1

Barbara Vine

Dimnjacarov sin
The chimney sweeper's boy

Osmrtnice Geralda Candlessa, koji je umro od srane kapi samo nekoliko dana prije operacije premotenja arterija, bile su pune potovanja. Bio je, na posljetku, ugledan i popularan pisac, kandidat za Bookerovu nagradu. Njegova nagla smrt bila je gubitak i za knjievnu zajednicu, a ne samo za obitelj i prijatelje. No, kako je ubrzo otkrila njegova ki Sarah kad je poela pisati memoare o njemu, problem je bio u tome to gotovo nijedan od podataka koje su tako samopouzdano objavili u osmrtnicama nije bio toan. Ma koliko to nevjerojatno zvualo, njezin je otac, po svemu sudei, u nekom trenutku promijenio identitet. Zapravo uope nije bio Gerald Candless. Ali, ako nije Gerald Candless, tko je onda? I kakva ga je grozota natjerala da pravi identitet skrije ak i od ene i djece?

Za Patricka Mahena

elio je vlastitu obitelj. Shvatio je to dok je jo bio vrlo mlad, s petnaest ili esnaest. A kako je ve tad obiavao preispitivati svoje misli i kopati po dui, ispravio se i zakljuio kako zapravo eli obitelj koju e dodati obitelj koju ve ima. Vlastitu djecu. Zamiljao je kako e brai i sestrama darovati djecu koju e voljeti, a svojoj djeci strieve i tete. U njegovu snu svi su ivjeli zajedno u velikoj kui, kakvu nikad nisu imali. Bio je dovoljno star da zna kako ba nije vjerojatno da e se to dogoditi. Neto poslije shvatio je kako kod mukaraca takvi osjeaji nisu prihvatljivi. Malo mukaraca ima takve elje. ene ele djecu, a mukarci na to pristaju. Ako sami ele djecu, ele ih kako bi nastavili lozu ili naslijedili obiteljsko poduzee. On ih je elio jer je uivao biti jedan od mnogih. elio je da ih bude to vie. U njihovu ivotu prijatelji nisu bili osobito vani. to e ti prijatelji kad ima obitelj? Mnogi njegovi osjeaji i misli nisu bili prihvatljivi meu mukarcima. Nisu im priliili. Primjerice, eli li svoju obitelj, bit e mu potrebna ena. Znao je kako to ide. Mora sresti neku djevojku, zaljubiti se, udvarati joj se, zaruiti se i oeniti. To mu se inilo gotovo nepremostivom zaprekom. Djevojke su mu se sviale, ali ne na taj nain. Nije znao mnogo, ali znao je to znai na taj nain ljubljenje, dodirivanje, sve ono o emu su u koli beskrajno i monotono naklapali. Ostali su eznuli za tim da to ine djevojkama, neki su tvrdili da i jesu, ali njemu je bilo jasno da bi za njega ve i doi u priliku da to ini bio test izdrljivosti, naporan kao ispit iz francuskog, predmeta koji mu je najtee iao, ili kao sudjelovanje u omraenom krosu. Odakle je znao i to da to nee biti ono pravo? Gerald Candless, Manje je vie

1.
Pogreno je rei da su oi izraajne. Obrve i kapci, usnice i plohe lica svi oni izraavaju osjeaje. Oi su samo obojena tekuina u ai. Glasnik bogova Ni rijei mojim curama, rekao je na povratku iz bolnice. Mojim curama, kao da nisu i njezine. Navikla se na to, uvijek je tako govorio, a na neki nain doista su vie bile njegove. Ne mogu vjerovati, rekla je. Ide na ozbiljnu operaciju, a tvoja odrasla djeca ne smiju znati za to. Ozbiljna operacija ponovio je. Zvui kao glavna sestra Samantha iz kakve bolnike serije. Ne elim da se Sarah i Hope brinu. Neu im priutiti dan u paklu dok budu ekale ishod. Laska si, pomislila je, ali to je govorio prkos. Nije si laskao. One bi doista provele pakleni dan, bile bi oajne, dok je ona osjeala samo blagu uznemirenost. Natjerao ju je da obea. To nije bilo teko. Ne bi ni voljela da im ona mora rei. Djevojke su dole kao i obino. Ljeti su dolazile svakog vikenda, a zimi isto tako, osim kad su ceste bile neprohodne. Zaboravile su da Romneyjevi dolaze na objed, pa je Hope napravila grimasu koju je njezin otac zvao etvrtasta usta. Pruila je glavu naprijed i zategnula usnice. Budi sretna to dolaze samo na objed rekao je Gerald. Kad sam ga sreo, pozvao sam ga na vikend? A on je odbio?! Sarah je to rekla kao da je upravo ula kako je netko odbio besplatno putovanje oko svijeta.

