UPRAVLJANJE KAPITALOM BANAKA -BAZEL II-

1. UVOD
Bazelski komitet za bankarsku superviziju donio je 1988. god. pravila za kontrolu kapitala banaka u formi sporazuma o kapitalu pod imenom Bazel I. Razlozi koji su doveli do ovog sporazuma kao i njegovi osnovni elementi objanjeni su u prvom dijelu ovog seminarskog rada. Mnoge promjene koje su uticale finansijski sistem uticale su i na banke pa je bila razumljiva potreba za reformom Bazela I. Bazel II koji je u fokusu ovog seminarskog rada predstavlja reformu Bazela I. U treem poglavlju objanjeni su razlozi koji su doveli do nastanka novog sporazuma o kapitalu kao i proces nastanka Bazela II. U etvrtom poglavlju objanjena je veoma sloena struktura Bazela II, koje se sastoji iz tri stuba (minimalni kapitalni zahtjevi, nadzor nad adekvatnou kapitala i trina disciplina). Posebna panja posveena je Stubu 1 jer ovaj stub sadri niz opcija za odreivanje kapitalnih zahtjeva za kreditni i operativni rizik. Peto poglavlje daje pregled najznaajnijih pravila Evropske unije koja su se razvijala uporedo sa bazelskim propisima i koja se u mnogo emu zasnivaju upravo na bazelskim propisima.

2. OSNOVNI ELEMENTI BAZELA I

Kapital ima izuzetno veliki znaaj za cjelokupno poslovanje banke. Izmeu vise funkcija kapitala kao njegova osnova funkcija izdvaja osiguranje depozita u sluaju poslovanja sa gubitkom ili u sluaju da doe do iznenadnog masovnog povlaenja depozita iz banke. S druge strane, postoji posebna veza izmeu kapitala i profita. Osnovni cilj poslovanja banke je stvaranje profita koji se moe mjeriti kao povrat na kapital i aktivu. Ova injenica je bitna da bi se razumjelo zbog ega banke izbjegavaju poveavanje kapitala. Procesi pokuavanja stabilizacije bankarskog sistema i spreavanja nelojalne konkurencije doveli su do potreba da se izvri konvergencija meunarodnih standarda kapitala. Tokom osamdesetih godina javlja se sve snanija tendencija smanjenja kapitala u bankama. Nedostatak jedinstvenih kapitalskih propisa omoguavao je pojedinim bankama, posebno veim, da na osnovu svog visokog kreditnog rejtinga posluju sa niim stopama kapitala, dok su manje banke bile prinuene da posluju sa veim stopama kapitala. Takva situacija se negativno odraava na ukupnu meunarodnu konkurenciju. Radi rjeavanja navedene situacije Bazelski komitet za superviziju banaka 1988. godine donosi Sporazum o kapitalu koji je poznat pod nazivom Bazel I. Na poetku, sporazum vai samo za zemlje koje ulaze u grupu 10 (G-10)1, ali je odmah predvieno pristupanje i ostalih zemalja ovom sporazumu. Fokus Baselskog odbora je na sljedeim stavkama: 1. Definie uloge supervizora u razliitim pravnim situacijama, 2. Obezbjeuje da meunarodne banke ili banke holding kompanije ne izbjegavaju superviziju svojih domaih regulatornih vlasti, 3. Promovie jedinstvene kapitalne zahtjeve koji omoguavaju bankama iz razliitih zemalja da se takmie na fer tritu. Bazel I daje osnovnu definiciju kapitala, prema kojoj se kapital sastoji iz dvije osnovne komponente: primarni i sekundarni kapital. Primarni kapital podrazumijeva redovne dionice banke, zadrani profit i neke kategorije rezervi. U sekundarni kapital ulaze ostale kategorije rezervi, ope rezerve za pokrie gubitka po kreditima, neobjavljene rezerve, namjenske rezerve za pokrie gubitaka, hibridni kreditno-vlasniki instrumenti (kumulativne preferencijalne dionice) i subordinirane dugorone obveznice banaka. Kreditni rizik predstavljao je najbitniju stavku ovog sporazuma. Propisana je i jedinstvena stopa kapitala koja iznosi 8% u odnosu na visinu ponderisane rizine aktive. Znai mjerenja su vrena za kreditni rizik sa zahtjevom da je:

