Vizuelno pamcenje i

učenje neverbalnog
materijala
Lejla Šabić Elma Husović Iva Mrkonjić
Lamija Ljevaković Andrea Nikolić Armela Halilović
Lejla Uščuplić
 UVOD

Pamćenje je jedan od kognitivnih procesa koji spadaju pod kognitivnu psihologiju. Pamćenje
možemo definirati kao sposobnost zadržavanja i korištenja informacija, odnosno naše
pamćenje povezuje našu sadašnjost s prošlošću, te služi planiranju budućeg ponašanja.
Pamćenje čini jednu od temeljnih karakteristika naše ličnosti. Pri protoku informacije kroz
pamćenje postoje tri faze:

• senzorno,
• kratkoročno i
• dugoročno pamćenje.

Informacije se u senzornom pamćenju zadržavaju vrlo kratko, zatim prelaze u kratkoročno

pamćenje gdje se zadržavaju nekoliko sekundi ili minuta te se kodiraju, nakon obrade
prelaze u dugoročno pamćenje gdje ostaju duže vrijeme pa čak i cijeli život.
● Brojna istraživanja bave se vizuelnim pamćenjem neverbalnog materijala kod gluvih. Kao
materijal za pamćenje služe slike, crteži, pokreti, brojevi itd. Za ispitivanje pamćenja gluvih
poseban značaj ima asocijativna vrijednost materijala za memorisanje, pri čemu se misli na
lakoću sa kojom jedan stimulus evocira verbalne asocijacije. Smatra se, npr., da brojevi kao
materijal za pamćenje imaju visoku asocijativnu vrijednost, jer knaj ko vidi napisanu cifru 4 lako
je povezuje sa riječju četiri. Upotreba neverbalnog materijala za ispitivanje pamćenja gluvih ne
znači uvijek da su izbjegnuti verbalni kodovi i njihova upotreba pri pamćenju tog materijala.

● Jedno od najčešće citiranih istraživanja u ovoj oblasti je Blerovo ( Blair, 57) ispitivanje vizuelnog
pamćenja kod gluve djece. Studija je uključila 53 djeteta sa dubokim gluvoćama od sedam i po
do dvanaest i po godina, izjednačenih u parovima po uzrastu, polu i neverbalnom IQ, sa 53
čujuća djeteta. Baterija testova vizuelnog pamćenja sastojala se od Graham Kendalovog testa za
pamćenje crteža, Knoksovih kocaka za pamćenje redoslijeda pokreta i četiri testa za mjerenje
obima pamćenja (pamćenje niza brojeva unaprijed, niza brojeva unazad, pamćenje slika i
pamćenje rasporeda tačaka). Pamćenje crteža se sastojalo od zadatka sa serijom od 13
nezavisnih geometrijskih figura od kojih je svaka izlagana po dvije sekunde, nakon čega je od
subjekta traženo da je sam nacrta. Brojevi su prikazani u slijedu, tako što je svaki broj bio
napisan na posebnoj kartici (korišćena je serija brojeva iz Vekslerove skale koja se inače izlaže
usmenim putem). Zadaci sa tačkama sadržali su iste brojeve, ali predstavljene sa tačkama kao
što se raspoređuju na dominama. Zadaci sa slikama sadržali su sliku dječaka, kuće, vjeverice,
zmaja od hartije itd

Pamcenje crteza
Bler (Blair, 57) je upotrijebio
Graham Kendalov test da bi
proučio sposobnost pamćenja
besmislenih crteža kod gluve
djece. Utvrdio je da ih gluva
djeca bolje pamte. Uočio je da
su čujuća djeca nastojala da se
vežu za verbalne asocijacije
tipa: „ Ovo liči na kutiju“ i sl. Kod
gluve djece nije uočio pokušaj
verbalnog osmišljavanja. Ova
djeca su jednostavno
posmatrala i reprodukovala.
Majklbast smatra da su gluva
djeca obavila zadatak na
konkretnijem nivou (opažajnom),
bez oslanjanja na prethodno
iskustvo.
Pamcenje pokreta
Za mjerenne pamćenja pokreta
koriste se Knoksove kocke (Knox),
kojim se ispituje opažanje,
organizacija, zadržavanje i
reprodukcija redoslijeda pokreta. To
je test neposrednog pamćenja.
Ispitanik ima zadatak da
reprodukuje određeni redosljed
udaranja po kockama. Testovni
materijali sačinjavaju drvene kocke
pričvršćene za drvenu ploču.
Ispitivač uzima u ruku kocku i
standardnim redosljedom udara po
ostalim kockama, raspoređenim u
niz od tri do pet kocaka, koje su
razmaknute na maloj razdaljini.
Početni zadaci su jednostavni dok
su kasnije sve složeniji. Pronašao je
razliku u apsolutnoj prednosti u
korist gluvih.
Pamcenje mjesta
predmeta
Pamćenje mjesta predmeta kod
gluvih prvi je proučio Morš 1936.
(prema Myklebust, 64) tražeći od
gluve djece da se sjete položaja
predmeta u prostoru. Gluvi su
pokazali veći uspjeh od čujućih.
Bler je, takođe, gluvoj djeci
davao da posmatraju 20 sekundi
grupu predmeta, a zatim je od
djeteta tražio da isti takav
komplet predmeta po sjećanju
rasporedi u položaj kakav je bio
prikazan na tabli. Gluvi se nisu
razlikovali od čujućih u ovim
zadacima memorisanja

