Zdravstvena njega

1. Medicina I podjela medicine

Medicina je ljudska djelatnost kojoj je svrha čuvanje i unaprjeđenje zdravlja te liječenje I
rehabilitacija bolesnika.
Podjela medicine:
Temeljna medicina
Primijenjena medicina
Javno zdravstvena medicina

2. Vrste zdravstvenih ustanova

- Primarna: dom zdravlja, ustanova za hitnu medicinsku pomoć, ustanova za zdravstvenu
njegu u kući, ljekarne
- Sekundarna: poliklinika, bolnica, lječilište
- Tercijarna: državni zdravstveni zavodi I kliničke ustanove.

3. Organizacija rada na bolničkom odjelu

Za plan rada i raspored zadužena je odgovorna medicinska sestra.
Pri izradi rasporeda rada sestra mora uzeti u obzir:
- raspored rada ostalih djelatnosti u bolnici
- vremenske zahtjeve određenih poslova
Dobar raspored rada:
- pomaže sestrama u vremenskom planiranju poslova
- olakšava sestrama kontrolu učinjenog
- poboljšava suradnju sa ostalim djelatnostima bolnice
- sprečava istovremeno obavljanje poslova koji se isključuju
Organizacija rada sestrinske službe mora biti fleksibilna i dinamična.
4. Primanje bolesnika u bolnicu
Bolesnik se upućuje u bolnicu kada njegovo stanje zahtjeva intenzivne dijagnostičke i
terapijske postupke i zdravstvenu njegu. Liječnik opće prakse upućuje bolesnika u bolnicu sa
uputnicom za bolničko liječenje. Bolesnika treba pripremiti psihički i fizički.
Medicinska sestra mora razgovorom upoznati probleme bolesnika i pomoći mu u njihovom
rješavanju, uključujući i obitelj bolesnika.
Bolesnik s uputnicom dolazi u prijamnu ambulantu. Gdje se utvrđuje identitet bolesnika i sva
potrebna dokumentacija, te upisuje bolesnika u knjigu. Smješta ga na stol za obavljanje
pregleda i mjeri mu vitalne funkcije. Kada liječnik potvrdi potrebno bolničko liječenje
upisuje se ambulantno primiče. Bolesnik odlazi u prijamnu kancelariju bolnice s
dokumentacijom i upisuje se u bolnicu.
Nakon toga bolesnika se smješta na odjel. Oblaci se u bolničku odjeću i pomaže mu se pri
smještanju u sobu.

5. Otpuštanje bolesnika iz bolnice

Liječnik priopćava bolesniku vrijeme otpuštanja iz bolnice najmanje jedan dan prije. Na
osnovu dokumentacije liječnik piše otpusno pismo i otpusnicu. Više med sestra piše otpusno
pismo koje sadrži osnovne podatke o bolesniku. Bolesniku dajemo upute o daljem liječenju,
prehrani,higijeni itd.

6. Dekubitus
Pojavljuje se kod pacijenata koji dugo leže u istom položaju i kod nepokretnih bolesnika.
Nastaje zbog pritiska na kožu koji ometa protok krvi i dovodi do oštećenja kože.
Postoje 4 stupnja:
1. Crvenilo kože, ne izbljeduje pritiskom
2. Oštećenje kože s nastankom plikova
3. Prodire kroz kožu i potkožno tkivo
4. Može zahvatiti mišiće i kosti.
Prevencija dekubitusa je veoma važna uključuje redovito mijenjanje položaja bolesnika.
Zadaće sestre kod bolesnika sa dekubitusom jesu redovno mijenjanje položaja, održavanje
bolesnikove higijene, pravilna prehrana, odgovarajuća njega kože. Čišćenje
rane,primjenjivanje određenih obloga i masti. Te redovito praćenje stanja kako ne bi došlo do
infekcije.
7. Pregled i promatranje bolesnika
Dijagnozom bolesti obuhvaćeni su specifični i nespecificni simptomi i znakovi.
U dijagnostici se služimo metodama: intervjua,pregleda,promatranja i pretraga
Na taj način nastojimo otvrditi:
Etiologiju bolesti,lokalizaciju bolesti,način pojave i trajanje bolesti, stanje i ponašanje
bolesnika.
Promatranjem treba obuhvatit izgled, ponašanje i stanje bolesnika.

