HIGIJENA I ZDRAVSTVENA EKOLOGIJA

PREDAVANJE BR.8
Doc.dr.Smajil Durmišević
HIGIJENA ZDRAVSTVENIH, ŠKOLSKIH,
PREDŠKOLSKIH I JAVNIH USTANOVA
• Higijena zdravstvenih • Higijena predškolskih
ustanova ustanova
– Osnovni principi higijene – Jaslice
bolnica – Vrtići - Obdaništa
– Osnovni principi hogijene • Higijena javnih komunalnih
domova zdravlja
– Osnovni principi higijene objekata
zdravstvenih stanica – Higijena ljudskih grobalja
– Osnovni principi higijene – Higijena stočnih grobalja
zavoda za javno zdravstvo – Kulturno-prosvjetno-zabavni javni
komunalni objekti
• Školska higijena – Poslovni javni komunalni objekti
– Higijena školske zgrade
– Higijena učionica
– Higijena namještaja i učila
– Opskrba vodom i uklanjanje
otpadnih materija
– Higijena nastave 1
 Higijena zdravstvenih ustanova
• Higijenu zdravstvenih ustanova razmatramo sa nejmenje
tri aspekta:
– Zaštita zdravlja bolesnika i posjetioca,
– Zaštita zaposlenog osoblja, i
– Zaštita bliže i šire okoline ovih objekata.
• Potencijalne zdravstvene opasnosti za bolesnike su:
– Neadekvatan medicinski tretman,
– Neetički postupci osoblja,
– Infekcije prenijete sa drugih bolesnika ili preko osoblja,
• To su tzv.: kućne – bolničke infekcije,
– Zbog neadekvatne izolacije ili dezinfekcije,
– Te putem kontaminirane hrane i vode.

2
 – Nepovoljna fizička sredina, u smislu
• Nepovovoljnih mikroklimatskih uslova,
• Mogućnost povređivanja, i dr.
– Neadekvatna ishrana i doživljavanje stresova
• Doživljavanje stresova je gotovo uvijek prisutno, manje ili
više:
– Bolesnik se posmatra kao “slučaj”,
– Dijagnostičke i terapijske procedure su mehanizovane i
automatizovane u visokom stepenu,
– Zanemaruje se ljudski kontakt,
– Ne sagledava se zbunjenost, preplašenost i težina
bolesnikovih dilema i problema.
• Potencijalne zdravstvene opasnosti po zaposleno
osoblje – zdravstvene radnike su:
– Infekcije zbog neposrednog dodira sa zaraznim bolesnicima i
– povećanog profesionalnog zdravstvenog rizika,
– bez obzira na profilaktičke mjere:

3
 • Cjepljenje, kontrolni pregledi, radna odjeća, maske, rukavice,
dezinfekcija ruku, mjere lične higijene,
• Tako da se izvjesne zaraze visoke kontagioznosti mogu
priznati i kao profesionalna oboljenja.
– Velika profesionalna ekspozicija na određene nokse:
• Jonizirajuća zračenja i povrede,
– Rizik nastanka narkomanija:
• Zbog stalnog kontakta sa narkoticima i
• Mogućnost nakontrolisanog pribavljanja.
– Doživljavanje stresova zbog izuzetno dramatičnih
situacija:
• Zbog emocionalne vezanosti zdravstvenih radnika sa
pacijentima,
• Kao i zbog loših međuljudskih odnosa na radnom mjestu.

4
• Potencijalna opasnost po okolinu:
– od samih bolesnika
– i indirektno preko kontakta sa posjetiocima:
• zbog čega su neposredne posjete zaraznim bolesnicima
zabranjene.
– A najviše i najčešće preko neasaniranih i loše asaniranih otpadnih
materija,
• Najčešće preko kontaminiranih otpadnih voda.

5
 Osnovni principi higijene bolnica
• Moderne bolnice se mogu locirati unutar naselja,
– A građevinski i režimom korištenja se mogu vrlo efikasno
izolovati od sredine.
– Bolnice po tipu mogu biti: opšte specijalne i kliničke, ali
– Za projektovanje i građevinsko izvođenje najveći značaj ima
njihov kapacitet.
– Male bolenice su neekonomične
• Pa se češće grade veće i velike bolnice sa više stotina , pa i
preko 1000 kreveta.
– Po tipu izgradnj razlikujemo bolnice paviljonskog tipa i
blok sistema.
• Kod paviljonskog tipa potrebno je obezbjediti 200 m2
zemljišta po krevetu, sa izgrađenosžću ukupne površine od
25%.
• Blok sistem traži 100 m2 po krevetu i ima ukupnu izgrađenost
od 40%.
– Visina gradnje je do 10 spratova, pa i više.
6
• Za bolnicu treba birati pogodnu lokaciju, koja obezbjeđuje:
– Suh, ocjedit teren,
– Izdašnu insolaciju,
– zaštitu od zračnih strujanja koja donose zagađujuće materije,
– Lahak pristup bolesnicima i osoblju linijama gradskog
saobraćaja,
– Dovoljan parking prostor za vozila,
– Priključak na instalacije neophodne infrastrukture: vodovod,
kanalizacija, toplovod, plinovod, električna struja, PTT mreža i
dr.
• Specijalistička poliklinička služba je najpodesnija:
– ako se locira na ulaznom dijelu bolenice,
– tako da se može koristiti od spoljnjih posjetilaca,
– a istovremeno koristiti skupe centralne dijagnostičke jedinice.
• Niti jedan bolesnik ne bi trebao dospjeti u bolnicu bez
jesne dijagnoze.
7
• U paviljonskom sistemu svaka bolnička zgrada predstavlja
jedno bolničko odjeljenje,
– ili više zgrda mođu pripadati jednom velikom odjeljenju.
– Opskrba iz kuhinje, apoteke ili skladišta se doprema površinskim
komunikacijama ili podzemnim tunelima.
• U blok sistemu:
– komunikacije idu vertikalno liftovima,
– Obično, sa kuhinjom na najvišem spratu zgrade,
– a komunikacije su kraće.
– Jedan ili nekoliko spratova cijelog bloka ili jednog krila bloka
• pripada jednom bolničkom odjeljenju.
– Odjeljenja mogu biti građevinski veoma dobro izdvojena,
• čak i zarazno odjeljenje,
• koje se smješta u blok u prizemlju, građevinski potpuno
izdvojeno,
• sa posebnim ulazom.

8
• U bolnicama budućnosti, izgubit će se stroga podjela na
odjeljenja:
– Bolesnici će biti smješteni gdje ima mjesta
– i gdje su uslovi tretmana najpovoljniji.
• Za ovako hospitaliziranog bolesnika:
– formiraće se terapijski tim,
– a izvan tima će biti moguće konsultacije svih čija je pomoć ukaže
potrebnom.
• Takve bolnice će imati:
– elektronsku opremu za trajno praćenje i registrovanje vitalnih
funkcija
– i kompjutersku obradu svih podataka.