Ne, nije odbio. Pisao sam mu, pozvao ga na objed i rekao da moe prenoiti u hotelu. Nasmijali su se svi osim Ursule. Dovodi i enu. Uh, tata, i to jo? Nema valjda i djecu? Ako i ima, nisu pozvana. Gerald se slatko smijeio svojim kerima. Onda je zamiljeno dodao: Mogli bismo igrati Igru. S njima? Moe, odlino rekla je Hope. Ve tako dugo nismo igrali Igru. Titusu i Juliji Romney poziv Geralda Candlessa bio je ast, a ako su oekivali da e ih primiti u kuu i da nee morati platiti sobu u hotelu The Dunes, nisu to rekli, ak ni jedno drugome. Julia je oekivala da e netko tako poznat biti pomalo ekscentrian, ak i grub, pa se ugodno iznenadila kad je upoznala srdanog domaina, ljubaznu premda poneto utljivu domaicu i dvije zgodne mlade ene, njihove keri. Titus je, kako je dobro znala, bio pomalo naivan. Nadao se da e vidjeti Candlessovu radnu sobu. I da e moda dobiti dar. Ne prvo izdanje, to bi bilo pretjerano, ali knjigu s posvetom autora. Razgovor o knjievnosti, kako pie, kada pie, i ak, sad kad su tu bile i keri, kako je biti njegovo dijete. Bio je vru, sunan dan u srpnju, nekoliko dana prije vrhunca sezone u hotelu inae ne bi ni dobili sobu. Objedovali su u mranoj, prohladnoj blagovaonici koja nije imala pogled na more. Candlessovi nisu razgovarali o knjievnosti, nego o vremenu, turistima, plai i gospoici Batty, koja je dola raspremiti stol i oprati posue. Gerald je rekao kako gospoica Batty nije osobito sposobna dvorkinja, ali ju je zadrao jer ga nasmijava njezino prezime1. Postoji jo jedna gospoica Batty i gospoa Batty, i sve tri ive zajedno u staroj kui u Croydeu. To zvui kao neka nova igra s kartama, Nesretne obitelji, rekao je i nasmijao se, pa su se i keri nasmijale.

U salonu tako ga je on nazvao francuski prozor gledao je na vrt s ruiastim i plavim hortenzijama, rub stijene, plau oblika dugog luka i more. Julia je upitala koji je ono otok i Sarah je rekla Lundy, ali rekla je to tonom koji je govorio da takvo pitanje moe postaviti samo potpuna neznalica. Neka ena, zacijelo gospoica Batty, donijela je kavu, a Hope ju je posluila. Gerald i Titus pili su porto, Julia se odluila za jo jednu au mersaulta, a Sarah i Hope popile su konjak, Sarah isti, a Hope s ledom. A onda je Gerald progovorio tonom koji je Julia mrzila, doista mrzila. Nije vjerovala da to ljudi jo uvijek rade, ne u dananje doba, ne odrasli. Ne intelektualci. A sad emo igrati Igru rekao je. Da vidimo koliko ste pametni. Ne bi li bilo sjajno sresti nekoga tko bi pogodio isprve, tatice? rekla je Hope. Ili bi nas to naljutilo? Naljutilo bi nas rekla je Sarah i poljubila oca u obraz. Taj je prizor Romneyjevima bio pomalo neugodan. Nakratko ju je primio za ruku. Ali, to se nikad nije dogodilo, zar ne? Julia je pogledala Ursuli u oi. U pogledu joj je zacijelo bilo pitanje. Ili strah. Ah, ja neu igrati rekla je Ursula. Poslije objeda uvijek idem u etnju. Po ovoj vruini? Meni ne smeta. Idem svako poslijepodne. Titus, koji je takoer mrzio drutvene igre, upitao je kako se ta zove. Valjda to nisu te Nesretne obitelji o kojima ste govorili. Zove se Dodajem kare rekla je Sarah. to moramo initi?

Morate je igrati ispravno. Samo to. Mislite, svi moramo neto uiniti, a to se moe uiniti ispravno ili neispravno? Kimnula je. Kako emo znati? Rei emo vam. Hope je iz ladice u komodi izvadila kare. Neko su za Igru koristili kuhinjske kare, ili Ursuline kare za krojenje, ili karice za nokte, to god je bilo pri ruci. Ali, toliko su uivali u Igri da je Gerald, dok su djevojke jo ivjele kod kue, kupio otre, iljaste viktorijanske kare s drkama u obliku srebrne ptice rairenih krila. Upravo je njih Hope sad dodala ocu kako bi poeo Igru. Nagnuvi se naprijed, nogu rairenih i vrsto uprtih u pod, Gerald je rairio kare tako da su poprimile oblik kria. Bio je krupan mukarac, glave koju su novinari nazivali lavovskom, iako je lav sad bio star, prosijede, kovrave grive. ake su mu bile velike, prsti dugi. Dodao je kare Juliji Romney i rekao: Dodajem kare neprekrieno. Julia ih je dodala Hope onako kako ih je primila. Dodajem kare neprekrieno. Ne, nije tako. Hope je skopila kare, preokrenula ih i dodala Titusu Romneyju. Dodajem kare prekrieno. Titus je uinio isto i dodao ih Sarah, dobacio Geraldu pogled i rekao da ih dodaje prekrieno. Pogreno. Sarah je rairila kare, uhvatila ih za otricu i dodala ocu. Dodajem kare prekrieno, tata. On ih je sklopio, dvaput okrenuo u smjeru kazaljke na satu i dodao Juliji. Dodajem kare neprekrieno.

