među pjesama i izmjena grupa
na pozornici bile popunjene
razgovorima s članovima ži- 5
rija, gostima i glazbenicima.
I sve je teklo po precizno za- uvježban za tu vrst produkcije. ce i HR demo klub, jer ako ne Neke stvari se lako mogu
FOTO: MARIO PAVLOVIĆ

crtanoj satnici, što je pohval-
no za organizacijski tim, kao
što je i za mlade izvođače to
bio dobar profesionalni “push”
u kojem treba biti spreman i
Pozitivno je da je RockOff ma-
nifestacija kojom je odlučeno
pokrenuti stvari s mrtve točke
na sceni, na sličan način kako
to već godinama radi primjeri-
postoji briga za usmjeravanje
budućih aktera, njihovo pro-
filiranje i predstavljanju široj
publici, onda je scena osuđena
na propast.
ocijeniti i nakon završenog Ro-
ckOff-a. U slučaju pobjednika,
Sinjana M.O.R.T. koji su s ne-
davnim objavljivanjem albuma
prvijenca Odjel za žešće svojim

12 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 punk bluesom itekako privu-
kli pažnju domaće kritike, sada
imaju veću šansu i kod publi-
ke. Osjetilo se to i u subotu jer
kad su nastupali, publika ih je
najglasnije podržala, a tražilo
se i više od jedne pjesme. Osim
toga, ako zagrebačkim bendo-
vima u prosjeku treba 10 godi-
na kako bi se afirmirali i došli
u stadij održavanja samostal-
nih koncerata, ne treba pla-
stično objašnjavati koliko vre-
mena treba bendu iz Sinja koji
je po dosadašnjoj situaciji to-
liko vremena trebao potrošiti
da bi dobacio do Splita. Jest da
smo mala zemlja, ali smo pro-
kleto inertni po takvim pita-
njima. M.O.R.T. je dokazao da
ima kapaciteta na nacio-
nalnom, a time i na regi-
onalnom planu, a riječ je
o mladom rock bendu i s
mladim ljudstvom.
Sara Renar svojim po-
sljednjim EP-jem Jesen
pokazuje da je na pravom
putu vještim koketira-
njem s elektronikom koju
spaja s kantautorstvom i
nagrada HGU-a svaka-
ko je dobrodošlo prizna-
nje. Zagrebački Markiz
svojim pop rockom i po-
sljednjim albumom Mi-
krofonija sebi krči put u
radijskom eteru. U tre- Ako nema brige za usmjeravanje budućih
nutku kad je radijski
program “botoksiran”
aktera scene, onda je ona osuđena na propast.
formatiranim radijskim
postajama, kako je zaključio i
poznati radijski voditelj Siniša
Švec, očigledno je da je i u sferi
tog najstarijeg (i često najpo-
uzdanijeg) glazbenog medija
prostor dodatno sužen. Ako je
Markiz od svih koji su ove go-
dine bili uvršteni u RockOff bio
najvrćeniji na radijskim posta-
jama, to je svakako određeni
pokazatelj gdje se nalazimo i
po tom pitanju.
Nije tajna da je nagrada
Rolling Stonea “Pod poveća-
lom” uvedena naknadno, po-
najviše zbog scenske energije i
uvježbanosti nastupa riječkog
benda Morso koji se u punom
sjaju predstavljao 27. listopada.
FOTO: MARIO PAVLOVIĆ
To je moment kad publika (vrlo
vjerojatno) prije nastupa i ne
očekuje nešto posebno, upra-
vo dobije to “posebno” i kad se,
narodski kazano, raspleše. To
je trenutak kad posjetitelj ne
požali što se te večeri upravo
zatekao gdje se zatekao. Kako
će Morso biti Rolling Stoneu
pod povećalom sljedećih go-
dinu dana, tako je i preporuka
svima koji ih do sada nisu do-
živjeli na taj način da to učine
kad im se ukaže prilika. Znali
smo da Riječani imaju dobre
koncertne tulume, bilo bi lijepo
da to podijele i malo šire.
Oko grupe Libar sigurno će
se i dalje lomiti koplja u smislu
je li to pop rock klapa ili klapa
koja je odlučila biti bend, je li to
samo još jedna u nizu bastar-
dna mutacija klapske tradicije
ili vješti pokušaj da se stvori fu-
zija nečega što u sebi nosi pri-
zvuk originalnog? Pokušajmo
ne biti licemjerni na trenutak
i ne bježati od onog što jesmo
i onog kako nas okolni svijet
možebitno doživljava (a to nije
onako kako si utvaramo). Lije-
po je imati nedirnutu tradiciju
i tradicijsku glazbu, ali to naža-
lost nije živo tkivo, to je muzej-
ski eksponat koji nipošto nije
odgovor i preslika stvarnosti. I
postoji li uopće netaknuta tra-
dicijska glazba u današnjem
svijetu koji svaki dan dokazuje
da je jedan veliki melting pot?
Prateći tu nit, Libar predstav-
lja zericu originalnosti i ta ori-
ginalnost se može prezentira-
ti bilo gdje izvan granica naše
zemlje i može se pokazati zani-
mljivom potencijalnoj stranoj
publici, a ne samo onima koji
redovno pune brojne domo-
vinske klubove rasprostranjene
nam dijaspore gdje se i ne traži
ništa novo nakon Miše, Duška,
Grdovića i sličnih.
Ne treba zaboraviti i odgovor
na pitanje koje mnogi involvi-
rani u domaću scenu postav-
ljaju kad je RockOff u pitanju,
a to je njegov legitimitet i dobra
procjena žirija u ovogodiš-
njem izboru finalista u kojem
su se redom, od 160 pristiglih
prijava, našli: Silente, Radio
Luksemburg, Mjuzikl, Nosa-
či zvuka, KinoKlub, M.O.R.T.,
Sane, And The Kid, Orange
Strips, Libar, Morso, Big Strip
Gorila, Krešo i Kisele kiše, Ga-
tuzo, Markiz, Queen Of Sabe,
Sara Renar i F5. Je li to najbolje
od nove scene u ovom trenut-
ku? Svakako da nije, bez obzira
i na afinitete. Ovakva natjeca-
nja nisu egzaktna kao sport-
ska natjecanja, glazba je takva
fluidna (s)tvar u kojoj se uvijek
mogu osporavati nečiji dosezi
i pretjerano hvaliti nekog dru-
gog, no svrha ovakvih natjeca-
nja i jest u tome da budu odre-
đena vrsta sita i predstavljanje
nečijeg rada u širem spektru,
a o tome će ovisiti i kvalite-
ta prijavljenih na svakom bu-
dućem RockOff-u. Dobar broj
mladih domaćih glazbenika
je plah kad su ovakve stvari
u pitanju, puno ih vjeruje da
im sudjelovanje u ovako ne-
čemu prije može škoditi, što
im ne treba zamjeriti nakon
desetljeća sustavnog provođe-
nja estradizacije i trivijalizacije
scene. No opet, ako kvalitetni
misle da mogu nešto napravi-
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
ti sjedenjem među svoja četiri
zida ili djelovanjem u uskim i
jedva medijski vidljivim okvi-
rima, stvari nikad neće kre-
nuti na bolje. RockOff je samo
(još) jedna novostvorena mo-
gućnost – alat koji bi svi koji se
misle baviti glazbom u buduć-
nosti svakako trebali koristi-
ti, ako zbog ničeg drugog onda
zbog nekoliko iskustva više, i
to korisnih iskustava, od toga
što će konkretno osjetiti kvali-
tetu svog izričaja u srazu s dru-
gima (nemojmo se zavaravati,
svaki bend koliko god misli da
je najbolji na svijetu, itekako
osjeti kad prije ili nakon njega
na pozornicu izađe netko bolji),
kao i to da nespretno “Beavis &
Butthead kliberenje” pred
kamerama ili rečenica:
“Ne znam što bih rekao…”
kao odgovor TV novinar-
ki nije baš vrhunac me-
dijskog obraćanja, koliko
god malo vremena imali
za to. Sve to je niz zna-
čajnih vještina koje treba
usavršiti i svladati i važni
su kao što je bilo i učenje
akordnih nizova, nakon
kojeg je došao poriv to i
javno pokazati. Okvira za
brušenje navedenog do
sada je bilo jako malo za
domaću rock scenu. De-
finitivno treba nastoja-
ti da u budućnosti ima
puno više događaja kao
što je RockOff, koji se za
sada može opisati tek kao “odš-
krinuta vrata”. No i kroz odš-
krinuta vrata se nekad može
proći, a to je u osnovnim po-
dacima ove godine bilo: šest
koncertnih večeri u Malom po-
gonu i njihov internetski strea-
ming, finale u Velikom pogonu
Tvornice uz televizijsko snima-
nje, festivalska kompilacija Ro-
ckOff 2014, intenzivna podrška
časopisa Rolling Stone, podrš-
ka 3 nacionalne i preko 40 re-
gionalnih i lokalnih radijskih
postaja, više od 100 telefon-
skih javljanja na razne radijske
postaje svih izvođača, podrška
HTV-a i CMC-a, dnevnih no-
vina i internetskih portala, 50
jumbo plakata u Zagrebu i oko-
lici, novčane nagrade… Mladi
i neafirmirani trebaju koristi-
ti svaku pogodnost koja im se
nudi. ZORAN STAJČIĆ
13
 ROCK&ROLL
NOVOSTI
Nove avanture Lorde
Pogled na opsežni
soundtrack za Igre
gladi i planovi pop
zvijezde za idući LP.
P
ROŠLO JE
nešto više od godinu
dana otkako je Lorde
objavila album Pure
Heroine na kojem je sjetno
pjevala o “prvom putovanju
avionom”. Album je u među-
vremenu dostigao platinastu
nakladu, a ova je 18-godišnja-
kinja preletjela mnogo milja i
usput se prometnula u kultu-
rološku ikonu alt popa (South
Park ju je u jednom mjesecu
parodirao čak dvaput!) U li-
stopadu ju je turneja napokon
odvela natrag na rodni Novi
Zeland: “Čini mi se da trčim
pobjednički krug”, kaže. Našla
je vremena da odabere pjesme
za eklektični soundtrack filma
Igre gladi: Šojka rugalica 1.
dio – i da promisli o vlastitom
novom albumu. Evo što smo
saznali u razgovoru s najtalen-
tiranijom pop tinejdžericom.
Ona je šefica
“Moja generacija je pročita-
la knjige i pogledala filmove”,
odgovara Lorde na pitanje o
Igrama gladi. “Stigao mi je
14 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
poziv: ‘Željeli bismo da skladaš
pjesmu za odjavnu rolu filma’.
Ali htjela sam biti uključena u
cijeli proces. Odgovorili su mi:
‘Bi li htjela odabrati pjesme za
soundtrack? Rekla sam: ‘E,
TEK to bi već mogli.’” Pojavila se u
čak pet pjesama, uključuju-
ći duet s Arianom Grande uz
producentsku palicu Dipla i
pjesmu s Chemical Brothersi-
ma i R&B zvijezdom Migue-
lom (“Njegove su vokalne me-
lodije najbolje.”). Pridobila je
Kanyea Westa koji je prera-
dio njezin singl “Yellow Flic-
ker Beat”. (“On je toliko povu-
čen da mi je čudno progovarati
o njegovom kreativnom proce-
su. Sretna sam što sam bila u
istoj prostoriji s njim.”)
Osim Grace Jones (“Njezino
Visočanstvo koje vlada svima
nama”) i Charli XCX, na al-
bumu se pojavljuju zvijezde
u usponu – Raury, Tinashe
i XOV. “Čula sam ih na You-
Tubeu. Njihove videosnimke
imaju 10.000 pogleda. Pomi-
slila sam da rade cool stvari i
da bih ih mogli odvesti u dru-
gom, zanimljivom smjeru.”
Nirvana joj je
promijenila život
Lorde još razmišlja o nastu-
pu u Rock and Roll Dvora-
VLADARICA
SOUNDTRACKA
U Londonu na
stageu
ni slavnih s nekadašnjim čla-
novima Nirvane, održanom
u travnju. “Znam da je to bila
važna izvedba”, kaže, “ali mi-
slim da uopće nisam shvaća-
la težinu koju su nosile te tri
minute. Sve je bilo gotovo za
čas, ali je ostalo u sjećanju. Na
soundtracku postoji pjesma
koju pjevam uz pratnju orgu-
lja i cool mi je čuti vlastiti glas
u istom kontekstu u kojem je
bio kad sam izvodila ‘A ll Apo-
logies’”.
Polako priprema
novi album
“Oprezno započinjem”, kaže.
“Napisala sam mnogo sti-
hova, a onda sam počela ra-
diti na soundtracku, u isto
vrijeme kad sam počinjala s
radom na albumu. To mi je
oduzelo svu kreativnu ener-
giju. No promišljam o novim
idejama. Mislim da većina
ljudi ne piše tako, ali meni je
najvažnija poruka mojih al-
buma. Nemam nikakav ras-
pored. Ne žuri mi se. Dio
mene misli, što dulje odga-
đam, postajat ću sve bolja
glazbenica. (Smije se) Isto
sam se odnosila prema do-
maćoj zadaći! Ne znam koli-
ko će mi poći za rukom da se
odmorim.”  BRIAN HIATT
VOJNIKINJA
SVJESNA
ZOVA TIJELA
Kiesza je napustila
ratnu mornaricu
zbog sjajnog popa
vrijednog dive.
Elektro pop singl “Hi-
deaway” kanadske pjeva-
čice Kiesze jedna je od naj-
značajnijih ovogodišnjih
dance pjesama. No ovo
nije prvi put da je pogodi-
la u “sridu”. Prije bavljenja
glazbom, 25-godišnja Ki-
esza (pravim imenom Kiesa
Rae Ellestad, rođena u Cal-
garyju u Alberti) služila je
u rezervnom sastavu ka-
nadske ratne mornarice. S
obzirom na izrazitu vješti-
nu gađanja mete, nadređe-
ni su je predložili za snajpe-
risticu. “Ne mogu ni mrava
zgaziti – ne bih bila dobra
snajperistica”, kaže Kiesza
koja se na kraju odlučila za
studij glazbe na Berkleeju.
“Igram Call of Duty i vičem:
‘To! Opaka sam!’ ali to je
najdalje što ću ići.”
Nakon predvođenja nekoli-
ko jazz i rock bendova, naj-
bolje se snašla u klupskom
zvuku koji krasi njezin obe-
ćavajući debi album, Sound
of a Woman, na kojem je i
“Hideaway” – singl koji je
na britanskom broju jedan.
Tijekom snimanja spota u
kojem se mnogo pleše, Ki-
esza se toliko trsila da je
slomila rebro što bi mnoge
manje dive natjeralo da
odmah prekinu karijeru.
“Uživam u izazovu”, kaže.
“Većina ljudi mrzila je vojni
logor za obuku, ali ja bih
rekla: ‘Prepreke i zid od če-
tiri metra? To!’”  RACHEL SONIS
FOTO: GULIVER/REX; © MEREDITH TRUAX
Kiesza

Najbolje od YU elektronike
Izdanje nudi i brojne
neobjavljene skladbe
P
O J A VA I USPON
elektroničke glazbe
u svijetu ostavila je
traga i među glazbe-
nicima bivše Jugoslavije. Od
prvih avangardnih eksperime-
nata 60-ih godina prošlog sto-
ljeća, preko post punka i novog
vala koji je prigrlio elektroni-
ku, današnja pop glazba neza-
misliva je bez ovog kulturnog
nasljeđa. O toj povijesti, me-
đutim, malo se zna. Dvostruka
CD kompilacija Electronic Ju-
goton – Synthetic Music From
Yugoslavia 1964-1989 prvi je
korak u istraživanju scene koja
FOTO: CROATIA RECORDS
je rasla paralelno s utjecajima
Zapada i koja se danas u svije-
tu iznimno cijeni.
Među diskografima bivše dr-
žave zagrebački Jugoton često
www.vinalaguna.hr
KOMPILACIJA
je pružao priliku i utočište izvo-
đačima koji se nisu bojali ek-
sperimentirati s novim zvu-
kom. Prateći najnovije trendove
u glazbi, pogoni iz Dubrave oti-
snuli su neke od danas najtra-
ženijih ploča među kolekciona-
rima vinila.
Electronic Jugoton – Synthe-
tic Music From Yugoslavia
1964-1989 zato iznosi uzbudlji-
vu priču o elektroničkoj
glazbi najveće diskograf-
ske kuće na ovim pro-
storima. Ne samo kod
glazbenika, nego i kod
izdavača, tražila se hra-
brost u odlukama i pre-
poznavanje novog. Au-
tori kompilacije, filmski
i glazbeni kritičar Željko
Luketić i glazbeni produ-
cent i DJ Višeslav Laboš,
odabrali su za ovo izda-
nje iznenađujući raspon
elektroničkih favorita. Odmi-
čući se od stilskih okvira, sluša-
telju se na ovome izdanju nude
brojne neobjavljene skladbe,
singlovi koji nisu nikad doži-
vjeli svoju CD premijeru i ko-
lekcionarske poslastice poput
promotivnih izdanja Jugoton
Express, ploča koje su tiskane
u samo nekoliko primjeraka za
potrebe radijskih stanica.
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
Novi val, pop, avangarda
pa i fragmenti priča i govor-
nih izdanja Discothalie čine
Electronic Jugoton dobrim iz-
borom za plesni podij, ali i za
intimnije iskustvo slušanja.
Među zastupljenim izvođa-
čima na kompilaciji su Dori-
an Gray, Borghesia, D’Boys,
U škripcu, Parlament, Elek-
trični orgazam, Slađana & Ne-
utral Design, Amila i mnogi
drugi. Kompozitori poput An-
dreja Baše, Igora Savina, Arse-
na Dedića, Silvia Foretića, Bra-
nimira Sakača, Igora Kuljerića
i Miroslava Miletića također su
predstavljeni u 47 skladbi na
dva CD-a. Izdanje prati i boga-
to opremljena knjižica u kojoj
je svako djelo posebno opisano,
uz crtice iz života izvođača i fo-
tografije originalnih izdanja, a
prilog su povijesti čije je istra-
živanje tek započelo.  M.P.
15
 RS ARHIVA

David Bowie
N A J B O L J E IZ R O L L I N G S TO N E A

Od Ziggyja Stardusta do “Let’s Dance”, Rolling Stone otkriva insajderske detalje

o najvećem kameleonu rocka.

O, ti krasno stvorenje
RS 498 23. travnja, 1987.
U 80-ima Bowie je bio u jeku popularnosti. Otisnuo se na iscr-
pnu turneju stadionima i osvrnuo na prethodna desetljeća rock
& roll stila. Kritizirao je Sida Viciousa (“Mamlaz”), pohvalio Prin-
cea (“Jedini koji je jednako eklektičan kao ja”) i uočio nove tren-
dove (“u 80-ima će široka ramena biti popularna kao trapez-hla-
če u 70-ima”).

Rođenje
Mršavog bijelog
vojvode
RS 206 12. veljače, 1976.
Sredinom 1970-ih Bowie je odba-
cio lik Ziggyja Stardusta, preselio se
u LA i preobrazio u Mršavog bije-
log vojvodu – plavokosog, elegan-
tnog lutalicu koji je oblaku kokaina
snimio Station to Station. “Ponovno
sam probudio onaj stari osjećaj da
želim promijeniti svijet”, rekao je Ca-
meronu Croweu u razgovoru povo-
dom velikog intervjua koji je Bowieja
prikazao u vrtlogu genijalnosti, pa-
ranoje i lude ambicije. Dotakli su se
snimanja s Iggyjem Popom koje je
trajalo cijelu noć, a Bowie je otkrio
koje droge najviše voli (“one koje
brzo djeluju”) i izjavio da bi “mogao
biti prokleto dobar Hitler”.

16 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 Uspon Ziggyja Stardusta
RS 121 9. studenog, 1972.
“Čizme su drečavo crvene s platformama od šest i pol centimetara”, na-
pisao je Timothy Ferris u članku iz 1972. “Bluza je narančasta i prozirna.
Kosa je riđa, kao mrkva, i strši iznad obrva.” U to je vrijeme Bowie bio
zvijezda u Engleskoj no drugdje su ga gledali u čudu. RS mu je pomo-
gao da se predstavi SAD-u, ušavši u njegov svijet i istraživši njegovu ra-
stuću glam-rock mističnost. Ni sam Bowie nije znao što da misli o svom
uspjehu. “U svijetu zabave sve više prevladava duh, ali i mješavina druš-
tvene angažiranosti”, rekao je. “E, sad, nisam siguran u koju bih se kate-
goriju svrstao. Za godinu dana vidjet ćemo gdje me svrstala javnost.”
FOTO: GULIVER/REX; © MICK ROCK 1972, 2014
 ROCK&ROLL

Flying Lotus: u glavi

PROFIL

ludog majstora za ritam

Najdraži DJ Thoma krase šareni kristali u duginim vizionara kao što su Erykah u redu!’ – čak i kada nije bilo.
Yorkea objavio je bojama, posvuda ima trave, u Badu i Thom Yorke iz Radio- Ljudi se ne vole hvatati u koštac
sudoperu tinja mirišljavi šta- heada. “Fly Lo me odvukao na s pravim problemima.”
najzačudniji album pić, a pokraj gotovo ispražnje- Low End Theory gdje sam doži- Ellison smatra da je Valley
godine – i dospio ne boce Hennessyja, na zidu, vio neke od najuzbudljivijih tre- bilo područje velikih nesraz-
među Top 20

‘J
E L I OVO G R A PE
Ape?”, pita Steven
Ellison. Uzima vre-
ćicu medicinske ma-
rihuane i radosno je miriše:
“Mmmm... Ovo mi je jedna
od najdražih vrsta.” U 18 sati,
Ellison – poznatiji kao Flying
Lotus, DJ i producent čiji je peti
album, izvanzemaljska, avan-
turistička EDM-jazz-hip-hop
suita You’re Dead! nedavno
uvrštena na Billboardov Top
20 – ulazi u autobus koji ga
prevozi tijekom turneje. Parki-
ran je ispred bostonskog kluba
u kojem će navečer nastupiti.
Unutrašnjost autobusa izgleda
baš onako kako biste i očekiva-
li od autora ovogodišnjeg najza-
čudnijeg albuma: strop i zidove
U POZI LOTOSA
Ellisonov posljednji
album zasjeo
je na 19. mjesto
Billboardove
ljestvice.
visi čudni plakat iz okulistič-
ke ordinacije (s natpisom “ a, x,
yuiz, adkvy”...)
31-godišnji umjetnik visok
187 cm nakratko zastaje i po-
zdravlja šačicu kolega i prijate-
lja koji puše travu i na Xboxu
igraju Diablo III, videoigru s
mačevima i čarobnjacima, u
prednjem dijelu autobusa. Ne
pridružuje im se nego odlazi
u svoju spavaću sobu, uvali se
u krevet i isključuje od ostatka
svijeta. Njegov dobar prijatelj i
glazbeni “sekundant”, Stephen
Bruner, poznatiji kao bas ča-
robnjak Thundercat, nakon
Ellisonova zatvaranja vrata
sliježe ramenima. “Lotus voli
ostati u busu”, kaže. “Takav je.”
Tijekom proteklih osam go-
dina Ellison se ustoličio kao
kvalitetan suradnik glazbenih
nutaka u životu”, Yorke je lani
izjavio za Rolling Stone, pro-
govarajući o modernom klup-
skom programu u LA-ju, mje-
stu koje je Ellisonu pomoglo
utabati put do svjetske slave.
“Tamošnja je glazba suluda.”
Album You’re Dead! na
kojem sudjeluju prvoklasni re-
peri poput Kendricka Lama-
ra i Snoop Dogga Ellisonovu je
karijeru uzdigao do novih vr-
hunaca. Nekoliko sati prije na-
stupa, ispred kluba već čekaju
deseci mladih obožavatelja, a
svakih nekoliko minuta jedan
od njih pokuca na vrata auto-
busa u nadi da će upoznati svog
junaka. Ipak, svi su njihovi za-
htjevi odbijeni. Oko 21 sat, na-
pokon me poziva u prostoriju u
kojoj se krio cijelu večer: luksu-
zno uređeno mjesto nakrcano
klavijaturama. “Ćud-
ljiv sam”, kaže. “Uzbu-
đenje volim u malim
dozama. Ne želim ci-
jelo vrijeme biti u žiži,
okružen ljudima.”
Ellison svoju povu-
čenost pripisuje isku-
stvima iz djetinjstva
koje je proveo u San
Fernando Valleyu u
Los Angelesu. Podi-
gle su ga samohrana
majka, neostvarena
glumica, i baka, bivša
sk ladateljica Mo-
towna (za Dianu Ross
napisala je “Love Han-
gover”). “Nisu me na-
učile da čuvam tajne”,
kaže i udiše kroz inha-
mjera. “S jedne strane, Valley je
predgrađe koje kao da je zapelo
u vremenu”, tvrdi. “No postoje i
predjeli koji su grozni, kao da
si u getu.” Tijekom djetinjstva
upoznao se s obje strane priče:
“Bilo je perioda kad smo imali
novca, ali i onih kad smo bili je-
beno švorc. S vremena na vrije-
me, isključili bi nam telefon ili
bismo jeli neku odurnu hranu.”
Jedina konstanta bila je glaz-
ba. Ellisonova pratetka Alice
Coltrane – udovica Johna Col-
tranea i briljantna avangardna
džezistica – na njega je tijekom
djetinjstva izvršila veliki utje-
caj. Rado se prisjeća festivala u
čast Coltranea koje je njegova
obitelj pomogla organizirati u
LA-ju, na kojima je gledao na-
stupe Carlosa Santane i Bran-
forda Marsalisa. No čak i u tom
okruženju, Ellison se osjećao
kao u škripcu. “U Valleyu nema
umjetnosti, ne događaju se kre-
ativne stvari”, kaže. “Ljudi dođu
onamo i zaglave. Odrastao sam
misleći da od mene nikada neće
biti ništa.”
U školi je bio izopćenik –
“Nisam išao na maturalnu za-
bavu, nisam radio ono što su
radili svi” – a već s 14 godina
počeo je pušiti marihuanu. “U
krugu svojih prijatelja, prvi
sam počeo pušiti travu”, pri-
znaje. “Pitao sam se: ‘Kako da
mi život postane crtani film?’
A onda sam postao stoner,
čudak. Klinci su govorili: ‘Ne
znamo želimo li se više druži-
ti s tobom.’”
Ellison je počeo visjeti s opa-
FOTO: JEREMY DEPUTAT

lator s lijekom protiv snijim društvom – “s frajeri-

astme. “U mojoj kući ma koji su pucali, huliganima
nisi znao kako se tko koji su pljačkali ljude... Družio
osjeća. Govorili smo: sam se s njima jer su i oni puši-
‘Svi su dobro, sve je li.” Ubrzo je počeo preprodavati

18 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 travu i acid. Sa 16 godina uhi-
ćen je jer je policajcu iz odjela iduće godine potpisao ugovor
za narkotike rekao gdje može
kupiti travu. “Nisam imao
ništa sa sobom, ali očito, i to
je zločin”, Ellison se ogorče-
no prisjeća. “Izbačen sam iz
škole i poslali su me na jebe-
no liječenje za anonimne nar-
komane.”
Uvjetnu je proveo u skupi-
ni s još 30 ili 40 mladih de-
linkvenata, a iskustvo je bilo
posve neočekivano. “Bilo je
kao u filmu Breakfast Club,
ali sa ‘zločestim’ klincima”,
tvrdi. “Osjećao sam
kao da sam napo- “Ćudljiv
kon našao svoju
sam”, kaže.
ekipu. Među njima
“Uzbuđenje
bile su djevojčice
koje su zlostavljali volim u
roditelji i gay klin- malim
ci – tada sam prvi dozama.”
put došao u dodir
s njima. Suočio sam se sa
stvarnim svijetom. U krat-
kom periodu upoznao sam se
s različitostima.”
Kad je maturirao, nekoliko
godina poslije, Ellison je nau-
čio kako osjećaj osamljenosti
kanalizirati kroz kreativnost.
Koristeći Rolandov Groove-
box sekvencer, stvarao je hip
hop beatove i upijao nekon-
vencionalni zvuk – semplirao
je sve, od elektronskih zane-
senjaka poput Aphex Twina
i Squarepushera, do under-
ground rap kraljeva poput J
Dille i Madliba, ali i “zvuko-
ve s čudnih chill-out kompi-
lacija”. Nedugo nakon što je
započeo studij na filmskoj
akademiji u Los Angelesu,
prijatelj mu je pokazao kako
programirati glazbu koriste-
ći laptop. “Pomislio sam: ‘E,
to je ono što želim raditi’”,
kaže Ellison. “Markirao sam
s predavanja o povijesti filma
i radio na beatovima koji nisu
nikoga zanimali.
U početku je Ellison svoje
CD-e iz kućne radinosti
davao neznancima i člano-
vima obitelji. “Mama me pi-
tala: ‘Zašto ovo zvuči kao da
netko izbacuje smeće kroz
prozor?’” No negdje s 25 go-
FOTO: GULIVER/REX
dina, etablirao se kao jedan
od ključnih igrača progresiv-
ne instrumentalne scene koja
je bujala u LA-ju; debitant-
ski album objavio je 2006., a
s cijenjenom britanskom eti-
ketom Warp.
Krajem 2012., Ellison je za-
počeo sa svojim najambici-
oznijim projektom do sada:
konceptualnim albumom
o smrtnosti. “Želio sam na-
praviti glazbu koja bi opisa-
la osjećaj neizbježne smrti i
svega što dolazi poslije”, tvrdi.
“Ironično, nikad se nisam to-
liko zabavljao kao pri stvara-
nju albuma You’re Dead!” Ve-
ćina pjesama počinje ludim
jazz improvizaci-
jama s Thunderca-
tom koje je Ellison
onda digitalno di-
storzirao, prepra-
vio i preoblikovao
u opaki, vještičji,
futuristički fusi-
on koji bi spržio i
mozak Milesa Davisa. “Sve
se vrtjelo oko bujajuće, nevje-
rojatne kreativne energije”,
Thundercat opisuje snima-
nja. “Eksplozija – bum! Kao
ruski rulet. Na kraju dana
sjedneš i zapitaš se: ‘Jebote,
što se upravo dogodilo?’”
Turobne teme u pjesmama
povezane su s Ellisonovim
gubicima koje je proživio u
proteklih 10 godina – izgubio
je majku, preminula je Alice
Coltrane (“Volio bih da smo
zajedno stvarali glazbu”), ali
i njegov suradnik Austin Pe-
ralta (nadareni pijanist koji
je prije dvije godine umro od
upale pluća u 22. godini). Ta-
kođer, ostao je bez dugogo-
dišnjeg prijatelja kojeg je kao
tinejdžer upoznao na uvjet-
noj. Ellison tvrdi da album
govori i o nepredvidivom ra-
zvoju njegove karijere. “Neko
sam vrijeme osjećao kao da
scena koja me privukla i koju
sam pomogao stvoriti više ne
postoji”, kaže. “Mrtva je. Već
smo u novoj eri – čak je i stva-
ranje albuma pomalo staro-
modno, shvaćaš?”
Govoreći ovo, ne zvuči
osobito razočarano. Zapra-
vo, djeluje uzbuđeno. “Volim
raditi stvari koje me izaziva-
ju”, kaže dok izlazi iz autobu-
sa. Smješka se. “Ne znam što
slijedi. I to me zabavlja.”
 SIMON VOZICK-LEVINSON
SVI ZAJEDNO
McCartney 1963.
Willie Nelson,
Chrissie Hynde,
Bob Dylan i 39
drugih umjetnika
obradili su
pjesme Beatlesa
i McCartneyjeve
samostalne
pjesme na The
Art of McCartney.
U STUDIJU
Zvijezde su
tu za Paula
McCartneyjev album
obrada možda ima
najimpresivniji tribute
sastav ikad
T
I J E K O M Z A D N JA
dva desetljeća produ-
cent Ralph Sall sa-
stavio je all-star al-
bume koji odaju počast svemu,
od subote – tema jutarnjih cr-
tića do Grateful Deada. U svoj
najveći projekt dosad odlu-
čio je uploviti 2003.: masovan
tribute album Paulu McCar-
tneyju. “Nisam mislio da će mi
trebati 10 godina”, kaže Sall.
The Art of McCartney, set
od 42 pjesme, trebao bi biti
objavljen 18. studenog, a razlog
zbog kojeg se toliko dugo stva-
rao je – skoro svi kojima je Sall
prišao, pristali su. Na albumu
je jedna od najimpresivnijih
postava bilo kojeg albuma u
nečiju čast: od Briana Wilso-
na, koji je obradio pjesmu
iz 1982., “Wanderlust”, Bill-
yja Joela (“Maybe I’m Ama-
zed”) do Chrissie Hynde (“Let
It Be”). Najgenijalniji potez od
svih: Bob Dylan, a on rijetko
sudjeluje u ovakvim projekti-
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
ma. Dylan je odlučio pozaba-
viti se pjesmom “Things We
Said Today”. “Iznenadilo me
kad je on pristao sudjelova-
ti”, kaže Sall. “Ne bih odabrao
tu pjesmu, ali njemu savršeno
pristaje”.
Willie Nelson sudjelovao je
u sasvim akustičnoj “Yester-
day”, iako to nije prvi put da
ju je obradio. “Snimio sam je
kad je prvi put objavljena”,
kaže Nelson. “Imao sam bend
u Fort Worthu i rekao sam
publici: ‘Evo jedne poprilič-
no dobre pjesme koju sam čuo
od male country grupe koja
se zove Beatles’. Mislim da je
McCartney jedan od najboljih
tekstopisaca”.
U većini je slučajeva Sall
osobno spajao pjesmu s umjet-
nikom za kojeg je htio da je
obradi, a McCartneyjev bend
– koji je McCartney posudi
Sallu za ovaj projekt – bio je
potpora. Sammy Hagar, koji
je obradio “Birthday”, bio je
iznenađen kad su ga pitali da
sudjeluje. “Možda bih odabrao
‘Let me Roll It’ ili ‘Maybe I’m
Amazed’ ”, kaže. “Ali ‘Birthday’
odgovara mom glasu. Uz to,
riff je odličan”.  ANDY GREENE
19
 ROCK&ROLL

O DEBI ALBUMU:
“Osjećam veliku tremu
i sad već ne mogu
dočekati da izađe.”
QUEEN OF SABE

Kraljica koja stremi

prema glazbenom tronu
Predstavljamo Sabinu njoškolski prijatelj me od Imam osjećaj da se nije puno la se izvođačima koji to rade
milja zvao kraljica od Sabe, promijenilo. Danas stojim svaki dan. U tom trenutku to
Herman, kantautoricu nije imalo nikakvo posebno u Bauhausu i velikim očima mi se činilo posve nemogu-
koja je dio rastućeg značenje, samo mala igra rije- gledam u kutije s alatom. Da ćim. Tek po završetku sred-
akustičarskog novog či vezana za moje ime. U to je mogu, živjela bih u kolibici nje napisala sam svoju prvu
vala vrijeme bio popularan MySpa- kraj slapa na Islandu i rezba- stvar (bila je instrumental), no

S
A BI NA HERMAN
jedna je od novih dje-
vojaka s gitarom, kan-
tautorica koja je dio
akustičarskog novog vala, do-
voljno povučena da se ne isti-
če, a opet dovoljno osobena
da je interesantnija i druga-
čija. Tijekom snimanja debi-
tantskog albuma razgovarali
smo o njenom “razotkrivanju”
kroz glazbu.
Zašto imate ime na engle-
skom kao amblem, a lirika
ce i često sam se dopisivala
sa stranim bendovima koje je
zanimalo što moje ime znači.
Iz tog razloga sam ga prevela
na engleski i tako ostavila, a
kasnije i aploadala svoje prve
pjesme na engleskom. Tije-
kom godina dobila sam nekoli-
ko kritika na račun engleskog
naziva, ni sama ne znam zašto.
Kao da sam prva koja je to na-
pravila. Ne osjećam se kraljev-
ski, ja sam samo Sabina, ali me
ime na neki način obilježilo i
sviđa mi se to.
Tko je Sabina Herman mimo
Queen Of Sabe, osim što ste
rila i bojala drvo do iznemo-
glosti. Na neki čudan i, prizna-
jem, pomalo umišljen način
razmišljam kao da samo ja
vidim jedan savršen, idiličan
svijet u kojem bi svi bili sret-
niji. Ta utopija u meni je ona
oaza koju ne želim izgubiti.
Kažete da vam nije flosku-
la “glazba mi je sve”. Gdje se
skrivala glazba prije nego su
se stekli preduvjeti za izlazak
pred publiku s gitarom u ruci?
Glazba je uvijek bila tu. Ci-
jelu srednju školu sam svi-
ruckala sa svojim najboljim
prijateljem, danas mojim pro-
i dalje mi je cijela priča o izla-
sku pred publiku bila nestvar-
na. Da ne spominjem nepre-
mostivi strah koji sam čuvala
u sebi i samokritičnost da jed-
nostavno možda nisam dovolj-
no dobra. Godine 2010. desio
se demo natječaj koji me pri-
morao da izađem pred ljude.
Da ga nije bilo, tko zna koli-
ko bih još dugo skupljala hra-
brost. I sad kad iz ove per-
spektive gledam dosta godina
unatrag, vidim da sam se cijelo
vrijeme tražila u glazbi.
Objavili ste dva singla “Trago-
vi” i “Nismo Bogovi”. Sugeri-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

je materinja? Što znači ime
Queen Of Sabe?
Voljela bih da je priča puno
zanimljivija od ove koju imam,
ali nije. Jednostavno, sred-
dizajnerica, supruga i majka?
Sabina je dečkić. Kao mala
sam bila FBI agent, penjala
se na drvo, rezala keramičke
pločice i slagala tatine čavle.
ducentom Markom, no tada
još nisam pisala svoje pjesme.
Zvuči smiješno, ali uvijek sam
imala maštarije da stanem
pred publiku s gitarom i divi-
raju li oni i neke druge teme
osim ljubavi?
Iskreno, bez obzira na koju
se temu iz tih dviju pjesama
misli, nije mi bila namjera biti

20 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
angažirana. Nema nekakvih
pretjeranih lirskih opsesija ni
snažnih društveno-političkih
poruka, kako neki misle. Jed-
nostavno sam htjela reći ono
što osjećam, bez suvišnih pri-
misli. Najčešća tematika mojih
pjesama su međuljudski odno-
si, kakvi god da bili, i osjećanja
koja iz njih proizlaze. Ljubav u
svim svojim oblicima. U pjesmi
“Crni mjesec”, jednoj od naj-
dražih pjesama s albuma, do-
tičem se i socijalne tematike.
A što smo ako nismo bogovi?
(Smije se) Dobro pitanje.
Ajde, bez suvišnih riječi i za-
petljavanja – mi smo toleran-
tni ljudi ili bismo to barem tre-
bali biti. Live and let live.
Je li majčinstvo imalo utjeca-
ja pri pisanju pjesama?
Kroz majčinstvo sam opće-
nito sazrela i puno toga mi se
u životu promijenilo, što se si-
gurno odrazilo i na glazbi. Čini
mi se da sam kroz njega postala
jača i upornija, neprestano me
tjera da idem dalje, ne samo u
glazbi nego za sve u životu.
Volite li više klasično objavlji-
vanje albuma za diskografsku
kuću ili samizdat?
Kad sam se počela ozbiljnije
baviti glazbom, još uvijek sam
imala snove koji mi
se danas čine smi- “Kroz
ješnima. Primje-
majčinstvo
rice, imaš pjesme i
misliš da je najve-
sam sazrela i
ći domet ako potpi- to se odrazilo ime. Vjerujem da se
šeš za nekog pozna- i na glazbi.”
tog diskografa. No
mišljenje mi se jako brzo pro-
mijenilo. Počela sam dobivati
neprofesionalne i uvjetovane
ponude, uvijek s jednostranim
interesom. Na duže vrijeme
moja slika o diskografskim ku-
ćama nije bila najljepša, a pre-
dodžba o bilo kakvoj budućoj
suradnji mutna. No, nakon što
su izašli Tragovi dobila sam
ponudu da se pjesma objavi na
indie kompilaciji Croatia Re-
cordsa. Svidio mi se koncept i
bendovi koji sudjeluju i krenula
sam u to, a ista priča nastavila
se i sa singlom “Nismo bogovi”.
Ne vidim ništa čudno u
tome što se mnogi odlučuju
na DIY izdanja jer razumi-
jem kakvu sliku imaju o dis-
kografima. No moji razlozi su
sasvim jednostavni, trenutno
sam zadovoljna, naša suradnja
je korektna i ne mogu se poža-
liti. Tako da debitantski album
izlazi pod njihovim okriljem.
Kakav će biti vaš debitantski
album?
Prije svega, drago mi je što
sam čekala trenutak za sni-
manje prvog albuma jer sma-
tram da sam tek sada došla
do točke kada sam jednostav-
no spremna i zadovoljna kako
zvuči ono što sam zamislila.
Rekla bih da su “Tragovi” naja-
vili smjer u kojem idem. Pone-
kad malo i eksperimentiramo,
ali se nastojim držati izvornog
zvuka. U svakom slučaju, osje-
ćam veliku tremu i sad već ne
mogu dočekati da izađe.
Ne možete se požaliti na in-
teres medija, čak i onih koji-
ma nije u fokusu glazba, kao
što je i slučaj sa Sarom Renar,
Leom Radolfi, Irenom Žilić i
Dunjom Ercegović. Je li vam
to smeta ili vam je svejedno?
Nemam osjećaj ni da mi po-
maže ni da odmaže. Prije svega
mi je važno da me ljudi prepo-
znaju po onom što radim, a to
je glazba. Suradnje i ponude
kao što su fotografiranje pone-
kad mogu biti zanimljive jer su
novo iskustvo, ali ja sam prven-
stveno kantautorica
i to je prva asocijaci-
ja koju bih voljela da
ljudi imaju kada im
netko spomene moje
sve navedene kolegi-
ce tako osjećaju.
S obzirom na to da se od glaz-
be ne živi i da će proći još
dosta vremena do trena kad
će koncerti i tantijemi osigu-
ravati pristojan život, kako
plaćate svoj hobi i egzisten-
ciju i imate li dovoljno vreme-
na za glazbu?
Za glazbu nikad nemam
dovoljno vremena, uvijek bih
htjela još. Bilo bi lijepo do-
čekati trenutak da se od nje
može i živjeti. Tužna strana
u dogovaranju koncerata je
što mnogi misle da si dovoljno
vrednovan time što su te uopće
pozvali da sviraš kod njih. Kad
dobijemo upit za “gratis” svir-
ku, moj gitarist kaže: “Nema
problema, nećemo jesti u sri-
jedu”. Rezultat? Minus je po-
stao konstanta. ANĐELO JURKAS
 ROCK&ROLL

Konačan kraj Orbitala

AKTUALNO

Dance duo odlučio je

prestati s radom
nakon 25 godina

P
U N I H 2 5 G ODI N A
nakon što su preko
noći uletjeli u prve
redove nove glazbe-
ne revolucije, britanski dance
duo Orbital odlučio je presta-
ti s radom. Ta njihova odlu-
ka omogućila nam je ne samo
da se prisjetimo najznačajni-
jih trenutaka karijere Paula i
Phila Hartnolla, nego i da se
vratimo u vrijeme kada se či-
tava Britanija drmala u ritmu
ecstasyja i neobičnih zvukova
koje su klinci najčešće stvara-
li u spavaćoj sobi. Orbital su
bili savršeni predstavnici nove
“do it yourself” scene
koja je pankerske ide- PAUL I PHIL HARTNOLL
ale preselila na plesni Duo 1992., u vrijeme kad su
podij te su prve glaz- objavili singl “Halcyon” (gore); u
bene korake napravi- Manchesteru prije dvije godine
li zahvaljujući pjesmi
snimljenoj na starom makeri” poput Alana McGee-
kasetofonu svoga oca. ja, čelnika slavnog Creation
U “Chime” je uku- Recordsa, i članova nevjero-
pno uloženo dvije i jatno popularnih Stone Ro-
pol funte, komplet- sesa i Happy Mondaysa, seto-
na oprema sastojala ve Orbitala počeli su pratiti i
se od četverokanal- dojučerašnji pankeri ili fano-
ne miksete, sintesaj- vi čeznutljivih indie rokera
zera i ritam-mašine, osamdesetih tipa The Smiths.
no konačan rezul- Hartnolli su svoj transžanrov-
tat ubrzo je do teme- ski pristup dokazivali i odabi-
lja protresao otočki rom sampleova pa se u ranoj
dance underground. uspješnici “Satan” našao i dje-
Tu snimku uspjeli su “uvali- cea. Premda je Jumpin And zvanog Orbital, poklopilo se lić pjesme “Sweat Loaf” ame-
ti” radijskom DJ-u Michae- Pumpin egzistirala sasvim s vrhuncem ilegalnih raveo- ričke alter rock skupine Butt-
lu Schiniouu, poznatijem kao izvan fokusa srednje struje, va, organiziranih po napu- hole Surfers, a legendarnu
Jazzy M, koji ih je ubrzo za- “Chime” je dobacio do 17. mje- štenim skladištima ili zaba- “Hacyclon” nerijetko su spa-
vrtio u svojoj emisiji “Jac- sta službene ljestvice singlo- čenim poljima daleko od očiju jali s “You Give Love a Bad
kin’ Zone”. Ona se emitira- va te Paula i Phila doveo pred zakona. Njihovu publiku, me- Name” Bon Jovija i pop-ljigom
la na piratskom radiju LWR, nekoliko milijuna tinejdžera đutim, nisu činili samo razva- “Heaven Is A Place On Earth”
FOTO: GULIVER/REX; GULIVER/GETTY IMAGES

što je braći Hartnoll osigura-
lo i uvijek poželjan status od-
metnika. Suradnja se pokaza-
la presudnom i za Jazzyja jer
je upravo zbog Orbitala po-
krenuo etiketu Jumpin And
Pumpin za koju su poslije sni-
mali Future Sound Of Lon-
don i mnoga ključna imena
happy hardcorea i goa tran-
koji su svakoga tjedna prati-
li emisiju “Top Of The Pops”.
Tom su prilikom svijetu pred-
stavili i svoj zaštitni znak, na-
očale nalik na one za zavariva-
nje koje su u idućim godinama
postale sastavni dio “unifor-
me” njihovih obožavatelja.
Vrijeme izlaska debitant-
skog albuma, jednostavno na-
ljeni “rejveri”, pogotovo nakon
danas već legendarnog nastu-
pa na Glastonburyju 1994.
godine. Ploča Screamadeli-
ca Primal Screama početkom
devedesetih je srušila sve sup-
kulturne ograde među publi-
kom, a kada su svoju potpo-
ru technu i acid houseu javno
obznanili tadašnji “opinion
Belinde Carlisle. Ta skladba,
inspirirana istoimenim sred-
stvom za smirenje o kojem je
bila ovisna njihova majka, po-
kazala je i kako elektronička
glazba ne mora biti isključi-
vo pratnja drogiranom plesu,
nego i nešto što vas ponekad
ipak može nagnati i na razmi-
šljanje. “Are We Here?”, singl

22 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 s trećeg albuma Snivilisati-
on otpjevan anđeoskim gla-
som Allison Goldfrapp, bio je
reakcija na novi zakon kojim
su se vlasti jednom za svag-
da krenule obračunati s rave
partyjima, a posebno snažan
efekt po tom je pitanju ostav-
ljao “Criminal Justice Bill”,
remiks te pjesme koji nije sa-
državao ništa osim četiri mi-
nute tišine.
Iz današnje perspektive, Or-
bitalu vrijedi pripisati i zaslu-
ge za pretvaranje klasičnih DJ
setova u punokrvne koncerte
– svoje skladbe na pozornici
su izvodili uz puno improvi-
zacije, nerijetko ih mijenjajući
do neprepoznatljivosti, što im
je donijelo i bezrezervnu pot-
poru kritike, čak i one kojoj je
techno i dalje djelovao popri-
lično strano. Spomenuti na-
stup na Glastonburyju cijenje-
ni magazin Q uvrstio je među
50 najboljih koncerata svih
vremena, a 2002. godine pro-
glašava ih jednim od “50 ben-
dova koje morate pogledati
prije smrti”. Već nakon prvih
uspjeha, remikserske usluge
od njih su počeli tražiti glaz-
benici svih vrsta i podvrsta
pa su se na popisu “klijenata”
našli i Beck, Queen Latifah,
the Shamen pa čak i “one hit
wonderi” EMF. Pridodamo li
tome i da su se njihove kom-
pozicije našle u blockbuste-
rima poput Sveca i Skidajte
se do kraja, nije teško shvati-
ti zbog čega se devedesetih či-
nilo kako zaista ne mogu po-
vući pogrešan potez. Da ipak
nije tako, 1995. je nagovije-
stio “The Box”, ekstremno na-
poran, 28 minuta dugi singl
koji ih je sasvim približio pro-
gressive rokerima sedamde-
setih. Poslije toga sve češće se
činilo da gube fokus, posebno
na konfuznom eksperimentu
The Altogether. Od 2004. do
2008. godine prvi se put ra-
zilaze, no povratnički nastu-
pi, a pogotovo album Wonky
potvrdili su da od Orbitala
možemo očekivati još mnogo
toga. Samim time, iznimna je
FOTO: JOSEPH LLANES
šteta što ih (opet) više nema; u
svijetu u kojem elektroničkom
glazbom vladaju Avicii i David
Guetta potrebni su nam više
nego ikad.  VEDRAN HARČA
NA LJESTVICAMA
Neuništiv “Bass”
Meghan Trainor
Kako je cura iz malog grada
pretvorila svoje tjelesne
komplekse u jedan od
ovogodišnjih najvećih hitova
P
RIJE DVIJE GODINE, DEBITANT-
ska pjesma “All About That Bass” pro-
vela je šest tjedana (i još je uvijek) na
vrhu pop ljestvica, a Meghan Trai-
nor bila je country kantautorica u usponu. Ali
odrastajući u malom Nantucketu u Massachu-
settsu – gdje su njezini roditelji bili vlasnici
draguljarnice – nije imala takvo životno isku-
stvo koje piše dobre pjesme. Pa je pitala svoju
majku: “Možeš li mi ispričati neke nevjerojatne
stvari koje su se tebi dogodile tako da se mogu
praviti da su se dogodile meni i pisati o njima?”
Na kraju je nekoliko njezinih pjesama za-
vršilo na posljednjem albumu Rascala Fatt-
sa, s tekstovima u kojima se pravi da zna kako
izgleda unutrašnjost bara. Ali sve do pjesme
“All About That Bass”, koju je supotpisala u
zreloj dobi od 19 godina, nije pronašla svoju
temu: izgled vlastitog tijela. “It’s pretty clear
I ain’t no size two/But I can shake it, shake it
like I’m supposed to do”, pjeva preko slatkih,
karipskih beatova.
Pjesma “All About That Bass” toliki je
uspjeh postigla većinom zbog moćnog videa
u kojem Trainor parodira Barbie fantazije.
Ipak, u zadnje je vrijeme pjesma primila kri-
TRESI,
TRESI
Trainor u
Las Vegasu
u rujnu.
tike sa svih strana: da stih o “mršavim glupa-
čama” vrijeđa mršave ljude, da Trainor nije
dovoljno debela kako bi pjevala tu pjesmu, da
je pjesma antifeministička jer se, u konačni-
ci, oslanja na muško odobravanje.
Trainor sliježe ramenima na kritike i kaže
da su njezine pjesme o ženskoj moći. “Narav-
no da sam feministica”, kaže, mijenjajući mi-
šljenje iz ranijeg intervjua u kojem je izbjega-
vala taj termin. “Ima stvarno jak stav”, dodaje
menadžer Troy Carter koji je prije vodio Lady
Gagu do vrha ljestvica. “Niti izgleda niti zvuči
poput prosječne cure. Ona je pop zvijezda lje-
vice i centra”.
Prošle su godine Trainor i producent Kevin
Kadish napisali “All About That Bass” za ot-
prilike sat vremena. U to vrijeme nitko nije
Trainor smatrao pjevačicom, tako da je njezin
izdavač prodavao pjesmu svim mogućim izvo-
đačima, ali bila je nestašica “novih umjetnika
koji su malo deblji”. Na kraju, Trainor je imala
priliku objaviti vlastitu pjesmu nakon što ju je
L. A. Reid doveo u Epic Records. (Mogulu je
na audiciji pjevala “All About That Bass” svi-
rajući ukulele.)
Slava ju je oslobodila tinejdžerskog samo-
prezira – znala si je ozljeđivati kožu, a sjede-
ći u razredu, mislila je da svi komentiraju nje-
zin izgled. “Ali”, kaže, “i dalje si ne mogu naći
dečka. Moja je mama rekla: ‘Jesi li primijeti-
la da pop zvijezde hodaju s pop zvijezdama?’
Odgovorila sam joj: ‘Ajme, moram li?’” 
 GAVIN EDWARDS
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 23
 ROCK&ROLL
MS DYNAMITE
“Nedostajala mi je publika”
Razgovor povodom
zagrebačkog
koncerta
V
IŠE OD PETNAEST
godina prošlo je ot-
kako je britanska
glazbenica Niomi
McLean-Daley, poznatija kao
Ms Dynamite, prvi put stala
na pozornice londonskih un-
derground klubova, upisavši
se u anale povijesti UK gara-
ge žanra. Nedugo potom osvo-
jila je svijet prvim albumom A
Little Deeper koji joj je donio i
prestižne nagrade BRIT i Mer-
cury, a nakon osmogodišnjeg
izbivanja Ms Dynamite se prije
tri godine ponovno vratila u
fokus, posjetivši u svojem pre-
trpanom rasporedu nastupa i
zagrebački klub VIP.
Kakav je osjećaj vratiti se na
pozornicu nakon toliko dugo
vremena?
Osjećaj je nevjerojatan, ljudi
su puni podrške i jako sam uz-
buđena da sam opet natrag!
Odvojila sam puno vremena
kako bih bila sa svojim sinom,
u čemu sam jako uživala. Ispu-
njavalo me je biti samo mama
pa ne mogu reći da mi je nešto
posebno nedostajalo. Među-
tim, sad kad sam se vratila
glazbenom svijetu, shvaćam
da mi je nedostajala ta jedin-
stvena energija i povezanost s
publikom.
24 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
POVRATAK
UK garage i
2step glazbenica
sprema novi
Podrijetlo vučeš iz škotsko-
jamajčanskih korijena. Kako
su se te dvije sredine i kultu-
re odrazile u tvom glazbenom
ukusu?
Kod mene je itekako preva-
gnula sklonost jamajčanskoj
glazbi. Osjećam veliku du-
hovnu povezanost s njihovom
kulturom, glazbom i ritmom.
Odrastala sam uz reggae i sta-
riji soul koji su moji roditelji
slušali.
Napravila si put od 2stepa i
UK garagea, preko komerci-
jalnijega pop i r’n’b zvuka, vra-
tivši se ponovno elektronskoj
bass glazbi. Gdje se najbolje
osjećaš?
Svugdje se osjećam dobro,
bilo da je riječ o soulful pjeva-
nju koje mi predstavlja određe-
ni izazov, ili pak MC-anju koje
mi dolazi spontanije. Osjećam
se vrlo sretnom što se mogu na
prirodan i jednostavan način
izraziti kroz glazbu. Nemam iz-
vježbanu tehniku pjevanja, ali
ni ne marim toliko za to. Važni-
ja mi je energija koju nastojim
prenijeti slušateljima, a i jamaj-
čanska, reggae energija kojoj
težim, upravo je takva - nedo-
rađena i sirova.
Najavila si novi album za 2015.
godinu. Što možemo očekiva-
ti na njemu?
Upravo ga završavam i jako
me ispunjava što sam ponov-
no u studiju. Na njemu će biti
u cijelosti izraženo ono što ja
jesam, od repanja do pjeva-
album
nja, preko svih žanrova koji su
utjecali na mene kroz život. Ne
mogu dočekati da izađe i da ga
ljudi čuju.
Tvoja lista glazbenih suradni-
ka pokriva jaka elektronska
imena, od Dipla i DJ Fresha do
Katy B i Magnetic Mana. Posto-
ji li netko s kim bi posebno vo-
ljela surađivati u budućnosti?
Zahvalna sam što sam se
mogla povezati s toliko različi-
tih i nadahnjujućih ljudi.
Od svakoga sam naučila po-
nešto i jako cijenim svako od
tih iskustava. Trenutno su mi
na vrhu liste ljudi s kojima bih
voljela raditi Damien Marley i
Chronixx. Jako cijenim njiho-
vu glazbu i poruku koju šalju.
Koji su ti omiljeni novi britan-
ski izvođači?
Prvi mi na pamet padaju
Jess Glynne, Sam Smith, Ma-
verick Sabre i Fuse ODG. Jako
mi se sviđa aktualna britan-
ska glazba koju možete čuti na
radiju.
Koliko se elektronska britan-
ska scena promijenila u po-
sljednjih petnaest godina?
K a d sa m počinja la ,
UK garage je bio novi po-
kret, nešto što niste mogli
čuti prije, onako kako je to
drum’n’bass bio prije njega.
Bilo je to posebno vrijeme za
mene. I dalje je to zabavno i
uzbudljivo iskustvo, jedino
mi se čini da je publika sve
mlađa. Ili sam ja ostarjela?!
(smije se).  REA HADŽIOSMANOVIĆ
KNJIGE
PRIČA O
NAJVEĆOJ
YU GRUPI
Objavljena biografija
Bijelog dugmeta
“U objavljivanju biografije
Bijelog dugmeta Šta bi dao
da si na mom mjestu ima i
pravde i logike: priču o naj-
većoj jugoslovenskoj grupi
napisao je najveći struč-
njak za nju”, kaže za Rolling
Stone urednik knjige Ivan
Ivačković koja se našla na
policama knjižara u Srbiji (u
izdanju Lagune) i Hrvatskoj
(u izdanju Naklade Ljevak).
“Dušan Vesić, autor knjige,
jedan od vodećih rock no-
vinara bivše Jugoslavije, ne
samo što je pouzdani sve-
dok, nego je i saučesnik u
karijeri Bijelog dugmeta”,
kaže Ivačković.
Bez obzira na različiti
odnos javnosti prema stva-
ralaštvu Bijelog dugmeta,
ova knjiga je najkompletni-
ja priča o tome kako se na
ovim prostorima pre četiri
decenije rađala najveća ju-
goslovenska grupa, a zatim
i kako se razvijao, kaže Ivač-
ković, “muzički, kulturološ-
ki i društveni fenomen naj-
većeg kalibra”. Vesić smatra
da nedostaje kvalitetne li-
terature koja misli ili razgo-
vara o rock kulturi u perio-
du Jugoslavije, a ta kultura
učestvuje u našim životima i
danas, mada Jugoslavije
više nema. Po
njemu, jezgro
te kulture – hteli
mi li ne – je Bi-
jelo dugme. “Ne
možemo obja-
sniti kulturu ako
ne pođemo od
njenog najvaž-
nijeg dela”, kaže
Vesić. “Klinci koji
danas diplomira-
ju na rock kulturi baš i ne-
FOTO: RNB CONFUSION PRESS
maju literaturu iz koje mogu
da povuku makar osnovne
podatke. Želeo sam da Šta
bi dao da si na mom mje-
stu bude jedan korak u tom
pravcu.”  MARIJA TEŠIĆ
 TRIBUTE

Jack Bruce iz Creama

Škot koji je otpjevao najveće hitove benda i utjecao na generacije basista.