9
• Bolnica se organizuje po sistemu bolničkih
jedinica:
– Bolničku jedinicu čini:
• 24 do 30 kreveta, smeještenih u sobama sa 1, 2, 4
ili 1, 2, 3 kreveta;
• Soba za preglede i intervencije
• Sobe za ljekare i ostalo zdravstveno osoblje
• Sanitarni čvor za osoblje i sanitarni čvor za bolesnike,
• Ostava, čajna kuhinja i trpezarija za pokretne bolesnike.
– Svaka bolnička jedinica zauzima dio ili cijeli sprat, zavisno od
veličine i načina gradnje objekta.
– U bolničkim sobama se za svaki krevet planira:
• minimalno 9, a optimalno 15 m2.
• Visina prostorije je 3 m.
• Podovi i zidovi su od materijala koji se lahko pere i dezinfikuje.
• Svaki krevet ima potrebnu signalizaciju za poziv osoblja.
• U svakoj sobi je najmanje jedan umivaonik,
– Za dvije ili tri susjedne sobe postavlja se jedno kupatilo.
10
 – Kuhinja u bolničkoj jedinici je čajna,
• a hrana iz kuhinja treba da dolazi već razdjeljena
individualno za svakoga pacijenta po tablet sistemu.
– Posuđe se neoprano vraća u perionicu bolničke kuhinje,
• a individualno posuđe i pribor za jelo se pere, suši i čuva do
sljedeće upotrebe u ormarima i ladicama čajne kuhinje.
– U transportu i razdiobi hrane ne smije učestvovati osoblje koje
čisti bolničke prostorije.
• Na zaraznim odjeljenjima:
– posuđe i pribor se obavezno dezinfikuju poslije pranja,
– kuhinjsko posuđe se vraća kuhinji oprano i dezinfikovano,
– a posuđe i pribor bolesnika ostaje u čajnim kuhinjama do
ponovne upotrebe.
• Na zaraznim odjeljenjima bolničke jedinice treba da su manje,
– najviše sa po 12 kreveta i sa više jednokrevetnih soba.
– Svaka bolnička jedinica je rezervisana za jedno zarazno
odjeljenje,
• jer se na ovaj način dosta uspješno sprečava širenje
intrahospitalnih zaraza,
• Čemu doprinosi i izgradnja bolesničkih soba sa
predprostorom.
– Da se omogući posjeta i zaraznim bolesnicima 11
– Da se omogući posjeta i zaraznim bolesnicima,
• Sa frontalne strane bolesničkih soba se gradi terasa na koju
posjetioci dolaze spolja.
• Komunikacija mora biti indirektna i bez mogućnosti ostavljanja
ponuda.
– Trpezarija se između obroka:
• može koristiti za dnevni boravak, slušanje radija i gledanje TV,
• Suži za posjete pokretnim bolsnicima, i treba
• Imati izlaz na terasu.
– Za bolesnike treba uvesti zdravstveno vaspitanje:
• jer su oni najviše motivisani za prihvatanje zdravstvenih
savjeta i promjenu ponašanja.
– Korisno bi bilo:
• da postoji priručna zdravstveno promotivna biblioteka,
• i da se koriste odgovarajući filmovi.

12
• Svi centralni funkcionalni pogoni bolnice prostorno se:
– postavljaju u sredini bloka, najčešće prizemno,
– Dobrim direktnim komunikacijama su povezani sa svim bolničkim
odjeljenjima i sa poliklinikom.
– Pošto je frekvencija posjeta ovdje velika, hodnike i čekaonice treba
dovoljno dimenzionirati za projektovani kapacitet.
• Ove pogone hospitalizirani i pacijenti poliklinike koriste u
različito vrijeme.
• Kuhinja je sanitarno-higijenski po prostoru i opremi takva:
– da ispunjava sve zahtjeve koji se postavljaju za objekte masovne
društvene ishrane.
– Poželjan je visoki stepen mehanizacije i automatizacije
tehnološkog procesa,
– I uvođenje tablet sistema.
– Tableti se lahko pakuju u termos prenosne posude i transportna
kolica i dopremaju do čajne kuhinje.

13
• Preskripciju dijete i planiranje dnevnih obroka:
– treba da rade ljekari nutricionisti
– i nutricionisti planeri ishrane višeg i visokog stručnog obrazovanja,
– a kulinarsko osoblje treba imati što bolje kulinarske kvalifikacije.
• Grijanje bolničkih prostora treba da je centralno, toplom
vodom.
• Ventilacija je pretwžno prirodna, omogućena posebnom
konstrukcijom prozora.
– Vještačku ventilaciju i kompletnu klimatizaciju traže, u našim
uslovima, specijalni bolnički prostori:
• operacione sale, neke alboratorije, sobe za nedonoščad i sl.

14
• Osvjetljenost funkcionalnih prostorija, a naročito
bolesničkih soba, dnevnom svjetlošću:
– mora biti izdašno, sa svjetlosnim koeficijentom:
• Za sobe 1: 5;
• Za funkcionalne prostorije 1: 4;
• Za operacione sale 1: 3,
• Za nus prostorije, ne manje od 1: 6.
– I pri dobrom dnevnom osvjetljenju:
• u operacionim salama je, za operaciono polje,
• neophodna dopunska osvjetljenost lokalnim vještačkim izvorom
od 1000 i više luksa.
– Inače, osvjetljenost:
• u bolesničkim sobama ne smije biti manja od 150 luksa,
• a u funkcionalnim prostorijama najmanje 200 luksa.

15
• Germicidne (ultravioletne) lampe se postavljaju:
– u prostorije gdje se traži stroga aseptičnost zraka, kao što su:
• operacione sale, previjališta za opekotine, sobe za nedonoščad i
sl.
• Za rentgen i radioizotopske laboratorije,
– moraju se primjeniti sve građevinske i druge mjere zaštite od
ozračenja:
• prostora, osoblja, pacijenata i šire okoline.
• Namještaj u bolnicama treba biti:
– Funkcionalan, glatkih i ravnih površina.
– Namještaj, podovi i zidovi barem do 1,5 m visine od poda:
• moraju biti dostupni stalnom vlažnom čišćenju i dezinfekciji.
– Za bojenje se preporučuju svi topli tonovi boja,
• a na dječijim odjeljenjima se dopušta i nanošenje slika iz svijeta
dječije mašte,
• ali površine moraju biti dostupne vlažnom čišćenju i dezinfekciji.
16
• Bolnica troši oko 300 – 500 L vode po krevetu.
– Neophodno je obezbjediti i dovod tople vode,
– a, poželjno je da bolnica ima svoj rezervni izvor vode.
• Kanalizacione vode iz bolnice moraju biti dezinfikovane
prije ispuštanja u opšti kanalizacioni sistem.
– Ovo posebno važi za otpadne vode iz zaraznih i tuberkuloznih
odjeljenja.
• Perionica rublja je važan ekonomski dio bolsnice.
– Pogon treba biti visoko mehanizovan ili automatizovan.
– Obavezno je iskuhavanje i peglanje sveg rublja.
– Rublje iz zaraznih odjeljenja se prije pranja dezinfikuje.
– Praonica funkcionalno ima:
• prostor za prijem i sortiranje, za dezinfekciju, pranje, peglanje i
popravku, te za ekspediciju opranog rublja.
– Poželjno je da postoji i pogon za hemijsko čišćenje:
• radne odjeće osoblja, rublja i pokrivača.
17
• Centralni sistem za DDD (dezinfekcija, dezinskecija,
deratizacija):
– je povezan sa perionicom
– i funkcioniše po strogom principu odvajanja čiste od nečiste
strane.
– Po potrebi ovaj sistem može funnkcionirati:
• i kao sanitarni propusnik za RHB dekontaminaciju ljudstva,
odjeće i radnog pribora.
• Sakupljanje čvrstih otpadaka u bolnici:
– počinje sa metalnim sudovima sa poklopcem i pedalom u svakoj
bolesničkoj prostoriji,
– Ove posude se dnevno prazne u veće kontejnere
• locirane u posebnom dvorišnom prostoru,
– Gradska komunalna služba čistoće mora odnositi kontejnere i
zamjenjivati ih čistim:
• ljeti svaki dan, a zimi najmanje tri puta sedmično.
– Za biološki otpadni i zavojni materijal:
• svaka bolnica bi trebala imati u ekonomskom pogonu svoj
krematorij – incinerator. 18
 Osnovni principi higijene DOMA ZDRAVLJA
• Dom zdravlja pruža usluge primarne zdravstvene zaštite
stanovištvu,
– a ako u svom sastavu ima i polikliničku službu pruža i
sekundarnu – specijalističku zaštitu.
• U jednom domu zdravlja može biti:
– i više ambulanti opće prakse, zavisno od broja stanovnika.
• Ova služba se može i dislocirati:
– isturanjem zdravstvenih stanica u mikrorejone.
• U sastavu doma zdravlja se nalaze:
– i dispanzeri sa savjetovalištima.
• Dom zdravlja ima i svoje centralne dijagnstičke servise:
– rtg kabinet, kliničku laboratoriju, funkcionalnu dijagnostiku,
fizioterapeutski kabinet, i dr.

