What is history?

Što je povijest?
Edward Hallett Carr
Sadržaj 4. SADRŽAJ DJELA

5. PREDNOSTI I MANE
1. UVOD
DJELA

2. OPĆI DOPRINOS EDWARDA

HALLETTA CARRA historiografiji

6. ZAKLJUČAK
3. TEMA DJELA
 II. Opći doprinosi E.H. Carra
historiografiji
• Rođen 1892. godine u Londonu, diplomirao na Sveučilištu u Cambridgeu

• Doprinio općem shvaćanju povijesti, isto kao i značaju historiografije

• Karijera: Pariška mirovna konferencija 1919. godine, službenik britanskog Ministarstva vanjskih poslova,
profesor međunarodnih odnosa, pomoćni urednik cijenjenog Timesa

 Svoje iskustvo odlučio je podijeliti u obliku zapisa tj. knjige, te je tako nastalo njegovo najpoznatije djelo
„Što je povijest?“
 “Što je povijest?” = pismeni oblik predavanja koja je održao u periodu od tri mjeseca 1961. godine

 Carr se počeo sve više zanimati za povijest, kulturu i književnost Rusije te je i objavio nekoliko knjiga na
tu temu
 Djela o SSSR-u naišla su na brojne podijeljene kritike; pojedini povjesničari smatrali su djela iznimno
kvalitetnima te su djela odobravali i veličali, dok su drugi proglasili Carra Staljinovim apologetom
(branitelj, zagovaratelj)
Savjetuje da se prije proučavanja bilo kojeg povijesnog djela uvijek prouči i sam povjesničar tj. Historiograf
koji ga je napisao, jer su knjige kao i ljudi kojih ih pišu „proizvod svojeg vlastitog doba“.
III. Tema djela
● “Što je to povijest?”

● Djelo govori o historiografiji tj. raspravlja o

povijesti, činjenicama, pristranostima povjesničara,
samoj znanosti, moralu, pojedincima i društvu te
moralnim prosudbama u povijesti.

● Konferencija povodom četrdesete obljetnice

objavljivanja knjige 

novo djelo “What is history now?” = Carrovo djelo još

uvijek aktualno i važno u obrazovanju povjesničara.
IV. SADRŽAJ DJELA

• Povjesničar i činjenice
• Društvo i pojedinac
• Povijest, znanost i moral
• Uzročnost u povijesti
• Povijest kao napredak
• Obzorje koje se širi
 Odgovor na pitanje što je povijest nalazi negdje
u sredini tj. povijesti kao:
a) „objektivnoj kompilaciji činjenica“

b) „subjektivnom proizvodu
povjesničareva uma“

---------------------------------------------------------
 Neki kritičari smatraju kako se Carr
zapravo približio drugom stavu,
smatrajući njegova stanovišta o povijesti
opasnim relativizmom.

relativizam - filozofsko shvaćanje kako ništa ne vrijedi apsolutno i nužno, nego tek u odnosu prema nečemu drugom.
Temelje relativizma postavio je grčki filozof Protagora, koji je živio u 5.st.pr.Kr.
- Pitanje izvora spoznaje; smatra da osjetila ne daju prave spoznaje
Prema definiciji Carra, povijest je:

“Pokušaj razumijevanja i interpretiranja prošlosti tj. objašnjavanje uzroka i podrijetla pojava.”

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
------
• Upravo je objašnjavanje i interpretiranje činjenica smatrao najvažnijim dijelom povjesničareva posla.

• Činjenice postoje neovisno o povjesničaru, no „povijesnim činjenicama“ postaju tek onda kada ih
povjesničar u procesu selekcije i interpretacije ocijeni povijesno značajnima.

• Carr smatra kako su povjesničari ti koji biraju, interpretiraju i prezentiraju činjenice u skladu sa
svojim vlastitim interesima i iskustvima, ali također postoji mogućnost da ih te činjenice koje proučavaju
navedu na promjenu gledišta. Zato su povjesničari uključeni u ono što Carr naziva „beskonačni dijalog
između prošlosti i sadašnjosti”  vrijedan proučavanja.
Jedan od najpoznatijih „savjeta“ Carra povjesničaru je da prije
proučavanja nekog povijesnog djela, povjesničar prouči i samog
autora koji je spomenuto djelo napisao, jer prema Carru knjige
su kao i ljudi koji ih pišu, „proizvod svojeg vlastitog doba“.

Ova tvrdnja govori o tome kako objektivan prikaz za njega ne

znači da odražava apsolutnu istinu o prošlosti, već da je u
skladu sa „društveno prihvaćenim“ načinima promatranja
prošlosti koji odražavaju volju i ciljeve povjesničareva doba.

Ako se volja i ciljevi društva mijenjaju, mijenjat će se i stav o

onome što se smatra objektivnim; stoga isti povjesničar ne
može dvaput napisati istu knjigu. Ovdje bismo se možda
najbolje mogli poslužiti upravo Carrovim riječima: „Ne postoji
bolji pokazatelj karaktera nekog društva od historiografije
koju to društvo piše ili ne uspijeva napisati.“
Ukoliko povjesničar želi prosuđivati djelo pojedinca,
njegova je dužnost da to učini imajući na umu:
moralne norme koje su prevladavale u doba u
kojemu se piše.
● Carr vjerovao kako povjesničari
mogu biti objektivni u
funkcionalnom smislu  bez obzira
na to da njegovi stavovi o
činjenicama i moralnim prosudbama
u povijesti podupiru zaključak o
relativizmu

● Uzroci = središnje mjesto u

povijesnom istraživanju
 Mnogo spremniji smatrati povijest znanošću, za razliku od svojih suvremenika

 Ustvrdio da proučavanje prošlosti odražava progresivni razvoj ljudskih potencijala, te je jedan od

rijetkih autora koji je iskazao optimističan stav koji je netipičan za povjesničare njegov doba, tj. druge
polovice 20. stoljeća
 V. Prednosti i mane djela

• Jedno od djela koje će ostati na listi naj značajnih djela o samoj

historiografiji i povijest

• Esencijalno djelo u obrazovanju povjesničara i kritičara

• Napisano je na vrlo pristupačan način

• Autor je vrlo je suptilan i precizan o suštini i granicama povijesnog

pisanja

• Malo previše relativistički

• Povijest nije tako jednostavna. Povijest je u biti međuigra između

subjektivnog i objektivnog; prošlosti, sadašnjosti i budućnosti tj. kako
se prošlost promatra iz sadašnjosti i kako se sadašnjost promatra na
temelju prošlosti
 • Povijesne „činjenice“ nisu samo činjenice
kakve poznajemo. Nužno je za povjesničara da
odabere neki oblik moralnog suda

V. Prednosti i mane djela • „Objektivni“ povjesničar nije onaj koji sve

svoje zapise temelji na činjenicama na
nepovezan način, već onaj koji se može
izdići iznad svog društva tj. vremena u
kojem živi kako bi sagledao određeno
povijesno pitanje.
VI. Zaključak
 HVALA!

Marta Magaš
I. Godina Engleski jezik i književnost & Povijest