Troškovi predmeta za rad

- Mahmutović Šejla
• Troškovi predmeta za rad su troškovi materijala, energije i
drugi koji mijenjajući fizičke i hemijske osobine, ulaze
fizički u substancu novog proizvoda i na njega u cjelini
prenose svoju vrijednost.
• Specifičnost u formiranju troškova jeste u tome što se gorivo
i eletrična energija u potpunosti fizički troše. Za razliku od
industrijske proizvodnje, oni ne ulaze materijalno u
transportnu uslugu, već se njihova vrijednost prenosi na
vrijednost usluge.
• Druga karakteristika predmeta za rad u transportu jeste ta što
se proizvodna usluga kao rezultat rada ne pojavljuje kao
materijalni proizvod, pa se može lagerovati. To ima značajan
uticaj na troškove uskladištenja i stvaranje rezervnih obrtnih
sredstava.
• Pod troškovima predmeta za rad podrazumjevaju se utrošci
svih vrsta materijala.
• Utrošci materijala mogu biti stvarni i standardni.
• Stvarni utrošci obuhvataju svako trošenje fizičkog materijala,
nezavisno od veličine trošenja i koristi koja se time postiže.
• Standardni utrošci materijala – normativi materijala veličine
su materijala koje su stvarno potrebne za proizvodnju, i kao
takve, uslovljene su faktorima tehničke i organizacione
prirode.
• Normativi materijala određuju utrošak količine i kvaliteta
materijala koji su potrebni za proizvodnju usluga, s toga se
određuju po jedinici proizvoda.
• Utrošci energije su posljedica uključivanja raznih energetskih
izvora u proces rada. Posmatrano sa stanovišta namjene,
mogu biti utrošci pogonske energije i utrošci tehnološke
energije.
• Utrošci pogonske energije obuhvataju energetska sredstva i
izvore koji su namjenjeni pokretanju mašina, transportnih
sredstava i uređaja.
• To su utrošci električne energije, benzina, nafte, uglja
upotrebljenog za pogonske mašine.
• Utrošci tehnološke energije obuhvataju korištenje plina i
koksa u pećima, livnicama, kovačnicama i slično.
Troškovi usluga
• Pod troškovima usluga podrazumjeva se vrijednost usluga koje su, po
pravilu, pružene od strane drugih preduzeća.
• Kao kategorije troškova usluge mogu biti:
• Usluge koje zamjenjuju pojedinu proizvodnu fazu;
• Razne opravke i državanja;
• Transportne usluge;
• Poštansko – telegrafsko – telefonske usluge;
• Zakupne (kirije);
• Istraživanja i savjetovanja;
• Reklame i učešća na izložbama;
• Sudske, administrativne i slične naknade.
• Troškovi usluga utvrđuju se na bazi faktura ili druge dokumentacije o
pruženim uslugama.
Troškovi rada
• Pod troškovima rada podrazumjevaju se sva primanja
zaposlenih, kao i sva davanja uslovljena tim primanjima
(doprinosi, porezi i drugi).
• Troškovi rada u cjelini regulišu se Kolektivnim ugovorom,
koji za javna preduzeća donose sindikati, Vlada i poslodavac.
Kolektivnim ugovorom se određuju uslovi rada, prava,
obaveze i odgovornosti koje se odnose na rad i radne odnose
zaposlenih.
• Kolektivnim ugovorom se uređuju zarade, dodatci, naknade i
druga primanja zaposlenih.
• Zarade kao troškovi rada predstavljaju mjesečna primanja
zaposlenih koja se ostvaruju na osnovu cijene rada i
ostvarenih rezultata rada.
• Ukupne zarade zaposlenih sastoje se iz primanja na osnovu
zarada, dijela zarada iz dobiti, dodataka i naknada.
• Dodatci kao troškovi rada obuhvataju primanja zaposlenih po
osnovu:
• Radnog iskustva;
• Rad u smjenama;
• Noćnog rada;
• Rada u tunelu;
• Rada nedeljom;
• Rada u dane državnih i drugih praznika;
• Prekovremenog rada i slično.
• Naknade kao troškovi rada obuhvataju primanja zaposlenih
po osnovu:
• Bolovanja;
• Godišnjeg odmora i plaćenog odsustva;
• Stručnog obrazovanja i usavršavanja;
• Vojne vježbe;
• Traženje zaposlenja tokom otkaznog roka;
• Prekvalifikacije i dokvalifikacije;
• Obavezne prisutnosti;
• Solidarnosti i slično;
• Pored ukupnih zarada, u troškove rada uračunavaju se i ostala
primanja po osnovu:
• Regresa za korištenje godišnjeg odmora;
• Otpremnine za odlazak u penziju;
• Solidarne pomoći;
• Ljubilarnih nagrada;
• Prevoza na posao i s posla;
• Ishrane zaposlenih;
• Službenih putovanja u zemlji;
• Službenih putovanja u inostranstvo;
• Odvojenog života od porodice i slično.
• Troškovi rada imaju veliki uticaj na cijenu koštanja prevozne
usluge. Zbog toga se u ekonomiji saobraćajnih preduzeća
velika pažnja poklanja produktivnosti rada i internim
faktorima koji na nju utiču.
• Utrošci radne snage mogu biti stvarni i standardni.
• Stvarni utrošci radne snage, mjereni vremenom trajanja
procesa rada, obuhvataju proizvodne utroške radne snage,
neproizvodne utroške radne snage, kao i neiskorišteni radni
potencijal radne snage (bolovanje, odmor, odsustvovanja...).
• Standardni utrošci radne snage uslovljeni su svođenjem
nejednakih utrošaka radne snage u istim vremenskim
jedinicama. Standardni utrošci su posebno primjenjeni u
projektima i sličnim poslovima.
• U pogledu utrošenog radnog vremena, rad može biti direktan
i indirektan.
• Direktan rad je utrošak radnog vremena zaposlenih koji se
može na racionalan način evidentirati i obračunavati po
izvršenim učincima ili zadatcima.
• Indirektan rad je utrošak radnog vremena koji je nemoguće ili
je neracionalno evidentirati i obračunavati po pojedinim
učincima i radnim zadatcima.
Rashodi finansiranja

• Rashodi finansiranja su neproizvodni izdatci i obuhvataju

izdatke koji proizilaze iz odnosa s drugim preduzećima, kao i
kamate na kredite i ostale razne kamate, kursne razlike,
negativne efekte revalorizacije i slično.
• Na visinu rashoda finansiranja utiču monetarne promjene,
kao i nivo zaduženosti (krediti).
• Preduzeće nastoji da ima što manje tih rashoda.
Ostali rashodi
• Ostali rashodi, takođe, predstavljaju neproizvodne izdatke,
pojavljuju se vandredno, pa se nazivaju i vandredni rashodi.
• Oni obuhvataju sljedeće: razna smanjenja stalne imovine,
manjkove, vandredna rashodovanja, kazne, penale, štete i
slično.
• Kao i rashodi finansiranja i ovi rashodi treba da se
minimiziraju.
HVALA NA PAŽNJI !