Julijino se lice ozarilo. Shvatila je, ili je barem mislila da jest. Uspravila se, okrenula kare dvaput suprotno od smjera kazaljke na satu i dodala ih Hope. Dodajem kare prekrieno. Vidi, vidi! rekla je Hope. Ali, znate li zato? Nije znala. Nagaala je. Pa, dodajemo ih prekrieno kad su sklopljene, nije li tako? Je li? Morate ih dodati ispravno i znati zato je to ispravno i to svi moraju vidjeti. ujte, kad shvatite, zbilja je jednostavno. Vjerujte mi. Hope je rairila kare. Dodajem kare prekrieno. Nastavili su tako jo pola sata. Titus Romney upitao je shvati li ikad itko Igru, a Gerald je rekao da, svakako, samo je nitko ne shvati isprve. Johnathan Arthur shvatio je drugi put. Impresioniran imenom ovjeka koji je dobio i Nagradu Johna Llewellyna Rhysa i Nagradu Somerseta Maughama, Titus je rekao da e se sad doista potruditi. Sarah je rekla da bi ona jo jedan konjak i upitala eli li tko drugi jo neko pie. Tata, jo jedan porto? Ne, hvala, duo. Zaboljela bi me glava. Ali, donesi Titusu au. Sarah je ostalima dodala pia, ponovno sjela, ovaj put na naslon oeva naslonjaa. Dodajem kare neprekrieno. Ali, zato? inilo se da je Julia Romney izgubila strpljenje. Prilino je pocrvenjela. Ljutnja sudionika uvijek je zabavljala Candlessove. Sad su izgledali uzbueno, kao da neto oekuju. Kako to moe biti? kare su potpuno iste kao kad ste ih maloprije dodali prekrieno. Rekla sam vam da vjerojatno neete shvatiti prvi put rekla je Hope i zijevnula. Dodajem kare prekrieno. Vi ih uvijek dodajete prekrieno! Da? Pa dobro, sljedei put dodat u ih neprekrieno.

10

Upravo kad je Titus primio kare i poeo ih okretati u smjeru kazaljke na satu, Ursula je ula kroz francuski prozor. Njezina kosa, prosijeda, vrlo duga i tanka, otela se ukosicama pa ju je pridrala rukom. Nasmijeila se i Titus je pomislio kako e rei: to, jo uvijek igrate? ali, nije rekla nita, samo je prola kroz sobu i otila u hodnik. Gerald je pogledao ostale i upitao: Da prekinemo? Po nainu kako su se djevojke nasmijale, kako se Sarah nagnula i pogledala oca u oi, Titus je zakljuio da su to uobiajene rijei, izgovorene prilino dramatino, kojima Gerald zavrava Igru. Vjerojatno je i sljedea reenica bila dio obreda. elim vam vie sree sljedei put. Gerald je ustao. Titus je imao dojam, ni sam nije znao zato, da je starca (gotovo bi se moglo rei, starinu) uznemirio enin povratak, da mu je ona pokvarila uitak u Igri. Njegovo je lice, iako ne tako sivo kao njegova kosa, izgubilo boju. Vidjela je to i Sarah, ki koja je nalikovala majci. Pogledala je sestru, koja je nalikovala ocu, i rekla: Tata, je li ti dobro? Naravno. Pogledao je svoju au i napravio grimasu, ali njoj se nasmijeio. Ne volim porto, nikad ga nisam volio. Trebao sam popiti konjak. Donijet u ti konjak rekla je Hope. Bolje nemoj. Uinio je neto to Titus nikad nije vidio da odrastao mukarac radi odrasloj eni. Ispruio je ruku i pomilovao je po kosi. Opet smo ih zgazili, ljepotice moje. Unitili smo ih. Kao i uvijek. A sad okrenuo se Titusu prije nego to odete oi su mu bljesnule rekli ste da biste eljeli vidjeti gdje radim. Radna soba. Je li je tako nazvao? U svakom sluaju, soba gdje su nastale knjige, veina knjiga. Unutra je bilo zaguljivo i vrue. I iz te se sobe vidjelo more i dobar komad duge, ravne plae iroke gotovo