K
A D JE ER IC CL A P TON 1966.
oformio Cream, na umu je imao
samo jednog basista: Jacka Bru-
cea. “Njegova sposobnost da vidi
iza uobičajenih granica bilo kojeg glazbenog
okvira bila je nevjerojatna”, rekao je Clapton.
“Nadrasta sve kategorizacije.” Roger Waters
iz Pink Floyda u razgovoru za Rolling Stone
rekao je da je Bruce bio “vjerojatno najdaro-
vitiji basist koji je ikada postojao.”
Bruce – preminuo od bolesti jetra u Suffol-
ku u Engleskoj, 25. listopada u 71. godini –
otpjevao je i skladao većinu Creamovih kla-
sika, uključujući i “Sunshine of Your Love”,
“White Room” i “I Feel Free”. Osim toga, po-
mogao je rock pogurati u žešće, čudnovati-
je nove visine. “Cream su ustanovili korije-
ne prog rocka, jazz rocka pa čak i metala”,
kaže Vernon Reid iz Living Coloura koji je
posljednjih nekoliko godina proveo na tur-
neji s Bruceom.
Bruce se prema basu odnosio kao prema
glavnom instrumentu. “Bio je nizak, ali nje-
gova je svirka bila monstruozno velika”, kaže Leslie West iz Mou-
ntaina koji je s Bruceom tijekom 70-ih svirao u supergrupi West,
Bruce and Laing. “Sve što bi odsvirao bilo je iznimno melodično.”
Bruce je već bio iskusan glazbenik kada se s 23 godine pridru-
žio Creamu. Čudo od djeteta sa stipendijom za studij violončela na
Royal Scottish Academy of Music, Bruce je svirao u Blues Incorpo-
ratedu (s Gingerom Bakerom iz Creama), ali
Bruce, i u Graham Bond Organisationu, Bluesbre-
1971.
akersima Johna Mayala (s Claptonom) i s
bendom Manfred Mann.
Bruce i Baker bili su poznati po svom nad-
metanju – Baker je jednom na Brucea izvu-
kao nož jer je ovaj svirao tijekom bubnjar-
ske solo-dionice. Ta je napetost – uz pomoć
nabrušene kritike albuma Wheels of Fire u
Rolling Stoneu – uzrokovala raspad Crea-
ma nakon tek dvije godine rada. Nakon ne-
koliko samostalnih LP-ja, Bruceov su rast
tijekom 70-ih i 80-ih prekidali problemi s
drogom i novcem. No nastavio je snimati
i odlazio na turneje s Robinom Troweom,
Garyjem Mooreom, bendom Ringo Starr
and his All Starr Band i drugima.
Kad mu je 2003. dijagnosticiran rak jetra,
podvrgnuo se transplantaciji. Dvije godi-
ne poslije Cream se ponovno okupio kako
bi odsvirao niz slavodobitnih koncerata u
Royal Albert Hallu i Madison Square Gar-
denu. Ove je godine Bruce objavio posljed-
nji samostalni album, Silver Rails, na kojem je njegov sin Malcolm
svirao gitaru. “U ovaj sam album unio srce i dušu”, Bruce je izja-
vio za Rolling Stone.
Bio je poznat po svojoj izravnosti, ali i skromnom egu. “Njegovo
naslijeđe su otvorenost i istraživački duh”, kaže Reid. “I još nešto...
Bio je jebeno normalan lik u svijetu pozera i seronja.” ANDY GREENE

NAJVEĆI DVORANSKI ROCK KONCERT GODINE

SLAVI DESETU OBLJETNICU!
Na jubilarnom “Pozitivcu”
nastupaju TBF, Brkovi, Dubioza...
Glazba je moćan medij za prenošenje snaž-
nih i angažiranih poruka, a upravo je na toj
činjenici stasao Pozitivan koncert. Jedan od
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; POZITIVAN KONCERT PRESS
tim koncertom očekuje se hvatanje impre-
sivne brojke od 60.000 posjetitelja. Do sad
su, između ostalih, nastupili Lollobrigida,
TBF, Hladno pivo, Laibach, Let 3, Stereo MCs,
PipsChips&Videoclips, Brkovi, Kawasaki 3P... 
U petak, 28. studenog, nastupaju TBF,

najvećih događaja godine jubilarni, dese-
ti put poslat će pozitivnu poruku kroz glazbu
i obilježiti Svjetski dan borbe protiv AIDS-a,
ovaj put kao dvodnevni festival, 28. i 29. stu-
denog u Domu sportova.
Događaj koji tradicionalno okuplja broj-
ne glazbenike koji svojim sudjelovanjem i
potporom šalju poruke mladima o svjesno-
sti očuvanja zdravlja, odgovornog ponaša-
nja, antidiskriminacije te o potrebi za AIDS-
free generacijom pokrenut je 2005. godine.
U devet dosad održanih izdanja “Pozitivac”
je posjetilo više od 40.000 ljudi, a s dese-
Jinx, Elemental i Jonathan, dok će dan kasni-
je svirati Dubioza kolektiv, Brkovi, Kandžija i
Gole žene te Luxus Lord.
Deseta godina održavanja i činjenica da
je Pozitivan koncert prerastao u najveći dvo-
ranski koncert i glazbeni vrhunac godine, koji
je do sada tri puta rasprodao Veliku dvora-
nu Doma sportova, govori o važnosti i do-
segu kojim udruga HUHIV, Hrvatska udruga
za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa i
LAA ukazuju na probleme AIDS-a te postaju DVODNEVNI FESTIVAL
glasnici nove generacije za goruće teme da- U petak, 28. 11., svirat će TBF a u subotu
našnjice. M.P. se na binu penju Kandžija i Gole žene

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 25
 ROCK&ROLL
“Ja vam, zapravo, uopće
nisam zabavna osoba”
Henry Rollins o stand
up-u, Rollins Bandu i
dolasku u Hrvatsku
E
PI T ET L EGE N DE
često se zlorabi pri
napuhavanju nečijeg
značaja na glazbenoj
sceni. Henry Rollins nije takav
primjer s obzirom na to da se
radi o živom primjeru kako vri-
jeme ne nagriza radnu etiku.
Taj vitalni 54-godišnjak prešao
je za jednog života više nego bi
desetini uspjelo u dva. Od go-
lobradog frontmena hard core
benda Black Flag, preko solo
izvođača, glumca, izdavača,
pisca, kolumnista, TV i radij-
skog voditelja do briljantnog
stand up zabavljača, Rollins je
opravdao pečat “hardest wor-
king man in music industry”,
samo što je glazbenu industriju
zamijenio medijima. Polivalen-
tan umjetnik trenutno boravi u
svom studiju u New Yorku oda-
kle kreće na američku stand
up turneju: bez dlake na jezi-
ku za Rolling Stone govori o
svom radu i otkriva svoja raz-
mišljanja.
S kojim si dijelom tvoje razno-
like karijere zadovoljan?
Zakleti sam neprijatelj za-
dovoljstva. Dopustit ću neko-
liko minuta opuštanja nakon
što je nastup završen, no ra-
dije bih odmah krenuo radi-
ti nešto drugo bez ikakve cere-
monije. To je pravi način. Čime
god se bavim, uvijek mi je u
glavi samo jedan cilj – napra-
viti to najbolje što mogu i do
maksimuma. Inače, zašto se
uopće primiti nečega? Koli-
ko god truda uložio u bilo koju
stvar, nikada nisam bio previ-
še dobar, samo odlučan. Volim
raditi temeljito, napraviti još
bolje ili na drugačiji način, a
onda prijeći na nešto drugo.
Tako stvari napreduju, što je
26 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
INTERVJU
bolje od stabilizacije i stagna-
cije.
Jesi li ikad osjetio teret go-
dina?
Osjećam ono što je sada. Ne
osjećam se kao prije deset go-
dina. Ne mogu se sjetiti takvih
stvari niti ne zanimaju. Ne
mogu se ničemu vratiti. Jasno
RADOHOLIČAR
“Moje najveće
postignuće?
To što sam još
uvijek ovdje i
što još mogu
raditi.”
je da nema šanse da imam istu
snagu i izdržljivost kao nekad
pa samo radim ono što mogu
u ovom trenutku i bacam se na
ono što slijedi. Bilo bi dosadno
kad bismo svi razmišljali kakvi
smo bili nekada. Nemam viška
energije. Vrlo brzo mi postane
dosadno i želim da se stvari do-
gađaju brzo, a to bi mogao biti
način rada koji želim održati.
Ima li to veze s promjenama
koje treba napraviti svakih 7
do 10 godina kako u životu ne
bismo upali u poslovnu i pri-
vatnu rutinu?
Nisam svjestan tih vremen-
skih promjena. Možda se to
odnosi na ljude koji imaju
malo normalniji način života.
Na neki način se svom snagom
hvatam u koštac s onim što
radim, nemam pravu karije-
ru, više sam oportunist i avan-
turist. Ako mi se ukaže prili-
ka, zgrabit ću je, samo tako.
Nikada nisam razmišljao na
način: “Radit ću ovo dok ne
navršim..., a nakon toga ću...”.
Nisam ni blizu tako organi-
ziran.
Je li se razočaraš kad shvatiš
da je trud nekad bio uzaludan?
Nikada nisam razočaran.
Sve što radiš ima utjecaja,
ostavlja trag pa te to tjera dalje.
Istina je da na vlasti može biti
netko destruktivan kao što
je to bio George Bush i osoba
poput njega može ponovno biti
izabrana. Nikad ne znaš, kad
bi se opet kandidirao, mogao
bi biti izabran. Puno ljudi ga je
cijenilo. No uvijek postoji nešto
što možeš napraviti. Nikada
nisi bespomoćan.
Postoji li zajednički nazivnik
za sve tvoje poslove?
Većinu vremena volim raditi,
ali ne bunim se kad provedem
dan ne radeći ništa jer tada
imam vremena za kreativno
razmišljanje i pisanje, no više
volim kad sam zauzet. Zapravo
se ne zabavljam. Volim sjediti i
slušati ploče, valjda je to neki
način zabave. Zapravo, uopće
nisam zabavna osoba. Nemam
rutinu prema kojoj određujem
koliko vremena ću potrošiti na
ovo, a koliko na ono. Zvuči kao
pravi posao!
Sviđa li te se kad te zovu “har-
dest working man in music in-
dustry” jer to znači puno krvi,
znoja i suza, a onda talent. Što
smatraš svojim najvećim po-
stignućem?
U mom slučaju sve je uvi-
jek bilo stvar odlučnosti i na-
stojanja da se ustraje i ne po-
pusti. Nemam talent, imam
vrlo jasnu predodžbu o tome
s čime raspolažem. Najve-
će postignuće mi je što sam
još uvijek ovdje i što još uvi-
jek mogu raditi. Tako ću iz-
mjeriti ono što sam postigao.
Ne možeš koristiti novac kao
mjeru jer Britney Spears po-
dijeli više albuma nego što ih
je John Coltrane ikad prodao.
S druge strane, to je možda
FOTO: HENRY ROLLINS PROMO PICTURES
način na koji neki ljudi mjere
svoj uspjeh ili utjecaj. Možda
je to osobno, ali za mene je to
snaga koja me održava, ustra-
janje.
Kako je na tebe utjecala glo-
balna promjena na glazbenoj
i medijskoj sceni, primjerice
internet?
 Ako me pitaš primjećujem
li razliku u medijima i glazbi
prije i poslije interneta, razli-
ke ne može biti veća. Mobilnim
telefonom može se izazvati re-
volucija. Neku osobu može se
natjerati na samoubojstvo pi-
sanjem zlobnih komentara na
Facebooku i slično. Može se
poslušati jako puno muzike i
nikada autoru ne platiti ništa.
Internet je donio bezbroj do-
brih stvari, ali i neke manje
dobre. Ne obraćam previše pa-
žnje na to.
Što misliš o društvenim mre-
žama?
Ne koristim ih previše. Nije
mi previše jasan taj društve-
ni dio. Mislim da ljudi nisu
baš toliko društveni. Koliko
je društvena osoba koja si na-
djene nadimak Patriot1776
pa na chatu cijeli dan pred-
sjednika Baracka Obamu na-
ziva crnčugom? Čuo sam da
društvene mreže uspoređu-
ju s akvarijem. Kad pogle-
daš unutra vidiš da su neke
ribice srušile mali zamak, a
nekoliko grupica se stisnulo
u kutevima. Ako prođeš po-
kraj akvarija, primijetit ćeš
da na tebi nema ni kapi vode.
A unutra je zapravo prava div-
ljina. Toliko ozbiljno shvaćam
društvene mreže.
Jesu li ikad sumnjao u kvalite-
tu svog rada ili je osobno za-
dovoljstvo bilo glavno mje-
rilo?
Nikad nisam sumnjao. Samo
radim ono što trebam i želim to
napraviti u određenom trenut-
ku. Ne sviđa ti se film u kojem
glumim? Volim jesti svaki dan
i ako je to posao koji mogu do-
biti u tom trenutku, prihvatit
ću ga. Ono što ti misliš je samo
tvoje. Čak ću te potaknuti da
me ocijeniš i osudiš. Samo na-
prijed. Kad su u pitanju albu-
mi koje sam snimio, a tebi se
nisu svidjeli, imaš svoje mišlje-
nje, drago mi je zbog tebe. Me-
đutim, imam previše posla i ne
mogu posvetiti puno vreme-
na tome što ti misliš o onome
što radim.
Divio si se mnogim ljudima
poput Iggyja Popa, Jamesa
Browna i Milesa Davisa. Neki
su te živcirali, kao što su Bono
Vox, Morrissey i Nickelback.
Jesi li se ikad susreo s onima
koji ti nisu bili simpatični?
Ponižavajuće stvari o neko-
me reći samo ako vjerujem da
će ih ta osoba čuti. Morrissey
je vrlo talentiran, pametan i
duhovit, no ono što radi mi je
urnebesno smiješno. Članovi
benda U2 vrlo dobro znaju da
imaju malo talenta, a ja sam
samo jedan od mnogih koji su
to istaknuli. Siguran sam da
znaju kako se osjećam. Oko 110
posto sam siguran da ih nije
briga i ne znaju zašto bi ih tre-
balo biti briga.
Što je bio vrhunac tvoje karije-
re, a što najveći pad?
Vrhunac je prilika da nasta-
vim raditi. Najnižu točku do-
taknuo sam kad me tužila iz-
davačka kuća koja je prije toga
propala. Pokušali su prodati
moj ugovor nekoj drugoj kući,
a ja to nisam dopustio. Nakon
što su obje strane potrošile na
odvjetnike dovoljno novca da
potplate člana Kongresa, iz-
davač me oslobodio obveza, no
to je ipak potrajalo neko vri-
jeme. Razočaranja? Vjerojat-
no nastupi koje sam odradio, a
nisu dogovoreni za sljedeću se-
zonu. Takve neke korporativne
stvari, ništa previše komplici-
rano. Samo sam nastavio radi-
ti nešto drugo.
Koje su ti najdraže glumač-
ke uloge?
Volio sam glumiti u “Sino-
vima anarhije”. To je stvar-
no izvrsna ekipa. Svidio mi
se nastup ove godine u seri-
ji “10 Things You Don’t Know
About”. Volim ih jer su odlič-
no napravljeni, bio sam dijelom
nečega što vrijedi.
Nedavno si nakon suicida Ro-
bina Williamsa bio upleten u
javnu prepisku zbog tvoje ko-
lumne o samoubojstvu. Čini
se da te reakcija čitatelja na-
gnala da se ispričaš. Je li to
bio poraz?
Nisam zapravo pisao o Ro-
binu Williamsu, osim što sam
napomenuo da sam obožava-
telj njegovog rada. Rekao sam
da ne razumijem nikog tko se
ubije i iza sebe ostavi djecu.
Još uvijek ne mogu. U nekim
pismima rečeno mi je da sam
povrijedio neke ljude. To me
zapravo uopće ne zanima, ne
želim nikog povrijediti. Po-
stoje oni koje bih želio ubiti,
ali definitivno ne povrijediti.
Zato je bila potrebna isprika
i bio sam ozbiljan kad sam to
objavio. Ne mislim da je samo-
ubojstvo potez kukavice. Me-
đutim, volio bih kad bi netko
pokušao živjeti pod svaku ci-
jenu. Očito to nije uvijek mo-
guće.
Je li moguće da se ponovo
okupi Rollins Band?
Ne zanima me ponavljanje te
faze moje prošlosti. Svom sna-
gom sam nastupao 25 godina,
a ionako nisam bio baš toliko
dobar. Ne bih mogao izdavač-
koj kući pružiti nešto vrijedno.
Postoji li šansa da održiš kon-
cert u Hrvatskoj i kakvi su ti
planovi?
Ne znam ima li dovoljno pu-
blike za moj nastup u Hrvat-
skoj. Nemam planova za tur-
neju, iako se nadam krenuti
na put krajem 2015. i počet-
kom 2016. Nadam se da ću po-
četi s poslom na televiziji i da
neću dobiti otkaz na radiju.
Iskreno, još uvijek ne znam što
će mi donijeti 2015., ali tako
je zanimljivije. Radujem se i
dugim razdobljima koje pro-
vodim sam, volim to stanje.
 ANĐELO JURKAS

NOVI KONCERTNI PROGRAM ČUJEŠ?!

Neovisni bendovi dobivaju novu priliku za predstavljanje zahvaljujući
programu koji će se održavati jednom mjesečno u zagrebačkom KSET-u

Zagrebački klub KSET pokreće koncertni
program Čuješ?! koji će neovisnim bendo-
vima, osim nastupa u kvalitetnim uvjetima,
omogućiti i osvajanje raznih nagrada. KSET
ima dugu tradiciju prepoznavanja kvalitet-
nih, modernih, domaćih i stranih izvođa-
ča pa su preko njegove pozornice svoj put
do publike pronašli bendovi poput Elemen-
tala, Hladnog piva, Mars Volte i Nationa-
FOTO: RAD HANE TINTOR
ograničen pa će publika imati priliku čuti
različite muzičke pravce.
Čuješ?! će biti natjecateljskog tipa, a naj-
bolji će biti pozvani na veliko finale u lip-
nju, kada će publika i žiri izabrati pobjed-
nika. Nagrada su nastupi na Brucošijadi
FER-a i u riječkom klubu Hartera, snimanje
singla i spota u režiji KSET-a te poklon bon projektu i podrže scenu, a na svakom kon-
TMS music shopa. Program će biti orijen- certu moći će prodavati merchandise. Vizu-

la. Koncerti će se održavati jedanput mje- tiran isključivo na novije, nepoznatije izvo- alni identitet programa osmislila je umjet-
sečno (utorkom) od prosinca do svibnja, đače pa će svi nastupi biti snimani, a ben- nica Hana Tintor koja će u finalu predstaviti
a na svakom će se predstaviti tri žanrovski dovi će moći preuzeti snimke. Organizatori svoje radove. Više informacija na www.fa-
srodna benda. Program neće biti žanrovski pozivaju neovisne bendove da se pridruže cebook.com/cujesKSET.  M.P.

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 27
 ROCK&ROLL
BEST OF
Glazbeni trio održat će koncert
svojih najvećih hitova
LIVE
Morcheeba se
vraća u Zagreb
U Tvornici će svirati i
Josipa Lisac, Bambi
Molesters,
Triggerfinger...
U
SA MOM SRCU JE-
seni Tvornica kul-
ture donosi niz uz-
budljivih domaćih
i stranih gostovanja. Belgij-
ski rock trio Triggerfinger već
je poznat hrvatskoj publici
od nastupa na Špancirfestu,
a sad će prvi put doći do Za-
greba. Bend je najpoznatiji po
obradi “I Follow Rivers” Lykke
Li, a 20. studenoga predsta-
vit će novi studijski album By
Absence Of The Sun. Dva dana
kasnije u Veliki pogon stiže
Lovely Quinces, vjerojatno
prvo ime ženske kantautorske
scene ovih prostora. Na svom
najvećem solo koncertu kari-
jere podsjetit će na debitantski
EP No Room For Us i premi-
jerno izvesti pjesme s nadola-
28 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
zećeg dugosvirajućeg albuma,
među kojima će biti “Secret
Smile” i “M”. Kao predizvođa-
čica zasvirat će Ana Ćurčin.
Pred sam kraj 2014., u
petak, 5. prosinca, The Bambi
Molesters će velikim koncer-
tom pretvorenim u mini fe-
stival “Sonic Bullets
Festival” proslavi-
Bend je pod
ti prvih 20 godina
glazbene karijere.
svaku cijenu
U Velikom pogonu htio uključiti
će pritom uz slavlje- Hrvatsku u
nike nastupiti i The plan turneje
Flaming Sideburns,
Chris Eckman/The Strange,
My Buddy Moose i B and the
Bops.
“Koncert u čast Karla Me-
tikoša”, tradicionalan koncert
koji svake godine 10. prosin-
ca održava Josipa Lisac, ove
će se zime održati u Tvorni-
ci kulture. Zagrebačka publi-
ka imat će još jednom priliku
uživati u interpretacijama naj-
važnijih skladbi iz više od če-
tiri desetljeća Josipine impre-
sivne karijere. Naravno, i ovaj
put bit će u pratnji svog moć-
nog benda u sastavu Gojko To-
mljanović, Josip Grah, Borna
Šercar i Davor Črnigoj.
Dan nakon Josipe u Zagreb
se vraća Morcheeba. Da se
Morcheeba i Tvor-
nica kulture javno
vole, pokazuje po-
novni posjet Hr-
vatskoj koju je bend
pod svaku cijenu
htio uključiti u plan
novog toura. Sastav
predvođen božanst venom
Skye Edwards održao je proš-
log prosinca jedan od najbo-
ljih koncerata protekle sezo-
ne u Zagrebu. Godinu dana
kasnije Morcheeba se vraća
s još primamljivijom pričom.
Naziv Greatest Hits – Plugged
& Unplugged ne može bolje
dočarati što će se događati na
pozornici Velikog pogona 11.
prosinca.  M.P.
MOČVARA
PROGRAM
ZA SVAČIJI
UKUS
Zagrebački klub
nastavlja jaki ritam
obogaćivanja
kulturne ponude
Nakon sjajnog otvara-
nja nove klupske sezo-
ne odličnim koncertima
izvođača ka što su Futu-
re Islands, Grant Hart, The
Raveonettes i Merchandi-
se (uz sajmove ploča i stri-
pova te redoviti filmski,
književni, galerijski i ostali
kulturni program), Močva-
ra nastavlja u jakom ritmu
obogaćivanja kulturne po-
nude Zagreba i Hrvatske.
U sljedećih 30-ak dana sli-
jede nastupi Laetitije Sa-
dier (pjevačice Sterolaba),
američkog hip hop pjesni-
ka Sage Francisa, najbo-
ljeg gitarista 2013. po izbo-
ru Village Voicea Yonatana
Gata iz Monotonixa te sjaj-
nog američkog indie dvoj-
ca Wampire. Močvaru će
još protresti i portlandski
FOTO: TVORNICA PRESS; DAVID THAYER
pankeri Piss Test, rasplesa-
ti talijanski electro “brijači”
Ninos Du Brasil, a začarati
je kantautorica Laura Ste-
venson, što je još jedan sja-
jan period prepun razno-
likih događanja za svačiji
ukus te pregršt razloga za
posjet zagrebačkom klubu.
 M.P.
LAETITIA SADIER
I pjevačica Stereolaba
nastupit će u Močvari

KANDA KODŽA I NEBOJŠA
“Trajat ćemo kao konjak”
Beogradski bend o
novom albumu i 24
godine dugoj karijeri
B
EOGR A DSK I SA-
stav Kanda Kodža
i Nebojša objavio je
nedavno novi studij-
ski album Volja za noć, na-
javljen spotom pjesme “Vera,
nada, ljubav i stav”. Bend je
osnovan 1991. i pjevač Oliver
Nektarijević jedna je od kon-
stanti, a gitarist Nenad Pejo-
vić je jedan od novih članova.
“Svi smo se maltene od obda-
ništa ložili na rock i znali da
ćemo jednom da imamo bend,
a kad smo krenuli još uvek nije
bilo vreme rata. Još smo se na-
dali da ga neće ni biti. I bili
smo u fazonu kao klinci od 16
godina - jebeš rat, najvažni-
ja je muzika. Jedino što smo
preduzimali vezano za rat je
da se oslobađamo od vojske i
to smo uglavnom i uspevali”,
kaže Nektarijević o počecima,
a Pejović ga je nadopunio: “S
druge strane, zadnjih nekoli-
ko godina pred rat, zaključno
s 91. označava vrhunac nezavi-
snog rocka i izdavačkih kuća i
medija i kod nas i kod vas. Sta-
FOTO: SAŠO ŠTIH
savali smo na sceni na kojoj su
delovale stilski raznolike po-
jave, od kojih su neke mogle
biti i evropski relevantne. Ta-
dašnja izdanja diskografskih
kuća kao što su Search&Enjoy
i Helidon i brojnih drugih više
ili manje indie labela, uz sve
veću uredničku otvorenost Ju-
gotona i PGP RTB-a, delova-
la je stimulišuće na nas koji
smo mislili da će koliko-toliko
prevladati moderan pogled na
svet. Posle tragedije devede-
setih estrada je preživela, na-
hrupile su korporacije i opet je
tu mir i sklad iz Andrićevih ili
Selimovićevih romana”.
Od početka javnost je zani-
mala etimologiji imena benda.
”Ja sam tada i posle bio u dru-
gim bendovima, a priča koju
sam čuo vezano za etimologiju
imena je da su se Rastko i neki
ortaci zezali u kraju u kome je
bila neka baba koja je stalno
dozivala nekog Nebojšu. Zeza-
jući se tako, ubacili su ga u ime
benda uz par arhaizama. To bi
trebalo da je bilo tako tokom
ta dva meseca, kad smo Oli-
ver i ja bili u drugim srednješ-
kolskim bendovima”, objasnio
je Pejović.
Što se tiče zvuka grupe, Pe-
jović kaže da su slušali mnogo
toga, pionire 50-ih, britan-
sku invaziju, crni zvuk 60-ih
soula, funka i jazza, engleski
blues, hard rock, hipi psihode-
liju, protopunk i punk, reggae,
DUGA
POVIJEST
“24 godine
eto prošle ko
dlanom o
dlan”
američki stadionski rock, novi nemaju vrednost, drugim re-
val, američku nezavisnu scenu čima - za individualnu akciju
80-ih i njen prelaz u grunge: ima prostora”.
“Odatle smo počeli da istražu- Nisu sretni ni stanjem me-
jemo. Jedan ovdašnji pisac je u dija i kažu da je situacija pa-
nekad nam zajedničkoj muzič- radoksalna. “Rock ikonogra-
koj štampi svojevremeno pisao fiju je odavno prigrlila i kod
o rocku kao najmlađoj umet- nas i kod vas omiljena estra-
ničkoj grani koja zahvaljujući da pa izgleda da čupavaca ili
tome što je tako mlada, omo- prsatih snajki s gitarama ima
gućava svakom ko puno, a u realnosti
stupi u njega da se “Na rock smo priča se svodi na dve
obavesti o svemu što se ložili od TV emisije sa naci-
je prethodilo. Meni onalnom frekven-
obdaništa i
je to zvučalo logič- com, nekoliko radio
no”, rekao je Pejović.
znali smo da
emisija i nekolicinu
S obzirom na ta- ćemo imati web magazina koje
dašnju depresiju, a bend.” vodi entuzijazam.
današnju recesiju, To nije mnogo ali je
situacija u regiji se nije osobito dovoljno da se svako malo po-
promijenila, a kako se taj tijek javi neko zanimljiv, a sve dalje
vremena reflektirao na funk- je pitanje lične izdržljivosti,
cioniranje benda zadnjih pet- hrabrosti i mrve konstruktiv-
naestak godina Pejović kaže: nog ludila”, kaže Pejović.
“Ne menja se ovde situacija, Nektarijević je zaključio
nego se ide od depresije do re- razgovor riječima o buduć-
cesije, od prirodne do druš- nosti benda: “Za rok trajanja
tvene katastrofe i tako u krug. nadam se da će biti kao ko-
Nedavno sam slušao intervju njak, dok nas ne popije crna
strip pionira sa naših prostora, zemlja. Želimo ostati na kursu
Đorđa Lobačeva, kako objaš- na kome smo, da pravimo mi-
njava da je sve što je naš svet nimum kompromisa, da nas
izvukao kao pouku iz ludila zdravlje služi toliko da može-
Drugog svetskog rata bilo još mo da pijemo i takve stvari. A
jače tragično osećanje života, situacija je od početka takva
ništa drugo. To opet ne znači kakva jeste i eto prošlo 24 go-
da njegovi ili Maurovićevi ra- dine ko dlanom o dlan”.
dovi iz 30-ih i kasnije i danas  ANĐELO JURKAS
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 29
 KOLUMNA
Prijatelju, Bojanu G.
I VA NA S I M I Ć B O D R O Ž I Ć
V
E Ć TJ E DN I M A ,
koliko traje pro-
svjed ratnih voj-
nih invalida
ispred Ministar-
stva branitelja,
želim napisati nešto o Bojanu Gla-
vaševiću. Zatim odustanem jer ne
mogu pisati o njemu, a da ne pišem
o sebi. Ne želim pisati o sebi jer
moram pisati o stvarima koje su
svedene na valutu za prikupljanje
političkih bodova, svaka riječ se
stavlja na vagu i uvijek će se naći
netko tko će to proglasiti pateti-
kom. Čovjek se naprosto brzo istro-
ši bivajući dežurnim Vukovarcem
s kapitalom traume. Ipak, izgleda
da nisam još sve potrošila i više me
košta odmahnuti rukom na to što
se događa, nego još jednom, koli-
ko god uzaludno bilo i na vlastitu
štetu, učvrstiti poziciju “simbola”
i izgovoriti nekoliko rečenica koje
možda pronađu put do onih još ne
posve okamenjenih u ideološkoj borbi. Imam puno prijatelja. S
nekima od njih viđam se često, oni najčešće spadaju u prijatelje iz
“ovog” života. Kad kažem “ovog”, mislim na njegov drugi dio, nor-
malni, kad se živi u stanu, studira, odlazi na koncerte, ima auto,
troši vrijeme na bavljenje svakodnevnim sitnicama, nervira radi
kašnjenja, neopeglanog veša, ružnog vremena. S prijateljima iz
“onog” života ne viđam se često, zapravo, malo je njih preživjelo tu
transformaciju, i ponekad mislim da nam baš to što se ne viđamo
često, dopušta da budemo “normalni” i glumimo neopterećenu
svakodnevicu bez suvišnog prisjećanja na prošlost. S tim prijate-
ljima sam provela djetinjstvo, lunjali smo po mračnim hodnici-
ma bivše političke škole u Kumrovcu, pratili majke na razmjene
zarobljenika na Zagrebački velesajam, odlazile s njima kod vi-
dovnjaka, čekali kamione robe iz Caritasa pred ulazom u hotel
ili šteke cigareta za odrasle. Kada se nekome otac vratio iz zaro-
bljeništva, dugo smo sjedili pred njegovom sobom, a onda se ča-
stili bombonima i maštali o tome kako će biti jednoga dana kad
se vratimo kući. Jednom smo izmislili da je Vukovar oslobođen
pa to rastrubili po hotelu, bilo je to iz čiste želje za promjenom
stvarnosti, a malo i iz zabave. To je uglavnom bio “onaj” život koji
je potrajao godinama i rijetko kad pišem o njemu ne skrivajući
se iza fikcionalnog glasa djeteta, znam da će mi i to biti zamje-
reno. Svoje prijatelje iz svih života volim jednako, mada nisam
od onih koji pamte datume rođenja, ponekad nestanem iz teško
objašnjivog razloga, ne znam zadovoljavati formu, ali sadržaj je
pun ljubavi i nikada ih neću prepustiti zaboravu.
Bojana sam upoznala prije nekoliko godina. Prije toga, znali
smo se po čuvenju, ali nismo se nikada sreli, mada smo studira-
li na istom fakultetu. Znam da su se i naši očevi poznavali i po-
30 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
vremeno družili, jednom je mi je
otac za rođendan naručio čestit-
ku s radija uz pjesmu “Hajde da
ludujemo” koju je izgovorio Siniša,
a ja sam u nevjerici slušala njegov
glas s male Sharpove linije, skoro
sam se onesvijestila od sreće. Onda
sam pročitala Bojanov tekst koji je
objavio na T-portalu o Vukovaru,
o prošlosti i budućnosti, o miru i
toleranciji. Svi znaju što te riječi
znače, i znaju kako dobro zvuče,
ali nemojte mi zamjeriti što ću si
dopustiti da kažem, sa svoja dva
života, ja zaista znam njihovu te-
žinu. Nakon tog sjajnog i značaj-
nog Bojanova teksta, ubrzo smo se
našli. To je bila jedna od onih kava
koja je trajala otprilike četiri sata,
promijenili smo nekoliko lokaci-
ja jer nam je postalo neugodno to-
liko dugo sjediti i samo pričati,
nakon svih tih godina, točno sam
znala da sam našla jednog od rijet-
kih prijatelja koji pristaje i onom i
ovom životu. Slika je banalna, ali činilo se kao da sam doplivala
do sigurne obale, do mjesta gdje mogu spojiti nenormalno i nor-
malno, gdje mogu zaista biti ja, i da sve skupa ima nekog smisla.
Jer neki od mojih prijatelja iz “onog” života ovih dana na svojim
fejsbuk profilima ispisuju “Za dom spremni”, i ja, da citiram Bo-
jana s gostovanja “Nedjeljom u dva”, znam odakle dolazi njihova
bol, bila sam tamo, sve vrijeme, rasla sam s tim i znam da to nisu
trebali biti ljudi koji mrze, ali kad to vidim, osjećam se loše, to-
liko loše i žalosno, ostavljajući ih bez riječi u onom starom živo-
tu. Osjećam da im ne mogu pomoći, tolike su prilike propušte-
ne, oni koji danas osuđuju ili likuju, tada su se bavili pljačkom,
i sada se sva njihova bol i nesreća nakon dvadeset godina svodi
na legitimacijski čin, volite li Hrvatsku ili ne? Da nije tragično,
bilo bi smiješno. Kad je Bojan stupio na mjesto pomoćnika mi-
nistra bila sam iskreno sretna, radi svih nas, i iskreno zabrinu-
ta, radi njega. Sa svojim kapitalom koji je na tu dužnost donio,
čak je i ovo što se danas događa bilo teško predvidjeti. Sudbina
njegova oca samo je teret, teško je nositi breme legende, a gotovo
nemoguće mrtve legende, njemu se tek u usta može staviti sva-
šta i nitko se s tim ne može natjecati, pa čak ni Bojan, pametan,
staložen i osjećajan. U ovom poremećenom društvu stupio je na
dužnost u bijeloj togi, što vodi do toga da iz zgrade izađe blat-
njav, krvav i izubijan. I da, potpisujući sve što je rekao gostuju-
ći kod Stankovića, pored svih očevih legendi, u tim godinama,
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
trebalo je biti majka. One su zapravo, u društvu koje je potpuno
zakazalo, bile jedine koje su i njemu i meni osigurale prijelaz na
sigurnu obalu, prijelaz iz onog života u ovaj, to je tek bio heroj-
ski podvig. I još su tu, prisutne, zabrinute, u neprekidnoj borbi,
već dvadeset i četiri godine.
28.i29.11. VELIKA DVORANA
DOMA SPORTOVA

DNEVNE ULAZNICE 60 KN, DVODNEVNE FESTIVALSKE 95 KN

DIRTY OLD SHOP, ROCKMARK, DANCING BEAR, AQUARIUS, DALLAS MUSIC SHOP,
SVA EVENTIMOVA PRODAJNA MJESTA I WWW.EVENTIM.HR
 ROCK&ROLL
područja te samim tim ima
ĐE SE KUPAŠ? veći značaj. Osim toga najče-
Who See su ucrtali šće smo nastupali upravo u
Boku na svjetsku rap
Beogradu, jednom u Zagrebu,
i hip hop mapu
a u Sarajevu nismo nastupali
zasad. Kolege iz glavnog grada
Srbije poznajemo odavno i sa-
radnja sa njima došla je logič-
kim slijedom stvari.
Da li je Crna Gora buduća sila
predvodnica svetske hip hop
kulture?
Who See: O, da… Vidimo
da će kroz samo par godina
crnci iz Brooklyna dolaziti u
naš studio doma kako bi se do-
kopali najsvežije hip hop pro-
dukcije prije ostalih. To će biti
zlatno doba crnogorske muzi-
ke uopšte.
Kako se hip hop kultura slaže
sa mediteranskim mentalite-
tom?
U FOKUSU Who See: Primorski menta-

Brooklyn na
litet, sleng i priče koje nas tra-
dicionalno krase i izdvajaju
od ostatka Gore Crne stvore-
ni su za rap. Možemo zahvali-
ti Svevišnjem što smo se rodi-

pjenu od mora
li ovdje.
Vaši stihovi jasno odražava-
ju socijalnu situaciju u Crnoj
Gori, ali i u celom regionu. Mi-
slite li da pesma može nešto
da promeni?
Who See: Drago nam je kad
ljudi prepoznaju pravi smi-
Who See, crnogorska iskrenije i izvornije od neka- rolla, može li da postane žila sao i još ako to na neki način
dašnjih Montenigersa (koji- kucavica regionalne hip hop počne uticati na njih, onda
hip hop klapa s ma, ipak, kapa dole, jer prvi scene? sam srećan. Ipak mislimo da
eurovizijskim je uvek - prvi). Preko respekta Who See: Najmanji smo pa je hip hop poslednja karika
iskustvom

H
A JDEMO POŠTE-
no. Kolika je realno
bila šansa da najve-
ća regionalna hip
hop atrakcija stigne iz Bokoko-
torskog zaliva? Ta kvota bi na
kladionici garantovano donela
brdo para. Srećom pa Kotora-
nin Dejan Dedović i Novljanin
Mario Đorđević nisu razmi-
šljali tako. Nego su pre dese-
tak godina krenuli da slažu
bitove i freestyle rime s lokal-
nim temama koje su ih dovele
do zvezda.
Dedduh (Dejan) i Noyz
(Mario) istinski su glič regio-
što su za tih desetak godina kao
pravi naslednici slavnih zaliv-
skih moreplovaca ucrtali Boku
na svetsku rap i hip hop mapu.
Sve do kontroverzne odluke da
posle MTV Adria nagrade za
Best regional Act 2012. zapu-
caju u Malmö i takmiče se na
Eurosongu kao predstavnici
Crne Gore.
Dvojica Đetića s mora čiju
su zezalicu “Đe se kupaš” proš-
log leta pevušili od Ulcinja do
Herceg Novog trenutno su zau-
zeti - građevinskim radovima.
Dedduh renovira kuću, za koju
kaže da nije mala, Noyz mu po-
maže, ali su ipak usred kreče-
nja uspeli da odvoje vreme i za-
statistika ide proporcionalno
sa tom činjenicom. U Crnoj
Gori ima stanovnika koliko
u osrednjem gradu bivše Ju-
goslavije. Međutim, to malo
imena što je poteklo odav-
de postalo je evergrin. Kla-
dim se da je i sa rock ‘n’ rollom
bilo slično kao sa hip hopom
danas. Mnogo lijenih talenata.
Pratite li regionalnu hip hop
scenu i koga na njoj smatrate
konkurencijom?
Who See: Odavno smo u
toku. Ima tu masu kvaliteta
i konkurencija je ozbiljna, ali
nije mi krivo jer navijam za što
jaču i ozbiljniju scenu.
Do sada ste sarađivali sa broj-
koja može promijeniti nešto u
društvu. Političari i njihovi sli-
jepi sljedbenici još mnogo go-
dina će krojiti kapice ovom na-
paćenom svijetu.
“U poslu” ste već 15-ak godi-
na, može li u CG da se živi od
muzike koju stvarate i imate li
neke dodatne prihode?
Who See: U hip hopu smo
15-ak, ali u poslu smo zadnjih
par godina. Bavimo se i dru-
gim poslovima kako bismo po-
boljšali budžete, a to nećemo
raditi ukoliko spoznamo da
ćemo od bitova i rima imati
neke koristi kad napunimo još
malo godina.
Jeste li vi klapa ili duo i šta je
FOTO: RISTO BOŽOVIĆ

nalne muzičke scene. Od či-
njenice da hiphopuju u zemlji
vladavine mediteranskih šan-
sona Vlada Georgieva i Serge-
ja Ćetkovića i da to rade daleko
jednički odgovore na nekoliko
pitanja Rolling Stonea.
Crna Gora je bila slepo crevo
eksjugoslovenskog rock ‘n’
nim beogradskim muzičari-
ma, zašto ne i sa drugim kole-
gama u regionu?
Who See: Beograd je najve-
ći od tri centra našeg govornog
to što spaja klape i hip hop?
Who See: Mi smo klapa ori-
ginal kao i bilo koja druga
klapa, jedino što se bavimo
drugačijom vrstom muzike.

32 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 Hip hop i klape spajamo nas
dvojica jer potičemo iz grado-
va gdje klape imaju ogromnu
istoriju.
Šta zapravo znače vaši na-
dimci?
Dedduh: Deda je ispao iz
prezimena Dedović, a osim
toga idealno se slaže sa mojim
karakterom, energičnošću…
Šta ste, kog vraga, tražili na
Evrosongu, šta je bio vaš pri-
marni motiv da se pojavite na
takmičenju lakih nota?
Who See: Napravili smo
jako dobru priču za nas dvoji-
cu. Vidjeli smo malo Švedske,
malo Danske, bili smo na ae-
rodromu u Beču… Nastupa-
li smo na fantastičnoj opremi
pred tolikim auditorijumom.
Kakav je provod u Malmöu?
Who See: Ludilo, ima dosta
klubova gdje se skupljaju ho-
moseksualci. Možemo reći
provod do jaja.
U Frankfurtu, na dodeli MTV
nagrada, trebalo je da se sret-
nete sa Heidi Klum...
Who See: Nismo išli u Fran-
kfurt, ne znam zašto. Valjda
nije bilo para… Nagradu smo
dobili u robnoj kući Gintaš u
Podgorici. Heidi Klum nismo
upoznali, nažalost, ali se dobro
sjećamo kad nam je namjesti-
la Argentinu u grupu na Svjet-
skom prvenstvu u fudbalu.
Koji je ratni plan Bokeške bri-
gade, vašeg proširenog sa-
stava?
Who See: Što više nastupa i
para. Što više gradova i mjesta
da se vidi…
Kada ćete ući u zvaničan pro-
gram Bokeljskih noći?
Who See: A ko to zna…
Možda kad bude postojalo još
mnogo muzike takvog karak-
tera, a moderne produkcije.
Zbog čega niste nastupili na
otvaranju Porto Montenegra?
Who See: Je li se otvorio
Porto Montenegro?
A na svadbi Novaka Đokovi-
ća u Budvi?
Who See: Nole je šampi-
on. Sa sportistima se ne ša-
limo jer su fizički spremni-
ji od nas.
Kada će duet sa Vladom Ge-
orgievim?
Who See: U utorak.
Da se uozbiljimo... Kuda ide
Who See, gde vidite sebe i
čitavu scenu za desetak go-
dina?
Who See: Vidjećemo s nekom
gatarom jer smo slabi u prorica-
nju sudbine i budućnosti. Na-
damo se da ćemo ostati kao
jedan lijep primjer iz domaće
muzike i da nećemo doživjeti
da će nam se klinci sprdati za
desetak godina. 
 ALEKSANDAR SAŠA IGNJATOVIĆ

BIOGRAFIJA
Grupa Who See je nastala u ranim 2000-im, kada su snimili svoj
prvi demo pod nazivom “Dim po dim”. Noyz i Dedduh su go-
stovali na srpskoj hip hop kompilaciji Ulice vol. 1 i albumu Sve Povo
same barabe. Debi album Sviranje kupcu objavili su tek 2007. ekspre ljno i
Među gostima na albumu su Bad Copy, Škabo iz BS-a, Horn- sno do
sman Coyote iz Eyesburna i Rhino, producent i MC iz Podgorice. S UPER
Istovremeno, Dedduh i Noyz su osnivači i članovi veće hip hop OPRE IT
M
grupe pod nazivom Bokeška brigada. i tehni E
U slobodno vreme rade na svojim solo projektima. Dedduh ke!
je snimio singl “Kakav ćemo refren?” sa Ajs Nigrutinom, a Noiz
“Niđe hedova masnija” sa Ajsom i Timbom
iz Bad Copyja. Posle osvaja-
nja MTV Adria nagrade za
najbolji regionalni bend
2012., RTCG ih je izabra-
la da predstavljaju Crnu
Goru na Pesmi Evrovizi-
je 2013. u Malmöu.
Nastupili su sa pe-
smom “Igranka”
FOTO: RISTO BOŽOVIĆ

uz pomoć peva-
čice Nine Žižić,
ali se nisu plasi-
rali u finale.
Dedduh
i Noyz
 ROCK&ROLL
PROFIL

Ubojica se smirio: Jerry

Lee Lewisove zlatne godine
Jerry Lee ima novu
ženu (i to već
sedmu!), novi album i
novi pogled na život

J
Tekst: Patrick Doyle
ERRY LEE LEWIS
je u srpnju, kako
sam kaže, prvi put
u svojoj šezdeset
godina dugoj ka-
rijeri, otišao na
odmor. “Morao sam se vozi-
ti u vlaku”, kaže svojim teš-
kim, razvučenim naglaskom
karakterističnim za Louisia-
nu, ljuljajući se u svojoj omilje-
noj kožnoj stolici u dnevnom
boravku. “Stvarno sam se ra-
dovao tome”.
Lewis i njegova sedma žena,
Judith, krenuli su iz Missi-
ssippija kako bi posjetili njego-
vog 28-godišnjeg sina u Grand
Rapidsu u Michiganu i ukrca-
li se na Amtrakov vlak na kat,
koji ima i spavaće kabine. Ali
smještaj je bio uži nego što su
očekivali. “Stavili su nas u ka-
binu koja je izgledala poput dva
lijesa”, dodaje 64-godišnja Ju-
dith, dok sjedi pokraj njega i is-
puhuje dim e-cigarete. “Bilo je
kao da smo na magnetskoj re-
zonanci. Morao me pogurnuti
na gornji krevet”.
“Nije onako kako izgleda na
TV-u, zar ne?”, kaže. “Nikad to NEUREDAN,
više ne želim napraviti. Najgo- ALI PRAVIČAN
re iskustvo na putovanju vla- Jerry Lee u svom domu u
kom koje sam doživio. Stalno Nesbitu, Mississippi
se zaustavljao i nisu prestaja-
li zviždati!”
Dobili su povrat novca na dječak. Ako Bog dâ, idemo opet rao na zadnja tri Lewisova al- je spojio s novim računovođa-
povratnu kartu i unajmili auto za Božić”. buma. “Sjećam se da smo dava- ma koji su mu sredili financije
za put nazad. Ali 79-godiš- Samo desetljeće ranije, li intervju nacionalnom radiju i s novim doktorima, a omogu-
nji Lewis kaže da se isplatilo Lewisu vjerojatno ne bi palo na s njim, a njegove su se oči samo ćio mu je i nove zube. “Pomo-
jer je imao priliku provesti 10 pamet otići na takvo putovanje vrtjele. To nije bio pravi Jerry gao je Jerryju Leeju dovevši
dana igrajući se s jednogodiš- jer je tada naveliko uzimao lije- Lee”. To se promijenilo zahva- ga u situaciju da mu ne moraju
FOTO: DAVID MCCLISTER

njim unukom, Jerryjem Lee-
jem Lewisom IV, išli su čak i
plivati. “Lijepo dijete”, kaže us-
poravajući kao da izdaje sve-
ćeničku naredbu. “Izvanredan
kove zbog čega su neki prijate-
lji mislili da je gotov. “Rekli su
mi da Jerry Lee voli samo leža-
ti u krevetu i gledati TV”, kaže
bubnjar Jim Keltner, koji je svi-
ljujući milijarderu i filantro-
pu Steveu Bingu, obožavatelju
koji si je odredio kao misiju do-
vesti Lewisa u stanje u kojem
će opet moći snimati. Bing ga
davati jake lijekove kao nado-
mjestke”, kaže Keltner. Usko-
ro je, prvi put nakon mnogo
godina, Lewis snimao uživo s
bendom. Jerry Lee i Judith u

34 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 braku su skoro tri godine. Prije
toga, ona je bila udana za brata
Lewisove treće i najpoznatije
supruge, Myre. Judith se po-
čela skrbiti o njemu prije pet
godina i ubrzo se razvila ro-
mantična veza. “To se dogodi-
lo tako što smo pričali”, kaže.
“Morala sam se naviknuti na
njegove šale. On bi rekao: ‘Je li
ti hrana dobra?’ Ja bih odgovo-
rila da je odlična. On bi rekao:
‘Šuti i jedi’ ”.
“Kaže da nije mogla podni-
jeti šalu”, pokušava zvučati oz-
biljno. “Ali mene je podnosila!”
“On je divan”, Judith dodaje.
“Želim da ljudi znaju da je on
osoba koja daje, voli i koja je po-
božna. Svi u životu napravimo
nešto za čim žalimo, ali…” “Ja
mislim da nisam ništa takvo
napravio”, kaže. “Dobro, možda
ipak malo jesam”.
Već 40 godina, Lewis živi
u dvoetažnoj ciglenoj kući u
Nesbitu u Mississippiju, 20
milja izvan Memphisa. Smje-
štena je na izoliranoj cesti, ali
teško ju je promašiti jer ima že-
ljezna vrata, klavir i riječi The
Lewis Ranch. S posjeda se vidi
malo, blatnjavo jezero na kojem
je 80-ih Lewis jednom slomio
desnu nogu vozeći jet-
ski. Kad se dovezete,
na vas bijesno laje nje-
govih šest pasa koji se
nalaze iza ograde spo-
jene uz kuću.
Dnevna soba oblo-
žena drvom puna je
Lewisovih fotografija
s prijateljima poput
Fatsa Domina i Raya
Charlesa, postera s
koncerata i zlatnih
ploča, mnoge su od
izdavače kuće Sun Re-
cords s kojom je popularizirao
rock & roll svojom vatrenom
kombinacijom boogie woogie
klavira i zanosa kršćanskih
okupljanja u šatorima. Iznad
kamina visi velika slika čivave.
(“To je moja beba. Ostavila me
negdje 97.”, kaže tiho.) Na dru-
gom kraju sobe nalazi se crni
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
Yamaha klavir na tepihu od ri-
sove kože s glavom. (“Jedna od
njegovih bivših žena”, kaže J.
W. Whitten, njegov menadžer
s kojim surađuje 40 godina.)
Lewis nosi široku, svijetlo-
plavu majicu na kopčanje i
donji dio pidžame mornarsko
plave boje, neprestani se meš-
kolji u svom sjedalu i lupka
svojim štapom sa zlatnim
vrhom po podu kad god želi
nešto naglasiti. Nakon što sam
mu pohvalio pjesmu “Keep Me
in Mind”, staru country melo-
diju na novom albumu, Rock &
Roll Time, počeo je pjevati re-
fren. “Nije loše, zar ne?”, kaže
sa smiješkom. Još je uvijek na-
brijan od nastupa prije neko-
liko večeri na Ryman Audito-
riumu u Nashvilleu. Na kraju
je svirao četiri bisa, a posli-
je su mu neki iz publike opko-
lili auto. “Fantastična publi-
ka”, kaže. “Jako puno stvarno
mladih ljudi i neki mojih godi-
na, pretpostavljam. Vjerojat-
no nisu baš toliko stari”, dodaje
smijući se. Kad nastupa, osjeća
težinu svojih godina, ali samo
malo. “Odlazite s boli u leđi-
ma kao da vam je netko zabio
nož. S tim se moram nositi.
Ali svega se toga oslobodim
kad se popnem na pozorni-
cu”. Nastup je predstavio na-
dolazeći album, njegov treći
od 2006. na kojemu su sudje-
lovali Neil Young, Keith Ric-
hards i Ronnie Wood. (“Uži-
vao sam svirajući s dečkima”,
kaže. “Puno talenata”.) Uz to,
28. listopada objavljena je au-
torizirana Lewisova biografija
koju je napisao dobitnik nagra-
de Pulitzer Rick Bragg.
Mr. Danger
Gore: Lewis oko 1957. godine,
u vrijeme kad je objavljena
“Great Balls of Fire”. Lijevo: s
Rayom Charlesom i Chuckom
Berryjem na ceremoniji
ulaska u R’N’R Kuću slavnih.
U hodniku gdje su spavaće
sobe, iza vrata u blizini kuhinje,
nalazi se upozorenje koje kaže:
nakon ove točke, gostima nije
dozvoljeno, a tu je i P. A. Starck
klavir s crnim tipkama na ko-
jemu je kutija starih Lewisovih
lula. Njegov otac, farmer koji je
bio u zatvoru zbog švercanja,
stavio je pod hipoteku obitelj-
sku farmu u Ferridayu u Lou-
isiani kako bi mu ga kupio kad
je imao osam godina. “Izlizao
sam taj klavir”, kaže. “Poprilič-
no sam dobro svirao kad sam
imao 12 godina – bolje nego
danas”. Otac ga je 1956. odve-
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
zao u Memphis, a Jerry Lee je
ušao u Sun Records nenajav-
ljen, tražeći sastanak sa Samom
Philipsom. Sljedeće godine,
Lewis je eksplodirao s “Whole
Lotta Shakin’ Goin’ On” – pje-
sma je dospjela u Top 5 na pop,
R&B i country ljestvicama –
iako je bila zabranjena u neko-
liko gradova zbog sugestivnih
stihova. Jerryju Leeju to nije
bilo ništa novo, takvu je glaz-
bu godinama svirao u klubovi-
ma poput Wagon Wheela gdje
je, počevši 1952., razvio svoju
scensku ličnost svirajući ner-
vozne, kamiondžijske obrade
Hanka Williamsa i Big Mame
Thornton. “Stvorio sam rock &
roll i prije nego što su se sjeti-
li da bi ga mogli uvesti”, kaže.
“Kad se Elvis pojavio, svirao je
rockabilly. Kad sam se ja po-
javio s pjesmom ‘Whole Lotta
Shakin’ Goin’ On’, to je bio rock
& roll. Tada je ime rock & roll
došlo u prvi plan”.
“Jako se dobro sjećam svoje
prve turneje”, Lewis odgovara
na pitanje ima li omiljeno sje-
ćanje na svoje rane godine. “Po
cijeloj Kanadi, prije nego što
su imali asfaltirane ceste, ka-
menje je letjelo na sve strane.
Carl Perkins i John Cash su mi
govorili: ‘Čovječe, svi te vole,
ali ovdje moraš napraviti nešto
drugačije’. Pitao sam ih što to.
‘Samo trči oko klavira ili tako
nešto. Iznenadit ćeš se reakci-
jom’. Rekao sam: ‘Pa, morat ću
razmisliti o tome’. Samo sam
udario stolicu, srušio je… Znam
da sam tako započeo nastup. I
prije kraja turneje, tako sam za-
vršavao. Zbilja to nikad nisam
shvatio”. “Nitko te nije htio sli-
jediti”, kaže Judith. “Da, to je.
Jednostavno me nisu mogli sli-
jediti”.
Učinivši to, Lewis je uvijek
morao završiti nastup. Na tur-
neji koju je organizirao Alan
Freed, s Buddyjem Hollyjem i
Chuckom Berryjem 1958., izgu-
bio je u raspravi s Berryjem oko
toga tko će zatvoriti koncert.
Poznato je da je tijekom svoje
zadnje pjesme Lewis uzeo bocu
Coca-Cole punu benzina, na-
močio svoj klavir i bacio šibicu
te rekao Berryju: “Slijedi ovo”.
Sve se raspalo na putu u Lon-
don 1958. kada ga je pratila no-
vovjenčana supruga, Myra.
35
 ROCK&ROLL
JERRY LEE LEWIS protiv bolova. Potpisao je obra-
zac kojim, umjesto člana obite-
Novinari su otkrili da je to bio lji, dopušta operaciju i bio je uz
njegov treći brak, da se nije ra- Lewisa na intenzivnoj njezi 92
zveo od druge žene kad su se dana. (Cash i Kris Kristoffer-
vjenčali, da mu je Myra bila ro- son također su došli. “Jerry Lee
đakinja u trećem koljenu – i da im je rekao: ‘Izvući ću se’”, kaže
je imala 13 godina. Lewis se ni Whitten. Kris je počeo plakati i
za što ne ispričava u novoj bio- rekao: ‘Taj snažni kreten’”.) Go-
grafiji. “To što je imala 13 go- dinama je Whitten dolazio po
dina nije je spriječilo da bude Lewisa njegovoj kući oko pono-
zrela žena”. ći i vozio ga u klubove u Memp-
Nakon tog skandala, počeo hisu gdje je Lewis svirao be-
je zarađivati 250 dolara po ve-
čeri umjesto nekadašnjih 1000,
splatno, nekad i četiri sata. “Bili
bi prepuni”, kaže Lewis. “To su
svirao je po birtijama gdje bi ga bila dobra vremena”.
svake večeri prekidali i vrijeđa- Većinu je večeri Lewis u kre-
li. “Čak sam se i veselio dobroj vetu do 23 sata. U dobre dane,
svađi”, kaže sa smiješkom. Po- Judith mu pravi omiljeno jelo
nosi se činjenicom da je svirao (pljeskavicu i domaći umak s
kasnih 50-ih kad je rock & roll rižom) i gledaju bilo što, od seri-
izgubio zanos. (Berry je proveo je Justified i Male kuće na pre-
20 mjeseci u zatvoru jer je pre- riji do horor filmova. “Uglav-
šao granicu s maloljetnicom, nom sam kod kuće, igram se sa
Little Richard se odrekao rock psima, gledam TV, dopisujem
se s unukom”, kaže.
1972., iza Whitten je nedav-
pozornice no uhvatio Lewisa
u London dok je gledao Su-
Palladiumu mrak. “Komentirao
je: ‘Lik si skine ko-
šulju kako bi posao
vukodlak?’”, kaže
Whitten. “Smija-
li smo se tome”. U
dnevnom boravku,
odmah iznad Lewi-
sove stolice, ura-
mljena je fotografi-
ja iz prosinca 1956.
kad su se Lewis,
& rolla zbog pobožnih pjesa- Cash, Carl Perkins i Presley –
ma, Buddy Holly poginuo je u ili “kvartet od milijun dolara” –
avionskoj nesreći, a Elvis je oti- družili i snimali u Sunu. Elvis je
šao u vojsku.) “Stajao sam uz za klavirom, gleda prema gore
rock & roll kad nitko od njih u Lewisa, Perkinsa i Casha. “Svi
nije”, kaže. “Nastavio sam s ko- su mi oni jako dobri prijate-
trljanjem”. lji”, kaže tiho. “Nikoga nema”.
U dvorištu Lewisove ciglene Lewis je svoje preživljavanje
kuće, Whitten se trudi ponov- shvatio kao pitanje ponosa tako
no osposobiti Lewisov bež Ca- što je svoj povratnički album iz
dillac. Grlat i sa sivim repom, 2006. nazvao Last Man Stan-
s Lewisom je od kasnih 60-ih. ding. “Mnogim se ljudima nije
Kroz godine, primio je nekoli- svidjelo. Ali morali su to pri-
ko iznenađujućih poziva, poput hvatiti”.
“Sad mi je Bog na prvom mje-
stu”, kaže. “Stalno se molim,
stvarno. Radim puno toga što
se traži. Plaćam svoju deseti-
nu crkvi božjoj u Clevelandu u
Tennesseeju. Tako sam odgo-
jen”. Lewis se divi tome koli-
ko se promijenio način snima-
nje za vrijeme njegova života.
“Nije li to nevjerojatno? Toliko
su daleko došli s tehnologijom
i glazbom”, kaže. “Mogu s tim
što žele. Ima ljudi koji snima-
ju sa zvijezdama i mogu napra-
viti da zvuče kako žele. Nekad
je talent odvajao muškarca od
dječaka. Sad je drugačije. A ni
ljudi to zapravo ne prihvaća-
ju”. Na trenutak šuti. “Pravi,
bogom dani talent, danas je
teško naći”.
Ponekad nazove Berryja ili
Little Richarda, partnere s ko-
jima je često išao na turneje od
1959. Puno se šale: prije neko-
liko godina u New Jerseyju,
Lewis je zaboravio da je i Little
Richard trebao nastupiti i svirao
je “Lucille”. “Rekao je: ‘Žao mi je,
Richard’’’, kaže Whitten.
Prije dvije godine zadnji su
put bili zajedno kad su se svi
pridružili Fatsu Dominu u New
Orleansu kako bi snimili inter-
vju za Rock and Roll Kuću slav-
nih. “Fats ima Alzheimerovu
bolest”, kaže Whitten. “Hvala
Bogu, sjetio se Jerryja i osta-
lih. Stalno je govorio: ‘Otvori
vrata, Richard!’” – referiraju-
ći se na pjesmu “Keep A-Knoc-
kin’” Little Richarda.
Uz Little Richarda i Berryja,
Lewis se našao u nezahval-
noj ulozi moderatora. “Jedi-
ni je problem bio to što bi se
Little Richard i Chuck uvijek
posvađali oko toga tko će zavr-
šiti koncert”, kaže Lewis sa smi-
ješkom. “Nekako sam to smirio.
Rekao sam: ‘Ja bih rado zapo-
čeo nastup, a vi ga možete za-
vršiti’. Mogao sam svirati prvi,
odraditi svoj nastup od sat vre-
mena i onda otići u hotel i gle-
Yorke
AKTUALNO
I SLUŽBENO
JE OPET
VRIJEME
RADIOHEADA
Dva su člana objavila
samostalne albume,
plus nove snimke u
punom sastavu
Kad je Thom Yorke krajem
rujna nenajavljeno obja-
vio novi samostalan album
preko BitTorrenta, iznena-
dio je sve – osim kolega iz
Radioheada. “Oh, pa ja sam
znao”, kaže bubnjar Phil Se-
lway, smijući se. Ispostavi-
lo se da je Selway bio dva
tjedna od objave solo albu-
ma, Weatherhouse, tradici-
onalnijim putovima. “To su
dva vrlo različita albuma”,
kaže diplomatski. “Sviđa mi
se kako se, na neki način,
dodiruju”. Selway je kao
kantautor debitirao 2010.
na Familial, tihom albumu
s utjecajima folka. Naslje-
đuje ga neodoljiv, psihode-
ličan, bendovski aranžman
koji zvuči kao glazba koju
radi sa svojim glavnim ben-
dom. “Mislim da to na ovom
nisam htio izbjeći kao što
sam napravio na Familial”,
kaže. “Radiohead je velik
dio onoga što radim i svaka-
ko je dio mene”. Selway je
potvrdio i da je Radiohead
počeo snimati u svom stu-
diju u Oxfordu u Engleskoj.
Iako je još rano otkrivati de-
talje o novom albumu – nji-
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; GULIVER/REX

hovom prvom nakon 2011.

onog 1977. kad je Lewis uhi-
ćen jer se Lincolnom zabio u
vrata Gracelanda u 3 ujutro,
s pištoljem u autu. (Whitten
objašnjava: “Elvis ga je pozvao,
ali on je pio i pomiješao vrije-
me dolaska”.) Ili 1981., kad je
morao trčati u bolnicu nakon
što je Lewisov trbuh eksplodi-
rao zbog loše reakcije na tablete
Kad ga pitamo što misli zašto
je samo on ostao, hrabro od-
govara: “Ne znam. Samo za-
hvaljujem Bogu što još uvi-
jek dišem i što živim i nemam
problema s leđima od… Dobro
sam. Pretpostavljam da se
nekad zamislim nad tim. Želim
biti siguran da sam na pravom
putu kad odem”.
dati Gunsmoke”.
Ističem da ovo nije u skla-
du s karakterom osobe koja
se jednom skoro zakrvila s
Berryjem oko istog problema.
“Dobro je prošlo na Richardo-
vom nastupu”, kaže. “Ljudi te
dođu vidjeti, bez obzira na to
otvaraš li ili ne. Nije bitno tko
će završiti nastup”.
– bubnjar kaže da je moral
benda na visokoj razini.
“Super je što opet zajedno
stvaramo glazbu”, Selway
kaže. “Ima to neku vitalnost.
Samo moramo vidjeti gdje
će nas to odvesti. Ali dosad
je bilo dobro. Kad funkcioni-
ra, i dalje je uzbudljivo”.S.V.L.

36 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 PROJEKT

Skateboard kao inspiracija

Predstavljamo 1
konceptualni projekt
Gunu Luke Bunića

Z
AČETNIK I POKRE-
tač projekta Gunu
Luka Bunić odra-
stao je u umjetničkoj
obitelji oca kipara i majke sli-
karice. Od ranih dana in-
spiracija mu je njegov
otac koji je 1969. na- (1) Logo Gunua je skateboard
pravio zanimljiv rad iz kojeg raste drvo. (2) Serija
“White Trash”, u majica “Gunu school series -
3
kojem je prskalica- Organs”. (3) Luka Bunić.
ma za voćke obojio (4) Cilj projekta je da svi
jakuševačko sme- sudionici rade ono što ih veseli.
2
tlište u bijelo, dokle
god pogled seže.
Dok je njegov rad bio
britka kritika društva,
Luka svoj rad temelji na po-
zitivnom pogledu na svijet.
Luka je, kako sam kaže,
odrastao na skateu. Prese-
ljenjem iz Zagreba u Varaž-
din upoznao je mlade skejte-
re koji su ga inspirirali i dali
mu ideju da počne raditi gra-
fike na daskama koje će obu-
hvatiti umjetnost, ekologiju i
skateboarding. Do imena za
ovaj projekt došao je tako da
je zamolio jednu stariju gos-
pođu da mu napiše nekoliko
starih riječi iz zagorskih kra-
jeva koje se danas ne koriste. 4
Gunu je bila prva na popisu.
Zvučala je egzotično i plemen- Nakon dobro prihvaćenog stavan način prenijeti poruku Cilj projekta je da svi sudionici
ski te je baš zato odabrana kao koncepta Gunu, stvari su kre- direktno na ulicu jer je jedna rade ono što ih ispunjava i ve-
naziv projekta. Gunu je hrvat- nule. Organizirano je nekoliko dobra majica ili skate zapravo seli, da mogu reći što žele, po-
ski arhaični naziv za štagalj. izložbi u Sloveniji i Hrvatskoj, slika u pokretu, a timu je naj- slati poruku kroz svoje ideje i
U ljeto 2009. nastala je prva a tadašnji veliki lanac skate- važnije inspirativno utjecati da otvaraju vrata novim gene-
Gunu izložba “New Noahs shopova Warehouse pozvao na okolinu. Gunu surađuje i s racijama umjetnika. Osnivač
Ark” na skateboardima u Mla- je Gunu tim na suradnju te je mladima koji su to odlično pri- projekta planira razvijati ideju
dinskom kulturnom centru u nastala druga, veća Gunu Wa- hvatili pa je nedavno nastala i i proširiti suradnju s mladima
Mariboru i u Zagrebu. Mla- rehouse Artist Edition serija “Gunu school series – Organs”, u Hrvatskoj i Europi.
denačka ljubav i umjetnost koja je brzo rasprodana. serija majica koju su dizajnirali “Ekologija svijesti zanimljiv
uspješno su se spojili. Grafi- Godine 2012. osmišljen je učenici umjetničke škole u Va- je pojam jer predstavlja sta-
ke životinja na daskama sim- koncept Gunu Grow koji se, raždinu. Učenici su imali pri- nje uma pojedinca poveza-
bolizirale su ljude u svakod- osim na skateboarde, proši- liku izraziti svoju kreativnost nog s okolinom i kako on na
nevnim situacijama i kakav je rio i na tiskanje majica, a u su- i dobiti povratnu informaciju nju djeluje. Sve je u pojedincu.
FOTO: MARKO KNEŽEVIĆ DOK

njihov odnos prema ekologiji.
U izvedbi projekta sudjelova-
li su mladi skejteri iz Varaž-
dina i na toj seriji hand made
dasaka osjetila se svježina i
energija.
radnji s Hrvatskim šumama za
svaku prodanu dasku ili maji-
cu zasadit će se jedno drvo.
Tada je osmišljen i logo, skate-
board iz kojeg raste drvo. Osim
pošumljavanja, cilj je na jedno-
od šire publike. Ideje tih mla-
dih umjetnika najčešće izazi-
vaju oduševljenje posjetitelja
na internetskim stranicama
projekta Gunu i na Facebo-
ok stranici Gunu Skateboards.
Ako samo jednu osobu inspi-
rira svojim radom i potakne je
na razmišljanje, njegov rad se
isplati. Mijenjajući sebe mije-
njamo svijet na bolje”, rekao je
Luka. MARTINA SOLDO

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 37
 ROCK&ROLL
INTERVJU
Feniks iz Dubrave
Davorin Bogović: novi
album i proslava 35
godina karijere
D
AVORINA BOGOVI-
ća i dio njegova
benda Bogovići za-
tekli smo u Cool stu-
diju koji se nalazi (a gdje drug-
dje?) u zagrebačkoj Dubravi,
kvartu u kojem se 55-godiš-
nji pjevač najbolje osjeća čitav
svoj život. Atmosfera u studiju
bila je radna i prolazila u finiši-
ranju gitarskih nasnimavanja,
no pauza se činila dobrodoš-
lom jer svaki bend voli gostima
u studiju pustiti radne snim-
ke i pratiti njihove reakcije.
Osjećao se taj dječački entu-
zijazam i znatiželja i kod Da-
vorina, Hrepe, Ernesta i sni-
matelja Lea. Atmosfera je bila
kao da su u pitanju klinci koji
su prvi put ušli u studio i čuju
sebe na kvalitetnim zvučnici-
38 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
ma, a ne veterani tog posla. Na
prvo slušanje 4-5 novih pjesa-
ma ostao sam prilično izne-
nađen u kojem smjeru sve ide,
koliko je Bogović inspiriran u
tekstovima i kako jako dobro
svoj hrapavi glas prilagođava
pjesmama, bilo da zabrunda
poput Lemmyja Kilmistera uz
riffove ili da u isposničkim ba-
ladama (koje nisu rijetkost na
materijalu) zvuči poput ranje-
nog šansonijera (neću reći Le-
onarda Cohena da se ne stvori
kriva slika, ali blizu, iako treba
definitivno uzeti u obzir da je
Bogović sebi svojstveni origi-
nalan pjevač). I njegov je po-
gled blistao na onaj siguran
način kad glazbenik osjeća da
ima dobar materijal u ruka-
ma, a blistali su mu se i pot-
puno novi zubi koje je pokazi-
vao u osmijehu i odavali sliku
potpuno transformiranog sta-
rog rokera koji živi svoju drugu
mladost, onu za koju ni sam
BOGOVIĆ
Transformirani
roker i dalje je
pun dječačkog
entuzijazma i
znatiželje
nije vjerovao da mu se može
dogoditi.
35 godina na sceni i dovršava-
nje novog materijala. Jeste li
vjerovali da ćete toliko trajati?
Naravno da ne, budući da
sam se rodio 1960. godine.
Svojevremeno sam razmišljao:
“Što će se dogoditi s 2000. go-
dinom? Jer sam tada trebao
imati 40 godina, ako to ikako
uspijem doživjeti.” Preinten-
zivno sam živio i nisam to tre-
bao ni očekivati. Prije sam oče-
kivao da ću u “klub 27” ili nešto
slično. Zbilja nisam očekivao
da ću doživjeti 40 godina, a
da će mi se dogoditi ovo, to mi
je zbilja fascinantno. Sad sam
dobio mnogo veći bonus. Sve
što sam trebao sam, mislim,
ostvario.
Konkretno?
Hoćemo li od početka ili od
kraja?
‘Ajmo od kraja.
Evo sad sam u najvažni-
joj fazi koja se zove napravi-
ti “hit album u Hrvata”; bilo
je nekih radova prije, ali onda
je to bio prvi album Davorina
i Bogovića “Sretno dijete” na
kojem je bila hit obrada Ser-
gea Gainsbourga. Prije toga
sam imao predstavu “Gustl
salon” s Damirom Šabanom,
onda se rodio prvo mlađi, pa
onda stariji sin, kad već idemo
kontra (smije se), a bez obzira
na kasniji ishod, ona faza s Pr-
ljavim kazalištem je bila nešto
fantastično. Ukratko mislim
da sam imao divan život i iz-
vrsno djetinjstvo i da me re-
cimo sutra pokosi vlak, tram-
vaj… Joj ne tramvaj. Samo ne
tramvaj, bar ne zagrebački.
Uglavnom mislim da sam fino
proživio i da sam dosta toga i
napravio, a puno prekrasnih
ljudi upoznao.
Vratimo se na “hit album u Hr-
vata”, to mi se nekako trenu-
tačno čini kao najteža misija.
Evo mogao si malo poslušati
materijal. Mislim da svatko tko
dođe u studio na preslušavanje
prvih momenata odmah osjeti
da je to nešto drugačije. Vjeru-
jem da će biti prekrasno, a za-
služan je u prvom redu Hrepa
koji je prije svega odličan čo-
vjek, zatim pjesnik i kompo-
zitor. Prekrasno je kako smo
se nas dvojica našli. Istog mo-
menta smo se spazili i doživje-
li. Naravno, tu je Ernest, moj
stari frend, uzdanica mog su-
sjeda Branka Požgajca, onda
Migač, Tomislav Hajak, nevje-
rojatan bubnjar za kojeg nas svi
pitaju gdje smo ga našli; ono,
ne da mu se spavati po noći, pa
malo vježba bubnjeve, bedak
totalni, ali je takva sjajna lju-
dina. Dakle četvorka smo. Tu
je i producent Leo Anđelko-
vić koji već s nama radi oho-ho
vremena. Ne smijem zaboravi-
ti ni izvrsnu pjevačicu Antoni-
ju Vrgoč Ro Lu, kao ni Lidiju
Baliju i Martina Uzelca koji se
jako trude oko nas. Jednostav-
no sam se okružio dobrom eki-
pom i to je nešto što se osjeti u
pjesmama. Vjerujem u to. Zato
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
vjerujem da će biti “hit album
u Hrvata”.
Iz svega kazanog, biti u bendu
je za vas i dalje jedan od najve-
ćih gušteva.
 Nije baš tak’, ima nešto i u
ženi i djeci (smije se), no djeca
su već preodrasla da bih se
bavio njima, žena je već odav-
no digla ruke od mene, tak’ da
mi je preostao bend, a bend je
ovog puta do jaja.
Planirate i proslavu 35 godina
rada i predstavljanje novog al-
buma 13. prosinca u Tvornici.
Tako je, baš radimo veliku
proslavu i više dajemo nagla-
sak na 35 godina početka poče-
taka. Bit će tu i gostiju…
Hoćete li zvati i Jasenka
Houru?
(stanka i mističan pogled)
Teško pitanje, ali i vrlo jedno-
stavno. Bilo bi mi jako drago
da može biti ondje.
Mislim, jeste li u dobrim od-
nosima?
Da, apsolutno. Vidi se to i
po našem daljnjem radu. Bio
sam im gost na dva albuma
otkad sam otišao iz benda,
kao i na nekim koncertima. I
jedan i drugi smo tu negdje…
Uostalom skupa smo počeli s
liječenjem svojih frustracija
(smije se).
S obzirom na to da nas čita i
mlađa publika, možda se zbog
njih moramo vratiti na ono pi-
tanje koje vas vjerojatno stal-
no prati, a to je: gdje je puklo
između vas dvojice?
Nije to sad ono: “Gdje je
puklo?” Baš je bilo glupo doba,
dio ekipe u JNA, ništa se kon-
kretno nije radilo, nije se ništa
produciralo… A ja sam bio taj
koji je bio problematičan (smije
se).
Da, mlađim generacijama je
uistinu iz sadašnje perspek-
tive teško shvatiti da su ben-
dovi prestajali s radom kad
su im članovi odlazili na od-
služenje vojnog roka. Čak je
i Bijelo dugme zbog toga pa-
uziralo.
Pa da, a onda su se od te do-
sade događale stvari poput: “A
kaj je to u bubnjevima furao
Ipe Ivandić?” Onak’, bila je to
čisto glupa faza u kojoj je svat-
ko krenuo na svoju stranu, a
gle, i ja sam tad bio u svojoj
čudnoj fazi. Uglavnom, volio
bih da se stara ekipa okupi u
Tvornici i da se dobro zabavi-
mo i proslavimo jer mislim da
imamo i razloga.
Što volite poslušati od glazbe?
Slušam puno i volim mije-
šati stvar po godinama i stilo-
vima. Volim poslušati Holli-
ese “He Aint’ Heavy, He’s my
Brother” iz 60-ih, zatim Me-
tallicu “Master Of Puppets”,
pa onda nakon toga Creedence
Clearwater Revival, pa System
Of A Down, onda opet nešto
staro poput Procol Haruma, pa
Muse… Uglavnom full šaram,
ali nije to ništa od mjuze koja
je neka narodnjačka bedara.
Znam da će se mnogi ljubitelji
tamburica i sevdaha naljutiti,
ali ja ne mogu slušati ni japan-
ske, ni kineske, ni američke,
niti bilo kakve narodnjake. Oni
kažu to je folk. O. K., onda ne
slušam nikakav folk. Slušam
rock and roll od kraja 60-ih pa
do sada. Volim stvarno puno
toga u rocku i ne ograničavam
se stilovima. Negdje 90 posto
toga što slušam je rock, a osta-
lih 10 posto ide na jazz i klasi-
ku. S tom muzikom se budim
i liježem.
Osim glazbe, također ste veli-
ko zadovoljstvo pronašli u ku-
hanju. Što možete reći o tome?
Zabrijao sam jako puno. Ku-
hinja mi je veliki gušt. Kuhinja
je umjetnost. Mislim puno li-
kova brije na kuhinju, a onda
ih žene poslije zamole: “Nemoj
više kuhat’ jer bih mnogo
manje vremena potrošila na
čišćenje svega da to nisi radio.”
Ja nisam takav, ja odmah posli-
je kuhanja sve počistim i ope-
rem tak’ da nema posla posli-
je mene. A počeo sam kuhati
jer su mi već bila dosadna stal-
no jedna te ista jela, kakva vje-
rojatno ima većina kućansta-
va, pa sam počeo tražiti, kopati
i eksperimentirati. Radim sva-
šta, i komplicirana i jednostav-
na jela. Od paelle, curryja, chili
con carne, pa ribu… Čak radim
i svoju majonezu, nema šanse
da je više kupujem u dućanu.
Ono, kuhinja mi pričinjava ve-
liko zadovoljstvo.
Kad se sve zbroji i oduzme,
osjećate li još uvijek da ste
“sretno dijete”?
Onak. Trudim se. U ova-
kvo doba, živjeti ovdje, baviti
se time čime se bavim i imati
možda samo jedan dan mje-
sečno da sam depresivan… Pa
onda sam fakat sretno dijete!
 ZORAN STAJČIĆ
 ROCK&ROLL