8. Temperatura tijela
Normalna temperatura tijela kreće se između 36 i 37° C.
Povišenje tj temperature prouzrokovano je:
1. Fizikalni (vanjski) čimbenici
2. Kemijski čimbenici
Toplinu tijela mjerimo s toplomjerom.
Toplinu tijela mjerimo na 2 nabora kože ili na sluznici u:
1. Pazuhu (aksilarno) ili preponi
2. Ustima/ispod jezika oralno/sublingvalno
3. Debelom crijevu rektalno
4. Vaginalno
Prema stupnju temperature razlikujemo:
1. Subfebrilnost 37,1-37,7° C
2. Febrilnost 37,8-39° C
3. Visoka febrilnost iznad 39° C
Izmjerena temperaturu bilježimo plavom točkom na temperaturnu listu.
Njega bolesnika sa visokom temperaturom:
Osigurati mirovanje. Bolesnika smjestiti u povišeni položaj. Nadoknađivati tekućinu. Skinuti
suvišnu odjeću. Održavati higijenu bolesnika. Po potrebi dati antipiretike.

9. Puls
Puls je niz tlačnih valova u arterijama. Utvrđuje se palpacijom. Palpira se jagodicama
drugog,trećeg i četvrtog prsta.
Normalan broj otkucaja u minuti je između 60-80,a kod novorođenčadi i male djece je brži
100-150 u min
Bradikardija- usporen puls manje od 60 otkucaja u minuti.
Tehikardija- ubrzan puls više od 80 otkucaja u minuti.

10. Disanje
Respiracija je izmjena kisika i ugljik dioksida
Disanje je strujanje zraka kroz dišne putove.
Zdrav odrastao čovjek u mirovanju diše kroz nos,bez napora i jedva cujno 16-18 puta u minuti
Frekvencija disanja:
1. Eupnea normalna brzina disanja
2. Tahipnea ubrzano disanje
3. Bradipnea usporeno disanje
4. Apnea prestanak disanja
Dubina disanja:
Normalno- ujednaceno bez napora
Produbljeno- s naporom
Površno disanje- jedva primjetno
Dispnoja je subjektivan osjećaj nestašice zraka
Zadaće sestre u bol s otežanim disanjem
Obavijestiti liječnika o svakoj promjeni disanja,osigurati povoljan polozaj bolesniku, osigurati
optimalne mikroklimatske uvjete u sobi, pripremiti pribor za primjenu kisika,primijeniti
adekvatnu terapiju.

11. Krvni tlak

Krvni tlak je sila kojom krv tlači stijenku krvne žile. Najčešće se mjeri arterijski tlak tj
sistolicki i dijastolički.
Normalan tlak kod odraslih osoba je 120/80 mm Hg
Hipertenzija je povišeni tlak 160/95 mmHg
Krvni tlak se mjeri tlakomjerom na brahijalnoj arteriji.
Potrebno je pripremiti pribor tlakomjer i stetoskop i bolesnika.
Postupak: provjeriti ispravnost pribora, odabrati ekstremitet bolesnika za mjerenje, oviti
narukvicu tlakomjera oko nadlaktice, palpacijom utvrditi mjesto pulsacije arterije, slušne
nastavne stetoskopa staviti u uši, napuniti balon narukvice i ispuštati zrak polako, vratiti
pribor na mjesto i upisati vrijednost tlaka na temp listu.