Bazelski komitet osnovan 1975. God. Grupu G-10 ine: Belgija, Kanada, Francuska, Njemaka, Italija, Japan, Luksemburg, Holandija, panija, vedska, vicarska, Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave.

kapital / kreditni rizik 8% Uee primarnog kapitala mora biti najmanje 50%, to znai da je minimalna stopa primarnog kapitala u odnosu na rizinu aktivu 4%. Za izraunavanje kapitalnih zahtjeva koristi se koeficijent kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije. Sporazum je predvidio pet grupa koeficijenata: 0%, 10%, 20%, 50%, 100%. Za zemlje lanice G-10 je 0%, dok je za korporativne i dugove zemalja koje nisu u G-10 100%.

3 . B A ZE L I I
3.1. Uzroci nastanka novog sporazuma Bazel I imao je pozitivne efekte na visinu kapitala u smislu zaustavljanja smanjenja kapitala u bankama, tako da se moe rei da je ostvario svoj osnovni cilj. Prednost sporazuma je u njegovoj jednostavnosti i irokoj prihvaenosti (prihvaen u 100 zemalja). Meutim postojei sporazum imao je i odreene nedostatke koji su ukazivali na to da su potrebne i njegove promjene. Od 1988. god. desile su se brojne novine u finansijskom sistemu kako npr. pojava novih proizvoda, novi naini komunikacije i poveanje finansijskih transakcija. Slabosti Bazela I ogledale su se u sljedeem: Adekvatnost kapitala nije se procjenjivala u odnosu na stvarni rizini profil banke. Procjena rizika zemlje nije bila primjerena. Nije bilo dovoljno motiva za primjenu tehnika za ublaavanje rizika. Omoguavao je kapitalnu arbitrau putem sekjuritizacije to je omoguavalo bankama da smanje kapital a da pri tome ne moraju smanjiti vrijednost rizine aktive.

Jo jedan nedostatak Bazela I navodi se i u injenici da je u obzir uzimao samo kreditni rizik, a zanemaruje ostale rizike npr. operativni rizik, rizik likvidnosti i slino. Bazel I je promatrao samo kvantitativno mjerenje adekvatnosti kapitala a zanemarivao kvalitativni aspekt, koji je neophodan za uspjeno provoenje pravila o kapitalu. Takoer bilo je potrebno da se preciznije definie nain na koji e se vriti nadzor nad kapitalom banke, kao i da se preciznije definie nain upoznavanja trita sa rizikom i nain upravljanja kapitalom u banci. 3.2. Proces nastanak Bazela II Zbog svih navedenih nedostataka koje je imao Bazel I razumljiva je bila i potreba da se izvri reforma postojeeg sporazuma o kapitalu. Proces reforme je imao nekoliko faza: U aprilu 1999. god. Bazelski komitet objavio je Prvi konsultativni papir (First Consultative Paper CP1) koji je predstavljao prvi prijedlog izmjena Bazela I. Prema ovom prijedlogu kapital koji bi banka trebala drati raunao bi se na sljedei nain: Kapital / kreditni rizik + trini rizik 8%

Dosta detaljniji dokument bio je Drugi konsultativni papir (Second Consultative Paper CP2) koji je objavljen u januaru 2001. god. Posljednji krug rasprave zavren je u aprilu 2003. god. objavljivanjem Treeg konsultativnog papira (CP3). Pored navedenih dokumenata Bazelski komitet provodi i tri kvantitativne studije uinka (Quantitative Impact Study QIS1, QIS2, QIS3), koje su takoer imale znaajan uticaj na nastanak novog sporazuma o kapitalu. Konano 26. Juna 2004. god. objavljen je finalni tekst Novog sporazuma o kapitalu. Originalni naziv novog sporazuma o kapitalu Meunarodno pribliavanje u mjerenju kapitala i standardima kapitala koji je u praksi poznat po nazivom Bazel II. Bazel II zadrao je postojeu definiciju kapitala iz Bazel I kao i odredbe vezane za trini rizik usvojene u Prvom konsultativnom papiru (CP1). Osnovni kapitalni zahtjevi prema Bazelu II mogu se izraziti kao: Kapital / kreditni rizik + trini rizik + operativni rizik 8%