11

kilometar. Rub vode bio je tako daleko da se gotovo nije ni vidio. Nebo i more spajali su se u zamagljenoj crti. Zatvoreni je prozor bio velik, gol, sa smotanim crnim aluzinama. Sjalo je sunce. Zrake su preplavile stol, stolac, knjige iza njega, knjige ispred. Gerald Candless pisao je na pisaem stroju, i to prilino staromodnom, a ne na kompjutoru. U posudi od oniksa imao je mnogo olovaka i penkala. S lijeve strane pisaeg stola bili su pausi novog romana. S desne, rukopis debeo oko dva centimetra. Na policama od poda do stropa bile su tisue knjiga, rjenika, enciklopedija i drugih pomagala, knjige pjesama, biografije, romani, stotine romana, meu njima i djela samoga Candlessa. Sunce je njihove konate, platnene i papirnate hrptove kupalo bljetavilom. Je li vam dobro? Titus je ponovio Sarine rijei jer je Geraldovo lice opet posivjelo, a krupnom desnom akom drao se za lijevu nadlakticu. Nije odgovorio na pitanje. Titus je pomislio kako je on zacijelo ovjek koji nikad nita ne kae ako nema to rei, koji ne avrlja, ne odgovara na uljudna pitanja o zdravlju. Je li vam doista ime Titus? To ga je nenadano pitanje zbunilo. to? Nisam znao da ste gluhi. Pitao sam zovete li se doista Titus? Naravno. Mislio sam da je to sigurno pseudonim. Ne uzrujavajte se. Ne zovemo se svi doista onako kako se zovemo, nipoto. Evo, pogledajte sobu. Nagledajte se. Uzmite neku knjigu. Izaberite koju elite, pa u vam je potpisati. Dakako, ne prvo izdanje. To ne. Meu ostalim, Titus je traio primjerak vlastite knjige. Nije je bilo, ili, ako jest, on je nije vidio. Stao je pred red Candlessovih knjiga pitajui se koju da odabere. Na kraju se odluio za Hamadrijadu. Znate finski, je li?

12

Titus je tad vidio da je uzeo knjigu s police s prijevodima pa je pokuao ponovno, ali ga je Gerald preduhitrio pruivi mu broirano englesko izdanje iste knjige. Napisao mu je posvetu. To jest, samo se potpisao, nikakvih mojem prijatelju ili srdano. Sunce mu je obasjalo ruke koje su, kad se nisu tresle, bile prilino mirne. Eto, a sad ste objedovali, vidjeli moju sobu i dobili knjigu, pa moete neto uiniti za mene. Usluga ili tonije tri usluge zasluuju uslugu zauzvrat, nije li tako? Oekivalo se potvrivanje. Titus je kimnuo. Svakako, ako je u mojoj moi. Oh, jest, ne bojte se. Bilo bi u moi svakoga tko bi se ovdje zatekao. Vidite li ovo? Pause? Ne, ne pause. Rukopis. elim da ga ponesete sa sobom. Da ga jednostavno odnesete. Hoete li mi to uiniti? A to je to? Gerald Candless nije odgovorio. Odlazim na nekoliko dana. Ne elim da stoji u kui dok me ne bude. Ali, ne elim ga ni unititi. Moda ga jednog dana objavim to jest, moda ga zavrim i objavim. Ako budem imao petlje. Je li to vaa autobiografija? Odgovor je bio podrugljiv. Da, naravno, ak nisam promijenio ni imena. Onda je rekao: To je roman, poetak romana ili svretak, ne znam. Ali, on nije on, ona nije ona, a oni nisu oni. Jasno. Ne elim da ostane tu. Znao sam da ete doi, sreo sam vas gdje je ono bilo Hay-on-Wye. Tako je. Znao sam da ete doi, pa mi je palo na um da mi to moete vi uiniti. Koga drugog ima ovdje dolje?

13

udim se da ga niste stavili nekamo u sef. udite se, je li? Ako ga ne elite ponijeti i uvati, samo recite, dat u ga gospoici Batty, ili u ga spaliti. Kad bolje razmislim, moda bi ga bilo najbolje spaliti. Zaboga, nemojte ga spaliti rekao je Titus. Ponijet u ga. A kako u vam ga vratiti? I kada? Gerald je podignuo rukopis. Ispod njega je na stolu bila velika omotnica ve naslovljena na Geralda Candlessa, Lundy View House, Gaunton, Sjeverni Devon, s markom od funte i pol. elite li hoe li vam smetati smijem li ga proitati? Na to je uslijedila salva smijeha, dubokog i grlenog, u neskladu s onim drhtavim rukama. Namuit ete se. Grozno tipkam. Evo, stavite ga u ovo. Ovo je bila jeftina plastina aktovka, kakva se, uz broure i rasporede, daje sudionicima konferencija. Titus Romney inae ni mrtav ne bi dopustio da ga vide s neim takvim u rukama. Ali, hotel je bio blizu. Juliju su nali u salonu kako vodi nategnut razgovor s Geraldovom enom. Titus joj je ve zaboravio ime, ali nije ga se ni morao sjeati jer su odlazili, bilo je pola etiri i oni su odlazili. Keri su nestale. Proetat u se s vama do hotela rekao je Gerald. Morao bih se svaki dan malo proetati. Nekoliko metara. Julia se sva rastapala, kao i uvijek kad joj je bilo grozno. Do vienja i mnogo vam hvala, bilo je prekrasno. Prekrasan objed. Ugodan vam ostatak boravka rekla je Candlessova ena. Krenuli su kroz vrt, Titus drei aktovku koju je Julia radoznalo pogledavala. Vrt se pruao do desetak metara od ruba stijene, a ondje su bila vrata prema stazi koja je vodila uz stijenu. Sa staze se vidjela plaa i parkiralite prepuno automobila i prikolica. Plaa je bila pretrpana, u moru mnogo plivaa. Julia je negdje proitala da je to najljepa plaa na