“Hrvatsko je društvo
FEĐA VUKIĆ

nesklono promjenama”
Razgovor povodom
objave knjige o
Studentskom centru
u Zagrebu

P
OV J E S N IČ A R U M -
jetnosti i teoretičar
dizajna Feđa Vukić –
predaje teoriju i povi-
jest dizajna na Studiju dizaj-
na Arhitektonskog fakulteta
u Zagrebu – utjecajni je znan- GRAD I IDENTITET
stvenik mlađe generacije. Su- Feđa Vukić
stavno se bavi proučavanjem sustavno se bavi
identiteta grada i urbanosti i proučavanjem grada
jedan je od naših najpoznatijih i urbanosti
humanističkih znanstvenika u
svijetu. Grad i urbanost traj-
na su tema njegovog rada, ali i
privatnih preokupacija. Odra-
stao u vremenu procvata pop
kulture, Vukić
je autor mnogih FEĐINA LISTA
knjiga, zbornika
i izložbi koje te- 13 NAJDRAŽIH
matiziraju diza-
jn, modernu arhi-
ROCK PJESAMA
tekturu, vizualne Rolling Stones, Paint It Black
komunikacije i
The Doors, Break on Through
odnos suvreme- se, unutar koje je kulturna Koliko tvoje knjige poput
The Clash, Ghetto Defendant
nosti i domaće produkcija u sklopu Student- “Grad kao identitetski su-
Eric Clapton, Motherless Children
zajednice. skog centra tijekom dvade- stav” mogu utjecati na per-
Wilco, Black Moon setog stoljeća najvažniji dio. cepciju modernih trendova
Nedavno je Joy Division, She’s Lost Control Ne treba dvojiti da je Francu- kod domaće akademske za-
objavljena tvoja Police, Darkness ski paviljon značajan segment jednice? Je li ona troma ili
jedanaesta knji- Television, See no Evil kulturnog naslijeđa moder- je sklona prihvaćanju novih
ga, o povijesti Heaven 17, Crushed by the Wheels of nosti, ali sredinom devede- identiteta?
Savske ulice 25 Industry setih propao je pod težinom Moje shvaćanje grada je
u Zagrebu, od- Lou Reed, Sweet Jane live snijega a potom i u požaru, u uvjetovano rock glazbom, fil-
nosno prošlo- Velvet Underground, Sister Ray arhitektonskom smislu jed- mom i knjigama Philipa K.
sti Studentskog Hot Tuna, I See the Light nako interesantan paviljon F, Dicka, a znanstveni interes
centra, Francu- King Crimson, Three of a Perfect Pair što je jedva tko i primijetio. prema temi identiteta grada je
s ko g p av i l j o - Sada su aktualne rasprave o trajan. Možda nisam najbolji
na, Teatra &TD tome što će biti u obnovlje- sugovornik za ocjenu lokalne
i cijelog tog prostora koji je godina, a tom prilikom je odr- nom Francuskom paviljonu. akademske zajednice jer sva-
na mnogim razinama bio, a i žana i promocija knjige. Kada smo prije skoro deset kako ne pripadam u njene ti-
FOTO: GORAN PIPO PAVELIĆ

danas je, ključan za kulturne
projekte. A on ima i mnoge po-
litičke naslage. Malo je prosto-
ra koji toliko dugo postoje a da
su u funkciji. I Francuski pavi-
ljon je obnovljen nakon dugo
Te su se dvije stvari spletom
okolnosti poklopile, iako nisu
nužno vezane. Knjiga “Sav-
ska 25...” je odavno priređe-
na i nudi interdisciplinarno
čitanje jedne urbane adre-
godina radili knjigu, autori
pojedinih članaka i ja nismo
slutili da će materijal u knjizi
jednog dana poslužiti i za raz-
mišljanje o novoj namjeni ob-
novljenog paviljona.
pične predstavnike, kao što ni
moja karijera nije nikada bila
pravocrtna i daleko unaprijed
zacrtana. Bavim se istraživa-
njima bez ograničenja disci-
plina. Cijelo svoje školovanje

40 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 a bogme i veći dio prakticira-
nja znanosti slušam riječi “Ko-
lega, vi spajate nespojivo...”. A
nekako sam uvijek bio uvje-
ren da je to smisao znanosti
i kritičke teorije. Akademska
zajednica u Hrvatskoj je kao
i hrvatsko društvo nesklona
promjenama i razmišljanju
izvan zadanih, sigurnih okvi-
ra. S obzirom na brojne nago-
milane probleme u društvu,
trebali bismo zauzeti aktivniju
ulogu i mijenjati društvo na-
bolje, a posebno utjecati na ra-
zvitak kulture javnog dijaloga.
Kako reagira javnost, ima li
prostora za promovirati dru-
gačije ideje? Kakva je razlika
ako usporediš situaciju kod
nas i u svijetu?
Postoji jedna vrsta straha
od novog i otpor promjenama,
i to je ljudski shvatljivo.
Nije, međutim, razumlji-
vo da ljudi koji bi svojim
znanstvenim radom tre-
bali osvještavati društve-
nu okolinu i unaprjeđiva-
ti je to ne rade. Prostora za
novosti ima, samo je pro-
blem u komforu shvaćanja
i prakticiranja statusa quo.
Dugoročno to nije održivo.
Kada sam prvi put objavio
članak u inozemnom znan-
stvenom časopisu, a to znači
da morate proći trostruku
neovisnu anonimnu recenzi-
ju, shvatio sam ne samo koli-
ko je značajna metoda inter-
disciplinarnosti, nego i koji
su vrijednosni stavovi u hu-
manistici danas najvažni-
ji. To su oni koji prinose de-
mokratičnosti, inkluzivnosti
društva i osvještavanju kre-
ativnosti. Nije slučajno da su
humanističke znanosti danas
najrazvijenije u zemljama
koje imaju izraženu kulturu
inovacije - Velika Britanija,
SAD, Skandinavija. Interdis-
ciplinarno povezivanje per-
spektiva, uvezivanje pogleda
na temu u kompleksnu sliku
ključno je za razumijevanje fe-
nomena modernosti koji nisu
više shvatljivi gledani iz samo
FOTO: GORAN PIPO PAVELIĆ
jedne točke pogleda.
Koliko ti je rock glazba bila
važna i kako je na tebe dje-
lovala pop kultura u forma-
tivnom razdoblju odrastanja
u Zadru i kasnije u Zagrebu?
Ja sam formiranjem za-
darski uličar jer sam na uli-
cama tog grada, u doba dok
još nije bilo automobila osim
crnih Mercedesa s crvenim re-
gistracijama u partijskoj gara-
ži, shvatio sve bitne društvene
zakonitosti. Godine 1973. sam
nabavio prvi gramofon i u sva-
kom pogledu rock kultura je
BOGATA POVIJEST SC-A
Koncert grupe Pankrti
na otvorenju izložbe
Mirka Ilića u Galeriji SC-a;
naslovnica knjige; Prljavo
kazalište u SC-u 1979.
(desno)
najviše utjecala na mene. Pri-
jelomni događaj za mene bio
je kada sam u jednoj pariškoj
prodavaonici vinila čuo “Sister
Ray” odvrnutu do kraja. Tada
sam shvatio da se želim teorij-
ski i kritički baviti modernom
kulturom. Imao sam dvadeset
godina. Rock je spajanje nes-
pojivog pa je kao metoda uzo-
rit za ponašanje u humani-
stičkim znanostima, osobito
onima koje se bave kulturom
i kulturnim identitetima. Do
sredine osamdesetih ozbiljno
sam studirao, ali i preslušavao
povijest rocka i pratio tadaš-
nje novosti. Tada je i u Zadru i
u Zagrebu bilo moguće kupiti
NME i Melody Maker, za mene
ključnu literaturu. Osim toga,
u ono vrijeme vinilne ploče su
nosile i određenu dozu druš-
tvene identifikacije među mla-
dim ljudima, pa tako i na vi-
zualnoj razini. Film je za moje
formiranje bio jednako važan.
Sve je to dovelo do toga da se
već preko dvadesetak godina
bavim temama teorije dizajna,
povijesti vizualne komunika-
cije, identitetom grada kojih je
zajednički nazivnik upravo da
su urbane, kao i rock kultura.
Je li urbana kultura u Hrvat-
skoj i regiji u stagnaciji, ili br-
kamo pojmove o tome što je
to zapravo urbano? A onda
brkamo i osnovnu razinu ra-
sprave, je li urbano nešto što
je uvijek i pozitivno ili je često
precijenjeno i provincijski
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
kompleks pa površinski želi-
mo biti “svjetski”?
Urbanost kao karakteristi-
ka zajedničkog života u moder-
nom industrijaliziranom dobu
u nas još nije dostatno prouče-
na, ni historiografski ni kao fe-
nomen. Postoje brojni prijepori
oko toga, od kojih većina potje-
če iz procesa koje sam u član-
ku u magazinu Design Issues
nazvao “paralizirajućim tra-
dicijama”. Tradicija je u pra-
vilu poticajna i nadahnjujuća,
no u Hrvatskoj na svaku po-
zitivnu dolaze tri paraliziraju-
će. Tomu je razlog u prečestim
promjenama društvene, poli-
tičke i ekonomske paradigme
tijekom posljednjih stoljeće i
pol, što je rezultiralo brojnim
kulturnim fenomenima nedo-
vršenosti, koji se u povijesnoj
perspektivi i u suvremenom
shvaćanju stapaju u nepotpu-
ne i nejasne identitetske forme,
a ljudi ih poštuju bez razumi-
jevanja. Otuda i prakticira-
nje navike zaborava. Rezultat
je današnje društvo koje ima
samostalnu državno-pravnu
formu, ali se još uvijek uči tomu
što su joj temeljne instituci-
je i još uvijek nema osviješte-
nu potrebu za su-djelovanjem i
su-osjećanjem na svim razina-
ma: od strategije društvenog
razvoja do kolektivne empa-
tije. Uloga kritičke društvene
teorije i humanističkih znano-
sti bi trebala biti osvještavanje
društva po svim problematič-
nim pitanjima i utiranje puta
prema zajednici kreativnih i
ravnopravnih ljudi.
Koliko je teško hrvatskoj aka-
demskoj zajednici ponuditi
suvremenije oblike teorijskog
razmišljanja i načina rada, pa i
shvaćanja suvremenog života?
Nije teško nuditi, no pitanje
je efekta. U inozemstvu je teže
nuditi jer su kriteriji strogi, ali
jednom kada prođete, onda
stalno imate nove ponude i
izazove, što zahtijeva i stalno
držanje visoke razine kvalite-
te tekstova i referata na sim-
pozijima. K tome, u inozem-
stvu postoji kultura dijaloga,
na svim razinama, od stude-
nata koji se ne boje postavljati
pitanja, do kolega koji vladaju
umijećem razgovora s produk-
tivnim ciljem.  HRVOJE HORVAT
41

CHRISTIAN McBRIDE
“James Brown je moj heroj”
O svom triju, karijeri i
radu, ali i okršajima s
kumom soula
V
I Š E OD T R I S T O
albuma, tri
Grammyja i nevje-
rojatan niz uspješ-
nih suradnji na jazz skali od
Brada Mehldaua, Herbieja
Hancocka, Pata Methenyja,
Joea Hendersona pa do kuma
funka Jamesa Browna, a ništa
manje značajno i u sferi pop
glazbe, ako se samo uzmu u
obzir Sting, Paul McCartney,
The Roots i Queen Latifah –
svi oni nalaze se u “životopi-
su” 42-godišnjeg crnog diva
za kontrabasom, Christiana
McBridea. Sa svojim mladim
triom koji čine Christian Sands
i Ulysses Owens Jr. u dva dana
zaredom oduševio je Zagrep-
42 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
JAZZ
čane. Prvo u solo formaciji u
dvorani Zagrebačkog kazali-
šta mladih, a dan nakon toga
u dvorani Gorgona Muzeja su-
vremene umjetnosti s dvana-
esteročlanim puhačkim dije-
lom Jazz orkestra HRT-a pod
ravnanjem Saše Nestorovića.
McBride je bio izvrsno raspo-
ložen tijekom i nakon koncerta
u ZKM-u. Koliko je virtuozan
na bini, toliko je otvoren i topao
kao sugovornik, često s licem
u širokom osmijehu, spreman
na suradnju u odgovorima, ali
isto tako pun obzira kada je bila
riječ o glazbenicima s kojima
je do sada radio. Ograničenost
vremena za intervju nažalost
uvijek donosi onaj negativni
faktor nervoze, posebice kad
imate osjećaj da sa sugovorni-
kom njegova kalibra danima
možete razgovarati o glazbi i o
svima s kojima je radio, a opet u
kratkom roku mora postojati i
dobra doza poštovanja jer začas
značajnu osobu koristite samo
za to kako biste saznali kakvi
su oni s kojima je radio. Pitanja
o dojmovima s nastupa uvijek
su dobra za “razbijanje leda”, a
McBride, kao i veliki broj nje-
govih kolega do sada, bio je pod
dojmom ZKM-a kao prostora
za jazz koncerte. “Bilo je poseb-
no! Puno energije došlo je iz pu-
blike. Bio sam jako uzbuđen već
na tonskoj probi i kad smo osje-
tili prostor u kojem nas sjeda-
la okružuju. Kao da smo u grč-
kom teatru.”
Snimili ste više od 300 albu-
ma u najrazličitijim glazbenim
pravcima, koliko to zna biti
teško i zahtjevno?
Nije teško. Jednostavno pu-
stite da vam glazba kaže što
trebate raditi.
KONCERT U
ZEKAEM-U
“Bilo je posebno,
puno energije je
došlo iz publike!”
Samo to?
Naravno. Od tebe se kao
profesionalnoga glazbenika
očekuje da naučiš svirati veli-
ki broj različitih glazbenih sti-
lova. Oni koji u tome uspijeva-
ju rade s više različitih ljudi,
odnosno glazbenika. U neku
ruku to je više osobni izbor,
a manje glazbeni. Kao kad
netko želi naučiti govoriti više
stranih jezika. Mnogo je ljudi
koji govore više od dva jezi-
ka jer osjećaju koliko je važno
biti u mogućnosti komunicira-
ti s više osoba. Isto to može se
primijeniti i na glazbi. Glazba
FOTO: 10. VIP ZAGREB JAZZ FESTIVAL
je moćno sredstvo komunika-
cije. Ako odlučiš komunicira-
ti kroz nju, onda je prirodno
da ta komunikacija dolazi s
više glazbenika. Jednostav-
no osjetiš kako, primjerice, s
tobom želi komunicirati Sting
ili James Brown.
 Poznato je da je pokojni James
BILL FRISELL

Virtuoz bez granica

Brown bio okrutan prema svo-
jim glazbenicima. Jeste li i vi
to osjetili na svojoj koži?
Itekako!
Kako vas je odabrao?
Ustvari nije on odabrao
mene, nego sam ja njega pro- Razgovor s vodećim se sjetiti tih ranih 1960-ih… vodi, i kao takvu je stalno ot-
gonio (smijeh). Toliko sam jako I tog prijatelja koji je živio krivamo.
želio svirati s njim da je u jed-
jazz gitaristom preko puta u mojoj ulici. Bio je Skloni ste igranju stilovima i
današnjice

nom trenutku to bila jedina
stvar koju sam uopće želio u ži-
votu. Istina je da sam imao okr-
šaje s gospodinom Brownom,
ali to nije bilo ni blizu onome
što su prolazili Maceo Parker,
Fred Wesley i društvo tijekom
1960-ih. Oni su stvarno osjeti-
li njegov bič. Ja sam samo bio
okrznut, ali da se razumijemo,
iznimo se ponosim i osjećam
čast što sam radio s gospodi-
nom Brownom. On je heroj
moje mladosti.
John McLaughlin, Chick Corea,
Kenny Garrett, Vinnie Colaiuta
i vi ste 2008. godine formira-
li fusion jazz supergrupu Five
Piece Band. Postoji li šansa da
se opet okupite i eventualno
snimite nešto zajedno?
Uistinu ne znam. Uostalom
znate koliko je mušičav Chick
Corea, on svaki čas mijenja
glazbenike u svom bendu. Ne
kažem to u lošem smislu. On je
izvrstan. Uvijek je usredotočen
na to što radi, konstantno piše
i sklada novu glazbu i, narav-
no, poziva nove glazbenike na
suradnju. Volio sam rad s Five
Piece Bandom, ali hoćemo li se
ponovno okupiti, i to u istoj po-
stavi, to je stvarno teško reći.
Okupili ste uistinu mladi trio.
Pijanist Christian Sands i bub-
njar Ulysses Owens Jr. su i prije
faze trija radili s vama. Zašto
trio, a ne veća formacija?
Volim postavu trija. Ni u jed-
noj drugoj formaciji glazbenici
ne komuniciraju u tolikoj mjeri
kao u triju.
Osjeća se da ste kao jedan…
O, hvala vam! I mi to osje-
ćamo među sobom, ali voli-
mo kad i drugi primijete. Opu-
FOTO: 10. VIP ZAGREB JAZZ FESTIVAL
‘B
ILO JE PREDIV-
no! Bio sam pot-
puno iznenađen!
Kad smo prvi put
ušli u dvoranu, vidio sam da
je to prilično veliko mjesto.
Bio sam iznenađen koliko je
ljudi došlo na koncert”, izjavio
je 63-godišnji Bill Frisell, vo-
deći jazz gitarist današnjice,
eklektični glazbenik, kompo-
zitor i aranžer za kojeg ne po-
stoje stilska ograničenja. Svo-
jom gitarom jednako je kročio
stazama countryja i america-
ne kao i klasikom i noiseom.
U Zagrebu je u dvorani Za-
grebačkog kazališta mladih
sa svojim kvartetom predsta-
vio posljednji studijski album
Guitar In The Space Age!,
glazbenu evokaciju na dane
svoje mladosti i pjesme koje
su ga odredile i zauvijek okre-
nule električnoj gitari. Vrhun-
skom glazbenom ugođaju tog
nastupa na putu se ispriječila
jedna puknuta gitarska žica.
Malo je izbacila iz takta Fri-
sella. Koliko je on bio iznena-
đen što je pukla, toliko je i pu-
blika bila iznenađena time da
nije imao zamjensku gitaru.
Na to pitanje poslije koncer-
ta odgovorio je sanjivo-zami-
šljenim tonom: “Kad ja volim
baš tu gitaru… Iako je na njoj
jako teško zamijeniti žicu, a
mehanizam je takav da, kad
jedna pukne, sve ostale se ra-
štimaju. Znam da je situacija
ljudima izgledala čudno, ali
što mogu.”
Sudeći po pjesmama koje ste
dvije godine stariji od mene. “seljenju” pjesama iz jednog
Imao je električnu gitaru i sje- u drugi. Primjerice Madonni-
ćam se da sam bio hipnotizi- nu pjesmu “Live To Tell” pre-
ran kad sam je prvi put ugle- aranžirali ste u psihodeličnu
dao. On je uglavnom svirao rock pjesmu. Što vas “nago-
dvije surf rock pjesme. Jedna ni” na to?
je bila “Baja” grupe The Astro- To me jako privlači. Jedno-
nauts, a druga “Pipeline” The stavno čujem neku pjesmu,
Chantaysa. To su ujedno bile njezine riječi, njezino znače-
prve pjesme koje sam naučio nje… Možda bi točnija for-
svirati na gitari. Dolazio sam mulacija bila da prije čujem
k njemu i stalno smo ih svira- emociju i zvuk glasa i da
li. Bezbroj puta. Bili su to ma- me oni inspiriraju na takav
gični trenuci moje mladosti. pothvat. Osjećam da onda
Tada sam shvatio da je gita- moja gitara više nije instru-
ra moj instrument,
a ne klarinet, iako
FRISELL
sam i njega nasta-
“Kroz gitaru
vio svirati tijekom
pjevam i
pohađanja koledža. pričam, iz
Određuju li grado- nje izlaze
vi u kojima živite emocije.”
i glazbene stilove
koje svirate? Pri-
mjerice, dok ste ži-
vjeli u New Yorku,
bili ste u potpuno-
sti u jazzu, svirali s
Johnom Zornom,
Joeom Lovanom i
mnogima drugima,
no kad ste se prese-
lili u Seattle, iz vas
je izašla americana.
Sigurno je da je
to donijelo neke
promjene u per-
spektivi. Ustvari možda ih ment, nego da njome mogu
je jače izrazilo jer i dok sam pjevati i pričati tako da me se
živio u New Yorku, volio sam razumije, da onda iz nje izla-
svirati tu vrstu glazbe. Mi- ze emocije, i to obično vodi
slim da interes dođe mnogo tome da neke pop pjesme
prije odluka koje sa sobom koje mi na neki način ukra-
povuku i preseljenje u neki du pozornost i počnu me op-
grad. Sličnih zaključaka no- sjedati kroz gitaru otpjevam
vinara bilo je i kad sam se od- onako kako želim i osjećam.
selio u Nashville, u smislu da Sa zadnjim albumom ste

šteno smo ušli u ovu postavu,
a sad osjećamo da imamo još
mnogo toga reći. Planiramo u
prosincu snimiti live album u
Village Vanguardu (cijenjeni
jazz klub u New Yorku, op. a.).
Dakle, idemo dalje! 
 ZORAN STAJČIĆ
odabrali za album Guitar In
The Space Age!, i koje ste, na-
ravno, izveli na zagrebačkom
koncertu, u mladosti ste slu-
šali dosta surf rock glazbe?
Bio je to trenutak u mojoj
mladosti kad sam se jako za-
grijao za gitaru. Pokušavam
sam ondje otkrio country. No
istina je da sam prvo osjetio
glazbeni nagon, a potom po-
tražio nešto što sam osjećao
da je izvorište. Gledam na
glazbu kao nešto što je uvi-
jek prisutno oko nas, bila je
tu i prije nas, i kao takva nas
otišli u svoju mladost, evo-
cirali je glazbeno, što osje-
ćate da je sljedeća stanica u
vašem radu?
Sve što trebam je svira-
ti glazbu, a ona će me odve-
sti onamo kamo trebam doći.
 ZORAN STAJČIĆ

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 43
 ROCK&ROLL
Detalji Stingove velike
avanture na Broadwayu
Debitantski mjuzikl Gordona Sumnera iznosi na površinu
njegovo teško odrastanje u radničkoj klasi
‘B
ROADWAY JE TO-
l i ko d a leko o d
Wallsenda”, smiju-
ći se kaže Sting o
svom rodnom gradu, obnov-
ljenom engleskom uporištu
brodogradilišta koji je prošao
kroz bolan ekonomski pad.
Wallsend je inspirirao okru-
ženje za The Last Ship, mju-
zikl na kojem je Sting počeo
raditi prije više od četiri go-
dine. Sada je još u priprema-
ma, a predstava bi tre-
bala započeti na
Broadway u 26.
listopada.
Umjesto da
ide utabanim
putem u kojem
gradi glazbe-
Sting
ni jukebox te-
meljen na svom
poduljem katalo-
gu hitova, Sting je napi-
sao originalne pjesme (i pre-
usmjerio tri melodije iz svoje
samostalne karijere: “When
We Dance”, “Island of Souls”,
SLIPKNOT: ŠTO JE IZA MASKI
NOVE IDEJE Najstrašniji kolektiv metala otvorio
se kako bi na novom albumu odao počast
preminulom članu benda
“Obično ne dopuštam da ljudi
vide kako plačem”, kaže Shawn
Crahan, bubnjar Slipknota. “Ali
plakao sam, i plakao i plakao”.
Crahan priča o tome kako je
slušao “XIX”, pjesmu nalik na
tužaljku na 5: The Gray Chap-
ter, novom albumu metal
benda kojim odaju počast ba-
sistu Paulu Grayu koji je 2010.
umro od predoziranja morfijem
i tabletama protiv bolova fen-
tanil. Otkako su 1999. došli iz
44 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
ROCK MJUZIKL
“All This Time”) kako bi ispri-
čao priču o Gideonu Fletcheru,
mladiću koji svim silama želi
pobjeći od mukotrpnog živo-
ta kakav je vodio njegov otac,
brodograditelj. Dijelom je to
i Stingova priča. “Kao mla-
dić, potrošio sam puno energi-
je pokušavajući pobjeći iz tog
mjesta”, kaže. “Tako da je iro-
nično da sam se dobrovoljno
vratio tamo i iznio toliko puno
stvari koje su mogle biti bolne.
Ali na mnogo je načina bilo
katarzično”.
Uz vrtnju pile i
radnike koji uda-
raju ček ićima
na setu predsta-
ve u industr ij-
skom stilu, Sting
i Michael Esper
(glumi Gideona) ra-
spravljaju o predstavi
dok sjede na stepenicama u
kazalištu Neila Simona u sre-
dištu Manhattana. “Čudo je
da smo i dovde dogurali”, kaže
Sting. “Počelo je kao moj hir,
Des Moinesa, Slipknot je jedan
od najekstremnijih rock bendo-
va, nose demonsko-klaunske
maske na pozornici dok sviraju
deračine poput “People = Shit”.
Ali The Gray Chapter otkriva
njihovu humaniju stranu. “Gubi-
tak Paula potpuno nas je potre-
sao”, kaže pjevač Corey Taylor.
Za razliku od svih ostalih ben-
dova koji su izašli iz “nu-metal”
booma ranih 2000-ih, Slipknot
su i dalje uspješni – čak svake
a sad smo stvar-
no na Broadwayu,
što je nevjerojat-
no. Oduševljen
sam. To je najveći
izazov koji sam si
u životu postavio,
ali u mnogočemu
i osobno najza-
hvalniji”.
“Sting je izvan-
redan suradnik –
precizan i pun potpore”, kaže
Esper. “Ja, kao glumac, želim
biti viđen i stavljen pred izazo-
ve, a upravo to on radi”.
K ljučan dio Esperovog
posla je pjevati pjesme koje
je Sting napisao, a da u isto
vrijeme natjera publiku da
zaboravi na tekstopisca i da
razmišlja o liku. Kako bi to
postigli, Sting mora pustiti
da pjesme poprime nov oblik
u Epserovim rukama. “Znam
koje su slabe točke ovim pje-
smama”, kaže Sting. “Ali on
im može prenijeti nešto što ja
ne mogu, pa se moram pre-
Taylor
godine organiziraju trodnev-
ni Knotfest. Ali Taylor kaže da
komunikacija između članova
nije uvijek bila dobra. “Više smo
DON’T SIT SO
CLOSE TO ME
Michael Esper kao
Gideon Fletcher (gore)
šutno složiti. Mislim da sam
bio dobar!”
Naravno, kao i svaki mju-
zikl, The Last Ship je puno više
od skladatelja, koliko god on
bio poznat i kolika god bio zvi-
jezda. Predstava je prošla kroz
dramatične promjene na svom
putovanju iz Stingova uma do
pozornice.
“Uživam kad me izazivaju
ljudi koji su najbolji u svom
poslu”, kaže Sting. “Svi mi želi-
mo napraviti zabavnu predsta-
vu koja ima smisla. To je timski
rad. To nije samo moja predsta-
va, već naša”.  ANTHONY DECURTIS
kao nogometna momčad, nego
kao bend”, šali se. Spojila ih je
Grayeva smrt. Dijelom je na pro-
ces otvaranja utjecalo dovođe-
nje novog bubnjara (ime mu još
nisu spremni otkriti) na Grayev
grob u Des Moinesu. “Doveo
sam ga da mu oda počast i da
FOTO: JOAN MARCUS; GULIVER/REX; M. SHAWN CRAHAN
se upoznaju”, Crahan kaže.
Taylor zna da bi introspek-
tivni ton na The Gray Chap-
ter mogao iznenaditi oboža-
vatelje, ali ne zamara se time.
“Kad smo bili mlađi, uzima-
li smo se zdravo za gotovo”,
kaže. “Nismo si dopuštali – u
nedostatku bolje riječi – voljeti
se. Na teži smo način naučili da,
ako niste obitelj, možete slo-
bodno otići”. KORY GROW
 ROCK&ROLL
ANSAMBL NAJAVE PREDSTAVA
Komedije na probi predstave
“Mala kavana” Kristofor Kolumbo
22. 11., ZKM
Zagrebačko kazalište mla-
dih najavilo je premije-
ru predstave “Kristofor
Kolumbo” koja će se odi-
grati 22. studenog. Riječ
je o adaptaciji istoimene
drame Miroslava Krleže čija
je tema posljednja noć na
KAZALIŠTE brodu Santa Maria prije Ko-

Kavanski život Zagreba

lumbovog otkrića Novog
svijeta. Borba pojedinca
protiv mase bezvremenska
je tema u kojoj Krleža pre-
ispituje kolika je snaga in-
dividualca za ostvarivanje
“Mala kavana” je kave bila novost i ritual, svijet livši radnju komada iz Mleta-
vlastitih ideala. Predsta-
kockara, kartaša, ogovaranja i ka u Dubrovnik. Predstava je
nova predstava trača, žena koje traže odbjegle bila godinama hit Igara, pli-
vu režira Rene Medvešek, a
kazališta Komedija naslovnu ulogu nosi Kreši-

P
RETPREMIJER A
predstave kazališta
Komedija “Mala ka-
vana” u režiji Dami-
ra Lončara održat će se 26.
studenog. Autor te komedije
originalnog naziva La botte-
ga del caffe je Carlo Goldo-
ni, jedan je od najznačajni-
jih svjetskih komediografa, a
tekst je adaptirao Lončar. U
Komedijinoj predstavi radnja
iz Mletaka preseljena je u Za-
greb, a vrijeme radnje je 1910.
godina i prikazuje svijet kava-
ne u razdoblju kad je ispijanje
muževe, poštenih plesačica.
Znatiželja i zavist izmjenjuju
se sa slatkim ljubavnim dogo-
dovštinama, supruge ganjaju
muževe, a gostioničar zna da
povjerljivi razgovori oko sto-
lova mogu izazvati velike pro-
bleme i zato treba dobro pa-
ziti što se govori pred dobrim
susjedom. “Prvi susret s ovim
djelom imao sam još kao kli-
nac, kad sam kao nedovršeni
student glume na Dubrovač-
kim ljetnim igrama osamde-
setih godina prošlog stoljeća
uspio vidjeti tu predstavu. Nju
je pod nazivom Kafetarija po-
stavio Tomislav Radić, prese-
jenila je svojim šarmom, lako-
ćom i maestralnom izvedbom
Izeta Hajdarhodžića u ulozi
gospara Lukše. U mojoj obra-
di teksta i u našoj predstavi,
gospar Lukša postao je gospon
Genček, zagrebački gospon,
nepogrešivo uvijek u pravu u
pogledu baš svega. Nastojao
sam sačuvati čim više Goldo-
nijevu konstrukciju teksta,
uz neophodna kraćenja koja
nalaže percepcija današnje-
ga gledatelja”, rekao je Lončar
koji glumi vlasnika Male kava-
ne Milu Šestu, a zagrebačkog
gospona Genčeka igra Željko
Duvnjak.  M. P.
mir Mikić.
Troia’s Discount
29. 11., Tvornica kulture
Premijera predstave
“Troia’s Discount” održat
će se 29. studenog u Tvor-
nici kulture u koprodukciji
s kazalištima iz Rima i Mila-
na. Redatelj i autor scen-
ske instalacije Nenad Gla-
van stvorit će svoju verziju
teksta poznatog talijanskog
dvojca Ricci/Forte. Pred-
stava se bavi borbom pro-
tiv kapitalizma. Glavni liko-
vi koje utjelovljuje petoro
glumaca ujedno su i ju-
naci Vergilijevog epskog
spjeva “Eneida”, a planira-
ju skrenuti pažnju javnosti

KAD SE SPOJE PISANJE I SVIRANJE na problem konzumerizma

bombaškim napadom na
trgovački centar.
“Konačno mrtav” je rad inženjera načno mrtav”. Pisac piše uživo svoju novu priču,
elektroakustike i pisca dok glazbenik paralelno svira. U jednom trenut- Povijest moje gluposti
ku i glazbenik počinje pisati - piše sviranjem - i 6. 12., Kerempuh
glavni lik se otima kontroli te radnja odlazi u sa-
Premijera KZPZK-a “Konačno mrtav (Kompozici- Monodrama glumca Željka
svim drugom smjeru nego što je pisac želio. Tim
ja za pisanje za kompoziciju)” eksperimentalnog Vukmirice “Povijest moje
procesom, odnosno kompozicijom za pisanje za
projekta autorsko-izvođačkog dueta kojeg čine gluposti” 6. prosinca go-
kompoziciju, interakcijom sviranja i pisanja te ko-
inženjer elektroakustike i glazbenik Miodrag Gla- stuje u Kerempuhu. Poznati
rištenjem različitih glazbeno-književnih figura
dović aka Jomiajomi te arhitekt i pisac Boris Po- glumac javnom autopsiho-
(vampanje, inverzije, gradacije, apostrofe,...) stva-
pović, uz potporu multimedijskog umjetnika Bo- analizom s publikom dijeli
ra se novo multimedijsko djelo.  M.P.
jana Gagića, održat će se 20. studenog u MM događaje iz života, govore-
centru zagrebačkog Studentskog centra, u 20 ći o gubljenju mladenač-
sati. Reprize su na rasporedu 21. i 22. studenog. kih iluzija. Predstava je od
Radi se o neistraženom multimedijskom spoju premijere 1979. izvedena
FOTO: INES NOVKOVIĆ; IVAN KOLONIĆ

procesa pisanja i sviranja, odnosno u ovom slu- preko 1000 puta, što je čini
čaju spoju glazbenog djelovanja Miodraga Gla- jednom od najdugovječni-
dovića kroz Packmess GP i knjige Borisa Po- LIK jih monodrama. Poznat po
povića “Sva predivna, beskonačna i konačno u “Konačno otvorenosti, Vukmirica će
mrtva!”. U svom zajedničkom projektu za temu mrtav” jednog imati interaktivan odnos s
uzimaju Jomija (alter ego Miodraga Gladovi- trenutka otima publikom koji je jedan od
ća koji je jedan od važnijih likova u Popovićevoj se kontroli razloga za njenu popular-
vamp noveli) u neobjavljenoj priči naziva “Ko- nost. TENA GAŠPARAC

46 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .

“The Voice” bira, ali
dobar glas donekle se čuje
Uskoro kreće show čiji
je cilj pronaći najljepši
glas Hrvatske
N
IZOZEMCI IMAJU
njuha za TV for-
mate s kojima će
najlakše plasira-
ti masovni populizam i voa-
jerizam. Kako su patentirali
“Big Brother” kao format obi-
lježen voajerstvom,
tako su s “The Voice-
om” donijeli pjevanje
tuđih pjesama i selek-
tiraju klince za pjevač-
ke zvijezde. John De
Mol iz Talpa Interna-
tionala B.V. smislio je
“The Voice” kako bi
nadglasao nacional-
ne “Idole”, “X Factor”
i druge varijante pje-
vačkih nastupa pred
žirijem, naglašavaju-
ći da tu vrijedi samo
Glas. Traže se isklju-
čivo ljudi obdarenima
lijepom bojom i ras-
ponom glasa, što su
kvalitete dobivene ro-
đenjem i koje se ra-
zvijaju vježbanjem. O
sluhu, ritmici, zabav-
ljačkom talentu i dru-
gim predispozicijama
za uspjeh brinu se odabrani
članovi žirija. Uglavnom su to
komercijalno dokazani pred-
stavnici pop scene u svakoj od
stotinjak zemalja u kojima je
otkupljena franšiza, a sad je i
HTV doveo “The Voice”.
U vrijeme kada sve nacio-
nalne TV postaje imaju glaz-
beni show (zabavni i eduka-
tivni “Maestro” na HTV-u,
širokoj publici podilaze-
ći wannabe show maskiranja
i presvlačenja uz pjevanje
FOTO: PRESS HTV
“Tvoje lice zvuči poznato” na
Novoj TV te pseudostručnja-
cima uneređeni odabir raznih
nacionalnih pjesama “Hrvat-
TELEVIZIJA
ski Broj Jedan” na RTL-u),
“The Voice” bi nakon tzv. ta-
lent showova a la “Story Su-
pernova” trebao u nekoliko
mjeseci između nekoliko tisu-
ća ljudi odabrati nove pjevač-
ke zvijezde. Glasnogovornik
i voditelj tima The Voice Hr-
vatska Aleksandar Kostadi-
nov kaže: “Nema tu uspored-
be. ‘The Voice – Najljepši glas
Hrvatske’ nije još jedan talent
ili reality show. Nema tu ismi-
javanja kandidata, nema eli-
miniranja. Zato ga i proizvodi
Hrvatska radiotelevizija, na-
cionalni javni servis kao što
su BBC, RAI i France 1. Riječ
je vrlo složenom multimedij-
skom projektu koji obuhvaća
sve segmente Hrvatske radi-
otelevizije”.
Kandidate će birati žiri po-
pularnih pjevača i muzičara.
I dok se u američkoj varijan-
ti radi o zvijezdama kao što
su Christina Aguilera, Adam
Levine, Blake Shelton, CeeLo
Green, Shakira, Usher, od ove
godine Gwen Stefani i Pharre-
ll, domaći žiri čine Tony Cetin- ma kako je “HRT razgovarao s
ski (koji se već pokazao kao mnogima i svima je velika želja
iznimno neduhovit i antipe- bila biti dijelom showa ‘The
dagog u sličnom showu RTL- Voice – Najljepši glas Hrvat-
a), Jacques Houdek (koji se ske’. Bit će prilike u idućim se-
često svađao s HTV-om op- zonama. Možemo reći da neki
tužujući čelnike za namješta- sjajni glazbenici sebe još ne
nje glasanja prilikom njego- vide u ulozi mentora drugima”.
vih neuspjeha na Dori), Indira Lider Foo Fightersa Dave
Vladić (kojoj zamjeraju činje- Grohl rekao je da show poput
nicu da je najveći dio karije- “The Voicea” klincima daje
re provela pjevajući uz matri- potpuno iskrivljenu percep-
ciju kako se postaje
kvalitetni glazbenik
jer je sistem biranja
i nagrađivanja kvali-
tete pogrešan. “Klin-
ci koji misle da se po-
staje zvijezdom kad
nekoliko sati u redu
stoji nekoliko tisuća
kandidata kako bi ih
četiri zvijezde preslu-
šale pa digle ili spu-
stile palac jako su u
krivu. Trebali bi ku-
piti najjeftiniju opre-
mu, skupiti prijatelje i
EKIPA ZA osnovati bend. Koji će
OČEVID u početku biti loš. Ali
Aleksandar će onda toliko uživa-
Kostadinov ti u sviranju da će na-
i mentori:
predovati i učiti i ra-
Ivan Dečak,
diti na sebi. I od lošeg
Tony, Indira i
Jacques
benda će postati jebe-
no dobri. Isto se desi-
lo Nirvani. Za uspjeh
cu) te Ivan Dečak (čiji je bend ne trebaš vražji ‘The Voice’ ili
Vatra nakon 15 godina rada ‘American Idol”.
ove godine napunio Tvorni- Široki raspon glasa i umi-
cu slijedom ponavljanja hito- jeće držanja tempa i tonalite-
va “Tremolo” lani u suradnji ta su prirodni dar ili se nauče,
s Urbanom te ovogodišnjeg ali talent se dokazuje mašto-
“Tanga”). vitošću, kreativnošću, kantau-
Nitko iz domaćeg žirija nije torstvom, a ne reprodukcijom.
htio dati izjavu za Rolling No Kostadinov tvrdi da je to
Stone o njihovoj ulozi u showu ideja “The Voicea”: “Ne znači
i kriterijima po kojima su iza- da je neki glas dobar zato što
brani, no oni nisu ni bili prvi je vrhunski u umijeću pjevanja
izbor HTV-a jer su pjevačke ili u rasponu. Naprotiv, treba
zvijezde poput Olivera Drago- imati specifičnu boju i emo-
jevića, Josipe Lisac, Severine i tivnost, a interpretator mora
Nine Badrić odbile nastup kao imati snažnu osobnosti. Sjeti-
članovi žirija. Kostadinov je te se samo Leonarda Cohena i
izbor žirija komentirao riječi- Boba Dylana.” ANĐELO JURKAS
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 47
 Q&A

Lovely Quinces
Talentirana kantautorica Dunja Ercegović najavljuje samostalni koncert u Velikom pogonu
zagrebačke Tvornice kulture ali i novi album koji planira za rano proljeće Tekst: Zoran Stajčić

N
AKON HVAL JENOG EP-JA NO ROOM FOR US IZ blike, a na takvim koncertima uvijek je užitak svirati. Stvari kojih
2013., pozivnice za nastup na uglednom South By se obično najviše sjećam s koncerata su tonac i zvuk, a ovaj pam-
South West Festivalu u Austinu u SAD-u, nekoli- tim po odličnom toncu. Tonac ti može biti najbolji prijatelj ili naj-
ko singlova, jednog spota u režiji Radislava Jovano- gori neprijatelj. Nažalost nisam vidjela puno Bratislave i malo mi
va Gonza i jedne naslovnice Rolling Stonea, Dunja Ercegović je žao zbog toga, ali vjerujem da ću se opet vratiti.
aka Lovely Quinces 22. studenog priprema solo koncert u Ve- Tvoj singl “Secret Smile”, osim što je tajnovit po naslovu, takav
likom pogonu zagrebačke Tvornice kulture. To je ujedno veliki je i glazbeno. Osjeća se zaokret. Što Dunja može reći gdje se Lo-
korak za ovu glazbenicu koja je prošle godine rasprodala susjed- vely Quinces zaputila?
ni Mali pogon kao krunu početne faze karijere. A ne treba gu- Ja to ne gledam kao zaokret, to su sve moje strane,
biti iz vida da je iskoračila na scenu s jednom demo snim- a i u zadnje vrijeme nemam baš puno razloga da
kom zakvačenom na YouTube. Možda jesmo mala zemlja, budem ljuta. Volim misliti da sam sposobna ra-
ali imamo osobe spremne na velike podvige, a Dunja je zličite atmosfere i osjećaje predočiti i preto-
svakako jedna od takvih. čiti u pjesme. Album će biti, nadam se, ci-
jeli spektar emocija, svih mojih ličnosti.
Nakon rasprodanog Malog pogona i ljetošnjeg Griče- Sad zvučim kao da bolujem od shizofre-
vanja, na redu je Veliki pogon Tvornice. Je li te strah? nije (smijeh). Nekome se to možda neće
Naravno da me strah, svega me strah. Pokušavam ne svidjeti, ali zaista to je onda njihov pro-
razmišljati previše o tome, doduše, nego se fokusirati blem. Rock and roll se ne rađa iz kom-
na rad i stvaranje nove glazbe. Pokušat ću možda uve- promisa. Sve je moguće. Kontradiktor-
sti neke nove komponente pa me to isto malo brine. na sam. Žena sam.
E baš ti je “super pitanje”, sad ću cijeli dan razmi- Sve više čujem glasina da se tebe i
šljati o tome. Irenu Žilić gleda kao glazbene supar-
O čemu konkretno? nice, što je istina?
Pa samo se nadam da neću nikog razočarati, Istina je u tome da su mediji
odnosno da će koncert biti uspješan, to su uobi- oduvijek tražili nekakav senza-
čajeni strahovi; “hoće li se ljudima svidjeti?” cionalizam. Samo me začuđuje
, “kako će reagirati na nove pjesme”, “hoće da se to traži kod underground
li uopće biti ljudi?” i tako dalje. Veliki pogon kantautorica. Ljudi se zama-
Tvornice je ogroman prostor koji treba i napu- raju glupostima, odavno sam
niti, ali mislim da se ne smijem time optere- primijetila da malo tko zaista
ćivati jer takve stvari su izvan moje kontrole. sluša glazbu i uživa u njoj. Poštu-
Je li te također strah toga da sve na- jem Irenu Žilić i njezin rad i znam
preduje prebrzo u karijeri i da se da bi ona isto tako rekla za mene,
može oteti kontroli? no izgleda da se pitanje rival-
Pokušavam što više biti stva uvijek spominje između žena
u mraku i ne razmišlja- jer dosad nisam naišla na neka-
ti o tome. Priznajem kvo “suparništvo” između primje-
da je sve počelo dosta rice Matije Habijaneca i Ivana
brzo, ali opet je bilo Vragolovicha koji su nevjerojat-
oprezno i ne for- no talentirani kantautori. Un-
sirano, barem ja derground scena nam je itekako
imam takav osje- mala, ne radite bespotrebne se-
ćaj. Imam odli- gregacije i pustite nas da radi-
čan tim iza sebe mo glazbu.
kojem vjerujem i Za kad planiraš album?
to mi je bitno. Ne Album se radi i vjerojat-
donosim brzople- no će izaći u rano proljeće.
te odluke i uvijek Mark Mrakovčić će snima-
pazim da ne idem ti i producirati album i ne-
protiv sebe i svog in- vjerojatno sam sretna zbog
stinkta. toga jer ga neizmjerno po-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

Kako je bilo na Waves Vienna štujem. Odmah smo se našli

Festivalu? na istom levelu i vidjela da će
Bilo je odlično! Prezadovoljna s kon- to biti super suradnja, zbog
certom, zvukom i publikom. Bila je kom- koje ću se manje bojati studij-
pletna tišina i vidljiva zainteresiranost pu- skih prostora.

48 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .

Jimmy Page
Gitaristički bog govori o posljednjem
re-izdanju Led Zeppelina, svojoj prošlosti u
crkvenom zboru – i o mogućnosti nove
glazbe sljedeće godine Tekst: David Fricke
‘N
E K O SE V R I J E M E N E NA M J E R AVA M
vraćati starim stvarima”, kaže Jimmy Page
sa smiješkom, u bogatoj knjižnici u vikto-
rijanskom hotelu u Londonu. 70-godiš-
nji bivši gitarist Led Zeppelina proveo je velik dio proš-
log desetljeća u retrospektivnom deliriju: sređujući slike
za svoje fotografske memoare, Jimmy Page, organiziraju-
ći luksuzna reizdanja povijesnog studijskog albuma svog
benda. Raritetima puna izdanja albuma Led
Zeppelina iz 1971., IV i ‘73., Houses of the Holy
objavljena su 28. listopada, a Page je upravo
završio s pripremama ostatka kataloga za
objavljivanje. Otkrio je da nova verzija al-
buma Presence uključuje “još dvije stvari”
koje je našao, a snimljene su u početnim
fazama miksanja albuma. “Budući da nije
trebalo biti novih nastupa, mogao sam
se koncentrirati na ove ekscentričnije
ideje”, kaže Page o svojoj knjizi i objava-
ma album, referirajući se na pjevača
Zeppelina, Roberta Panta, i njegovo
odbijanje da krene na turneju nakon
što se bend okupio 2007. na koncer-
tu u Londonu. Dan prije ovog intervjua,
na novinarskoj konferenciji, Page je uljud-
no izbjegavao pitanja na tu temu. Isto je radio
i ovdje. Ali je iskren i rječit kad se radi o ma-
ničnom usponu Zeppelina, o moći original-
nih albuma i o dubljoj priči koja se otkriva u
bonus pjesmama. “Ljudi kažu da je taj album
bio prekretnica”, u jednom je trenutku rekao
za IV. “Iskreno, bio je.”
Više ste promovirali ova reizdanja nego išta
u povijesti benda. Dosadi li vam pričati o Led
Zeppelinima?
Zapravo, ja sam ih stvorio. U srpnju 1968.
odsvirao sam posljednji koncert s Yardbirdsi-
ma. Pred kraj te godine, Led Zeppelin imao je
album i svirali smo u Americi. Imao sam oba-
vezu prema tome. Sav sam materijal ja pisao,
oblikovao sam riffove na gitari i sve ostalo.
Kao producent, onaj koji je provodio u studiju
više vremena od ostalih, imao sam bolji uvid
o tome kako završiti posao. Ja imam znanje
koje je potrebno kako bi se ova ponovna iz-
danja spojila. Nećete naći nikog drugog tko
bi to mogao napraviti.
U svojoj ste knjizi spomenuli posjet čitačici
dlana dan prije koncerta Yardbirdsa u L.A.-
u. Što vam je zapravo rekla?
Bio je to muškarac, zapravo (smije se),
iako je više izgledao kao žena (budući me-
nadžer Zeppelina). Richard Cole je bio sa
50 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
Q&A
mnom, tako da imam svjedoka. Ključna rečenica bila je: “Usko-
ro ćeš donijeti odluku koja će ti promijeniti život”. Unutar 48 sati,
Yardbirdsi su rekli da ne žele nastaviti. Bio sam razočaran. Ali
mogao sam vidjeti kamo to vodi. Bio je to početak FM radija. Znao
sam što to znači za underground bendove. Htio sam underground
bend – ali koji će se probiti i biti značajan.
Na početku knjige nalazi se vaša slika u crkvenom zboru kad ste
imali 13 godina. Znate li pjevati?
Sada ne. Moj glas je jedan od onih šljunčanih, bez ikakvog ras-
pona. Ali pjevam na albumima Led Zeppelina. Na prvom, jedan
sam od pratećih vokala. U “Thank You” (s albuma Led
Zeppelin II) pjevam refren. Nisam dobar pjevač (smije
se). Zato je Robert bio u bendu. Voditelj zbora bio je gos-
podin Coffin. Činilo mi se to vrlo zabavno za crkve-
ni zbor. Kontaktirali smo njegovog zeta oko korištenja
fotografija. Rekao je: “Oh, g. Coffin se jako dobro sje-
ćao Jimmyja. Nosio bi svoju gitaru na probe sa zborom
i spojio je s orguljama” (smije se). Mnogi crni umjetnici
kažu da su počeli u crkvi. I ja sam, na svoj skro-
man način.
Nove verzije na ovim reizdanjima ističu
dramatične detalje s originalnih albuma.
Je li uspjeh Led Zeppelina zasjenio sav
trud na albumima?
Detalji se nježno dodiruju na nesvjes-
noj razini. Efekti vam nisu bačeni u facu.
Opet su ovdje (podiže ruke iza glave).
Dubina i slojevitost – to je namjerno.
Četvrti je album bio obećanje. Živjeli
smo u kući s prikolicom za snimanje,
zajedno smo jeli i spavali glazbu. Sve
smo mogli dovesti do krajnjih granica,
kao “When the Levee Breaks”. Zbilja je
napeto i mračno – ne postoji boja koja bi
to opisala. Nije crna. Tamnija je (smije se).
Benda se raspao nakon smrti Johna Bon-
hama, propustili ste priliku oporaviti se i
nastaviti kao što su to napravili The Who
nakon što su izgubili Keitha Moona. Zašto
si niste uzeli vremena za oporavak?
Led Zeppelin nisu bili korporacija. Bila
je to emocionalna veza. Volim misliti da bi
ostali donijeli istu odluku da mene nije bilo. A
što smo trebali napraviti? Stvoriti ulogu za ne-
koga, reći: “Moraš raditi ovo, na ovakav način”.
To ne bi bilo iskreno. Bilo je pokušaja (na po-
novnom okupljanju) koji nisu uspjeli – poku-
šali smo sve na brzinu pogurati. Zato je kon-
cert (2007.) morao biti toliko isplaniran, kako
bi se Jason (Johnov sin) osjećao kao dio benda,
a ne kao novak.
Skoro ste izbjegli pitanje o ponovnom oku-
pljanju na jučerašnjoj konferenciji za novi-
nare. Jesu li razgovori preko medija izme-
đu vas i Roberta izmakli kontroli?
Od svega se može napraviti govorni isje-
čak. Ali ne mogu se time više zamarati. Ne
smatram to zabavnim. Tako da neću ništa
reći.
Odgovorili ste i na pitanje o radu na novoj
glazbi. I rekli ste: “Sljedeće godine”.
FOTO: GULIVER/REX
Ozbiljno namjeravam svirati. Imam plan.
Neću nikome ništa reći (zadovoljno se smije-
ši). Više volim dovesti ljude pred gotov čin
– kad sam spreman.
52 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 AVETI,
KARAKONDŽULE
I SLATKI OKUS
VLASTI
Prestanimo se ponašati poput kmetova koji su sretni kad od
gazde ušićare mrvice sa stola koji su im sami napunili
Tekst: Dinko Boić
‘V
IDJET ĆEMO GDJE SMO TO POGRIJEŠILI. TO
je normalno. Najlakše je samo kritizirati. Sjest
ćemo svi zajedno za stol i napraviti novi prijedlog
proračuna s kojim će većina ipak biti zadovoljna”,
kazao je premijer dodavši kako ne planira podni-
jeti ostavku nakon što je na današnjoj sjednici Sa-
bora prijedlog proračuna odbijen. “Ova vlada zna
i može i u naumu da provede svoj plan neće je spriječiti činjenica
da parlamentarna većina nije razumjela naš prijedlog proračuna.
Bilo bi dobro da je proračun prošao iz prve, no što je tu je. Htjeli
smo svima ići na ruku, a sad ćemo morati nekome rezati prava. OK,
samo da javnost zna”, kazao je šef Vlade.
Ovaj scenarij, dakako, potpuno je izmišljen ali nakon svega što je
protutnjalo domaćom političkom scenom u posljednjih četvrt sto-
ljeća ne čini se toliko nemoguć. Parlamentarno izglasavanje nepo-
vjerenja proračunu u demokratski uređenim državama, pa i onima
koje se tom krinkom vole maskirati, dovoljno je dobar razlog za
smjenu vlasti i trenutno raspisivanje novih izbora. Što je vjerojat-
no i razlog zašto taj scenarij nismo nikada vidjeli u praksi. Pa tko
je dovoljno lud da se prije vremena odrekne udobnosti saborske fo-
telje i zamijeni je neizvjesnom borbom za poziciju, prvo u srazu sa
šakalima iz vlastitih redova koji samo čekaju svoj red za kruh bez
motike, a potom i s prevrtljivom javnošću koja olako daje i još lakše
uzima? Osim neizglasavanja proračuna koje se nikada do sada nije
dogodilo, a iz desetaka tisuća dobrih razloga mjesečno vjerojatno
ni neće, ustvari ne postoji način kontrole i eventualne prijevreme-
ne smjene privremenih upravitelja našeg javnog novčanika. Činje-
nica da u Hrvatskoj ni jedna vlada do sada nije podnijela ostav-
ku upravo je strašna. Za to nije bila dovoljna ni “zagrebačka kriza”
Ilustracija MIRKO RASTIĆ
koja je davne 1995. godine autokratskom odlukom tadašnjeg pred-
sjednika Franje Tuđmana suspendirala demokratsku volju građa-
na. Pad vlade nije doveo do novih izbora ni u slučaju igrokaza koji
je svojom ostavkom i kasnijim ponovnim sastavljanjem vlade, no
bez koalicijskog partnera HSLS-a, javnosti priredio premijer Ivica
Račan sedam godina kasnije. Vlada nije pala ni kada je premijer
Ivo Sanader kukavički i bez ikakvog suvislog objašnjenja prije pet
godina podnio ostavku, iako je od bijega premijera teško smisliti
bolji razlog za prijevremeno raspisivanje izbora.
A dobrih razloga za podnošenje ostavke i bez očitih političkih ra-
zloga imale su sve vlade do sada, uključujući i aktualnu. Uništena
industrija, golemi javni dugovi, nezaposlenost mladih od gotovo 50
posto, procjena o opljačkanih 17 milijardi kuna i još znatno većoj
posrednoj materijalnoj šteti, depopulacija, nepotizam, korupcija,
uništeno zdravstvo, neodrživ mirovinski sustav... Slobodno nasta-
vite niz vrlo opipljivih posljedica do kojih su dovela desetljeća na-
vike da se vladajući ponašaju poput nedodirljivih velmoža, dok im
prirodnom smrću ne završi četverogodišnji namjesnički mandat.
U postideološkom dobu od svake vlasti očekuje se prvenstveno –
uspješan menadžment. Kada bi država, primjerice, bila korpora-
cija svi oni koji su se do sada izredali na njenom čelu s karijerom bi
se mogli zauvijek pozdraviti. Zamislite korporaciju koju su njezini
direktori doveli u stanje usporedivo s onim u kojem nam se nalazi
država. Mislite da bi oni i dalje primali plaće od dvadesetak tisuća
kuna, vozili se službenim autima na službeno gorivo sa službenim
vozačima? Besplatno telefonirali, uzimali cjeloljetne godišnje od-
more, uživali prijevremene i povlaštene mirovine, pa onda ponov-
no tražili mogućnost da nastave po starom, iako im je tvrtka u ta-
kvom stanju da joj vjerovnici i partneri moraju govoriti što i kako
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 53
da radi kako ne bi u potpunosti propala? Naravno da ne. Kada bi
se rukovodeći kadar u privatnom sektoru ponašao na takav način
bio bi ekspresno poslan na burzu rada, daleko prije isteka ugovor-
nog odnosa. Uz najbolju volju, u privatnom sektoru ne bi više ni-
kada uspio pronaći posao koji iziskuje išta više od ponavljanja me-
haničkih radnji uz minimalnu plaću. Kada bi menadžer sa svojim
timom preuzeo vođenje privatne korporacije i bio uhvaćen s “ru-
kama u pekmezu”, i on i tim bi zauvijek bili prepušteni socijalnim
službama ili pak surovoj konkurenciji na tržištu manualnog rada.
Ljudi su uvijek i svugdje samo ljudi, a prilika je ta koja čini lopo-
va. Nije da su u privatnom sektoru menadžeri nevina dječica kojoj
ne bi palo na pamet iskoristiti nečiji propust za stjecanje osobne
materijalne koristi, dapače. Najčešće su oni najuspješniji i najbe-
skrupulozniji. I ne zamaraju se previše apstrakcijom moralnih pi-
tanja. Ali znaju da će svaka njihova pogreška prema poslodavcu biti
jako skupo plaćena – karijerom, gubitkom slobode i osobne imovi-
ne koja traje koliko i status. Vlasnici privatnih kompanija i te kako
paze na svaku kunu, na svaku osjetljivu poslovnu odluku “pale se
alarmi”, svaki korak menadžmenta je pod pa-
skom. U takvim okolnostima rijetki pokušaju,
a još rjeđi uspiju u namjeri izbjegavanja posla,
hohštaplerskog i neodgovornog ponašanja ili
krađi i korupciji. No, kada biste im dali neopo-
zivi četverogodišnji mandat i garantirane bene-
ZBACITI IH
ficije bez obzira na uspjeh, privatni sektor ubrzo REDOM
bi nalikovao na javni. Menadžeri bi zaposlili užu Remi je u razgovoru
i širu rodbinu na račun vlasnika kojeg bi zaduži- za Rolling Stone
li do sedmog pokoljenja, stalno smišljajući nove rekla sve što treba:
razloge za parazitiranje. Kupovali bi nove aute. “Bilo bi lijepo kad
Izmišljali bi krize, vlasnika posvađali sa susje- bismo jednom
dima, a kad ništa od toga više ne bi prolazilo, pokazali zube i bar
jednu vlast zbacili.
dosjetili bi se zabraniti zapošljavanje svima koji
Da naša djeca i
su to isto radili davno prije njega. Jer baš tu je
unuci kažu: Ovi ljudi
najveći problem. Možda bi čak vlasniku posla- su imali muda.”
li neprijatne prijatelje sumnjivih namjera pod

N
uredski prozor kako bi imao važnijih problema
od bavljenja svojom propalom tvrtkom. Zvuči poznato? S razlogom.
A SREĆU, PRIVATNI SEKTOR IMA MOGUĆNOST
kontrole svog menadžmenta. Na nesreću, građani ne-
maju mogućnost kontrole menadžmenta korporacije
koju neki zovu i državom. Dok je novca bilo dovoljno
za sve, trivijalnim pitanjima kontrole državnog me-
nadžmenta nitko se nije bavio. Sad kad je izvjesno da
će se nekome morati ponešto i uzeti, građanima je po-
lako i plaho do svijesti počela dolaziti nikad dovoljno naglašavana
činjenica da je novac koji neopozivi mandatari troše – njihov. Pa su
se dosjetili referenduma kao jedinog zakonski dozvoljenog institu-
cionalnog instrumenta kojim se možda ne mogu smijeniti vlada-
jući, ali kojim se može utjecati na to da se novac ipak izbije nekoj
skupini koja ne spada u njihov uži interesni krug. Ili barem malo
zamuti voda i potpale niske strasti. Nakon više od dvadeset godi-
na kolektivnog zaborava, referendum kao sredstvo političkog dje-
lovanja doživio je svoj procvat. Postao je gotovo hype. Trend. Re-
nog zakona. Pa na kraju o zabrani davanja autocesta u koncesiju, ili
kako se to danas kaže u ekonomsko-hipsterskom slengu - moneti-
zaciji. U cijelom tom čušpajzu zajednički motiv i nazivnik je samo
jedan – građani žele kontrolu nad svojom sudbinom, svojim životi-
ma i onim za što su im pogrešno rekli da je njihovo – državom. Od
skupljanja potpisa malo je stvarne koristi, iako je psihoterapijski
učinak na javnost neosporan. Što onda preostaje kao instrument
pritiska? Prosvjedi su se uglavnom pokazali jalovima. Građanski
neposluh? Možda. Neplaćanje poreza vjerojatno bi skratilo put do
izvjesnog trenutka kad država jednostavno neće više biti u stanju
izvršavati svoje financijske obveze, pa će pod pritiskom pola miliju-
na zaposlenih na proračunskom teretu morati odstupiti. Ipak, akci-
ja takvih razmjera teško je zamisliva u društvu naviklom šutke pro-
matrati degradaciju standarda i društvenih vrijednosti.
U atmosferskim prilikama pretis lonca pred ključanjem može
opstati samo snažna, odlučna vlada koja točno zna što i kako radi.
A Vlada Zorana Milanovića to nije. Zna to i navodno reformirana
zločinačka organizacija i njeni sateliti koji su se poput morskih pasa
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ; SANJIN STRUKIĆ/PIXSELL

ferendumski potpisi ustoličili su se kao dio naše, gotovo švicarske,
demokratske svakodnevice. A da pritom većina ne zna argumen-
tima opravdati svoj stav. To ne čudi. Referendumima se tek kana-
lizira nezadovoljstvo i očituje frustracija nemoći stvarnog utjecaja
na politiku koju konzistentno provode sve vlade bez obzira na de-
klarativnu, gotovo folklornu podjelu. A ta politika znači pobrinuti
se za svoje i kupiti socijalni mir novim zaduženjem, pa lopticu pre-
baciti vremenski na neke buduće podstanare Banskih dvora. Sku-
pljali smo tako potpise za zabranu izmjena Zakona o radu. Pa o za-
brani gej brakova. Pa o zabrani ćirilice. Pa o zabrani outsourcinga
od kojeg je nastao spin off a ostao tek bullshit. Pa o izmjeni izbor-
koji nanjuše krv usplivali oko lešine koju bi još jednom tako rado za-
grizli. Znaju, međutim, da će svoju priliku dobiti ako ponude suvi-
sla rješenja koja će plebs još jednom progutati. Posve su svjesni ne-
održivog stanja u kojem javna potrošnja raste a BDP pada. Znaju
da im, ako se dočepaju još jednog ugriza lešine, neće biti prijatno
kao njihovim prethodnicima. Nekome će morati uzeti da bi drugi-
ma dali. Nešto će morati učiniti s anemičnim gospodarstvom kojem
ne mogu više vaditi krv a da ga ne pošalju na put bez povratka. Sve
oni to znaju ali ne znaju kako to izvesti, niti se zapravo nekim mo-
žebitnim prosperitetom i boljitkom države u koju se kunu žele ba-
viti. Zato su posegnuli za avetima. Zato nas danas s transparenata,