4. STRUKTURA BAZELA II
Strukturu Bazela II ine tri stuba: Stub 1: Minimalni kapitalni zahtjevi Stub 2: Nadzor nad adekvatnou kapitala Stub 3: Trina disciplina Stubovi su meusobno komplementarni i svaki od njih omoguava neto to druga dva stuba nisu u mogunosti pruiti i svaki je bitan za ostvarenje ukupnog cilja Bazela II na mikro nivou to je poboljanje kvalitete sistema upravljanja rizicima, na makro nivou doprinos finansijskoj stabilnosti. Na slici je prikazana struktura Bazela II:

Slika 1. Struktura Bazela II

4.1. Stub 1: Minimalni kapitalni zahtjevi Pojam kapitalnih zahtjeva podrazumjeva kapital koji je potreban za pokrie rizika. Pitanje rizika je od posebnog znaaja za poslovanje svake banke, pa je iz tog razloga razumljivo da svaka banka nastoji minimizirati rizik. Upravljanje rizikom je sloena materija u bankarstvu i izazov za mnoge strunjake iz ove oblasti. Stopa adekvatnosti kapitala je ostala ista i iznosi 8%, a izraunava se kao odnos izmeu ukupnog kapitala i rizikom ponderisane aktive. U okviru Stuba 1 predloene su dvije vane novine vezane za ponderisanu aktivu. Prva se odnosi na sutinske izmjene izrauna kreditnog rizika, a druga na uvoenje eksplicitnih pravila za mjerenje operativnog rizika koji e biti ukljuen u ponderisanu aktivu. 4.1.1 Kreditni rizik Metode mjerenja kreditnog rizika predviene Baselom II su sljedee: standardizirani pristup interni sistem rasporeivanja osnovni pristup (FIRB) interni sistem rasporeivanja napredni pristup (AIRB). 4.1.1.1. Standardizirani pristup

Standardizirani pristup je slian postojeem standardu po tome to banke svojim potraivanjima dodjeljuju propisane pondere rizika ovisno o karakteristikama potraivanja (npr. ovisno o tome radi li se o kreditu trgovakom drutvu ili stambenom kreditu). Kategorije potraivanja definisane u standardiziranom pristupu obuhvaaju potraivanja od dravnih institucija, banaka, trgovakih drutava, stanovnitva te potraivanja osigurana zalogom nad nekretninama. Svakoj od ovih kategorija dodjeljuje
7

se propisani ponder rizika ovisno o vanjskom kreditnom rejtingu te se na taj nain postie vea osjetljivost na rizike. Ako dunik nema kreditni rejting, njegova potraivanja se ponderiraju ponderom 100% kao i prema postojeem standardu. Sljedea vana novina se odnosi na proireni obuhvat kolaterala, garancija i kreditnih derivata kojima se banke mogu koristiti u okviru standardiziranog pristupa te na taj nain smanjiti kapitalne zahtjeve. Ponderi za razliita potraivanja prikazani su u tabelama 1 i 22. Tabela 1. Ponderi rizika za potraivanja od dravnih institucija i banaka

Tabela 2. Ponderi rizika za potraivanja od trgovakih drutava i stanovnitva

4.1.1.2 Interni sistem rasporeivanja (internal ratings based approach, IRB) Interni sistem rasporeivanja (internal ratings based approach, IRB) jedna je od najinovativnijih karakteristika Basela II. Takav pristup mjerenju kreditnog rizika uveden je s namjerom da potakne banke na daljnja ulaganja u interne sisteme upravljanja rizicima, a ujedno je i sam preuzet iz dosadanje prakse velikih internacionalnih banaka. Takve sisteme banke razvijaju kako bi poboljale svoje konkurentske pozicije i kao zatitu od gubitaka. Razlika u odnosu na standardizirani pristup je to to kod standardiziranog pristupa sve parametre rizinosti zadaje regulator, a kod ovog psistupa banka ima mogunost da sama kvantificira parametre rizika. Za sva potraivanja potrebno je utvrditi tri elementa: komponente rizika, funkcije pondera rizika i minimalne zahtjeve. 1. Komponente rizika odreuju se interno ili ih zadaje supervizor vjerovatnoa da dunik nee uredno ispuniti svoje obaveze (probability of default, PD) gubitak u trenutku nastanka neurednosti u izvravanju obaveza (loss given default, LGD)
2

