Professional Documents
Culture Documents
Split '88 - Pobjeda Matka Jelavića Sa Okusom Grčkih Nota - XXZ Portal
Split '88 - Pobjeda Matka Jelavića Sa Okusom Grčkih Nota - XXZ Portal
(24)
Splitski festival stajao je osamnaest starih milijardi i na njemu je nastupilo više od stotinu
izvođača. Organizatori su ga opisali kao mješavinu dalmatinsko-dalmatinskog,
dalmatinsko-grčkog i dalmatinsko-mesamskog stila i očekuju da će im taj frutti di mare
vratiti barem polovicu uloženoga. Izašao je dvostruki album i video-kazeta, pa oni koje
ovakve priredbe vesele mogu u njima audiovizualno uživati cijele godine. Organizatori su
ovaj put svoj posao obavili doista profesionalno, ali kad bi Zdenko Runjić i Davor Petrić
mogli narediti pjevačicama da se odjenu dolično i da od sebe u kuloarima ne prave cirkus,
Splitski bi festival možda počeo funkcionirati kao priredba vrijedna pažnje i onih koji
mogu podnijeti nešto kompleksnije od kombinacije: haljina sa što više proreza i pjesma sa
što manje tonova
Na XXVIII. festivalu zabavne glazbe Split '88 sve je bilo u znaku pitanja. Možda i
najvažnije pitanje dolazilo je od onih dobronamjernih: je li dobro što na mjesto
umjetničkog direktora dolazi
Zdenko Runjić? Jer, mislili su
mnogi, Zdenko je daleko važniji
kao autor, a po festivalskim
propozicijama ne može se biti
umjetnički direktor i sudjelovati
na istom festivalu kao autor.
Ipak, logično je bilo da
odlaskom profesora Josipa
Miroševića, Runjić dođe u tu
vruću fotelju u kojoj se neće
baš puno zagrijati.
Velike promjene su se
očekivale, veliki zaokret,
povratak na najslavnije dane
Prokurativa…No, Runjić je
iznenadio sebe, a potom i sve
ostale. Ništa se bitno s
Runjićem promijenilo nije.
Premda je fino naznačio neke
novosti.
Kao pjevač i autor na Splitu '88: Matko Jelavić Kako će za dvije godine Festival
U konačnici će to i izgledati tako, ali analizirajući odabir pjesama koje su obilježile prvo
desetljeće, gotovo da se ne bi mogla staviti ikakva primjedba. Možda tek samo, zašto se
na listi skladbi našlo 12 pjesama, a ne više, pa su gledatelji i posjetitelji Splita'88 bili
zakinuti za, recimo, „Zvona moga grada“ Zvonka Špišića i za „Crne marame“ Angela
Vlatkovića, a možda i za još neke pjesme koje su zaslužile da se bore u konkurenciji
Splitskih bisera. U tih 12 odabranih pjesama prve dekade samo je jedna bila Zdenka
Runjića („Pismo ćali“). Nikica Kalogjera i Arsen Dedić, kao najuspješniji autori tog doba,
činili su pedeset posto programa : „Maškare“, „Veslaj, veslaj“, „Nima Splita do Splita“ i
„Nono, dobri moj nono“, potpisao je Nikica Kalogjera, dok su „Kuća pored mora“ i
„Vraćam se, dakako“, djelo Arsena Dedića.
Zanimljiva je bila i pjevačka podjela. Vice Vukov još ne nastupa, barem ne javno, pa su
njegove slavne pjesme „Bokeljska noć“, „Bodulska balada“, „Pismo ćali“ i „Dalmatinska
elegija“ nakon dugo vremena na ponovnoj prosudbi, a kao izvođači pojavili su se Jasna
Zlokić, Ksenija Erker, Đuka Čaić i Krunoslav Slabinac.
Na sceni Prokurativa pojavila se (napokon!) i Gabi Novak. Ona je, dakako, pjevala „Kuću
pored mora“ Arsena Dedića. Još se uvijek čudim kako tadašnja festivalska publika (ona iz
1988.), nije u potpunosti shvatila poruku te jedinstvene pjesme, a ni pjevačko umijeće
Gabi Novak. Bio je to najbolji znak da se splitska publika okrenula nekom drugom
zvuku, da su glazbeni urednici na brojnim radio-postajama i umjetnički direktori raznih
festivala već učinili svoj dio posla a to je, blago rečeno, sustavno trovanje ukusa publike.