54 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
ekrana i naslovnica napadaju udbaški atentatori i dušmanski Ju-
goslaveni koji jedu malu djecu. Zato se danas, s 20 godina zakaš-
njenja, bavimo lustracijom i obračunom s unutarnjim neprijateljem
koji, eto, nikada ne spava i kuje masivne zavjere kako bi izjedna-
čio žrtvu i agresora. Upravo zato je važno duhovima prošlosti za-
gaditi umove generacije koja na vječno pitanje “a gdje si bio 91.?”
može odgovoriti samo – u vrtiću. Jer budu li se novi birači odgaja-
li uz razvijenu svijest o dužnosnicima kojima je jedini cilj brinuti
se o racionalnom trošenju našeg novca i zaštiti primarno ekonom-
skih interesa države, za ambiciozne spodobe koje tu nemaju što po-
nuditi – više neće biti mjesta. Neophodno je, stoga, pod svaku cije-
nu spriječiti postideološko shvaćanje politike i temeljito preplašiti
nove generacije avetima i karakondžulama koje su stvarne koliko
je stvarna i želja pretendenata na poziciju moći da Hrvatsku izvu-
če iz dužničkog ropstva u koje je zapala.
Potpaljivanje i održavanje strasti niskog i srednjeg intenzite-
ta provjeren su način distrakcije i mobilizacije. Dapače, teško da
netko može biti obavještajac a da školu u kojoj se takve metode izu-
čavaju nije završio. Drugo pitanje je želimo li takvog čovjeka za pre-
mijera. Odlučit će birači koji će ponovno izabrati samo i isključi-
vo vlast kakvu zaslužuju. To ne mijenja činjenicu da je ova Vlada
potpuno promašena i da mora otići. Ne tek jedan ili dva ministra,
nego cijela garnitura. Od famoznog Plana 21 nije ostalo ništa. Hr-
vatska je najgora ekonomija u Europskoj uniji, a BDP je u padu toli-
ko dugo da se već odavno ne može govoriti o recesiji već o depresiji.
U prvoj polovici mandata, koja je tradicionalno rezervirana za ne-
popularne poteze dok je legitimitet još svjež, nije učinjeno – ništa.
Izbjegavali su se i potezi za koje nema opravdanog razloga zašto
nisu učinjeni prije – poput najavljenog ukidanja obaveznog član-
stva u Hrvatskoj gospodarskoj komori što poduzetnici godinama
traže, a oko čega su ministar Gordan Maras i ministar Ivan Vrdo-
ljak davali posve oprečne izjave – kao da ne sjede u istoj Vladi. Ili
naplate poreza po naplaćenoj a ne po izdanoj fakturi – što je nepo-
trebno u stečaj otjeralo nebrojene tvrtke prije no što su se dosjetili
mijenjati taj suludi zakon. Ili liberalizacije proizvodnje industrijske
konoplje koja se gušila zbog propisa za kojim nitko nije plakao kad
je ukinut, a koji je proizvođače tjerao da unište 90 posto sirovine
pod egidom borbe protiv droge. Ova Vlada čak je i ulazak u Europ-
sku uniju uspjela pretvoriti u neuspjeh – članarina nas košta puno
više no što se novca iz fondova povlači. Smjena bivšeg ministra fi-
nancija Slavka Linića i njegovog pomoćnika Branka Šegona zbog
SVAKA VLAST MORA BITI SVJESNA DA SU
GRAĐANI NJIHOVI POSLODAVCI I DA ĆE IH
PITATI ZA SVAKU POTROŠENU KUNU,
BESPOSLIČARENJE I MARIFETLUK.
sumnjivih predstečajnih nagodbi trebala je biti tek početak, nika-
ko i kraj. Pomogla nije ni ovogodišnja rekonstrukcija Vlade. “Ko-
njica” koja je dovedena na čelo Ministarstva zdravlja u vidu Siniše
Varge, bivšeg šefa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, po-
kazala se uspješnom tek ako kao kriterij za njenu procjenu uvede-
mo sumanute poteze i izjave. U svojoj kratkoj ministarskoj karije-
ri Varga je postao poznat po sobi za sastanke vrijednoj 1,2 milijuna
kuna čije uređenje je potpisao, plaćanju detektiva za špijuniranje
djelatnika HZZO-a i njegovog vlastitog Ministarstva, plaćanju, i
opet našim novcem, PR tvrtki za uređivanje stranica na Wikipediji,
da bi potom za te afere optužio korumpirane novinare koji o njemu
šire neistine. Mnogo je tu paranoje a to nije zdravo. Čak ni za mi-
nistra zdravlja. Druga rekonstrukcijska uzdanica, ministar obra-
zovanja Vedran Mornar, od početka svog mandata ponaša se kao
da je promašio Vladu. Uskoro bi i sam mogao otići jer se ne slaže s
uštedama u svom resoru koje mu je naložio ministar financija Boris
Lalovac. Tu je i ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović,
čiji mandat je teško po bilo čemu izdvojiti osim po nedavnoj aferi
zbog koje su mnogi očekivali njegovu smjenu, koja se nije dogodila.
U drugoj polovici mandata dosjetio se ministar selidbi u adekvatni-
je prostorije – ured s tušem u šminkerskom Zagreb Toweru već je
gotovo postao novo Zmajevo gnijezdo kada su mediji ministru po-
mrsili račune. Na kraju se od selidbe odustalo, Zmajlović je ostao
ministar, no ne prije nego je uvrijedio našu inteligenciju ustvrdivši
kako je skuplje zapravo jeftinije. Njegovo Ministarstvo je, također
R
podsjetimo, kako je ustvrdila revizija, na troškove parkinga u proš-
loj godini potrošilo 612 tisuća kuna – deset puta više od planiranog.
A ZLOGA ZA SMJENU IMA I K AD JE RIJEČ O MI-
nistru unutarnjih poslova Rajku Ostojiću. Ne samo da
je prema statistikama sigurnosnih pokazatelja prošle
godine ispao najgori ministar MUP-a od 2001. godi-
ne, već sigurnost ne može jamčiti ni svom kolegi – mi-
nistru branitelja Predragu Matiću. Potonji se javnosti
nedavno požalio kako prolazi kroz najteže dane u svom
životu – psuju mu obitelj, prijete smrću, pale logorsku vatru ispred
njegovog Ministarstva i nikome ništa. Takva plaha mlakost mini-
stra unutarnjih poslova razlog je što si kojekakvi samozvani gla-
snogovornici paravojnih formacija uzimaju za pravo da neizravno
prijete državnim udarom i vlastima određuju itinerar službenih po-
sjeta. Ako to nije razlog za smjenu, ne znamo što jest. Možda i nije
razlog za smjenu, ali je svakako čudno da se u trakavicu oko kam-
piranja ispred Ministarstva branitelja ni jednom riječju nije uklju-
čio aktualni ministar obrane. Ponosni alkar i suborac generala Ante
Gotovine možda jedini ima legitimitet da se spusti među okupljene
u Savskoj i da pokuša vojnički odrješito zapovjediti razlaz kućama.
Ako su se već u Savskoj izredali svi, od predsjednika države i Sabo-
ra, možda bi trebao i ministar posjetiti suborce i pokušati pomoći.
Ili je prezauzet nabavkom rashodovanih kamiona od Amerikana-
ca i popravkom Migova u Ukrajini. Na čelu te skupine koja bi, vra-
timo se na početak i priču o menadžmentu u privatnom sektoru,
da kojim slučajem upravlja korporacijom na takav način, danas bila
sretna s bilo kakvim poslom koji im se ponudi, nalazi se sa stvarno-
šću tradicionalno posvađani premi-
jer Zoran Milanović, koji manje dje-
luje kao šef a više kao tragična figura
koja metodom pokušaja i pogreške
pokušava pogoditi što jest a što nije
dobar posao. U međuvremenu po-
lemizira s javnošću u maniri nadu-
renog dječarca. Ova vlast je poka-
zala što ne može i vrijeme je da ode.
Na nama je da im to stalno ponav-
ljamo, da im tražimo svaku pogreš-
ku i svakodnevno im dosađujemo s
pitanjima. To nam je pravo i dužnost i to ne smijemo zaboraviti.
Svaka sljedeća vlast mora biti svjesna da su građani ove države nji-
hovi poslodavci i da će ih pitati za svaku potrošenu kunu, za svako
besposličarenje, za svaki marifetluk i za svaku neodgovornu izja-
vu. Građani, pak, moraju shvatiti što je spin a što fakt, što je bitno
a što nije i prestati se ponašati poput kmetova koji su sretni kad od
gazde ušićare mrvice sa stola koji su im sami napunili. Uzeti vlast
u svoje ruke. Pa makar to značilo nove izbore svakih godinu dana.
Bez toga ne možemo kriviti one koji nas iskorištavaju ni one koji
možda imaju dobru namjeru ali su posve nesposobni u njenoj pro-
vedbi. Svi oni su samo ljudi koji će uzeti točno onoliko koliko im se
dopusti. Baš kao i u privatnom sektoru.
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 55
 EKONOMIJA

Mora li Hrvatska, ali i

regija promijeniti odnose?
D R AG O MU NJ I Z A

D
EMOKRACIJA vo Carstvo. U međuvreme-
je zahtjevna nu, ako prodamo ili iznajmi-
stvar, teško je mo sve naše resurse stranim
dobiti izbore. ulagačima, otvara se pitanje
A još je i teže naše suverenosti, a ako ne do-
nakon tih iz- vedemo svježi kapital, prijeti
bora biti efikasan i donijeti nam dodatni val stečajeva ili
promjene koje svi očekuju. O tiha agonija! Ako uspije pro-
tome najbolje svjedoče aktu- vedba metoda koje predlaže
alne i/ili bivše vlade u našoj desna opcija, pitanje je hoće li
zemlji, Sloveniji (Bratušek) ili to vladajući (lijeva opcija) pri-
Srbiji (Dačić/Vučić). hvatiti? Kada krenemo u akci-
Kako provesti ono što smo ju, tko nas štiti od poluistina i
obećali i što znamo da je po- napisa u medijima te unutar-
trebno, kada ćemo time na- stranačkih podmetanja?
rušiti mnoge interese onih I suštinska dilema: je li važ-
koji su i glasali za nas. U bilo nije pobijediti drugu političku
kojoj zemlji je teško biti po- opciju ili u 4 godine pripre-
pularan i nakon prvih 100 miti teren za daljnju izmjenu
dana, a kamoli u Hrvatskoj ili strukture ekonomije? Snjegu-
nekoj drugoj “bratskoj” deže- ljica ili Pepeljuga sindrom?!
li. Jedna od zanimljivih ana- Svaka od tih dilema traži
liza će biti i analiza zadnjih iz- društveni konsenzus (dra-
bora u SAD-u. Donedavno je govoljni ili prisilni-u paradi-
podrška predsjedniku Barac- gmi bajki-princa na bijelome
ku Obami bila velika, a kolek- konju) i ni jedna strukturna
tivna svijest Amerikanaca je promjena se neće uspjeti rije-
vapila za promjenama nakon šiti u 4 godine mandata! Zato
8 godina vladavine Republi- bi, da se ne bude prisiljen če-
kanaca (ili Demokrata). Me- kati dobru konjunkturu koja
đutim, zapinje i tamo, i to na može trpjeti opterećeni dr-
uspješno provedenoj zdravstvenoj reformi i nije lako ne izgubi- žavni budžet, ili revoluciju (čitaj: nasilne izmjene društveno-
ti podršku javnosti u okolnostima kada “braniš” nekoliko fron- ga konsenzusa) bilo najbolje surađivati. Staviti se na raspola-
tova, bilo gospodarskih bilo sociopolitičkih. Dapače, susjedna ganju Društvu, a ne Ideji (iako osobno više preferiram Ideje
Kanada, kao i vrlo bliska Velika Britanija imaju efikasan si- od Društva). Međutim, pitanje je može li netko, tko je došao do
stem kakav je novi predsjednik SAD-a uspio uvesti pa ipak…. vrha neke stranke, djelujući unutar strukture i hijerarhije, pro-
U Hrvatskoj je isto tako u svakome segmentu društva dosta mijeniti na kraju društvenu paradigmu i zaboraviti na intere-
zahtjevnih izazova, a neki traže drastične rezove. Neću ovdje se stranke, a djelovati u interesu svih građana i struktura (Ko-
elaborirati koji su jer se svakodnevno stipuliraju u medijima, larić, Holy, Dalić, Bratušek...). Najvjerojatnije ne. I ne treba ga
nego se upitati - kako ih provesti? Koji nam alati stoje na ras- zbog toga stigmatizirati jer nije lako promijeniti se, lakše je po-
polaganju za izmjenu strukturnih promjena, a bez revoluci- kloniti se, pogotovo ako imate mladu i lijepu suprugu, dvoje/
je? Ja osobno, na žalost, ne vidim mnogo izbora za odgovorne: troje djece i slično.
a) metoda postupnog ublažavanja brzine i žestine provedbe Povijest se ponovo ponavlja. Tri su opcije: novi izumi i tehno-
obećanoga u kampanji; logije (tehnološka revolucija), novi društveni odnosi (nasilna re-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

b) metoda čekanja dobre svjetske konjunkture i izuma novih
tehnologija.
Ono što razlikuje SAD od regije je monetarna politika, Ame-
rikanci za sada mogu tiskati onoliko dolara koliko im treba za
politiku i gospodarstvo. I dokle će to moći svijet će biti njiho-
volucija i preraspodjela dobara) i status quo do jedne od prvih
dviju opcija! Može li se pojaviti i mogućnost suradnje, iskrene
suradnje između zainteresiranih zbog budućih naraštaja? Po-
vijest nas uči da to nije moguće, ili da je to vrlo rijetka pojava.
Šteta, let’s punishment fits the crime.

56 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 Dylanovo
sluCajno
ˇ
remek-
djelo
Kako su
“The Basement
Tapes”
snimljene,
izgubljene i

J
napokon EDNOG DA NA, KR A JEM 1967. ILI POČETKOM
1968., Sally Grossman bila je u svom domu blizu Wo-
nađene. odstocka kad se pred njezinim vratima pojavio Garth
Hudson. Bradati klavijaturist koji je svirao s Hawksi-
ma, pratećim bendom Boba Dylana, sa sobom je nosio
dugački, vlastoručno izrađeni sanduk od borovine.

tekst: David
Unutra je bila gomila magnetofonskih traka, svaka u
kartonskoj kutiji s natpisom ispisanim Hudso- VIDI ČUDA

Browne
novim čitkim, urednim rukopisom. “Bila je puna Dylan i Hawksi
početkom 1967. (na
sortiranih traka”, prisjeća se Sally, supruga pokoj- krevetu, gore desno
nog Dylanova menadžera Alberta Grossmana. je Richard Manuel).

58 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 59
 The Basement Tapes
———————————————————————————————————
”Garth mi je rekao da ih čuvam jer ga
neko vrijeme neće biti.” Hudson je u idu-
ćih nekoliko mjeseci snimio legendarni
album Music From Big Pink s Hawksima
koji su se u međuvremenu preimenovali u
The Band. Nakon nekog vremena krenuli
su na turneju koja je cementirala njihovu
utjecajnu karijeru. Rekao je Sally da, ako
želi, može preslušati snimke, pa je to i uči-
nila. Ono što je čula bilo je šokantno. “Bile
su tu ‘Lo and Behold!’ i ‘Quinn the Eski-
mo’”, kaže. “Zvučale su sjajno.”
I drugi stanovnici Woodstocka iz Dyla-
novih tadašnjih krugova opisuju slične
zgode. Happy Traum – glazbenik i Dyla-
nov prijatelj s folk scene iz Greenwich Vi-
llagea, koji se u tom periodu preselio u sje-
vernije predjele države New York – sjeća se
jednog okupljanja prilikom kojeg je Ric-
hard Manuel iz Hawksa sjeo za klavir i
zasvirao prekrasnu baladu
koja je zvučala kao gospel.
“Ljudi isprva uopće nisu
slušali”, kaže Traum. Ra-
dilo se o pjesmi “I Shall Be
Released”; Manuelov kole-
“Sredio si
ga iz benda, Rick Danko,
pjevao je harmonije. “A
je život”,
onda su svi ušutjeli”, kaže kaže Dylanov
Traum. “Pomislili smo:
‘Bože, tko to svira?’” prijatelj
Lokalci su znali da je Happy Traum.
Dylan u posljednje vrije-
me proživio štošta: prego- “Sara mu je
rio je zbog turneja i slave,
preživio je sumnjivu mo-
pripremala
tociklističku nezgodu u ukusna jela i
predgrađu, a nakon toga je
uslijedila i promjena stila
pogled mu je
života ovog skromnog obi- bio bistar.”
teljskog čovjeka iz Wood-
stocka. Dylan više nije ni izgledao isto:
anksiozna utvara iz 1966. sada je izgle-
dala poput predanog rabinskog naučni-
ka s kratkom kosom i naočalama. Nakon
Blonde on Blonde iz svibnja 1966., godi-
nu i pol nije objavio ništa novo – u 60-
ima, taj je period bio duži od vječnosti.
No ovim novim pjesmama udahnuo si je
novi život.
Neke od njih – “I Shall Be Released”,
“This Wheel’s on Fire” i “You Ain’t Goin’
Nowhere” – s vremenom su postale neke
od Dylanovih najpoznatijih pjesama koje
su drugi glazbenici najviše obrađivali. No
osim fenomenalne, ali nedovršene kom-
pilacije iz 1975., većina snimaka nikada
nije službeno objavljena. Tijekom 47 go-
dina koliko je trebalo da ovih 40-tak rola
ugleda svjetlo dana, takozvane Basement
Tapes postale su jedna od najgore čuva-
nih tajni rocka: kopirali su ih, analizira-
li, kolale su okolo i o njima se pisalo. “Da
su ih objavili, postale bi klasici”, napi-
sao je Jann S. Wenner u prvom izvješta-
60 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
ju o snimkama, 1968. za Rolling Stone.
Neil Young dobio je besprijekornu snim-
ku mastera za svoju osobnu zbirku. Tom
Waits je kolekciju iz 1975. nazvao jed-
nim od svojih najdražih albuma svih vre-
mena. Mitovi o snimkama i njihova draž
prenijeli su se i na novu generaciju rokera.
“Nisam mogao vjerovati koliko su pjesme
bile smiješne i tužne”, kaže Jim James iz
My Morning Jacket. Imao je kasetu s al-
bumom iz 1975. koju je neumorno preslu-
šavao u autu. “Nisu se bojali humora i po-
grešaka. Imao si osjećaj kao da su otvorili
vrata kroz koja bi ušao i našao se u njiho-
voj maloj sobi.” O novim, neobjavljenim
snimkama dodaje: “Neki stihovi te na-
tjeraju da pomisliš: ‘Ma, jebote, gdje ti je
bila pamet?’ A drugi su pak tako divni da
kažeš: ‘Jebeni seronjo – dopustio si da ovo
čami u kutiji 45 godina?’”
Pjesme su napokon vani.
The Basement Tapes Com-
plete označava najiscrpni-
ju i najpotpuniju kompila-
ciju glazbe koju su stvorili
Dylan i The Band, u perio-
du od proljeća 1967. pa do
početka 1968. Na šest dis-
kova uvrštene su sve do-
vršene pjesme, ali i njiho-
ve izmijenjene verzije koje
su snimili na trake. Osim
Dylanovih autorskih pje-
sama ovdje su i obrade Jo-
hnny ja Ca sha , Cur tisa
Mayfielda, folk i country
pjesme, komadići razgovo-
ra među sviračima, šalji-
ve improvizacije i odbače-
ni dijelovi. “Daju ti nešto
što nitko nikada ne dobi-
va – dopušta ti da budeš muha na zidu i
promatraš Dylana dok stvara”, kaže izvor
blizak Dylanovoj ekipi.”To ne postoji nig-
dje drugdje.”
Set upotpunjuje, jednom zauvijek, iz-
gubljeni period Dylanova života. On je
karika koja nedostaje između Blonde on
Blonde i unplugged albuma John Wesley
Harding iz 1967. – u periodu između ere
poludjele međunarodne rock zvijezde do
ere country kavalira. Snimke iz podru-
ma prouzročile su nastanak bootleg in-
dustrije, roots rock pokreta s kraja 60-ih i
trend snimanja u low-fi kvaliteti koji traje
još i danas. (Očekuje nas i zakašnjeli na-
stavak: Lost on the River: The New Base-
ment Tapes kolekcija je novopronađenih
Dylanovih stihova iz istog perioda koje su
uglazbili Jim James, Elvis Costello, Mar-
cus Mumford i drugi.)
Kao što bi se i očekivalo, Dylan nika-
da nije shvaćao čemu sva ta strka. “Ba-
sement Tapes mi se nikada nisu sviđale”,
rekao je 1984. za Rolling Stone. “Služi-
le su samo kao nacrti za druge glazbeni-
ke koji su ih trebali snimiti. Ja ih ne bih
objavio.” Radilo se u opuštenoj atmosfe-
ri. “Snimili bismo pjesme i pali na pod od
smijeha”, izjavio je gitarist Robbie Rober-
tson 1998. No glazba koju su snimili u po-
drumu u West Saugertiesu postat će jed-
nom od najboljih ‘‘izgubljeno-nađeno”
priča rocka.
U tadašnjem New York Timesu opisan
jednostavno kao “mjesto umjetničke kolo-
nije u okrugu Ulster” Woodstock je 1967.
bio savršeno mjesto za Dylana. Gradu
udaljenom nekih 160 km od New Yorka
gravitirali su umjetnici amateri i razni
boemski tipovi. Onamo se prvi preselio
Dylanov prijatelj Peter Yarrow iz benda
Peter, Paul and Mary (koji su se 1963.
proslavili obradom hita “Blowin’ in the
Wind”) i toliko nahvalio grad da se na se-
lidbu uskoro odlučio i Dylanov menadžer
Grossman.
Dylan je htio pobjeći. Tijekom 1966. i
omražene turneje s Hawksima, na kon-
certima su ga dočekivali razočarani po-
vici mase koja je mrzila njegov električ-
ni set. Stres, život na putu i slava doveli su
ga do ruba sloma. Uzimao je speed, većim
dijelom kako bi stigao obaviti sve na ras-
poredu. “Da bi održao ovakav tempo, po-
trebno ti je mnogo lijekova”, rekao je 1966.
biografu Robertu Sheltonu. John Lennon
FOTO NA OTVORU: ARIE DE REUS, PRIVATNA ARHIVA; FOTOGRAFIRAO KEVIN JAMES/© 2014, GARTH HUDSON ARHIVA/OTHER PEOPLES MUSIC INC.
izjavio je za Rolling Stone da su on i Dylan
“obojica bila na junku” kad su se 1966.
upoznali u Londonu. U sceni iz neobjavlje-
nog dokumentarca Eat the Document koji
bilježi Dylanovu turneju iz 1966., vidi se
kako Dylan umalo povraća na stražnjem
sjedalu limuzine s Lennonom. Poslije je
tvrdio da “nikada nije bio ovisan o nekoj
drogi”, ali je priznao ozbiljnost situacije u
intervjuu iz 1978.: “Forsirao sam se i ne
bih još dugo poživio. Činjenica da sam još
živ zapravo je poprilično čudesna.”
U
SAD-U JE DYL AN SVE VRI-
jeme provodio u Woodstocku i
New Yorku. Jednom je odsjeo
u Hotelu Chelsea i tulumario
s ljudima poput Robertsona,
manekenke Edie Sedgwick i
članova Rolling Stonesa. Ti-
jekom jedne zabave nosio je crno-bijeli
prugasti donji dio pidžame i crveno-sme-
đe-zlatnu majicu s točkicama. No odmor
nije dugo trajao: pred Dylanom i Hawksi-
ma bila su 64 koncerta koje je Grossman
zakazao za 1967.
Sve je stalo u srpnju 1966., kad je Dylan
sjeo na svoj motor Triumph Tiger i vozi-
kao se u blizini Grossmanova doma. Naj-
ednom se zakočio stražnji kotač, a Dylan
je preletio preko upravljača i pao. “Čak
se ne sjećam kako se to točno dogodi-
lo”, poslije je rekao. “Načas me zaslijepilo
———————————————————————————————————
sunce... Zakočio sam, zaglavio se stražnji
kotač i poletio sam.”
S obzirom na to da je vozila iza njega,
FOTO: © ELLIOTT LANDY/LANDYVISION.COM
Sara Dylan, žena s kojom je u ono vrijeme
bio u braku tek nešto manje od dvije go-
dine, odvela ga je lokalnom liječniku Edu
Thaleru čija je ordinacija bila udaljena sat
vremena. Ne postoji policijski zapisnik
ili povijest bolesti, a Grossman i Dylano-
va diskografska kuća nisu izdali nikakvu
službenu objavu o nezgodi. Zbog šturih
informacija krenula je lavina spekulacija
koje su govorile da je Dylan paraliziran,
da mu je oštećen mozak, a neki su čak tvr-
dili da je “grozno unakažen”; u najmanju
ruku, ozlijedio je kralježak vratne kralješ-
nice. Dylan je proveo više od mjesec dana
pod Thalerovom paskom što je samo pot-
pirilo dodatne tračeve da je i na odvikava-
nju. (Thaler, koji je to godinama poricao,
preminuo je 2002.)
Ni brojni glazbenici koji su poznavali
Dylana nisu znali što se događa. “Nismo
znali ništa više od priča koje su se objav-
ljivale u medijima”, kaže Roger McGuinn
iz The Byrdsa. “Rekli su da je slomio vrat
DOMAĆA PITA
Helm (sjedi), Hudson, Manuel, Robertson i
Danko (s lijeva), ispred Big Pinka, 1968. “Bili
su autentični”, kaže Sally Grossman. “Nisu
se morali pretvarati da su poput Woodyja
Guthrieja”. Lijevo: Dylan sa suprugom
Sarom i sinom Jesseom, 1968.
ili tako nešto i da će neko vrijeme preležati
u Woodstocku. Nije previše komunicirao
s vanjskim svijetom.” Oni koji su se u tom
periodu družili s Dylanom o temi progo-
varaju stidljivo ili je izbjegavaju. “Nisam
ništa primijetio”, kaže Hudson s lukavim
smiješkom. “Možda tek da je bio pažljivi-
ji prilikom uspinjanja ili spuštanja stepe-
nicama.”
Traum, koji se nakon nezgode preselio
u Woodstock, tvrdi: “Sve se to doista do-
godilo. Znam da je nakon svega odlučio
srediti život. Prestao je piti. Čak je neko
vrijeme i prestao pušiti, no to nije potra-
jalo. Sara mu je pripremala ukusna jela,
pogled mu je bio bistar i bilo je jasno da
je trijezan.” Dylan je provodio vrijeme s
obitelji – sa sinom Jesseom, ali i Sarinom
kćeri iz prvog braka, Mariom, koju je po-
slije i usvojio. Robertson se preselio u Wo-
odstock kako bi Dylanu pomogao monti-
rati Eat the Document, a Manuel i Danko
živjeli su u hotelu Gramercy Park u New
Yorku i pokušavali snimiti vlastite demo-
pjesme, čekajući vijesti o Dylanovu opo-
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 61
 The Basement Tapes
———————————————————————————————————
ravku. Ostale članove Hawksa na kraju
su pozvali u Woodstock zbog snimanja
dodatnih kadrova dokumentarca (bub-
njar Levon Helm, uzdrman zbog negativ-
ne reakcije publike tijekom turneje, ne-
stao je u nepoznatom smjeru i pojavio se
tek u jesen 1967.). S obzirom na to da su i
dalje bili “na plaći”, pojavili su se u Wood-
stocku usred snježne zime i unajmili sobe
u lokalnom motelu.
Dylanovi prateći glazbenici nisu bili ko-
lege iz folk miljea već iskusni, “domaći”
momci, svirači iz lokalnih barova. “Bili su
posve drukčiji od Boba koji je odrastao u
srednjem staležu”, kaže Sally Grossman.
“Robbie je morao napustiti školu. Rick po-
tječe iz obitelji uzgajivača duhana. Levon
je u sebi imao funky ritam iz Arkansasa.
Bili su autentični. Nisu se morali pretva-
rati da su poput Woodyja Guthrieja. Ma,
čak se i Woody pretvarao.”
S
OBZIROM NA TO DA DYL AN
nije od ra đ iva o koncer te,
Hawksi su shvatili da ne mogu
živjeti i održavati probe u mo-
telu. Danko je unajmio ruži-
častu, četverosobnu kuću sa
zasebnim ulazima u West Sau-
gertiesu – imala je i dimnjak i garažu izra-
đenu od betonskih blokova – za 125 dola-
ra mjesečno. Kuća se nalazila u šumi i na
osami pa su mogli održavati glasne probe.
Hawksi su se htjeli vratiti snimanju vlasti-
tih pjesama pa su u podrumu kuće poče-
li graditi studio. No betonski zidovi i po-
dovi bili su daleko od idealnih uvjeta. “A
što ako stavimo tepih?”, pitao je Robert-
son prijatelja, stručnjaka za zvuk. “Tepih?
Trebaš staviti sve.”
Kako je poznavao elektroniku, Hudson
je bio zadužen za magnetofon koji su smje-
stili na klupu iza njegovih orgulja; priti-
snuo bi dugme za snimanje pa se okrenuo
i zasvirao. Sjeća se da su imali problema s
grijanjem. “Jedini je problem bila peć koja
je cijelo vrijeme bila upaljena”, tvrdi. “Tije-
kom snimanja morali smo je gasiti.”
Prvotna Dylanova zamisao bila je da
pozove Hawkse u svoj dom u Woodstoc-
ku gdje bi radili na materijalu u takozva-
nom Red Roomu, dnevnoj sobi sa zagasi-
to crvenim zidovima. Obitelj Dylan živjela
je u zanimljivoj kući izgrađenoj 1910., s
visokim stropovima i drvenim gredama,
prirodnim bazenom i klavirom u dnevnoj
sobi. Pogled je pucao na planinski lanac
Catskills. No ubrzo je postalo jasno da im
treba prostor podalje od Dylanove supru-
ge i djece: “Bila je to njegova kuća”, kaže
Hudson. (Na jednoj od neobjavljenih sni-
maka iz Red Rooma iz konteksta se može
zaključiti da su glazbenici pušili travu.)
Bilo je jasno da su gravitirali podrumu
u Big Pinku, ružičastoj kući na osami, u
62 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
kojoj je Dylan koristio opremu Hawksa.
“Bob je cijelo vrijeme vodio brigu o nama”,
rekao je Robertson. “I dalje smo bili na
plaći, a ovo je bio naš način da nešto uči-
nimo za njega, da se odužimo.”
Pri početku snimanja, u proljeće 1967.,
Dylan bi u kuću dolazio u popodnevnim
satima – “dva, tri sata na dan”, nekoliko
dana tjedno, prisjeća se Danko. Pisao je
stihove na katu, za pisaćim strojem marke
Olivetti, a onda bi se spustio u podrum
gdje su radili na pjesmama. (Ponekad bi
i članovi Hawksa dodali pokoji stih što je
rezultiralo suradnjama kao što je “Tears
of Rage”.) Hudson kaže da su za opušte-
nost u Dylanovim pjesmama djelomič-
no bili zaslužni Hawksi. “Richard je smi-
slio pjesmu o usponu s donjeg na gornji
kat”, tvrdi. “Taj pjesmuljak nitko nikada
nije čuo. Smišljali smo pjesme s recitira-
nim stihovima i pjesmuljke koji su u većini
NIŠTA NIJE PALO S NEBA
Klavijaturist Garth Hudson (gore, 1969.) bio
je ton-majstor tijekom snimanja Basement
Tapesa, ali i dugogodišnji čuvar traka.
slučajeva bili smiješni. Bob je čuo sve što
smo osmislili”, dodaje Hudson hihoćući
se. “Sjećam se, rekao je: ‘A, tako dakle...’”
Pjesme koje su “izašle” iz njih, bilo da je
riječ o autorskim pjesmama ili obradama,
Dylan je izveo opuštenijim glasom, raspo-
loženiji nego prije. “Bilo je to sjajno vrije-
me”, kaže Sally Grossman. “The Band je
imao nevjerojatnu energiju. I bilo je jasno
da se poklopila s tadašnjim Bobovim gro-
oveom.” U nekom trenutku Dylan je pri-
jateljima počeo puštati snimke. “Tada ih
nismo nazivali ‘The Basement Tapes’”,
kaže Traum. “Zvale su se ‘Hej, vidi na
čemu trenutno radim’.” Dylan je Traumu
pustio dio “Crash on the Levee” i “Quinn
the Eskimo”. “Mislim da će ovu netko si-
gurno snimiti”, rekao mu je za potonju.
Traum se prisjeća: “Iskreno, u ono vri-
jeme nisam shvaćao u čemu je stvar. Čini-
li su mi se tek kao skupina momaka koji
se zafrkavaju. A onda bih čuo te bisere.”
Unplugged svirka i nedovršeni aranžmani
također su bili svojevrsni pomak: ostatak
pop scene želio je imitirati Sgt. Pepper’s
Lonely Hearts Club Band, objavljen u lip-
nju 1967., a Dylan, koji je javno forsirao
svoj električni zvuk, isključio se iz struje
i vratio svojim folk korijenima. Odjeci su
bili dalekosežni – od country rock scene
koja je proizvela Eaglese do americane.
Premda je nastavio pisati i snimati s
Hawksima, Dylan je snimio posve drugi
materijal u Nashvilleu. Te su pjesme za-
vršile na albumu John Wesley Harding,
objavljenom u prosincu 1967., taman kad
je snimanje materijala poznatijeg kao The
Basement Tapes već bilo pri kraju. Dylan
je već bio krenuo dalje.
Mnoge pjesme snimljene kao The Ba-
sement Tapes imale su specifičan cilj: do-
datni prihod. S obzirom na to da je tur-
neja stala, Dylanu je trebao novac. Izvor
blizak Dylanovim krugovima humoristič-
no napominje da je u ono vrijeme Dylan
zarađivao tek “dva centa od svake proda-
ne ploče”.
Kako bi druge izvođače potaknuo da
FOTO: © ELLIOTT LANDY/LANDYVISION.COM
snime ove pjesme, Albert Grossman je uz
pomoć Dylanovih britanskih i američkih
publishera okolo slao primjerke pjesama,
netom nakon završetka neformalnog sni-
manja. Hudson je snimio ploču s 14 naju-
pečatljivijih pjesama među kojima su bile
“You Ain’t Goin’ Nowhere”, “Quinn the
Eskimo”, “This Wheel’s on Fire” i “Milli-
on Dollar Bash”. “Isprva nismo znali što
ćemo s njima”, kaže Hudson.
———————————————————————————————————
Rezervirao je primjerke za Johnnyja
Casha i bluegrass dvojac Flatt and Scru-
ggs (koji su “Crash on the Levee” 1968. sni-
mili pod nazivom “Down in the Flood”).
Jedan je primjerak poslao i Manfredu
Mannu. Mann kaže da je bend smio oda-
brati samo jednu pjesmu pa su odabrali
“Please Mrs. Henry”. Nakon što je shva-
tio da mu ta baš i ne odgovara, odlučili su
se za “Quinn the Eskimo”, poznatiju kao
“The Mighty Quinn”, premda nije mogao
prokljuviti o čemu pjesma govori. “Snim-
ke nisam smatrao nekim misterioznim
materijalom iz podruma”, kaže Mann.
“Tip je jednostavno svirao u kućnim uvje-
tima.” Njihova je verzija pje-
sme dospjela u Top 10.
Tijekom snimanja
Sweetheart of the Rodeo u
Nashvilleu u proljeće 1968.,
Byrdse je ugodno iznena-
Hudson je
dila ponuda da snime “You
A in’t Goin’ Nowhere” i
kutije
“Nothing Was Delivered”. izvukao u
“Od Dylana smo dobili de-
mosnimku na traci, pustili dvorište ispred
je u studiju i rekli: ‘Da, ovo
ćemo snimiti’”, kaže McGu-
kuće. U njima
inn. Još je i danas odušev- je bilo 40 rola
ljen činjenicom da su Dyla-
nove pjesme tako dobro
glazbe: “Malo
“kliknule” s ostatkom nji- me pomelo s
hova country rock albuma.
Dylanove snimke nisu nogu.”
dugo ostale ispod radara.
Premda je Hudson zadržao originale,
devet pjesama ipak je “iscurilo” čineći
prvi bootleg u povijesti rocka: Great White
Wonder, LP s dvije ploče, u ljeto 1969. po-
javio se u prodavaonicama. Točno podrije-
tlo i danas je nepoznato. Bootleg je možda
nastao od primjeraka koje su slali pu-
blisheri, no bivši gitarist Alicea Coopera,
Michael Bruce, tvrdi da su se menadžeri
benda, Joe Greenberg i Shep Gordon, pri-
mjeraka domogli preko kontakt-osobe iz
diskografske kuće Columbia i iskoristili ih
za vlastitu zaradu. Bruce tvrdi da su Co-
operovi roadieji tijekom turneje ploče ra-
znosili po prodavaonicama, zbog čega je
bend zaradio čak 60.000 dolara.
“Kad su se pojavili prvi bootlegi, svi su
postali nervozni”, izjavio je Robertson za
Rolling Stone 1998. “Osjećao si se kao da
ti je netko pročitao dnevnik.” Columbia
je pritisnula dva vlasnika prodavaoni-
ca ploča iz Los Angelesa koji su prodava-
li Great White Wonder. Naredili su im da
odmah prestanu, ali ovi su uspjeli pobje-
ći iz grada. Ubrzo su se počele pojavljivati
i druge verzije albuma, ponekad i s većim
brojem pjesama snimljenih u Big Pinku ili
u Dylanovu domu.
Dio pjesama je 1975. doživio i službeno
izdanje. (Dylan je poslije rekao za Rolling
Stone: “Columbia ih je htjela objaviti. Što
sam mogao učiniti?”) Kako bi približi-
li materijal publici iz 70-ih, navikloj na
uglancaniji zvuk, Robertson i ton-maj-
stor Rob Fraboni poradili su na snimka-
ma. The Band je snimio dodatne kana-
le s instrumentima za pjesme kao što je
“Too Much of Nothing”. Također, snimi-
li su nove verzije pjesama “Ain’t No More
Cane”, “Bessie Smith” i “Don’t Ya Tell
Henry”. Fraboniju je još uvijek žao što
na omotu albuma nigdje nije navedeno
da su izvorne snimke nastale 1967. “Bilo
je jasno da smo lažirali pjesme”, tvrdi.
“Zvuče drukčije od ostatka albuma. Ali
imali smo dobre namjere.
Razmišljali smo: ‘Moramo
učiniti što god kako bi zvu-
čale bolje.’” Helma je raz-
ljutio postupak diskograf-
ske kuće Capitol – smatrali
su da materijal nije autor-
sko djelo Banda. Po njiho-
vom, Band nije snimio do-
voljan broj albuma pa su na
kraju zbog toga s njima ra-
skinuli ugovor.
Basement Tapes je 1975.
dosegao sedmo mjesto
top-ljestvice albuma. Tije-
kom godina, na službene
Dylanove kolekcije uvršte-
ne su i druge pjesme, “San-
ta-Fe” i originalni “Quinn
the Eskimo”. No zahvalju-
jući mnoštvu bootlega, kolekcionari i
Dylanofili znali su da postoji još pjesa-
ma: gdje je bila prekrasna logaritamska
“I’m Not There” ili protopunk rokači-
na “Out of Control”? Što je sve bilo na
snimkama i kad će se napokon pojavi-
ti u besprijekornom izdanju? Umjesto
da ušutka obožavatelje koji su zahtije-
vali izdanje, album The Basement Tapes
iz 1975. samo je raspirio njihovu neuta-
živu želju.
“Ovo je bila Bobova kuća”, govori Garth
Hudson. Jesenski je dan, a on se vozi
Woodstockom u pratnji vozača i poka-
zuje na bijelu kuću, podalje od gradske
zavojite ceste prekrivene lišćem. Imidž
Banda oduvijek je reflektirao Divlji zapad,
a Hudson, u 77. godini, izgleda poput do-
brodušnog, starog kopača zlata, iako pi-
jucka osvježavajuće piće iz Starbucksa.
Otkako je s Bandom napustio Big Pink
početkom 1968., posjetio ju je tek nekoliko
puta. Više nikada nije ušao unutra, ali je
pristao na još jedan posjet. Hudson je šut-
ljiv, a kad mu kažem da kuća privlači turi-
ste sa svih strana svijeta, naboranim mu
licem zatitra osmijeh. “Ma, tko bi rekao”,
izgovara svoj uobičajeni odgovor.
Na putu do Big Pinka, Hudson prolazi
pokraj novootvorenih lokala (lanca ljekar-
ni – “ove nitko ne voli”, kaže), ali i mnogih
starih: među njima su motel (trenutač-
no zatvoren) u kojem je Band odsjeo prije
nego što su unajmili Big Pink, Dylanova
kuća u Woodstocku (u kojoj sada živi Do-
nald Fagen) i groblje. “Ovdje su sahranjeni
Rick i Levon”, tiho primjećuje. Robertson,
koji živi i radi u LA-ju, i Hudson jedini su
preživjeli članovi Banda: Manuel je 1986.
počinio samoubojstvo, Danko je 1999.
preminuo od srčanog udara, a Helma je
2012. dokrajčio rak grla.
Put do konačne objave The Basement
Tapesa počeo je tijekom 90-ih. Jan Haust,
kanadski glazbeni arhivar i producent, s
baršunastim glasom radijskog DJ-a iz 70-
ih, tražio je rane snimke nastale prije pe-
rioda Big Pinka kako bi ih uvrstio u box
set Hawksa. Znajući da Hudson ima vla-
stitu kolekciju snimki Banda i Hawksa,
ali i mnoštvo kolekcionarskih predmeta
– traka, notnih zapisa, zlatnih ploča i fo-
tografija – obratio se klavijaturistu. Po-
stali su bliski prijatelji: Haust je Hudso-
nu čak i pomagao pri selidbi iz jednog
doma u drugi.
Tijekom posjeta 2003., Hudson je izne-
nadio arhivara. U dvorištu ispred kuće,
ispod stabla jabuke, pušeći lulu, Hudson
mu je pokazao kartonske kutije i stari
kožni kofer. Unutra je bilo 40 rola s glaz-
bom među kojima su bile i snimke The
Basement Tapes. Hudson ih je pohranio
u Los Angelesu gdje je živio od 1973. do
1994., a onda ih vjerojatno ponio sa sobom
kad se vratio u Woodstock. Haust se pri-
sjeća trenutka kad je ugledao role: “Malo
me pomelo s nogu.”
H
U DSON JE H AUST U PRO -
dao snimke za nepoznati
iznos; jedan izvor kaže da se
brojka približila 30.000 dola-
ra, ali Haust to odbija komen-
tirati. Nerado priča o i proda-
ji. “Garth Hudson i ja postigli
smo dogovor. To je sve što ću reći.” Ako je
cifra točna, radilo se o ulovu stoljeća, po-
gotovo ako je poznat podatak da su Dyla-
novi suradnici bili voljni izdvojiti mnogo
više. Dogovor je sklopljen krajem 2011.
nakon što je Dylan odobrio projekt. (Hud-
son i Haust vlasnici su fizičkih snimaka,
ali Dylanovo vlasništvo nad pjesmama
jamči mu pravo da odobri izdanje.)
Ubrzo nakon toga, Haust i ton-maj-
stor Peter Moore u Torontu su počeli s
digitalizacijom snimaka. (Oko 90 posto
albuma The Basement Tapes Complete
potječe sa spomenutih rola; pjesme koje
nedostaju poslije su pronašli na kvalitet-
nim kopijama.) Djela su bila zadivljujuća.
Izvorne plastične role bile su u dobrom
stanju, ali neke od traka bile su djelo-
mično uništene zbog lošeg skladištenja.
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 63
 The Basement Tapes
———————————————————————————————————

Snimke iz
Premda na kutijama stoje Hudsono-
vi rukom napisani podaci o pjesma-
ma, nisu navedeni datumi ni instru-
mentalisti. Na producentovu žalost,
čini se da je netko presnimio djelić
originalnih traka; na jednoj se čuju

podruma
zvukovi iz Dankova doma. “Koristio
ih je kako bi snimio neke ideje za pje-
sme. Svirao je klavir, a onda ostavio
upaljeno snimanje dok je s djevojkom
gledao TV”, kaže Haust uz uzdah.
Što je presnimljeno? “Nikad nećemo
znati”, kaže Haust.

na svjetlu
Ipak, većina traka ostala je u bo-
ljem stanju nego što bi se moglo oče-
kivati. Raspetljavajući nekoliko me-
tara zgužvane trake, Haust i Moore
otkrili su do tada nepoznati kraj jedne
od pjesama, vesele “Baby, Won’t You
Be My Baby”. U jednoj poluraspad-
nutoj kutiji nalazio se popis s nizom

dana
rariteta, uključujući “Minstrel Boy” i
“Blowin’ in the Wind” u izvedbi Dyla-
na i Hawksa – ali ne i rola. Na sreću,
pronađena je u Dylanovom uredu, u
zamjenskoj kutiji s Hudsonovom ce-
duljicom. “Ušao sam u studio i čuo
je u hodniku, zvučala je prekrasno”,
Hudson se prisjeća posjeta Torontu u
koji je došao kako bi preslušao trake.
“Čuli su se začudni instrumentalni di-
jelovi koji prate vokal.” Hudson tvrdi
Kako je Dylan iznevjerio očekivanja
da postoje i drugi neobjavljeni koma-
di iz te ere, kao što je “lepršava” dvo-
svijeta i stvorio americanu na
dijelna pjesma Banda. “Čudno ju je
sada slušati”, veli Hudson. “Neću ot-
temeljima “old, weird Americe”.
kriti kako se zove. Još nije objavlje-
na.” Unatoč djelićima koji nedostaju,
The Basement Tapes Complete ozna-

tekst: hrvoje horvat

čavaju kraj jedne ere – za Hudsona,
ali i za jednu od najvećih izgubljenih
rock relikvija.
Auto s bivšim članom Banda dolazi

do uske, jednosmjerne ceste s drvore-
dom i Hudson se ubrzo nađe u garaži
Big Pinka, prvi put nakon 1968. “Veća
je nego što sam mislio”, kaže s istin-
skim iznenađenjem. Prisjeća se: “Či-
stili smo i motali se posvuda, a onda
bi došao Bob. Volio je mnogo puta po-
navljati istu pjesmu.”
Primiče se orguljama – trenutač-
ni vlasnici kuću su kupili 1998., ali je
katkad iznajmljuju – i sjeda na klupi-
cu. Izgleda kao krhka inačica Djeda
Mraza, pogrbljen nad klavijaturom.
No kad počne svirati, prsti lete bez
napora i sviraju nježnu verziju “I Shall
Be Released”, a nakon nje i tankoćut-
nu “One Too Many Mornings”. Prvi
put, nakon tko zna koliko, podrum je
opet oživjela Dylanova glazba.
Na odlasku, Hudson klekne na pri-
lazu kući, uzme kamenčić i strpa ga u
džep.
J
ESTE LI GLEDALI FILM “I’M
Not There’’ o Bobu Dylanu?
Ako jeste, čuli ste i naslovnu
pjesmu, briljantnu Dylano-
vu skladbu koju je snimio još
1967. na sessionu The Base-
ment Tapes. I ostavio je neo-
bjavljenu sljedećih četrdeset godina, kao
i mnoge druge. Na stranu činjenica da se
1975. pojavio dvostruki vinilni album The
Basement Tapes, gdje se pored 16 Dylano-
vih pjesama iz 1967. našlo i osam od The
Banda. Benda koji je ime i uzeo zato što je
bio “Dylanov band’’. Nakon što su ga 1966.
pratili na epohalnoj “električnoj’’ turneji,
na kojoj su mu iz publike vikali “Juda’’ zbog
izdaje ranijih folk ideala i nakon općeg ras-
pada (Dylanovog) sistema i navodnog pada
s motora 1967. Prije negoli su postali The
Band na svom prvom albumu, pratili su ga
od ožujka do rujna 1967. na snimanjima u
podrumima kuće The Big Pink kraj Wo-
odstocka, u državi New York, nekoliko sati
vožnje sjeverno od grada New Yorka. Već
1969. pojavio se nelegalni album The Great
White Wonder s nekim pjesmama s tih se-
ssiona, LP koji se smatra prvim piratskim
albumom u povijesti rocka.
Tolika je bila želja javnosti za legen-
darnim Dylanovim snimkama. Album
iz 1975. bio je vinilna inačica iz tadaš-
njeg vremena, inačica ovoga što je nedav-
no objavljeno pod nazivima The Basement
Tapes Raw (dvostruki CD) i The Basement
Tapes Complete sa šest CD-a. I 1975. se, s
osam godina zakašnjenja, pričalo o legen-
darnim Dylanovim kućnim snimkama s
The Bandom. S kojima je u međuvremenu
odradio povratničku turneju 1974., prvu
nakon osam godina izbjegavanja pozor-
nica (osim na britanskom festivalu Isle of
Wight 1969. i 1971. na koncertu Georgea

64 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
———————————————————————————————————
Harrisona u New Yorku za pomoć Bangla-
dešu). No, nadosnimavanja i dodatni za-
hvati na izvorne snimke 1975. teško da su
mogli biti prava zadovoljština materijalu
koji su Dylan i The Band zajedno snimili
u razdoblju Dylanove rehabilitacije i bije-
ga od javnosti između 1966. i 1969. Dvije
godine tada su značile puno, dovoljne za
promjenu čitave glazbene scene, trendova
i imena. Osam godina do prvog objavljiva-
nja albuma The Basement Tapes 1975. bilo
je još više, dovoljno za promjenu čitave pla-
nete. Ironično, 47 godina od snimanja pje-
sama, danas se čini kao da se ništa nije pro-
mijenilo. Ili se samo sve vratilo tamo gdje
je Dylan davno bio?
Cijela lepeza alter rock, mainstream,
indie i inih autora i rock bendova dala je
za pravo Dylanu kao jednom od prvih koji
se vratio tradiciji, u vremenu kada je sve
bilo modernije nego biti tradicionalan.
No, budući da je Dylan praktički sam pro-
mijenio rječnik i domete rocka šezdesetih
– ključnim albumima Highway 61 Revisi-
ted (1965.) i Blonde On Blonde (1966.) i šo-
kantnom turnejom s The Bandom 1966.,
nije bilo čudno da se u fazi povlačenja iz
javnosti odlučio vratiti – tradiciji. Samo,
to što je snimio nije htio objaviti. Nije
ni planirao jer je zapravo samo navratio
na snimanja The Banda koji su iznajmi-
li kuću u blizini njegove i zatražio ih da
zajedno snime pjesme koje je namijenio
publishing kompaniji, kako bi ih ponudi-
li drugim izvođačima. Mnoge su i dospje-
le u javnost u izvedbi drugih glazbenika i
postale hitovi.
138 snimaka bogatstvo su za bilo koga,
kamoli ne za Dylana, najjačeg kantauto-
ra šezdesetih. Kao jedanae-
sti produkt iz Dylanove edi-
cije The Bootleg Series, The
Basement Tapes Complete
nastavljaju s visokim dome-
tima prethodnih izdanja i SA SAMO 27
donose skoro sve snimljeno
tog proljeća i ljeta 1967. u GODINA
Big Pinku. No, osim mnogo
lijepih pjesama, tuđih i nje-
DYLAN SE
govih, kulturološki i povije- POVUKAO U
sni značaj tadašnjeg Dyla-
nova rada daleko nadilazi OSAMU, ODBACIO
uobičajene spekulacije o “iz- AMFETAMINE I
gubljenim snimkama’’. Kao
što je David Bowie dekadu OBRATIO SE
kasnije sam stvarao tren- CASHU KAO
FOTO: ARIE DE REUS, PRIVATNA ARHIVA
dove pa onda bježao od svo-
jih i tuđih trendova (sluša- MENTORU.
mo li albume Low i Heroes,
punk i novi val za njega kao da se nisu do-
godili), tako se i Dylan 1967., u jeku navale
“Ljeta ljubavi’’ i općeg eskapizma odlučio za
potpuno izdvojen, netipičan put. Odrekao
se i amfetaminskog elektrificiranog “div-
ljaštva’’ koje je sam stvorio s The Bandom
prethodne dvije godine i kao 27-godišnjak
krenuo putem u daleku prošlost američ-
ke tradicije.
Upravo su The Basement Tapes početak
podžanra americane u rock glazbi kakav
danas poznajemo. I kao što danas broj-
ni koledž bendovi i indie heroji s brada-
ma i u odjeći drvosječa u kariranim košu-
ljama lovi neku svoju lo-fi povijest “cijele
proklete američke priče’’, tako je napra-
vio i Dylan, samo puno ranije i kad to, po-
novimo, nije bilo moderno. Dapače, pro-
glašavali su ga luđakom koji se odrekao
svega na čemu je temeljio uspjeh prethod-
nih godina. Prigovarali su mu konzerva-
tizam ali, paradoksalno, odustajanjem od
drug-chica i zvjezdomani-
je prethodnih godina Dylan
je lupio zvučni šamar cije-
loj rock sceni uronjenoj u
samodopadnost. I izmislio
novi početak za čitav jedan
dio rock scene, samo što to
tada nitko nije znao. Povu-
kao se u osamu kuće u Wo-
odstocku, navukao zavjese i
daleko od svijeta s The Ban-
dom snimao više za sebe
nego za druge.
Činilo se da Dylan nije
samo pao s motora, nego da
je pao u neku drugu, uspo-
rednu stvarnost. Vrlo staru.
Ako još niste, pogledajte do-
kumentarac Martina Scor-
sesea “No Direction Home’’
ili s nekog torrenta pogledajte još uvijek
neobjavljeni film znamenitog D.A. Penne-
bakera “Eat the Document’’ iz 1966. pa
ćete vidjeti koliki su bili razmjeri promje-
ne i od čega je Dylan pobjegao. A kad pre-
slušate The Basement Tapes Complete čut
I’M NOT
THERE
Rick Danko
(lijevo) i
Dylan, 1967.
ćete kamo je pobjegao. U prošlost, gdje
se među obradama koje su snimali rodi-
lo i puno njegovih pjesama. Kronološkim
redom (po anotacijama i tadašnjim zapi-
sima Gartha Hudsona iz The Banda), šest
CD-a pokazuju krvnu sliku i Dylanov DNK
iz tog vremena. Sve snimke su pred sluša-
teljima u izvornom obliku, tek s nekoli-
ko sitnih montaža, bez nadosnimavanja.
Materijali s The Basement Tapes su povra-
tak korijenima, odustajanje od očekivanja
javnosti jednostavnim načinom “podrum-
skog’’ rada velikih zvijezda u osami, nači-
na rada koji je tek kasnije postao uobičajen.
“Podrumske vrpce’’ pogotovo su bogate
naslagama prošlosti, i Dylanove, ali i ame-
ričke. Iako je imao samo 27 godina Dylan
je već bio prošao toliko toga da je bio “men-
talni starac’’, u krhkom razdoblju života i
karijere punih tuđih očekivanja, pa se do-
brovoljno prijavio na raport mentoru koji je
sve to već prošao – Johnnyju Cashu.
Briljantna knjiga američkog rock kriti-
čara Greila Marcusa “Invisible Republic’’,
objavljena 1997., posvećena je nastanku i
okružju u kojem su nastale The Basement
Tapes i povijesti američke “provincije’’ i
njenom utjecaju na rock kulturu. Idealno
je štivo za proniknuti u širi povijesni i kul-
turološki kontekst u koji je Dylan tada za-
ronio, svijet bogat mnogim značenjima i
naslagama.
Greil Marcus poznat je i po knjizi “Like
A Rolling Stone’’ u kojoj se 2005. bavio
isključivo jednom Dylanovom pjesmom.
Prema izjavama mnogih glazbenika, singl
“Like a Rolling Stone’’ 1965. otvorio im
je cijeli univerzum. Šesterostruki box set
The Basement Tapes Complete danas im
može promijeniti mišljenje o tom univer-
zumu i pokazati im kako je i kamo Dylan
pobjegao iz njega. 
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 65
66 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 “Imam

Dubravko Ivaniš
opsesivnu
potrebu

ippe ostaviti
trag’’
Tekst:
Vedran Harča

D
UBR AVKO IVA-
niš Ripper (ili
D a d d y, k a k o
vam drago) sa
svojim je Pip-
sima oduvijek
predstavljao po-
sebnu pojavu na našoj glazbenoj sceni.
Videospotove i omote albuma radili su
onako kako se to radilo vani, svjetlosnim
godinama ispred svojih hrvatskih suvre-
menika, a u prilično ranoj fazi karijere
dobili su i autoriziranu biografiju (“Dugi
vikend u zemlji čudesa’’ autora Ante Per-
ković). Poslije toga uslijedio je, iz današ-
nje perspektive, legendarni Fred Astai-
F O T O GR A F I JA : N I NO S OL IĆ

re kojim su “dobacili’’ i do male dvorane

Doma sportova, nakon čega se tadašnja
postava grupe počela razilaziti. Šesna-
est godina kasnije, 6. prosinca, ponov-
no će nastupiti na istom mjestu, što po-
najprije mogu zahvaliti Waltu, albumu
općeprihvaćenom kao jedan od vrhuna-
ca čitave karijere. Osim o nadolazećem
koncertu, s Dubravkom smo za Rolling
Stone popričali i o Dinamovoj himni, de-
vedesetima, zadnjem albumu pa čak i o
njegovom kreativnom procesu, odnosno

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 67
 DUBRAVKO IVANIŠ RIPPER
načinu kako piše pjesme. Otkrio je i što
misli o činjenici da ga mnogi doživljava-
ju kao kompleksnog lika teškog karaktera
te bi li, nakon dvadesetak godina na sceni,
bilo što promijenio.
Približava se veliki koncert u Domu spor-
tova, najavljen kao presjek pjesama iz ci-
jele karijere benda. S obzirom na to da i
na drugim nastupima izvodite i stare pje-
sme, po čemu će se set lista razlikovati na
tom koncertu?
Mi nismo bend koji veliki gig bazira
na featurinzima, na gostima iznenađe-
nja. Mi smo budale koje za tu priliku što
iskomponiraju, što obrade, što preprave
desetak pjesama. Iz jednog jednostavnog
razloga: želimo da nam je koncert napet,
nama na stejdžu, da takav sviramo prvi,
možda i posljednji put, a opet da je proho-
dan, ekstremno emocionalan i zabavan za
nazočno općinstvo. To je to, ako misliš da
si već vidio sve od Pipsa, da sve znaš, e pa
ne znaš, majstore!
Zadnji put na tom ste mjestu samostal-
ni nastup održali prije punih 16 godina.
Možeš li usporediti onda i sada, od samih
Pipsa preko pojave interneta i propasti
diskografije pa do stanja u kojem se na-
lazi naše društvo? Misliš li da bi vam bilo
teže da počinjete danas, više od dva de-
setljeća nakon “Krumpira’’ i “Dinamo ja
volim’’?
Zamišljam da nekom Šveđaninu kažem
kako sam bend osnovao usred rata. A
imao sam vremena i puno prije, ali sam
ga proćerdao studirajući bedastoće. Mi-
slim da bi me buraz Šveđo samo blijedo
gledao, pitajući kud mi se baš tad pjevalo
“Reci svim svojim frendicama’’!? I što reći,
ta ratna strahota ujedno je i dobrodošla
katarza, čovjek se brani muzikom od lu-
dila, spašava zdravu pamet. Zato me nije
briga kako je današnjim klincima u da-
našnjim uvjetima. Na kraju dana, ako su
“Bivših članova Pipsa se
sjetim svako malo, mi smo
dio kulturnog nasljeđa, što
god si drugi mislili.”
pravi, bit će, postat će kao što su bili i po-
stali i svi oni stoljećima unatrag. Ako nisu
pravi, nestat će, opravdanja u vremenima
nema. To je za babe.
Ubrzo nakon toga koncerta uslijedio je
album Bog koji je, s obzirom na sve što
se događalo kasnije, bio svojevrsni labu-
đi pjev, oproštaj tadašnje postave. Zbog
čega je došlo do raspada?
68 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
Gledajući s vremenske distance posve je
jasno da je osam godina neke postave lijep
vremenski odrezak. Možemo reći i ovo –
pa ta je postava bila dugovječnija od Be-
atlesa! Bend, svaki bend, je stresna situa-
cija, nevolja u malom, pogotovo na duže
staze. Ljudi traže sebe, svoje “jastvo’’, pro-
pitkuju se, mijenjaju baze i prirodno je da
odu negdje drugdje, a neki odu i doma i
više nikad ne izađu na sunce. Svega ima u
bendovima, tako ni moj nije iznimka, ali
u tome i jest sva ljepota.
U kakvim si odnosima danas s njima? Re-
cimo, s Kraljićem ili Borščakom?
Nisi spomenuo Šparku i Tiću. Dakle,
nisam gay pa ne znam kakvi su muški
osjećaji u toj relaciji, ali tvrdim da je du-
gogodišnji svakodnevni rad u bendu s dje-
čacima vjerojatno vrh odnosa za muške
strejtere. Shodno tome, otkad ne radimo
zajedno muziku nemamo razloga za in-
tenzivnije druženje. Možda će vam ovo
približiti dimenziju u kojoj se s njima na-
lazim do konca života. Puno poslije njiho-
vog odlaska, što na probama, što na kon-
certima sviramo barem 10 songova koje
sam s njima napravio, bez njih tih songova
ne bi bilo. Sjetim ih se svako malo, mi smo
tetovirali povijest, mi smo dio kulturnog
nasljeđa, što god si drugi mislili. Svakom
od tih dječaka sam u oči rekao: “Ti si moj
buraz, gdje god bio, s kim god svirao, ti si
Pips zauvijek’’. Znaš, moraš im to reći, mo-
raju to osvijestiti u svijetu koji te tretira ko
šupka i protuhu. Ne daj Bože da popušiš
taj defetizam, to bi značilo da je zlo pobi-
jedilo. E, nije, mi smo pobijedili!
Mnogi smatraju da su Pipsi poslije toga
manje-više postali tvoj prateći bend.
Kako komentiraš takve kritike i koliki
je autorski doprinos današnjih člano-
va grupe?
Od prvog dana benda, pa i prije, od
moje desete godine pišem pjesme, veliko-
većinski sam autor. Svjesno sam se izložio
javnosti, po meni se taslači, ostali su zašti-
ćeni kao polarni medvjedi. Tako i treba
biti, ja sam lider i prirodno nosim teret
odgovornosti. Bend mi je korektor i do-
brodošao kontrapunkt, kako danas tako
i u prošlosti. Možda će nekoga iznenadi-
ti, ali vrlo bih volio imati profiliranu au-
torsku personu u svojoj blizini, ne mora to
biti u Pipsima. Uvijek prizivam mental-
nu, idejnu napregnutost, sinergiju, to me
samo čini boljim.
Negdje tih dana u priču je uletio poznati
i uspješni poduzetnik Emil Tedeschi. Iako
redovno odbacuješ takve tvrdnje, većina
i dalje vjeruje da je on u stvari neka vrsta
mecene ili sponzora grupe. Koja je zapra-
vo njegova uloga u Pipsima?
Mnogo puta do sada rekao sam sve
što sam imao na ovu temu. Ne bih se po-
navljao.
Uspijevaš li (pre)živjeti od glazbe? Ostali
članovi sviraju u još barem dva-tri benda,
koji je, kada nema koncerata, tvoj glavni
izvor zarade?
Preko 20 godina živim isključivo od
muzičkih autorskih honorara, bilo da su
s koncerata ili od autorsko-agencijskog
kolača. Pomalo mi je čudno odgovarati
na ovo pitanje, kao da sam kod poreznog
isljednika (smije se).
Devedesetih su vas svrstavali među ben-
dove takozvane Fiju Briju generacije.
Jeste li se ikad uopće osjećali dijelom te
scene i kako s vremenskim odmakom gle-
daš na njezinu kvalitetu i značaj?
Ionako pričamo o novinarskim kon-
strukcijama, o PR-u tadašnjih vladaju-
ćih booking i medijskih kauboja. Pipsi
nemaju baš ništa s tim, a uvjerenja sam
ni mnogi drugi bendovi koje se u taj koš
trpa. Ne znam, to je kao da ovovremeno
nešto prozovemo “Pozitivac’’ scenom. Vje-
rojatno bi se to i dogodilo kad bi postojao
paralelni medijski interes i podrška. Rock
‘n’ roll je danas, milijun puta sam ponovio,
alat u rukama građanske klase, srednjeg
sloja. Iščeznućem tog sociološkog inventa-
rija rock ‘n’ roll se našao ispod radara, toli-
ko nevažan da nitko nema potrebu folde-
rirati ga. U pozadini svakog etiketiranja
nalazi se interes, nalazi se (intelektualni)
kapital koji treba oploditi. Kad nema in-
teresa, prepušten si samom sebi i svojem
umijeću preživljavanja.
Na počecima karijere redovno si isticao
utjecaj svojih novovalnih idola od kojih
si neke, poput Davorina Bogovića, Elvi-
sa J. Kurtovića i Darka Rundeka, ugostio
i na Dernjavi, odnosno Fredu Astaireu.
Sebe, međutim, nikako nisi želio vidje-
ti u takvoj ulozi, o čemu si čak i pjevao
(“Ja nisam vaš guru’’) u “Discofriendu’’?
Pa eto, kad su već pobrojani moji dje-
FOTO: NINO ŠOLIĆ I ARHIVA DUBRAVKA IVANIŠA
čački idoli (mada, istini za volju, samo
Rundeku možemo pripisati tu ulogu u
mom životu), ono što ćemo svima kao za-
jednički nazivnik potpisati jest – da niti
jedan nije guru, niti je jednom od njih
tako nešto bio cilj. Stoga je logično da ja
koji sam njima dojen, slijedim tu liniju.
Moram priznati, to sam onomad učinio
instinktivno, ali sad mi je jako drago da
je bilo tako. Jedna od rijetko dobrih od-
luka u vremenima kad mi je taština opa-
 3

2
4
Fiju Briju generacija

(1) Na nastupu za Radio 101. (2) Pipsi iz perioda

albuma Dernjava, 1995. godine. (3) Gitarist Pipsa
Alen Kraljić u studiju 1997. (4) Ripper s Porinom
za Dernjavu 1996. (5) Pipsi 1995. s producentom
Denisom Mujadžićem Denykenom. (6) Scena iz rock
drame “Mafija” ZeKaeM-a za koju su 1995. Pipsi
radili soundtrack. (7) Promocija albuma Fred Astaire
u Gavelli 1998. (8) Nastup na festivalu Fiju Briju
3 s Davorinom Bogovićem 1995. (9) U studiju na
obroncima Učke, gdje su 1997. snimali Freda Astaira.
1