12. Mokraća – urin

Mokraćom se iz organizma odstranjuju štetne tvari topljive u vodi.
Zadaća sestre je da nadzire diurezu,a uzorke urina po potrebi pohranjuje za različite
laboratorijske pretrage.
Mokraća se može pregledati fizikalno, kemijski i bakteriološki.
Neki od poremećaja u načinu mokrenja:
1. Anurija- potpuni prestanak stvaranja mokraće
2. Oligurija- smanjeno stvaranje urina
3. Poliurija- pojačanje stvaranje urina
4. Hematurija- krv u mokraći

13. Kateterizacija mokraćnog mjehura

Postupak pri kojem se kateter kroz uretru uvodi u mokraćni mjehur radi ispražnjavanja urina.
Kateter je šuplja cijev za istjecanje urina. Indikacije za kateter su sva stanja u kojima bolesnik
ne može samostalno mokriti.
Zadaće sestre:
1. Priprema bolesnika
2. Priprema sobe – osigurati privatnost
3. Priprema pribora- sterilan kateter, sterilne rukavice, nepropusno platno, bubrežnjak, posudu
za urin,urinsku čašu za slanje laboratorijskih pretraga
Izvođenje zahvata:
1. Krevet zaštiti paravanom radi privatnosti
2. Bolesnik leži na leđima bez odjeće na donjem dijelu tijela, žena sa raširenim nogama i
skupljenim a muškarac sa ispruženim nogama.
3. Ispod donjeg dijela leđa staviti nepropusno platno a između nogu bubrežnjak
4. Obući rukavice i dezinficirati vanjsko ušće mokraćne cijevi
5. Uvesti kateter i isprazniti mjehur
6. Raspremiti krevet i pribor
14. Stolica
Otpadni proizvodi probavnog sustava. Defekacija je pražnjenje izmeta iz zadnjeg crijeva.
Osobine zdrave stolice:
1. Učestalost- 1 stolica svaki drugi dan
2. Količina 100-300 grama
3. Oblik- duguljast,jajolik širine oko 2 cm
4. Boja- smeđa
5. Sastav- 60-70% vode i 30-40% krutih tvari
Stolica se može pregledati- fizikalno, kemijski I mikrobiološki.

15. Klizma
Ulijevanje tekućine analnim putem u debelo crijevo radi:
1. Ispražnjavanja crijeva- primjenjuje se radi odstranjivanja fekalija iz debelog crijeva prije ili
poslije kirurških zahvata
2. Postavljanja dijagnoze- u debelo crijevo se ulijeva konstrastno sredstvo u dijagnostičke
svrhe.
3. Davanja lijekova – u debelo crijevo se unosi otopina lijeka.
4. Davanja hrane – primjenjuje se kada bolesnik ne može uzimati hranu oralno.
Zadaće sestre pri uvođenju klizme:
1. Priprema bolesnika i prostorije
2. Priprema pribora- kateter za uvođenje klizme u debelo crijevo, neprepusno platno,
rukavice, vazelin, bubreznjak
Izvođenje zahvata:
1. Staviti bolesnika u najpovoljniji položaj i staviti nepropusno platno
2. Namazati kateter s vazelinom, obući rukavice
3. Razdvojiti gluteuse jednom rukom a drugom polagano uvesti kateter 7 do 10 cm. Kateter
spojen s dovodnom cijevi irigatora pridržati jednom rukom,a drugom otvoriti slavinu te
tekućinu pustati dogovorenom brzinom.
4. Kada tekućina istekne zatvoriti slavinu i izvući kateter i odložiti ga u bubrežnjak.
Staviti bolesnika na posudu za nuždu. Nakon defekacije oprati analnu regiju i raskloniti sobu
te je prozraciti i smjestiti bolesnika u udoban položaj.

16. Organizacija prehrane bolesnika u bolnici

Hranu za svakog bolesnika naručuje medicinska sestre dijetnim listićem i karticom za svakog
bolesnika pojedinačno
Svaka kartica mora sadrzavati- odjel i broj sobe, ime i prezime bolesnika, označenu vrstu
hrane, datum i potpis sestre.
U bolnicama se hrana raspodjeljuje na 2 nacina:
1. Tablet sistem- organizirana podjela hrane pomoću pokretne trake
Prednosti su da svaki bolesnik dobije odgovarajuću hranu,toplu hranu,potrebno je manji broj
osoblja za pranje suda i raspodjelu hrane.
2. Drugi način raspodjele hrane jest u posebnoj posudi koja zadržava toplotu.
Prednosti su podjela hrane na odjelu može se zagrijavati i količinu prilagoditi bolesnikovoj
želji.
Nedostaci su što je potrebna čajna kuhinja i potrebno je više osoblja.

