AKUTNA

T R O VA N J A
• Akutno trovanje je bolest izazvana otrovima tj,
tvarima koje su strane ljudskom organizmu, a unijete
u organizam izazivaju poremećaj funkcijske i
anatomske strukture organa i organizma.

• Ukupno čine 4% svih nesreća, a rizične skupine su

djeca <5 godina (slučajna trovanja i žene u dobi
između 15 i 44 godine (pokušaj suicida).
Otrov je svaka supstanca koja svojim djelovanjem, ili
djelovanjem svojih metabolita nanosi štetu
organizmu. Neke su supstance toksične već i u
minimalnoj količini (cijankalij, arsen), a neke, inače
neotrovne, postaju otrovne unesene u organizam u
velikoj dozi (npr. kuhinjska sol, lijekovi). 
• Akutna trovanja se mogu podijeliti na:
a) namjerna: predoziranje u svrhu samoubojstva,
ubojstva ili terorizam,
b) slučajna: slučajna otrovanja, pogreške u doziranju
lijekova,
c) okolišna: hrana, otrovi biljaka i životinja,
d) industrijska.
Klinička slika i simpotmi
Većina akutno otrovanih pacijenata svoj prvi kontakt sa
zdravstvenim sustavom ostvaruje preko hitne pomoći
ili odjela hitne medicine. najveći dio njih se preko tih
službi zbrinjava i otpušta nakon kratke opservacije
zbog blaže kliničke slike.
Klinička slika otrovanja razlikuje se od slučaja do
slučaja, a za pojedine vrste trovanja klinička slika je
karakteristična.
Takav skup simptoma naziva se toksindrom (npr. kod
otrovanja organofosfornim spojevima : salivacija,
lakrimacija, uriniranje, defekacija, ili kod otrovanja
opijatima : bradipneja, koma, punktiformne zjenice) i
olakšava prepoznavanje otrova i postupak s
bolesnikom.

Simptomi kao i sama klinička slika trovanja ovisi o

tvari koja je uzrokovala trovanje. Nerijetko miris
zraka može otkriti vrstu otrova (npr. benzin, benzol,
aceton, alkohol i slično).
 Dijagnoza
Dijagnoza vrste trovanja započinje uzimanjem anamneze od
otrovanog ili ako pacijent nije u mogućnosti tad uzimamo od
osobe koja je u njegovoj pratnji.
Zatim, fizikalnim pregledom može se predpostaviti kojom
supstancom se pacijent pokušao otrovati nor. zadah (trovanje
etanolom, fosforom, kerozinom), hipertenzija (trovanje
kokainom, LSD), tahikardija (trovanje marihuanom,
antipsihotičnim lijekovima), tahipnea (trovanje atropinom,
amfetaminima) i slično.
U laboratorijskim testovima se dokazuje prisustvo otrova u krvi
i/ili urinu.
Na slici su prikazani simptomi trovanja arsenom
Specifičnosti kod trovanja ugljičnim monoksidom
 Liječenje
U nespecifično liječenje ubrajamo ispiranje želudca,
primjenu medicinskog ugljena, hemoperfuziju i
hemodijalizu. Ispiranje želudca je kontraindicirano
kada nisu zaštićeni dišni putevi i kod trovanja
korozivnim sredstvima.

Za vrijeme ispiranja želudca, bolesnik je na boku ili

sjedi, a kroz nos ili usta se stavi želudčana sonda kroz
koju se daje 200-300 ml otopine koja se potom
aspirira do pojave bistrog sadržaja.
Specifično liječenje podrazumijeva primjenu specifičnih
antidota za otrov kojim se osoba akutno otrovala.

Npr. otrov/lijek - paracetamol antidot je N-acetilcistein,

otrov/lijek varfarin antidot je vitamin K, otrov/lijek
magnezij antidot je kalcij glukonat i td.