7
5
8

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 69
Ripper
1998.
 sno prijetila egu. Naime, taština je bad
trip jer nema argumenata i stoji nam ko
piletu sise, za razliku od ega koji nam je
prirodan i svakom od nas pripadajući su-
kladno našim fizičkim i mentalnim spo-
sobnostima.
Kad već spominješ taštinu, koliko ti je
važno kako te doživljava javnost, od
“običnih smrtnika’’ do slike u mediji-
ma? Čini mi se sve manje, kako vrijeme
prolazi.
Postoje dvije bitne situacije u kojima se
svakodnevno nalazim. Važno mi je kako
me doživljava blagajnica u kvartovskom
dućkasu, teta Dubravka – hvala na pita-
nju, simpa sam joj – i prebitno je kako
me doživljavaju dečkasi u birtiji gdje
žvalim svoj makijato. Krenuo sam s
njima iz jako loše pozicije – pijem uvijek
i jedino kavu i još me svaki dan ko utva-
ru gledaju u 9 ujutro kad dođem šljakat
u studio i popodne oko 5, kad svratim na
putnu prije povratka doma. Vjerojatno
su u početku mislili da sam UDBA, je-
biga, tip koji se bavi mjuzom u cik zore
nije baš fenomen kojem vjeruješ. E da,
ti dečkasi su me takvog kakav sam pripu-
stili na prvu liniju šanka i to mi je možda
najveći uspjeh u socijalnom životu uopće.
A što tko misli i piše o meni iza prašnja-
vog monitora... Uuh, mi ljudi smo životi-
nje kad se dohvatimo tipkanja, to je bar
poznato svima.
To odbijanje da prihvatiš ulogu glasno-
govornika generacije i buntovnika kao da
je kulminiralo na Pjesmama za gladijato-
re. Kap da si tada otišao korak dalje i za
sebe i svoju glazbu stvorio vlastiti svijet,
Fafenštajn, galaksijama udaljen od svih
svakodnevnih sranja.
Faf nije moj svijet, on je doživljaj svijeta
oko mene, što je velika razlika. Faf ne da
nije galaksijama udaljen od sranja, on je
inačica za sranje. Astronauti su, u vrijeme
Gladijatora došli spašavati floru i faunu
od tih sranja. To nitko kurca nije shvatio,
ne zato što sam sklopio specijalno kom-
pleksnu i inteligentnu priču, nego zato što
je za “Fejsovce’’ baš sve prekomplicirano.
Radili ste i s Daveom Friedmannom, ispri-
čaj mi nešto o tome. Kako je bilo radi-
ti s jednim od najvećih producenata da-
našnjice?
Da, Dave je miksao album Drveće i rije-
ke koji mu se baš dopao i nakon toga Pje-
sme za gladijatore. On je fin momak, obi-
čan, skroman i mrzio je Busha. Hoda po
studiju u papučicama i svaku primjed-
bu nakon šest sati što miksa song prima
sa smiješkom, bez imalo taštine. Onda sa
smiješkom sat-dva korigira po našim na-
FOTO: NINO ŠOLIĆ
putcima. Zatim se ponovo nađemo nakon
tih sat-dva i skužimo da je opet sve napra-
vio po svom, ali hop hop, it’s time, gotov je
session, ide se kući. Sutradan se Dave opet
pojavi i novi song ide na miks, a s njim i
istovjetna već opisana dramaturgija. Po-
slije radnog dana u studiju vrijeme bismo
kratili u obližnjem Freedonijskom kafi-
ću, u prijevodu zvanom “Pušenje kurca’’,
sorry, al tako je. Radeći s Daveom popa-
lili smo mnoge trikove i primjenjujemo ih
dandanas.
Postoji li još netko s kim bi želio sura-
đivati, a nisi imao prilike? Sjećam se da
si svojedobno spominjao Koju i Gorana
Bregovića.
Da? Bregović je najvažniji autor ovog
podneblja, al stvarno se ne sjećam da sam
nešto o Koji, kojeg poštujem, ikad pričao.
“To što tko misli i piše o meni
iza prašnjavog monitora...
Uuh, mi ljudi smo životinje
kad se dohvatimo tipkanja.”
Nego, ja bih surađivao s grupom Porto
Morto, isto tako imao bih bend s nekim
dečkima koji znaju pisati pjesme, al ne
vole da ih spominjem. Ne patim od veliči-
ne, bitno mi je da netko nekaj zna. I onda
ispada da ovi moji dilberi u bendu znaju
ponajviše od svih, bez zezancije.
Jedan ste od rijetkih, ako ne i jedini bend
na ovim prostorima koji je svoja izdanja
objavljivao i na USB-u. U vrijeme kada se
CD-i prodaju u desetak primjeraka, takav
potez djeluje krajnje neisplativo. Što vas
je nagnalo na to?
Ljudi su kreativni kad su u govnima.
S jedne strane imam opsesivno-kompul-
zivnu potrebu ostaviti trag, fizički trag,
a s druge strane propašću poznate nam
diskografije, tzv. nosača zvuka, ta je moja
fiksacija poprilično ugrožena. Jednostav-
no, gnušam se pomisli da je pjesma samo
link na netu. Miris “bukletnog’’ papira,
vizualni doživljaj i taktilnost omota nešto
je na čemu sam odrastao i nije riječ ni o
kakvoj nostalgiji, nego se radi o steče-
nom mentalnom korpusu. Pa i na Waltu
imamo knjižni format, rukom crtan,
rukom štambiljan, na specijalnom papi-
ru. Sve to eventualnom sretniku namjer-
niku pruža poneku doživljajnu dimenzi-
ju više od pukog klikuckanja po internet
prostranstvima.
Walt je album kojim ste se, pogotovo po
mišljenju kritike, vratili u formu nakon
razočaravajućih Pjesama za gladijatore.
Tome je prethodilo i vraćanje zvuku iz de-
vedesetih, u priličnoj mjeri inspiriranom
britpopom. Slažeš li se s tim ocjenama i
je li taj glazbeni povratak u prošlost bio
dio promišljene strategije?
Ne slažem se ni s čim, ali nužno moram
prihvatiti da takva razmišljanja postoje.
Potom, mi se ne vraćamo u prošlost, mi
stalno iz prošlosti uzimamo, stoga zavi-
dim onima koji posuđuju iz budućnosti.
Ovaj svijet je očito pun vizionara, ali ne-
kako mi više miriše na “Let iznad kuka-
vičjeg gnijezda’’, nego na nešto u što bi se
trebalo pouzdati. Uglavnom, kao i sve ge-
neralizirajuće konstrukcije i ova o britpo-
pu potpuno promašuje metu, do granice
karikaturalnosti. Vrlo rado bih priznao
da se poigravamo nekim žanrom, nekim
trendom, ali... To stvarno ne bi bila istina.
Komponiram u gluhoj sobi, svakodnev-
no, ponekad i desetak sati. Nema tamo ni
popa ni brita, nema nikoga. Sâm sam sa
svojom samoćom.
Pipsi su godinama vrlo uspješno kores-
pondirali s onim što se u glazbi događa
vani. Osim britpopa, bilo je tu, primjerice,
i neopsihodelije na tragu Flaming Lipsa i
Mercury Reva. Ima li trenutno nečeg na
svjetskoj glazbenoj sceni što te inspirira,
što bi želio ugraditi u vlastiti zvuk?
Zvučati po nekom modelu samo je po
sebi neinspirativno, dosadno, ma kako
fantastično zvučalo. Naime, u pjesmi se
istražuješ, kopaš i na koncu, na nekoj in-
tuitivnoj razini to se kuži, to te vrednuje,
to ti je biljeg. Pritom ni tada nisi otkrio
toplu vodu, izumio muziku. Izvrni, prevr-
ni, inside out, to je artistička metoda, sve
drugo je kita labudova.
Nakon “Fafenštajna’’ i astronauta,
na Waltu kao da se ponovno okrećeš
samom sebi, pjesme poput “Htio bi da
me voliš’’ i “Sa mnom tebi je zima’’ dje-
luju prilično introspektivno, iako si za
drugu u jednom razgovoru naveo da ti ni
samom nije baš najjasnija. Kako izgleda
tvoj stvaralački proces i koliko se mije-
njao kroz godine?
Autor je uvijek fokusiran na sebe, u
sebe. Pogotovo, ako poput mene, nema
navadu biti društvenim kroničarem, puč-
kim tribunom koji nesmiljenim žarom bi-
lježi dnevnopovijesne besmislice koje su
se već tisuću puta dogodile i još će se to-
liko puta dogoditi. Uvijek ispočetka i uvi-
jek isto. Ja sam kopač po najtanjem, miner
najskrivenijeg. Zato “Htio bi da me voliš’’
ili “Sa mnom tebi je zima’’ nisu introspek-
tivnije od “Foxtrota’’ ili “Sina’’ s Gladijato-
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 71
 DUBRAVKO IVANIŠ RIPPER
ra. Dapače, potonje su više osobne, samo
treba naćuliti uši.
Oduvijek mi se činilo da si kao tekstopi-
sac svakim novim albumom postajao sve
zreliji. Da možeš, bi li promijenio, ili bolje
rečeno, izbacio neke od mladenačkih
stihova? Primjerice one iz “Male fufice’’
(“Tiru riru na klaviru’’) ili pjesme “Lju-
bav’’ (“Daske su mi sve na broju/pčele
su mi sve u roju’’)?
Put je bitan. Pjesme su samo stanice,
osvjedočenje puta. Zato nema potrebe
post festum “fejsliftati’’ niti jednu etapu
puta jer je svaka etapa neophodna u sa-
moizgradnji. Nema ništa napreskokce,
zrelost nikoga nije zate-
kla preko noći.
N a Wa l t u s e n a l a -
zi i “Trubač’’ na kojem
si mikrofon prepustio
svojoj supruzi Yayi. Još
od vremena Drveća i ri-
jeka često se pridružuje
tvom bendu, kako u stu-
diju tako i na pozornici.
Planiraš li u budućnosti
snimiti album s njom?
Bilo kao pridruženom
članicom Pipsa ili kao
zbirku pjesama samo
vas dvoje?
Puno puta su me to
pitali i puno puta sam
rekao “ne’’. Familija nije
firma, nije pod mus da
žena, Lucija i ja moramo
imati bend, ozbiljno vam kažem (smije se).
Jesi li ikad imao, direktnog ili indirek-
tnog, utjecaja na njezin rad u Jinxima?
Makar na razini savjeta ili neke dobrona-
mjerne kritike?
Ne, jer nema ni prostora ni potrebe.
Jinxi imaju jaku autorsku personu, tamo
je zaista sve po njegovom i dobro je da je
tako, o tome govore mnogobrojne sjajne
pjesme koje je napisao. Coki i ja smo fren-
dovi, ali više pričamo o nogometu, nego
o muzici.
Sjećam se tvoje izuzetno emotivne reak-
cije na osvajanje Porina za najbolji album
godine (Fred Astaire). Na posljednjem
Porinu od brojnih nominacija potvrdili
ste tek onu za rock album godine. Jeste
li očekivali više?
S kozmosom je sve u redu dobili mi 11
ili ni jednog Porina. Znam kakvu smo
ploču napravili, zgodno je za takvo što
dobiti službenu potvrdu, ali je u konač-
nici nebitno.
Nakon što si im dao ulogu u spotu, vin-
kovački rock trio Punčke odabrao si i za
predgrupu u Domu sportova. Kako je
došlo do suradnje s njima?
Imao sam fiks ideju da za “Bi li ili ne
bi’’ spot zamijenim bendove, odnosno da
72 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
umjesto nas budu kompletni Jinxi. To je
propalo jer se nisam uspio dogovoriti sa
šefom tog ansambla. U to doba je Gonzo,
s kojim sam mjesecima prije do detalja
razgovarao o “Bi li ili ne bi’’, elem, mislio
da snimamo “Trubača’’, što je onako jedan
lijep zajeb. Dobro da je sedam dana prije
snimanja ipak skužio kaj snimamo (smije
se). Kad je konačno na red došao i “Tru-
bač’’, logika se sama nametala – ajmo ra-
diti girl power spot. Yaya je ionako na vo-
kalu, a Punčke imaju taj pankerski šus sve
od reda, od Lucije do Ruby.
Pratiš li što se događa u hrvatskom i re-
gionalnom rocku?
PIPSI 2014.
Ivaniš s aktualnom postavom benda za
koji kaže da je, kao i u prošlosti, “njegov
korektor i dobrodošao kontrapunkt.”
Iskreno, ne. U godinama sam kad imam
strpljenja suočiti se s izvorom, izvedenice
su mi manje interesantne, bilo inozemne
ili tuzemne. Da nisam iz Pipsa ne bih pra-
tio ni njih (smije se).
Od samih početaka, ponajviše zahvalju-
jući Dinamovoj himni, ime Pips, Chips &
Videoclips neraskidivo je povezano sa
Zagrebom. Zanima me kolika je popular-
nost Pipsa u drugim gradovima, i Hrvat-
ske i bivše Jugoslavije?
Kriterij nije geografija, kriterij je soci-
ološki – glavni konzumenti Pipsa su (ne-
postojeća, odumrla) građanska klasa. Po-
stoje čak i relevantne brojčane proporcije
posjetitelja po modelu Zagreba kao refe-
rentne veličine s drugim gradovima u ko-
jima nastupamo. Zato što je riječ o udjelu,
postotku građanske provenijencije, a ne o
trendi fan bazi koja dođe i ode. Ja sam iz
Zagreba, ja sam predsjednik Zagreba, ali
baveći se čitav život muzikom formirao
sam se kao Zemljanin, kao kozmopolit.
I zato za koji dan u Dom sportova dola-
ze i ljudi iz Dubrovnika, Banja Luke, Sa-
rajeva, Skopja, Rijeke, Beograda, Osije-
ka, Ljubljane....
Međutim, “Dinamo ja volim’’ ne voliš
izvoditi uživo. Zašto?
Samo najjače momčadi izlaze na meg-
dan bez svojih glavnih zvijezda, ne gubi-
te to iz vida. I da, to je bitno, na kraju po-
bjeđuju!
Među novinarima, pogotovo onima koji
pišu o glazbi, bije te glas mrguda, teš-
kog tipa s kojim nije lako surađivati. Zbog
čega, na primjer, inzistiraš na davanju in-
tervjua isključivo e-mailom?
Ta sranja sam već to-
liko puta čuo da ih, htio
ne htio nakon dvadeset
i kusur godinica, doživ-
ljavam kao kompliment.
Davati intervjue za ti-
skane medije u pisanoj
formi, hm, pa to je škan-
dal! Istina je da sam u
pisanoj formi koncen-
triraniji, fokusiraniji,
mogu više dana brusi-
ti misao i na koncu biti
bolji za one koji inter-
vju čitaju. U tome je sva
mudrost.
Pogađaju li te nega-
tivne kritike, odnosno
znače li ti išta one po-
zitivne?
Kritiku valja prihvati-
ti od onog iza kojeg stoje konkretna djela,
iza kojeg je višeljetni, kontinuirani povaz-
dan rad. Kritiku treba prihvatiti od znal-
ca kao što prihvaćamo dragocjen dar. Ta-
kvih je općenito malo. I još nešto: ljudi
koji puno rade, koji shodno tome i puno
znaju, nemaju se vremena baviti drugima
i kenjati im po glavi. To je dosta logično.
Kada bih te zamolio da izdvojiš tebi naj-
važnije trenutke u karijeri Pipsa, koji bi to
bili i zbog čega?
Već sam spomenuo – najbitniji je put,
kontinuum. Kako za nas, tako i za druge.
Naši karijerni toponimi nisu ni nagrade,
ni veliki gigovi. To je tako površno i wiki-
pedijski. Moj je forte doći dan nakon veli-
kog giga u studio i fajtati se sam sa sobom,
fajtati se s nekom pjesmom. To je smisao.
Znači li to da u ovih dvadeset i kusur go-
dina ništa ne bi ni promijenio?
Bez dileme, ne bih. Jedino si ne mogu
opravdati vrijeme prije benda, ono koje
sam proveo na Pravnom faksu, a ne na
FOTO: FILIP BRALA/PIXSELL
studiju koji bi mi bio prikladniji.
I za kraj, što bi Dubravko Ivaniš iz 2014.
godine poručio samome sebi iz 1992.?
Volim te, al molim te... Uči, sanjaj
na engleskom i odjebi što prije odavde.
Pusa!
 PoliTika

glazba

Filmovi
& Tv

recenzije

www.rollingstone.hr
U ŽELJI
DA
ZAGRLE
SVIJET
Premda su jedini preostali “veliki bend”
na svijetu, U2-u to nije dovoljno. Ovo je
pogled na njihovu nemoguću misiju.
TEKST: BRIAN HIATT
FOTOGRAFIJA: MARK SELIGER

74 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 Larry Mullen Jr.,
Bono, Edge i
Adam Clayton
(s lijeva) u rujnu
u Dublinu.

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 75
 U2
“OVO JE TAJ
‘GRANDIOZNI
ZVUK’”, KAŽE
EDGE.
Podrumskom prostorijom u kojoj održa-
vaju probe grme tri moćna akorda. Edge
svira svoju gitaru Epiphone Casino čiji je
zvuk natopljen distorzijom i toliko divlji da
se čini da će sam sebi otpuhati crnu bejzbol
kapu s glave. Uz njega je Bono koji preda-
no sluša i žmirkajući promatra rad prsti-
ju na vratu gitare. Nosi zagasito plave avi-
jatičarske sunčane naočale. I pjevač nosi
pokrivalo za glavu – cool Panama šešir s
crnom trakom zbog kojeg izgleda kao da
se zamaskirao ili kao da je na odmoru. Ili
možda oboje.
Ako zanemarimo količinu buke koju
proizvode U2, za promjenu, sviraju u maloj
prostoriji. U studio na francuskoj rivije-
ri, opremljen ljubičastim tepisima i drve-
nim zidovima, dovukli su nevjerojatnu ko-
ličinu instrumenata, opreme i oko desetak
pomoćnika. Studio inače pripada TV po-
staji – ondje se pod Bonovim vodstvom pri-
premaju za radijske i televizijske nastupe.
Ovu listopadsku večer Larry Mullen Jr.
provodi za svojim bubnjem, od glave do
pete odjeven u crno, i usredotočeno ispro-
bava brzi, ritmičan uvod u pjesmu. Adam
Clayton, u svjetlucavoj ljubičastoj košulji, s
basom koji mu visi do struka, prčka po iP-
honeu. Vjerojatno provjerava e-mailove; si-
gurno ne pokušava skinuti novi, besplatni
album U2-a (ili ga pak izbrisati).
Rade na novom live aranžmanu aktual-
nog singla “The Miracle (of Joey Ramone)”.
Edgeov nazubljeni “grandiozni zvuk” ne
zvuči baš najbolje premda se radi o identič-
nom zvuku koji je koristio prilikom snima-
nja njihova novog albuma Songs of Inno-
cence. “Pjesme nikada nisu dovršene”, kaže
Bono. Kao i većina njihovih pjesama, “Mi-
racle” je plod neumornog procesa i napor-
ne evolucije iz U2 kuhinje – ovaj su put na
pjesmama radili četiri godine, s tri razli-
čita producenta. Sve je počelo od melodi-
76 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
je na akustičnoj gitari uz pratnju loopa na
bubnju koji su nazvali “Drummer Boy”, na-
stale 2010. s producentom Danger Mouse-
om. Još u povojima, pjesma se pretvorila
u nešto više rokersku “Siren” (u jednom se
stihu glazba Ramonesa uspoređuje sa zvu-
kom sirene). U tom su im stadiju pomagali
frontman benda One Republic, Ryan Ted-
der i Adelin producent Paul Epworth, a tek
nakon dva mjeseca rada s Epworthom me-
lodija i stihovi poprimili su svoje konačne
oblike. No još ni sada pjesma nije potpuno
dovršena.
“Imaš distorziju koja
zvuči digitalno”, kaže Bono
Edgeu. “To nije zvuk koji
podiže. Prije refrena, po-
stoji li neki prijelazni zvuk? “Ne želimo
biti u niši.
Zvučiš drskije, tamnije, a
treba nam neki više funky
zvuk, kao u ‘Mysterious
Ways’. Pokušaj sa zvukom iz Niša zvuči
‘Mysterious’; možda upali.” kao mjesto
gdje
Edge, stoički Spock u us-
poredbi s Bonom, pričlji-
vim Kirkom, spremno traži
wah-wah zvuk s albuma provodiš
Achtung Baby.
“Dobro, još jednom”, kaže
mirovinu i
Bono i “Miracle” ponovno uzgajaš
mijenja oblik, zvučeći nešto
tajnovitije i krhkije nego na povrće.”
albumu. Mullen pretjeruje
nakon Bonova zahtjeva za
“više činela, više dinamike”; Clayton iz prve
pogađa zvuk basa koji Bono naziva “toliko
sjajnim da na njemu možeš izgraditi kuću”
i povremeno baca pogled na zapisane akor-
de; Bono pjeva iz sveg glasa, kao na koncer-
tu, u ruci drži mikrofon, lagano izvija ku-
kove i zvuči nevjerojatno mladenački.
“E, ovo je bilo jebeno odvaljeno”, kaže
Bono. “Jako dobro!”
Dok Edge prčka po opremi, Bono mi pri-
lazi uz “redateljski” komentar. “Nedostaje
nam samo jedna nijansa”, kaže. “Zato što
je ritam swingerski. Kad smo počeli radi-
ti na albumu, ponovno smo preslušali svu
glazbu koja je tijekom godina utjecala na
nas. A onda smo rekli: ‘Hajdemo sad ovo
zapamtiti na svoj način’. Ramonesi nika-
da nisu svirali swing ritam, ali New York
Dolls, oni su bili glam i svirali su ga. Ljudi
kažu: ‘Ova pjesma ne zvuči kao Ramone-
si!’ Ali imitiranje Ramonesa ne bi nam bio
kompliment – pokušavamo napraviti nešto
zanimljivije.”
Edge će večeras ostati sam u studiju, ra-
diti na novopečenom zvuku i adaptirati gi-
tarski dio pjesme, u nadi da “neće baš sve
zvučati jebeno odvaljeno”. “Ideja da pono-
vim zvuk iz ‘Mysterious Ways’ bila je po-
grešna”, reći će iduće jutro na doručku, “ali
je dovela do prave ideje.”
U2 tek iduće godine kreću na turneju,
ali čini se da u Bonovoj glavi već postoji
puni koncept koncerata. Bend isprobava
“Volcano”, jednu od najuzbudljivijih pjesa-
ma s novog albuma koja počinje dionicom
basa koju je osmislio Edge. (“On je tip koji
će probdjeti cijelu noć smišljajući kako da
zvučim još bolje”, kaže Clayton.) Netom
prije nego što dolaze do prijelomne točke
u pjesmi – povika “You were alone/Now
you’re not alone” s kojim bi se mogao po-
istovjetiti 16-godišnji Paul Hewson u mo-
mentu kada je osnovao svoj bend – Bono
se brzo naginje k meni i viče
na uho: “Ovo je ključni tre-
nutak koncerta”. Riječ je o
klimaksu za mase koji traži
dramatičnu scensku inter-
venciju: bljeskajuća svjetla
i pjevanje publike. “Bit će
to teško postići na TV-u.”
Kako bi nadoknadili ma-
njak sceničnosti, adaptiraju
dio pretvarajući ga u ispreki-
danu bitku u kojoj sudjeluju
Bonov glas, Edgeovi moćni
akordi i impresivno, opako
Mullenovo bubnjanje.
U prostoriji za odmor
Bono progovara o viken-
du koji je s obitelji proveo u
Dublinu. Gledao je jednog
od mlađih sinova kako igra
ragbi, a s drugim svirao gi-
FOTO NA OTVORU: PRODUKCIJA - RUTH LEVY
taru. Poslije je cijela obitelj
uživala u filmu Na rubu budućnosti (“Ime
je glupo, ali ne i ideja – Emily Blunt bila je
briljantna, a čovjek ponekad zaboravi ko-
liko je Tom Cruise izvanredan glumac.
Izveo je sve vratolomije koje i inače izvo-
di; nije imao dublera za trčanje”), slušao
je stare albume Pixiesa (“I nakon 20 godi-
na zvuče svježe”) i proslavio 55. rođendan
prijatelja Gavina Fridaya (“Poklonio sam
 mu fotografiju Micka Rocka na kojoj su
David Bowie, Iggy Pop i Lou Reed – ostao
je bez teksta”).
Uzbuđen je jer će publici predstaviti nove
pjesme, ali nije oduševljen zbog uvježbava-
nja. “Probe su dosadne”, kaže dok grize ja-
buku. “Na živce mi ide i vlastiti glas. A ne bi
trebalo biti tako! S pjevačem koji tako raz-
mišlja nešto zaista nije u redu.”
Netom nakon što je stigao na rivijeru,
putujući do studija na pariškoj pop radij-
skoj postaji NRJ uhvatio je “The Miracle
(of Joey Ramone)”. Nakon četiri desetljeća
karijere i dalje uživa u ovakvim iskustvi-
ma. “To je najbolji osjećaj u životu”, kaže.
“Zvučala je tako dobro! A onda smo osta-
li bez signala jer smo ušli u tunel. Pomislio
sam: ‘Pomaknite tunel!’”
“Kad smo je začuli, htjeli smo se zaletjeti
u more”, dodaje njegova osobna pomoćni-
ca, vesela mlada žena zvana Eabha.
“NRJ je pandan Radiju 1”, kaže Bono
misleći na BBC-jevu pop postaju. “Sve je
jako ubrzano: njihov jingle kaže ‘Zabavlja-
mo se kao niiikada prije!’ Obožavam ih, jer
su spremni na rizik i jukstapozicije u svom
radijskom formatu. To je san, naći se neg-
dje gdje ne očekuješ. Ne postoji ništa uz-
budljivije. Kad te getoiziraju, kad se nađeš
u svojoj niši – a niša u ovom slučaju zvuči
kao neko mjesto na selu, gdje provodiš mi-
FOTO: © JULIAN LENNON
rovinu i uzgajaš povrće – to nije dobro. Ne
želimo biti u toj niši!”
Prije dva tjedna Bono je sjedio na stra-
žnjem sjedalu svog Maseratija Sedana, na
putu do omiljenog puba u Dublinu gdje će
NIKAD DOVRŠENE PJESME
Edge tijekom 2010., pri početku rada na
albumu Innocence s Danger Mouseom.
ispiti koji Guinness. Odjeven u jaknu kro-
jenu po mjeri za kojom bi poludio svaki
kosmati roker, izrađenu od trapera i kože,
sa skupocjenim naočalama u vojničkom
stilu. Bez šešira, njegova frizura podsjeća
na Morrisseyevu – nakon što je godinama
bojao kosu u crno, vratio se crvenkasto-
smeđoj nijansi.
P
ROTEKLO JE TEK NEKOLI-
ko dana od najhrabrijeg pote-
za u 40-godišnjoj karijeri U2-a
– smionosti im nikada nije
nedostajalo – i udruživanja s
Appleom koji je svakom korisniku iTune-
sa omogućio besplatni primjerak albuma
Songs of Innocence. Poklon je odmah pro-
uzročio bučnu i pomalo histeričnu protu-
reakciju: The Washington Post nazvao je
album “distopijskim junk mailom”; The
New Yorker pobunio se zbog “sadržaja na-
turenog bez pristanka”; novinari tech-por-
tala opisivali su ga terminima “spam”,
“malware” i “rock za starce”; šokantno
velik broj klinaca na Twitteru otkrilo je da
uopće ne znaju za postojanje U2-a. Činilo
se da se do sredine listopada priča promi-
jenila – Apple je objavio podatak da je oko
80 milijuna ljudi preslušalo barem dio al-
buma – a Bono je na Facebook chatu s obo-
žavateljima umalo priznao da je potez bio
pogrešan. “Opa!” rekao je, “oprostite zbog
svega toga.”
“Ponovio sam to više puta”, kaže Bono,
“ali, evo, na primjer, u SAD-u ljudi ovako
razmišljaju. Pogledaju vilu na brdu i kažu:
‘Jednog ću dana, ako budem naporno radio,
možda živjeti ondje.’ U Irskoj, pogotovo u
Dublinu, čovjek pogleda vilu i kaže: ‘Jednog
ću dana srediti tog gada.’ To je dobra pripre-
ma za komentare na internetu.”
Približavamo se jednom od najpromet-
nijih dijelova Dublina, Ulici Grafton. Bono
se prisjeća kako ih je onuda vozila Ed-
geova mama, u narančastoj Volkswagen
Bubi. “Bila je naš prvi roadie.” Prevozili su
role plakata s natpisima U2 koje su lijepi-
li preko drugih plakata, ali i drugih ben-
dova. “Naše prvobitno ime bilo je Hype,
znaš. Smatrali smo da upravo to predstav-
lja punk: unosiš se ljudima u lice. Zato
nas ne bi trebalo čuditi kad se nama u lice
unose drugi.”
“Ponosim se svojom kontroverznošću”,
govori i naslanja se, “ja sam ono što bi Lee
‘Scratch’ Perry nazvao ‘velikim majsto-
rom meteža’. Svi moji junaci bili su takvi. S
druge strane, drago mi je što imam i poseb-
ni gen za živciranje drugih, što je u mojim
nastojanjima osobito korisno. Kad sam
izrazito nervozan, na licu ću nositi osmi-
jeh, a ponekad i to može iživcirati. U2 je
lako kritizirati: ‘U bendu nema narkića,
nitko nije umro, nitko ne umire, čini se da
članovi vole jedni druge, ali i vlastite su-
pruge. Dosta mi ih je! Ne želim ih gledati!’
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 77
 U2
“Kad nas je prošli tjedan zadesila lavina
sranja”, nastavlja, “zaklon sam našao iza ki-
šobrana, ali i u direktnom načinu komuni-
kacije koju imamo s publikom. Mislim da
već dobrano znaju tko smo i što im poru-
čujemo kroz intimističku glazbu koju stva-
ramo godinama.”
Stižemo u pub Grogans čiji su zidovi od
poda do stropa prekriveni slikama lokal-
nih umjetnika. “Budimo ispod radara”,
Bono kaže svom zaštitaru. Sjedamo za stol
u kutu koji je, gle čuda, čekao upravo nas.
Ubrzo nam se pridružuje
Lucy Matthew, cvrkutava
žena u ljubičastom džem-
peru, ključna figura Bono-
va života izvan pozornice:
pomogla mu je ustoličiti “Bilo je to
užasno
kampanje ONE i (RED)
i pomaže mu u njegovom
aktivizmu. “Lucy je ra-
zlog zbog kojeg neki ljudi invazivno”,
misle da sam pametan”, Bono
opisuje
kaže Bono. “Zbog nje se
krećem u različitim svje-
tovima. Moju zanimaciju
za različite stvari ne sma- objavu
tra čudnim – druge to zbu- albuma. “Ali
dogodilo se
njuje, misle da sam podvo-
jena ličnost.
“Sve je to Zeitgeist koji
ganjaš. Ponekad je u teh- slučajno.”
nologiji, ponekad u kultu-
ri, glazbi, modi, politici ili
znanosti. Zeitgeist je okosnica. Ne pozna-
jem ni jednog umjetnika kojeg on ne zani-
ma, no to nije samo stvar kulture.” Govo-
reći sve brže, Bono u 20 sekunda iz sebe
izbacuje impresivne misli: “Početkom 20.
stoljeća slikari su se susretali u Parizu i ono
što su proizveli dalekosežnije je od samog
slikanja. Einstein je 1905. objavio svoju te-
oriju relativnosti. Zbog vatrenih trakta-
ta Karla Marxa, izbila je Oktobarska re-
volucija. U Parizu je održana prva izložba
kubizma. Sve je to povezano! Što je teori-
ja relativnosti? Objekt koji se kreće brzi-
nom svjetlosti mijenja oblik. Lice u jed-
nom trenu izgleda ovako, a onda ga više
ne vidimo.”
Nevezano uz temu, progovara o vlasti-
tom životu. “Da bih nešto naučio, moram
to isto i proživjeti”, kaže. “Ušavši u politi-
ku i pokušavajući je shvatiti, stvorio sam
mnogo neprijatelja. Tijekom godina po-
javili su se ljudi koji me vole, ali i mrze. I
svojim sam prijateljima iz benda zagorčao
živote. Zbilja. Ali moja strast za istraživa-
njem, ako bismo je tako mogli nazvati, uko-
rijenjena je duboko u mojoj nutrini. Čak i
ekonomija, razumijevanje ekonomije – i
to je važno. Da si mi prije 20 godina rekao
da ekonomija ljude spašava od siromaš-
tva, čak i više od pomoći ili razvoja, nasmi-
jao bih se. Uviđam da tehnologija mijenja
78 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
glazbu. Moram je shvatiti, moram uroniti
u nju. Znam da to druge zbunjuje, misle da
me više ne zanima biti umjetnik. No sve je
ovo moje viđenje umjetnika.”
Bono kaže da jednu stvar ipak nije znao:
činjenicu da će se album Songs of Innocen-
ce ljudima automatski skinuti na telefo-
ne. “To je kao da smo im u hladnjak stavili
bocu mlijeka koju nisu htjeli”, tvrdi. “Uža-
sno invazivno!” Smije se. “Ali dogodilo se
slučajno. Mlijeko je trebalo biti u cloudu.
Trebalo je završiti ispred kućnih vrata.”
Donose nam pivo, a Bono
se hihoće kad mu pokažem
sličicu koja je preplavila in-
ternet na kojoj je njegovo
lice zamijenilo sve ikone
novog iPhone operativnog
sustava. Ponosno dodaje da
je njegova silueta već godi-
nama zaštitni znak iPhone-
ove Music aplikacije (riječ
je o ikoni “Artists”). “Niste
imali pojma da sam već
odavno hakirao telefone”,
kaže. “Svaki put kad dodir-
nete ikonu ‘Music’, gleda-
te mene. Svaki put mi pri-
tisnete glavu. Znaš li kakav
je to osjećaj? Ostavljate mi
masnice.”
Mullena, još jednog al-
fa-mužjaka u bendu, situa-
cija s iTunesom nije ni naj-
manje pogodila: “Ma, baš me briga”, kaže.
“Zaista.” Opak je, sa svojom frizurom, istu-
renim jagodicama i stavom samouvjerenog
svirača. Defenzivno reagira na spomen da
je upravo on član benda koji uvijek kontrira
drugima, a možda i najveći zaštitnik. Svim
se silama suprotstavljao Bonovoj i Edgeo-
voj ideji da se album s glazbom iz mjuzikla
Spider-Man: Turn Off the Dark proglasi
albumom U2-a. “Sve se vrti oko instinkta”,
kaže Mullen. “Postoje neke granice koje
neću prijeći, ali mislim da je najopasnija
stvar izostanak debate. Što se tiče projek-
ta s Appleom, imao sam nekih pitanja, ali
nisam previše razmišljao: željeli su otku-
piti naš album i besplatno ga ustupiti svo-
jim korisnicima.”
Clayton, jedini član U2-a koji se istin-
ski može nazvati “opuštenom” osobom, o
problematici razmišlja na idiosinkrasti-
čan način. “Digitalne, online tvrtke prela-
ze granice”, tvrdi dok usredotočeno naba-
da po tanjuru s predjelom u dablinskom
restoranu na čijem zidu visi potpisana fo-
tografija U2-a iz faze Octobera. Na njoj je
nekoliko desetljeća mlađi, s nevjerojatno
bujnom frizurom u stilu new wavea. “Moć-
nije su od bilo koje tradicionalne korpo-
racije. Iz naše perspektive, album je dos-
pio do najvećeg mogućeg broja slušatelja.
Samo želim da obratite pozornost na koli-
činu moći koju takve tvrtke imaju. Ako mi-
slite da je za to kriv naš bend, zapravo samo
ubijate glasnika.”
Bono je kampanju za Apple osmislio uz
pomoć novog menadžera U2-a, Guya Ose-
aryja, koji je preuzeo upravljanje nakon
odlaska dugogodišnjeg menadžera Paula
McGuinnessa, 2013. “Razgovarali smo:
‘Kako iskoristiti tehnologiju?’” kaže Bono.
“Jer tehnologija iskorištava nas. Mora po-
stojati način da pjesmama dopremo do
ljudi koji možda ni ne znaju što radimo.
Znaš, onih koji su otišli na fakultet bez da
su sa sobom ponijeli album U2-a. Mora-
li smo početi ispočetka. U našoj osnovi,
žudimo za novim ušima, očima i srcima.”
Bono je plan izložio predsjedniku Applea
Timu Cooku: već su surađivali jer je Apple
prikupio oko 76 milijuna dolara za kampa-
nju (RED). (Iako je Appleov novi zaposle-
nik i dugogodišnji suradnik benda, Jimmy
Iovine, pozorno pratio nastanak albuma,
tvrdi da nije imao veze s planom za njego-
vo objavljivanje.) Veza Applea i U2-a na-
prasno je prekinuta 2009. nakon što se
Bono za sponzorstvo turneje 360° obratio
BlackBerryju. To se dogodilo zbog svađe s
bliskim prijateljem, pokojnim Steveom Jo-
bsom. (Navodno su raspravu završili uz ri-
ječi “jebi se”). “Nadurio sam se, poput dje-
teta, i obratio konkurentskoj tvrtki”, kaže
Bono sliježući ramenima. Ipak, Jobs je na-
stavio suradnju s projektom (RED) pa su se
pomirili davno prije Steveove smrti.
Proces stvaranja albuma U2-a nikad nije
jednostavan. Iovine je od uloge producenta
odustao još 1988. nakon teških muka s al-
bumom Rattle and Hum. “Iscrpe te”, tvrdi
Iovine. “Hrvaš se sa svom četvoricom po-
naosob, a onda sa svima zajedno. Njihov je
radni proces nevjerojatan. Zbog njih sam
prešao u Interscope. Ne šalim se! Volim
ih, ali više ni u ludilu ne bih ušao s njima
u studio!”
N
I OVAJ PUT NIJE BILO DRUK-
čije. “Stvaranje albuma U2-a us-
poredio bih s pokušajem da crve
vratiš u otvorenu limenku”, kaže
Epworth. “Misliš da si ih uspio
nagurati, a onda se ispostavi da su opet
isplazili van. Njihov je proces ovakav –
‘pronađi što više dobrih ideja, a onda se iz-
bori za najbolje.’”
Nije pomogla ni činjenica da je bend bio
razočaran uspjehom posljednjeg albuma iz
2009., No Line on the Horizon. Prema mi-
šljenju Claytona i Mullena, slabije pjesme
podrovale su one koje bismo nazvali U2-
ovim klasicima (među njima su bile “Mo-
ment of Surrender”, “Breathe” i naslov-
na pjesma) – pjesma “Stand Up Comedy”
imala je zanimljive stihove, ali inertnu glaz-
benu podlogu, a energična “Get on Your
Boots” jednostavno je bila prenatrpana.
 “’Boots’ je bio grozan odabir za singl”,
kaže Mullen koji je i pet godina poslije
ljutit zbog toga. “Donijeli smo odluku u
nekom ludilu i to je bio početak kraja. Ni-
kada se nismo oporavili.” Turneja 360°
koja je pratila album zabilježila je najveću
zaradu ikada, no kako je odmicala, na po-
pisu pjesama bilo je sve manje onih s Ho-
rizona. “Bio je to naš mali poraz”, kaže
Mullen.
Nakon što su odbacili eksperimentalni
pokušaj “klupskog” albuma s RedOneom,
suradnikom Lady Gage, ali i drugim pro-
ducentima koji naginju pop zvuku (“Pje-
sme s RedOneom bile su iznimno uzbuđu-
juće, ali nisam siguran da su zrcalile ono
u čemu je U2 najbolji”, kaže Clayton), čla-
novi benda su se 2010. susreli s Brianom
“Danger Mouseom” Burtonom. “Bio je to
inspirativan period, pogotovo prvi radovi s
Danger Mouseom”, kaže Edge. “Istraživali
smo načine na koje bismo mogli surađiva-
ti. Započeli smo nekoliko pjesama koje su
u roku od nekoliko dana završile na albu-
mu.” Smije se. “Naravno, i taj je proces bio
pravo putovanje.”
Nakon što su s lakoćom snimili nekoliko
pjesama, bend se usudio pomisliti da će im
ovaj put biti lakše. “U početku sam se osje-
ćao jako dobro”, tvrdi Mullen. “’Jebote, ovo
će zbilja upaliti. Proletjet ćemo kroz pje-
sme.’ Čovječe, kako sam pogriješio.”
Zbog lakoće u radu probudio se crv
sumnje. “Pjesme su zvučale nevjerojat-
no svježe”, kaže Clayton, “ali naš je pro-
ces nešto drukči-
ji od drugih. Tu
je razlika izme-
đu nas i, recimo,
Rolling Stonesa
– oni će možda
reći: ‘Mogli bismo
album zav ršiti
unutar šest mje-
seci, ali hajdemo
ga završiti za dva
i otići na turneju’.
I u tome se razli-
kujemo. Mi ćemo
reći: ‘Šest mjese-
ci za rad na albu-
mu? Ne, mi ćemo si uzeti godinu dana.’”
FOTO: PRIVATNA ARHIVA OBITELJI HEWSON; GULIVER/REX
Glasno se smije. “Kako smo slagali materi-
jal, pjesme koje su u početku zvučale svje-
že, počele su zvučati malo previše nevino i
nedovoljno sofisticirano.”
Danger Mouseovi najdraži albumi U2-a
su Pop i Achtung Baby pa se činilo da bend
gura u nekom eksperimentalnom pravcu:
“Postoji dio U2-a koji ga uopće ne zanima –
sve što mu zvuči poznato ili obično”, rekao
mi je Clayton u jednom od prvih razgovo-
ra. Lani je bend imao niz pjesama koje su
mogli objaviti – kažu da su imale malo gi-
tarskih dijelova, a mnogo elektronskih, s
nespecifično suptilnim refrenima (od njih
je preživjela jedino “Sleep Like a Baby To-
night” koja podsjeća na period albuma Zo-
oropa.)
“Volimo riskirati i raditi s novim surad-
nicima jer na taj način ispisujemo novo
poglavlje priče”, kaže Edge. “Ali u jednom
smo momentu shvatili: ‘OK, nismo napra-
vili pjesme koje bismo smatrali specifično
svojima – one grandiozne pjesme’. Miksali
smo materijal u New Yorku i rekli: ‘Ovo je
dobro, ali još nam predstoji posao.’”
MLADI
PANKERI
Gore: Bono početkom
70-ih s majkom Iris
koja je preminula kad
mu je bilo 14, i ocem
Bobom. Lijevo: Bono,
Edge, Mullen i Clayton
(s lijeva), 1978.
Danger Mouse započeo je suradnju s
Broken Bellsima, bendom koji vodi s Jame-
som Mercerom iz Shinsa, a U2 se obratio
Epworthu i Tedderu, ali i Floodu, koprodu-
centu Zoorope i irskom ton-majstoru i pro-
ducentu Declanu Gaffneyu. Prethodni al-
bumi U2-a najviše su koristi izvukli upravo
suprotstavljanjem oprečnih perspektiva –
osjećaj za atmosferu Briana Ena suprot-
stavili su “nosu za hit” Stevea Lillywhitea.
Namjerno ili ne, istu su dinamiku ponovi-
li na albumu Songs of Innocence: Danger
Mouse bio je “dominantni” producent, ali
bend i njihovi novi suradnici nisu se libili
mijenjati njegove pjesme. “Iznimno ga po-
štujem”, kaže Tedder. “Bono je sa mnom bio
vrlo izravan. Rekao je: ‘Ovako mi to radi-
mo. Učini svoje, najbolje što možeš, ali budi
svjestan da će tvoje ideje drugi pomrsiti.’
Oklijevao sam nekih pet sekunda, a onda je
Edge rekao: ‘Stari, razvali. Radi što želiš.’”
Tedder je najradikalnije obradio “Every
Breaking Wave”, pjesmu s iznimnim stiho-
vima, ali koja je previše podsjećala na neku
s No Linea. “U njoj se govori o dubokoj pre-
daji dvoje ljudi”, kaže Bono. “Dva lika koja
se spominju ovisni su o odno-
su poraza i ponovnog rođenja.”
“Pitao sam ih: ‘Mogu li je iz-
masakrirati?’”, kaže Tedder koji
je na pjesmama radio s U2-om u
studiju, ali i samostalno na dru-
goj lokaciji. “Rekli su: ‘Da te vi-
dimo. Navali.’” Refrenu je dodao
novu melodiju, postojeće refre-
ne pretvorio u bridge i poslao
pjesmu članovima benda. Prera-
dili su je prema njegovu mode-
lu i napravili sadržajni, zarazni
pop broj, unatoč stihu “Every shi-
pwrecked soul knows what it is/
To live without intimacy”.
Kako su album snimali diljem
svijeta, članovi U2-a dijelili su
sobe i na taj se način ponovno
vratili intimnosti koju su imali u
ranim danima benda – ponekad je
to možda bilo i previše. “U Malibu
smo Adam, ja i Larry dijelili život-
ni prostor”, kaže Bono smješkaju-
ći se. “Pogled na Adama u kućnom
haljetku, ujutro – a često mu se
otvarao – dovoljan je da ostaneš
bez apetita i odustaneš od pečenih
jaja. Moja je kći još pod teškim doj-
mom! Hodao je okolo sa šalicom čaja
i govorio: ‘Kako si jutros? Što misliš,
kako je bilo ono jučer?’ A Larryja ti-
jekom dana uopće nismo viđali. Pre-
tvorio se u Drakulu. Snimao je bu-
banj u dva ujutro.”
Rick Rubin, čovjek koji je prije
nekoliko godina producirao brojne,
većinom neobjavljene, U2-ove pje-
sme, iznimno je utjecao na album
premda na njemu nije uopće radio. Rubin
je Bonu rekao da U2 vješto stvara jedin-
stvene zvučne krajobraze “kako biste pri-
krili činjenicu da zapravo nemate pjesmu”.
Time ih je primorao da stvore materijal s
tradicionalnom strukturom, pjesme koje
bi lako mogle funkcionirati u, na primjer,
jednostavnom aranžmanu vokala i klavira.
“Osoba poput Adele ima bolje albume od
ostalih jer su joj pjesme bolje”, kaže Bono.
“Ako je pjesma sjajna, možeš biti potpu-
no gol i pjevati a cappella. Posramio bih se
pred osobom kao što je Carole King, osim
ako ne bih smislio pjesmu koja je sirova
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 79
 U2
kao što su neke njezine. I to je bilo to. Vra- 1
tio sam se u školu za skladanje!”
Zapravo je dogovor s Appleom dao U2-u
ono što im je bilo najpotrebnije: rok za do-
vršetak albuma. Mnoge su pjesme potpu-
no preinačili u posljednji čas. “Zadnjih ne-
koliko tjedana bilo je osobito uzbuđujuće”,
kaže Gaffney. “Poklopili su se svi dijelovi –
nismo očekivali toliku razinu bistrine – a
onda se album našao pred nama, dovršen.”
Pri kraju se u studiju pojavio i Burton;
Mullen daje do znanja da su pjesme izne-
nadile producenta, ali im je pomogao da ih
dovrše. “Vratiti se i čuti koliko su se stvari
promijenile”, kaže Mullen, “i pritom osje-
titi da smo ih možda mogli uraditi drukči-
je – e, za to je potrebna određena količina
poniznosti. Bio je vrlo ljubazan – preuzeo
je kormilo i rekao: ‘Ako je ovo put koji ste
odabrali, postoji i drukčija verzija pjesme
koja bi mogla zvučati još i bolje.’”
“To nisu moje pjesme”, kaže Burton u e- 2
mailu. “Ovo su pjesme U2-a. Neću biti sre- OBUCI ČIZME
tan, ako oni nisu sretni. Nakon godina rada Na turneji 360°, 2010. godine. (1); Bono
na materijalu, ne žele odustati od nado- i supruga Ali, početkom godine (2); sa
gradnje, do kraja, i zbog toga im se divim.” Steveom Jobsom, 2004. (3).
Bonov boravak u pubu bliži se kraju, no
prije nego što ode, mora se fotografirati sa
svim obožavateljima koji su nas pokušava-
li prekinuti. “Bit ću Bono”, govori djevojci
koja sumnja u njegov identitet. “Mogu biti
tko god želiš.” Malo je tužan kad shvati da
su drugu gošću puba, Njemicu koja je fo-
tografiju htjela poslati tati, obožavatelju
U2-a, s kojim se nije dugo vidjela, već izba-
cili van. “Njezin je tata obožavatelj U2-a”,
kaže Bono. “Moram se pobrinuti za starog.”

N
AKON POSLJEDNJEG FOTO-
grafiranja kreće prema Coppin-
ger Rowu, restoranu iza ugla.
Naša ekipa je više-manje za-
uzela cijeli lokal zahtijevajući
spajanje stolova. Na rubu stola sjedi Bo-
nova supruga Ali i usredotočeno razgo-
vara s članovima benda Fray iz Colorada
koji su u gradu zbog nastupa. “Moja žena
je romantično, društveno i duhovno na-
klonjena Joeu iz Fraya”, kaže Bono. “Sjaj-
ni su prijatelji.”
Bono je entuzijastičan domaćin. Ska-
kuće oko stola, simpatično pripit zbog ra-
znih pića koje pije: vino, koktel margaritu i
džin i tonik s komadićima voća. Kad jedan
od gostiju prizna svoje nepoznavanje irske
3
vam to reći.” Bono sjeda, ali slijede druge
zdravice: pijemo u čast Boba Dylana i Le-
onarda Cohena. Pred kraj večeri preda
mnom se pojavljuje čašica tekile, premda
je nisam naručio. (Korisnici iTunesa vjero-
jatno znaju kako sam se osjećao.)
Kako večeru privodimo kraju Bono na-
javljuje: “Gospođa i ja ćemo otići i učini-
ti nešto neizrecivo loše.” Odlaze u prednji
kraj restorana gdje sjedaju za stol, drže se
za ruke i dijele cigaretu. Bono je svjestan da
je ovo trenutak koji je u svojoj prekrasno-
sti gotovo gadljiv. Koja bi se pijana rock zvi-
jezda, koja iole drži do sebe, iskrala i mazi-
la sa svojom suprugom s kojom je u braku
dilo, čak i prije nego što sam znao što je
predanost. Kao mladić završio sam u ru-
kama ove mlade žene, u svijetu koji nije
naklonjen konceptu nevine zaljubljenosti
i prve ljubavi.”
“Iris”, vjerojatno jedna od najmučni-
jih i najosobnijih pjesma u katalogu U2-a,
svoj je oblik poprimila pred kraj snimanja
Songs of Innocence, u jednom od posljed-
njih sati snimanja. Govori o Bonovoj majci
koja je preminula kad mu je bilo tek 14.
Adaptirao je stihove nakon što ga je dubo-
ko pogodio pismo pokojnog taoca ISIS-a,
Jamesa Foleya, čije je pismo njegovoj obite-
lji predao drugi zatvorenik. “Shvatio sam”,
FOTO: GULIVER/REX; GULIVER/GETTY IMAGES

problematike, Bono se rado upušta u pre-
pričavanje jezgrovite verzije priče kojom se
Irska bavi već desetljećima.
Dobrano nakon ponoći donose nam pje-
nušac, a Bono diže brojne zdravice prija-
teljima. “Želimo dobrodošlicu Frayu koji-
ma se od naše priče već diže kosa na glavi”,
kaže. “Reći ću vam još samo jednu stvar
koja stoji u dnevnicima svih pisaca: čuvaj-
te se zipke u podnožju stepenica. Samo ću
već 32 godine?
“Moja razmišljanja o ljubavi vjerojatno
nisu nimalo romantična”, poslije mi pri-
znaje dok razgovaramo o “Every Breaking
Wave”. “Za mene je ljubav odluka koja se ne
donosi u žaru trenutka. Ona je trajna i ne
ovisi o osjećajima koji ju potvrđuju, iako je
divno ako se i to dogodi. Na kraju, ljubav
je često samo DNK koja ti pomuti um i na-
tjera na veću predanost. To se meni dogo-
kaže, “da će nas sve pamtiti po trenucima
kada smo bili najpovršniji. Po najjedno-
stavnijim trenucima. U pismu kaže svom
bratu: ‘Sjećam se kako smo se u mraku pre-
tvarali da smo vukodlaci.’”
“Ako sutra nestanem s pozornice života”,
kaže Bono zamišljeno otpijajući Guinness,
“moja obitelj i prijatelji neće razmišljati o
otkazivanju duga ili borbi za pronalazak li-
jeka protiv HIV-a ili AIDS-a, neće se sjetiti

80 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
da je U2 bio na naslovnici Rolling Stonea ili
da je 50 milijuna ljudi preslušalo Songs of
Innocence. Možda zapamte neki moj glupi
izraz lica koji sam im uputio za doručkom.
I na takav se način prisjećam svoje majke.
Sjećam je se kad me do grla zakopala u pi-
jesak ili kad mi je govorila: ‘Stjerat ćeš me
u grob.’”
A
L BU M BI S E N A J L A K Š E
mogao opisati kao Bonova psi-
hoterapija, koju je cijeli život
izbjegavao i kojoj se odao tek
jedan tjedan u mladosti. “U ti-
nejdžerskim sam godinama imao nasil-
ni period”, prisjeća se. “Posvadio sam se s
učiteljem i pred cijelim sam ga razredom
pribio uz ploču. Rekao sam mu da presta-
ne zadirkivati jednog učenika jer to nisam
mogao podnijeti. Poslali su me nekoj mu-
droj ženi koja mi je nakon sedam dana te-
rapije rekla: ‘Idi kući.’”
Gotovo je bizarno što Bono tek sad, na
13. albumu U2-a i s 54 godine, piše o do-
gađajima iz mladosti. (Jedan mu je prija-
telj napisao u e-mailu: “Uložio si toliki trud
u album koji ti je trebao biti prvi!”) A Bono
ne bi bio Bono da već na umu nema idući
album: kaže da bi Songs of Experience
mogao ugledati svjetlo dana za 18 mjeseci.
U teoriji, plan je da se turneja dvoranama
kojim bi promovirali Songs of Innocence
nakon izlaska idućeg albuma pretvori u
stadionsku turneju. “Nadamo se da Songs
of Experience neće biti toliko intiman”,
kaže Clayton, “i da će biti više slavljenički.”
Bono ima naviku najavljivati nedovrše-
ne albume. Isto je učinio prije pet godina
kad mi je rekao da će U2 uskoro objavi-
ti kontemplativniji nastavak albuma No
Line, sačinjen od pjesama nastalih tije-
kom prethodnog snimanja i nazvati ga
Songs of Ascent. (Taj se album tek treba
objaviti, ali nije poznato koliko im još po-
trebno da ga završe.) “Songs of Experien-
ce mora zvučati kao opravdani izbor, kao
nešto relevantno”, kaže Clayton. “Ako ne
budemo smatrali da je dobar, vjerojatno
ćemo odustati od ideje i preimenovati ga
u nešto drugo.”
“Najava je nešto što i očekuješ od Bona”,
kaže Mullen. “Da nije ništa najavio, e, to
bi bilo iznenađenje. To je u njegovom stilu,
takav je.”
Želeći dokazati da je album doista u na-
stanku, recitira mi stihove pjesme “The
Morning After Innocence” koju sačinja-
va dijalog između mladog i starijeg Bona.
“Lead me in the way I should go”, pjevat
će na refrenu, ako ikada objave pjesmu.
“I’m running out of chances to blow/That’s
what you told me, and you should know/
Lead me in the way I should be/Unravel
the mystery of the heart and its defense/
The morning after innocence.”
Osim toga, obećao je objaviti i fantom-
ski album, treći dio nečega što naziva tri-
logijom Songsa. “Pojavit će se i Songs of
Ascent”, tvrdi. “A na njemu i neke divne
pjesme.”
Na francuskoj rivijeri utišala se proba
U2-a, a Bono i ja vraćamo se u vile na
obali gdje živi s Edgeom. Dok nas tjelo-
hranitelj vozi kroz mračne, zavojite pla-
ninske ceste, Bono razmišlja o vijeku U2-a
i zbog kojeg bi razloga prestali s radom.
“Živjeli smo uz premisu ‘jedan loš album
i gotov si’”, govori dok prolazimo poroznu
granicu između Monaka i Francuske. “Ali
postoje albumi koje ljudi više ili manje
vole. Nitko ne može reći da je ijedan bio
aljkavo napravljen. No i dalje si moramo
postavljati pitanje ‘koliko dugo’ – ne bih
rekao da je odgovor ‘dok se ne prevalimo’.
Moramo nastaviti bez a priori osjećaja da
nam nešto pripada.”
Stižemo pred imanje, prolazimo kroz
metalnu kapiju i starinski tunel pa izlazi-
mo iz auta. Noć je bez zvijezda, a Sredo-
zemnim morem ljeska se
gotovo puni mjesec, šire-
ći svoje svjetlucave zrake.
Bono mi ukratko prepri-
“Ovo je
čava povijest imanja: prije
nekoliko godina Mullenu i
Claytonu ukazala se prili-
ka da ga kupe, ali su odu-
dobar
stali zbog glavne kuće koja album”,
kaže Mullen.
je bila u polu-raspadnom
stanju. Bono i Edge kupi-
li su ga za iznos od oko tri
milijuna dolara – jasno je
“Mogao bih
da je sad i vrednije – i pr- prihvatiti da
zbog njega
votno su kanili prodati ve-
liku kuću, ružičasto naran-
častu vilu. No kako su ih
stalno posjećivala djeca, izgorim. S
kuća je postala sigurna albumom No
Line on the
luka njihovih obitelji.
“Djeca ovamo dovode
prijatelje, više ne znamo
tko su njihovi, a tko naši Horizon to
prijatelji”, kaže Bono. nije bio
slučaj.”
“Ovdje se svira, luduje,
pliva... Zaista se živi.” Vodi
me do zakutka na mra-
mornoj terasi koji je ure-
đen u stilu kabine na plaži, s besprije-
korno čistim, bijelim kaučima okrenutim
prema moru. Iz neupadljivih zvučnika
svira playlista kojom dominiraju Bowieje-
ve pjesme iz 70-ih. U unutarnjoj je kuhinji
posluga već pripremila grickalice. Postoji i
dizalo, ako niste raspoloženi za uspinjanje
stepenicama.
Ukratko, ovo je raj. Svakako nije mjesto
koje bi, kod običnih ljudi, budilo egzisten-
cijalnu glad i nadahnjivalo ih da i dalje op-
sesivno snimaju. Čini se da su članovi U2-a
svjesni da u njihovom zajedničkom etosu
postoji nešto gotovo patološko što ih tjera
da vjeruju, unatoč svim povijesnim primje-
rima, da rock bend može stjecati nove obo-
žavatelje, snimati nove hitove i postati još
bolji, unatoč činjenici da su članovi u sred-
njim 50-ima.
“Ne borimo se ni sa kim osim s vlastitim
sebstvom”, rekao mi je Mullen dva tjedna
prije, sjedeći u restoranu odakle baca po-
gled na luku u Irskom moru. “Zaista, to je
dobro pitanje: ‘Zašto se truditi?’ Zašto ne
uzeti tri godine odmora i pobrinuti se za
obitelj? A onda se možda opet okupiti, sni-
miti nešto, otići na turneju i svirati najveće
hitove. I zaraditi tonu love poput svih dru-
gih. Zaraditi pravo malo bogatstvo. Nitko
ti to ne bi zamjerio. Ali ne. Ovi tipovi odla-
ze u studio u kojem provode četiri godine,
što ih stoji čitavo bogatstvo.
“Možda smo glupi. Ne znam”, nastavlja
Mullen uz zadršku koja u meni ne izaziva
potrebu da se složim. “Ili smo možda zapra-
vo pametni. I možda nam je doista stalo do
toga čime se bavimo. Nakon ovog albuma
mogao bih izgorjeti – da U2
više nikada ne snimi novu
ploču, rekao bih: ‘OK’. Ovo
je jako dobar album. Izgor-
jeti nakon No Line on the
Horizon – na to nisam bio
spreman. Možda je baš u
tome stvar.”
Bono smatra da je od-
govor još jednostavniji.
“Naše najbolje pjesme po-
taknula je misao: ‘Kad bi
barem ovo ljudi mogli čuti’”,
tvrdi. Skida sunčane nao-
čale i izravan pogled njego-
vih plavo-sivih očiju u meni
budi blagi nemir. “Evo pi-
tanja za tebe: zašto svi nisu
poput nas? Zašto smo mi
ludi jer želimo da stvari
ostanu kao prije? Drugi-
ma se gleda kroz prste kad
odigraju uobičajenu kartu
i kažu: ‘Ovdje sam već bio’
ili ‘Ovo sam već odradio’.
Ne razumijem! Mislim,
neki od najnevjerojatnijih
umova i najsvetijih talenata
godinama nisu mrdnuli dupetom! Objav-
ljuju pjesme koje proizlaze iz lijenosti.
“A U2 se prema ovom albumu postav-
lja kao da im je prvi. Prašina se sliježe, a
pjesme ostaju. Pjesme zbog kojih bismo u
jednu prostoriju mogli okupiti naše suvre-
menike i ostale i reći: ‘Evo što imamo’. Ako
netko od njih smisli bolju od ‘Every Bre-
aking Wave’, daj da je čujemo.” U daljini,
ispod svjetlucavog mjeseca, more je posve
mirno. Vala nema ni na vidiku. Bono se na-
ginje i ponavlja: “Ovo je bolje pitanje, zar
ne? Zašto svi nisu poput nas?”
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 81
Pravi rap
nikada
neće
umrijeti
Srđan Ćuk, aka General Woo govori o
aktualnom albumu Pad sistema, marihuani,
hip hopu u Hrvata, životu u Vukovaru i
politici. I kao i u svojim pjesmama, ne libi se
reći što misli.