17. Umjetni nacini hranjenja

1. Nazogastricna sonda
Zadaće sestre:
-Pripremiti pribor,uvesti sondu
Naručiti hranu,pripremiti pribor za hranjenje, nahraniti bolesnika,izvaditi sondu i provesti
njegu usne šupljine
Postupak:
1. Izmjeriti dužinu uvođenja sonde i provjeriti prohodnost nosnica
2. Zaštiti bolesnika nepropusnom pregačom i oprati ruke,ovlažiti sondu.
3. Zabaciti bolesnikovu glavu prema nazad, vrh sonde staviti u nosnicu i usmjeriti prema
donjem nosnom hodniku, te oprezno gurati do ulazka u ždrijelo. Sondu ne uvoditi silom.
U slučaju gušenja,cijanoze, kašlja prekinuti uvođenje
3. Utvrditi je li sonda u želucu i učvrstiti je
Hranu unositi špricom

2. Hranjenje bolesnika kroz gastrostomu

Gastrostoma je otvor načinjen kirurškim putem na stijenci želuca.
Hrana treba biti tekuća ili rijetko kašasta
Zadaće sestre:
1. Njega stome i njezine okoline
2. Hranjenje bolesnika
3. Njega usne šupljine
4. Poduka bolesnika i obitelji
Za hranjenje bolesnika sestra treba pripremiti:
1. Bolesnicku sobu – prozraciti, staviti paravan oko kreveta
2. Pribor- posudu sa hranom, posudu s toplom vodom za zadržavanje topline,čašu s vodom ,
špricu, kompresu za zaštitu bolesnika.
Postupak:
U bolesnicku sobu donijeti pribor i hranu. Postaviti bolesnika u ležeći položaj, otkriti ga do
pojasa, izvaditi čep iz gumene cijevi i staviti lijevak, uliti malo vode i ispitati prohodnost
cijevi. Ulijevati hranu polako. Nakon hranjenja isprati crijev i začepiti je čepom. Pokriti
bolesnika i staviti u udoban položaj, raskloniti pribor i ukloniti paravan.

3. Prehrana intravenskom infuzijom

Kada bolesnik ne može ili ne smije uzimati hranu i tekućinu prirodnim putem primjenjujemo
intravenske infuzije. 5 ili 10%
-tne glukoze,otopine elektrolita i aminokiselina.

4. Hranjiva klizma
Rijetko se primjenjuje jer je u debelom crijevu smanjena resorpcija hranjivih sastojaka. Daje
se kada bolesnici hranjive tvari ne mogu primiti na neki drugi način.
18. Sterilizacija
Postupak u kojem se uništavaju svi živi oblici mikroorganizama.
Metode sterilizacije:
1. Sterilizacija toplinom: suha i vlažna
Najbolji način za uništavanje mikroorganizama
Ovisi o: vrsti topline, visini temperature, družini trajanja,otpornosti mikroorganizma
- Sterilizacija suhom toplinom
Suhim zrakom steriliziraju se predmeti koji podnose visoku temperaturu- stakleni i metalni
predmeti.
Postupak:
Oprati predmete,dezinficirati,osušiti i složiti ih u metalne kutije. Otvorene kasete i poklopce
staviti u sterilizator. Staviti indikator za kontroliranje uspješnosti sterilizacije. Zatvoriti
sterilizator i uključiti ga te postići temperaturu od 180°. Željenu temperaturu održavati 1h.
Isključiti sterilizator,a instrumente ostaviti 1h u sterilizatoru. Izvaditi i zatvoriti kutije te
pregledati indikator.

