DOPING U SPORTU

◦ Doping je način na koji sportisti zloupotrebom hemijskih sredstava, ali i drugih vrsta medicinskih
intervencija, pokušavaju da nadmaše u rezultatima ostale sportiste ili sopstvene najbolje rezultate na štetu
sopstvenog zdravlja.
◦ Doping nije karakterističan samo za sport, mada je tu najviše korišten, a nije ni nastao u sportu.
◦ Dopingom se smatra:
◦ nedozvoljeno unošenje farmakoloških stimulativnih sredstava u cilju podizanja psihofizičkih
sposobnosti;
◦ zloupotreba ljekova i droga u sportu koji štete humanom organizmu i mogu izazvati smrt;
◦ zloupotreba supstanci ili bilo kojih sredstava namijenjenih vještačkom povećanju fizičkih sposobnosti
sportista, a koji mogu da štete zdravlju;
◦ kažnjivo uzimanje nekog hemijskog sredstva koje doprinosi nadvladavanju osjećanja umora i
povećanju izdržljivosti
◦ Ljekovi za poboljšanje performansi nijesu svojstveni samo modernim sportskim takmičenjima. Pečurke,
biljke i mješavine vina i začinskog bilja koristili su drevni grčki olimpijski sportisti i rimski gladijatori
još od 776. godine p. n. e. Razne biljke su korištene za stimulativne efekte u brzini i izdržljivosti, kao i za
maskiranje bola, omogućavajući povrijeđenim sportistima da nastave takmičenje.
◦ Pedesetih godina prošlog vijeka sovjetski olimpijski tim je prvi put koristio muške hormone za povećanje
snage. Istočnonjemačka sportska medicinska služba je takođe izvodila pažljive eksperimente, dajući
olimpijskim takmičarima steroide, što je rezultiralo nizom zlatnih medalja (uglavnom mladih žena jer su
dramatičnije reagovale na muške hormone). Međutim, ovi sportisti su pretrpjeli teške medicinske
abnormalnosti, uključujući prijevremenu smrt.
◦ Nažalost, javnost je postala svjesna činjenice da se doping u sportu uveliko koristi tek kada je Benu
Džonsonu oduzeta zlatna medalja na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine zbog upotrebe steroida
stanazalola.
◦ U nedozvoljene supstance u sportu spadaju:
◦ stimulanti,
◦ narkotici,
◦ kanabioidi,
◦ anabolički steroidi,
◦ peptidni hormoni,
◦ beta 2-agonisti,
◦ antiestrogeni agensi,
◦ pokriveni agensi,
◦ glikokortikoidi.
◦ Prema najnovijoj listi Svjetske antidoping agencije (WADA), u nedozvoljene supstance spadaju: anabolički agensi (anabolički androgeni
steroidi (AAS) kada se primjene egzogeno (iz spoljašnje sredine), Clenbuterol; selektivni modulatori androgenskih receptora, tibolon;
zeranol i zilpaterol); Beta-2 agonisti (zabranjeni su svi selektivni i neselektivni beta-2 agonisti, uključujući sve optičke izomere); hormoni
i metaboliĉki modulatori; diuretici i maskirajući agensi.
◦ Motivi koji su vezani za korišćenje dopinga su: sama ličnost, nezadovoljstvo učinkom i napretkom, želja
sportiste da se izbori sa anksioznošću i stresom, etičke vrijednosti, verovanje da drugi koriste doping,
lako potpadanje pod uticaj drugih osoba, nedostatak samopouzdanja i nedostatak znanja o neželjenim
efektima upotrebom dopinga.
Motivi koji proističu iz okruženja sportista su: treneri, biti ravan ostalima, porodica i prijatelji, navijači,
masmediji, organizatori takmičenja, društvo, finansijske i materijalne nagrade i nacionalni, politički i
ideološki razlozi.
◦ Na takmičenjima su zabranjeni: svi stimulansi, narkotici, kanabinoidi, glukokortikoidi, beta-blokatori su
zabranjeni samo na takmičenju u sledećim sportovima: strijeličarstvo, automobilizam, bilijar, pikado,
golf, streljaštvo, skijanje na dasci, podvodne aktivnosti.