TEKST:
VEDRAN HARČA
F O T O G R A F I JA : M A R I O PAV L OV I Ć

82 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 83
 GENERAL WOO
Na pozornici, u studiju ili ispred
diktafona, Woo nema dlake na jeziku.
Stavove iznosi jasno i direktno, uz
snažnu i logičnu argumentaciju,
svejedno priča li se o hip hopu, politici
ili legalizaciji marihuane.
U razgovoru za Rolling Stone otkrio nam je
još puno toga, između ostalog i što bi pro-
mijenio u 20 godina karijere.
Album je vani, kritike su fenomenalne, no
čini mi se kako si promociju ovaj put osmi-
slio malo drugačije. Nema te u medijima
koji nisu i inače naklonjeni takvoj glazbi,
spotove se može vidjeti samo na MTV-ju,
a pjesme se puštaju na, uvjetno rečeno,
specijaliziranim radijima. Radi li se o stra-
tegiji ili spletu okolnosti?
Postala je strategija nakon spleta okol-
nosti (smije se). Mislim, nema puno mjesta
gdje te mogu vrtjeti, posebno na televizi-
ji. Neće me, na primjer, puštati na CMC-ju
iako su, recimo, na HRT-u pustili “Zašto
sada šutite”, pjesmu u kojoj ih nazivam re-
žimskim govnom. Što se radija tiče, u do-
govoru s Aquariusom napravili smo jednu
malu “patku”. Poslali smo pjesmu “Mir i
ljubav”, na kojoj gostuje Ivana Kindl, kao
lažni singl na postaje koje ne žele vrtjeti, ne
samo mene, već gomilu nas, što zbog tek-
stova, što zbog vrste glazbe. I prilično je
dobro prošla. Bio je to test da vidimo kako
uopće funkcioniraju masovniji, komer-
cijalni mediji. A strategija je ta da moraš
shvatiti gdje se trebaš promovirati, gdje
pripadaš i udarati točno tamo gdje treba.
Mislim da je danas puno važniji “teren”,
doći do ljudi i imati što više koncerata.
Pad sistema djeluje čak i tmurniji, pesi-
mističniji od Verbalnog delikta. Misliš li
da smo danas u većem k...u nego prije tri
godine?
Jesmo, ekonomski i financijski sigurno.
Cijeli svijet je krenuo nizbrdo, a sve se to
odražava i kod nas. Pitanje je što će se još
dogoditi i kako će se sve to odmotati. Mi-
slim da nam je puno, puno gore. Na Ver-
balnom deliktu sam pričao općenito, što je
mnogima bilo šokantno jer nitko nije pri-
čao o tome. Sada sam išao trančirati, ući
malo dublje u neke teme. Prvi CD je dosta
84 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
pesimističan, kada ga slušaš pomislit ćeš
“what the fuck?”, mada mi se čini da lju-
dima koji kuže ne zamračuje um. Glaz-
ba zanima 20 posto ljudi u Hrvatskoj, dok
je ostatak smatra pukom zabavom. Njima
možda zvučim depresivno, ali takve baca u
bed čim ne čuju neku cajku, pop ili “catchy”
refren. Primijetio sam i što je album duže
vani, da ga sve više slušaju i oni koji inače
ne vole rap. Javljaju mi se i kažu: “Brate,
svaka čast”.
S druge strane, album ipak završava uz
nadu. Mislim na pjesme “Super” i “Kao
sunce na nebu”. U čemu ti pronalaziš utje-
hu, vjeru u bolje sutra?
Uvijek postoji nada, nisam želio zavr-
šiti album s porukom “u kurcu smo i to je
kraj”. Ako uzmemo ekonomski, robovi smo
i naša djeca su robovi. Političari su lutke
na koncima kojima upravlja netko izvana,
nitko ne radi za nas. Deru nam kožu da bi
vraćali dugove istim likovima, bankama
i organizacijama koje su financirale rato-
ve na ovim prostorima, dugove koje su u
20 godina krađom napravili domaći lapa-
ni. Tu je i taj socijalni dio, što smo svi u ba-
nani, a i činjenica je da su ljudi ovce koje će
ići prosvjedovati jer je Bandić uhićen. Ali
postoji i drugi put, a to je odjebati sve ovo
prije, promijeniti sistem, iako bismo i ovaj
sadašnji mogli pobijediti tako da baziramo
svoju ekonomiju na nečemu drugom. Poli-
tičari bi trebali reći ajmo mi odjebati naftu,
prodati jebenu Inu i uložit u industrijsku
konoplju. Imamo toliko zemlje, a od kono-
plje možeš raditi etanol, ulje, cigle... S tim
ćeš pokriti sve, od prehrambene do stam-
bene industrije. Shvatili bismo da možemo
sami, bez da nam itko išta diktira. Ali, mi-
slim da bi nas onda NATO, u kojem smo i
sami, drugi dan bombardirao.
U recenziji sam napisao da ćemo tvoje
pjesme moći puštati novim generacijama
kako bismo im objasnili u kakvoj smo ba-
nani bili te 2014. U stihovima imenom pro-
zivaš političare, poduzetnike i ostale vla-
dare našeg društva pa me zanima smatraš
li da tako pjesmama skraćuješ rok traja-
nja? Za koju godinu imena Zorana Milano-
vića i Slavka Linića više neće biti aktualna.
Razmišljao sam o tome, ali pokušao
sam da u tekstovima ostane neki povije-
sni trag, da klinci u budućnosti pitaju star-
ce “pa, dobro, tko je bio taj Mamić?”. Kad
u pjesmi spomeneš toranj Agrokora, sve ti
je jasno. To će ostati upamćeno u povijesti,
kao primjer tajkuna i svega što se događa-
lo oko njih. U pjesme pokušavam ubaci-
ti bitne likove, mislim da će se za 20 godi-
na ljudi više sjećati Josipovića, Milanovića
i Todorića nego Severine.
Druga tema koja dominira albumom sva-
kako je marihuana. Nikad nisi skrivao da
voliš zapaliti, no u zadnje vrijeme kao da
polako postaješ i najveći hrvatski borac za
legalizaciju trave, kao neki anti-Sakoman.
Misliš li da ćemo doživjeti legalizaciju?
Nemam pojma. Nadam se, sve je više
ljudi koji shvaćaju što je marihuana.
Imamo otpor od ovih glavonja koje za le-
galizaciju ne žele ni čuti, ali najvjerojatni-
je će se dogoditi da će to učiniti sve zemlje
u Europskoj uniji pa ćemo i mi uskočiti na
zadnji vlak. Osobno sam za potpunu legali-
zaciju jer to nije droga. Zna se da je zdravo i
ekonomski isplativo - daj mi da doma uzgo-
jim svoje četiri biljke i više neće biti dilera
na ulici, pred školama. Nije to samo moja
želja, mislim da je ispravno, kako kažu, i
pred pravdom i pred bogom. Ne možeš ne-
kome zabranjivati nešto što mu je priroda
dala, “tko si ti da mi braniš ono što raste iz
zemlje?”. Nažalost, u Hrvatskoj i dalje veći-
na misli da je trava droga i da si narkoman.
Živimo u katolibanskoj zemlji i to je veliki
problem. Meni je to legalno, briga me što
kaže neki zakon. Uostalom, i oni krše sve
zakone prirode. Iako me strah da, ako jed-
nom i dođe do legalizacije, da ćemo moći
kupiti samo GMO Agrokorovu “vutru”.
Vratimo se još malo albumu, zbog čega si
se odlučio na dvostruko izdanje kada ži-
vimo u vremenu u kojem CD-e više nitko
ne kupuje?
Baš zato, ako tonem, tonem do kraja
(smije se). Nitko od repera na Balkanu
nije izdao dvostruki album, a da nije riječ
o kompilaciji ili bonus CD-u s remiksevi-
ma. Toliko sam imao inspiracije da kada
smo došli do negdje petnaeste pjesme,
rekao sam Settu: “Ovo će završiti kao dupli
album”. Da je običan, morao bih izbaciti
sedam-osam pjesama, što bi mi bilo žao.
Kada sam rekao ljudima u Aquariusu, bili
su oduševljeni. Riskantno je po pitanju
prodaje jer je CD skuplji za 15-20 kuna.
Međutim, ne mogu se požaliti i prije objav-
ljivanja prodali smo 120 paketa za fanove
po cijeni od 120 kuna, ekipa je kupovala
“na neviđeno”. Općenito, mislim da albumi
 nisu vremenski ograničeni, Verbalni delikt
se i dan-danas prodaje. Volio bih da se sve
instant rasproda, ali drugačija su vremena.
Obilježavaš 20 godina rada, kada pogle-
daš unatrag, što bi učinio drugačije kada
bi imao priliku? To pitam jer mi se neka-
ko činilo da si se u godinama između ras-
pada Trama i Delikta dosta tražio. Bilo je
tu nekih čudnih gostovanja poput onih
na pjesmama Žanamari Lalić ili Adastre,
a i album Takozvani ili onaj s Neredom su
zvučali premekano, prekomercijalno.
Promijenio bih način svog razmišlja-
nja, vjerojatno kao i drugi, učiš dok si živ.
Bio sam izgubljen nakon što smo se raziš-
li, mijenjale su se stvari i na svjetskoj hip
hop sceni i kod nas. Uletio sam u neku
komercijalniju spiku, ali sam bio dovolj-
no pametan da ne odem u estradizaciju.
Jednu stvar sam shvatio na vrijeme, naj-
gore je podilaziti. Nemam želudac za to,
ali sam vidio druge kako podilaze publi-
ci ne bi li pridobili šire mase. A ta publi-
ka šire mase te uopće ne jebe, danas si ti
fora, idući dan je netko drugi. Ništa im ne
značiš. Ali u karijeri bih najviše promije-
nio, to sam pričao i s Frxom, što smo bili
debili i nismo napravili svoj label. Nakon
Hrvatskih velikana trebali smo sjesti nas
nekolicina, Frx, Phillie, Target i ja te na-
praviti Blackout izdavačku kuću koja bi
objavljivala i Tram 11 i Edu Maajku i Bo-
lesnu braću... Sve žive. U to doba su se al-
FOTO: MARIO PAVLOVIĆ
bumi još i prodavali, pogotovo prve dvije
ploče Trama. Da smo tada okrenuli svu tu
lovu, danas bismo vjerojatno imali 50 hip
hop izdanja, mislim da bi cijela hip hop
scena puno bolje prošla.
TBF i Elemental su nakon početne hip hop
faze postali, uvjetno rečeno, pop rock
bendovi. Jesi li ikad pomislio napraviti
neku crossover ploču ili barem singl?
Prije bih napravio nešto u stilu Body Co-
unta. Često me smatraju, zato što nikad
nisam otišao u pop fuzije, muzički dosta
ograničenim. Nisam takav, ali znam što
volim. Recimo, nakon Delikta koji je bio
sirov i ogoljen, na novom albumu smo otiš-
li korak dalje, “to the next level”. Devede-
set posto sampleova smo uzeli iz yu funka,
UČIŠ DOK
SI ŽIV
“Bio sam
izgubljen kad se
raspao Tram 11,
žao mi je što se
nismo svi skupili
i napravili svoj
label, hip hop
scena bi bolje
prošla.”
nečeg što većina ni ne zna da postoji. Ispalo
je kao mali hommage. Dođeš kod, recimo,
Popa Asanovića i on bude iskreno odušev-
ljen. Što se tiče crossovera, ne bih odvukao
karijeru u tom smjeru, ali neki EP sa stra-
ne, svakako.
Čini mi se da se tvoja ekipa iz devedese-
tih dosta pogubila, Baby Dooks je zvijez-
da TV showa, Nered se posvetio biznisu,
Edo je u Izraelu... Vidiš li vaše nasljednike
među današnjim reperima?
Uvijek postoje tri-četiri izvođača, u sva-
koj generaciji. Zadnji koji je izletio svaka-
ko je Kandžija, ali ima ih sigurno još ne-
kolicina. Samo što će se oni koji rade pravi
rap teško probiti, takva je situacija. Nosio
sam njihove CD-e po izdavačkim kućama,
no diskografi žele nekoga tko se odmah
može prešaltati na neku estradnu, moder-
nu spiku. S druge strane, izdavači i mediji
neće prepoznati klinca koji je sjajan liričar i
ima jeben stil. Ne postoji stara i nova škola,
već samo prava škola. Ali kako ih isfurati i
reći “gle, mali Pendrek mora biti nova rap
zvijezda”. Ili Kontra koji radi s Frenkiejem.
Kažu da je rap mrtav, kao što su nekad pri-
čali za punk, ali ni jedan ni drugi nikada
neće umrijeti. Ne može industrija diktira-
ti što će biti u glavi nekom klincu.
Reci mi nešto o vremenu koje si proveo
u Vukovaru, što te nagnalo da se vratiš,
kako je izgledao tvoj život tamo i zašto si
se ponovno vratio u Zagreb?
Kada smo se vratili, prvih četiri-pet godi-
na nam je bilo stvarno super. Manje mjesto,
ležerniji život, a ni financijski nam ništa
nije nedostajalo. Dobro sam zarađivao od
svojih koncerata, posla na radiju, festivala
i partyja koje sam organizirao. Međutim,
onda je kriza uzela maha i stvari su počele
odlaziti k vragu. Ukinuli su mi festival, oti-
šao sam s radija jer mi nisu platiti honora-
re, promijenila se i klupska scena, posebno
u Osijeku. Sve u svemu, dosta mi je pomo-
glo da neke stvari, koje u Zagrebu ne stigneš
ni primijetiti, doživim malo drukčije. Shva-
tiš kako funkcionira politika i društvo oko
tebe. Ostavio sam trag, odjednom je došlo
do prave hip hop eksplozije, prije toga u Sla-
voniji nije bilo partyja, nije bilo scene. Svi su
počeli snimati, Kandžija je potpisao za Da-
llas, Brka je izdao album... Sett, koji je tada
živio u Osijeku, do mog dolaska i početka
naše suradnje planirao je prestati ozbiljno
se baviti glazbom.
Kako komentiraš aktualni prosvjed brani-
telja i njihov bijes zbog izjave Bojana Gla-
vaševića? Kako gledaš na odnos vladaju-
ćih, i prošlih i sadašnjih, prema Vukovaru
i njihova prepucavanja o Koloni sjećanja?
Što se tiče situacije u Vukovaru i izja-
ve Bojana Glavaševića te cijele situacije
oko branitelja, mogu samo reći da se radi
o politici. Zavadi pa vladaj, ovo je trenut-
no najbolji pokazatelj kako politika, od-
nosno interesne skupine koriste rat i bra-
nitelje dva desetljeća isključivo radi moći
i profita. Razumne glave sa svih strana ne
dolaze do izražaja i njih se gura pod tepih.
Istina je da smo svi skupa, zajedno s brani-
teljima, trebali jebati majku svim političa-
rima, tajkunima i lopovima od 1995. pa ne
bismo danas pričali o tome i živjeli u dreku
u kojem živimo.
U ovih dva desetljeća postavio si temelje
hrvatskog hip hopa, ostavio iza sebe niz
legendarnih pjesama te samo u zadnje
tri godine snimio dva briljantna albuma.
Imaš li još uopće neostvarenih glazbe-
nih ambicija?
Volio bih barem jednom u karijeri na-
praviti samostalni koncert u Domu sporto-
va. Na žalost, kada smo imali priliku, kao
Tram 11, razišli smo se. Možda sam mogao
nešto tako veliko probati i u vrijeme Ver-
balnog delikta, ali nije bilo nekog sponzora
koji bi financirao čitavu priču. Nema veze,
mislim da se radom i trudom sve može po-
stići, doći će i to jedan dan. Ako i ne dođe,
tko ga šiša, imam lijepu karijeru i dalje mi
je gušt raditi glazbu.
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 85
U koži
Billa
Murraya
Kad si jedna od najomiljenijih svjetskih zvijezda,
možeš činiti gotovo sve što te volja. Kakav je
osjećaj imati toliku slobodu?

T E K S T: G AV I N E D WA R D S

M
NOGI OD NAS OSJEĆAJU R AZNOR A-
zne impulse, a Bill Murray je čovjek koji
ih, u ime svih nas, provodi u djelo. Prisjeti-
mo se situacije kada je prije nekoliko godi-
na kasno navečer ušao u taksi u Oaklandu.
Budući da je pred njim bila dugačka vožnja
zaljevom do Sausalita, zapodjenuo je razgo-
vor s vozačem i otkrio da je ovaj neostvareni saksofonist: nikad nije imao
dovoljno vremena za vježbu, djelomično zbog činjenice da svaki dan u tak-
siju provodi 14 sati. Murray mu je rekao da zaustavi auto i iz prtljažni-
ka izvadi saksofon; vozač je zatim svirao na stražnjem sjedalu, a Murray
vozio. Dok priča ovu priču, Murray sjedi na kauču u hotelu u Torontu.
Nosi izgužvanu košulju s ljubičastim prugama i izgleda kao da bi radi-
je igrao golf nego odrađivao intervju. No kad se prisjeti zvuka otvaranja

86 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 87
 BILL MURRAY
prtljažnika, oči mu zaiskre: “Ovo će biti
dobro”, pomislio je. “Obojica ćemo uži-
vati kao prasci.” Onda je odlučio “otići do
kraja” i upitao saksofonista sa zadnjeg sje-
dala je li možda gladan. Vozač je znao sjaj-
no mjesto koje cijelu noć poslužuje jela s
roštilja, ali je strahovao jer je smješteno u
sumnjivom susjedstvu. “Rekao sam mu:
‘Opusti se, imaš saksofon’”, kaže Murray.
Negdje oko 2.15 ujutro, Murray je uživao
u roštilju dok je vozač svirao pred izne-
nađenom gomilom. “Bilo je sjajno”, kaže
Murray. “Mislim da bismo svi postupi-
li isto.”
Zapravo, većina nas ne bi (iako bismo
vjerojatno trebali). Većina ljudi neće ne-
pozvani upasti na karaoke ili stati iza
šanka u Austinu i posluživati pića iz boce
koja nam prva padne pod ruku ili dati
klincu pet dolara ako se biciklom zaleti u
bazen. Murray je sve to učinio – i mnogo
više od toga. Očito je da svijet beskrajno
žeđa za istinitim pričama u kojima Bill
Murray neznancima ostvaruje želje, bilo
da je riječ o krađi vozila za golf kojim se
zaleti u noćni klub u Stockholmu ili čita-
nju poezije građevinskim radnicima. Čini
naš svijet začudnijim mjestom, unosi uz-
buđenje u uobičajenu kolotečinu svakod-
nevice, ili kako je to rekla Naomi Watts:
“Kamo god pođe, za sobom ostavlja trag
histerije.”
Kad je 2003. prikazan Izgubljeni u pri-
jevodu (Murray je dobio nominaciju za
Oskara zbog uloge ostarjele filmske zvi-
jezde koja je zaglavila u istom hotelu u To-
kiju kao i Scarlett Johansson), pitao sam
redateljicu Sofiu Coppolu što si je pože-
ljela za iduću godinu. Bila je iznenađena.
“Moja se želja ostvarila”, rekla je. “U filmu
mi je glumio Bill Murray”.
64-godišnjeg Murrayja nije lako prido-
biti na suradnju. Za razliku od drugih glu-
maca njegova kalibra, nema agenta, me-
nadžera ili glasnogovornika. Ako ga želiš
angažirati u filmu, na to ga moraš nago-
voriti preko nekog od njegovih prijatelja.
Ili nazovi njegovu tajnu i besplatnu tele-
fonsku sekretaricu i ostavi poruku posli-
je zvučnog signala. Ako provjeri poru-
ke, možda ti se javi. Kad prihvati ulogu,
možda ti se ne javi do prvog dana snima-
nja. A onda će se pojaviti u prikolici za
šminku, zbijati šale i masirati šminke-
rice. Zbog nepristupačnosti ponekad je
znao propustiti uloge u kojima bi zasigur-
no zabljesnuo – Mala Miss Amerike, Tko
je smjestio zeki Rogeru, Čudovišta iz or-
mara – ali to Murraya baš i ne zabrinja-
va. Podnošljiva je to cijena slobode koju
dobiva za uzvrat.
“Billov se život događa u trenutku”, kaže
Ted Melfi, redatelj novog filma Vincent u
kojem glumi Murray. “Ne zanima ga što
se upravo dogodilo. Ne razmišlja što će se
88 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
dogoditi. Kad putuje, ne kupuje povrat-
nu kartu već onu u jednom smjeru. I na-
knadno odlučuje kada se želi vratiti kući.”
Pokušavajući nagovoriti Murraya da
glumi u njegovu filmu, Melfi mu je na
automatskoj sekretarici ostavio desetke
poruka, poslao pismo i scenarije adresi-
rane na poštanske sandučiće diljem ci-
jelog SAD-a. A onda je jedne subote uju-
tro dobio sms poruku s pozivom da se sat
vremena kasnije susretne s Murrayom u
zračnoj luci LAX. Tri sata vozikali su se
po pustinji, zaustavili u restoranu In-N-
Out Burger i kupili sendviče s pohanim
sirom, a pred kraj vožnje, Murray je pri-
hvatio ulogu. Melfi je imao samo jednu
molbu: molio ga je da nekome prepriča
što se dogodilo jer mu samome nitko ne
M
bi vjerovao.
URR AY U VINCENTU
tumači glavnu ulogu:
igra vijetnamskog ve-
terana koji voli piti i
kockati i koji postaje
svadljivi bejbisiter mladom susjedu. Nji-
hov odnos podsjećao bi na radnju filma
Meatballs iz 1979. – da je Murrayev lik
iz Meatballsa, Tripper Harrison, nekoli-
ko desetljeća vodio težak život bio bi plju-
nuti Vincent. Premda graniči s pretjera-
nom sentimentalnošću, film je uvjerljiv
zbog Murrayeve nesentimentalne izvedbe.
“Od najmlađih dana upoznat sam s
tajnama života”, kaže Murray. “Najbolje
od sebe izvući ćeš tek kad si jako, jako
opušten. Shvatio sam, što sam se više
zabavljao, bolje sam glumio.”
U velikom broju Murrayevih uspješnih
interpretacija, sve se temelji na njegovom
stanju uma koji ne priznaje stres. Tako je
bilo i s ovom ulogom. “Od najmlađih dana
upoznat sam s tajnama života”, Murray
govori mnogobrojnim kanadskim filmo-
filima okupljenima zbog proslave “Dana
Billa Murraya” koji se obilježava tog istog
vikenda. “Najbolje od sebe izvući ćeš tek
kad si jako, jako opušten.” Govori im da je
upravo zato zavolio film: “Shvatio sam, što
sam se više zabavljao, bolje sam glumio.”
Na setu, njegova ljubav prema glumi ne
završava kad se kamere ugase.
“Ponekad bi ga bilo teško dovući na set”,
kaže Melfi, “ne zato što se ponaša poput
dive nego zato što ga nismo mogli naći.”
Nekamo bi odlutao, skočio na skuter ili
upao u vojni centar za regrutaciju. Pro-
ducenti su unajmili pomoćnicu koja ga
je pratila, no uvijek bi joj uspio pobjeći.”
Povjerila nam se Murrayeva kolegica
iz filma Vincent, Melissa McCarthy: “Bill
doslovno pred ljude baca kore od banane.”
Pretpostavljam da riječ “doslovno” koristi
u metaforičkom smislu, kako to ljudi obič-
no čine, no ispostavlja se da doista misli
doslovno: tijekom predaha od snimanja,
kad su ugasili svjetla kako bi ih prilago-
dili za novu scenu, Murray je pred noge
filmskih radnika bacao kore od banana.
“Nije htio da se poskliznu”, razjašnjava
McCarthy, “samo je htio vidjeti izraze nji-
hovih lica kad se zapitaju: ‘Je li ovo doista
kora od banane?’”
Čak i najobičnije ljudske interakcije
Murray pretvara u prilike za komičnu im-
provizaciju. Peter Chatzky, ekonomist i
programer softwarea iz Briarcliff Mano-
ra u New Yorku, prisjeća se odmora u ho-
telu u Naplesu na Floridi. Njegovi su klin-
ci primijetili Murraya koji je ispijao piće
pokraj bazena i zamolili ga za autogram.
Murray je osorno zahtijevao da im se pot-
piše na nadlaktice, no na kraju se ipak
potpisao na ubruse. Jake, mršavi klinac,
dobio je ubrus s natpisom “Smršavi malo,
stari”, uz potpis “Jim Belushi”. Juliji je na-
pisao, “Lijepa si, princezo. Nazovi me”, uz
potpis “Rob Lowe”.
Murray je odrastao u predgrađu Chi-
caga kao peti od devetero djece. Njegov
otac, prodavač u drvnoj industriji, premi-
nuo je kad je Billu bilo 17. Svoj 20. rođen-
dan proveo je u zatvoru nakon što su ga u
zračnoj luci u Chicagu uhitili s četiri kilo-
grama trave. Izašao je uz uvjetnu i počeo
glumiti: šest godina poslije, probio se na-
stupima u drugoj sezoni emisije Saturday
Night Live. U posljednje vrijeme najvi-
še boravi u Charlestonu u Južnoj Karoli-
ni gdje je suvlasnik drugoligaškog bejzbol
kluba, Charleston River Dogs. Kao “di-
rektor za zabavu”, Murray će odjenuti ko-
stim u obliku hot-doga i trčkarati prekri-
venim igralištem ako se utakmica prekine
zbog kiše. Na kraju će se baciti na trbuh i
 odsklizati do baze. S obzirom na to da su
mnogi žitelji Charlestona doživjeli neku
zgodu s njim ili ga negdje susreli, na lo-
kalnoj radijskoj postaji redovito se emiti-
ra emisija “Gdje je Bill?”
Nedavno je prisustvovao rođendan-
skoj večeri u Jedburgu u Južnoj Karo-
lini na koju ga je pozvao glavni kuhar
Brett McKee. “Moja najmlađa kći izlazi-
la je s njegovim najmlađim sinom”, kaže
McKee. “Zabava se održa-
vala usred zabiti, s ljudima
koje Bill nije poznavao no
ponašao se sjajno – najnor-
malnije se družio sa svima.
Nekoliko starijih gostiju bili
su ljudi sa sela, učili su ga da
se glasa kao los.” Nakon ve-
čere su zaplesali; Murraya
su snimili kako u ruci drži
daljinski i odabire pjesme:
pustio je “867-5309/Jenny”
Tommyja Tutonea i “Turn
Down for What” DJ Snakea
i Lil Jona.
Ashley Donald i njezin zaručnik Erik
Rogers u travnju su se našli u centru
FOTO NA OTVORU: GULIVER/REX; NA OVOJ STRANI: ATSUSHI NISHIJIMA/THE
Charlestona i ispred povijesnih građevina
pozirali za fotografije povodom zaruka.
WEINSTEIN COMPANY; RAHEEL GAUBA/FIA FOREVER PHOTOGRAPHY
“Dok nas je fotograf fotografirao”, prisje-
ća se Ashley, “primijetili smo da iza njega
stoji neki tip, diže si majicu preko glave i
trlja trbuh.” Kad je spustio majicu, ispo-
stavilo se da je riječ o Billu Murrayu. Za-
ručnici su bili u čudu, ali su se ipak sabra-
li i zamolili ga za zajedničku fotografiju.
Murray je spremno pozirao, a onda im če-
stitao i krenuo dalje.
Postao je međunarodna vijest kad je
u svibnju održao zdravicu na momačkoj
zabavi elektrotehničara E. J. Rumpkea u
steakehouse restoranu u Charlestonu. Ne
bi se baš moglo reći da je Murray upao na
zabavu – jedan od Rumpkeovih prijatelja
primijetio ga je u restoranu i pozvao – a
Murray je iskoristio priliku i zasuo ih do-
bronamjernim mudrostima. Rekao im je
da se pogrebi održavaju za žive, a momač-
ke zabave za prijatelje samce. Gostima je
preporučio, ako nađu osobu s kojom žele
provesti ostatak života, neka s odabrani-
com ne planiraju vjenčanje i unajmljuju
dostavljača hrane, nego putuju oko svije-
ta. Ako na povratku u SAD i dalje budu
Billov svijet
Murray u filmu
Vincent. “Poanta
Billova života jest
živjeti u trenutku”,
kaže redatelj filma,
Ted Melfi (lijevo).
Improvizacija
u sinovoj školi,
u razgovoru
s plišanim
životinjama.
zaljubljeni, neka se “vjen-
čaju u zračnoj luci”.
“Zgrabio me za nogu i bacio u zrak”,
kaže Rumpke. “A onda se iskrao i nestao.”
Rumpke se vjenčao bez putovanja oko svi-
jeta, ali Murray tvrdi da je jedan od nje-
govih prijatelja iskušao prijedlog – ishod
je bio poražavajući. “Idući put kad sam ga
vidio, skočio je na mene od sreće. Bio je na
putu prema dolje, ali je na vrijeme shva-
tio da čini pogrešnu stvar”, kaže Murray
sa smiješkom. “Bio je presretan.”
Na internetskoj stranici Urban dictio-
nary pod pojmom “Priča o Billu Murrayu”
stoji značenje: “nevjerojatna (ali mogu-
ća) zgoda u kojoj ste vidjeli Billa Murraya
kako radi nešto posve neuobičajeno,
nakon čega vam je prišao i šapnuo: ‘Nitko
ti neće vjerovati da se ovo dogodilo’.” Pi-
tajte Murraya o njegovoj reputaciji kao
majstora nevjerojatnih susreta sa slavni-
ma i gledajte kakve će grimase izvoditi
dok agilno objašnjava svoje motive. Ipak,
daje do znanja da je svjestan kako ljudi tu-
mače njegovu prisutnost. “Ničiji život nije
lagan”, kaže. “Važno je lice koje pokaže-
mo, lice koje ne odaje nevolju. No ne smi-
ješ razmišljati o brojkama i misliti – ‘utje-
cat ću bar na jednu osobu’ ili ‘doživjet ću
tri ugodna susreta’. Ne smiješ tako razmi-
šljati jer će se sigurno dogoditi jedan su-
sret prilikom kojeg ćeš reći: ‘Ma što sam to
upravo učinio?’ Razočarat ćeš sebe, a onda
S
i druge. U svakom momentu.”
JEDIMO ZA STOLOM U OT-
mjenom restoranu Monteci-
to u Torontu čiji je Murray
suvlasnik. Filmaš Ivan Rei-
tman prisjeća se zgode koja
se zbila prije 40 godina. Producirao je re-
vijalnu emisiju The National Lampoon
Show u kojoj su sudjelovali John Belushi,
Gilda Radner, Harold Ramis, Bill Murray
i Billov brat Brian – bilo je
u to u periodu prije SNL-a.
Reitman je hodao ulicama
New Yorka s Billom koji je u
to vrijeme bio nepoznat, ali
je već tada svijet smatrao
svojim igralištem. Murray
je pričao glasom koji je
podsjećao na gakanje – iri-
tantnim tonom glasa koji
je poslije interpretirao u
filmu Luda partija golfa.
“Hodali smo ulicom”, kaže
Reitman, “a on je vikao iz
sveg glasa: ‘Pazi! Jastozi
su se oteli kontroli!’ Ugle-
dao bi prolaznika i rekao:
‘Hej, donesi maslac, to je
jedini način da ih uhva-
tiš!’ Ljudi su se smija-
li. Nisu znali tko je taj
luđak, ali su znali da je smiješan.”
Godine 1978., u vrijeme kad je pripre-
mao film Meatballs, Reitman je mjesec
dana uvjeravao 27-godišnjeg Murraya da
prihvati ulogu. U to je vrijeme još posto-
jao telefonski broj na kojem ga se moglo
dobiti. Murray je htio provesti ljeto odma-
rajući se od Saturday Night Livea, igra-
ti bejzbol i golf, ali Reitman ga je prekli-
njao. Belushi mu je dao savjet i rekao da
nije važno koji je film u pitanju, važno je
da uzme glavu ulogu. Meatballs je posta-
vio temelje Murrayevog načina rada: dan
prije početka snimanja prihvatio je ulogu
i sustavno zanemarivao predviđeni sce-
narij. Prvi se dan snimala scena u kojoj ga
predstavljaju njegovim suradnicima – ci-
jelo je vrijeme improvizirao. Pojavio se na
setu, pročitao scenarij i bacio ga uz riječi:
“Sve mi je jasno.”
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 89
 BILL MURRAY
Kad je Murray prvi put pogledao jednu
od akcijskih scena iz Istjerivača duhova
snimljenog 1984., odmah je rekao: “Bilo
mi je jasno da ću biti bogat i slavan. Ne
samo da sam nakon toga nastavio snima-
ti s drskijim stavom, nego sam i kasnio
na snimanja. Nisam mario – znao sam da
nakon ovoga cijeli život možemo kasni-

R
ti na posao.”

EIT M A N STA JE NA
loptu. “Živi život prema
s v oj i m s t a n d a r d i m a
premda je ponekad lijen
ili ekscentričan. Zbog toga
su kreativci kojima je okružen frustrira-
ni, jer iskreno, ne ponaša se fer. Sva voda
ide na njegov mlin”, tvrdi. “Ali vrijedan je
toga.” Melfi kaže da između Murraya u
javnom i privatnom životu ne postoji ra-
zlika: “Kakav je, takav je. I pred drugima
i nasamo, bacit će vas u bazen.”
Tijekom razgovora u hotelskoj sobi, LUDA
Murray se s iznesenim baš i ne slaže. “Kad PARTIJA GOLFA
sam sâm, gubim se i lutam, lakše me je za- Radije na golf teren
skočiti i kritizirati jer sanjam neke glupo- nego na intervju
sti. U javnosti sam emocionalniji jer me
ljudi znaju iznervirati. A moje najbolje
izdanje? Najbolji sam kad radim. Onda
više toga obavim. Kad uronim u posao,
gluposti jednostavno otpadnu.” Iz ova- “Kad sam sâm, gubim se i lutam, lakše
kve perspektive čini se da su Murraye-
ve trenutačne avanture u javnosti samo
me je zaskočiti i kritizirati jer sanjam
njegov pokušaj da stvarni život učini više neke gluposti. U javnosti sam
emocionalniji jer me ljudi znaju
“filmskim”.
Murray je 2011. snimio promotivnu vi-

iznervirati. Najbolji sam kad radim.”

deoreklamu za školu Trident Academy po-
kraj Charlestona; pohađao ju je jedan od
njegovih šest sinova. (Murray se dva puta
ženio i rastavljao.) Za snimanje je bio za-
dužen redatelj David W. Smith. “Kad je
došao, bilo mu je vruće i bio je čangrizav”,
kaže Smith. “Kasnio je nekih 30 minuta i
žalio se na prejaku rasvjetu. Imao je sce-
narij, ali je odlučio sjesti u školsku knjiž-
nicu i improvizirati. Okružio se plišanim
medvjedićima s kojima je vodio razgovor.
Mi smo se samo pogledavali – tip je pot-
puno lud – ali u njegovom je ludilu bilo ap-
solutnog smisla.”
Murray se opustio nakon odigrane ko-
šarkaške utakmice sa školarcima i ostao
na ručku (zatražio je sendvič s tunom u
kruhu bez korice), a na kraju potpisivao
autograme i fotografirao se. Smith se pri-
sjeća: “Kako je snimanje odmicalo, sve je
više postajao onaj tip kojeg svi misle da
poznaju. Valjda je to njegovo pravo lice.”
Smith je snimku montirao u slow mo-
tionu, uz pratnju stare pjesme Kinksa –
ishod je kratak filmić o Billu Murrayu
koji izgleda kao da ga je režirao Wes An-
derson.
Na kraju je kratki jednominutni filmić s
Billom Murrayom (i četvoricom drugih ti-
pova) na internetu pogledalo oko dva mi-
lijuna ljudi. Smith je primijenio jedan od
Murrayevih principa: ne prihvaćaj svi-
jet onakav kakav jest – pronađi način da
u najuobičajenije trenutke udahneš život.
Postoji još jedan Murrayev princip: ako
mudrost prosipaš s mjerom, tankoćutni
momenti zaista će zablistati. Kad mu se
postavi pitanje o interakciji s javnošću,
priznaje da su njegove avanture do neke
ali nisam bio prisutan.’ Ako vidim neko-
ga tko je tu, ali toga nije svjestan, pokušat
ću ga probuditi. Želio bih da i drugi tako
postupaju sa mnom. Da me probude pa da
se vratim u ovaj svijet.”
Tijekom dijaloga s publikom u ki-
no-dvorani u Torontu, Murraya pitaju:
“Kakav je osjećaj biti Bill Murray?” – a
on pitanje uzima vrlo ozbiljno i moli pu-
bliku da razmisli o vlastitoj samosvijesti.
“Pojavi se taj divan osjećaj zadovoljstva i
počinje se širiti... niz cijelu kralježnicu”,
kaže Murray. “Osjećaš nešto zbog čega se
gotovo želiš nasmiješiti. A kako je biti u
mojoj koži? Zapitajte sami sebe: ‘Kako je
biti ja?’ Najbolji način da saznamo kako
je biti ono što doista jesmo jest da radi-
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

Smith ga je pitao bi li ga mogao snimi-
ti kako s ostatkom ekipe hoda po hod-
niku, kako bi poslije od toga napravio
kratki filmić. Murray je bio zbunjen, ali
je pristao – po završetku snimanja, samo
je nastavio hodati prema svom autu, ne
osvrćući se.
mjere “sebične”. Sjedeći na kauču traži
ugodniju poziciju i objašnjava. “Uvijek se
nadam da će me takve situacije probuditi.
Tijekom jednog dana, osviješten sam tek
nekoliko sekunda ili minuta. Najednom
se prenem i kažem: ‘Ti vrapca, dva sam
dana proveo spavajući. Radio sam nešto,
mo na sebi i, što češće možemo, budemo
u svom najboljem izdanju. Da se podsjeti-
mo u kojem se stanju osjećamo najbolje.”
Dok publika plješće, Bill Murray se zago-
netno smješka, sam sa sobom u napuče-
noj prostoriji, u stanju u kojem se osjeća
najbolje.

90 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
92 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 Originalni
IZBLIZA

bijeli gangsta
Miki Solus je vruća roba oko kojeg se lome va se kao sljedeću veliku stvar na sceni. Taj
princip vucaranja nalikuje na biografski
koplja - je li riječ o novom hrvatskom scenarij Branimira Johnnyja Štulića i na bi-

glazbenom čudu ili o one hit wonderu? Debi

polarnog dvoglavog zmaja u obliku Sacher/
Rundeka iz vremena haustorske ljubavi:

L
album izlazi za par mjeseci pa će javnost samo treba oduzeti socijalizam, dodati ka-
pitalizam, odnosno neoliberalizam usranih
presuditi Tekst: Anđelo Jurkas gaća i zasladiti internet stoljećem.
Malo je hrvatskih diskografa koji ga nisu
zvali da potpiše ugovor. “Odbio sam Aqu-
OME SE KOPLJA I DIŽE SE PR AŠINA, PRIČA SE arius, Croatiju Records, Dallas i Dancing
o momku i njegovim frendovima. Miki Solus ovo, Bear. Eh da, odbio sam i Ozrena Kance-
ljaka. Snimali smo sve pjesme u studiju
Miki Solus ono. Ili je pozitivan feedback u stilu “Jeee, Funhouse kod Berka iz Jinxa. Jadao sam
Miki je zakon” ili ga se sumnjičavo osporava i nazi- mu se kak neću za te velike labele jer nema
va one hit wonderom. Ali nema sredine. Ili ga se voli tu ništa. Samo etiketu dobiješ da si pod
njima. Predložio mi je njihovog menadže-
ili mu se drži figa iza leđa. Najprije ga se moglo pri- ra Alena Balena za suradnju. Našli smo se
mijetiti s gitarom na zagrebačkim klupskim svirka- na istoj valnoj duljini i odlučio sam da iz-
ma, a poslije s klavijaturom prebačenom preko leđa. Od 2011. sjeo bi na damo album za njegovu diskografsku kuću
stolac i počeo “peglati” po akordima. Do it yourself principom izbacivao Yammat. U međuvremenu je Balen dobio
svoj radio Yammat FM oko kojeg je sad
bi download free komadiće glazbe poput “Muzika sumnjive kvalitete”, hype jer je Siniša Švec opet u eteru. Mi-
EP-ja “Bojim se muzičkih kritičara”, singlova “Mrtav je Johnny” ili “Smrt slim da sam dobro odabrao, vrijeme će po-
je romantična”, sve do ovogodišnjeg “Bolesni tekstovi sa super mjuzom”. kazati. U Yammatu su fer i realni, ne gu-
raju priče o prodaji CD-ova, a rade dobar
Cijelo vrijeme jedina strategija djelova- se uopće prijavil? Ne znam zakaj sam se pri- PR”, kaže Miki, potvrđujući da novi izvo-
nja je imati što više nastupa. Iako je mi- javil, valjda mi je zvučalo fora. Nismo više đači prije svega trebaju medije i PR, a malo
jenjao glazbene postave, od 2013. ima ne- za demo natjecanja. Ne znam kak su se ovi koji diskograf se trudi oko toga.
običnu kombinaciju klavir, cajun i bas. I kaj postoje već deset godina prijavili, mi- Zbog njegove originalnosti teško ga je
nema mjesta gdje se ne javlja za koncerte. slim kak ih nije sram uzimati mjesto mla- osporavati kada se u pjesmama “dotakne”
Jedan Facebook status zorno govori o mo- dim bendovima? Pa ja sam u osnovnoj slu- Branimira Johnnyja Štulića, Đorđa Bala-
delu terenskog rada: “Izvisili smo u Zadru šao Gatuzo. Silente puni samostalno veliku ševića, Dubioze kolektiv, S.A.R.S.-a i dru-
za svirku pa tražimo ekipu kod koje mo- Tvornicu, ovi iz Kinokluba su gih kulturno-glazbenih feno-
žemo odsvirati kućni gig. Veselu ekipu da dobili Porina. Pa ja da dobijem Ono što ga čini mena u regiji nekad i sad. Jer
si popijemo koju i prespavamo. Ak neko Porina, svirao bih u Lisinskom, simpatičnim je Miki Solus to radi dobro, svje-
hoće ugostiti nas 3 mušketira nek se javi u a ne s Mikijem i ekipom u polu- i doza že, drugačije i zabavno.
inbox”. S takvim stavom, u vrijeme kad su punom Malom pogonu. Tam se nonšalancije Objavljivanje debitantskog
problem mjesto i uvjeta sviranja, kad glaz- mahalo nekim parama za otkup pa odbija što albuma je već dvaput odgođe-
bena scena mimo Zagreba ovisi o entuzija- prava na pjesmu, neki datumi mu se ne sviđa no, a izaći će kad s programom
stima, Miki je vruća roba. su bili bitni, neki spotovi, nekaj krene radijska stanica Yammat
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

Ono što ga čini simpatičnim je doza non- sve čudno. Nisam bio raspoložen taj dan pa FM i istoimena izdavačka kuća pa će tako
šalancije pa mu nije bio problem odbiti su- sam rekao - ćao drugari”, kaže Miki Solus. sjajna i originalna kompilacija dosadašnjih
djelovati na natjecanjima ako mu se ne Nakon nekoliko godina rada, uz dosta os- radova “Muzika za djecu i penzionere” sa-
svide, primjerice festival mladih izvođača poravanja i ignoriranja medija, momka ar- čekati još nekoliko mjeseci prije nego što se
RockOff. “Bolje pitanje bi bilo - zakaj sam tističkog pseudonima Miki Solus doživlja- pojavi u javnosti. 

s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 93
Stephen
King
Rolling Z
GR A DA U KOJOJ
je ured Stephena

Stone
Kinga nalazi se na
prilično dosadnoj
slijepoj cesti u pred-

intervju
građu Bangora, u saveznoj drža-
vi Maine, a samo malo poviše, u
istoj ulici nalaze se trgovina oruž-
jem, prodavaonica ralica i, posve
u skladu s time - staro groblje.
Izvana, neugledna zgrada podsje-
ća na novo krilo Dunder Mifflina,
i to vrlo svjesno odabrano kako bi
Tekst: ANDY King i njegovo malobrojno oso-

GREENE
blje bili na sigurnom. “Ne može-
mo biti na glavnoj cesti jer bi nas
ljudi našli”, kaže jedan od pomoć-
Ilustracija ROBERTO PARADA nika. “A ne želiš da te ljudi nala-
ze. On privlači neke čudne ljude”.
¶ Kad bane unutra, posjetitelj uđe
u neku vrstu nirvane Stephena
Kinga – sobe ukrašene umjetni-
nama njegovih obožavatelja s pri-
kazima likova iz njegovih roma-
na, akcijskom figurom Stephena
Kinga iz Simpsona, grotesknom
lutkom s lelujavom glavom ludog

94 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 95
 STEPHEN KING
klauna iz njegove knjige Ono iz 1986., te go-
mile knjiga. Posjeduje staru gotičku kuću
(nadopunjenu paukovim mrežama i šišmi-
šima na ulaznim vratima) samo nekoliko
milja dalje, koja privlači autobuse turista,
ali on, zapravo, nikad nije ondje. Većinu go-
dine živi dva i pol sata vožnje dalje, u Lo-
vellu u saveznoj državi Maine, a sada kad
je troje djece odraslo, on i njegova supruga
Tabitha tijekom najžešćih zimskih dana
sele se južnije, u Sarasotu na Floridi.
I sâm King u ured dolazi jedanput mje-
sečno, ali danas je navratio i, po običaju,
istovremeno radi na više projekata. Upra-
vo je dotjerao konačnu verziju predstoje-
ćeg romana o serijskom ubojici Finders
Keepers (nastavak nedavnog romana Mr.
Mercedes), što je prilično iznenađujuće s
obzirom na to da će ove godine objaviti i
dvije knjige, napisati scenarij za novi film
s Joanom Allenom i Anthonyjem La Pagli-
jom A Good Marriage te nastaviti s dora-
đivanjem mjuzikla Ghost Brothers of Dar-
kland County, koji je napisao s Johnom
Mellencampom.
Ali u ovom trenutku ovaj 67-godišnjak
sjedi prignut na sofi u svojem uredu, žva-
čući krafnu koja na njegovoj crnoj dolče-
viti ostavlja sve deblji trag šećera u prahu.
Uzbuđen je zbog skorašnjeg objavljivanja
Revivala, suvremene frankensteinovske
priče o svećeniku opsjednutom iscjelitelj-
skim moćima struje i njegovom 50-godiš-
njem odnosu s rock gitaristom sklonom
raznim drogama. Takoreći, već mu je za-
jamčeno prvo mjesto na ljestvici bestsele-
ra The New York Timesa.
Od 1974., kad se na policama pojavio
roman Carrie, King je prodao približno
350 milijuna knjiga, i sada vrijedi stotine
milijuna dolara. John Grisham i autorica
Pedeset nijansi sive E.L. James mogu ga
nadići prodajom ovih dana, ali to i nije neki
problem. “Nije kompetitivan”, kaže njegov
dugogodišnji agent Chuck Verrill. “Jedini
čovjek za kojega je mario bio je Tom Clancy.
Nekoć su obojica objavljivala u Penguinu,
i Kingu je bilo jasno da ga doživljavaju kao
drugu violinu Clancyju. To mu se nije svi-
đalo, ali danas je vrlo je zadovoljan.”
King nije davao mnogo osobnih inter-
vjua za tisak otkad je prije 15 godina umalo
poginuo u prometnoj nesreći. Ali odlučio je
sjesti i za Rolling Stone popričati o svojem
životu i karijeri.
U velikoj većini vaših knjiga riječ je o ho-
roru ili nadnaravnom. Što vas je privuklo
tim temama?
Tako su pisane. I to je to. Prvi film koji
sam gledao bio je horor film. Bambi. Kad
su tog malog jelenka uhvatili u šumskom
požaru, bio sam uplašen, ali i uzbuđen. Ne
mogu to objasniti. Moja žena i djeca piju
kavu. Ali ja ne. Ja volim čaj. Moja žena i
96 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
djeca neće ni primirisati pizzu s inćunima.
Ali ja volim inćune. Stvari koje su me pri-
vlačile ugrađene su kao dio moje opreme.
Je li vas ikad bilo sram zbog toga?
Nije. Mislio sam da je silno zabavno pla-
šiti ljude. Znao sam i da je to društveno
prihvatljivo jer se prikazivalo mnogo horo-
raca. A ja sam brusio zube na horor stripo-
vima poput The Crypt of Terror.
Pisanjem horor romana ušli ste u najmanje
cijenjene književne žanrove.
Da. Riječ je o žanru onkraj književne za-
jednice, ali što sam mogao? To me privlači-
lo. Volim D.H. Lawrencea. I poeziju Jame-
sa Dickeyja, Emilea Zolu,
Steinbecka… Fitzgeralda
i ne previše. Hemingwaya
uopće ne. Hemingway je
sranje, uglavnom. Ako
ljudi to vole, sjajno. Ali “Hemingway
je sranje. Da
da sam sjeo pisati na taj
način, ono što bih napi-
sao bilo bi šuplje i beži-
votno jer to ne bih bio ja. sam sjeo
I moram reći sljedeće: do
neke mjere ja sam podi-
pisati na taj
gao horor kao žanr na način, ono
što bih
višu razinu.
Malo tko bi to mogao po-
napisao bilo
reći.
Sada se taj žanr više ci-
jeni. Cijeli sam život pro-
govarao protiv ideje da se bi šuplje i
cijela područja fikcije na-
prosto odbacuju govore-
beživotno
ći da je riječ o “žanru” pa jer to ne bih
bio ja.”
se stoga ne mogu smatra-
ti književnošću. Ne poku-
šavam si ništa uobražava-
ti ili takvo što. Raymond
Chandler podigao je detektivski žanr. Ljudi
koji su napisali sjajna djela doista ublaža-
vaju granice.
Mnogi su kritičari bili dosta okrutni prema
vama dok ste počinjali.
U početku moje karijere The Village
Voice objavio je moju karikaturu koja boli
još i danas kad pomislim na to. Prikaziva-
la je mene kako jedem novac. Imao sam ve-
liko, napuhnuto lice. Smatralo se da je, ako
se dobro prodaje, fikcija loša. Ako je nešto
dostupno mnogima, to mora biti glupo jer
je većina ljudi glupa. A to je elitističko. Ja
to ne pušim.
Ali takvo je shvaćanje prisutno i danas.
Književni kritičar Harold Bloom zlobno
vas je napao kada ste prije desetak godi-
na osvojili američku Nacionalnu književ-
nu nagradu.
Bloom me nikad nije ljutio jer postoje
kritičari, a on je jedan od njih, koji svoje ne-
znanje o popularnoj kulturi smatraju orde-
nom intelektualnog dostignuća. On bi bio
kadar reći da je Mark Twain veliki pisac, ali
nema šanse da bi rekao kako postoji izrav-
na veza od, recimo, Nathaniela Hawthor-
nea do Jima Thompsona, jer ne čita tipo-
ve poput Thompsona. On samo misli: “Ne
čitam ga, ali znam da je grozan.”
Ista je i Michiko Kakutani, koja piše re-
cenzije za The New York Times. Napisat će
recenziju za knjigu poput The Bone Clocks
Davida Mitchella, što je jedan od najbo-
ljih romana godine. Jednako je dobar kao
The Goldfinch Donne Tartt, ima jednako
dubok književni odjek. Ali budući da ima
elemente fantasyja i znanstvene fantasti-
ke, Kakutani ga ne želi razumjeti. U tom
su smislu Bloom i Kakutani, kao i neke
sive eminencije književ-
ne kritike, poput djece
koja kažu: “Ne mogu ovo
pojesti jer se na tanjuru
dodiruju različite vrste
hrane!”
Filmski kritičari mogu
pogledati popularni film
kao što je Ralje i dizati
ga u nebesa, a na drugom
dijelu novine popljuvat
će vas za Stav.
Film bi po svojoj priro-
di trebao biti medij do-
stupan svima. Budimo
iskreni, možete jebenog
nepismenjaka odvesti da
pogleda Ralje i on će ra-
zumjeti što se događa.
Ne znam tko je Harold
Bloom filmskog svijeta,
ali da ste našli takvoga i
rekli mu: “Usporedi Ralje
i 400 udaraca Françoisa
Truffauta”, on bi se samo
nasmijao i rekao: “Pa,
Ralje su petparačka, popularna zabava, a
400 udaraca je film.” To je isti elitizam.
Za promjenu, vaša nova knjiga Revival
dosta govori o religiji. Točnije, jedan od
dvojice glavnih likova je svećenik koji se
okomi na Boga kada izgubi obitelj, ali i
iznosi propovijed o tome zašto je religija
potpuna prevara. Koliko je ta propovijed
odraz vaših uvjerenja?
Moje je mišljenje da je organizirana re-
ligija vrlo opasno oružje koje mnogi zlora-
be. Odrastao sam u Metodističkoj crkvi i
odlazili bismo na službe svake nedjelje, a
ljeti u biblijsku školu. Nismo imali izbora.
Jednostavno smo tako radili. Stoga je cije-
li dio oko religije u djetinjstvu u Revivalu
uglavnom autobiografski. Ali kao klinac
sam imao dvojbe. Kad sam odlazio u me-
todističku bratsku mladež, učili su nas da
će svi katolici završiti u Paklu zato što štuju
idole. I tada bih pomislio: “Katolici će ići u
Pakao, ali moja teta Moll udala se za katoli-
ka i preobratila, ima 11 djece i sva su draga,
a jedno od njih mi je dobar prijatelj – zar će
svi oni završiti u Paklu?” Mislio sam si: “To
 1 snilo cijeli taj fenomen bijelog svjetla –
3
2
FOTO: GULIVER/REX; DAVID KING/COURTESY OF THE KING FAMILY; COURTESY OF THE KING FAMILY
su sranja.” A ako su to sranja, koliko još ta-
kvog sranja ima?
Jeste li svoje sumnje prenijeli majci?
Isuse, nisam! Volio sam je. To nikad ne
bih učinio. Kad sam završio sa srednjom
školom, završio sam i s time. Kad vidite
nekoga poput Jimmyja Swaggarta - a on
bi trebao biti veliki božji poslanik - kako
plaća kurve zato što želi gledati njihove
haljine, sve je to jednostavno licemjerno.
Nakon svega toga, godinama ste jasno
davali do znanja da još uvijek vjeruje-
te u Boga.
Da. Odlučio sam vjerovati u Boga zato
što to stvari čini boljima. Imate točku pro-
mišljanja, izvor snage. Ne pitam se posto-
4
Majstor horora
King kaže da ga je sablasno
privlačilo otkad je bio dječak.
(1) Na setu filma “Creepshow” s
redateljem Georgeom Romerom
1982. (2) Na poslu oko 1967.
(3) Godine 1952., tri godine nakon
što je otac napustio obitelj.
(4) Njegov prvi roman 1974., Carrie.
ji li Bog ili ne. Odlučio sam vjerovati da
Bog postoji i zato mogu reći: “Bože, ovo ne
mogu sam. Pomozi mi da danas ne pose-
gnem za pićem. Pomozi mi da danas ne po-
segnem za drogom.” I to kod mene dobro
funkcionira.
Vjerujete li u život poslije života?
Ne znam. Tu sam potpuni agnostik. Re-
cimo to ovako, volio bih vjerovati da po-
stoji neki način života poslije smrti. Vje-
rujem da u trenucima umiranja stvar u
svoje ruke preuzimaju sve te sinapse za
hitne slučajeve u mozgu. Svoje izjave ne
temeljim ni na kakvom empirijskom do-
kazu. Mislim da je vrlo moguće da se, kad
umiremo, te sinapse otvaraju, što bi obja-
kada ljudi klinički umru i vide svoje ro-
đake i slično pa kažu: “Zdravo, lijepo vas
je vidjeti.”
Nadate li se da ćete ići u Raj?
Ne želim ići u Raj o kakvom sam učio
kao klinac. Meni se on čini dosadan. Zami-
sao da ćeš po cijeli dan ljenčariti na obla-
cima i slušati ekipu koja svira harfe? Ne
želim slušati harfe. Želim slušati Jerryja
Lee Lewisa!
Biste li voljeli da vam je vjera jača? Bi li
vam davalo utjehu da imate više izvje-
snosti?
Ne, mislim da je
neizvjesnost dobra.
Izvjesnost pothra-
njuje samozadovolj-
stvo, a samozado-
voljstvo znači samo
sjediti negdje u svo-
joj maloj prigradskoj
kući u Michiganu, gle-
dati CNN i govoriti:
“Joj, jadna ta imigrant-
ska djeca koja nam do-
laze prelazeći granice.
Ali mi ih doista ne mo-
žemo primiti – to nije
ono što Bog želi. Vrati-
mo ih sve natrag među
narkokartele.” U tome
ima oholosti.
A što je sa zlom? Vjerujete li da po-
stoji zlo?
Vjerujem u zlo, ali čitav život dvojim
postoji li vanjsko zlo ili ne, postoji li na
svijetu sila koja nas uistinu želi uništi-
ti iznutra, pojedinačno i kolektivno ili ne
postoji. Dolazi li sve iznutra i je li sve stvar
genetike i okoline? Kad naiđete na nekoga
poput, recimo, Teda Budyja, koji je mal-
tretirao i pobio sve te žene, i ponekad se
vraćao na seks s tim mrtvim tijelima, ne
vjerujem da ćete, kada pogledate njegov
odgoj reći: to je zato što mu je majka, kad
su mu bile četiri godine, stavljala štipaljku
na pimpek.” To je urođeno ponašanje. Zlo
je u nama. Što sam stariji, manje mislim da
postoji neka vrsta vanjskog vražjeg utjeca-
ja; to dolazi od ljudi. A ako se nećemo moći
pozabaviti tim pitanjem, prije ili kasnije je-
beno ćemo se pobiti.
Kako to mislite?
Prije otprilike mjesec dana u Huffin-
gton Postu sam pročitao nešto što me se
dosta dojmilo. Vrlo uznemirujuće. Nešto
o popularnoj znanosti, to je sve što razu-
mijem. Pisalo je da 50 godina osluškuje-
mo zvijezde u potrazi za bilo kakvim zna-
kom života, ali nema ničega osim tišine.
Kad vidite što se danas događa u svijetu,
sav taj konflikt, a naša tehnološka eksper-
tiza daleko je nadišla našu sposobnost
upravljanja vlastitim emocijama – vidi-
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 97
 STEPHEN KING
te to upravo s ISIS-om – koje je rješenje?
Jedino rješenje koje vidimo s ISIS-om jest
da bombardiramo te jebene seronje, da se
naprosto ne mogu valjati svijetom. I to je
ono što plaši kod te tišine – možda su sve
inteligentne rase dostigle tu razinu nasi-
lja i tehnološkog napretka koju ne mogu
prijeći. I onda se samo nadimlju. Samo
udaramo u zid.
Dakle, mislite da je sudbina čovječanstva
samouništenje?
Ne mogu predvidjeti budućnost, ali bit
će okrutna. Iscrpljenost izvora – živimo
u tom zdrpi-zbriši gospodarstvu. Volim i
republikance. Kad god je riječ o novcu –
primjerice, nacionalnom dugu – glasno
se bune: “A što će biti s našim unucima?”
Ali kad je riječ o okolišu, o izvorima, onda
kažu: “Bit ćemo mirni 40 godina.”
Sada želim popričati o pisanju. Opišite
mi svoj tipičan radni dan kada radite na
novoj knjizi.
Probudim se. Doručkujem. Prošećem
oko pet kilometara. Vratim se, odem do
svojeg malog ureda, gdje mi je rukopis,
a posljednja stranica kojom sam bio za-
dovoljan nalazi se na vrhu. To pročitam,
kao kretanje na voznu stazu. Mogu
proći kroz tekst, promisliti o njemu
i – klik – ući u taj svijet, kakav god
on bio. Ne pišem cijeli dan. Možda
ću novi dio pisati dva sata, zatim ću
se vraćati i prepravljati neke dijelove,
isprintati verziju koja mi se sviđa i is-
ključiti računalo.
I tako svaki dan?
Svaki dan, čak i vikendom. Prije
sam pisao više i brže – to je starenje.
Malo te usporava.
Je li pisanje za vas ovisnost?
Jest. Svakako. Volim ga. I jedna je
od rijetkih stvari u koje danas ula-
žem manje a dobivam jednako. Obično uz
drogu i cugu s vremenom radiš više, a iz
toga izvlačiš manje. I dalje je vrlo dobro,
ali ovisničko, opsesivno-kompulzivno po-
našanje. Tako da ću tijekom šest mjeseci
možda pisati svaki dan i načiniti tek skicu
nečega, a onda se natjeram da stanem na
desetak-dvanaest dana kako bi mi se sve
slegnulo. Za to vrijeme izluđujem supru-
gu. Ona mi kaže: “Makni mi se s puta,
otiđi iz kuće, idi radi nešto – boji kućicu
za ptice, bilo što!”
Pa onda gledam televiziju, sviram gi-
taru i tome posvećujem puno vremena, a
onda noću, kada odlazim na spavanje, sa-
njam sve te lude snove, obično ne baš ugod-
ne, jer kakvu god mašineriju imali za pi-
sanje priča, ona ne želi prestati s radom.
Ako ne ide na papir, mora negdje završiti,
a ja imam te intenzivne snove. Uvijek su to
snovi koji se odnose na neku vrstu straha
ili nesigurnosti.
Kao na primjer?
98 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
U snu koji mi se ponavlja ja bih trebao
glumiti u predstavi. Ulazim u kazalište,
premijerna je izvedba, a ja ne samo da ne
mogu naći svoj kostim, nego uviđam da
nisam ni tekst naučio.
Kako vi to objašnjavate?
To je naprosto nesigurnost – strah od ne-
uspjeha, strah od neispunjenja očekivanja.
Još uvijek se bojite neuspjeha, nakon to-
liko uspješnih godina?
Svakako. Bojim se raznih stvari. Bojim
se neuspjeha bilo koje priče koju pišem –
da neće opravdati očekivanja ili da je neću
moći dovršiti.
Mislite li da je vaša mašta aktivnija nego
kod drugih ljudi?
Obitelj
King
King, supruga
Tabitha i sin Owen
(desno). Joe Hill,
Kingov stariji sin
(dolje). Svi se
bave pisanjem.
Ne znam,
čovječe.
Uv ježbani-
ja je. Bolno
je zamišljati
stvari. Zna izazvati glavobolju. Vje-
rojatno ne boli fizički, ali psihički boli.
Ali što je više rabiš, više iz nje dobivaš.
Svi imaju tu sposobnost, ali je ne razvi-
ja svatko.
Istina, ali ne mogu svi to što vi radite.
Sjećam se da sam na fakultetu pisao
priče i romane, od kojih su neki objavlje-
ni a neki nisu. Osjećao sam da će mi glava
eksplodirati – toliko sam toga htio zapisa-
ti odjednom. Imao sam toliko uzavrelih
ideja. Činilo se kao da samo čekaju dopu-
štenje za objavu. Imao sam golemi pod-
zemni izvor priča koje sam želio ispriča-
ti i zabio sam cijev - i one su samo navrle.
Još ima mnogo toga, ali sada više ne tako
mnogo.
Kada ste došli na ideju za Revival?
Još kao klinac, zbilja. U srednjoj školi
pročitao sam priču po imenu The Great
God Pan. Bila su dva lika koja su čekala
hoće li se ona žena vratiti iz mrtvih i reći
im kako je bilo ondje. To me jednostavno
prestravilo. Što sam više mislio na to, više
sam razmišljao o toj Mary Shelley-Fran-
kenstein.
Koliko vam je trebalo da ga napišete?
Započeo sam u Maineu a završio na Flo-
ridi. Za takvu knjigu treba barem godina
dana. Prva ruka može biti napisana ugru-
bo, a onda ga brusiš, izbacuješ loše stvari.
Elmorea Leonarda netko je upitao: “Kako
pišete knjigu koju će netko htjeti pročita-
ti?” A on je rekao: “Izbacite dosadne stvari.”
Jeste li utkali dio sebe u Jamiejev lik?
Jesam, svakako. Jamie je tip koji se
nakon nesreće na motoru navuče na drogu,
a ja sam imao problem s drogom još otkako
sam… Ne znam. Mislim da sam imao pro-
blema s drogom još od koledža.
Imali ste i velikih problema s pićem. Kada
je to postalo problem?
Piti sam počeo s 18 godina. Shvatio sam
da imam problem otprilike u vrijeme kada
je Maine postala prva savezna država koja
je usvojila Zakon o povratnoj ambalaži.
Više niste mogli samo baciti ta sranja, nego
ste ih čuvali i vraćali u centar za recikli-
ranje. A u kući nije pio nitko osim mene.
Supruga bi popila čašu vina i to je sve.
Jedne sam večeri otišao u garažu a kanta
za limenke bila je vrhom puna. A još tjedan
prije bila je prazna. Pio sam negdje gajbu
piva dnevno. Tada sam pomislio: ja sam al-
koholičar. To je vjerojatno bilo ’78.-’79. Mi-
slio sam si kako moram biti zbilja oprezan
jer, bude li mi netko rekao da previše pijem
i da moram prestati, neću moći.
Jeste li u to vrijeme bili mamurni kada
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; GULIVER/REX
biste ujutro pisali?
Ne baš. Nisam pio danju. Ponekad, kad
bih radio na dvije stvari – a to se često do-
gađalo, ponekad i danas - radio bih noću.
A kada bih radio noću, bio bih pijan. Ali pr-
votne stvari nikad nisam pisao noću, samo
preinake. Dobro je ispalo.
U kojem se trenutku pojavila droga?
Vjerojatno negdje ’78., u isto vrijeme kad
sam shvatio da gubim kontrolu nad pićem.
Zapravo, mislio sam da je pod kontrolom, a
zapravo nije bilo.
Radilo se o kokainu?
Da, koka. Bio sam teški ovisnik od 1978.
do 1986., tako nešto.
Jeste li pisali na koki?
O, da, morao sam. Mislim, koka je bila
drukčija od cuge. S cugom sam mogao če-
kati, i ne bih pio. Ali koku sam uzimao
stalno.
U to ste vrijeme imali troje male djece. Si-
gurno je bilo vrlo stresno čuvati tako ve-
liku tajnu balansirajući sa svim svojim ob-
vezama.
Ne sjećam se.
Stvarno?
Ne. Sve to vrijeme poprilično mi je
mutno. Nisam se drogirao među ljudima.
I nisam bio društveni cuger. Znao sam go-
voriti da ne volim ići u kafiće zato što su
puni šupčina poput mene.
Pokušavam shvatiti kako ste osam godi-
na živjeli taj tajni život ovisnika o drogi,
i sve to vrijeme smišljali bestselere i bili
obiteljski čovjek.
Pa, sada ni ja to ne mogu shvatiti, ali či-
nite što morate. A kada ste ovisnik, mora-
te se drogirati. I onda jednostavno pokuša-
vate rješavati stvari najbolje što možete. Ali
malo po malo počele su se pokazivati puko-
tine na obiteljskom životu.
Obično sam bio dosta dobar u tome.
Mogao sam ustati, pripremiti djeci doru-
čak i odvesti ih u školu. I bio sam jak, imao
sam puno energije. Inače bih se ubio. Ali
nakon nekog vremena to se počelo vidje-
ti u knjigama. Misery je knjiga o kokainu.
Annie Wilkes jest kokain. Ona je bila moj
glavni obožavatelj.
Je li počela opadati kvaliteta vašeg pi-
sanja?
Jest. The Tommyknockers je strašna
knjiga. To je posljednja koju sam napi-
sao prije no što sam se sabrao. U zadnje
sam vrijeme mnogo razmišljao o tome i
rekao sam si: u tome zbilja leži dobra knji-
ga, ispod raznih vrsta lažnih energija koje
pruža kokain, i trebao bih se vratiti na to.”
Knjiga ima oko 700 stranica i mislim si
kako u njoj vjerojatno leži dobar roman od
350 stranica.”
Je li The Tommyknockers jedina knjiga u
vašem opusu kojom niste zadovoljni?
Pa, ne sviđa mi se previše ni Snovolov-
ka. Snovolovka je napisana poslije ne-
sreće. (Godine 1999. na Kinga je u šetnji
naletio kombi, pri čemu je teško ozlije-
đen.) Pio sam puno oxycontina za bolove.
I tada nisam mogao mnogo raditi za ra-
čunalom jer bi mi bilo bolno sjediti u tom
položaju. Tako da sam cijeli roman na-
pisao običnim rukopisom. I bio sam pri-
lično ušlagiran dok sam ga pisao, zbog
oxyja. I to je još jedna knjiga koja je odraz
droge na djelu.
Kada biste morali odabrati svoju najbolju
knjigu, koja bi to bila?
Liseyna priča. To je za mene bila važna
knjiga jer je govorila o braku, a nikad
nisam pisao o tome. Želio sam progovoriti
o dvije stvari: jedna je tajni svijet koji ljudi
izgrade unutar braka, a druga je da čak i u
tom intimnome svijetu i dalje postoje stva-
ri koje ne znamo jedno o drugome.
Jeste li završili s pisanjem Kule tmine?
Nikad neću završiti s pisanjem Kule
tmine. Te knjige nisu nikad uređivane, pa
na njih gledam kao na skice romana. I kad
dođem do pete ili šeste knjige, mislim si:
sve je to zbilja jedan roman. To me izluđu-
je. Treba pokušati naći vremena da ih se
ponovno napiše. Postoji element koji nedo-
staje – velika bitka na mjestu koje se zove
Jericho Hill. Sve se to još mora zapisati, i
razmišljao sam o tome nekoliko puta, ali
ne znam kako u to ući.
S godinama ste zaradili bogatstvo. Mnogi
bi ga ljudi trošili na ugodan život, kup-
nju kuća na Havajima i u južnoj Francu-
skoj koje bi punili Picassovim slikama. To
očito nije vaš stil, pa što radite s novcem?
Volim imati novca za kupnju knjiga i
odlazak u kino, kupnju glazbe i slično.
Za mene je najbolja stvar
na svijetu downloadanje
TV emisija preko iTune-
sa jer ondje nema rekla-
ma. A da sam običan rad-
“Bio sam
nik, ne bih si to mogao
teški ovisnik.
priuštiti. Ali ja i ne raz-
mišljam o novcu. Imam
dvije predivne stvari u
životu: nemam ni bolo- ‘Misery’ je
ve ni dugove. Novac mi
znači da mogu uzdrža-
knjiga o
vati obitelj i idalje radi- kokainu.
Annie
ti što volim. Time se ne
može pohvaliti mnogo
ljudi, i za mnoge pisce to
ne vrijedi. Ne marim za Wilkes jest
odjeću. Nisam čovjek od
brodova. Imamo kuću
kokain. Ona
na Floridi. Ali živimo u mi je bila
obožavatelj
Maineu, za Boga miloga.
Nikakvoj trendy zajed-
broj jedan.”
nici ili takvo što. Imamo
kuće i stvari. Moja su-
pruga to voli. Ali mene
stvari ne zanimaju. Ja
volim aute jer sam odrastao u provinci-
ji i auto je bio važna stvar. Stoga imamo
više auta no što nam treba, ali to je naš
najveći luksuz.
Kada vidite te likove investicijskih fondo-
va koji žive kao kraljevi…
To mi je potpuno strano. Pogledao sam
Vuka s Wall Streeta i imao sam dojam da
taj tip živi takvim iscrpljujućim životnim
stilom. Novac radi novca me ne zanima.
Ima ga mnogo i mnogo ga dajemo dalje.
Pročitao sam da donirate mnogo novca u
dobrotvorne svrhe, ali da gotovo nikad ne
znate gdje on završi.
Odgajani smo u čvrstoj vjeri da je, ako
dajete novac i od toga činite veliku stvar
i razglašavate na sva zvona, to oholo. Či-
nite to radi sebe, i ne biste trebali od toga
stvarati veliku stvar. Mi smo javno prizna-
li neke svoje donacije, ali time smo htjeli
poručiti drugima: želimo vam pružiti pri-
mjer, voljeli bismo da i vi učinite istu stvar.
Ako donirate milijun dolara Istočnoj
općoj bolnici Maine, činite to u nadi da
ćete potaknuti još nekoga. Nije mi mrsko
iskoristiti svoj ugled, kakav god on bio.
Danas poslijepodne radit ću televizijsku
reklamu za demokratsku kandidatkinju
Shennu Bellows. Natječe se za Senat pro-
tiv Susan Collins. I ne znam koliki ugled
uživam u državi, ali mislim da je solidan,
pa će možda reklama donijeti promjenu.
Bojite li se da bi prevelika političnost
mogla odbiti neke vaše čitatelje?
To se stalno događa. Nakon onog doga-
đaja u Newtownu u Connecticutu, kada
je tip pobio svu onu djecu, napisao sam e-
knjigu. Dobio sam mnogo pisama. Netko
je napisao: “Šupčino! Nikad više neću pro-
čitati nijednu tvoju pro-
kletu knjigu.” Pa što? Ako
ste došli do točke gdje ne
možete odvojiti zabavu
od politike, tko vas treba?
Isuse Kriste.
Nikad nisam volio
knjige Toma Clancyja, ali
ne zato što je on bio repu-
blikanac, nego zato što
nisam smatrao da zna pi-
sati. Za oko mi je zapeo
jedan drugi tip koji je
vjerojatno vrlo desničar-
ski pisac. Njegovo ime je
Stephen Hunter. I volim
njegove knjige. Ali mi-
slim da on moje ne voli.
Otac vas je napustio kad
ste imali dvije godine.
Koliko je njegova odsut-
nost obilježila vaš život?
Ne znam. Ne propi-
tujem previše život, ali
sjećam se kada smo se
Tabby i ja vjenčali dale-
ke ’71. Sjećam se kako smo ležali zajedno u
krevetu, a ja sam se samo okrenuo prema
njoj i rekao: “Trebali bismo se vjenčati.” A
ona je rekla: “Daj mi da razmislim preko
noći.” I ujutro je rekla: “Da, trebali bismo
se vjenčati.” Nismo imali ništa. Ja sam
radio na benzinskoj crpki. Točio sam gori-
vo. A kad sam ja maturirao, ona je još išla u
školu. Zatim, kad sam dobio posao u prao-
nici rublja jer nisam mogao dobiti učiteljski
posao, imali smo drek od novca. Ona je ra-
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 99
 STEPHEN KING
dila u Dunkin’ Donutsu kad sam napokon
dobio učiteljski posao. U kući nismo imali
telefon, a imali smo dvoje male djece. Ne
pitajte me zašto smo to učinili. Ne mogu se
sjetiti koji su to bili misaoni procesi.
Kad pogledate unatrag, biste li sve to po-
novili?
Mora da smo bili jebeno ludi, ali volim
tu djecu, i sretan sam da smo tako učinili.
Ona bi odlazila na posao u Dunkin’ Donuts.
Bila je slatka u maloj ružičastoj kuti. Bože,
bila je tako zgodna. Još uvijek mi je zgod-
na, ali o, Bože. I bilo je nešto seksi u tom ru-
žičastom najlonu. Donosila bi doma pra-
zne kantice od nadjeva za krafne, a mi smo
ih upotrebljavali kao kante za prljave pele-
ne. Ja bih radio u školi, došao kući, a ona bi
išla raditi u Dunkin’ Donuts. Ja bih čuvao
djecu i davao im bočice,
presvlačio ih i sve osta-
lo dok se ona ne bi vratila
kući u 23 h. I onda bismo
“Nastojim se
išli spavati. I mislio sam
si: ma što god da se dogo-
di, neću ostaviti ovaj brak.
Tata vam je umro 1980. svidjeti što
Jeste li ikad došli u isku-
šenje da ga potražite, većem broju
barem kako biste čuli
njegovu stranu priče?
ljudi. Ali
Ne. Bio sam znatiželjan neću se
prodati i
kao dijete. Znao sam mi-
sliti: volio bih ga pronaći
i razbiti mu glavu.” A po-
slije sam razmišljao: volio pisati što
bih ga naći i čuti njegovu
stranu priče pa mu onda
svatko
razbiti jebenu glavu. Zato
što za to nema opravda-
očekuje.”
nja. On nije samo otišao i
ostavio nas – ostavio ju je s hrpom nepla-
ćenih računa za koje je ona morala raditi.
Što vas je spriječilo?
Bio sam previše zauzet. Pokušavao sam
se probiti kao pisac. A kad sam radio kao
učitelj u školi, održao bih nastavu i odlazio
kući pokušavajući ukrasti koji sat za pisa-
nje. Da vam iskreno kažem, nikad nisam
previše razmišljao o tome.
Jeste li pogledali ovaj novi dokumentarac
Soba 237 o opsesivnim obožavateljima Isi-
javanja Stanleyja Kubricka?
Jesam. Pa, reći ću to ovako – pogledao
sam otprilike polovicu filma i postao po-
malo nestrpljiv pa sam ga isključio.
Zašto?
Ekipa je pretjerivala. Nikad nisam imao
previše strpljenja za akademska sranja.
Kao što kaže Dylan: “Dajete ljudima puno
noževa i vilica, pa moraju nešto prerezati.”
Upravo se o tome radilo u filmu.
Godinama ste bili iznimno kritični prema
Kubrickovom filmu. Je li moguće da je na-
pravio sjajan film koji je baš slučajno gro-
zna adaptacija vaše knjige?
100 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
Ne. Uopće to nisam tako gledao. I nikad
nijedan film ne gledam na taj način. Za fil-
move nikad nisam previše mario. Filmovi
su filmovi. Oni ih jednostavno rade. Ako
su dobri, sjajno. Ako nisu, nisu. Ali ja na
njih gledam kao na slabiji medij od fikcije,
od književnosti, i kao na efemerniji medij.
Jeste li zbunjeni kultom koji se razvio oko
Kubrickova Isijavanja?
Ne kužim to. Ali ne kužim ja mnogo
toga. Ali očito ga ljudi apsolutno vole i
ne razumiju zašto ga ja ne volim. Knjiga
je vruća, a film je hladan; knjiga završa-
va u plamenu, a film u ledu. U knjizi po-
stoji stvarni luk gdje vidite tog tipa, Jacka
Torrancea, kako pokušava biti dobar, ali
malo po malo odmiče u ludilo. A što se
mene tiče, kad sam pogledao film, Jack
je bio lud od prve scene.
Tada sam morao držati
jezik za zubima. Bila je
premijera, i Nicholson je
bio ondje. Ali od prvog
trenutka njegova pojavlji-
vanja u filmu, mislio sam
si: pa ja poznajem ovog
tipa. Gledao sam ga u pet
motociklističkih filmo-
va, gdje je Jack Nichol-
son igrao istu ulogu. I
to je tako neprijateljski
prema ženama. Mislim,
Wendy Torrance je prika-
zana kao krpa koja samo
vrišti. Ali to sam samo ja,
takav sam.
Koja je najbolja filmska
ekranizacija vaše knjige?
Vjerojatno Ostani uz
mene. Mislio sam da je
to vjeran prikaz knjige, a i film je zadržao
emotivni stupanj priče. Bio je dirljiv. Mi-
slim da sam Robu Reineru utjerao strah
u kosti. Film mi je pokazao u projekcij-
skoj dvorani Beverly Hills Hotela. Bio sam
ondje radi nečeg drugoga, a on je rekao:
“Mogu li svratiti i pokazati ti film?” A ne-
mojte zaboraviti da je film sniman uz vrlo
skroman budžet. To je trebao biti jedan od
onih filmova koji se premijerno prikažu u
šest kazališnih dvorana i onda možda ne-
stanu. A umjesto toga, on je stekao veliku
popularnost. Kad je film završio, zagrlio
sam ga jer sam bio ganut do suza, zato što
je bio tako autobiografski.
Ali Ostani uz mene, Iskupljenje u
Shawshanku, Zelena milja sve su sjajne
ekranizacije. Misery je sjajan film. Delores
Claiborne je zbilja jako dobar film. Cujo je
izvrstan.
Što mislite o ovom valu prodaje knjiga za
mlade? Postoji cijela škola kritičara koja
kaže da ih čita previše odraslih.
To je suludo. Pročitao sam sve knjige o
Harryju Potteru i doista su mi se svidje-
le. Ni jednoj knjizi ne pristupam u žanrov-
skom smislu, smatrajući: ovo je za mlade,
ili ovo je ljubić, ili znanstvena fantastika, ili
što god. Čitate ih zato što ih čitate. Netko
me nedavno upitao: “Jeste li ikada razmi-
šljali o tome da napišete knjigu za mlade?
Znate, roman za mlade?” A ja sam rekao:
“Pa svi su takvi.” Jer ne shvaćam tu žan-
rovsku podjelu.
Mislite li da imate manje mladih čitatelja
nego što ste ih imali u prvim desetljećima
svoje karijere?
Da, to je vjerojatno točno. Doživljava-
ju me kao autora koji piše za odrasle zato
što sam i sâm stariji čovjek. Neki me otkri-
ju, ali mnogi ne. Ali pojavio sam se u sret-
nom trenutku jer sam prvo doživio uspjeh
s mekoukoričenim, a tek onda s tvrdouko-
ričenim knjigama. To je zato što su meka
izdanja bila jeftina, pa su mnogi moji či-
tatelji bili mlađi ljudi. Mogli su si priuštiti
samo meka izdanja. I doista pomislite: zar
ti mlađi čitatelji dolaze s pojavom e-knjiga,
kindlova i svega toga? A odgovor je da neki
dolaze, ali mnogi vjerojatno ne.
Smeta li vam to?
Pa, ja težim za uspjehom. Težim tome da
se svidim ljudima u što većem broju. Ali
dođete do točke kada kažete: neću se pro-
dati i pisati samo to i to. Vodio sam pravu
unutarnju raspravu o Mr. Mercedesu, koji
je u osnovi čisti roman neizvjesnosti.
Morao sam sjesti i raspraviti sam sa
sobom želim li raditi što mi srce govori ili
želim raditi ono što ljudi očekuju? Jer ako
želiš raditi samo ono što ljudi očekuju, za
kog si vraga to uopće radio? Zašto ne bi
pisao ono što želiš pisati?
Brine li vas smrt tiska?
Mislim da će knjige biti dostupne, ali
ludo je ovo što se dogodilo. U tiskarskoj in-
dustriji zabrinuti su zbog nestajanja knji-
žara. Kad je Barnes & Noble lansirao The
Nook to je bilo kao Vijetnamski rat; treba-
li su se ostaviti toga jer je Amazon prvi lan-
sirao Kindle. Smrt glazbene industrije bila
je ludost, ali snimanje zvuka prisutno je već
možda 120 godina. A knjige su prisutne već
nekih devet stoljeća? Dakle, bolje su ukori-
jenjene od glazbe.
Kad ste već spomenuli Harryja Pottera,
sprijateljili ste se s J.K. Rowling, zar ne?
Jesam. Prije par godina organizirali smo
događaj u dobrotvorne svrhe u Radio City
Music Hallu. Ona je radila na posljednjem
nastavku knjiga o Harryju Potteru. Nje-
zin izdavač i urednik pozvali su je na stra-
nu i razgovarali su 10-ak minuta. Kad se
vratila do mene, bila je bijesna kao ris. Je-
beno luda. I rekla je: “Oni ne razumiju to
što radimo, zar ne? Oni ne kuže ku*** ono
što radimo.” A ja sam rekao: “Ne, ne kuže.
Nitko od njih ne kuži.” Takav je otprilike
moj život danas.
Kako to mislite?
 Kad netko pita: “Na čemu radite”, reći
ću: “Imam sjajnu priču o dvjema obitelji-
ma na suprotnim stranama jezera koje se
na kraju natječu u vatrometu”, a zapravo
radim na ovom događaju, zatim radim po-
litičku reklamu i sva ostala sranja. Stoga
morate biti jaki da se tome oduprete i ka-
žete: “Neću raditi ovo drugo, jer mi mora-
te ostaviti prostora za pisanje.” Nitko za-
pravo ne razumije kakav je to posao. Oni
žele knjige, ali nekako taj posao ne shva-
ćaju ozbiljno.
Spomenuli ste da puno gledate televizi-
ju. Koja vam je najbolja emisija u prote-
klih 15 godina?
Na putu prema dolje. Znao sam da je se-
rija izvrsna od prve scene kada ga vidite u
boksericama. Mislio sam da je to vrlo hra-
bro jer su izgledali tako geeky.
Mislite li da biste, da ste se kasnije rodili,
voljeli raditi kao televizijski voditelj?
Ne. Previše truda za premalu isplativost.
Ne mislim financijski. Također, vođenje te-
levizijskog šoua zahtijeva rad s hrpom ra-
zličitih ljudi. Moraš ugodno čavrljati s lju-
dima, moraš razgovarati s ljudima koji vas
povezuju, koji rade na umrežavanju. Ne
želim raditi ništa takvo.
Zanimljivo je da su mainstream filmo-
vi gori no ikad, ali televizija postaje sve
bolja.
Da. Ne govorimo o emisijama poput
NCIS i CSI koje uglavnom stalno ponavlja-
ju istu priču. Ne mislim čak ni na Momke
s Madisona, koja mi se ne sviđa. Nego na
serije Na putu prema dolje, Sinovi anar-
hije, Živi mrtvaci, Most, Amerikanci. Te
su stvari tako slojevite i tako angažiraju-
će da naspram njih filmovi izgledaju kao
kratke priče. Prije 12 godina gledao sam
seriju po imenu The Shield. I u prvoj epi-
zodi Michael Chiklis, koji je glumio glav-
nog lika, okreće se i ubija svog druga po-
licajca. I tada sam pomislio: televizija je
naprosto doživjela silan preokret. Ta je se-
rija bila najvažnija emisija na televiziji. Na
putu prema dolje je bolja, ali The Shield je
promijenila sve.
Prijeđimo na glazbu. Revival je roman o
rock gitaristu. Mislite li da je to mogao biti
vaš životni put da ste imali malo više pri-
rodnog glazbenog dara?
Svakako! Volim glazbu i znam nešto
i svirati. Ali svatko vidi razliku između
onoga tko je nadaren i onoga tko nije. Glav-
ni lik u Revivalu Jamie jednostavno ima
prirodni dar. Ono što on može na gitari ja
mogu pisanjem. To jednostavno izlazi iz
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
tebe. Nitko me nije tome naučio. U Revi-
valu sam uzeo ono što znam o osjećaju pi-
sanja i primijenio to na glazbu.
Koji je najbolji koncert na kojemu ste bili?
Springsteenov. Išao sam ga pogledati u
Ice Arenu u Lewistonu u Maineu 1977. Svi-
rao je oko četiri sata. Bilo je fantastično.
Toliko je energije i velikodušnosti bilo na
toj svirci i toliko životnosti u glazbi. Bio je u
savršenoj formi pa se bacio u gomilu, legao
na leđa i kotrljao. Bio je izvrstan šoumen.
Cijenite li ga kao pripovjedača?
Cijenim ga kao autora pjesama i cijenim
pronicljivost njegovih pjesama. Njegov
omiljeni album mi je Nebraska. Od samog
početka pjesme “Atlantic City” znao sam
da je sjajan. Doista se razvio u zrelog auto-
ra. Napravio je u glazbi ono što nitko nije.
Bolna godina
King na štakama 1999., nakon što je
na njega naletio kombi dok je šetao pa
je umalo ostao bez noge. Napisao je
Snovolovku dok je pio oxycontin kako
bi se riješio bolova.
Onaj stih u pjesmi “The River”: “A sada se
ponašam kao da se ne sjećam, a Mary se
ponaša kao da joj nije stalo”… Recimo to
ovako: to je miljama daleko od pjesme “Pa-
lisades Park” Freddyja Cannona.
Imam osjećaj da biste i vi i Bruce radili to
što radite čak i da niste za to plaćeni.
Da, mislim da je to pošteno. I bilo bi
pošteno reći da smo obojica samouki i
vrlo ambiciozni, gonjeni velikom željom za
uspjehom, jer i ja to imam u sebi. Imam to
što znam, a to je nešto što Bruce izražava u
mnogo svojih pjesama.
Mislite li da predsjednik Obama dobro
obavlja svoj posao?
S obzirom na okolnosti, izvrstan je. Po-
gledajte koliko se popravila situacija s ne-
zaposlenosti. Ali u ljudskoj je prirodi voditi
računa o neriješenim problemima. Pa tako
ovaj posao s ISIS-om, ili ljudi koji upada-
ju u Bijelu kuću, iz nekog razloga postaju
Obamine greške.
Mislite li da Obama ima pravo napadati
ISIS na ovaj način?
Ako su tako loši kako govore mediji. Mi-
slim, odrubljuju glave ljudima u javnosti
i postavljaju jebene eksplozive – nešto se
mora učiniti s tom ekipom. Tako barem ja
osjećam, a ja sam pacifist. To je deprimira-
juće jer kao da se ponavlja 1984. – stalni rat
koji nikad neće prestati.
Što mislite, zašto je zemlja tako podije-
ljena?
To nema nikakve veze s Obamom. U
Americi se trenutačno vodi temeljna ra-
sprava o tome hoćemo li nastaviti štititi
osobne slobode ili ćemo se nekih odreći. A
rasprava se izuzetno zaoštrava.
Nakon 11. rujna napadno su nas pretra-
živali u zračnim lukama. Posvuda su bile
nadzorne kamere. Jako puno ljudi govo-
ri da je Amerika za individualnost i da
smo svi revolveraši u svojoj kući. U osnovi,
jedan cijeli dio zemlje je ustrašen. Ustra-
šeni su da će se, ako se ozakoni istospol-
ni brak, bogzna što dogoditi – svi odjed-
nom, sva će naša djeca biti gay i američki
će način života izumrijeti. Boje se da će
imigranti potopiti gospodarstvo. A s druge
strane, postoje svi oni koji kažu: možda po-
stoji način da prihvatimo te stvari. I možda
se trebamo odreći prava da svatko može
kupiti pištolj. To su osnovni argumenti.
Razmišljate li mnogo o onome što ćete
ostaviti iza sebe?
Ne, ne previše. Kao prvo, to je nešto na
što nemam utjecaja. Samo se dvije stva-
ri dogode piscima kada umru: ili njihova
djela prežive, ili budu zaboravljeni. Netko
će otkriti staru škrinju i reći: “Tko je taj Ir-
ving Wallace?” Za to nema logičnog objaš-
njenja. Pitajte djecu u školi tko je Somerset
Maugham. Neće znati. Napisao je knji-
ge koje su svojedobno bile bestseleri. Ali
danas je posve zaboravljen, dok Agatha
Christie nikad nije bila popularnija. Ona
jednostavno prelazi s jedne generacije na
drugu. Ona nije tako dobar pisac kao Ma-
ugham, i sigurno se nije trudila ništa drugo
nego zabaviti ljude. Tako da ne znam što će
se dogoditi.
Zaprijetili ste mirovinom nekoliko puta,
ali očito to nikad niste proveli. Vidite li se u
ovom poslu i u osamdesetima pa i kasnije?
Da. Što bih drugo radio? Mislim, dovra-
ga, morate nekako ispuniti dan. A ja toli-
ko puno mogu samo svirati gitaru i gleda-
ti televiziju. To me ispunjava. Postoje dvije
stvari koje u tome volim: to što mene čini
sretnim i što usrećuje druge ljude. 
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 101
 ZA SVAKOG PONEŠTO
Vožnja biciklom i kanalima,
šetnje uličicama i posjet
coffee shopovima
neizostavni su dio
boravka u Amsterdamu.
London Calling program u
Paradisu; nastup neobičnog
američkog kantautora
Doriana Wooda u malom
Paradisu