- Sterilizacija vlažnom toplinom

Za uništenje mikroorganizama važni su cinitelji određene temperature i tlaka.
Sterilizacija vlažnom toplinom obavlja se u autoklavima . Ovisno o materijalu koji se
sterilizira temperatura u autoklavu kreće se između 136 i 138°C, tlak između 1,5 i 2,5 bara,a
vrijeme sterilizacije od 3 do 30 min
Vlažnim zrakom se steriliziraju tekstil, gumeni predmeti i stakleni predmeti.
Postupak:
Pripremiti materijal za sterilizaciju
Staviti materijal u autoklav
Postići potrebnu temperaturu,tlak i održavati potrebno vrijeme
Isprazniti autoklav i čuvati sterilan materijal

19. Dezinfekcija
Postupak pomoću kojeg smanjujemo postotak mikroorganizama u prostoriji.
Dezinficijens je kemijsko sredstvo s kojim se obavlja dezinfekcija.
Dezinfekcijsko sredstvo može djelovati:
1. Bakteriostatično, virustatično- sprečava rast i razvoj
2. Baktericidno, virucidno, funkcidno- uništava bakterije,viruse i gljivice
3. Inhibitorno- usporava rast mikroorganizama
Metode dezinfekcije
1. Prirodne metode – sunčeva svjetlost, taloženje i filtracija
2. Mehaničke metode- četkanje, ribanje, čišćenjem, pranjem, struganjem
3. Terničke metode- spaljivanjem, žarenje, kuhanje, peglanje

20. Intrahospitalne infekcije i njihovo sprečavanje

- svaka infekcija nastala za vrijeme boravka bolesnika u stacionarnim zdravstvenim
ustanovama
Uzrokuju ih ovi čimbenici:
1. Neprovodenje odgovarajuće organizacije rada
2. Zanemarivanjem mjera dezinfekcije i sterilizacije
3. Neracionalna uporaba antibiotika
Sprečavanje intrahospitalnih infekcija
Osnova sprečavanja je sprečavanje unošenja izvora zaraze.
Mjere kojih se svi moraju pridržavati jesu:
1. Pravilna uporaba zaštitne odjeće i obuće, maski i rukavica
2. Pravilno i redovito pranje ruku
3. Pravilno rukovanje sa sterilnim materijalom
4. Ulaziti kroz aseptički propusnik
5. Zabrane kretanja s jednog odjela na drugi

21. Oblici lijekova

Prema agregatnom stanju mogu biti čvrsti, polučvrsti, tekući i plinoviti
1. Čvrsti oblici- kapsule, prašci, tablete, čepići
2. Polučvrsti- kreme, masti, žele, paste
3. Tekući- otopine, mješavine, kapljice i injekcije
4. Plinoviti i hlapljivi unose se inhalacijom.
22. Unošenje lijekova u organizam
1. Enteralno
- Peroralno (kroz usta)- tablete, dražeje, kapsule i otopine
- Sublingvalno (ispod jezika)- lingvalete
- Rektalno (preko debelog crijeva)- ljekovite klizme, supozitorij
2. Perenteralno
- Intrakutano ( u kožu)- injekcije
- Supkutano (pod kožu)- injekcije
- Intramuskularno ( u mišić)- injekcije
- Intraartikularno (u zglob)- injekcije
- Intravenski ( u venu) – injekcije, otopine
3. Lokalno
- Perkutano (preko kože)- masti, paste, kreme
- Rektalno ( kroz čmar)- masti, supozitorij
- Vaginalno ( kroz rodnicu)- vaginalete
- Sublingvalno (ispod jezika)- lingvalete
- Oralno ( kroz usnu šupljinu) – dražeje, otopine
- Preko sluznice oka,uha i nos