14

engleskoj obali, najdulja, preko deset kilometara, s najfinijim pijeskom. I najsigurnija, jer oseka bi rub mora pomaknula vie od pola kilometra, a plima se polako vraala preko ravnog, tek malo ukoenog pijeska. Plitko i mlako more. Bilo je modro poput dragulja, mirno, bez ijednog vala. Sigurno je prekrasno ivjeti ovdje rekla je Julia uljudno. Nije odgovorio. Titus ga je pitao je li mu hodanje mrsko. Po nainu na koji je govorio o etnjama, inilo se da ih ne voli. Ne volim nikakvo kretanje. Samo budale vole etati. Zato su pametni ljudi izumili automobil. Na jednim vratima uz stazu pisalo je: Hotel Dunes, samo za goste. Gerald ih je otvorio, pomaknuo se u stranu i pustio ih proi. Edvardijanska graevina od crvene opeke s bijelim ukrasima i nekoliko zabata uzdizala se nad njima. Nad terasom su bile prugaste tende. Svijet je sjedio i pio aj. Djeca su se brkala u bazenu jedva skrivenom grmovima kaline. Svia li se vaoj djeci ovdje? Nemamo djece odgovorila je Julia. Stvarno? Kako to? Ne znam. Bila je silno iznenaena. Pa takvo se to ne pita! Ja nisam sigurna da ih elim. Jo jedan prolaz, pa su se nali na velikom travnjaku. Ne elite djecu? rekao je Gerald. Kako neprirodno! Morate se predomisliti. Valjda se ne bojite roditi? Neke se ene boje. Djeca su kruna ivota. Djeca su izvor sve sree. Najvea nagrada. Vjerujte mi. Ja to znam. No, evo nas opet meu ruljom. Julia je bila tako ljutita da je zamalo bila gruba prema njemu. Pogledala je mua, ali on joj nije htio pogledati u oi. Okrenula se Geraldu Candlessu, odluivi se bez rijei rukovati s njim, okrenuti mu lea i brzo otii u sobu. Oklijevajui je pruila ruku. Nije ju prihvatio,

15

ali ne zbog nepristojnosti. Zurio je prema hotelu, prema terasi, s izrazom uenja i nevjerice. Pogled mu je bio ukoen, nije ni treptao, pa je pogledala kamo gleda. No nije bilo niega, nikoga tko bi izazvao takvu reakciju. Ondje na terasi okupljali su se stariji ljudi, to je zamijetila jo juer, oni koji nisu ili plivati ni mnogo etati, koji se nisu sputali daleko niza stijenu jer su znali da e se morati penjati natrag. Pod suncobranima i pod tendom sjedili su starci, parovi koji su slavili zlatni pir, bake i djedovi, mirni, pasivni. Jeste li ugledali nekoga poznatog? upitao je Titus. Doimao se kao da sanja, kao da je mjesear koji je izgubio orijentaciju. Titusovo pitanje prekinulo je tu zaaranost ili san. Rukom je preao preko ela i gurnuo prste u onu gustu kosu. Zabunio sam se rekao je. Spustio je ruku, pozdravili su se, on se smijeio na onaj svoj nain, svojim vujim ustima ali ne i oima. Nimalo oima. Nisu gledali za njim dok je odlazio. Nisu se ni osvrnuli ni mahnuli. Dok je prelazila terasu kako bi ula u hotel kroz otvorena staklena vrata bara, Julia se nakratko zaustavila kako bi pogledala ljude na terasi, one bake i djedove. Stari ljudi toliko pue. Svi su sjedili s cigaretama u rukama, pred njima prepune pepeljare, ajnici i alice, kolaii, pilovi karata, ali nigdje losiona za sunanje ni sunanih naoala. Nikad nisu odlazili na sunce. Neka je ena izvadila pudrijeru i svoje stare, naborane usnice mazala grimiznim ruem. Nije bilo nikoga tko ga je mogao zainteresirati, nikoga tko bi ga tako zaarao. Bilo je to samo afektiranje, pomislila je, jo jedna igra kojom nas je htio fascinirati. Pola je za Titusom u svjeu, sjenovitu prostoriju. Sarah i Hope ile su van. Hope je ve imala dogovor, rotiljanje na nekoj plai dalje uz obalu. Gosti jo nisu pravo ni otili, a Sarah je