◦ Najpoznatiji stimulanti su efedrin, amfetamin i kokain. Efedrin stimuliše moždane aktivnosti i povećava
kontrakciju mišića, međutim, izaziva i ubrzan rad srca i nesanicu. Amfetamin djeluje oko centralnog
nervnog sistema i smanjuje umor. Ipak, upotreba ovog stimulansa dovodi do nesanice, halucinacija,
aritmije, gubitka tjelesne mase... Uzimanjem amfetamina se stvara zavisnost, pa ovaj stimulans
uslovljava narkomaniju, što najčešće dovodi do smrti. Kokain dovodi do depresije, letargije i utučenosti.
Do zavisnosti dolazi nakon jako kratkog perioda upotrebe, pa se negativne posljedice brže javljaju.
◦ Što se nedozvoljenih metoda u sportu tiče, tu spadaju krvni doping i vještački transporteri kiseonika.
Krvnim dopingom se ubrizgava ranije uzeta krv, pri čemu se izdvajaju samo eritrociti. Transporteri
kiseonika su bazirani uglavnom na hemoglobinu i povećavaju koncentraciju kisonika, kako i samo ime
kaže. U ovim slućajevima dolazi do tromboze, embolije i oštećenja bubrega.
◦ Kao što je već pomenuto, anabolički steroidi su jedna od najčešćih vrsta dopinga. Neki sportisti uzimaju
oblik steroida-poznat kao anaboličko-androgeni steroidi ili samo anabolički steroidi-da bi povećali svoju
mišićnu masu i snagu. Glavni anabolički steroidni hormon koji naše tijelo proizvodi je testosteron.
Testosteron ima dva glavna efekta na tijelo:
◦ 1) anabolički efekti podstiču izgradnju mišića.
◦ 2) androgeni efekti odgovorni su za muške osobine, poput dlaka na licu i dubljeg glasa.
◦ Neki sportisti uzimaju čist testosteron da bi poboljšali svoje performanse. Anabolički steroidi koje
sportisti koriste su često sintetiĉke modifikacije testosterona. Ovi hormoni imaju odobrenu medicinsku
upotrebu. Ali, poboljšanje atletskih performansi nije jedna od tih odobrenih upotreba.
◦ Rizici: Mnogi sportisti uzimaju anaboličke steroide u dozama koje su mnogo veće od onih propisanih iz
medicinskih razloga. Anabolički steroidi imaju ozbiljne fizičke neželjene efekte.
◦ Kod muškaraca se mogu razviti: istaknute grudi, skupljeni testisi, neplodnost i povećanje prostate. Kod
žena se može razviti: dublji glas, bez mogućnosti da se vrati na staro, povećana maljavost, s druge strane
ćelavost, koja može biti neizlečiva, kao i probleme s ciklusom, što automatski uzrokuje druge
zdravstvene probleme.
◦ Još jedno često sredstvo za doping je ljudski hormon rasta, koji je dostupan samo na recept i daje se
injekcijom. Neželjeni efekti koji se odnose na ozbiljnost pretjerane upotrebe hormona rasta mogu da
uključuju: bol u zglobovima, slabost mišića, zadržavanje tečnosti, dijabetes, probleme sa vidom, karpal
tunel sindrom, oštećenu regulaciju glukoze, povećano srce (kardiomegaliju), visok krvni pritisak
(hipertenziju).
◦ Dopingom sportisti narušavaju sportsku etiku tako što na nepošten način dobijaju prednost u odnosu na
druge sportiste. Ta prednost podrazumijeva brži oporavak od povreda, veću izdržljivost, više snage i
manje umora. Osim toga, narušavanje etike dopingom u sportu se prenosi i na društvo.