23. Prenteralna primjena lijekova

Unošenje lijekova supkutano, instramuskularno, intravenski, intraarterijski, intrakardijalno,
intralumbalno, intraartikularno
Zadaće sestre:
1. Pripremiti bolesnika i pribor
Postupak:
Uzeti lijek i provjeriti naziv, dozu i rok trajanja
Pripremiti špricu i iglu, dezinficirati vrat ampule i pilicu te otvoriti ampulu
Navući lijek I skinuti iglu s kojom smo navlacili lijek pa staviti iglu za davanje injekcije
Staviti bolesnika u odgovarajući položaj i dezinficirati mjesto uboda
Istisnuti zrak iz šprice, ubosti iglu ovisno o načinu primjene lijeka. Ubrizgavati lijek
dopuštenom brzinom, izvući iglu. Dezinficirati ubodno mjesto. Smjestiti bolesnika u ogodan
položaj i raskloniti pribor.
- Supkutanom injekcijom pod kožu pod uglom od 45°. Mjesta uboda: gornji dio nadlaktice,
gornja stijenka abdomena i leđa
- Intramuskularna injekcija u mišić pod kutom od 90°. Mjesto uboda: deltoidni mišić i vanjski
gornji kvadrant glutealnog mišića u odraslih i vanjski dio kvadricepsa u djece.
-Intravenski putem neposredno u krv.
- Intradermalno daju se male količine lijeka
- Intrakutane injekcije daju se na unutarnjoj strani nadlaktice.

24. Intravenska infuzija

Unošenje u organizam većih količina infuzije putem vena.
Indikacije za infuziju:
1. Dehidracija
2. Nadoknada velikog gubitka bjelančevina
3. Prenteralna prehrana
4. Radi unošenja lijeka
Vrste infuzijski otopina
1. Kristaloidne- izotonične, hipotonične, hipertonične
2. Koloidne- otopine bjelančevina
Zadaće sestre:
1. Pripremiti bolesnika I pribor
2. Pripremiti infuzijsku otopinu
Postupak:
Smjestiti bolesnika u udoban položaj, zaštiti krevet nepropusnim platnom ispod mjesta
uvođenja. Svezati gumenu traku. Odabrati venu za uvođenje infuzije, dezinficirati kožu.
Zategnuti kožu i ubosti iglu pod kutom od 45 stupnjeva. Razdvojiti iglu od šprice i spojiti je
sa dovodnom cijevi sustava. Kontrolirati bolesnika i otjecanje infuzije. Staviti između igle i
bolesnikove kože sterilnu gazu i prekriti staviti leukoplast kako bi spriječili pomjeranje.
Podesiti brzinu istjecanja i otvoriti regulator. Kada infuzije istekne zatvoriti regulator. Na
mjestu uboda staviti namočenu gazu sa dezinfekcijskim sredstvom na mjestu uboda i izvući
iglu iz vene. Raspremiti pribor.
25. Oksigenoterapija
Indikacija za liječenjem kisikom je prijeteća hipoksija i pad parcijalnog tlaka kisika u
arterijskoj krvi bolesnika.
Primjenjuje se kod: reanimacije, šoka, oštećenja neuromuskularnog sustava disanja,
bolesti pluća i dišnih putova, bolesti srca.
Nacini davanja kisika :
1. Kanila
2. Kateter nazofaringealni
3. Tubusa
4. Maski

26. Transfuzija krvi

Medicinski postupak u kojem se bolesniku daje krvi ili njeni sastojci. Ključni čimbenik kod
liječenja bolesnika transfuzijom krvi je dragovoljni davatelj krvi. Može biti osoba u dobi od
18 do 65 godina koja ispunjava određene zdravstvene uvjete.
Djelovanje transfuzije krvi na organizam: nadoknađuje volumen krvi, povećava eritrocite,
djeluje hemostatički i detoksicirajuće.
Zadaće sestre:
Pripremiti bolesnika .
Vađenje uzorka krvi za određivanje krvne grupe- ispisati naljepnicu na epruvetu sa uzorkom
bolesnikove krvi. Pripremiti pribor za vađenje krvi. Izvaditi krv u epruvetu. Uzorak krvi s
uputnicom dostaviti na odjel transfuziologije.
Priprema krvi I pribora za davanje transfuzije- provjeriti doneseni krvni pripravak, ostaviti krv
na sobnoj temperaturi 30 min. Pripremiti pribor za transfuziju krvi. Promiješati krv. Staviti
sustav za transfuziju i ispuniti ga krvlju.
Izvođenje zahvata- pripremiti pribor i krvni pripravak, identificirati podatke o bolesniku I
davatelju. Pripremiti bolesnika I uvesti transfuziju. Promatrati bolesnika. Pri završetku
provesti postupak kao kod istjecanja infuzije. Raskloniti sav pribor i sobu.