19
• Kartoteke su:
– ili centralizovane,
– ili formirane po ambulantama i speijalnostima.
• Zdravstveni objekti doma zdravlja trebaju imati:
– lokacijom obezbjeđene dobre prilazne komunikacije
gradskim saobraćajnim sredstvima
– i dovoljan parking prostor.
• Poželjna je izgradnja:
– sa najviše dva sprata,
– ali se uspješno primjenjuje i blok sistem sa
višespratnom gradnjom.
• Dijagnostički pogoni se smještaju prizemno
centralno,
– ispred njih su holovi koji dijelom služe i kao čekaonice.

20
• Iz centralnog hola se bočno odvajaju prostori – čekaonice:
– za ambulante opće prakse, polikliničke i dispanzersko-
savjetovališne službe.
• Najveći higijenski značaj imaju čekaonički prostori:
– zbog velikog prometa pacijenata.
– Poželjno je da se čekaonički prostori planiraju za maksimalno
previđeni kapacitet posjeta, sa oko 0,3m2 po pacijentu.
• Čekaonice:
– treba da su dobro osvjetljene,
– da se dobro ventilišu, (izmjena zraka tri pta na sat),
– Moraju imati sanitarni čvor za oba spola:
• sa nužničkim kabinama, predprostorima i umivanocima,
• toalet papirom, tečnim sapunom, sistemom za pranje i papirnim
ubrusima.
– Podovi i zidovi do visine od 1,5 m:
• moraju biti od materijala koji se može vlažno čistiti i
dezinfikovati.
21
– Moraju biti prsutne kanta za otpadke:
• sa poklopcem i otvarenje nogom.
– Korisno je da na stolovima bude:
• popularna zdravstveno-vaspitna literatura,
– Te da je instalirana razglasna stanica ili video uređaji:
• putem kojih se mogu emitovati zdravstveno-vaspitne poruke i
kratka predavanja.
– Vrijeme zadržavanja u čekaonici:
• nebi trebalo biti duže od 30 minuta.

22
– OSNOVNI HIGIJENSKI PRINCIPI ZDRAVSTVENE STANICE
• Zdravstvena stanica je istureni objekat doma
zdravlja,
• Lociran u mjesnoj zajednici,
• Posebno u seoskim naseljima, te obično ima:
– jednu ili dvije ambulante opšte
prakse/porodične medicine,
– Stomatološku ambulantu,
– Skromniju polivalentnu patronažu, i
– Savjetovalište za žene i djecu.
• Građevinski je izuzetno važno:
– da se odvoje ulazi i čekaonice za savjetovališni
dio.
– U svemu ostalom važe građevinski i higijenski
zahtjevi za domove zdravlja.
23
 Osnovni principi higijene Zavod za javno
zdravstvo
• Zavod/institut za javno zdravstvo je ustanova:
– koja se osniva za područje kantona/regije,
– Za obavljanje higijensko-epidemiološke, mikrobiološke i
socijalno-medicinske zdravstvene zaštite.
– U sastavu zavoda, obično higijenske službe, funkcionišu
sanitarno-higijenske laboratorije:
• Za kontrolu sastava, kvaliteta i higijenske ispravnosti vode za piće,
površinskih i otpadnih voda, hrane i zraka i odjeljenje sanitarne
tehnike.
– A, obično, u sastavu službe socijalne medicine je
odjeljenje zdravstvene ststistike.
– Zavod opslužuje kanton, odnosno 300 – 500 stanovnika
– Na entitetskom nivou se nalaze:
• Federalni zavod za javno zdravstvo, i
• Zavod za zaštitu zdravlja RS.
– Za zavod se postavljaju opšti higijenski zahtjevi,
• kao za svaki javni komunalni objekat. 24
• Specifićnosti u zavodima su:
– izdvajanje prijemnog odjeljenja za pacijente,
• Koje bi, po pravili, bilo jedino dostupno strankama.
• Tu se stranke primaju i od nih se uzima potreban materijal za
laboratorijske preglede i izdaju gotovi nalazi.
– Druga specifičnostje:
• Visoka kontagioznost laboratorijskog prostora mikrobiološke službe,
• Zbog čega je potrebna dobra izolacijatoga prostora,
• Zabrana pristupa nezaposlenim licima, i
• Primjena stalnih mjera dezinfekcije.
• Sve laboratorijske prostorije:
– treba da imaju priključak na vodovod i kanalizaciju,
– da su dobro osvjetljene i ventilisane,
• često i sa dopunskim – lokalnim sistemom negativne ventilacije
(ekhaustori – laboratorijske kapele).
– Otpadne vode iz ovih objekata su opterećene i patogenim
mikroorganizmima,
• te bi prije ispuštanja
• u zajednički kanalizacioni sistem naselja ili u separatni sistem,
odnosno direktno u recipijent,
• morale biti podvrgnute dezinfekciji.
25
 Školska higijena
• Osnovni cilj školske higijene je:
– da se negativni uticaji noksi školske sredine na fizičko i psihičko
zdravlje djece svedu na minimum,
– Pomoću:
• asanacije školske zgrade, prostorija, namještaja, učila
• i pedagoško-nastavnog režima,
• prema higijenskim standardima i zahtjevima.
• Sama činjenica:
– da učenici čine značajan broj stanovništva zemlje,
– Te da budućnost svake zemlje počiva na tim generacijama,
– Dovoljan su razlog:
• Da se školska higijena postavi kao prioritetan zadatak
preventivne medicine.

26
• Najćešći problemi danas u oblasti školske higiene su:
– Starost i dotrajalost školskih zgrada,
– Preveliki broj učenika u gradskim sredinama,
– Nedostatak vode i higijenskih nužnika u seoskim školama,
– Nedovoljno slobodnih površina, igrališta, zelenila, sportskih
objekata i dvorana kupatila i školskih kuhinja.
– Preopterećenost učenika:
• gradivom, težinom đačke torbe,
• neriješenim prevozom, i
• opasnostima na putu od kuće do škole, i dr.
• Higijena školskog prostora
– Savremeni normativ je za srednje škole:
• 30 učenika u učionici,
• te normativ kapaciteta srednjih škola od 240 do 480 učenika,
– s tim da ima paralelna odjeljenja,
– a kod gornjeg normativa i mogućnost za dvije smjene u istom
prostoru
– ili povećan broj nekih paralelnih odjeljenja u istoj smjeni.
27
– Kod osnovnih škola normativ bi bio po istom principu sa dvodtrukim
brojem učrnika.
• Gornji kapacitet od 960 učenika nije preporučljiv, sa više aspekata,
• Ali je u velikim gradovima neophodan, i čak premašen.
• Korištenje istog prostora se može tolerisati za najviše dvije smjene.
– Pored broja učionica, izgrađeni školski prostor podrazumijeva i:
• hodnike i vestibule, garderobe,
• radionice za nastavu tehničkog obrazovanja,
• kabinete za nastavu prirodnih nauka,
• crtaonu,
• fiskulturnu dvoranu sa posebnim garderobama, kupatilom
i umivaonicima,
• sanitarne čvorove
– sa nužničkim kabinama i predprostorima sa pisoarima
i umivaonicima,
• ostave za smještaj pribora za čišćenje,
• prostrije za rad učeničkih organizacijasa njihoovim
sekcijama, biblioteku i čitaonicu,
• školsku kuhinju, školsko kupatilo,
• zbornicu za nastavnike
• i potreban broj prostorija za administraciju i školsku
ambulantu. 28
• Poželjno je da škola ima:
– i poseban prostor za produženi boravak učenika u školi.
• U jednoj savremenoj školi:
– vanučionički prostor se stalno proširuje
» zbog novih potreba i funkcija škole,
– i već sada taj dio školskog prostora je gotovo jednak
učioničkom prostoru.