16

ve bila na telefonu i dogovarala se s uobiajenim drutvom da se nau u gostionici u Barnstapleu. ak ni oevo drutvo nije ih subotom naveer moglo zadrati kod kue. Izlazak sa starim drutvom, kolegama iz kole i prijateljima prijatelj bio je obvezatan, gotovo kao neka dunost. Postelju mi spremi i svjetlo upali govorila je gospoica Batty u kuhinji doi u noas kao kosi mali. Blackbird, bye-bye. Ima mnogo istine u tim starim pjesmama. S pladnja je uzela au Titusa Romneyja i popila porto koji je bio ostavio. Obino je to inila kad su imali goste. Jednom se tako napila poto je ispraznila ostatke iz petnaest aa pjenuca da ju je Ursula morala odvesti doma. Ali, kojim su povodom pili pjenuac? Ursula se nije mogla sjetiti. Gospoica Batty, koju je Ursula ve odavno zvala Daphne, ba kao to je gospoica Batty nju zvala Ursula popila je kap konjaka iz druge ae, a onda poela prazniti stroj za pranje sua. Bye-bye blackbird rekla je. Ursula se nije mogla prestati uditi tome koliko popularnih pjesama iz proteklih ezdesetak godina Daphne Batty poznaje. Geraldu se moda sviala zbog prezimena, a njoj pak zbog tog neprekidnog niza ezoterinih pjesama. Vratila se u dnevnu sobu. Gerald je stajao pokraj otvorenog prozora, ali okrenut prema sobi. Otkako se vratio iz hotela, nije rekao ni rijei. Izgledao je kao da je negdje daleko. To se s njim povremeno dogaalo. Samo, ovaj je put bio jo dalje, gotovo kao da je zakoraio preko neke crte na drugi teritorij. Pogledao ju je praznim pogledom. Bila bi se zaklela da na trenutak nije znao tko je. Subotom naveer kad bi djevojke izile on bi se razbolio od brige. Mislio je da ona ne zamjeuje njegov nemir, ali, dakako, znala je. Kad su njegove keri bile u Londonu, gdje uglavnom i jesu bile, nedvojbeno su svake veeri ostajale vani do sitnih sati, a on se nikad nije brinuo. Ursula je bila uvjerena da i ne misli na to, a pogotovo da se ne budi nou pitajui se je li se Hope vratila u svoju postelju u Crouch Endu ili

17

Sarah u svoju u Kentish Townu. Ali, kad bi ovdje izile, vie se nije ni trudio lei. Sjedio bi u radnoj sobi, u mraku, i ekao da uje jedan automobil i klju u vratima, pa drugi automobil i klju u vratima. Ve gotovo trideset godina nisu spavali u istoj sobi, u ovoj kui nikad, ali ipak je znala to on radi. Jo ju je fascinirao. Onako, pomislila je, kako ovjeka fascinira deformiranost ili sakatost. Privlaio je njezin uasnuti pogled, njezina stalna nagaanja. Zapravo ni po emu nije mogla znati je li on u svojoj sobi ili nije, ni po svjetlu ni po zvukovima. Svi su podovi bili pokriveni sagovima, a vrata su dobro sjedila u dovratcima. Njegova je spavaonica bila na suprotnoj strani kue. Ipak, znala je kad nou nije bio u njoj, ba kao to je znala i da djevojke nisu u svojim sobama. Jedan bi je od automobila obino probudio. Imala je lak san. A i njoj bi laknulo kad bi se vratila najprije Sarah, pa Hope. Ili obrnuto. Nikad prije ponoi, a obino mnogo kasnije. Njegove keri nisu smjele znati da ih on eka. Sjedio je u radnoj sobi, u mraku, da ga ne bi otkrile. Ne smiju znati da se brine za njih, ne smiju znati da ima slabo srce ni da e u srijedu to srce na popravak. Htio je da budu bezbrine kao u djetinjstvu, da vjeruju kako im je otac besmrtan. Na trenutak je zamislila kako bi im bilo kad bi umro tijekom operacije, kakva bi se provalija razjapila pred njima, a onda je ugasila svjetlo i zaspala. Nije ula kad je stigao prvi automobil, ali ula je laganu kripu Hopeinih vrata. kripala su samo ako bi se otvorila vie od etrdeset pet stupnjeva. Sarin je automobil stigao buno i prebrzo, to je vjerojatno znailo da je previe pila. Ursula se pitala hoe li novinari znati ija je ki kad je jednog dana policija zaustavi zbog prebrze vonje i hoe li od toga napraviti skandal. Vrata automobila su se zalupila, ulazna vrata zatvorila gotovo treskom. Kao da se ispriava zbog toga, Sarah je uza stube ila na prstima. Gerald je hodao gotovo jednako tiho. Ali, bio je krupan i teak, hodao je poput medvjeda. Ako ga djevojke uju, pomislit e da je ustao

18

i poao u kupaonicu. Leala je i sluala, ali vie nita nije ula. Moda je i zaspala, poslije nije bila sigurna u to, znala je samo da je bilo tiho i mirno i da je svjetlo upalila u pola dva. Plima je bila najvia u deset do dva, to je zamijetila, premda to ljeti, kad je more mirno i nema vjetra, nije bilo vano. Ljudi su uvijek govorili kako mora biti lijepo nou sluati more, ali ona ga nikad nije ula. Kua dodue jest na vrhu stijene, ali ipak predaleko od tog blagog, plitkog mora. Tog je poslijepodneva doivio ok. Kad joj je to sinulo, probudila se iz drijemea. Ili ju je neto probudilo. Moda je sanjala o njemu. To se katkad dogaalo. Sjetila se kako je bio ukoen, kako je gledao u prazno. Otiao je s onim ljudima do hotela i neto se dogodilo. Vidio je neto ili nekoga, ili mu je netko neto rekao. A nije tip koji se okira, pomislila je. Uspravila se, upalila svjetiljku na nonom ormariu. etiri sata. Oito je spavala. Svitala je zora, iza zavjesa se nazirala blijeda siva svjetlost. I tad ga je ula. Ili je ve prije ispustio taj zvuk pa ju je to probudilo. Imala je tanku spavaicu s uskim naramenicama. Odjenula je kuni ogrta, dugu kosu smotala u vor i privrstila ukosnicama. Nikad nije bila u njegovoj spavaonici. Ne u ovoj kui. Nije ak ni znala kako izgleda. Daphne Batty je istila i mijenjala posteljinu pjevuei pop, rock ili country pjesme. Ursula je rekla: Geralde? Hvatanje daha. Tako je zvualo. Otvorila je vrata. Zavjese su bile rairene. Vidjela je blijedi mjesec na blijedom nebu. Bilo je prilino svijetlo. Sjedio je uspravno na uskom krevetu, lica grimiznog i oznojenog. Ponovno je izgovorila njegovo ime. Geralde? Pokuao je neto rei. Odmah je shvatila da ima napadaj pa se osvrnula traei onaj njegov lijek, glicerin. Mogao je biti bilo gdje. Na nonom ormariu nije bilo niega. Dok je prilazila postelji, on je iznenada zabacio glavu i zaurlao. Bio je to ivotinjski zvuk kakav je mogao ispustiti ranjeni bik, a dolazio je kroz njegova prsa i grlo ravno