27. Posttrasfunzijske komplikacije

Najčešće komplikacije nastaju zbog ljudske pogreške- u identifikaciji bolesnika, zamjeni
uzorka krvi, pogrešnom prepisivanju podataka, zamjeni krvi, neadekvatnoj pripremi krvi,
pregrijavanju krvi, prebrzom davanju transfuzije itd.
S obzirom na vrijeme pojave mogu biti rane i kasne.
Rane komplikacije su: hemolitička reakcija, febrilne reakcije, zračna embolija, prirogene
reakcije, alergijske reakcije
Kasne komplikacije su:hepatitis B i C, sifilis, AIDS
Hemolitičke reakcije su najrjeđe ali i najopasnije. Obilježene su raspadom eritrocita.
Simptomi i znaci:
Jak nemir bolesnika, dispnoja, treskavica, crvenilo lica, glavobolja, povraćanje, mučnina, šok,
znojenje , pad tlaka.
Zadaće sestre:
Prekinuti transfuziju, obavjestiti liječnika, uzeti uzorak krvi od bolesnika, primijeniti
ordiniranu terapiju, mjeriti bolesnikovu diurezu, puls i tlak.
Simptomi febrilnih reakcija: visoka temperatura, zimica, mučnina, povraćanje, hipotenzija.
Zadaće sestre: prekinuti transfuziju, obavjestiti liječnika, uzeti uzorak krvi I poslati ga na
odjel za transfuziju, davati bolesniku ordiniranu terapiju, mjeriti vitalne funkcije, promatrati
bolesnika
Zračna embolija- javlja se ako zrak nije ispušten iz sustava za transfuziju.
Simptomi: kašalj, bol u prsima, tahikardija, pad tlaka, dispnoja.
Zadaće sestre:
Prekinuti transfuziju, obavjestiti liječnika, davati ordiniranu terapiju, kontrolirati vitalne
funkcije.

28. Ispiranje želuca

Uklanjanje želučanog sadržaja
Indikacije za ispiranje želuca: trovanje hranom, uzimanje većih količina lijekova ili otrova,
trovanje alkoholom, priprema bolesnika za pretrage, priprema želuca za operacijski zahvat.
Zadaće sestre:
Pripremiti pribor i bolesnika, izvesti zahvat, uzeti uzorak želučanog sadržaja za toksikološku
analizu. Raspremiti pribor.
Postupak izvođenja
Pripremiti sobu u kojoj izvodimo postupak
Pripremiti bolesnika I pribor
Zaštiti bolesnika pregačom. Oprati ruke. Izvaditi zubnu protezu. Ovlažiti dio sonde koji ide u
ždrijelo. Navući zaštitne rukavice. Zabaciti bolesnikovu glavu prema natrag staviti vrh sonde
na korijen jezika i brzim pokretom je potisnuti u jednjak a zatim bez upotrebe sile uvesti u
želudac. Ako se pojavi kašalj, gušenje zaustaviti uvođenje sonde. Utvrditi da je sonda u
želucu. Aspirirati sadržaj želuca i pohraniti ga za analizu. Staviti lijevak na kraj sonde.
Lijevati pripravljenu otopinu u lijevak. Ispirati želudac sve do pojave bistre tekućine. Izvući
sondu. Dati bolesniku čašu vode da ispere usnu šupljinu. Smjestiti bolesnika udobno u krevet.
Raspremiti pribor i oprati ruke.

29. Postupak nakon smrti

Kada bolesnik umre da odjelu sestra mora obavjestit liječnika i upisati vrijeme smrti. Rani
znaci smrti su prestanak disanja i prestanak rada srca. Kasni i pouzdani znaci smrti su
mrtvačke pjege, ukočenost i mrtvačka hladnoća.
Umrli ostaje na odjelu 2h. Sestra ispunjava posmrtni karton. Liječnik ispisuje sprovodnicu
umrlog. Umrlog treba prevesti u mrtvačnicu pažljivo. Osobne stvari pokojnika treba sakupiti i
popisati uz prisutnost svjedoka. Obavjestiti obitelj o smrti bolesnika.