29
– Lokacija školske zgrade
• Zemljište za izgradnju školske zgade treba da je:
– ocjedito, suho, porozno, osunčano, dobro provjetravano,
ravno i dovoljno prostrano.
• Na pšješačkom putu do škole:
– moraju se izbjeći veće saobraćajnice i raskršća.
• U gradu:
– učenik ne treba pješačiti do škole više od 10 minuta.
• U seoskim uslovima:
– škole se lociraju na sredokraći, tako da učenik iz
najudaljenijeg sela ne pješači do škole više od 1,5 km.
• Lokacija škole mora obezbjediti školski neizgrađeni –
slobodni i izgrađeni prostor po higijenskim normativima:
– za slobodni prostor – treba obzbjediti 20 m2 zemljišta po
učeniku,
– a, za izgrađeni prostor, najmanje 4,5 m2 - pa do 7,5 m2
zemljišta po jednom učeniku.
30
• Konstruktivne karakteristike školske zgrade
– Glavni ulaz u školsku zgradu:
• se ne postavlja centralno.
– Kod predviđenog kapaciteta kapaciteta škole iznad
300 učenika:
• zahtjevaju se dva ulaza, kao i dva stepeništa.
– Holovi u prizemlju i na spratovima:
• moraju funkcionalno obezbjediti najveći promet.
– U školama se ne grade spiralna stepeništa, niti liftovi:
• Širina stepeništa je najmanje 1,6 do 2 m;
• Dubina stepenica 22 – 24 cm, a visina 14 – 15 cm za niže
razrede, a do 17 cm za više razrede.
• Poslije svakih 12 stepenika gradi se stajalište.
– Visina svih prostorija u školi, osim fiskulturne dvorane:
• treba biti 3,5 m.

31
– Uglovi moraju biti zaobljeni.
– Zidovi do visine 1,8 m:
• boje masnom bojom ili oblažu keramičkim
pločicama.
– Učionički prostori se orjentišu:
• na sunčanu stranu.
– Ventilacija se obezbjeđuje:
• posebnom konstrukcijom prozora i promajom za
vrijeme odmora.
– Poželjno je:
• centralno grijanje toplom vodom.

32
• Školske prostorije
– Hodnici:
• su široki 3 do 4 m.
• Ako sadrže i garderobne ormariće, širina se povećava za 0,5 m.
• Na krilima hodnika postavljaju se sanitarni čvorovi i ostave.
• U samim hodnicima trebaju biti postavljene fontane sa pijaćom
vodom.
– Učionica:
• Je najvažniji funkcionalni prostor škole,
– Jer učenici u učionici najduže borave.
• Učionički prostor i namještaj:
– imaju najveći uticaj na fizičko zdravlje učenika.
• Učionica se planira se za 30 učenika.
• Potrebno je:
– ukupno 55 m2, ili 1,8 – 2,00 m2 po učeniku, ili 5 m3.
• Dužina učionice ne treba biti veća od 9 m a širina od 6,5 m.
– Širina smije iznositi najviše dvostruku visinu prozora.
33
– Učenik na krajnjem suprotnom sjedištu od prozora:
• treba sa svog sjedišta vidjeti slobodan dio neba.
– Stolovi su odmaknuti od zidova: 1 m.
– Razmak između redova – stolova:
• treba biti 60 – 70 cm.
– Udaljenost prve klupe:
• treba biti 1,8 – 2 m, a od katedre 1,5 m.
– Katedra je postavljena nešto po strani,
• a tabla na suprotnoj strani.
– Zidovi su do visine od 1,8 m:
• obojeni masnom bojom,
– Podovi su od materijala koji se lahko čisti i nije klizav,
• najčešće od plastičnog materijala.

34
– Prirodno dobro osvjetljenje:
• postiže se svijetlim tonovima boje zidova i
konstrukcijom porozora:
– Koji daju svjetlosni koeficijent 1:4 do 1:5, te idealni
upadni i ugao otvora.
– Ako osvjetljenje dolazi sa obje strane:
» sa lijeve strane mora biti jače za najmanje 1/3.
– Kao izvor vještačkog osvjetljenja dolazi u obzir
samo električno osvjetljenje:
• Koje je difuzno i dovoljne jačine.

35
– I prirodna i vještačka svjetlost:
• moraju davati osvjetljenost svakog učeničkog radnog mjesta od
najmanje 100 luksa.
– Kod prejakog dnevnog osvjetljenja:
• potrebne su odgovarajuće zavjese na prozorima.
– Prirodna ventilacija učionica mora obezbjediti:
• na svaki sat najmanje 20 m3 čistog zraka svakom učeniku.
• Obzirom na prosječnu kubaturu učionice po učeniku od 5 m3,
– izmjena zraka treba se obaviti 4 puta u toku svakog sata.
– Učionica treba imati temperaturu do 20ºC,
• a sve ostale školske prostorije 18ºC.
• Najbolji se rezultati postižu centralnim grijanjem toplom vodom
– i postavljanjem radijatora ispod prozora.

36
– Garderoba
• Držanje gornje odjeće u učionici je štetno.
• Vlažna i znojava odjeća i obuća pogoršavaju mikroklimatske
uslove učionice.
• Poželjno je da se garderoba planira kao poseban prostor.
• Garderobe se postavljaju između dvije učionice:
– Dobro su osvjetljene i ventilisane.
• Normativ je 0,3m2 garderobnog prostora po učeniku.
• Garderoba treba raspolagati sa individualnim ormarima ili
čivilucima sa vješalicama:
– postavljeni u cik-cak liniji, sa razmakom od 0,5 m.
– Toaleti
• Trebaju biti prostrani, svijetli, dobro ventilisani i zagrijani.
– Postavljaju se na krilima hodnika,
• Ili u poseban dio zgrade, ako nema vodovoda i kanalizacije,
– kao dio sistema septičke jame,

37
• Toaleti moraju imati:
– predprostor sa umivaonicima sa tekućom vodom, i
– i pisoare u toaletu za muškarce.
• Na 100 učenika-muškaraca potrebne su 4 kabine,
– a na svaku sljedeću stotinu učenika još po 3 kabine.
– Na svakih 20 učenika postavlja se u predprostoru 1
pisoar.
• Na 100 učenica potrebno je 6 nužničkih kabina,
– a na svaku sljedeću stotinu učenica još po 4 kabine.
• Na 40 učenika:
– u predprostoru dolazi jedan umivaonik sa tekućom
vodom.
• Potrebno je obezbjediti:
– Toalet papir u nužničkoj kabini i sistem intimnog pranja,
– Tekući sapun i papirne ručnike u predprostoru,
– Što je izuzetno značajno za razvoj zdravstvene kulture

38
 – Širina kabine je 1m, a dužina 1,5 m.
– Dobra ventilacija u ovim prostorijama podrazumijeva
izmjenu zraka 5 puta na sat.
– Pisoare i nužničke otvore:
• treba svakodnevno dezinfikovati.
• Fiskulturna dvorana
– Poželjno je da postoji u svim školama.
– Treba da ima:
• najmanje 300 – 400 m2, sa visinom, ne ispod 5 m.
– Ustakljene površine:
• se stavljaju sa sjeverne strane.
– Preporučuje se pod od plastične mase.
– Komplertan sanitarni čvor podrazumijeva:
• Svlačionice sa garderobnim ormarima,
• nužnike, umivaonike i kupatilo (dva po 16 m2),
– Potrebne su prostorije za smještaj rekvizita:
• površine 30 – 50 m2.

39
• Crtaona
– Smješta se na sjeverni dio zgrade:
• da bi se izbjeglo direktno dnevno svjetlo.
– U svemu drugom:
• ova prostorija odgovara uslovima postavljenim za učionice.
• Biblioteka sa knjižnicom i čitaonicom
– Potrebno je da ih ima svaka škola.
– Uslovi za čitaonicu su isti kao za učionicu.
• Kabineti, laboratorije i radionice
– Kabineti postoje za sve prirodne nauke
– Opskrbljeni su odgovarajućim učilima: slikama, kartama,
modelima, mulažama, itd.
– Poželjno je da su ova učila od materijala koji se može vlažno
čistiti.
– Radionice su opremljene uređajima, priborom i alatom.
– Ove prostorije trebaju ispunjavati uslove za učionice.