19

iz sredine njegova bolesnog srca. Odjeci urlika su zamrli, on se lupao akama po prsima, onda ih je pruio, a lice mu je nateklo i postalo tamnoljubiasto. Prila je da ga primi za ruku, da sve zaboravi i zagrli ga. Kako je ve jedanput uinila, onda kad je sanjao da je uhvaen u tunelu. Ali, opirao joj se. Zamahnuo je ovaj put prema njoj. Oi su mu se razrogaile kao da e iskoiti iz glave. Zamahivao je poput ljutitog djeteta. Uasnuto je ustuknula. Duboko je udahnuo. Zvualo je to kao kad voda otie niz slivnik. Lice mu je izgubilo boju, kao da je crno vino isteklo iz bijele ae. Vidjela je kako blijedi, kako se miii lica oputaju. Onda se zauo zavrni, samrtni zvuk. Pao je u postelju, ispao iz ivota. Znala je da je to smrt. Nita drugo nije bilo mogue. Poslije nije mogla vjerovati da su Sarah i Hope sve to prespavale. Ba kao to su, kao djeca, spavale dok je vritao sanjajui o tunelu. Nazvala je hitnu pomo iako je znala da je mrtav, a onda je nevoljko, sa strahom, strahom od vlastite djece, pola probuditi keri.

2.
Krotki e moda batiniti zemlju, ali nee je dugo zadrati. Oko u eklipsi Sarah i Hope zajedno su sastavile obavijest o smrti. Sarah je izabrala rije voljeni jer se ne moe napisati samo mu, a njih su dvije za sebe izabrale oboavani. Stihove iz Coryjevog Heraklita izabrala je Hope. Sjetila ih se iz kolskih dana i pronala ih u Palgraveovoj Zlatnoj riznici. Sarah je mislila da su malo pretjerani, ali popustila je jer je Hope toliko plakala kad je prigovorila. Obavijest se pojavila u nekoliko dnevnih novina.

20

Candless, Gerald Francis, voljeni mu Ursule i oboavani otac Sarah i Hope, umro je 6. srpnja u 72. godini u svojem domu u Gauntonu, Devon. Sprovod e se odrati 11. srpnja u Ilfracombeu. Umjesto cvijea molimo dajte prilog Britanskoj fundaciji za srane bolesti. Plaem kad se sjetim kako smo esto ti i ja Zamorili sunce razgovorom i gurnuli ga niz nebo Sljedeeg dana pojavila se osmrtnica u The Timesu. Gerald Francis Candless, odlikovan Redom Britanskog imperija, umro je 6. srpnja u 72. godini. Roen je 10. svibnja 1926. Gerald Candless napisao je devetnaest romana koji su objavljivani u razdoblju od 1955. do ove godine. Vjerojatno e ga najvie pamtiti po Hamadrijadii, kojom je 1979. uao u ui izbor za Bookerovu nagradu. Njegovi su romani bili neobini po tome to su, iako umjetniki, niz godina bili omiljeni i kod publike i kod kritiara. No tek od sredine osamdesetih poeli su se njegovi romani pojavljivati na popisima bestselera. U isto vrijeme dio kritiara postao mu je manje sklon. Tvrdili su da se romani odve temelje na zapletu i da katkad podsjeaju na senzacionalistike romane od prije stotinu godina. Ipak, u popisu koji su 1995. sastavili knjievni recenzenti, naveden je kao jedan od dvadeset pet najznaajnijih romanopisaca druge polovice stoljea. Candless se rodio i odrastao u Ipswichu u Suffolku kao jedini sin tiskara i bolniarke, Georgea i Kathleen Candless. kolovao se privatno, a na Trinity Collegeu u Dublinu diplomirao je klasinu filologiju. Zatim je radio kao novinar u nizu tjednika i mjesnih dnevnika, najprije u Walthamstow Heraldu u istonom Londonu, a poslije i u Western Morning Newsu u Plymouthu. Upravo je u Plymouthu, kad mu je bilo 28 godina, napisao svoj prvi roman. Mnogo godina poslije u intervjuu za Daily Telegraph rekao