Pamcenje brojeva Smisaono pamcenje

Najstarija studija, koja se bavila ispitivanjem
pamćenja brojeva kod gluvih, bila je Pintner-
Patersonova studija 1917. godine koja je koristila
test obima pamćenja brojeva. Ispitana je 481
gluva osoba od 7 do 26 godina. Upoređivanje
rezultata je pokazalo da nijedan gluvi subjekt
nije postigao pamćenje serije jednako kao
čujući sedmogodišnjak. Oni su primijetili da
gluvi ispitanici, koji su imali bolji usmeni jezik,
takođe bolje pamte brojeve (veći obim).
Zankov i Majanc (prema Solovjev, 71) su 1940.
ispitali kako gluva djeca smisaono pamte
predmete. Djeci su izloženi parovi predmeta koji
su se mogli smisaono povezati (sapun i peškir,
kašika i viljuška, boja i četkica). Kod gluvih i kod
čujućih javljale su se greške prilikom sparivanja,
ali su one ukazivale na smisaono pamćenje. Uz
kašiku, koja je predstavljala prvi član para,
navodili su nož (koji je smisaono povezan ali je
pogrešan odgovor), umjesto viljuške koja je
predstavljala drugi član para.
 Pamćenje crteža

Zadatak 1: „Zapamti i imenuj životinje sa slike“. Pred dijete

izlažemo sliku prikazanu ispod. Slika se sastoji od devet životinja.
To su: puž, zebra, riba, zmija, rak, kokoška, slon, leptir i krokodil.
Dijete ima jednu minutu za posmatranje slike. Nakon toga
sklanjamo sliku i tražimo od djeteta da imenuje sve životinje koje
je zapamtilo.

Zadatak 2: „Zapamti i nacrtaj crtež“. Djetetu dajemo sliku

prikazanu ispod da je pogleda i zapamti. Za pamćenje se
daje vremenski period od jedne minute. Nakon toga, kao i u
prethodnom zadatku sklanjamo sliku od djeteta, da je ne vidi.
Od djeteta se traži da nacrta sliku kako je zapamtilo
 Zadatak 3: „Pamti i crtaj oblike“. Ovaj zadatak se sastoji
od četiri niza oblika. Djetetu pokazejemo po dva niza. Od
njega tražimo da zapamti date nizove. Za pamćenje se
daje jedna minuta. Nakon toga od djeteta se traži da
nacrta dati niz iz sjećanja.

Pamćenje pokreta

Zadatak: „Zapamti i ponovi pokrete“. Djetetu prezentujemo tri nivoa pokreta:

1. Okružimo glavom. Zatim dva puta pljesnemo rukama ispred sebe.
2. Dva puta kružimo kukovima. Zatim pljesnemo dva puta iznad glave.
3. Pljesnemo rukama ispred sebe. Okrenemo se oko svoje ose. Na kraju skočimo i čučnemo.
Djeci se prvo jedanput prezentuju pokreti, a zatim se od njih traži da iste sami ponove. Pokreti su
prezentovani od jedostavnijih ka blago složenijim (a,b,c).
 Pamćenje mjesta predmeta

Zadatak 1: „Gdje se nalazi loptica?“ Ispred djeteta

postavljamo tri čaše i jednu lopticu. Zatim ispod
jedne čaše stavljamo lopticu. Čaše promiješamo
te zatim dijete pitamo ispod koje čaše se nalazi
loptica. Zadatak ponavljamo tri puta, svaki put
miješajući čaše za jedan pokret više.