40
• Poželjno je da svaka škola ima:
– Prostorije za učeničke organizacije
• sa uslovima koje važe za učionice,
– Školsko kupatilo, sa minimalnim prostorom za:
• Svlačionicu i odgovarajući prostor sa tuševima, prema
kapacitetu škole.
– Školsku kuhinju:
• Treba da ima svaka škola, posebno one na selu,
– Jer mlijčni obrok ima izuzetan značaj za korekciju deficita
prosječne dječije ishrane.
• Minimum prostora za mliječnu kuhinju podrazumijeva:
– čajnu kuhinju, ostavu i trpezariju, prema broju učenika.
– Sanitarno-higijenski uslovi u svemu trebaju biti:
» kao u objektima društvene-kolektivne ishrane.
– Pošeljno je kristiti jednokratno suđe i pribor.

41
 – Školsku ambulantu:
• Sa stalnom medicinskom sestrom,
– i stalnim ili povremenim ljekarom.
• Smješta se u sjeverni dio školske zgrade,
– sa posebnim ulazom.
• Od prostorija treba imati najmanje:
– čekaonicu, sobu za sestru, ljekarski kabinet i sanitarni čvor
za osoblje ambulante.
• Opskrba vodom u školi
– Sve škole u gradu moraju biti priključene na vodovodnu i
kanalizacionu mrežu,
• Te imati tekuću vodu:
– u hodnicima, vodu za piće,
– u mokrim čvorovima za ispiranje i pranje ruku,
– u školskom kupatilu i kuhinji,
– u kabinetima, laboratorijama i radionicama.
42
– Sva škole u naseljima bez vodovoda:
• Trebaju imati svoj vodni objekata:
– dovoljnog kapaciteta i sa zdravstveno-ispravnom
vodom, koja se kontroliše.
• Hidroforom treba obezbjediti tekuću vodu u školi.
• Ove škole moraju imati:
– sanitarno-higijenski kanalizacioni sistem sa
septičkom jamom.
– U školi treba obezbjediti:
• 20 – 40 l vode dnevno po učeniku,
• U hodnicima treba ugraditi uređaje za pijaću vodu:
– u obliku fontana.
• Boroj fontana u dvorištu je 2 – 5,
– zavisno od kapaciteta jedne smjene učenika.

43
• Školski namještaj
– Školski namještaj treba da bude jednostavan, stabilan, lahko
pristupačan i pokretljiv.
– Pošeljno je da bude lijepog izgleda, pogodan za čišćenje,
ravnih površina i zaobljenih ivica.
– Klupa
• Je navažniji dio čkolskog namještaja.
• Za jedan uzrast, odnosno razred:
– treba imati tri dimenszije ovoga namještaja.
• Gdje će koji učenik sjediti i na kojoj klupi:
– određuje se isključivo na osnovu sistematskog pregleda
učenika.
• Dimenzije klupe su sljedeće:
1. Visina sjedišta je:
» 28% tjelesne visine – tj. odgovara visini podkoljenice,
da se učenik oslanja cijelim stopalom na pod,
2. Širina sjedišta je:
» 40 – 60 cm, zavisno od uzrasta.
3. Dubina sjedišta:
» 20% tjelesne visine ili 2/3 dužine nadkoljenice.
– Prednja ivica sjedišta:
» treba da se blago zaobljeno izdiže za 1 – 2 cm. 44
4. Naslon sjedišta:
– je naget prema nazad za 10 –
15%, sa lakim izbočenjem u
lumbalnom dijelu
5. Razmak naslona od pulta:
– iznosi 17% tjelesne visine.
6. Distancija klupe:
– je rastojanje između vertikale
spuštene sa sa ivice pulta i
prednje ivice sjedišta:
• Može biti:
– nulta, plus i minus distancija.
• Za pisanje je najpodesnija:
– minus 3 – 5 cm,
• Za čitanje i odmaranje u klupi:
– najpodesnija je nulta ili plus 2
cm,
• Za ustajanje i stajanje u klupi:
– najpodesnija je plus 5 cm. DISTANCIJA
45
7. Nagib pulta:
10. Diferencijacija:
− Treba da iznosi 12 - 15º,
– Udaljenost
− tako da tekst bude
udaljen od očiju 35 cm. • prednje ivice sjedišta od
unutrašnje ivice pulta.
8. Dužina pulta:
– Dobra je:
– Treba biti 55 – 65 cm, po
jednom učeniku, • kada učenik lahko stavlja
šaku i distalni dio
– zavisno od uzrasta. podlaktice na pult,
9. Dubina pulta: • a da ne mora dizati
– Od prednje do zadnje ramena.
ivice, – Diferencijacija:
– treba biti 40 – 50 cm. • treba iznositi 1/8 – 1/7
– Da bi šaka i distalni dio tjelesne visine, odnosno
podlaktice imali čvrst 16%.
oslonac pri pisanju.
11. Podnožje klupe:
− Poželjno je da bude
− i da je uzdignuto je od
poda 5 – 8 cm,
− posebno za seoske škole.