◦ Osim o nepravednoj prednosti stečenoj upotrebom dopinga, koja određene sportiste, ili grupu sportista
stavlja u prvi plan, tu je i problem uticaja jednog sportiste na drugog, tj. nagovaranje ili prinuda da se
koriste nedozvoljna sredstva. U tom slučaju, prinuda najčešće nije direktna, već sportisti smatraju da
moraju da počnu da uzimaju dodatna sredstva i na taj način počnu da štete svom zdravlju, kako bi ostali
konkurentni s onima koji svoje performanse poboljšavaju upotrebom dopinga.
◦ Kada se pomene doping u sportu, prirodno je pomisliti na profesionalni sport, i to na one najviše rangove. Takvi
sportovi zahtijevaju izuzetnu fizičku spremnost, pa je logičan zaključak da profesionalnim sportistima više ,,treba“ da
vještački poboljšavaju svoj učinak. Osim toga, popularni sportovi su pod stalnom lupom javnosti, doping kontrole su
češće, pa su i skandali kad se otkriju neki slučajevi dopingovanja veći.
◦ O nekim poznatim slučajevima dopinga je već bilo riječi, kao što je Lens Armstrong. Njemu je oduzeto čak sedam
medalja. Nakon što je godinama poricao optužbe, on je priznao da je 2013. koristio droge za poboljšanje učinka u
intervjuu sa Oprom Vinfri. ,,Ĉovjek za koga se nekada smatralo da je sportska ikona rekao je da je koristio testosteron i
ljudski hormon rasta, kao i EPO - hormon koji prirodno proizvode ljudski bubrezi da stimuliše proizvodnju crvenih
krvnih zrnaca. Povećava količinu kiseonika koja se može isporučiti mišićima, poboljšavajući oporavak i izdržljivost“
(D'Souza, 2018).
◦ Jedan od sluĉajeva o kojem se poslednjih godina mnogo pričalo je Marija Šarapova. Ona je na Australijan Openu 2016.
godine bila pozitivna na meldonijum. Meldonijum se koristi za jačanje srčanog tkiva i regulaciju metabolizma. Ipak, on
nije uvijek bio zabranjen, već tek od 2016., a Šarapova ga je koristila 10 godina. Iako joj je prvobitno bilo zabranjeno
da igra 24 mjeseca, kasnije joj je kazna smanjena na 15 mjeseci, jer je tvrdila da nije znala da je meldonijum stavljen na
listu zabranjenih supstanci.
◦ U fudbalu nijesu rijetki slučajevi dopinga. Jedan od najpoznatijih
je svakako onaj Dijega Armanda Maradone iz 1994. godine. Šest
sati prije nego što je Argentina trebalo da se suoĉi sa Bugarskom,
Maradona je uklonjen sa Svjetskog prvenstva jer je bio pozitivan
na pet varijanti efedrina, lijeka koji se koristi za povećanje
energije i budnosti i za mršavljenje ubrzavanjem metabolizma.
◦ Antidoping kontrola može biti najavljena ili nenajavljena, na takmiĉenjima, ili izvan takmičenja. Prema
Zakonu o spreĉavanju dopinga u sportu, doping kontrolu mogu da sprovedu samo ovlašćeni doping
kontrol oficiri.
◦ Kad je odabran za testiranje, sportista mora da potpiše saglasnost, a može da zahtijeva da mu se proĉitaju
prava i obaveze. Sportista mora da se testira odmah, tj. da prekine sve drugo što radi, kako bi testovi bili
što pouzdaniji. Svako odbijanje kontrole se tretira kao da je sportista pozitivan na doping testu.
◦ Kazne mogu biti različite, ali najčešće je to zabrana bavljenja sportom dvije godine, posebno ukoliko je
to prvi doping prekršaj sportiste. Međutim, za svaki sledeći, kazna može biti čak i doživotna zabrana.
◦ Opasnost od dopinga posmatramo sa više aspekata: - doping je nespojiv sa etičkim načelima sporta (fer-
plej)
◦ doping može ugroziti zdravlje sportista zbog mnogih neželjenih reakcija niza ljekova i medicinskih
postupaka za koje se zna da se koriste kao sredstva dopinga
◦ sredstva dopinga se uzimaju tajno,
◦ sredstva dopinga se dobijaju iz ilegalnih puteva i na nedozvoljen način