Pokajanje

„O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno,

da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših
prešao i da bi vas u džennetske bašte, kroz koje rijeke
teku, uveo.”
-Kur’an, 66:8
Pokajanje od grijeha , obraćanjem Onome koji
zna sve tajne i oprašta grijehe, početak je puta
pobožnih, kapital pobjednika, polazište
odabranih i pribježište Allahu bliskih.

Uzvišeni, također, kaže: A oni koji se ne

pokaju – sami sebi čine nepravdu. Tako je
Allah sve ljude podijelio na dvije vrste: one
koji se za svoje grijehe kaju, a to su oni koji
će postići ono što žele, i one koji se ne kaju,
koji sebi nepravdu čine. Treće vrste nema.
Pokajanje od grijeha je čovjekovo obraćanje Allahu sa dovom da
Mu ih oprosti, i čvrsta odluka da više nikada neće ići putem onih
koji su protiv sebe Allahovu srdžbu izazvali niti onih koji su
zalutali.

Preduvjeti za valjano pokajanje

Ukoliko se čovjek ogriješio prema Uzvišenom Allahu, preduvjeti
za valjanost njegovog pokajanja su:
● iskreno kajanje za učinjeni grijeh;
● odustajanje od daljnjeg činjenja grijeha;
● i čvrsta odluka da se to više nikada neće ponoviti.
Ukoliko se čovjek ogriješio prema nekome drugom čovjeku,
za valjanost njegovog pokajanja potrebno je da sa njim izmiri
račune, da popravi ono što je pokvario i da mu ovaj halali, jer
je Allahov Poslanik‫ ﷺ‬rekao:

“Ko je prema svome bratu učinio nepravdu u pogledu časti

i slično, neka, koliko je danas, od njega zatraži halala, prije
nego što nestanu i zlatnici i srebrenjaci (tj. prije nego što
ostanu za razduživanje samo dobra i loša djela). Ako bude
imao dobrih djela, biće mu umanjena shodno nepravdi, a
ako ne bude imao dobrih djela, od onoga ko je oštećen će
loša djela biti natovarena na njega!” (Buhari)
Ovo je zato što grijeh prema drugoj osobi podrazumijeva
povredu dva prava: jednog prema Allahu i drugog prema
čovjeku.

Za valjanost pokajanja od ovakve vrste grijeha, potrebno je

raščistiti račune sa čovjekom, vratiti mu njegovo pravo i od
njega zatražiti halala, i iskreno se obratiti Allahu dovom da
mu oprosti povrijeđeno pravo prema Njemu.
“Zaista, Allah prima pokajanje Svoga
roba, sve dok mu duša ne stigne u
njegovo grlo (do posljednjeg daha).”
-(Tirmizi, Ahmed, Ibn Madže)
Ibnul-Kajjim kaže: “Iskrenost u pokajanju za grijehe podrazumijeva tri stvari:

1. Pokajanjem obuhvatiti sve grijehe i ne ostaviti nijedan, a da se za njega ne pokaje.

2. Biti potpuno odlučan i iskren u trenutnom pokajanju za sve grijehe, ne ostavljajući

nikakvog traga kolebanju, odgađanju ili odugovlačenju, već uložiti svu volju i odlučnost
da to bude odjednom i zauvijek za sve grijehe.

3. Čišćenje pokajanja od svih nedostataka i mrlja koje narušavaju njegovu iskrenost. Osim
toga, ono mora biti motivirano bojazni i strahom od Allaha, žudnjom za onim što je kod
Njega i strahopoštovanjem prema Njemu, a ne željom da se sačuva lični interes,
nepovrijedljivost, položaj, vlast, moć, uticaj, imetak, slava među ljudima, pošteda od
njihove kritike i sl. Pokajanje, također, ne smije biti motivirano strahom da će drugi njim
zagospodariti, pohlepom za ovim svijetom ili pak osjećajem neuspjeha i nemoći i tome
slično, jer to sve umanjuje valjanost pokajanja i odanost prema Uzvišenom Allahu.”
 U čemu leži tajni smisao pokajanja?
Znaj da mudar  čovjek, čim pogriješi, treba da poduzme tri
sljedeće stvari:
1. Razmisliti o Allahovim zapovijedima i zabranama, jer će
ga to navesti na zaključak i priznanje pred samim sobom
da je pogriješio.

2. Razmisliti o Allahovim obećanjima i prijetnjama, jer će

mu to izazvati strah koji će ga navesti na pokajanje.

3. Razmisliti o tome da ga Allah u svakom momentu zbog

toga može kazniti, da mu je ostavljena mogućnost
pokajanja i da može biti sačuvan samo ako ga Allah
sačuva.
● Kroz sve ovo, čovjek spoznaje Allahovu dobrotu prema njemu, koja se
ogleda i u tome što ga ne otkriva, dok je prema Njemu neposlušan i dok
čini grijehe, iako On sve savršeno vidi šta sve čovjek radi, te da hoće
mogao bi ga pred svijetom, u bilo koje vrijeme, osramotiti.

● Također, uviđa kolika je Allahova blagost prema Svome griješnom robu,

jer mu odgađa kaznu i pruža priliku za pokajanje, a da hoće, mogao bi ga
odmah kazniti, ali to ne čini, jer je On Blagi koji, kao takav, ne požuruje sa
kaznom. Kroz sve ovo, čovjek spoznaje i kolika je plemenitost njegovog
Gospodara zato što od njega prima opravdanje kada Mu se opravdava.
 “Allah se više obraduje pokajanju
Njegova roba, nego što bi se neko od
vas obradovao pronalasku svoje
izgubljene deve u pustinji bez vode i
plodova.”