UVOD U

GRAĐEVINSKO
PRAVO
 POJAM GRAĐEVINSKOG PRAVA

 Građevinsko pravo je skup pravnih pravila koja uređuju djelatnost

građevinarstva.
 Dijeli se na građevinsko javno pravo i građevinsko privatno pravo.
 Građevinsko javno pravo obuhvaća onaj dio građevinskog prava koje
uređuje javnopravnu materiju u području građevinarstva (odnose
između pravnih i fizičkih osoba te države, državnih tijela i pravnih
subjekata s javnim ovlastima.
 Građevinsko privatno pravo obuhvaća onaj dio građevinskog prava
koje uređuje privatnopravne odnose u građevinarstvu, tj. odnose u
kojima sudjeluju fizičke i pravne osobe u skladu s načelom
ravnopravnosti.
 GRAĐEVINSKO PRAVO KAO DIO
PRAVNOG SUSTAVA
 Objektivno pravo čine pravni propisi (ustav, zakoni, podzakonski akti
itd.) i drugi pravni izvori. Subjektivno pravo jest pravo koje pripada
određenom pravnom subjektu.
 Građevinsko pravo je objektivno pravo jer se sastoji od pravnih
propisa koji uređuju djelatnost graditeljstva.
 PRAVNO PRAVILO, PRAVNI INSTITUT I
PRAVNA GRANA
 Pravno pravilo-pravilo koje sadrži zahtjev upućen pravnim subjektima da se
ponašaju na određeni način (dispozicija) i posljedicu za slučaj da se pravni
subjekti ne pridržavaju toga zahtjeva (sankcija, kazna)
 Pravni institut-skup pravnih pravila koji se odnose na isti pravni pojam (npr.
vlasništvo kao institut obuhvaća sva pravna pravila koja se odnose na pravo
vlasništva)
 Pravna grana-sastoji se od više pravnih instituta koji se odnose na isto pravno
područje (npr. kazneno pravo, građansko pravo, građevinsko pravo)
 PRAVNI IZVORI

 Pravni izvori u formalnom smislu dijele se na pravne propise i običaje.

 Pravni propisi jesu ustav, zakoni, podzakonski akti i drugi pravni
izvori.
 Pravni propisi sadrže pravna pravila za koja pravni subjekti saznaju
tek nakon što pravni izvori budu objavljeni u javnosti (u Narodnim
novinama)
 Među pravnim propisima postoji hijerarhija. Niži pravni izvor ne smije
biti u suprotnosti s višim pravnim izvorom.
 Običaji nastaju dugotrajnim ponašanjem pravnih subjekata koji
smatraju da je takvo ponašanje pravno obvezujuće.
 Katkad se u smislu pravnog izvora spominje i sudska praksa (u
području građevinskog javnog prava važno mjesto zauzima praksa
upravnih tijela).
 Svojstva pravnog izvora može imati i praksa razvijena između
konkretnih pravnih subjekata – razvijaju pojedini pravni subjekti u
konkretnom odnosu.
 PRAVNI SUBJEKTI

FIZIČKE OSOBE PRAVNE OSOBE

 živi čovjek  organizacije kojima je pravni
poredak priznao pravnu osobnost
 nastaje rođenjem, a prestaje
smrću  ima pravnu, poslovnu i deliktnu
sposobnost
 pravna sposobnost – sposobnost biti
nositeljem prava i obveza  RH, jedinice lokalne i područne
samouprave, ustanove, udruge,
 poslovna sposobnost – sposobnost
zaklade…
vlastitim izjavama volje proizvoditi
pravne posljedice
 PRAVNI ODNOS

 Pravni odnos može postojati isključivo između dvaju ili više pravnih
osoba.
 Da bi netko sudjelovao u pravnim odnosima, mora imati pravni
subjektivitet, tj. mora biti fizička ili pravna osoba.
 U pravnom odnosu postoje određena prava i obveze.
 OSNOVE POSTUPOVNOG PRAVA –
OSTVARIVANJE PRAVA
 Pravni subjekti mogu dobrovoljno ispunjavati svoje obveze.
 U najvećem broju slučajeva pravni subjekti dobrovoljno ispunjavaju
svoje obveze pa nema potrebe za prisilnim ostvarivanjem.
 U građanskopravnim odnosima prava i obveze ostvaruju se u postupku
pred sudom – parnični ili izvanparnični, arbitražni, upravni, kazneni.