PricewaterhouseCoopers, 2004, Study on the financial and macroeconomic consequences of the draft proposed new capital requirements for banks and investment firms in the EU, Appendix 1 to Final Report, 8. april 2004.

 izloenost u trenutku nastanka neurednosti u izvravanju obaveza (exposure at default, EAD) efektivno dospijee (effective maturity, M). 2. Funkcije pondera rizika predstavljaju sredstvo kojim se komponente rizika za specifino potraivanje transformiraju u ponderisanu aktivu i potom u kapitalne zahtjeve. Funkcije su navedene u samom tekstu standarda Basela II. 3. Minimalni zahtjevi minimalni standardi koje banke moraju ispuniti ele li primjenjivati IRB pristup. Za veinu grupa potraivanja, Bazelski odbor je omoguio primjenu osnovne (FIRB) i napredne (AIRB) verzije internog sistema rasporeivanja. Te se verzije primarno razlikuju po tome odreuje li komponente rizika banka prema vlastitim procjenama ili ih specificira supervizor. Razlike ove dvije verzije vide se na sljedeoj slici:

Slika 2. Razlike FIRB i AIRB verzije internog sistema rasporeivanja Minimalni zahtjevi podrazumjevaju zahtjeve koje banka mora ispuniti da bi koristila ovaj pristup. Basel II doputa da se IRB banke pouzdaju u vlastite procjene kljunih parametara rizika samo ako su zadovoljeni strogi kvalitativni i kvantitativni zahtjevi postavljeni u standardu. Naglasak se stavlja na sposobnost banke da rangira i kvantificira rizik na konzistentan i pouzdan nain. Dizajn internog sistema rasporeivanja kljuan je element njegove uinkovitosti. On mora osigurati kvalitetnu distribuciju izloenosti banke po razliitim stepenima rizika bez prevelikih koncentracija. Da bi ostvarila taj cilj, banka mora imati najmanje osam rizinih skupina za rasporeivanje svojih dunika. 4.1.2 Operativni rizik Operativni rizik se definira kao rizik od gubitka koji nastaje zbog neadekvatnih ili pogrenih internih procesa, pogreaka koje su uzrokovale osobe i sistemi ili kao rezultat vanjskih dogaaja. Ova definicija obuhvata pravni rizik, ali iskljuuje strateki rizik i rizik reputacije.

U tekstu standarda ponuene su tri metode za izraunavanje kapitalnih zahtjeva za operativni rizik, od vrlo jednostavnih do sloenih internih modela: 1. pristup osnovnog pokazatelja (The Basic Indicator Approach), 2. standardizirani pristup (The Standardised Approach), 3. pristup naprednog mjerenja (Advanced Measurement Approaches, AMA). Uvoenje kapitalnih zahtjeva za operativni rizik prvi put se pojavljuje s Baselom II. Kako je poznavanja ovog rizika na dosta niskom nivou, jo nije razvijena ni regulativa iz tog podruja. Naime, znaaj rizika nije bio dovoljno osvijeten sve dok se nisu pojavili sluajevi gdje je upravo neprepoznavanje i neadekvatno upravljanje operativnim rizikom banke dovelo do velikih gubitaka. U posljednje vrijeme sve vie prevladava miljenje da je operativni rizik drugi po znaaju u bankarskom poslovanju. 4.1.2.1. Pristup osnovnog pokazatelja Pristup osnovnog pokazatelja najjednostavnija je metoda izraunavanja kapitalnih zahtjeva. Trogodinji prosjek neto operativnog prihoda banke mnoi se s fiksnim alfa postotkom (15%). Kako je najjednostavnija metoda najee ujedno najmanje precizna, pristup osnovnog pokazatelja se ne preporuuje za velike meunarodne banke. 4.1.2.2. Standardizirani pristup Kapitalni zahtjevi se prema standardiziranom pristupu izraunavaju tako da se ukupne aktivnosti banke podijele na osam poslovnih linija (korporativne finansije, trgovanje i prodaja, poslovanje sa stanovnitvom, komercijalno bankarstvo, plaanje i naplata, agencijske usluge, upravljanje imovinom, maloprodajna brokerska djelatnost), potom se neto operativni prihod svake poslovne linije mnoi s beta faktorom propisanim za svaku poslovnu liniju. Ukupni kapitalni zahtjev za banku izraunava se kao zbir pojedinanih kapitalnih zahtjeva za osam poslovnih linija.