Zadatak 2: „Zapamti i stavi tačkice iz sjećanja“. Pred dijete

izlažemo sliku prikazanu ispod. Slika se sastoji od četiri
kvadrata u čijim poljima se nalaze tačke. Djetetu se
prikazuje jedan po jedan kvadrat sa tačkama. Za pamćenje
mjesta tačaka djetetu dajemo jednu minutu, a zatim od
njega tražimo da u nove prazne kvadratuće koje smo
pripremili ucrta tačke po sjećanju. Nakon jednog završenog
kvadrata prelazimo na sljedeći dok ne završimo sva četiri.
 Pamćenje brojeva

Zadatak: „Zapamti redoslijed brojeva“. Pred dijete stavljamo četiri

kartice. Na svakoj od njih se nalazi po jedan broj. Od djeteta
očekujemo da:
A)Zapamti redoslijed brojeva sprijeda (brojevi 2, 7, 5, 10)
B)Zapamti redoslijed brojeva otpozadi (brojevi 4, 9, 7, 3).
Nakon što smo izložili kartice pred dijete, dajemo mu minut vremena
za pamćenje redosljeda brojeva. Zatim izmiješamo kartice i dajemo
ih djetetu da ono poreda kartice po zapamćenom redoslijedu koji je
tražen.

Smisaono pamćenje

Zadatak: „Spoji parove predmeta“. Pred dijete izlažemo

tri para predmeta (viljuška i kašika, čaša i flaša, papir i
olovka). Zatim predmete izmiješamo. Dižemo jedan
predmet i od djeteta tražimo da nađe njegov par.
Rezultati testiranja čujuće djece
Rezultati testiranja petoro čujuće djece pokazali su relativno
dobre rezultate u izvršavanju svih aktivnosti.
U odnosu na čujuću djecu, djeci oštećena sluha potrebno je
objasniti postupak više puta kako bi oni shvatili i kako bi dobili
što relevantnije rezultate.
• Pamćenje crteža, brojeva, pokreta, mjesta premeta i
smisaono pamćenje kod svo petoro djece urednog sluha
pokazali su uspješnost u izvršavanju aktivnosti.
• Pamćenja životinja- četvoro djece urednog sluha uspjeli su
nabrojati svih 9 životinja , osim djevojčice E.U. koja je
izostavila jednu životnju (aligator).
• Pamćenje oblika- troje djece urednog sluha izvršili su
aktivnost bez greške, osim dvoje djece ( E.B. 11god. I A.H. 9
god. ) koji su izostavili crtanje zadnjeg oblika (kocka)
• Najslabije rezultate smo dobile iz vježbe „tačkice“. Od petoro
djece urednog sluha, samo djevojčica E.U. je uspjela bez
greške da izvrši ovu aktivnost.
Rezultati testiranja djece ostecenog sluha
U zadatku „Pamćenje slika“ dječak M.S.(8), djevojčica M.O.(14) te dječak I.B.(12)
u potpunosti su ispunili zadatak dok dječak A.H.(9), i djevojčica A.M. (15) nisu
uspjeli u potpunosti ispuniti zadatak (nisu nabrojali sve životinje)
U zadatku „Smisaono pamćenje“ sva djeca su uspješno odradila zadatak.
U zadatku „Pamćenje slijeda brojeva“ , dječak M.S. (8.godina), djevojčica M.O.
(14.godina) jedini su pravilno odradili zadatak, dok su dječaci A.H.(9.godina), I.B.
(12.godina)i djevojčica A.M.(15.godina) nepotpuno izvršili zadatke( redali
pogrešnim redoslijedom ili nisu znali nikako poredati).
U zadatku „Pamćenje mjesta točkica“, samo je djevojčica M.O.(14.godina) dala
upotpunosti točne odgovore, dok su ostala djeca mijenjala mjesta gdje trebaju ići
točke.
U zadatku „Pamćenje crteža“, dječaci M.S.(8), I.B.(12), te djevojčica M.O su
nacrtali isti crtež kao što je bilo zadano dok ostala djeca su pravil greške (dodava
dijelove ili ih izostavljali).
U zadatku „Pamti i crtaj oblike“, zadatak su u potpunosti ispunili dječaci M.S.(8),
I.B.(12), te djevojčica M.O.(14) dok su preostalih dvoje djece pravili greške.
U zadatku „Pamćenje pokreta“, zadatak su ispunile dvije djevojčice M.O.(14) te
A.M.(15), dok su dječaci uspjeli ponoviti samo neke pokrete ili su ih dodavali
previše.
U zadatku „Pamćenje mjesta predmeta“, sva su djeca uspješno uradila zadatak.
 ZAKLJUČAK

Iz našeg seminarskog rada možemo zaključiti da su čujuća

djeca i djeca oštećenog sluha imali relativno slične rezultate s
tim da je djeci oštećenog sluha bilo potrebno više puta
objasniti određene zadatke. Zadatak „Pamćenje tačkica”
pokazao je najlošije rezultate i kod čujuće i kod djece
oštećenog sluha. Pamćenje slijeda brojeva pokazalo je bolje
rezultate kod čujuće djece kao i pamćenje oblika. Pamćenje
crteža, mjesta predmeta, te smisaono pamćenje su pokazali
dobre rezultate kod obe skupine djece.