DIFERENCIJA 46
• UČILA
– Učila dijelimo na:
• školska učila i pribor, i
• Individualni pribor učenika.
– Ovi predmeti su značajni za zdravlje učenika,
• a neki mogu biti i izvor povreda.
– Školska tabla
• Obična školska tabla:
– je široka 150 – 200 cm, a visine 120 – 130 cm.
• Uzdignuta je od poda:
– 70 – 90 cm, zavisno od uzrasta učenika.
• Tabla se postavlja:
– na zidu, frontalno, lijevo od katedre.
• Tabla treba biti:
– lagano nagnuta naprijed, zbog smanjenja refleksije
svjetlosti.
• Trebaju biti:
– glatke površine, obojene mat zelenom bojom. 47
– Ostala školska učila i pribor
• Trebaju imati ravne i glatke površine,
– bez oštrih rubova i šiljaka.
• Mogu se presvući tankim plastičnim materijalom.
– Individualni školski pribor učenika
• To su:
– udžbenici, sveske, olovke, pera, pribor za računanje i
crtanje, itd.
• Težina ukupnog individualnog pribora zajedno sa torbom:
– ne smije da iznosi više od 10% tjelesne težine učenika.
• Za osnovce i i mlađe učenike:
– preporučuje se torbak – ranac.
• Svaki učenik treba imati svoj individualni školski pribor.
– Knjige
• Veličina i format knjiga:
– ne smiju ometati pravilno držanje tijela pri čitanju.
• Papir treba da je:
– čvrst, neprovidan, bijele ili slabo žućkaste boje, gladak ali
bez sjaja.
48
 • Štampa mora biti:
– jasna, čista, odlično vidljiva i u tekstu ravnomjerna, crne boje,
osim za početnice.
• Visina slova treba biti:
– 1,5 - 1,75 mm, a za najmlađe 2 – 2,5 mm,
• Debljine slova je:
– 0,3 – 0,5 mm,
– sa vertikalnim linijama debljim od horizontalnih,
• Razmak među slovima je:
– 0,5 - 1 mm, između pojedinih riječi 2,5 - 3,2 mm,
– a među redovima 2,5 – 3,7 mm.
• Najpoželjnija dužina redova je:
– 90 – 110 mm. Za školske knjige je poželjna dvostubična
štampa.
– Sveske
• Kvalitet papira treba biti: kao i za knjige.
• Za niže razrede mrežasto linirane sveske:
49
– su nepoželjne, jer zamaraju vid.
 • Pri pisanju sveska treba da leži:
– na sredini pulta i čini sa rubom pulta ugao od 30º.
• Bolje je koso pisanje od vertikalnog.
• Svjetlost za pisanje i čitanje:
– treba da dolazi sa lijeve strane, ili da je sa lijeve strane
jače za najmanje 1/3.
– Olovke
• Treba da su mehke:
– sa dobrim otiskom na papiru.
• Poželjna je veća debljina olovaka,
– čime se izbjegava grč prstiju i šake.
• Režim nastave
– Kako neasanirana fizička školska sredina štetno utiče na
tjelesno zdravlje,
– Toliko isto neasaniran režim školske nastave utiče i na tjelesno i
na duševno zdravlje.
– Prije polaska u školu dijete treba biti na ljekarskom pregledu.
50
 – Svaki polazak djeteta u prvi razred osnovne škole, makar ona
bila i idealno asanirana, je psihički udar, čak i za već
pripremljeno i normalno zdravo dijete.
– Neasanirana čkolska sredina i nehigijenski režim školske
nastave mogu učiniti nenadoknadive štete svakom djetetu.
– Nastava u školama treba da se izvodi, po mogućnosti,
jednokratno bez rotacije smjena.
• Nastavni časovi i odmori
– Početak nastave za I i II razred osnovne škole, te za sve učenike
seoskih škola, ne treba da je prije 9 sati.
– Trajanje školskih časova u najnižim razredima ne treba prelaziti
30 minuta. Za sve ostale učenike, standardno, čas traje 45
minuta.
– Broj dnevnih nastavnih časova za najmlađe ne smije prelaziti 2, i
do dva puta nedeljno 3 časa.
– U ostalim razredima osnovne škole ne smije biti veći od 4, a dva
puta sedmično od 5 časova.
– Za srednje škole nedeljni broj časova je 5, a dva puta sedmično
6 časova.
51
 – Poslije prvog časa odmor traje najmanje 10 minuta, poslije drugog
časa 15 – 20 minuta, a poslije trećeg časa 30 minuta.
– Umor dostiže maksimum poslije trećeg nastavnog časa.
– Ako vrijeme dozvoljava, odmor treba provoditi napolju, u dvorištu,
na svježem zraku i u slobodnoj igri.
• Raspored nastavnih predmeta
– Prvi čas se rezerviše za srednje teške predmete:
• Historija, geografija, prirodne nauke, maternji jezik, laboratorijski
rad i sl.
– Na drugom i trećem času su teški i apstraktni predmeti:
• Matematika, strani jezici, i sl.
– Četvrti i peti nastavni čas se rezervišu za lahke predmete:
• Crtanje, pisanje, pjevanje, opštetehničko obrazovanje, fizički
odgoj, i sl.
– Domaće zadatke treba svrsti na minimum:
• Za niže razrede izrada domaćih zadataka treba da traje 30
minuta,
• Za srednje razrede 90 minuta, a za više razrede najviše 2,5 sata.
52
– Domaće zadatke treba svrsti na minimum:
• Za niže razrede izrada domaćih zadataka treba da
traje 30 minuta,
• Za srednje razrede 90 minuta, a za više razrede
najviše 2,5 sata.
– Ocjenjivanje učenika je psihički najnepovoljniji
dio režima nastave,
• Te je veoma poželjno da u njemu učestvuju i sami
učenici.
• Mora se izbjeći psihičko kažnjavanje djece, kao što
su:
– Omalovažavanje ličnosti i vrijednosti djeteta,
– Podcjenjvanje njegovih napora i zalaganja,
– Vrijeđanje pred drugom djecom, i sl.
53
• Vanškolske ustanove za učenike
– Ferijalne kolonije
• To su privremene ustanove za kraći boravak
školske djece u slobodnoj prirodi za vrijeme
školskih ferija.
• U ove ustanove se šalju, prvenstveno:
– Slabunjava, anemična djeca i rekonvalescenti.
• U ove ustanove se ne šalju djeca sa:
– Akutni i hroničnim infetivnim bolestima,
– Djeca sa kožnim bolestima i infekcijama.
• Izbor djece vrši ljekar sa razrednim starješinom.
• Smještaj može biti u porodicama ili kolektivan u
internatima.
54
 • Objekat za kolektivni smještaj mora ispunjavati sanitarno-
tehničke uslove za jedan internat
• U kolonijama se djeca nalaze pod stalnim nadzorom
pedagoga i ljekara.
• Boravak u kolonijama ne treba biti kraći od 4 sedmice, jer
period adaptacije traje desetak dana.
• Kolonije mogu biti na moru ili planini,
– Te je potrebno voditi računa o indikacijama pri izboru
djece.
– Vrtovi za školsku djecu
• Nemjenjeni su za školsku djecu koja iz zdravstvenih razloga
ne mogu pohađati nastavu.
• Djeca obnavljaju gradivo, igraju se i bave nekim ručnim
radovima.
• Broj djece ne prelazi 30. Pod stalnom su kontrolom
pedagoga i medicinske sestre, a povremeno ljekara.

55
– Logori
• Djeca borave pod šatorima, u bivaku.
• Potrebne su sanitarno-tehničke mjere koje se sprovode u
bivaku.
• Na logorovanju borave samo potpuno zdrava djeca,
prethodno ljekarski pregledana.
• Trajanje boravka je 4 sedmice.
– Oporavilišta
• Organizuju se kao i ferijalne kolonije.
• Ljekar određuje koje će dijete ići u oporavilište na more a
koje na planinu.
• Oporavilištem rukovodi ljekar uz pomoć pedagoga.
• Tu dolaze djeca rekonvalescenti od teških infektivnih
oboljenja, teže anemična djeca, pothranjena i fizički slabašna
djeca, siromašna djeca.
• Trajanje boravka je najmanje 6 sedmica, jer se poslije
adaptacionog period očekuje terapijski efekat klime i režima
ishrane.
56
 Higijena predškolskih ustanova
• Predškolske ustanove su:
– Jaslice, za uzrast 1 do 3 godine,
– Vrtić, za uzrast 3 do 7 godina,
– I kombinovana predškolska ustanova.
• Jaslice
– Najpovoljniji smještaj jaslica je u namjenski građenim
jednospratnim zgradama.
– Mogu se smještati i u stambene i javne zgrade ako imaju
poseban ulaz.
– Važno je da jslice imaju dovoljan slobodni, neizgrađeni prostor
za igru djece od druge do kraja treće godine.
– Ukupna površina jaslica treba biti 50 m2 po jednom djetetu.
– Izgrađena površina treba da iznosi najmanje 8 m2 po djetetu.

57
– Najbolja orijentacija zgrade je sa funkcionalnim prostorijama
prema jugu i jugoistoku.
– Cijelom dužinom ovih prostorija se izgrađuju terase, sa 1,5 m2
po djetetu.
– Grijanje treba biti centralno, toplom vodom, sa temperaturom
prostorija od oko 20ºC, a gdje borave mlađa djeca 22ºC, sa
izdašnom prirodnom ventilacijam.
– Kubatura prostorija je 10 m3 po djetetu, a izmjena zraka u
funkcionalnim prostorijama najmanje dva puta u toku sata.
– Svjetlosni koeficijent treba biti najmanje 1 : 4.
– Izvori električne svjetlosti moraju davati difuznu svjetlost, sa
osvjetljenošću funkcionalnih prostorija od 100 lx, a sporednih
prostorija od 30 lx.
– Obavezan je priključak na vodovod i kanalizaciju, ili moraju imati
svoje sisteme.
– Strogo se pazi na higijensko prikupljanje i uklanjanje krutih
otpadaka.
58
• Prostorije u jaslicama se dijele na 5 grupa:
1. Prva grupa
a) soba za p0rijem djece sa boksom za izolaciju,
b) garderoba djece,
c) kabinet ljekara i medicinske sestre,
d) nužnik sa ostavom za noćne posude,
e) kupatilo i ostava za posteljinu i dječiji inventar.
2. Druga grupa
a) Soba za izolaciju oboljele i sumnjive djece, sa
posebnim ulazom, nužnikom i kupatilom.
3. Treća grupa
a) Ambulanta i administrativne prostorije jaslica, sa
pripadajućim posebnim sanitarnim blokom za
personal administracije.
59
4. Četvrta grupa
a) kuhinja, čajna kuhinja, perionica rublja sa
sušionicom, sanitarni blok za osoblje iz
ovih radnih prostorija , ostave za inventar,
namirnice i ogrijev, te soba za čuvara.
5. Peta grupa
a) funkcionalne, odnosno prostorije za
boravak djece.
• Projektovanje jaslica je vrlo odgovoran zadatak,
• jer sve grupe prostorija treba povezati na funkcionalno
najbolji način.