Suportivno liječenje podrazumijeva psihijatrijsku

procjenu, prevenciju trovanja, edukaciju, dvostruku
provjeru lijeka prije uzimanja, rano prepoznavanje
znakova zloupotrebe droga
Trovanje lijekovima: najčešće su
otrovanja psihoaktivnim lijekovima,
analgeticima i kardiovaskularnim
lijekovima. To su lako dostupni preparati
kojih obično ima u svakoj kućnoj apoteci.
Osim slučajnih, česta su i suicidalna
otrovanja.
Trovanje opojnim drogama ; u današnje
vrijeme sve je veći broj zloporaba opojnih
droga, prvenstveno zato što je droga
dostupnija, cijena je sve niža, a izloženost
drogi započinje u sve malđoj dobi.
S obzirom na način djelovanja na središnji
živčani sistem opojne droge možemo
podijeliti na depresore (heroin, rohipnol,
GHB, otapala) i stimulanse (marihuana,
kokain, ecstasy). 
Trovanje hranom: poznato i kao bolest
koja se prenosi hranom, javlja se kada
jedemo ili pijemo nešto što sadrži
štetne klice, bakterije (E. Coli,
Listeria, Salmonella), viruse (Hepatitis
A), ili pak sadrže parazite. Ponekad
bakterije proizvode toksine u hrani pa
su oni ti koji zapravo uzrokuju
probleme.
Trovanje ugljičnim monoksidom: vrlo
su česta, posebice u zimskim
mjesecima. CO nastaje nepotpunim
izgaranjem organske supstance uz
nedovoljnu količinu kisika. Uvijek je
nazočan u ispušnim plinovima
benzinskih i dizel motora - česta
trovanja u garažama i tunelima.
 Pomoć kod trovanja
1. Provjera sigurnosti spašavatelja. Onaj tko pruža pomoć
otrovanom mora biti siguran da se i sam neće otrovati. Potrebno je
imati zaštitnu opremu, ako je pacijent u opasnom okružju treba ga
dovesti na sigurno. 

2. Identifikacija otrova. Kada je to moguće treba uzeti podatke od

pacijenta, heteroanamnezu, potražiti ostatak otrova ili ambalažu i
znakove povraćanja. Dobro uzeta anamneza i temeljita klinička
slika mogu pomoći brzom postavljanju radne dijagnoze i brzom
početku liječenja. 

3. Eliminacija otrova i sprječavanje daljnje apsorpcije. Treba postići

odstranjivanje, inaktivaciju i spriječiti daljnju resorpciju otrova.
Otrov se iz organizma uklanja istim putem kojim je i ušao u tijelo
4. antidot. To je supstanca koja specifično poništava
toksične djelovanje otrova ili njegovih metabolita. Broj
otrovanja iz godine u godinu se povećava, broj otrovnih
supstanci također stalno raste, ali broj antidota ne
povećava se sukladno tom trendu. U izvanbolničkom i
bolničkom liječenju u primjeni je svega pedesetak
antidota.

5. simptomatska terapija. Ovisi o stanju pacijenta. Kad je

otrovani bez svijesti treba adekvatno zaštititi dišne
putove (bočni položaj, orofaringealni tubus,
endotrahealna intubacija), voditi računa o nadoknadi
tekućine (infuzijske otopine), primijeniti kisik zbog
bolje oksigenacije, kupirati bol. 
 Zaključak
Otrov se može unijeti u organizam putem probave,
dišnim putem te preko kože. Zbrinjavanje akutno
otrovanih osoba treba započeti čim se posumnja na
trovanje. Vrijeme je presudno.

Uloga tima koji se brine o pacijentu koji ima akutno

trovanje je jako bitna. Pri samom prijemu pacijenta
na odjel, medicinska sestra (tehničar) je dužna nakon
pregleda ljekara objasniti pacijentu kakvim će
procedurama biti izložen.
HVALA NA PAŽNJI!