Što se prošlosti tiče ni „Kuća pored mora“ nije više ono što je bila!
A kako izgleda sadašnjost? Nju predstavlja 15 pjesama večeri Ustanak i more „Marjane ,
Marjane“, te 28 skladbi u pravoj konkurenciji, a to je program Zabavnih melodija. Sve to
je povjereno, bar kad je riječ o „Slobodnoj Dalmaciji“, na prosudbu dvojca: Joško Čelan i
Miljenko Jelača, a to u startu izgleda poprilično alarmantno. Evo šta je pisao Čelan: „Ljudi
koji prave Splitski festival i njegove pjesmice sigurno najbolje znaju šta narod 'oće pa mu
onda to i nude. Odatle vjerojatno i potječe ona cinična rečenica jednog kritičara, koji je
svojevremeno za apsolutnog šampiona splitskih festivala - po mišljenju ovog novinara -
za Runjićevu pjesmu 'Galeb i ja' napisao da je to previše dobra pjesma da bi mogla imati
uspjeha. Ali, eto, upravo primjer te pjesme pokazuje da prostora za ono drukčije i
samosvojno naprosto mora biti. Prije nekoliko večeri, za festivalskim šankom, realnost je
ovom novinaru iskazao bivši rokerski i operni(!) bubnjar Milorad Vasić: - Dok sam
bubnjao pravu glazbu, slabo sam prolazio. Sada sam postao Jasmin Stavros, pjevam te
pjesmice i ne žalim se. Za osamdeset posto potencijalnih slušalaca ja sam sada bolji
muzičar. I ja čak poštujem taj ukus (naša napomena: to što sada Stavros pjeva je neka
vrsta grčko-narodnjačke ljige).
I list „Borba“ imao je komentar na Split '88: „Ko je pre neku večer pratio Splitski festival
zabavne muzike, mora da mu je u sećanju ostao simpatični boza-pesmuljak što su ga
autori okrstila sa 'Došla marka dinaru na more'. Pesma se doduše nije okitila nekom od
pobedničkih kolajni, ali - kako tvrde upućeni u lokalne tračerajke - refren te pesme ne
silazi s usana tamošnjih ljudi od turizma. A inkrimisani refren glasi: „Marko, marko,
sunce moje žarko, znaj da trebaš nam/ Sve je pusto, bez tebe je gusto…“. Zli jezici tvrde
da će pesma sigurno postati hit festivala Žalosno leto '88, što će u već uobičajenim
kongresno-simpozijumskim varijantama bit upriličen s jeseni“.
A šta su pisale „Večernje novosti“: „Ni jedan od proteklih 27 festivala zabavne muzike u
Splitu nije izazvao toliko polemike kao tek završena smotra pevanja. U talasima se
naprosto smenjuju pohvale i kritike na račun četiri večeri Splita' 88.
Što se tiče debitanta Matka Jelavića, pjesma „Majko stara“ otvorila mu je sva vrata, bez
obzira na primjedbe kako je pisana u grčkom stilu.
Zanimljivo je da je upravo ta pjesma postala jedan od simbola festivala na
Prokurativama i da je Jelavić, veliki pobornik dalmatinskog glazbenog izričaja, ima i
danas na repertoaru i da tu pjesmu mnogi drže najvećim festivalskim hitom.
Dolazak Runjića na čelo Splita, u svakom slučaju bio je pun pogodak. Samo, još uvijek
ostaje pitanje je li kao autor mogao više pridonijeti glazbenoj slici Splita. To pitanje
ostaje otvoreno i do danas!
Nagrade i nagrađeni:
Publika:
„Majko stara“ (Matko Jelavić - Zvonimir Stipičić) - Matko Jelavić
Stručni žiri:
„Što to bješe ljubav“ (Aleksandar Radulović - Marina Tucaković) -Oliver Dragojević
11. NONO, DOBRI MOJ NONO (N. Kalogjera-I. Krajač) Tereza Kesovija
12. KUD PLOVI OVAJ BROD (E. Arnautalić-A. Dedić) Ivo Pattiera
(NASTAVIĆE SE)