Poslovna linija Korporativne finansije Trgovina i prodaja Poslovanje sa stanovnitvom Komercijalno bankarstvo Plaanje i naplata Agencijske usluge Upravljanje imovinom Brokerska djelatnost

Beta faktor % 18 18 12 15 18 15 12 12

Tabela 1. Beta faktor za osam poslovnih linija

10

Banke moraju zadovoljiti minimalne kvalitativne zahtjeve koje je propisao Bazelski odbor da bi mogle primjenjivati standardizirani pristup za izraun kapitalnih zahtjeva: 1. Banka mora formirati organizacijsku jedinicu koja e imati jasnu odgovornost za upravljanje operativnim rizikom. 2. Banka mora osigurati redovito praenje podataka o operativnom riziku, ukljuujui znaajne gubitke po pojedinoj poslovnoj liniji. 3. Vii izvrni menadment banke, uprava i nadzorni odbor trebaju dobivati redovne izvjetaje o izloenosti operativnom riziku. 4. Sistem upravljanja operativnim rizikom treba biti dobro dokumentiran (interne politike, kontrole i procedure vezane uz sistem upravljanja operativnim rizikom). 5. Sistem upravljanja je potrebno redovno podvrgavati neovisnim provjerama.

4.1.2.3 Pristup naprednog mjerenja AMA Prema pristupu naprednog mjerenja kapitalni zahtjevi se raunaju prema bankovnim internim sistemima za upravljanje operativnim rizikom. Postupak odreivanja kapitalnih zahtjeva zasniva se na slijedeim procedurama: - Aktivnost banke se dijeli na poslovne linije kao i kod standardiziranog pristupa. Za svaku pojedinu poslovnu linjiu postoje odreeni tipovi operativnog rizika koje treba identificirati. - Na osnovu svakog pojedinog tipa rizika, supervizori dodjeljuju svakoj poslovnoj liniji indikator izloenosti-exposure indicator EI. - Banka mjeri za svaku poslovnu liniju parametre gubitka dogaaja loss event (LG) parametre gubitka koji proizilazi iz dogaaja loss given that event (LGE) - Proizvod navedenih parametara predstavlja oekivani gubitak expected loss (EL) - Supervizori dodjeljuju gama faktor za svaku poslovnu liniju. Pomou gama faktora se i izraava kapital neophodan za pokrie oekivanog gubitka (kapital je proizvod faktora gama i oekivanog gubitka) Za banke je utvren donji prag, ispod kojeg nije dozvoljeno smanjivanje kapital za pokrie operativnog rizika. Predvieno je da e se naknadno vriti provjera ovog praga, nakon izvjesnog vremena primjene Bazela II i tada e biti mogue eventualne promjene.

11

Stub 2. Nadzor nad adekvatnou kapitala

Stub 2 uvodi supevizorsku procjenu kao jedan od elemenata regulatorne politike. Supervizorima se dodjeljuju diskrecijska prava pri odreivanju kapitalnih potreba banaka relevantnih za njihov poslovni i rizini profil. Upravo element diskrecije ini regulativni okvir fleksibilnim i otvorenim za razliite promjene i inovacije. Ipak, preveliko oslanjanje na sistem koji doputa bezgraninu diskreciju nije poeljan ni u kojem sluaju. Koritenje diskrecijskih prava u odsutnosti ostala dva stuba dovodi do negativnih posljedica na ujednaenost uslova poslovanja jer bi banke poslovale prema razliitim kriterijima. Takvo neto ugroava zdravu konkurenciju i trino natjecanje. Bazelski odbor je identificirao etiri kljuna naela na kojima se zasniva Stup 2: 1. Banke bi trebale imati uspostavljene procedure mjerenja adekvatnosti kapitala u odnosu na rizike kojima su izloene kao i strategiju odravanja potrebnog nivoa kapitala. 2. Supervizori trebaju ocjenjivati interne sisteme i strategije banaka u upravljanju kapitalom, kao i njihovu sposobnost da prate i osiguravaju potivanje regulatornih kapitalnih pokazatelja. Supervizori bi trebali poduzeti korektivne mjere ako nisu zadovoljni nalazima takvih kontrola. 3. Supervizori oekuju od banaka da posluju iznad minimalnih propisanih kapitalnih pokazatelja, a trebali bi imati i mogunost davanja naloga bankama da odre nivo kapitala iznad propisanih minimalnih vrijednosti. 4. Supervizori bi trebali djelovati preventivno, sprijeiti negativne trendove u adekvatnosti kapitala pojedinih banaka te djelovati brzo i uinkovito na restrukturiranju banka s potekoama u poslovanju.