U POTRAZI ZA GRA
Reportaža iz Amsterdama, grada koji je još od osamdesetih među alternati
102 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
ADOM SLOBODE!
ivcima u našim krajevima uživao mitski status TEKST: VEDRAN HARČA
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 3
 AMSTERDAM

I
kući ili stanu. Iz toga se izrodila i tadaš-
nja hardcore punk scena, no kada smo
PRIJE NEGO ŠTO GA JE DAVNIH OSAMDESETIH OPJE- došli 1991., sve je to već bila prilično za-
vao Bora Đorđević, Amsterdam je među alternativcima u vršena priča. Ostaci tih skvotera bili su
gori od jugoslavenskih komunista, za-
našim krajevima uživao mitski status. Za taj mit o gradu slo- drtiji čak i od naših ‘omladinaca’, skoje-
bode i, gledano iz Hrvatske još uvijek tako dalekog, liberalnog vaca. Užasno smiješna situacija – stigli
razmišljanja svakako su najzaslužniji opojni mirisi lakih droga smo iz socijalističke zemlje, a oni su bri-
jali na nešto što se gotovo moglo nazvati
koji se već desetljećima šire iz tamošnjih coffee shopova, za- staljinizmom. S druge strane, zahvalju-
vodljivi pogledi djevojaka iz izloga crvene četvrti te legendarna jući njima smo ipak našli nekakav krov
skvoterska scena, svojedobno razgranatija i utjecajnija čak i od onih nad glavom i uspjeli preživjeti. Postojala
je solidarnost, čitava jedna kultura unu-
u Londonu ili Parizu. Tijekom pet dana boravka u nizozemskoj prije-
tar društva, i kada bismo, recimo, zauzeli
stolnici pokušao sam utvrditi ima li istine u tom mitu ili se stari Am- neki stan, ubrzo bi se skupila lova za po-
sterdam, kao i mnoga druga, nekoć slavna središta boemskog života stavljanje instalacija i svega što ti je po-
trebno za normalan život.”
Zahvaljujući politici prihvaćanja izbje-
i alternativne kulture, već odavno izgu- ni tih dana stvari nisu bile onakve kakvi- glica iz ratom zahvaćene Jugoslavije, Ni-
bio u bespoštednoj utrci za novcem svo- ma su ih na daljinu doživljavali zagrebač- zozemska je neko vrijeme mnogima bila
jih vladara. ki alternativci. obećana zemlja.
Coffee shopove je, kao i ostale ugo- “Ovdje sam završio sasvim slučajno, “Stalnu dozvolu boravka dobio sam
stiteljske objekte, moguće podijeliti na nisam više imao kamo otići, a tu mi je ži- 1994., a već godinu poslije i svoj stan, po
šminkerske, kvartovske te one, poput vjela frendica. Određeni gradovi privlače tom smo pitanju bili pravi ratni profiteri.
znamenitog “Rookiesa”, koji su zadrža- određene ljude, a Amsterdam je u to vri- Spojilo nas se sedamstotinjak i pronašli
li kakav-takav arty predznak. U cjelini, jeme privlačio ekipu koja se voljela dro- smo dobrog odvjetnika koji je danas pro-
riječ je o turističkoj atrakciji “za sve uzra- girati. Ali nema potrebe ni za kakvim fesor imigracijskog prava na fakultetu, a
ste” pa ćete tako, osim gomile mladih odu- romantiziranjem, radilo se o pukom pre- na našem je slučaju napravio karijeru.”

ševljenih činjenicom da pale prvi legalni
joint u životu, redovno nabasati i na ne-
obične prizore poput “napušenih” pen-
zionera ili sredovječnih bračnih parova
koji su uz “frulu” odlučili predahnuti od
razgledavanja muzeja i obilaska restora-
na. S druge strane, ilegalne droge i dalje
predstavljaju jednu od najvećih opasno-
sti u Amsterdamu jer su lokalni dileri u
ecstasy i slične tablete posljednjih godina
počeli gurati stvarno sve i svašta. Kako mi
je rekla djelatnica lokalnog smart shopa,
inače porijeklom Makedonka, od takvog
su ecstasyja za vrijeme nedavnog Amster-
dam Dance Festivala preminule tri osobe,
među njima i mladić iz Srbije. S iznimkom
toga, grad je prilično siguran, barem dije-
življavanju”, ispričao mi je Ante Čikara,
nekoć poznati zagrebački kritičar, disko-
graf i promotor, a danas zaposlenik Haaš-
kog suda koji u Amsterdamu živi više od
dvadeset godina.
“Skvoterska scena bila je interesantna i
uzbudljiva nešto ranije, sredinom osam-
desetih. Postojala je rupa u zakonu za-
hvaljujući kojoj si se, ako nisi imao gdje
živjeti, mogao nastaniti u nekoj praznoj
“ODREĐENI
GRADOVI
S
JA J I BIJEDU SK VOTOVA NA
svojoj je koži osjetio još jedan du-
gogodišnji stanovnik Amsterda-
ma, Ivica Košavić Ico, koji pod
umjetničkim imenom Razorbla-
de Jr. već puna dva desetljeća predvo-
di noise rock skupinu Gone Bald. Njego-
va je priča, međutim, bitno drugačija od
Čikarine.
“Mi smo u Amsterdamu uhvatili do-
slovno zadnji vlak, kada su već ‘zatvara-
li ladice’ i donosili odluke koliko će još
ljudi iz bivše Jugoslavije uopće primiti.
Postojali su izbjeglički kampovi u koji-
ma, ako izguraš godinu dana, dobiješ pa-
pire, zdravstveno, socijalni stan... Nama

PRIVLAČE
lovi oko centra, gdje jedinu galamu i kaos to nije padalo na pamet, ti kampovi su
stvaraju Britanci koji u hordama već de- nam djelovali poput zatvora. Izabrali smo

ODREĐENE
setljećima vikendom navraćaju na novu drugu opciju, redovno prijavljivanje u ‘fo-
dozu “rasturanja”. Tako sam, primjerice, reign policy’ ured, bez ikakve sigurnosti.

tijekom doručka u jednom irskom pubu
prisustvovao nadmetanju u urlanju neko-
licine Engleza odjevenih u, da čitava stvar
bude bizarnija, poslovna odijela i kravate.
Povezivanja s trgovinom ljudima i poveći
LJUDE.
Prijaviš se pa te nakon tri mjeseca čeka-
nja odjebu i onda, uz pomoć advokata, sve
ispočetka. A i dok čekaš, moraš negdje ži-
AMSTERDAM vjeti. Nikad prije nisam živio po skvoto-
vima i to me stvarno sjebalo. Ubrzo sam

JE PRIVLAČIO
broj narkomana crvenu su četvrt učini- shvatio kako i među skvoterima posto-
li prilično ozloglašenom pa su je i u turi- je pravila iako su se oni kao borili pro-

EKIPU KOJA
stičkim vodičima označili kao mjesto na tiv pravila i zakona. Govore ti kako se po-
kojem se trebate paziti. Današnji skvo- našati, moraš paziti što govoriš jer su svi

teri se, za razliku od njihovih nekadaš-
njih prethodnika, nalaze na meti polici-
je jer je slobodno naseljavanje praznih i
napuštenih kuća odavno stavljeno izvan
zakona. U razgovoru s dobrim poznava-
teljima skvoterske scene osamdesetih i
devedesetih, međutim, saznao sam kako
SE VOLJELA
oko tebe anti-ovo, anti-ono... Nije posto-
jala anarhija, u skvotovima je tada vlada-
la stroga hijerarhija. Išli smo od skvota do
DROGIRATI.” skvota jer u svakom od njih smiješ osta-
ti samo nekoliko dana. Sjećam se kada
smo došli k nekoj ekipi koja nam je rekla:
‘Nema frke, možete tu spavati, ali se pri-

104 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 1
premite jer će nas neonacisti napasti Mo-
lotovljevim koktelima. Bili smo izgublje-
ni. No onda smo polako počeli pronalaziti
ljude koji su nam pomagali i usmjeravali
nas kamo da idemo, u smislu kome da se
obratimo i kome da idemo. Zauzeli smo
jedan skvot, uz dozvolu para iz Nizozem-
ske koji su bili glavni, zajedno s nekim
Česima. Oni su nam otkrili da dućani u
kontejnere izbacuju hranu kojoj je iste-
FOTO NA OTVORU: GULIVER/GETTY IMAGES I VEDRAN HARČA; NA OVOJ STRANI: VEDRAN HARČA
kao rok trajanja i da, ako dođeš dovolj-
no rano, možeš sve to pokupiti prije dola-
ska smetlara. Nismo imali mikrovalnu ili
tako nešto, ali barem više nismo bili glad-
ni. Bilo je i bizarnih situacija, na primjer
nađeš tri kontejnera u kojima su samo lu-
čice i keksi.”
Poznata je i priča o Sexi, zagrebačkom
bendu čiju su možebitnu nizozemsku ka-
rijeru doslovce uništili sukobi sa skvoteri-
ma. Prvo su se našli na udaru lokalnih fe-
ministkinja koje su ih, ni krive ni dužne,
optužile za seksizam, a potom ih je spome-
nuta zajednica odbacila samo zbog toga
što nisu pristajali da im se zalijepi etike-
ta “izbjegličkog rock ‘n’ roll benda”. Usko-
ro više nisu imali gdje nastupati te su bili
prisiljeni prestati s radom.
Na pitanje što je ostalo od te skvo-
terske priče i amsterdamske glazbene
scene, Ante odgovara: “Skvoteri posto-
je i dalje, iako više nismo u kontaktu s
GLAZBENI VIKEND
(1) Lola Colt, bend koji želi biti novi
Florence + The Machine. (2) Concerto,
shop u kojem svaka vrsta glazbe ima
svoj ulaz. (3) Dugovječna koncertna
dvorana Melkwig. (4) Johnny Marr u
novom Paradiso Nordu.
tim ljudima, onda sam imao 25, a sada
mi je 50 godina. Ali stvari su se promi-
jenile, danas postoje mnogo zanimljivi-
ji načini da se živi low budget nego što je
proučavanje Trockog i nekih zastarjelih
ideologija. Klinci se organiziraju druga-
čije, druga su vremena. Što se samoga
grada tiče, od kraja devedesetih počela
je transformacija i Amsterdam se pot-
puno svjesno pretvorio u ovo što je sada,
grad za turiste i poslovno središte. Prem-
da, još od kasnih osamdesetih živio je na
staroj slavi, sve bitne stvari, pomicanje
društvenih i kulturnih granica, doga-
đale su se između 1974. i 1980. godine.
Ovo poslije nije bilo vrijedno spomena,
ne mogu se sjetiti ni jednog benda koji
je izašao iz Amsterdama i nešto napra-
vio, eventualno The Ex. U vrijeme kada
smo se mi doselili, dominirali su house i
techno koji mi nisu bili zanimljivi, uopće
mi nisu bili na radaru. Nemoj me krivo
shvatiti, bilo je zanimljivih stvari, feno-
menalnih, najčešće manjih koncerata za
300-400 ljudi.”
“Ante i ja smo biciklima obilazili čitav
grad i nerijetko vidjeli po tri benda u istoj
večeri, u tri različita kluba. No nekoliko
godina poslije stvari su počele odlaziti
kvragu – vlasnik kluba ti, recimo, kaže,
zašto bih platio čitav bend kada mogu
samo DJ-a. U Zagrebu je po tom pitanju
stoput bolje nego ovdje. Underground
bendovi, čak i oni koji su u dobrim, po-
znatim izdavačkim kućama, sviraju go-
tovo po bircevima, malim klubovima u
Zagrebu, a u Amsterdamu ne mogu do-
govoriti nastup ni u kultnim mjestima
poput OCCII-ja zato što je bukiran ne-
kakav party”, objašnjava Ico i ključnim
označava trenutak u kojem su istu po-
litiku počeli primjenjivati i najpoznati-
ji gradski klubovi Paradiso i Melkweg.
‘N
EK AD JE K ARTA ZA PAR A-
diso bila 12 i pol guldena, tko
god svirao. U Njemačkoj bi,
primjerice, isti bend platio
25 maraka”, prisjetio se Či-
kara koji je u tom znamenitom klubu i
radio ranih devedesetih.
“Napravio sam neku tribinu koja se
pokazala dosta uspješnom, a onda mi
je cura, koja je na toj tribini radila sa
mnom, ondje našla posao. U pravi trenu-
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 5
 AMSTERDAM
tak, taman sam bio potrošio svu ušteđe-
vinu i trebao mi je posao.”
“Zahvaljujući njemu, ulazili smo na
‘guest’ listu i dobivali insajderske informa-
cije o bendovima, kako tko brije, koju čo-
koladu želi koji glazbenik”, uz smijeh do-
daje Razorblade.
Paradiso, bivša crkva iz 19. stoljeća sre-
dinom šezdesetih pretvorena u koncertnu
dvoranu, u svojim je prastarim hodnicima
i prostorijama ugostila gotovo sve najzna-
čajnije pop, rock i alter bendove, a live al-
bume i/ili spotove tu su snimali Rolling
Stonesi, Joy Division, Johnny Thunders,
Chic, Duran Duran i mnogi drugi. Keith
Richards je seriju poluakustičnih nastu-
pa 1995. godine proglasio ponajboljima u
čitavoj karijeri neuništivih rock dinosau-
ra, a Glen Matlock je u Paradisu odsvirao
posljednji koncert kao Sex Pistol (prije se-
rije grozomornih reuniona). I ti su istinski
spomenici pop kulture, međutim, vidjeli
neke bolje dane.
“Prije si u maloj dvorani Paradisa ili
Melkwega često mogao gledati i neke
manje, alter i underground bendove. To se
danas događa jako rijetko, gotovo nikad”,
tvrdi Košavić i upoznaje me s pravim sta-
njem stvari.
I
ZNIMK A JE BILO NOVO IZDANJE
dugovječnog London Calling Festi-
vala, smotre manje poznatih, veći-
nom britanskih indie bendova koja
se održava od 1992. godine i na kojoj
su, prije međunarodnog proboja, prve ni-
zozemske svirke odradili Blur, The Liber-
tines, Kasier Chiefs i Franz Ferdinand.
“80-IH SI NA ULICI SRETAO PREVIŠE
NARKOMANA. TOGA VIŠE NEMA,
‘JUNKIEJI’ SU OTIŠLI U PREDGRAĐE.”
Nažalost, njihove eventualne nasljedni-
ke ovoga puta nisam uspio pronaći jer je
zapanjujuće mnogo izvođača na festivalu
zvučalo kao da se njihovi pjevači natječu
tko će više sličiti Alexu Turneru iz Arctic
Monkeysa, a ni u glazbenom smislu nisu
mi pružili puno toga vrijednog spomena.
Iznimka su prve večeri (drugu sam pro-
pustio zbog koncerta Johnnyja Marra)
bili tek The Amazing Snakeheads, na tre-
nutke zaista intrigantni glasgowski uče-
nici Nicka Cavea i Luxa Interiora čiji je
nastup poprilično upropastilo prenema-
ganje i nizanje svih postojećih rock ‘n’
roll šablona lidera grupe Dalea Barclaya,
svirački solidna kopija Florence + The
106 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
Machine zvana Lola Colt te švedsko-au-
stralska electro pop formacija Kate Boy.
Njihov set otvoren je s nekoliko pjesama
koje bismo mogli opisati kao art pop Kate
Bush za plesni podij 21. stoljeća (fantasti-
čan singl “In Your Eyes”), no ubrzo se či-
tava priča svela na izlizane beatove i sam-
pleove nalik na one koji trenutačno žare
i pale svjetskim top-listama. London
Calling Festival proširen je višetjednim
Ante Čikara,
nekadašnji
zagrebački
glazbeni
kritičar koji već
dvadesetak
godina živi u
Amsterdamu
programom Indiestad pa su indie bendo-
vi različitih generacija nastupali diljem
grada, među ostalim i u novootvorenom
Paradiso Nordu. Riječ je o klubu nasta-
lom kao dio projekta čiji je cilj oživiti us-
pavani sjever grada, ali i jednom o najste-
rilnijih i najbezličnijih mjesta na kojima
sam bio u zadnje vrijeme. Interijer u sje-
ćanje doziva sportske dvorane u kojima
su zanat pekli ex Yu rokeri sedamdese-
tih i osamdesetih, a mom šoku nije bilo
kraja kada sam shvatio da se piće može
platiti samo kreditnom karticom jer u
čitavom kompleksu vlada “no cash” poli-
tika. Marr, čiji prateći bend čine članovi
talentirane, ali nikad sasvim potvrđene
grupe Haven, odsvirao je vrlo dobar kon-
cert čiji su vrhunci bez iznimke dosegnu-
ti izvedbama klasika The Smithsa poput
“There Is A Light There Never Goes Out”,
“Still Ill” i “How Soon Is Now”. Sve odre-
da zvučale su čak i bolje od svojih slav-
nih studijskih izvornika, ponajprije zbog
improviziranih instrumentalnih dionica
koje su vrijednim slušanja učinile i bitno
slabije pjesme s njegovih posljednjih stu-
dijskih albuma. Johnny se na aktualnom
Playlandu i prošlogodišnjem prethodni-
ku The Messenger vratio korijenima, od-
nosno vremenu prije nego što je upoznao
Morrisseyja. Tako ćete u skladbama “Ge-
nerate Generate Generate” i “Speak Out
Reach Out” prepoznati utjecaje XTC-ja,
Wirea i ostalih post punk/new wave veli-
kana, ali i zamijetiti priličnu bezidejnost
u pisanju stihova. Pridodamo li tome sve
iritantnije poziranje i izigravanje rock
zvijezde, s čime je počeo tek nakon što je
prešao pedesetu, postaje itekako očito da
mu je, poslije briljantnih suradnji s Mo-
dest Mouseom i Cribsima, karijera u kre-
ativnom smislu ipak u silaznoj putanji.
Čikari i Košaviću prepustio sam završ-
nu riječ u ovoj našoj priči i upitao ih što je
ostalo od Amsterdama iz njihovih mla-
dih dana.
“Sve je skuplje, komercijala je uzela
maha, a sve se to dogodilo užasno lako i
brzo. Onda su krenule priče o zatvaranju
coffee shopova, red lighta, zabrani puše-
nja... I dalje pronađem svijetlih točaka, ali
nije više kao prije”, ističe Ico, a Ante sma-
tra kako je kultivizacija ipak bila nužna.
“Osamdesetih, kada si hodao centrom
grada, nije ti baš bilo svejedno. Sretao si
previše narkomana, i domaćih i uvoznih.
Toga više nema, ‘junkieji’ su otišli u pred-
građe. Prije, ako si živio u određenim
kvartovima, kada bi izašao iz ulaza, nisi
znao hoće li te ispred vrata dočekati tijelo
nekog tko se predozirao.”
“Premda, vidio sam danas na Fejsu
fotku koju je objavio kantautor Dorian
Wood (čiji smo vrlo solidan nastup pret-
hodno pogledali u Paradisu, op. a.). Na
njoj pokazuje veliki papir iz općine na
kojem se velikim slovima upozorava tu-
riste da paze koji kokain kupuju jer se za-
dnjih nekoliko dana prodaje heroin umje-
sto kokaina”, kaže nam “britva mlađi”, a
Čikara dodaje: “Prije si na house partyji-
ma imao takozvani ‘pill check’, mjesto na
koje si donio svoju drogu, a oni bi ti na-
pravili kemijsku analizu. Takav pragma-
tičan način razmišljanja je oduvijek vla-
dao ovdje, ali navikneš se, naučiš živjeti
FOTO: VEDRAN HARČA
s tim. Sve u svemu, odgovara mi što bici-
klom do bilo kojeg mjesta u gradu dođem
za maksimalno 15 minuta, a budimo re-
alni, Amsterdam nije ni najružniji na svi-
jetu, dapače.”
http://www.bijelodugme.com.hr/
 PRETPLATI SE
I UKRADI
NAM NOVCE ZA
4 IZDANJA*
/ 12 mjeseci / 120,00 kn
/ 6 mjeseci / 72,00 kn
/ 3 mjeseca / 40,50 kn
*odnosi se na iznos godišnje pretplate na tiskano izdanje

Potraži nas i na

pretplata@rollingstone.hr
 NOVI ALBUMI������������������������������������������� Str. 110
SINGLOVI������������������������������������������������������ Str. 111
KAZALIŠTE����������������������������������������������� Str. 120
RS INDIEJI�������������������������������������������������� Str. 126

Rock & roll putovanje Foo Fightersa

Dave Grohl i društvo
putuju diljem Amerike
na snimanju albuma

Foo Fighters
Sonic Highways Roswell/RCA
HHH½
TEKST: PATRICK DOYLE
Prošlo je već 20 godina otkako
je Dave Grohl došao u studio u
Seattleu i snimio neke pjesme
koje je pisao dok je svirao bub-
njeve u Nirvani. U to su vrijeme
Foo Fightersi bili više unutarnji
solo projekt, nego bend. Ali slje-
dećih nekoliko godina, gitare su
se pojačale, hookovi su prerasli
u stadionske veličine – a njihov
nastup prerastao je u bend koji,
vrlo vjerojatno, najvitalnije živi
i diše rock & roll.
Album za albumom, Grohl je
pronašao način kako ići napri-
jed, nakon probitka u arenskom
rocku 2002. albumom One by
One, akustično-električnim
dvostrukim CD-om iz 2005., In
Your Honor i vraćajući se ana-
lognom načinu snimanja uživo
2011. na albumu Wasting Light.
Ovog je puta pretvorio koncept
za svoj dokumentarac iz 2013.,
Sound City – u kojem je doveo
junake od Stevie Nicks do Toma
Pettyja u losanđeleski studio u
kojem su snimili neke od svojih
najpoznatijih albuma – u puto-
vanje cijelom zemljom kako bi
snimio album. Posljednjih go-
dinu dana, Grohl je posjetio 8
velikih američkih gradova s eki-
pom s HBO-a, intervjuirajući
ključne osobe; od punk ikone
Iana Mackayea u Washingtonu
do Willieja Nelsona u Austinu,
upijajući inspiraciju za Sonic
Highways.

Ilustracija SA M SPR ATT s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 9

 RECENZIJE GLAZBA
Radi se o pjesmama o krvi,
dražesnom i evoluciji: brza ro- POD REFLEKTOROM
kerska pjesma “The Feast and
the Famine” prikazuje Washi-
Bob
ngton D.C., pobune do kojih je Dylan
došlo nakon atentata na Mar-
tina Luthera Kinga Jr., mrač-
na pjesma kojom započinje,
“Something From Nothing”,
nastala iz priče čikaškog
blues velikana Buddyja Guya
o skromnom, prvom instru-
mentu: “A button on a string/
And I heard everything.”
Unatoč veličanstvenom
konceptu, ne radi se značaj-
nom poboljšanju Foosa: osam
pjesama na Sonic Highways
imaju, kao i uvijek, čudoviš-
no škripanje gitare, udara-
juće krešende i žestoko mo-
lećive središnje dijelove koje
možemo čuti na svakom nji-
hovom albumu ovog mileni-
ja. Gosti poput Zaca Browna
(Nashville) i Preservation
Hall Jazz Benda (New Or-
leans) uglavnom se guraju u
dobro uigrani zvuk Foosa. U
“What Did I Do?/God as My
Witness”, bombastičnoj himni
koja spaja Queen s ranim Be-

atlesima, gromovit zvuk gi-
tarističkog čarobnjaka iz Au-
stina, Garyja Clarka Jr., ne
ostavlja trag. Ali Joe Walsh
podiže “Outside” – dnevnič-
ki zapis o zatočenosti u boli i
tami – s raspoređenim solaža-
ma koje eksplodiraju u olujnu
apokalipsu.
Ove su pjesme najambici-
ozniji bendov projekt dosad.
Završna pjesma, “I Am a
River”, raste iz lagane do
pravične u sedam minuta, a
Grohl, uz orkestar, pokazu-
je emocije. Na drugoj je stra-
ni lagana “Subterranean”, ap-
straktna, floydovska balada
o novom početku nakon pre-
kida veze koja vas definira –
tema o kojoj Grohl svašta zna.
Ali nema dovoljno simpatič-
no neuobičajenog kao na ra-
nijim albumima ili uzbudlji-
vo mračnog kao na najboljim
pjesmama s Wasting Light.
Blago u podrumu
Dylan je iznio sve svirke s Bendom
spremljene u arhive, s otkrivajućim
rezultatima
Bob Dylan The Basement Tapes
Complete: The Bootleg Series Vol. 11
Columbia/Legacy HHHHH
Najbolji album koji Bob Dylan
nikad nije planirao snimiti – sati
bluesa, countryja, folk balada i
novo skladanih nadrealnih pjesa-
ma neslužbeno snimljenih, koli-
ko je to bilo moguće 1967. – već pola se stoljeća
priprema, dolazi u valovima izazivanja i iznena-
đenja (bootleg, dvostruki CD Columbije, novo-
otkrivene snimke) poput blaga iz spremnika s
mnogo lažnih dnâ. Ovih su 6 CD-a, uvjereni smo,
sve preživjele note koje je Dylan snimio sa svo-
jim pratiteljima, budućim Bendom, na sjeveru
New Yorka nakon neizdržive pomame na njiho-
pjesmama i šrotom s Top 40 ljestvica bendu je
došlo prirodno; Robbie Robertson, Rick Danko,
Richard Manuel, Levon Helm i Garth Hudson (za
magnetofonom) bili su očvrsnuli veterani na-
stupa po klubovima. Ali u njihovoj povezanosti
(posebno kao skladatelja) i lakoći kretanja kroz
žanrove Dylan je pronašao rijetke, suosjećaj-
ne suradnike. Apokaliptično upozorenje u “This
Wheel’s on Fire” i srceparajući poraz u “Tears
of Rage” napisane su s Dankom i Manuelom. Tu
je i jasan, ugodan stih iz lektire Johnnyja Casha
u pjesmi “Big River” i “Joshua Gone Barbados”
Erica Von Schmidta u ansamblu ludiranja u Dyla-
novoj “Million Dollar Bash” i tužnom ocu u “Yea!
Heavy and a Bottle of Bread”. Dylan je predvo-
dio mnoge velike bendove, ali nikad nije našao
ovakvu braću.
I dalje je šokantno koliko je ova glazba spora,
izgleda da je Dylan pretvorio autocestu 61 u
gustu šumu, kao i iznošenje dosad neobjavljenih
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

Grohl je izjavio da je razmi- voj turneji 1965.-66. i njegove motorističke ne- dragulja poput “One for the Road” i samouvje-
šljao o tome da napravi ekspe- sreće u srpnju 1966. ren R&B u “Silent Weekend”. U listopadu 1967.,
rimentalniji album prije nego Prvi dojam na ovoj gomili i redoslijedu (isprva Dylan je opet bio sam, snimao je John Wesley
što je rekao: “Jebeš to”. Teško uglavnom obrada) je da su svirke počele opu- Harding. Ali komad blaga koji je snimio s Ben-
je ne poželjeti da je krenuo na šteno, kako bi se oporavili od maničnog uspona dom u kratkom periodu skrivanja ne prestaje
put na kojem ima malo više i obožavanja koje guši. Zezanje sa starim boogie pružati zadovoljstvo.  DAVID FRICKE
avanture. 
HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše
110 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 . Ocjene su nadgledali urednici ROLLING STONEA.

Pink Floyd
The Endless River
Warner/Dancing Bear HHH½
Iznenađujuće dostojanstven
oproštaj
Za početak, moram prizna-
ti kako su moja očekivanja
od The Endless Rivera bila
stvarno niska, ponajprije jer
je riječ o materijalu bazira-
nom na nedovršenim sessi-
onima nastalima u vrijeme
jedva prosječnog, 20 godina
starog albuma The Division
Bell. Pridodamo li tome da se
u kreativnom smislu nikad
do kraja nisu oporavili od od-
laska glavnog skladatelja Ro-
gera Watersa, zaista se činilo
da nas očekuje neviđena bla-
maža nekoć veličanstvenog
benda. U konačnici, Floydi
su “beskrajnom rijekom” ot-
plovili u vječnost iznenađu-
juće dostojanstveno, uz niz
ugodnih, chill-out tema di-
rektno naslonjenih na prvu
polovinu sedamdesetih, ko-
mercijalno najplodnije raz-
doblje grupe. U ovoj posve-
ti samima sebi otišli su toliko
daleko da ćete u nekim sklad-
bama (“Things Left Unsaid”,
“Sum”, “Allons-y”) prepoznati
fragmente legendarne “Shine
On You Crazy Diamond”, gi-
tarski solo iz najvećeg hita
Pink Floyda “Another Brick In
The Wall (Part 2)” ili bubnjar-
ski uvod u “Time”. Dave Gil-
mour je i dalje nevjerojatan,
instant prepoznatljiv gitarist,
synthovi i klavijature izgradi-
li su lijep nadgrobni spome-
nik pokojnom Ricku Wrigh-
FOTO: HEADONEAST PRESS; GULIVER/REX; JAM RITUAL PROMO
tu, a jedini pravi problem ovog
albuma krije se u činjenici da
većina kompozicija ne zvuči
kao instrumentalna glazba,
nego dobivate dojam da se
preživjelim članovima jedno-
stavno nije dalo napisati tek-
stove i snimiti vokale. Šteta,
uz još poneku otpjevanu stvar
(iznimka je tek završna “Lou-
der Than Words”) mogao je to
biti jedan od najljepših opro-
štaja u povijesti popularne
glazbe.  VEDRAN HARČA
TOP SINGLOVI
Krajnje je vrijeme za album!
Headoneast “Sve se vidi”
Ljiljak i
HHHH½ ekipa
Nabrijavanje za povratnički album
Aleksandra Ljiljaka i njegovog Hea-
doneasta nastavljeno je singlom “Sve
se vidi”, jazzy laganicom na tragu
Moloka i Saint Etiennea. Pridodamo
li joj ranije uspješnice, Cafe del Mar
kompilacijama obojanu “Ide ljubav” i
surf pop “Mayska”, teško ćemo se ot-
hrvati dojmu da nas očekuje jedno
od najeklektičnijih i najzanimljivijih
pop izdanja snimljenih u Hrvatskoj
posljednjih godina. Krajnje je vrijeme
da ga i objave!  VEDRAN HARČA
Tiho/glasno a opasno
UKRATKO
Lovely Quinces Charli XCX
“M” HHHH½ “London Queen”
Faith No More Dunja Ercegović
“Motherfucker”
HHH
nam vadi mast na Bubble punk oda ži-
HHHHH slamku. Polako i te- votu u SAD-u britan-
meljito. Svaki singl ske pop zvijezde na-
“Ovo nije reunion, ovo
koji objavi bolji je stala prema hitu Kim
je real deal”, proklami- od prethodnog. “M” Wilde, “Kids in Ame-
raju Faith No More uz je najnoviji u nizu i rica”, iz 1981., klasiku
ispaljivanje novog otvara široka pro- novog vala u kojoj
singla nakon 18 godina Mike stranstva u koji- se također pjeva o
pauziranja. Za razliku od Patton ma sudbinski domi- tome kako Britanac
mora foliranata, bend nira njezin izvrstan pokušava biti Amer.
kojem je sve dopušteno, glas, a aranžmani su Jednako je zabav-
nema problema s opravdanji- kompaktni i boga- no, posebno kad
ti. Lovely Quinces si-
ma. Stihijska prijeteća koračnica Charli zove svoju
gurno korača prema
uz autoritativni vokal Mikea Pattona “get the mother- mamu kako bi joj
debi albumu i najve- rekla da se neće vra-
fucker on the phone” ispaljuje ih na vrh očekivanja.
Maestralna stvar. Tiho/glasno, a opasno.  ANĐELO JURKAS ćem samostalnom titi kući “till I can fill
koncertu u karijeri. the shack up with all
 ZORAN STAJČIĆ gold plaques”.  J.D.
Mogu se odmah Gatuzo feat. Marilyn Manson
spakirati i otići na Zapad
Goran Bare
“Third Day Of A
“Povrijedili smo
Seven Day Binge”
jedno drugo”
HHHH
Jam Ritual “Moves” HHHH½ HHH½ Američka hard
Šiljo i Bare javno su glam rock noćna
se izvrijeđali na pasja mora nakon uspona
Rock razglednica kola kad je gitarist i deranja do točke
iz Varaždina napustio Majke. Sad
odustajanja povra-
se javno mire kroz ća u face puritana-
zajedničku pjesmu. ca jednim od najbo-
“Znanstvena fanta-
ljih singlova dosad.
stika” se dogodila: Valjajući museov-
Bare gostuje Gatuzu, ski bas ritam na re-
u pjesmi “Povrijedi- petitivan The Roots
li smo jedno drugo”. “the seed” riff sa-
Prava vožnja sredi- vršeno se spajao li-
nom ceste doma-
Imamo li uzdanice koje se mogu odmah spakirati i otići jenom zaklinjanju.
ćeg rock mainstrea- Opaka, zavodljiva,
na Zapad? Imamo, dolaze iz Varaždina i zovu se Jam ma, osjeti se i odjek gotovo plesna pje-
Ritual. Singl “Moves” ujedno je prethodnica njihova debi EKV-a dok dva muš- sma mogla bi na-
albuma za koji su potegnuli do Mostara. No u geograf- karaca pomirujuće značiti novi uzlet
skom smislu Jam Ritual zvuče kao da su posisali jecaju. Skoro pa dir- zabavne karijere. 
najbolje od rocka iz Kalifornije i Australije.  ZORAN STAJČIĆ ljivo. Z.S.  ANĐELO JURKAS
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 111
 RECENZIJE GLAZBA

portal slobode
Dosad najjača
koji vodi Urbanova lirika
Ovim albumom Urban zaziva bolja pjesnička vremena
kad su autori a ne mamuti koračali ovim prostorima
Urban & 4 Mamut Aquarius Records HHHH½
Zadaća poštenih kreativaca u sklopu pop forme
je izbjegavati očekivanja publike, mijenjati se,
ne ponavljati provjerene recepte. Takvih je malo
Najnovije vijesti i vrlo su rijetki, pogotovo na regionalnoj sceni.
Petim albumom solo karijere takvom se iznim-

iz kulture i zabave kom potvrđuje Urban i njegova Četvorka. U djelu gotovo op-
sesivno opsjednutom smrću, izbjegavajući pritom efekt mor-

Reportaže, recenzije
bidnosti, Urban pjeva o smrti kao fazi života. Brechtove smrti
vojnika se naziru u “Dva metra”, priziva se Pasolini, Venecija,

komentari,
Leteći Holandez.
Bend se traži, igra i mijenja. Ponekad preskoče refrene kako
bi dobili jednu od najboljih pjesama dosadašnjeg opusa (“Sutra

najave... ćemo pričati”), pa im se vrate u stadionski or-

kestriranom smislu (“Kada se voda povuče”), NAJBOLJE NA

Muzika, film, kazalište,

ALBUMU:
onda se posluže dječjim zborom ali bez uli- “Sutra ćemo
zivačkog momenta publici (“Priđi mi bliže”), pričati”, “Malo je”

izložbe, stripovi...
pa se potpišu tugom u odi samoći (“Malo je”)
ili plasiraju kraj drugačijoj ljubavnoj (“Gluposti u dvoje”). Novi
album je dosad najjače djelo u lirskom izrazu jer najmanje pro-
stora gubi u ponekad nejasnim metaforama. No pridodate li
ih Urbanovim vokalnim manirima, ostavljaju prostor skicama
atmosfera, oživljenim dramatičnim poetskim crtama. Analogni
zvuk i sobna produkcija ne vraća ih u prastaru prošlost, ali za-
ziva bolja pjesnička vremena. Kada su autori, a ne mamuti ko-
račali ovim prostorima.  ANĐELO JURKAS

Bez nejasnih
metafora

o d o d na,
Ravn i
neovisn
sa
portal rom
c e n z u
strogom og
medijsk
otpada
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
Đubrivo
Krvave bajke Bandcamp
HHHH
Urnebesno degutantni
Splitski metal pankeri Đubri-
vo novim albumom obilježa-
vaju 20 godina na sceni koja
ih je, i diskografski i medij-
ski, odbacivala od samog po-
četka. To donekle objašnjava
zbog čega im je ovo tek drugo
studijsko izdanje na kojem su
opet tako genijalno politič-
ki nekorektni i urnebesno de-
gutantni u suludim pričama
o gejevima, sponzorušama
ili serijskim ubojicama. Zaje-
banciju prate melodični refre-
ni te speed metal riffovi i ri-
tmovi koji su zakazali samo u
“Daj ribu”, nepotrebnoj obradi
Rokera s Moravu. V EDRAN HARČA
Bezbeli Apstraklije
Kad je bal nek’ je kanibal
Croatia Records HHH½
Od Waitsa, preko Iana Curtisa
do domaćeg folka
Ovu recenziju bi bilo najbo-
lje početi riječima: “U počet-
ku bijaše Damir Avdić, a onda
su došli Bezbeli Apstraklije…”
Stilski nemaju ništa zajednič-
ko, no i prvi i drugi u svojom
izričaju posjeduju posttran-
zicijski grč u kojem je i muzi-
ka postala antimuzika. Bend
čine glazbenici koji se kriju iza
nadimaka Turbo Avaz, Bassi-
staga i Estamilija. Svoju tešku
gubitničku liriku cijede jedva
razumljivo kroz zube jednako
se naslanjajući na spleen Wa-
itsa, pozu Iana Curtisa, laga-
no dodirujući i domaći folk.
Taman toliko da su u mrač-
nim opskurnim klubovima u
stanju pokrenuti pomračene
umove peteespeovaca pijanih
od rakije i sedativa, ali biti i
zanimljivi onima koji se fura-
ju na intelektualno. Original-
ni i zarazni.  ZORAN STAJČIĆ
Pips, Chips &
Videoclips
Sve što vole mladi Radio 101
HHHH
Vrijeme je na njihovoj strani
tek kad ne rade sve ono što
vole mladi
Krenulo je tako što se po za-
grebačkim kvartovima u
predratnom i ratnom razdo-
blju slušalo The Clash, Po-
gues, Gerry and the Pace-
makers, Oasis, otočni rock.
Fascinacije su gitarističke,
kvartovske, buntovničke, ko-
liko je to glavni grad nudio
dječacima između rata, pro-
davanja coola, faksa i Dina-
ma. Trudili su se biti auten-
tični. Povremeno karikirani.
Onda je u život diskofila ušao
Thom Yorke i Dave Frid-
mann. Tada su zagacali u
artizam i širenje pop forme.
Po putu se dešavalo podosta
opadanja ljudstva, no glav-
ni je kormilar držao uzde u
rukama. Povremeno guštao,
njurgao, likovao, odašiljao
poruke, tek ponekad se po-
kušavao sprdati unutar dis-
kografije, rada i djelovanja.
Zagrebački Pips Ripper &
Videoclips od rane faze kada
su se šlepali na uzore i citi-
ranja milih im autora (kao
što radili i Houra ili Gobac),
dokazuju kako izdržljivost
biva najvećom kvalitetom.
Od ljudi čije pjesme sliče na
tuđe postali su respektabil-
na nacionalna stavka ako se
priča o rock and rollu.
Nakon prva dva amblem-
ska crtić-albuma, nemuštog
pokušaja koncepta s Pjesa-
mama za gladijatore, cen-
tralni dio karijere potpi-
suju s Fredom Astaireom i
Bogom, a osobito Drvećem
i rijekama kada su odškri-
nuli svijet vlastitih pjesama.
I tada su postali referen-
tni, emotivno bitni i najbo-
lji. Pečat će dati posljednjim
Waltom. Vrijeme je na njiho-
voj strani tek kad ne rade sve
ono što vole mladi.
 ANĐELO JURKAS
 RECENZIJE GLAZBA

Neil Young, crno i Young

bijelo, i u tehnikoloru
Veliki buntovnik objavio je oskudan, intiman solo album – i
orkestralnu verziju istog
Neil Young Storytone Reprise HH½
Storytone (solo bonus CD) Reprise HHH½
Jedini stil Neila Younga
je da radi ono što on želi, i
uopće se ne zamara tuđim
odobravanjem. Dobro, ovi
preslikani albumi – 10 pje-
sama raskošnih orkestralnih aranžmana
koje su ponuđene kao samostalne izved-
be na bonus CD-u – možda bi bili jači kao
jedan set pjesama koje se ne ponavljaju. Ali
ne bi bile ni upola zanimljive.
Ovo je Young u svoj svojoj mudrosti. Ima
protestnih izjava, automobilskih sanja-
renja i, što je najimpresivnije, ljubavnih
pjesama koje su vrlo vjerojatno nastale iz
nove veze s aktivisticom i glumicom Daryl
Hannah. Orkestar služi njihovoj intimi:
poslušajte raskošnu “I’m Glad I Found
You”, koja je malo bijeda u soli-
stičkom obliku. Big-band ver-
zija “I Want to Drive My Car”
grupe The Cadillac – jedna
od tri razmetljive pjesme koje
podsjećaju na Youngov album
iz 1988., This
Note’s for You NAJBOLJE NA
ALBUMU:
– je kulerska “Tumbleweed”,
zabava sa sta- “Who’s Gonna
rim sviračem Stand Up?”
bluesa koji
čita. Ali žice u pjesmi usmjerenoj na okoliš, – dirljiva serenada kad je otpjevana samo
“Who’s Gonna Stand Up?”, podsjećaju na uz ukulele. U srži oba albuma su Youngov
krzno na okupljanju članova PETA-e, a vje- ranjiv, još uvijek zapanjujuće visok tenor i
troviti aranžmani pretjerano sentimenta- njegovo minimalističko otkrivanje emoci-
liziraju ugodnu romansu u “Tumbleweed” ja. Ne treba mu više od toga.  WILL HERMES

TV On The Radio T.I. Johnny Marr Slipknot

Seeds Harvest Records HHHH
Jedan od bitnijih albuma 2014.
Poglavice američkih Indija-
naca novog milenija zadnjih
su godina prebacili preko
pleća puno nevolja koje bi
mnoge druge stajale odustan-
ka daljnjeg rada. No, Sitek,
Adebimpe i ostatak društva
još jednom će skockati svoju
sintetiku u soul, funk, alter
indie rock obličje te proša-
rati stilski naoko nespojivo
sklapajući melodije i ritmo-
ve dva stoljeća na vrlo uzbud-
ljiv način. Odigravat će Petera
Gabriela u novom ruhu (“Ca-
reful You”, “Test Pilot”), za-
zvučati svježe i melodiozno
(“Could You”, “Ride”), zaigra-
no (“Happy Idiot”), odvrnu-
ti glasnu gitarističku prošlost
(“Lazzeray”), mjestimično
Paperwork
Grand Hustle/Columbia HHH
Rap kralj iz Atlante sastavio je
kaotičan album čistim šarmom
Na svoj prvi album posli-
je “Blurred Lines”, T.I. je kao
izvršnog producenta doveo
Pharella Williamsa, genija
za stvaranje pjesama. Ništa
ovdje ne djeluje neobično –
izazovan ples eksplicitnog sa-
držaja s Chrisom Brownom,
post-Trayvon političko prazno
pričanje u stihovima po uzoru
na Public Enemy i dvije nevje-
rojatne Williamsove mješa-
vine koje zvuče kao robo-Ve-
gas Curtis Mayfield. Ono što
sve povezuje je upravo T.I.,
a na svom se devetom albu-
mu nikome ne dodvorava: i
dalje bez problema slaže unu-
tarnje rime (“Here’s a mental
Playland New Voodoo Records
HHH
Johnny, vrati se Smithsima!
Jedan od najvažnijih britan-
skih gitarista prošle je godi-
ne, poslije puna tri desetljeća,
odlučio izaći iz sjene i zauze-
ti centralno mjesto na stageu.
Solo karijeru Marr je započeo
solidnim albumom The Me-
ssenger i nakon samo godinu
dana nastavio s Playlandom,
zbirkom pjesama koja ponov-
no otkriva njegovu želju da
pobjegne od ostavštine The
Smithsa. To je pokušao uči-
niti uvođenjem, s obzirom na
godine i minuli rad, krajnje
nepotrebnih i pomalo komič-
nih “rock star” manirizama
te zazivanjem velikana post-
punka (Wire, The Sound), no
i dalje je najbolji kada nas,
.5: The Gray Chapter
Roadrunner HH½
Tuga stvarnog života
Slipknot su bili najluđi bend
nu metal scene s početka
2000-ih – devetero dječaka
iz kukuruzišta u Iowi u za-
strašujućim klaunskim ma-
skama, kao potomci demo-
na Sepulture i The Blue Man
Group. Izdržali su dulje od
mnogih svojih vršnjaka, a
na njihovom petom albumu,
za koji su inspiraciju našli
u smrti od predoziranja ba-
sista Paula Graya, radi se o
emocionalnom čišćenju koje
usmjerava tugu benda u ek-
sploziju speed-tužaljke (“Cu-
ster”, “The Negative One”) i
umjetničku doom-žalopoj-
ku poput “XIX”, u kojoj nam
Shawn “Clown” Crahan go-
FOTO: GULIVER/REX

notirati stvari preprosječ- memento/You didn’t know?”), kao u “The Trap” i “Candida- vori: “This song is not for the
ne bendu takve stilske širine raspravlja o rap igri i o crac- te”, podsjeti na bezvremenske living/This song is for the
(“Trouble”). Svakako jedan od ku, a flow mu je i dalje otka- klasike koje je pisao s Morri- dead”. Preporuča se i živima.
bitnijih albuma godine.  A.J. čeniji od većine.  C.R.W. sseyjem.  VEDRAN HARČA  JON DOLAN