60
• Sobe za boravak djece
– Se dijele prema uzrastu, na:
• Sobe za djecu od 0 – 1 godine,
• Sobe za djecu od 1 do 2 godine,
• Sobe za djecu od 2 do 3 godine.
– Izdvajanje grupa u posebne prostorije je indicirano epidemiološki
i pedagoški.
– Grupe ne trebaju imati više od 20-oro djece, a ukupan kapacitet
jaslica, ne više od 60-oro djece.
• Unutrašnjost prostorija namjenjenih djeci treba da
jzgrađena tako da:
– Daje najveću bezbjednost,
– Najbolji higijenski komfor, i
– Mogućnost idealnog čišćenja.

61
– Zidovi su masno obojeni najmanje do 1,8 m,
– Podovi glatki ali ne klizavi,
• najbolje od plastičnih masa,
– Vrata su bez pragova,
• A pošeljno je da su na pravcu kretanja djece stalno otvorena
i poduprta.
– Sve instalacije moraju biti apsolutno obezbjeđene i bezopasne
za djecu.
– Namještaj, treba biti bez oštrih ivica i glatke površine.
– Igračke moraju biti:
• po obliku i veličini bezopasne,
• pogodne za idealno pranje i dezinfekciju,
• Bez boja koje su toksične i koje se lahko skidaju.
– Režim održavanja čistoće mora biti posebno strog.
• Čišćenje se obavlja svakodnevno i vlažnim postupkom.

62
• Vrtići
– Namjenjei odrslijoj, predškolskoj djeci
– Kapacitet ustanova ne treba da prelazi 125 djece.
– Normativi prostora i ostali uslovi su isti kao i kod jaslica.
– Prostorije vrtića se dijele na tri funkcionalne grupe:
1. Soba za prijem sa boksom za izolaciju, garderoba, sobe za
boravak i dnevne spavaonice, nužnik sa umivaonicima – 1
kabina na 10 djece, sobu za dežurno osoblje i ostave za
postelje, posteljine, rublje i dječiji pribor.
2. Ambulanta, kabinet za ljekara i sestre, administrativne
prostorije i sanitarni blok za administrativno osoblje.
3. Kuhinja, perionica rublje sa sušionicom, soba ekonoma,
ostave za inventar, namirnice i gorivo, te sanitarni blok za
osoblje ovih radnih prostorija
− U vrtiću – obdaništu se djeca grupišu u tri grupe, prema
uzrastu: 3 – 4 godine; 4 – 5 godina; 5 – 7 godina.
− Sobe za boravak i igru su odvojene,
− Ne traži se stroga izolacija grupa kao u jaslicama.
− Dnevne spavaonice su zajedničke za sve grupe.
63
 Komunalni javni objekti u užem smislu
• U ovu grupu javnih komunalnih objekata spadaju:
– Javni trgovi, šetališta, javni nužnici, deponije otpadaka iz naselja,
ljudska i stočna groblja i kafilerije.
• Javni trgovi
– Su veći otvroeni prostori u centralnim dijelovima naselja.
– Poželjno je da u njima nema puno ni individualnog niti gradskog
saobraćaja.
– Poželjno je da ove površine budu povezane sa parkovskim
površinama.
– Osnovni sanitarno-higijenski zahtjevi su: voda za piće – fontane,
javni nužnici, posude za smeće, koje se redovno prazne i čiste.
– Površina treba biti od materijala koji se može prati mlazevima
vode.

64
• Šetališta
– Su specijalno uređeni prostori – staze za šetnju: u parkovima i
šumarcima, na uz obalu mora, jezera i rijeka.
– Uz ove staze su često vezane manje rekreativno – sportske
površine.
– Higijenski uslovi su identični kao i za javne trgove.
• Javni nužnici
– Su higijenski nužnici na ispiranje, najčešće suterenski na javnim
mjestima.
– Imaju više kabina na muškoj i ženskoj strani i poželjno je da su
čučavci, sa toalet papirom i sistem za pranje.
– Obavezni su predprostori sa umivanicima, tečnim sapunom i
papirnim ubrusima.
– Ovi objekti se, od strane servisa koji gazduje njima, moraju
održavati u bezprijekorno šistom stanju, često prati i
dezinfikovati.
• Deponije
– Su obrađene u poglavlju o higijeni otpadnih materija.
65
• Ljudska groblja
– Zakopavanje ljudski leševa je najstarij i najčešći način
konačne asanacije.
– Religija i običaji čine ove postupke krajnje osjetljivim,
• te se postupci sa ljudskim leševima moraju provesti kako na
higijenski siguran tako i na socijalno prihvatljiv način.
– Utvrđivanje smrti i uzroka od strane ljekara
mrtvozornika je obavezno.
– Ako se pouzdano utvrdi uzrok smrti:
• izdaje se dozvola za konačnu asanaciju leša.
– Ako je uzrok smrti nerazjašnjen:
• Traži se obdukcija ili zabrani kremiranje radi moguće
naknadne ekspertize.
• Od smrti do sahrane mora proći najmanje 24 sata, kako bi se
sasvim isključila privodna smrt.
• Obavezno je odlaganje leša u mrtvačnicu do vremena
sahrane
• Najduže držanje leša van rashladnog uređaja se dozvoljava
do 3 dana. 66
– Transport leša u drugo naselje odobrava sanitarna inspekcija:
• Ako nije zarazan u običnom zatvorenom drvenom sanduku i
u namjenskom vozilu.
• Ako je leš zarazan, transportuje se obavezno ulaganjem leša
u limeni sanduk sa dezinfekcionim sredstvom, koji se zalemi i
stavlja u drveni sanduk.
– Groblje se locira izvan naselja, najmanje 500 m od posljednjih
perifernih kuća.
• Bira se ocjedan, osunčan i porozan teren,
• Sa što nižom podzemnom vodom,
• Dovoljno prostran da se može eksploatisati barem 30 godina.
– Površina se određuje standardom od 10 m2 po stanovniku.
– Potreban je dobar pristup gradskom saobraćaju.
– Oko groblja je poželjan zeleni pojas, posebno prema naselju.
– Cijela površina se parceliše:
• Grobna mjesta se nižu u redove,
• Između redova su pješačke staze,
• A između parcela su široke staze dostupne vozilima.
67
– Mrtvačnica:
• Se nalazi bliže centralnog ulaza u groblje,
• Iima dovoljan broj boksova za držanje leševa do
sahranjivanja,
• I povezana je sa kapelom za posmrtne ceremonije prema
religijskim zahtjevima.
– U sklopu objekta je i uprava groblja sa ekonomskim dijelom.
– Ukoliko je groblje povezano sa gradskim vodovodom:
• Na više mjesta mora imati slavine – fontane za vodu i
hidrante za zalijevanje površina i zelenila.
– Za svaki grob se određuje 6 m2 prostora. Grob je dug 2 m, širok
1 m, dubok 1,5 do 1,8 m, a rastojanje između grobova 0,5 m.
– Ako je podzemna voda duboka, dozvoljava se ukuop i dva leša
uzastopno:
• Prvi se polaže na najmanje 2,5 m, a drugi put se kopa do
dubine od 1,5 m, tako da iznad svakog sanduka ostaje 0,5
zemlje i grobna humka visine 0,5 m.