Bit Stuba 2 je, dakle, osigurati optimalnu visinu kapitala u skladu s rizinim profilom svake pojedinane banke. Supervizor oekuje od banke da prema svojoj vlastitoj metodologiji utvrdi kapitalne zahtjeve za sve rizike koji nisu obuhvaeni pravilima iz Stuba 1 (kreditni, operativni i trini rizici). Poznato je da je banka izloena i brojnim drugim rizicima osim onima striktno navedenima u Stubu 1. Moemo navesti neke od njih: kamatni rizik u bankovnom dijelu poslovanja, rizik likvidnosti, rizik koncentracije itd. Kako uprava banke vodi poslove banke, odgovorna je za njezino poslovanje i adekvatnost kapitala koja e obuhvaati sve njezine rizike. Pravo banke na vlastitu metodologiju oteava rad supervizora i poveava njegov posao, pa je vano da supervizor raspolae sa strunim kadrom da bi mogao procjeniti ispravnost tih metodologija.

12

Stub 3. Trina disciplina

Stub 3 polazi od obaveze banke da objavljuje sve relevantne informacije o svojim aktivnostima ukljuujui informacije o rizicima i upravljanju rizicima, informacije o kapitalu i adekvatnosti kapitala. Kada banke objave dovoljno informacija o svojim aktivnostima, sudionici na tritu mogu stvoriti snane poticaje za zdrav nain poslovanja. Trite moe nagraditi banke koje upravljaju rizicima na odgovarajui nain i kazniti one koje odravaju kapital na preniskoj razini u odnosu na rizini profil. Bazelski odbor je razvio set zahtjeva za objavljivanje podataka koji e sudionicima na tritu omoguiti pristup kljunim dijelovima informacija o obuhvatu primjene Basela II, visini i strukturi kapitala, izloenosti riziku, procesu procjene rizika i adekvatnosti kapitala institucije. Za svaku pojedinu vrstu rizika banke moraju objaviti informacije koje se odnose na sisteme i procese, strukturu i organizaciju funkcije upravljanja rizikom, tehnike koje se upotrebljavaju za ublaavanje rizika razliitih vrsta. Kad je rije o kapitalu, banka ima obavezu da obavijesti uesnike na tritu o svim vanim informacijama koje se odnose na sposobnost banke da apsorbuje finansijske gubitke i na adekvatnost kapitala. Kako banke ve imaju odreenih obaveza objavljivanja prema Meunarodnim raunovodstvenim standardima koje su iri u obuhvatu od zahtjeva iz Stuba 3, Bazelski odbor je uloio velike napore da ta dva zahtjeva uskladi. Podaci koji prelaze okvir raunovodstvenih objavljivanja moraju se javnosti prikazati na neki drugi nain, o emu odluuju same banke. Pritom se mogu koristiti internet stranicama i drugim medijima. Posebno znaajno pitanje odnosi se na uestalost objavljivanja. Objavljivanje se po pravilu treba vriti polugodinje, ali postoje i izvjesni izuzeci. Podaci koji se odnose na ciljeve banke i politike upravljanja rizikom i definicije mogu se objavljivati i jednom godinje. S druge strane podaci o kapitalu banke, njegovoj strukturi, stopi adekvatnosti kapitala moraju se objavljivati tromjeseno kao i svi ostali podaci za koje je karakteristina mogunost breg mjenjanja.