114 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 RECENZIJE GLAZBA
Annie Lennox
Nostalgia Blue Note HHH
Diva je istaknula svoj glas
Evolucija Annie Lennox iz
vladarice new wavea do bri-
tanske kraljice plavookog
soula još uvijek traje i nije
baš neočekivana – njezin ve-
ličanstven glas oduvijek je
imao temelje u R&B-u, a to
se na ovom setu jazz i blues
standarda savršeno vidi. Pje-
sme “Summertime”, “Strange
Fruit” i “God Bless the Child”
iskazuju poštovanje i nepo-
grešivu tehniku koja još uvi-
jek nije dovoljno autorska
da bi prešla iz impresivno-
sti u nešto više. Ističu se: pje-
sma grupe Andrews Sisters’,
“I Can Dream, Can’t I?”, za-
igrani set u cha-cha stilu i
Ellingtonov “Mood Indi-
go”, s puhačkim instrumen-
tima jeftinih barova i, ako
bismo mjerili, sirovo blues
zavijanje. “C’mon, play that
thing!”, Lennox podbada svi-
rača roga. Netko bi mogao
isto reći njoj.  WILL HERMES
Bryan Ferry
Avonmore BMG HHHH
Suvremeni manirist bez mane
Nekad respektabilni glazbe-
ni šminker i art estet iz Roxy
Musica, poslije bonvivan s
vrtnih marketinških zabava,
svoju je pjevačku teoriju uzda-
ha pretvorio u stil. Na novom
albumu, uz znakovita ukaza-
nja nekolicine respektabilnih
gostiju (Nile Rogers, Johnny
Marr), skupljena je niska za-
vodljivih komada pop glazbe
koja jednako duguje njego-
vim 70-im kao i novom stolje-
ću. Od startnog singla “Loop
De Li” do simpatičnog čita-
nja Palmerova hita “Johnny &
Mary”, Ferry je toliko suvere-
ni manirist da mu je teško na-
pipati mane. ANĐELO JURKAS
116 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
Svemir
Tako jako DIY HHHH
Pozitivni, klasično ležerni ljetni
pop rock
Nekad je bilo ljepše, ljudskije,
šarenije, staromodnije, puno
eha, reverba i šezdesetaške ri-
tmike. Tako struji novi album
grupe Svemir, muzičara iza
izbočene figure Zvonke Obaj-
din. Oboružani pozitivizmom,
klasičnim ležerno ljetnim pop
rock pristupom, kolutaju i
Lewis ima rock okreću bilo koje doba godine.
album koji Nostalgijom na kapaljku, sti-
priziva country hovima na romantiku, proša-
Još jedan triler
rali su melodije. Nema boja-
zni od pretjeranih preprodaja
retro bižuterija. Njezin milo-
zvučan vokal zove na intimu,
79-godišnjeg
instrumentali će povremeno
uzeti ruke na ples. Valja im se
priključiti. ANĐELO JURKAS
“Ubojice”
Jerry Lee Lewis snimio je najosobniji album u zadnjih Jessie Ware
nekoliko godina u suradnji sa zbilja moćnim Tough Love
pomoćnicima PMR/Friends Keep Secrets/Interscope
Jerry Lee Lewis Rock & Roll Time Vanguard HHH HHH½
Stvaran i romantičan album
Za rad na nasljedniku albuma Last Man Standing
iz 2006., i Mean Old Man iz 2010., Jerry Lee Lewis Jessie Ware želi pričati o lju-
opet je pozvao svoje poznate prijatelje da sviraju na bavi, ali ne pokušava uljepšati
starim dobrim pjesmama. Ovaj put ipak nije ras- koliko teška može biti. “I had
položen za duete. Degradirao je ljude poput Keitha to shatter the pieces/It made
Richarsa, Robbieja Robertsona, Neila Younga i Nilsa Lofgrena me reveal myself”, priznaje
samo na gitaru i prateće vokale – čime je ovaj album manje zvjez- nedavno udana londonska
dani spektakl, a više osobna izjava u kojoj je 79-godišnji pjevač pjevačica u pjesmi “Pieces”,
uključio svoj glas i klavir na nekoliko blues standarda, nekoli- emocionalnom vrhuncu svog
ko melodija Chucka Berryja i u neočekivanoj Dylanovoj pjesmi drugog albuma. Ali unatoč
(“Stepchild”). svoj ranjivosti, Tough Love je i
Lewisovo je izmučeno srce i dalje glavna tema – poslušajte nje- jak album, prepun R&B groo-
govu verziju pjesme “Mississippi Kid” Lynarda Skynarda i poku- vea i jako puno soula. Ima do-
šaj da poboljša “Folsom Prison Blues” Johnnyja Casha. Ali pjevač, voljno pokazivanja Wareinog
koji je postigao desetke Top 10 pjesama na country ljestvicama akrobatskog vokala, poskaki-
u svojoj šest desetljeća dugoj karijeri, najbo- vanje u otkačenoj “Sweetest
lji je na sporijem žaljenju u naslovnoj pjesmi NAJBOLJE NA Song” i sporog plesa s dije-
ALBUMU:
koju je napisao Kris Kristofferson i u osamlje- “Keep Me in lom gudačkih instrumena-
noj molbi “Keep Me in Mind”. Potonja poseb- Mind” ta u “Cruel”. A kad vrhun-
no – tamna, prije toga neobjavljena pjesma od ski autori modernog soula,
dugogodišnjeg suradnika Macka Vickeryja – prisjeća se najbo- koji uključuju Deva Hynesa
FOTO: GULIVER/REX
ljeg od balada iz Nashvillea koje je “Ubojica” snimio kasnih 60- i Miguela posude svoje talen-
ih. Unatoč naslovu, Rock & Roll zapravo završava tako što pozi- te, prednosti na kojima Ware
va ljude da se vrate Lewisovoj često ignoriranoj ostavštini pisca i dalje radi mogu se samo
hitova country glazbe. JONATHAN BERNSTEIN upotpuniti. PAULA MEJIA
ZAA
What About Lampshade media
HHHH
Poruke ljubavi, nade i slobode
s novom dimenzijom zvuka
Snažan ženski vokal jedna je
od najprepoznatljivijih odlika
kruševačkog crossover benda
ZAA, još od početka njiho-
ve muzičke karijere. Najpre
je simbol ovog sastava bila
Darka Rajić, čiji je dubok i
veoma specifičan glas činio
ovaj bend sasvim drugačijim
od ostalih na reggae sceni Sr-
bije. Nakon toga su se smenji-
vale, uglavnom po dve, peva-
čice, a u trenutnoj postavi ove
skupine vokal je Sanja Vučić.
Ipak, na novom albumu What
About sjajno se glasovno ukla-
paju već pomenuta Sanja
Vučić i Tamara Ristić, bivša
članica sastava ZAA koja se
pojavljuje u nekoliko pesama.
Ovo izdanje donosi sasvim
novu dimenziju zvuka, pa
ponekad to ide u pravcu hip
hopa, poput segmenta pesme
“Summer Rain”. Bend ZAA
na trećem albumu odlučuje
da sa ovim muzičkim prav-
cem flertuje na više načina,
kombinujući ga sa reggae i ska
ritmom, a numera “Irie and
Kool” pravi je primer za to.
Tekstovi su angažovani,
uglavnom govore o ljubavi
i slobodi, pa se tako nume-
ra “What About” bavi odno-
som slobode prema ljubavi, a
u uvodnoj pesmi “’99 Hope”
bend duhovito govori o nadi
kao nečemu što smatra svo-
jom jedinom drogom.
Svoj maksimum na novom
albumu ZAA postiže u pe-
smama “’99 Hope” i “Irie and
Kool”, ako ovo izdanje posma-
tramo kroz prizmu inovativ-
nosti zvuka. Ne treba zapo-
staviti ni druge numere, od
kojih su neke već poznate pu-
blici, poput “I Drive”. Osim
vrhunskih vokala dveju pe-
vačica, zvuk saksofona je još
jedan faktor kojim album
What About osvaja slušaoce.
 IVANA FIŠIĆ
Jessie J
Sweet Talker Lava/Republic
HH½
Još jedan loš pokušaj
Jessie J velika je zvijezda u Ve-
likoj Britaniji, ali nikad se nije
uspjela probiti “preko bare”
(prošlogodišnji Alive nije čak
ni objavljen u Americi). “Bang
Bang” – sveprisutni prvi singl
s njezinog trećeg albuma –
upućuje na to da će možda
konačno promijeniti stil. Ako
se to dogodi, neće biti zato što
je napravila izvrstan album.
Pjesme s kojima album za-
počinje, “Ain’t Been Done” i
“Burnin’ Up” napisali su šepu-
reći electro-pop ček koji nikad
neće unovčiti desetak R&B
pjesama srednjeg tempa koje
ih slijede. Njezin moćni vokal
skoro spaja Mariah i De La
Soul u pjesmi “Seal Me With
a Kiss”, ali većinom se gubi u
moru ispraznih balada. Je-
ssie je najbolja kad se zabav-
lja. Ovdje se nije zabavljala
dovoljno.  CADY DRELL
SX90R
Shadow
Depeche Mode
Live In Berlin Columbia
HHHH
Energično pulsiranje za fanove
Gahan, Gore i Fletcher su po-
štena ekipa. Odlučili su ne
starjeti na temeljima nostalgi-
je i jokanja za 80-ima. Svakim
novim albumom, osobito u 21.
stoljeću, moderniziraju svoju
elektroniku približavajući se
ideji rock benda fino ukloplje-
nog u postkompjuterskoj eri.
Poslije Delta Machine slijedi-
la je jednako opsežna turne-
ja, tijekom koje su svraćali i u
Zagreb ne bi li pečatirali odlič-
nost uživo. Ovim koncertnim
zapisom, filmom Antona Cor-
bijna i DVD-om the best of još
uvijek dovoljno energično pul-
siraju da im vjernost fan-baze
www.glazbeni-oglasnik.com
s razlogom ne popušta. A.J.
 RECENZIJE GLAZBA
Leti
visoko:
Ellison

Vrhunska rap
apokalipsa
Flying Lotusa
Losanđeleski stručnjak za beat angažirao je Herbieja
Hancocka, Snoopa i mnoge druge kako bi napravio
veseli konceptualni album o - smrti
Flying Lotus You’re Dead! Warp HHHH
Steven Ellison voli koristiti jazz elemente u stva-
ranju svog elektroničkog zvuka: poslušajte samo
harmonično napeti album Until the Quiet Comes
i druge projekte s njegovim virtuoznim prijate-
ljem basistom, Thundercatom. Ali na petom albu-
NAJBOLJE mu Flying Lotusa ovog losanđeleskog umjetnika,
NA na kojem mu se pridružio stariji mudrac, Her-
ALBUMU: bie Hancock i ekipa odmetnika shredding žanra
“Siren Song”,
“Never (kozmički saksofonist Kamasi Washington, bivši
Catch Me” bubnjar Mars Volte, Beantoni Parks i gitarist Me-
talocalypsea, Brendon Small), Ellison je napra-
vio najodvažniju, najangažiraniju fuziju hip hop ere na laptopu.
Ellisonovi kompići sa Zapadne obale, Snoop Dogg i Kendrick
Lamar, (i sam Ellisonov rap alter-ego, Captain Murphy) baca-
ju rime o astralnim avionima i izvantjelesnom iskustvu – ne u
maniri stoner eskapizma, već kao refleksiju o temi smrti na al-
bumu. Unatoč tome, glazba je vesela: plesno je, ubačen je funk,
često se sve kreće toliko brzo da ne znate dolaze li melodije od
FOTO: TIMOTHY SACCENTI

ljudi ili kiborga, što je, očito, ovdje tema (poslušajte Lamarov
promjenjiv flow u “Never Catch Me”). Početna je ideja bila da se
napravi glazba koja će impresionirati Hancockovog bivšeg šefa,
Milesa Davisa - “jazz album”, rekao je Ellison, “koji bi ga raspa-
metio”. I koliko god Miles bio kritičan, imate dojam da bi You’re
Dead! ispunio svoj zadatak.  WILL HERMES
Krankšvester
III s/r HHHH
Šamarčina prosječnom
hrvatskom katoliku
Treća vulgarna i nasilna epi-
zoda lika iz stripa Setta i 3ki
Stila šamarčina je prosječnom
hrvatskom katoliku. Onom
koji se zgraža zbog vulgariza-
ma i koncentracije psovki po
kubičnom centimetru stiha.
Kao i na prva dva albuma,
momci se kroz free download
bez cenzure konceptualno
obrušavaju na “pičke”, “kurce”,
“jebačine”, droge, socijalne de-
fekte, sprdajući se i parodira-
jući svijet oko sebe odvodeći
ga u karikaturu. Krankšve-
ster su dvojac krajnosti. Ver-
balisti s dlakama na jeziku.
Ako su vam draga pretjeriva-
nja, ovo ćete smatrati zabav-
nim albumom.  ANĐELO JURKAS
Billy Idol
Kings & Queens of the
Underground BFI HHH
I dalje buntovno viče, nakon
svih ovih godina
Desetljećima nakon što se po-
javio kao “podsmjeh godine”,
lice Billyja Idola izgleda kao
da je ostalo isto. Pjevač se na
prvom albumu u 10 godina i
dalje mršti na presentimental-
noj “Ghosts in My Guitar” i na
naslovnoj pjesmi, autobiograf-
skoj mini rock operi. Uspio je
ponovno stvoriti NLO synth
liniju iz “Rebel Yell” u “Po-
stcards From the Past”. Nape-
tost može biti obeshrabrujuća
kad dolazi od čovjeka koji je
u kasnim 50-ima – ali to po-
pravlja na bezbrižnoj “Can’t
Break Me Down”, punky pop
melodiji s “bang bang bang”
refrenom koji se pamti lakše
od bilo čega što su Fall Out
Boy napisali u posljednje vri-
jeme. Eto kako se prestati mr-
štiti. KORY GROW
Neil Diamond
Melody Road Capitol HHH½
Pjevač stare garde iz
Brooklyna pjeva soft-rock
ljubavne pjesme
Mogli bismo preispitiva-
ti božju odluku da napravi
samo jednog Neila Diamon-
da, ali možda je jedan sasvim
dovoljan za ovaj planet. I sa
73 godine ima zlatan dodir.
Nema neuspjeha na njego-
vom prvom novom albumu
od 2008. – samo 12 ogolje-
nih soft rock pjesama i ne pre-
teških gitara koji zajedno po-
stojano udaraju jače, bilo da
Diamond glumi dopadljivog
pjevača (“Something Blue”) ili
uzrujanog vrištača (“Alone at
the Ball”). “Seongah i Jimmy”
priča je o dečku s Long Islan-
da i korejskoj imigrantici koji
žive u Greenpointu. (“Love
happens! In Brooklyn!”) A
pjesma “The Art of Love” lek-
cija je od majstora. Spojler:
“Umijeće ljubavi je u osobi s
kojom je dijelite”. ROB SHEFFIELD
Royksopp OFFICIAL
NON-ALCOHOLIC
Inevitable End Dog Triumph
HHH½
Za plesanje ali i suze
Ovako bi zvučali Eurythmics
da su Dave Stewart i Annie
Lenox preskočili nekoliko de-
kada i stoljeće djelovanja. Još
od debi albuma norveški elek-
troničari postali su sinoni-
mom za rafiniranu melodič-
nu plesnu glazbu. Onu koja
ne traje samo na plesnim po- Ulaznice Prodajna mjesta u Zagrebu
dijima. Sudeći prema najava- 15.11. - 30.11. = 60 kuna Aquarius CD shop – Kneza Branimira 29 / Maksimirska 16 / Varšavska 13
ma, radi se o labuđem pjevu 01.12. - 11.12. = 80 kuna
12.12. = 90 kuna
Churchill – Avenue Mall / City Center West / Arena centar
Daily News – Importanne Glavni kolodvor
jer ga se naslovom tretira pro- Dirty Old Shop – Tratinska 18
Mini me – Preradovićeva 1
klamatski. Tamnijih melodija Punkt – Branimir centar
Rockmark Zagreb – Berislavićeva 13
opraštaju se od forme albuma, Tvornica Kulture – Šubićeva 2
uz naramak uvjetno tužnih ili online preko sustava entrio.hr
komada i povremena milova-
nja vokala Robyn. No još uvi-
jek se može plesati. I pobrisa- GLAVNI
MEDIJSKI
POKROVITELJ
MEDIJSKI POKROVITELJI
ti suzu.  ANĐELO JURKAS
 KAZALIŠTE/KNJIGE
“Jazavac”
Kerempuh ČETIRI GLASNICE
u “Amadeusu”: Ankica Dobrić,
HHH
Ivana Bolanča, Perica Martinović i
Tema netipične Frljićeve Natalija Đorđevića
predstave je promjena imena
kazališta, ali i satira društva

Nova predstava Olivera Fr-

ljića “Jazavac” izvodi se u za-
grebačkom kazalištu Ke-
rempuh. Glumci R a kan
Rushaidat, Borko Perić, Hr-
voje Kečkeš i Vilim Matu-
la kroz dosjetljive skečeve do
suza nasmijavaju publiku.
Tema ove netipične Frljićeve
predstave, kako i sam naziv
kaže, trebala je biti promje-
na imena kazališta Jazavac
u Kerempuh, kako se i danas
zove, no tu problematiku su
posve zasjenili nepovezani

Zli Salieri protiv

poluimprovizirani monolozi
glumaca. Osim toga, pred-
stava je svojevrsna satira da-
našnjeg društva, ali i kvalite-

razmaženog Mozarta
te hrvatskog humora čime se
naslućuje Frljićeva režija, no
i dalje ostavlja dojam zabav-
ne i rasterećujuće komedije.
 TENA GAŠPARAC

življava Mozartov uspjeh koji je samo okidač za

“5 žena”
Vidra
HHHH
Rene Bitorajac rasprodao je
sve ulaznice za debi predstavu
Sve rasprodane ulaznice za
predstavu “5 žena” redate-
lja Renea Bitorajca na sceni
Vidre dokazuju popularnost
ove kazališne adaptacije po-
pularnog teksta. Predstava
je sastavljena od stand up-a
modernih žena različitih
dobnih skupina koje za cen-
tar svojih problema, a čini
se i života, imaju samo jednu
temu: muškarce. Glumačka
postava sastavljena od zvuč-
nih kazališnih imena Nata-
še Dangubić, Darije Loren-
zi Flatz, Nataše Janjić, Nine
Erak-Svrtan i Mije Anočić-
Valentić nasmijat će kroz do-
gađaje iz vlastitog života s
kojima se, sudeći po pozi-
tivnim reakcijama publike,
“Amadeus” je zabavan, romantičan i
tragičan, a razigranost i nevinost u
snažnoj je konfrontaciji s tamom
“Amadeus” Gavella HHHH
Nova predstava kazališta Gavella “Amadeus”
nastala je prema istoimenom tekstu nagrađiva-
ne drame Petera Shaffera kao i publici poznat,
Oskarom nagrađeni film Miloša Formana.
Fascinacija glazbenim genijem Wolfgangom
Amadeusom Mozartom stvorila je kazališni hit
o kompleksnom odnosu poznatog skladatelja s
glazbenim miljenikom bečkog dvora Antoni-
jem Salierijem koji je na Gavelline daske adap-
tiran u obliku 150-minutne predstave.
Režija Dore Ruždjak Podolski bazirala se
na naglašenoj crno-bijeloj polarizaciji likova u
kojoj je Mozart, kojeg utjelovljuje Filip Križan,
prikazan kao vječno dijete, Bogom dan talent
nespreman za okrutnosti stvarnog svijeta, dok
njegov rival Antonio Salieri, uloga Enesa Vej-
zovića, svoje frustracije i ljubomoru prenosi u
planove za Mozartovim uništenjem. Mozart je
prikazan kao mladi zanesenjak, naivan i poma-
lo zločest, svjestan svojeg talenta i razmažen
zbog pažnje javnosti koju je dobivao kao dijete.
Salieri je, posve suprotno, prikazan kao
njegovu tamu. Završnim monologom izražava
tragičnost vlastite osobe, ali i daje do znanja da
u svakome od nas postoji djelić njega samog.
Nataša Janjić u glavnoj ženskoj ulozi Mo-
zartove supruge Constanze imala je solidan
nastup, no nije dovoljno došla do izražaja.
Kroz predstavu je prebačena iz svojeg svije-
ta iluzija u realan svijet u kojem žrtvuje dje-
tinju bezbrižnost koju dijeli s Mozartom zbog
borbe za egzistenciju. Zanimljive prijelaze iz
scene u scenu dopunjuju Salierijeve Venticelli-
je, glasnice koje mu otkrivaju novosti iz Beča,
ujedno i njegove halucinacije. Riječ je o četi-
ri šaptajuće, sanjive prikaze koje utjelovljuju
Ankica Dobrić, Ivana Bolanča, Perica Mar-
tinović i Natalija Đorđević. Scenografija Ste-
fana Katunara sastoji se od polica s knjigama
koje su u čestom pokretu te služe kao paravan
ili skrovište iz kojih glumci nenadano izlaze.
Naizgled primjerenija dječjoj predstavi, sce-
nografija spojena s Mozartovom glazbom koja
prati cijelu radnju, daje potpuni doživljaj Mo-
zartovog lika. Potrebno je spomenuti lik koji je
dobio najviše ovacija publike, Franjo Dijak u
ulozi cara Josipa II. Svojim karikaturnim ge-
stama i jednostavnim, ignorantnim doskoči-
cama odlično okarakterizira neznalice s pre-
FOTO: NINA ĐURĐEVIĆ

mogu poistovjetiti i mnoge
gledateljice. Duhovita zabava
za mase koja će oživjeti vječ-
nu temu muško-ženskih od-
nosa. TENA GAŠPARAC
tama, svojim spletkama i lažima želi uništiti
boga za kojeg smatra da ga je izigrao kroz Mo-
zartovo obličje. Kroz cijelu dramu evidentno je
da se Salieri zapravo bori sam sa sobom, ujed-
no i narator predstave, kroz vlastitu prizmu do-
više moći. “Amadeus” je zabavan, romantičan
i tragičan. Razigranost i nevinost u snažnoj
konfrontaciji s tamom koja želi uništiti njezin
sjaj čine dopadljivu predstavu koja je opravda-
la očekivanja. TENA GAŠPARAC

120 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 Zagrebačko gradsko kazalište Komedija

Putešestvije po
planeti Neil scenarij

Joe Masteroff /John Kander/Fred Ebb

glazba stihovi

Young u novim memoarima koristi oldtimere

CABARET
kako bi ispričao čudnu i fascinantnu životnu priču
Special Deluxe Neil Young Blue Rider/Penguin HHHH
Neil Young je čovjek opsesija. Tijekom godina
fiksirao se na sve, od modela vlakova do digi-
talnog zvuka, ali jedina konstanta su mu vinta-
ge automobili. Obožavatelji su gunđali kada su
saznali da će se u drugoj knjizi memoara usre-
utemeljeno na predstavi Johna Van Drutena
i pripovijetkama Christophera Isherwooda mjuzikl
dotočiti na sve automobile koje ima. Srećom, ti
strahovi su bili neutemeljeni: automobil je samo
njegov pametno upotrijebljen okvir i oruđe kako
bi ispričao svoju životnu priču, jasnije nego što je to učinio u pre-
općenitoj knjizi San jednog hipija iz 2012.
Otkrili smo kako se snimao After the Gold Rush (“Baš sam bio
kupio pola kilograma marihuane Panama Red”), žaljenje kako
se odnosio prema članovima Crazy Horsea i Buffalo Springfiel-
da (“Bio sam balav i nisam imao strpljenja”) i jutro kad mu se
na Manhattanu pokvario električni automobil LincVolt dok je
išao na snimanje s Billom O’Reillyjem i Stephenom Colbertom, a
nakon toga skoro mu se ugasio u tunelu na putu za New Jersey
(“To nije bio dobar dan za nas”). Ako želite vjeran prikaz Youn-
gova života, biografija Jimmyja McDonougha Shakey iz 2003. je
definitivno knjiga za vas. Ali Special Deluxe je ugodno putovanje
kroz jedan od jedinstvenih mozgova rocka.  ANDY GREENE

Brian Jones: The Making of the Rolling

Stones Paul Trynka Viking HHH½
Mick Jagger i Keith Richards dobili su sve za-
sluge kao tvorci Stonesa, ali u ovoj knjizi Brian
Jonesa je prvi pokretač benda. On je dao ime
grupi, luđački je dogovarao svirke dok su nje-
govi budući prijatelji iz benda samo visili po
zabavama, a bio je Stonesova “Katica za sve”
u sviranju instrumenata. Njegov život je bio
nered i težak istraživački rad Paula Trynke ot-
krio je puno vraških detalja: Jones je slomio zapešće kad je po-
kušao udariti Anitu Pallenberg i prijetio je Nico s napunjenim
pištoljem. No rani blues Stonesa u velikoj mjeri je Jonesova za-
sluga pa se zapitajte gdje bi stigli bez njegovog fanatizma.
 COLIN FLEMING

Sve o glazbi David Byrne Planetopija HHH

David Byrne dao je knjizi ambiciozan naslov i
preko 350 stranica hrvatskog prijevoda je dokaz
kako se zaista potrudio. On je glazbenik širokih
interesa čija je karijera obilježena Talking Head-
sima i etno glazbom, a ova pomalo ekscentrič-
na knjiga pokazuje da ga je zanimala i teorijska
strana njegovog posla. Byrne piše o tehnologiji,
problemima izvedbe, instrumentima, diskografskim promjenama
i samom sebi, isprepliće osobne komentare i znanstveni tekst,
Foto: Maja Kljaić / AXIS-DESIGN d.o.o. Zagreb

iako je ponekad egocentrično opširan i nedostaje mu sugovor-

nika. Poglavlja kako nastaje scena i zbog čega su značajni ama-
teri najbolji su dijelovi, a u posljednjem “Harmonije svijeta” veli-
ča glazbu tvrdeći kako je zvuk ključ postanka svemira: Byrneova
opsesivna ljubav prema glazbi je beskonačna. MILAN PAVLINOVIĆ

Pripremite se za novu
dozu CoD genijalnosti
Ekipa iz
Sledgehammer
Gamesa ugodno je
iznenadila nastavkom
CoD-a Tekst: B.I.F.
Call of Duty:
Advanced Warfare
Platforme: Xbox One, PS3,
PS4, PC, Xbox 360
Žanr: pucačina
Izdavač: Activision
HHHH½
Poučeni sada već duljim isku-
stvom igranja franšize Call
of Duty naučili smo se pri-
lagoditi svakom novom
nastavku, no bez ikakvih
dvojbi smo svaki put ugod-
no iznenađeni te mnogo
zadovoljniji izgledom i
igrivošću svakog idućeg
nastavka.
Ovoga puta ekipa iz Sled-
gehammer Gamesa poča-
stila nas je novim nastav-
kom CoD-a te st varno
položila sve karte na stol,
prikazujući moderno i na-
predno ratovanje na najvišoj
razini. Nazvali su ga Advan-
ced Warfare, što nam govori
kako je došao kraj jednoj eri
CoD-a te započinje nova, total-
no neistražena i toliko uzbud-
ljiva era dobre pucačine.
Teme su vezane uz futuri-
stičko ratovanje sa što više ne-
potrebne ili potrebne tehnolo-
gije, no ono što ostaje isto jest
klasična priča iz “stvarnog svi-
jeta”. Oružja masovnog uni-
štenja, propadanje Kongre-
sa, razvijanje privatnih vojski
FOTO: PLAYSTATIONLIFESTYLE.NET
i intervencija Amerikana-
ca. Te su konvencionalne ka-
rakteristike CoD-a povezane
glavnim likom Mitchellom,
kojem je izgled i glas posu-
dio Troy Baker, te njegovim
vođom, odnosno liderom Atla-
sa Jonathanom Ironsom, čija
VIDEOIGRE
FUTURISTIČKA
TEMATIKA
Moderno i napredno
ratovanje na najvišoj razini
je uloga pripala Kevi-
nu Spaceyju. Što se tiče jasno-
će izgleda likova, PS3 i Xbox
360 mnogo su bolja opcija
nego ostale navedene platfor-
me, što je doista začuđujuće s
obzirom na to da su trenutač-
no next-gen platforme u naj-
boljoj formi. Iako je ovo još
uvijek igra Call of Duty, gdje
možete očekivati misije s ma-
rincem kojemu je iznad glave
veliki znak “Follow me”, Ad-
vanced Warfare uvodi dodat-
nu dozu zanimljivosti u sin-
gleplayer poboljšavši arsenal
na prvome mjestu. U sluča-
ju korištenja soničnog emi-
tera, mogu se svladati veće
grupe neprijatelja, uz kuku za
hvatanje moguće je skakati s
jednog krova na drugi, ili čak
unaprijediti stealth igru. Na
jednoj misiji, glavni gadget je
hover tenk, pa mašti na volju.
Nova zvučna oružja, laseri i
granate samo su još veći bonus
kada se oslonimo na najve-
ći novitet CoD-a, a to je odije-
lo Exo. Ono koristi zaštiti, ne-
vidljivosti, većoj brzini, boljoj
mogućnosti skakanja i sličnim
aktivnostima, čime se djelo-
mice podudara s Crisis War-
headom, no priča je sasvim
drukčija. Na novim i mašto-
vitim mapama može se igra-
ti u Campaign, multiplayer i
co-op modovima, kako i prili-
či CoD-ovu nastavku, no ovaj
put malo drukčije. Ako niste
istrenirani na bojišnici multi-
playera, postoji program Com-
bat Readiness koji vas upravo
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
za to priprema i automatski
odlučuje kada ste spremni, jer
nije potrebno sramotiti osta-
le početnike. Co-op je mnogo
zanimljiviji odlučite li zaigra-
ti s ekipom “Exo Survival” u
kojemu ne znate što vas čeka,
borba sa psima, s neprijate-
ljima, skupljanje podataka ili
pak obrana od ogromnih ro-
bota uz krucijalnu stvar, oda-
biranje odgovarajućeg odijela
Exo koja su raspršena po mapi.
U početku nije teško, no dalj-
njim prolaskom valova nepri-
jatelja stvar se komplicira.
Možda je rizično samo tako
ubaciti futurističku tematiku
u franšizu CoD i ići na sve ili
ništa, no rizik se isplatio. Im-
plementirajući svu novu teh-
nologiju u svoje redove Ad-
vanced Warfare korača prema
nekom neistraženom, moder-
nijem načinu ratovanja s ve-
likom dozom hrabrosti, pri-
tom ne odstupajući od svojih
korijena. Jednostavnost nika-
da nije bila odlika CoD-a i to
je sasvim u redu. To je ono što
CoD svaki put čini nepredvid-
ljivom i tako dobrom virtual-
nom zabavom.
123
 Hi-Fi

Bogat zvuk lopti i lampi

Predstavljamo cijevno pojačalo Triode 25, slušalice Soho, treću generaciju
radija R1, Nakamichijeve bežične zvučnike NBS 10, limitiranu ediciju gramofona
PS01-Wave te Spendorove zvučnike D1 Pripremio: Borivoje Dokler

ASTON MARTIN U OBITELJI RADIJA

Nakon više od trideset godina iskustva u izradi zvučnika, Alan
O’Rourke, osnivač tvrtke Ruark Audio, odlučio je 2004. proširiti pro-
izvodni program tvrtke s DAB radio prijemnikom. Nakon što je 2006.
predstavljen prvi model R1, Sunday Telegraph ga je odmah etiketirao
kao “Aston Martin među DAB radijima”. Ovaj uređaj, osim vrhunskog
dizajna, krasi i kvalitetan zvuk, što je i bila početna O’Rourkeova ideja
– ponuditi odličan zvuk u malom radijskom uređaj. R1 je doživio ve-
liki uspjeh, a ovih je dana predstavljena treća generacija R2 uređaja,
starijeg brata R1. Novi R2 dobio je moderan OLED zaslon (umjesto
LCD-a), poboljšan RotoDial kontrolni sustav te još elegantniji izgled.
LAMPAŠ U (Info: ruarkaudio.com; cijena: 3800 kn)
TALIJANSKOM STILU
Prestižna talijanska manufaktura Unison Research, poznata po jedin-
stvenim audiouređajima najviše kvalitete (prije svega cijevnih pojača-
la) ove godine slavi 25 godina postojanja pa je u tu čast predstavila tri
nova uređaja. Jedan od njih je i Triode 25, cijevno pojačalo napravlje-
no kao hommage prvom integriranom cijevnom pojačalu tvrtke Trio-
de 20. Kao i njegov uzor, Triode 25 ima push-pull ustroj, a kao izlazne
elektronske cijevi koristi četiri EL34. Može raditi u pentode i triode
konfiguraciji (45 ili 25 watta po kanalu), što mu daje mogućnost rada
s velikim brojem zvučnika, ali ne baš u prevelikoj prostoriji.
(Info: unisonresearch.com; cijena: 22.800 kn)

ZVUČNE LOPTICE NA DLANU

Iako tvrtku Nakamichi mnogi stariji audiofili pamte kao proizvođa-
ča vrhunskih deck kazetofona (sjetite se samo legendarnog Drago-
na), danas ta japanska tvrtka proizvodi raznu elektroničku opremu i
uređaje. Jedan od njezinih najnovijih proizvoda su i bežični zvučni-
ci NBS 10 koje zbog oblika mnogi nazivaju “zvučnim lopticama”. Ovi
dizajnerski zanimljivi zvučnici koje doslovno možete nositi na dlanu
daju zvuk na razini mnogo većih zvučnika, a njihove baterije mogu
izdržati i više od četiri sata, barem tako tvrde u Nakamichiju. Ono što
možemo sa sigurnošću tvrditi je da ove “zvučne loptice” mogu vrlo
dobro poslužiti kao dekorativni detalj.
(Info: nakamichi.com; cijena: 570 kn)

CRNO-BIJELO I SMEĐE IZ HARMAN KARDONA

Iz raznoraznih razloga (djeca, netolerantni kolege na poslu...) mnogi u
glazbi uspijevaju uživati isključivo putem slušalica. A svima onima ko-
jima je važno da osim dobrog zvuka slušalice dobro i izgledaju, Har-
man Kardonov model Soho pravi je pogodak. Izrađene od nehrđaju-
ćeg čelika i kožom obrađenom rukom, uz pomalo industrijski dizajn,
slušalice djeluju izuzetno sofisticirano i kompaktno. Za bogat zvuk
zaduženi su 30 mm driveri koji se kriju iza udobnih jastučića koji ap-
sorbiraju vanjsku buku, taman toliko da možete nesmetano slušati
FOTO: PRESS

glazbu, ali i razgovarati bez potrebe da ih skidate.

(Info: harmankardon.com; cijena: 1500 kn)

124 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
 PREDSTAVLJA:

LOVELY
PAROV STELAR
QUINCES
“VRTI” EKSKLUZIVNO KONCERTNE PREMIJERE
ZA PRO-JECT GRAMOFONE
NOVIH SINGLOVA
Austrijski DJ i producent Parov Stelar gramofonske ploče koristi kao
izvor i inspiraciju za svoju muziku. Stoga ne čudi da je Stelar veliki
fan Pro-Jecta, zbog čega je i došlo do unikatnog gramofona Pro-
"SECRET SMILE" I "M"!
Ject PS00. Gramofon je nedavno predstavljen u bečkom Hard Rock
Cafeu, s mnogim drugim instrumentima i stvarima utjecajnih svjet-
TVORNICA KULTURE ZAGREB
skih glazbenika te je sad dio showrooma tog Cafea. Ovaj jedinstve- SUBOTA, 22.11.2014.
ni gramofon ukrašen je crtežom Stelarove supruge Lilje Bloom koji
je ona izradila za njegov EP Clap You Hands. Uz PS00, Pro-Ject je 25 KN / 35 KN
predstavio i PS01-Wave, limitiranu Stelarovu ediciju gramofona koja
je od kraja listopada dostupna kolekcionarima po cijeni od 550 eura.
Oba gramofona temelje se na Debut Carbon Esprit modelu koji do-
lazi s karbonskom ručicom i Ortofon 2M zvučnicom. A ako ste samo
ljubitelj Stelarove glazbe, ne propustite njegov nastup 19. prosinca u
Boćarskom domu u Zagrebu.
SEVEN THAT
SPELLS
(Info: project-audio.com; cijena: 4200 kn)

KONCERTNA PROMOCIJA
NOVOG ALBUMA
"THE DEATH AND
RESURRECTION OF
KRAUTROCK: IO”
TVORNICA KULTURE ZAGREB
PETAK, 19.12.2014.
35 KN / 45 KN

BRILJANTNI ZA ŽENSKE VOKALE S.A.R.S.

Spendor je predstavio D1, najmanje zvučnike iz D-serije koji bi treba-
li zamijeniti nagradama ovjekovječen model SA1. Ove male zvučne
kutije idealne su za manje prostorije poput spavaće sobe ili ureda, a
+ BRKOVI
davat će vrhunski zvuk čak i ako ih postavite blizu zida ili na policu. DVORANA GRIPE, SPLIT
Naravno, najbolje će svirati postavljeni u prostoru na odgovarajuće
stalke, što će svaki pravi audiofil i napraviti. Ovi dvosistemski zvuč- SUBOTA 14.02.2015.
nici snage 125 watta daju izuzetno profinjen, uravnotežen i detaljan
zvuk, široku zvučnu pozornicu a posebice briljiraju u reprodukciji 50 / 60 / 80 KN
ženskih vokala. Iako neki ističu da se radi o vjerojatno najboljim mini-
monitorima na tržištu, ipak im malo nedostaje prirodnosti i dinamike.
(Info: spendoraudio.com; cijena: 17.500 kn)
facebook.com/LosAngelesAgency
twitter.com/el_ej_ej www.laa.hr

Od hip hopa do metala
Predstavljamo dva metal benda iz Zagreba, zanimljivi hop hop trojac iz Beograda te
kantautora koji alternativu pretvara u pop Tekst: Michel Petković i Elma Katana
InnerGate
Zagrebački metal bend koji
gaji i inozemne ambicije
InnerGate
koji s različi-
tim postava-
ma egzistira
na sceni od
InnerGate 2006. dolazi
“Buried alive” iz Zagreba, a
bend čine pje-
vačica Marijana Varga, gitari-
sti Goran Ružić i Marko Cmrk
te Mislav Ivanek na basu, a
bubnjar je Krešimir Špoljar.
U rujnu im je izašao novi EP
Clouded Sensorium na kojem
se nalaze četiri pjesme.
“Zbog čestih promjena po-
stave proteklih godina ovo je
prvi novi materijal koji je iza-
šao nakon debija iz 2011. pa
smo vrlo uzbuđeni. Same pro-
mjene članova vode do promje-
na u zvuku. Novi ljudi - nove
ideje, ali ‘srž’ InnerGate zvuka
ostaje, u što će se slušatelji
uvjeriti i sami”, kaže za Rolling
Stone gitarist Marko Cmrk.
Glazba InnerGatea najbliža
je, kako kaže, extreme meta-
lu, iako se izbjegavaju stavlja-
ti u ikakve žanrovske okvire.
Što se uzora tiče, Marko objaš-
njava da je to teško definirati
jer cijeli bend sudjeluje u stva-
ranju glazbe, a svaki član ima
osobne uzore i favorite. Situ-
aciju na domaćoj metal sceni
ocjenjuje kao pozitivnu te mu
se čini da stvari idu nabolje.
“Scena se razvija, ima ben-
dova, ima i svirki, barem po
Zagrebu, nismo baš upozna-
ti sa situacijom u drugim di-
jelovima države, a ono naj-
važnije, ima ljudi koji slušaju
i vole metal i dolaze na svirke.
Novi bendovi i projekti niču
kao trava nakon kiše. Volje
i ideja definitivno ima i kod
mlađe generacije. Pogotovo
ako se u obzir uzme šira alter-
126 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
RS INDIE
nativna scena, ne samo metal.
Odličan primjer su pojedini
glazbeni programi po Zagre-
bu, traju tijekom cijele godine i
uglavnom su uvijek jako dobro
posjećeni, a ima i rasprodanih
koncerata”, ističe.
InnerGate se, kao i mnogi
drugi domaći metal ben-
dovi, vidi i u inozemstvu.
“Mislim da ne postoji doma-
ći bend koji ne cilja na ino-
zemno tržište. Kvaliteta do-
maćih bendova definitivno
ne kaska za stranima. Dokaz
tome je nekoliko domaćih
bendova koji su u zadnje vri-
jeme postigli sjajan uspjeh,
svirali na velikim festivalima
i koji redovito dobivaju jako
dobre kritike i recenzije albu-
ma izvana. U našem slučaju
bilo je nekih ponuda u vezi s
kojima se moramo pozabaviti
detaljima i u konačnici vidje-
ti kako će novi materijal proći
kod njih”, otkrio je Marko.
Najveći problem s kojim se
susreću domaći metal ben-
dovi su, naravno, financije.
“Svirke su jednostavno pre-
malo plaćene. Do te razine da
je bendovima u velikom broju
slučajeva neisplativo odlazi-
ti na svirke izvan matičnoga
grada jer im to u startu znači
da su u minusu. Dokle god će
se bendovi morati boriti da im
organizatori podmire putne
troškove, glazba će ostati u
sjeni. Nadamo se da će se to
što prije promijeniti”, kaže
Marko dodajući da su svi do-
maći metal bendovi poput ve-
like obitelji. U osam godina,
koliko su na sceni, “izbrusili”
su se na mnogim nastupima.
“Svaka svirka je poseban do-
PREDANI GLAZBI
Hip hop s Banovog brda -
Kurtoazija (gore); Agharti,
melodic metal bend (lijevo)
življaj. Svirke izvan matičnoga
grada uvijek imaju road-trip
čar, domaće opet imaju do-
maću publiku... Prošlu jesen
svirali smo na Valhalli u Mo-
čvari s još tri benda sa žen-
skim vokalima i ta je cijela
večer bila posebna. Također,
bilo je tu otvaranje koncer-
ta Dark Tranquillity, što nam
je bila velika čast”, prisjetio se
Marko.
Kurtoazija
Svemirski hip hop s Banovog
brda
Kurtoazi-
FOTO: LA KRC STUDIO; KARMEN POZNIĆ (OBLAK PHOTOGRAPHY)
ja je tročlana
ekipa sa Ba-
novog brda
iz Beogra-
Kurtoazija da. Grupa je
“T-Rap ofor mljena
Dominatori” 2008. godine,
i njeni člano-
vi su Djexon, Persan i Twokey
koji je ujedno član LTDFM
music ekipe. Grupa koja sve
svoje projekte (instrumentale,
videospotove) realizuje sama
i koja tvrdi da ima svog tek-
stopisca Turinu Macaković,
grupa koja svoju bližu ekipu
i svoje tajne planove i akcije
iz četiri zida naziva “Hillumi-
nati” je grupa koja definitivno
dolazi “Iz Svemira”. “U mojoj
ruci je top” je pesma koja ih
je spojila sa beogradskom rap
publikom 2012. godine.
U par meseci je izletelo
još par hitova koje je publika
dobro prihvatila. Za vrlo krat-
ko vreme iz “skrivene sobe” su
se pojavili kao gosti na razli-
čitim rap događajima. Počet-
kom septembra su izbacili nji-
hov prvi album pod nazivom
Iz Svemira za etiketu My Pe-
ople koji donosi dosta šarolik
muzički izraz. Na albumu se
nalazi 21 pesma te ga možete
preslušati na Deezeru i You-
Tubeu. Prvi singl koji je skinut
sa albuma je “T-Rap Domi-
nator”. U budućnosti publiku
i slušaoce očekuje širok mu-
zički spektar, koji je ova ener-
gična, zanimljiva i autentična
grupa godinama pripremala i
trenirala.
Agharti
Za ovaj samoborsko-
zagrebački melodic metal
bend znaju i u Japanu
A g ha r t i su
melodični
metal bend
iz Samobora
i Zagreba sa
Agharti ženskim vo-
“Rise Again” kalom koji je
na sceni od
kraja 2008. Bend čine Tina
Bukić (vokal), Alen Mršić (gi-
tara i back vokal), Filip Po-
hanić (gitara), Ivana Mrdu-
ljaš (klavijature i back vokal),
Hrvoje Grubač (bas gitara) i
Marko Duspara (bubnjevi), a
iza njih je prvijenac Change
koji su objavili za talijansku
izdavačku kuću Wormholede-
ath Records.
Do ovog neobičnog imena
došli su “iskopavši” tibetansku
legendu o carstvu u Zemlji-
nu podzemlju gdje žive pro-
svijetljena bića. “Njih nikakvo
zlo ne može dotaknuti jer ako
nisi čist u srcu, ne možeš ih
naći. To mjesto zvalo se Ag-
harti, a nama se jako svidjela
pozitivnost i mističnost cijele
priče. U principu nismo htjeli
imati ‘mračnjak’ ime za bend”,
objašnjavaju članovi benda.
Rad na debiju, za koji su dobili
pregršt pohvala, frontgirl Tina
Bukić za Rolling Stone je opi-
sala kao neponovljivo iskustvo.
“Mnogo smo toga naučili i
pri tome se jako dobro zabav-
ljali. Održali smo gomile in-
tervjua i za inozemne medi-
je, a naše su se pjesme vrtjele
na stranim postajama. Najza-
nimljivije je bilo davati inter-
vju putem Skypea za japan-
ski časopis Burrn, gdje smo
dobili čak dvije pune strani-
ce! Objavljene su mnoge re-
cenzije, a mi smo se potrudi-
li da i domaća publika sazna
za to što radimo, pa smo dosta
nastupali”, kaže Tina. Speci-
jalizirani domaći portali koji
prate metal odlično su ih po-
pratili, kaže, a mainstream
mediji još su uvijek po stra-
ni, dodaje.
“Tu i tamo se neki domaći
mediji odvaže popratiti neki
događaj vezan uz metal. Ima
pomaka, ali oni se i dalje vide
samo mikroskopom”, smatra
frontmenica Aghartija. Otkri-
la je da među domaćim metal
bendovima vlada prijateljsko
ozračje. “Volimo se družiti s
drugim bendovima, podijeli-
ti iskustva, posuđivati si opre-
mu, uskakati za miks pultove,
gostovati u pjesmama... Po-
kušavamo se odmaknuti od
te naše estradne politike da se
glazbenici moraju međusob-
no prepucavati. Tako se nika-
mo ne može stići, pogotovo na
sceni koja je još uvijek under-
ground. Ako se želimo probiti,
moramo se držati zajedno i svi
vikati skupa u istom smjeru”,
kaže Tina dodajući da su druš-
tvene mreže uvelike olakšale
promociju malim bendovima.
Za uspjeh je, ističe, najvaž-
nija predanost glazbi. “Teško
je danas izmisliti toplu vodu,
nakon svih velikih rock i metal
legendi. Na kraju se sve svodi
na to jesi li predan svojoj glaz-
bi ili ne. Ako jesi, rezultati će
uvijek biti pozitivni”, kaže.
Uvjerena je da domaći metal
bendovi mogu konkurira-
ti stranim izvođačima, samo
treba pronaći način kako se
probiti izvan Hrvatske. “Svi
znamo da tu financije imaju
poveću ulogu, a i činjenica da
domaći mediji nisu baš sklo-
ni metalu ne pomaže našim
bendovima. To se brzo mora
promijeniti jer metal bendovi
isto mogu postati dobar izvo-
zni proizvod”, ističe. Otkrila je
i da Agharti ima jednog stra-
stvenog obožavatelja, i to iz –
SAD-a!
“Imamo fana u SAD-u koji,
kako mi se čini, planira cije-
li svoj grad pretvoriti u Ag-
harti fan bazu. Već je više od
30-ak svojih prijatelja upo-
znao s našim radom, zar to
nije sjajno?”, kaže Tina.
Marko Aleksandar
Gajić
Spoj alternativne buke i
melodije na pop način
Marko Alek-
sandar Gajić,
kantautor i je-
dini muzičar
koji se najvi-
Marko še istakao za-
Alexandar dnjih godina
Gajić “Nevolje” na tzv. novoj
rock sceni ili
BIGZ-ovoj sceni i praktično
je jedini autentični autor tre-
nutnog rock zvuka, koji sa la-
koćom pravi melodične pesme
koje danima možete slušati
bez prestanka. Izgleda baš kao
da su ga teleportirali iz 80-ih
godina, šarmantan i hariz-
matičan muzičar koga publi-
ka zavoli na prvo slušanje. Kao
interpretator veoma je iskren i
dramski jako dobro vlada sva-
kim tekstom, pa čak i ako je
dvosmislen.
Gajić je kompletan autor
muzike, energičan na sceni,
vešto vlada sviranjem gitare i
peva. Dugo godina unazad je
nastupao, ali tek nakon prvog
singla “Nevolje”, Marko dobija
pažnju publike, koja ga izdva-
ja iz BIGZ-ove scene. Gajić je
pojava i rock muzičar koji ko-
ketira sa pop melodijama, vrlo
lako i dopadljivo. Prvi Gajićev
album zove se Suzi ti oko, a od
nedavno sa novoformiranim
bendom Istočni blok sprema
nove pesme za album koji će
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
se zvati Na istoku u Kini. Gajić
kaže da mu je rock zvuk “ose-
ćanje” i da nema računicu niti
sumnju, već punog srca ulazi
u stvaranje originalne muzi-
ke. Lako komunicira sa pu-
blikom, vlada scenom, njego-
vi nastupi su jako posećeni
iako je tek na početku karije-
re. Kao da se stvorila mala ko-
muna, odnosno publika koja
ga prati i uživa u njegovom
stvaralaštvu.
Gajić navodi da je mnogo
bitnije svoju muzikalnost
predstaviti kroz melodiju nego
kroz buku, verovatno da je to
jedan od bitnijih razloga koji
ga je na samom startu izdvo-
jio od mnogobrojnih bendova
koji sviraju rock aranžmane
koji su tekstualno popraće-
ni sa manje pevanja pa tako
možemo Gajića staviti i u pop
žanr. Osnova svake lepe pesme
je lepa melodija, a taj raskoš u
alternativnoj muzici trenutno
nemaju baš svi osim Sineste-
zije, benda koji takođe dola-
zi iz BIGZ-ove scene, među-
tim nisu oni jedini mladi pop
umetnici, ima ih još, ali str-
pljivo čekaju svoj trenutak za
promociju. Za pop melodiju
koju Gajić navodi kao najbit-
niji detalj stvaranja kompo-
zicije jeste i formula za uspeh
koju su dokazali i legendarni
The Beatlesi, ili što su 90-ih
godina, ali kroz mnogo tvrđi
zvuk i siroviju interpretaci-
ju, potvrdili Kurt Cobain i Ni-
rvana, što i jeste spoj buke i
melodije, ali na jedan idealan
način. Svojevrsni sirov alter-
nativni zvuk sa melodijom koji
je okupio veliki broj bendo-
va i oformio takozvanu grun-
ge scenu. Međutim, Gajić pri-
pada pop i rock stilu koji je
bliži bendu The Police i zvuku
80-ih godina. Inspiraciju za
melodije i teme za tekstove
pronalazi uvek i u svemu. Od
sitnice može napraviti pesmu.
Velika kreativnost i kontinu-
itet mogu roditi novog pred-
vodnika pop scene, a da li će se
to dogoditi u budućnosti, osta-
je nam da vidimo. Do sada su
snimljeni spotovi za njegove
pesme “Nevolje”, “Podmladi
se” i “Pahulja” koji su dostupni
i na YouTubeu.
1 27

Povratak Viteza svjetlosti
Samo Christopher Nolan koristi ljubav da bi otključao tajne svemira Tekst: Peter Travers
Interstellar
Matthew McConaughey,
Jessica Chastain
Režija: Christopher Nolan
HHH½
TR A JE G OTOVO TR I PRO -
kleta sata. Pa si ti misli. Osim
toga, Interstellar je odiseja u
svemiru bez NLO-a, bez pla-
vokožnih stvorenja s drugog
planeta, bez aliena koji na-
viru iz grudnog koša zvijez-
de Matthewa McConaugheyja.
Film otkriva nadobudnu stra-
nu režisera Christophera Nola-
na koja će razljutiti pesimiste/
zagovornike zla Viteza tame.
I, čekajte, zar nije Alfonso Cu-
arón upravo dobio Oskara za
režiju Gravitacije? Koliko će
trajati ushićenost gledatelja
nad raketnim dimom?
Bla, bla, bla. Kenj, kenj, kenj.
Ali ono što negativistička zano-
vijetala ne kuže kod Interste-
llara jest kako je to očaravaju-
ći film, kako elegantno miješa
kozmičko i intimno, kako vje-
što istražuje beskraj u najsitni-
jim ljudskim detaljima.
128 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
Da ka ko, Nolan unatoč
svome ugledu hladnog tehni-
čara to nikad nije bio. Pogle-
dajte ponovno Memento ili Pre-
stiž, ili podcijenjenu Nesanicu.
Ono što se ne smije zanemariti
u Interstellaru jest da je Nolan
potpuno otvorio dušu. Samo
osjećaji mogu cool tipa pretvo-
riti u ridikula. Ali čak i kada se
Nolan trudi verbalizirati osje-
ćaje, a scenarij koji je napisao
sa svojim bratom Jonathanom
postane nespretan, teško je ne
poduprijeti vizionara koji na-
stoji doprijeti do zvijezda. A to
nas dovodi do zapleta punog
sve većih iznenađenja koja ne
kanim uništiti. Na plakatu za
Interstellar McConaughey pro-
matra pustopoljinu. Zamišlje-
no je da je to Saturn, ali jedna-
ko bi tako mogla biti i Zemlja,
gdje je nemar za okoliš pretvo-
rio planet u planet Prljavih tri-
desetih koji izgladnjuje i guši
svoje stanovnike.
Prvu trećinu filma Nolan
smješta u američko farmersko
područje u bliskoj budućno-
sti, gdje nas upoznaje s udov-
cem Cooperom (McConau-
ghey), bivšim probnim pilotom
koji ovisi o svojem puncu (John
Lithgow) koji mu pomaže u po-
dizanju 15-godišnjeg sina Toma
(Timothée Chalamet) i 10-go-
dišnje kćeri Murphy (Macken-
zie Foy, izvrsna). Poput svoga
oca, Murph je buntovnica koja
ne prihvaća službeni stav svoje
škole da je svemirski program
Apollo bio laž. Priča dostiže
vrhunac kada otac i kći nađu
NASA-ine ostatke, na čelu s
Cooperovim starim šefom pro-
fesorom Brandom (Michael
Caine). Cooper kreće u svemir
u potrazi za novim svijetom za
kolonizaciju, ostavljajući dvoje
djece koji mu možda nikad
neće oprostiti.
Lekcije iz fizike (konzulti-
rali Kipa Thornea s Kalifor-
nijskog tehnološkog instituta
- Caltech) počinju imati smi-
sla kada Coop povede matični
brod Endurance sa znanstve-
nim timom koji čine Amelia
(Anne Hathaway), Brandova
kći, Romilly (David Gyasi) i
Doyle (Wes Bentley). I ne za-
HHHH Klasik | HHH½ Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše
DUBOKI
SVEMIR
McConaughey i
Anne Hathaway
pripremaju se
za misiju.
boravite R2-D2 i C-3PO. Za-
pravo, ne baš. Bivši vojni robo-
ti Interstellara zovu se CASE i
TARS. Sjajni Bill Irwin posu-
đuje glas TARS-u, brbljavom
monolitu koji izgleda kao da je
ispao iz 2001: Odiseje u svemi-
ru Stanleyja Kubricka, a zvuči
kao HAL iz tog filma. Napo-
mena gledateljima: Kubrickov
FOTO: MELINDA SUE GORDON/PARAMOUNT PICTURES AND WARNER BROS. ENTERTAINMENT
landmark iz 1968. i franšiza
Star Wars Georgea Lucasa dio
su Nolanove DNK. Imajte to
na umu. Zatim slijedi vau fak-
tor, koji Interstellar pretvara u
nirvanu za ljubitelje filma. Na-
peti manevar pristajanja. Gost
iznenađenja. Bitka na zamr-
znutoj tundri. Plimni val veli-
čine planine. Pohvale Nolanu
i njegovoj ekipi, koju predvode
snimatelj Hoyte Van Hoytema
i supervizor vizualnih efeka-
ta Paul J. Franklin (Inception).
Ako pogledate Interstellar u
IMAX-u, uz poticajne prizore
istaknute glazbenim biljegom
Hansa Zimmera, shvatit ćete
što znači “razvaliti publiku”.
Ali ipak tek posljednji, tiši sat
Interstellara filmu daje odjek i
 trajnu vrijednost. Sve te priče o
crnim rupama, crvotočinama
i prostorno-vremenskom kon-
tinuumu zaživjet će u Coopu
kada shvati da su njegove
dvije godine u svemiru zapra-
vo 23 godine na Zemlji. Nje-
gova djeca, sada odrasli Tom
(Casey Affleck) i Murphy (Je-
ssica Chastain), sipaju deset-
ljeća radosti i zamjeranja u vi-
deoporukama koje Coop gleda
u zaglušujućoj tišini. McCona-
ughey izražava svaku nijansu,
a da ne naglašava niti jednu od
njih. Pravi je virtuoz, ne kriju-
ći s lica žal za propuštenim ži-
votom kada ga djeca bombar-
diraju Rorschachovim testom
mrlja. Ako kojim slučajem
niste primijetili, McConaughey
je u punom zamahu. I prediv-
no je usklađen s divnom Cha-
stain, koja utjelovljuje Murph,
nevjerojatnom gorljivošću i
profinjenošću. Ovdje se radi o
obiteljskoj, a ne romantičnoj ili
seksualnoj ljubavi. Kako se to
odražava na istraživanje sve-
mira? Nolan drži Hathaway
monolog o tome. Ali dijalog
je ništa za nemilosrdnu rječi-
tost koja isijava iz McConau-
gheyvih i Chastaininih očiju.
Oni su ranjeno srce Interstella-
ra, filma koji posrće samo kada
FOTO: NASSER KALAJI/OPEN ROAD FILMS; SCOTT GARFIELD/SONY PICTURES CLASSICS; DAWN JONES/ROADSIDE ATTRACTIONS
pokušava ljubav pretvoriti u
znanost s pravilima koja valja
primijeniti. U 2001. Kubrick
je vidio budućnost koja je bila
izvan našeg dosega. Za Nola-
na, naše oslanjanje jednih na
druge jedino je što imamo. To
je provokativnije nego Hall-
markove e-čestitke. Nolan vje-
ruje da je bolje razmišljati kroz
film, nego samo sjediti. Ako ga
to čini Vitezom svjetlosti, Bog
ga poživio.
Rosewater
Gael García Bernal
Režija: Jon Stewart
HHH
SAMA POZADINSK A PRIČA
je ubojita. Zašto bi voditelj
Daily Showa Jon Stewart svoj
filmski prvijenac snimio prema
istinitoj priči Maziara Baha-
rija, iranskog novinara koji je
118 dana proveo u zatvoru op-
tužen za špijunažu, nakon što
je pratio predsjedničke izbo-
re u Iranu 2009.? Čini se da je
oženjeni Bahari s londonskom
adresom vlasti naljutio i svojim
gostovanjem u satiričkoj crtici
o špijunaži u Stewartovu šouu.
Film o sjećanju na Baharijevu
2011. najmanje je što je Stewart
mogao učiniti da mu se oduži.
Stewartovo oštro oko zaslužno
je za napetost i jezu filma, ali i
za način na koji se humor probi-
(1) Kim Bodnia
muči Garcíju
Bernala u
Rosewateru. (2)
Carell je milijunaš
koji trenira hrvače
u Foxcatcheru.
(3) Swank tješi
pionirku u vrlo
teškoj situaciji
u filmu The
Homesman.
3 ni ugled, što Mark nema. Po-
ja čak i na najmračnijim dijelo-
vima. I nisu posegli za trilerom,
što je pomoglo prodaju filma
Argo. Meksički glumac Gael
García Bernal glumi Baharija.
Nevjerojatan je u prizorima s
prvorazrednim Kimom Bodni-
jem, ispitivačem koji Baharija
nemilosrdno jebe u mozak op-
tužbama i izbjegavanjem. Na-
zvan Rosewater (ružina vodi-
ca) zbog svoga mirisa, lik nije
toliko klišeizirani zlikovac ko-
liko birokrat korumpiran ko-
rumpiranim sustavom. Pohvale
Stewartu što je od Rosewatera
napravio više od ozbiljnog za-
htjeva za novinarske slobode.
Učinio ga je osobnim.
The Homesman
Hilary Swank
Režija: Tommy Lee Jones
HHH
OVA J FEMICENTRIČNI VE-
stern glumca, režisera i kos-
cenarista Tommyja Lee Jo-
nesa prepun je obrata. Hilary
Swank briljira kao Mary Bee
1 filmova godine. Steve Care-
2 Miller), dvoje djece i društve-
Cuddy, koja radi na
farmi u Nebraski.
Nema muža, ali ne
zato što se ne trudi.
Farmeri je smatra-
ju neuglednom, ali
Mary Bee je žena od
akcije. Dobrovolj-
no je ponudila svoja
kola za prijevoz triju pionir-
ki natrag u Iowu, gdje će sve-
ćenikova žena (ni manje ni
više nego Maryl Streep) po-
nuditi zaklon tim takozvanim
“munjarama”. Arabella (Grace
Gummer) je izgubila troje
djece zbog difterije, Theoline
(Miranda Otto) je ubila svoju
bebu, a Gro (Sonja Richter)
treba egzorcista. Mary Bee
treba pomoć. I nalazi je u Ge-
orgeu Briggsu (Jones), vojnom
dezerteru koji će radije radi-
ti za ženu nego završiti na vje-
šalima. I to jedva. The Ho-
mesmanu nedostaju opseg i
dubina Jonesova eksplozivnog
redateljskog prvijenca iz 2005.
s t u d e n i 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
Tri sprovoda u Meksiku. Ali
Jones i Swank pale i žare ho-
dajući po užetu od komičnog
do tragičnog.
Foxcatcher: Priča koja
je šokirala svijet
Steve Carell, Channing
Tatum, Mark Ruffalo
Režija: Bennett Miller
HHHH
O OVOM OČA R AVA JUĆE M
remek-djelu pišem još od nje-
govih premijernih festival-
skih prikazivanja u svibnju.
Sada kad je u kino-distribu-
ciji, hipnotični Foxcatcher
može dokazati svoju vrijed-
nost kao jedan od najboljih
ll, Channing Tatum i Mark
Ruffalo daju izvedbe života. A
režiser Bennett Miller (Capote,
Igra pobjednika) dostiže novi
vrhunac secirajući privilegira-
ni svijet olimpijskih sportova i
naslijeđenog bogatstva. Izne-
nađujući Tatum glumi Marka
Schultza, dobitnika olimpij-
skoga zlata u hrvanju 1984.,
iako još uvijek u sjeni svoga
starijeg brata Davea (Ruffa-
lo u izvrsnoj formi). Dave ima
i zlato, zatim ženu (Sienna
javljuje se John du Pont (Care-
ll), Pensilvanac plave krvi, koji
se ponudi da će povesti neo-
ženjenog, stidljivog Marka na
svoju farmu Foxcatcher i treni-
rati ga za olimpijadu u Seoulu
1988. I Du Pont živi u sjeni, i to
svoje majke prikovane za koli-
ca (Vanessa Redgrave, koja već
letimičnim pogledom izražava
vječno neodobravanje).
Ono što slijedi izlazi u jav-
nost. Obitelj se raspada. Do-
gađa se ubojstvo. Ali Miller,
poštujući potmulo ra zo -
ran skript Dana Futterma-
na i E. Max Fryea, razgolićuje
oboljelo podzemlje američ-
kog eksepcionalizma. Carell,
istaknuta lažnog nosa i eliti-
stičkog tihog govora, čini isto.
On je lukavo, pobjedonosno
utjelovljenje, tour de force spo-
rogoruće prijetnje. Carell je
savršenstvo. Kao i Foxcatcher,
jedinstven i nezaboravan psi-
hološki triler koji vam izbija
tlo pod nogama. 
129
 Najave događanja
- studeni/prosinac 2014. -
Dolazi nam
Morrissey
VIP Jazz Festival
20.11., ZAGREB
U sklopu 10. izdanja festivala
u ZekaeM dolaze Bad Plus
Trio. Početak je u 20 h a
cijena karte je 120/150 kn.
Nina Romić; Punčke
21.11., RIJEKA
Petak će u Rijeci biti odlično
mjesto za izlazak - u 20 h u
Klubu nastupaju Punčke, a u
21 h u Palachu je Nina Romić.
Smoove & Turrell
21.11., ZAGREB
Zabavni britanski DJ duo opet
dolazi u Zagreb, ovaj put
nastupaju u kultnom Tucmanu.
Herbie Hancock
26.I 27.11., ZAGREB I BEOGRAD
Legendarni jazzer 26. 11. svira
u KD Lisinski a dan poslije u
Beogradu, u Sava centru.
Pozitivan koncert
28. I 29.11., ZAGREB
U velikoj dvorani Doma
sportova održat će se dva
130 | ROL L I NG S T ON E | s t u d e n i 2 0 1 4 .
velika koncerta
povodom dana
borbe protiv
AIDS-a. U petak
će nastupati TBF,
Jinxi, Elemental i
Jonathan a dan
poslije Kandžija,
Dubioza kolektiv
i Brkovi. Ulaznice
su 40-70 kn.
Početak je
u 20 h.
M.O.R.T.
28.11. I 2.12.,
DUBROVNIK I
ZAGREB
Pobjednici RockOff festivala
mogu se čuti 28. 11. u
Lazaretima u Dubrovniku,
a 2. 12. svirat će u Rockmarku
u Zagrebu.
Andrea Bocelli
29.11., ZAGREB
U Areni će nastupiti jedan od
najljepših tenora današnjice.
Početak je u 20 h, a ulaznice
su od 240 do 1500 kn.
Morrissey
10. I 11.12., BEOGRAD I ZAGREB
Britanski glazbenik
neplanirano je produžio
turneju kojom promovira
aktualni album i dolazi u naše
krajeve - 10. 12. svira u
Beogradu, u Belexpocentru a
dan kasnije na Velesajmu u
Zagrebu.
Bryan Adams
14.12., LJUBLJANA
Za koncert kanadskog
glazbenika treba izdvojiti od
45 do 69 eura i otići u Centar
Stožice u Ljubljani.
TOP LISTE
MTV TOP 20 / strana lista
1 JESSIE J, ARIANA GRANDE &
NICKI MINAJ - BANG BANG
2 JENNIFER LOPEZ
FEAT. IGGY AZALEA - BOOTY
3 NICOLE SCHERZINGER
- ON THE ROCKS
4 TAYLOR SWIFT - SHAKE IT OFF
5 TOKIO HOTEL - RUN, RUN, RUN
6 MAROON 5 - ANIMALS
Visoki upad
7 CALVIN HARRIS
FEAT. JOHN NEWMAN - BLAME
J.Lo i njezina mlađa
kolegica Iggy s
pjesmom “Booty”
8 NICKI MINAJ - ANACONDA
upale su ravno na 2.
9 ONEREPUBLIC - I LIVED mjesto MTV-jeve liste.
EMINEM FEAT. SIA - GUTS OVER
10 FEAR
11 ALICIA KEYS - WE ARE HERE
12 IGGY AZALEA FEAT. RITA ORA
- BLACK WIDOW
13 SAM SMITH - RESTART
14 5- GOOD
SECONDS OF SUMMER
GIRLS
15 AUSTIN MAHONE - SECRET
BEYONCÉ FEAT. NICKI MINAJ
16 - FLAWLESS (REMIX) (LIVE FROM Još se drži
PARIS) S prošlomjesečnog
17 LILLY WOOD & THE PRICK
- PRAYER IN C (ROBIN SCHULZ REMIX)
8. mjesta britanski
je kantautor pao na
zadnje mjesto liste
CHRIS BROWN FEAT. ARIANA sa svojim hit singlom
18 GRANDE - DON’T BE GONE TOO “Thinking Out Loud”.
LONG
19 TROYE SIVAN - HAPPY LITTLE PILL Regionalnu top
20 ED SHEERAN - THINKING OUT LOUD
listu donosi
vam MTV
Radio 101 / najslušaniji po izboru slušatelja
“Cenera” Radija 101
1 JR AUGUST – CHANGE OF SEASONS
2 IRENA ŽILIĆ – SCARS
FOTO: WMG/DANCING BEAR; GULIVER/REX; MATEJA VRČKOVIĆ
3 JONATHAN – PICTURES
4 DENI KOŽIĆ – MAJOR TOM
5 GONZO – USKE TRAPKE
Irenini ožiljci
6 LOVELY QUINCES – SECRET SMILE Singl “Scars” zasjeo je
na 2. mjesto “Cenera”.
7 THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS
– CRAWL INTO THE WARMTH
8 MEL CAMINO Top listu
najslušanijih
– TVOJA PRIVATNA UTOPIJA donosi
Radio 101
9 MIKI SOLUS – HIPSTER
10 OSTACI ZVUKA – GOVORIŠ O SEBI “Cener” se na 101 FM emitira
subotom od 15:35 sati
 TEAM WANTS You.
Žˆ„“ºˆJ‘ J ‰ˆŽˆJŒ ‚š ³J ”Ž‘‰³J† ‘’ˆ”š

] ] ] ]

Mm pr
s‰ ’ˆŒ³
 Œ„º 
ŽJ Œ„º 
FM
mˆŒŒ‘ˆ ‘‰ˆ
 Œ„º 
F
m“Œ„ˆ‘ˆŒ³
slthkºl

] ] ] ]

wm pl
}liJ Œ„º  ŽJšˆƒ J† ‘’ˆ”š
wd
} ‚J„ ” šŽ 
ˆJˆƒ™J „ˆ
a
jj“tz
 Œ„º 

] ]  

K
qŽˆ ’ 
D
kˆ˜ Œ 
BM
izrJslthkºl
p
Ž’ 

‘˜Œ J”ˆR JŒJl~pzmlyzn