68
 – Porodične grobnice za smještaj više leševa
uzastopice, zidaju se na terenima koji dozvoljavaju
kopanje do 3 m dubine.
• Zidovi i dno moraju biti od nepropusnog materijla,
• Leševi se polažu u niše na dva ili tri sprata, sa jedne ili obje
strane.
• Ostavlja se pomična ploča za unošenje leševa,
• A po unošenju leša otvor se hermetički zatvara.
• Proces rapadanja leša
– U grobu zavisi od uslova u zemljištu:
• vlage, poroznosti, temperature i prisustva živih organizama u
zemljištu.
– Leš se raspada u dvije vremenske faze:
• Prva nastaje neposredno poslije smrti, invazijom
mikroorganizama iz probavnog trakta i anaerobna je. Traje do
oko godinu dana.
• Druga faza je aerobna i zato je poželjno rastresito i porozno
tlo. Po najpovoljnijim uslovima ova faza traje do oko 9 godina.
69
– Tako ukupna mineralizacija ukopanog leša traje najmanje 10
godina,
– Dok se kosti, zavisno od uslova u tlu, mogo održati i više vjekova.
– Na groblju nije poželjno visoko drveće.
– Trajanje mineralizacije leša:
• uslovaljava pravilo da se isti grob ne može koristiti ponovo za ukop
novog leša u istom nivou pre isteka 10 godina.
– U nepovoljnim uslovima nastaje:
• Saponifikacija, mumifikacija, truljenje ili gnjiljenje leša, pa se
mineralizacija može produžiti na 20 godina, ili se nikada ne
završi.
– Potrebno je da prođe još 30 godine od zadnjeg ukopa:
• da bi se prostor bivšeg aktivnog groblja moga koristiti za
druge gradske potrebe.
• Najčešće se te površine pretvaraju u parkove, zbog
razvijenog zelenila.
• Ipak,bez odzira na potrebe za građevinskim zemljištem,
tendencija je:
– da se stara groblja sčuvaju kao spomeničke vrijednosti,
kombinovne sa parkovskim sadržajima.

70
– Korištenje masovnih grobnica, za ukop više lica:
• Dozvoljeno je samo u vanrednim i ratnim prilikama,
• Kada se zbog epidemioloških razloga za kratko
vrijeme mora asanirati vliki broj leševa.
• Biraju se mjesta sa niskom podzemnom vodom,
gdje se kopa do 4 m i više dubine.
• Leševi se sahranjuju bez sanduka:
– redaju u slojevima jedan do drugog,
– Zasipaju dezinfekcionim sredstvom i zemljom
od 0,5 – 0,75 m debljine,
– Sa humkom visine 1 m.
• Njihovo iskopavanje se, u pravili, ne dozvoljava
prije isteka 30 godina.

71
– Krematorijum
• Je objekat za asanaciju leševa spaljivanjem.
• Obično se gradi u sklopu postojećeg groblja.
• Spaljivanje leša na otvorenom drevni je i sadašnji
običaj u nekim djelovima svijeta, npr. Indiji.
• Danas se koriste krematiriji sa pećima na struju, tako da leš
zajedno sa sandukom sagorijeva u vrelom zraku od 900 -
1000ºC za 1,5 – 2 sata.
• Dimnjak mora imati efikasne sisteme za pričišćavanje i
uklanjanje čestica i gasova.
• Pepeo se stavlja u urne, koje se polažu:
– u zemlju na specijalnim grobljanskim parcelama
– ili u niše na specijalno izgrađenim zidnim površinama –
rozarijumi ili cinerarijumi.
– Potreban je prostor od 0,5 m2 grobljanskog prostora
• U krematorijumu dolazi do brzog i potpunog mineralizaciji
leša.

72
• Stočna groblja
– Leševi uginule stoke se asaniraju zakopavanjem,
spaljivanjem ili tehničkim iskorištavanjem.
– Što se tiče lokacije, kvaliteta zemljišta, ograđivanja i
parcelisanja prostora i samog ukopavanja:
• Vaze u principu isti higijenski zahtjevu i uslovi kao i za
ljudska groblja.
• Za krupne životinje potrebne su veće odgovarajuće jame i
veće dubine, tako da iznad leša bude 1,5 m debeo sloj
zemlje i 0,5 m visoka humka.
• Leševi uginule stoke od zaraznih bolesti se posipaju
dezinfekcionim sredstvom, prije nego što se pokriju zemljom.
• Kod stoke uginule od antraksa dodatno se koža ošteti na više
mjesta ili se prelije katranom, da se nebi koristila.

73
– Jame grobnice:
• 10 – 12 metara duboke porozno ozidane jame sa
dnom prekrivenim šljunkom,
• sa poklopcom koji semože zaključavati,
• Nisu higijenski popoželjne, zbog mogućnosti
zagađenja podzemnih voda i zagađenja zraka
plinovima raspadanja.
• Ovakvi objekti se moraju locirati na velikoj
udaljenosti od naselja.
– Kremiranje leševa
• Je higijenski poželjan ali skup način asanacije, te
se rijetko upotrebljava.

74
– Kafilerije
• Su industrijski objekti za kompletno tehničko iskorištavanje
leševa životinja ,
• A koriste se i za iskorištavanje klaoničkih konfiskata –
otpadaka.
• Ovaj način asanacije leševa životinja je brz, higijenski i
ekonomski apsolutno koristan.
• U autoklavu se lesš steriliše, izdvaja se masnoća i koristi u
tehničke svrhe,
• Kosti se melju u koštano brašno, a od mehkih djelova se
dobije mesno btašno, što se koristi kao mineralna i
proteinska hrana za tov stoke.
• Rijeđe se leševi spaljuju, a ostaci tretiraju na navedeni način.
• Kafilerije se moraju locirati daleko od naselja:
– ali u uslovima dobrore vodoopskrbe i kanalizacije,
– sa mehaničkim i biološkim tretmanom otpadnih voda.
• Oprema, uređaji i sav pribor moraju biti od materijala
pogodnih i dostupnih stalnom pranju i sterilizaciji.
75
 KULTURNO-PROSVJETNI I ZABAVNI JAVNI KOMUNALNI
OBJEKTI

• U ovu grupu spadaju:

– Pozorišta, opere, koncertne dvorane, muzeji, galerije, bioskopi,
varijetei, cirkusi, domovi kulture, biblioteke, i s.
– U ovim objektima su:
• Poželjni podovi i zidovi od meterijala pogodnih za čišćenje,
• Nužnici sa čučavcima i predprostorom sa umivaonicima, tečnim
sapunom i papirnim ubrusima.
• Moraju imati priključak na vodovod i kanalizaciju ili imati kućni
vodovod i spetičku jamu.
• Prostori namjenjeni posjetiocima, koji se zadržavaju do 2 sata su
dimenzija, da:
– Na svakog posjetioca otpada n0,5 m2 površine i 4 – 5 m3
zapremine.
– Neophodna je vještačka ventilacija i centralno grijanje.
– Voda za piće je obavezna u vidu fontana u podesnim dijelovima
zgrade.
– Neophodne su higijenske korpe za otpadke sa zdravstveno-
odgojnim radom sa posjetiocima za čuvanje prostora od
zagađenja.
– Čišćenje i obavezno i često, vlažnim postupkom.
76
– U objektima gdje posjetioci borave na otvorenom, cijelo vrijeme
ili najvećim dijelom posjete:
• Trebaju biti istočna mjesta sa vodom za piće – najbolje u vidu
fontana,
• Javni toaleti,
• Korpe za otpadke, na što više mjesta.
• Moraju se postaviti vidna obavještenja posjetiocima šta nije
dozvoljeno na ovim prostorima:
– gaženje travnjaka, sječenje drveća, paljenje vatre,
vršenje nužde u prirodi, bacanje otpadaka, itd.
• Ovakvi objekti moraju imati stalne čuvare i nadzornike.
• Potrebno je razvijati kulturu ponašanja prilikom posjete:
– parkovima prirode, spomeničkim kompleksima,
botaničkim i zoološkim vrtovima, i sl.

77
 POSLOVNI JAVNI KOMUNALNI OBJEKTI
• Ovdje spadaju:
– Pošte, banke, sudovi, osiguravajući zavodi,
– Velike robne kuće, sajmišta i vašarišta,
– Sjedišta društveno-političkih organizacija, komora i sl.
• Svi ovi poslovni objekti imaju prostor namjenjen posjetiocima:
– Sa zadržavanje rijedko dužim od 1 sata.
– Poslovi koji se obavljaju su značajne javne usluge građanima i u
pravilu se vrše u šalter salama.
• Nisu neophodni kompletni sanitarničvorovi za posjetioce, ali se
moraju obezbjediti:
– Nužnici sa predprostorima,
– Umivaonici i slavine sa vodom za piće.
• Šalter sale se moraju dimenzionirati:
– Prema očekivanom najvećem broju posjetilaca.
– Provjetravanje ovoga prostora mora biti sa višekratnom
kompletnom mizmjenom zraka na čas.
– Podovi i zidovi moraju omogućavati često čišćenje i pranje.

78