5 . B A ZE L I I I PRA VI L A E U
Jo jedna vana karakteristika Baselskog sporazuma jeste njegova veza sa direktivama Evropske Unije, koje reguliu pitanje adekvatnosti kapitala za meunarodno aktivne banke. Za sve zemlje lanice Evropske Unije i za one koje to namjeravaju postati relevantna je Direktiva EU-e CAD III. Pravni okvir reguliranja adekvatnosti kapitala u EU-i u velikoj mjeri zasnovan je na Bazelskim standardima. Najznaajnija pravila EU koja se javljaju uporedo sa najznaajnijim propisima Bazelskog komiteta su: Direktiva o kapitalu kreditnih institucija 89/299/EEC koja usvaja definiciju kapitala i minimalne kapitalne zahtjeve to omoguava nadzor nad solventnosti banke
13

 Direktiva o solventnosti kreditnih institucija (89/647/EEC) koja definie minimalnu stopu adekvatnosti kapitala od 8% i predstavlja vezu sa Bazelom I iz 1988 godine Direktiva o adekvatnosti kapitala kreditnih institucija i investicionih firmi (CAD) 93/6/EEC Skup pravila EU koja se razvijaju kao odgovor na Novi sporazum o kapitalu - Bazel II poznat je pod nazivom Capital Adequacy Directive III (CAD III) . Meutim, iako se oba seta pravila odnose na regulisanje priblino iste materije izmeu njih postoje i pojedine razlike. Bazel II namijenjen je za upotrebu kod meunarodno aktivnih banaka (ukljuujui i filijale takvih banaka), a Direktiva EU odnosi se na banke svih veliina i investicione firme. Bazelski standardi su pokuali uticati na to veu stabilnost i uinkovitost meunarodno aktivnih banaka, dok je Evropska komisija nastojala da postavi jedinstvena pravila za sve banke koje djeluju na tritu EU-e.

6 . ZA K L J U AK
U ovom seminarskom radu nastojali smo objasniti osnovne karakteristike novog sporazuma o kapitalu pod nazivom Bazel II kao i razloge koji su doveli do reforme starog sporazuma, Bazela I i nastanka novog Bazela II. Bazel II je osmiljen kako bi poboljao bankarski sistem u cjelini i jaanja sposobnosti banaka da upravljaju rizicima, kapitalom i adekvatnou kapitala. Dinaminost finansijskog trita koja se manifestira pojavom novih proizvoda i usluga, finansijskih struktura te tehnika za upravljanje rizicima bila je jedna od vanijih razloga za reviziju bazelskog sporazuma. Osnovni ciljevi koji se nastoje postii Bazelom II su: vea sigurnost finansijskog sistema stvaranje istih uslova poslovanja usklaivanje kapitala sa rizinom aktivom banke razvijanje novih bankarskih praksi upravljanja rizicima

Bazel II ine tri stuba koji su meusobno komplementarni i zavisni. Posebna panja posveena je Stubu 1 koji sadri osnovna pravila za mjerenje rizika i kapitalnih zahtjeva za odreene vrste rizika. Pitanje rizika je od posebnog znaaja za poslovanje svake banke i potrebno je da zaposleni u bankama steknu znanje kako da na najefikasniji nain upravljaju razliitim vrstama rizika. Uvoenjem Stuba 2 i 3 regulie se kontrola poslovanja banaka koja se odnosi na superviziju i obaveze izvjetavanja to predstavlja novine i prednosti u odnosu na Bazel I, jer se na taj nain vrlo lahko dolazi do informacija o poslovanju banaka i nainima na koji banke upravljaju kapitalom. Jedna od veih novina koje donosi Bazel II je uvoenje kapitalnih zahtjeva za operativni rizik jer neadekvatno upravljanje ovim rizikom moe dovesti do velikih gubitaka za banku.
14

Upoznali smo se sa procedurama Evropske unije koje su se razvijale uporedo sa bazelskim propisima kao i nekim razlikama izmeu tih procedura i bazelskih propisa. Na kraju upoznali smo se sa stanjem kapitala u Federaciji BiH u prvih est mjeseci ove godine gdje je primjetan rast kapitala ali i pad stope adekvatnosti kapitala zbog rasta rizine aktive. Bazel II je veliki korak naprijed u bankarskom sektoru ali je sigurno da e stalne promjene u okruenju kao i razliite vrste aktivnosti banaka uticati na novo usavravanje i ovih propisa.

LITERATURA: 1. Rose, S. Peter i Hudgins, C. Sylvia, Bankarski menadment i finansijske usluge, Data status, Beograd, 2005. 2. irovi, Milutin, Bankarski menadment, Beograd 1995. 3. Basel Committee for Banking Supervision, International Convergence of Capital Meauserment and Capital Standards, A Rewised Framework, Basel juni 2004. 4. Informacije o bankarskom sistemu FBiH www.fba.ba/ba 5. Web stranice www.fba.ba www.hnb.hr

15