21

je kako je slijedio primjer Anthonyja Trollopea ustajao svakog jutra u pet i pisao tri sata prije odlaska na posao. Roman Sredite privlanosti prihvatio je trei izdava kojem ga je ponudio, pa je objavljen ujesen 1955. Tek poto je postigao uspjeh s jo tri knjige mogao je ivjeti od pisanja. No jo dugo nije prestao raditi u novinama, jer je poetkom ezdesetih, otprilike u vrijeme kad se oenio, poeo pisati knjievne recencije za Daily Mail, a poslije je neko vrijeme bio urednik knjievnih priloga, pa na kraju zamjenik urednika za knjievnost u Observeru. U to je vrijeme ivio u Londonu, u Hampsteadu, gdje su se rodile njegove keri. Poslije se s obitelji preselio u dio zemlje koji je zavolio jo dok je ivio u Plymouthu, na sjevernu obalu Devona, izmeu Bideforda i Ilfracombea. Ondje je, u blizini sela Gaunton kupio Lundy View House, na vrhu stijene iznad plae Gaunton Dunes. Tu je ivio i radio od 1970. do smrti. Candless je 1976. postao lanom Kraljevskog knjievnog drutva, a prilikom dodjele Roendanskih poasti 1986. odlikovan je Redom Britanskog imperija. Umro je od srane tromboze. Za sobom je ostavio suprugu Ursulu, roenu Wick, i keri Sarah i Hope. Na sprovodu nije bilo mnogo ljudi. Gerald Candless nije imao rodbine, ak ni daljnje. Dole su djevojke, Fabian Lerner, Hopein deko, Ursulina sestra i njezina udana neakinja Pauline. Kad je moja majka bila mlada, ene nisu odlazile na sprovode rekla je Daphne Batty dok je prala ae od erija. Staroj gospoi Batty bile su 93 godine. ene nisu hodale za lijesom. Zato ne? upitala je Ursula. Zato to su bile slabiji spol pa bi to moda bilo vie nego to mogu podnijeti. A sad vie nisu slabiji spol?

22

Pa, ojaale su tijekom godina, nije li tako? Znate i sami. Daphne se okrenula kako bi se uvjerila da je ostali ne uju. Onaj Fabian doao je samo zato to jo nikad nije bio na sprovodu. Rekao mi je. Htio je vidjeti kako je to. Nadam se da smo ispunili njegova oekivanja rekla je Ursula, mislei na scenu koju je Hope napravila kad su lijes spustili u raku obloenu umjetnom travom. Na trenutak je pomislila da e se njezina ki baciti za njim, kao Laert u Ofelijin grob. To je pomislio i Geraldov urednik. Zakoraio je prema djevojci i promrmljao: O, ne, ne. Ali, Hope je samo kleknula na svjetlucavu zelenu plastiku i zavijala dok je gledala kako ostaci njezina oca nestaju u zemlji. Zavijala je, i kad je Pauline zato Pauline? nitko od nje to nije traio bacila aku zemlje na lijes, jecala je i njihala se naprijed-natag, upajui pramenove kose ispod crnog eira. Sarah je rekla: Jako joj je teko palo. Svima nama. I nama je strano, ali mi ne pokazujemo osjeaje kao ona. Ursula nije nita rekla. Bio je najdivniji otac na svijetu. Kad pomislim na oeve mojih vrnjaka! Kad smo bile male ne, ne mogu govoriti o tome. Ne jo. Odmah se rasplaem. Zapravo nisam nita bolja od Hope. Nisi tako razmetljiva rekla je Ursula. Sarah se zagledala u majku koja je sjedila za kuhinjskim stolom i pila kavu. Ursula je bila vrsta ena uspravna dranja, ljepukastih ali neupeatljivih crta, lica jo bez bora, mirnih modrosivih oiju i neuredne svijetle prosijede kose koja se vjeito otimala iz ukosnica. Duga kosa smotana na zatiljku, s pramenovima to bjee, draesna je na mladim djevojkama, ali na starijoj eni izgleda jednostavno neuredno. No, njezinu majku i nije imao tko vidjeti, sad kad je Gerald umro zapravo vie nitko osim Daphne Batty.

23

To ju je podsjetilo na ono to je htjela rei. Odnosno, nije ba htjela, ali mislila je da to treba rei. Zna, ja ne mogu vie ostati. A ni Hope. Sutra odlazimo. Ako hoe, moe sa mnom. To doista nije zvualo osobito toplo. Bilo bi mi drago da doe. Ostani koliko god eli. Imat e mir dok ja budem na poslu, ili moe u grad i i frizeru. Zamalo je dodala da e Hope svraati naveer, ali u to nije mogla biti sigurna. Mogla bi u kupovinu u Camden Lock rekla je Sarah. Voli hodati. Do St. Johns Wooda je lijepa etnja. I etnja niz plau do Franaton Burrowsa je lijepa rekla je Ursula. Vrlo ljubazno od tebe, Sarah, ali bit e mi sasvim dobro i ovdje. Mislim da bih trebala biti sama, da se naviknem. Nije rekla da je u svemu to je vano sama ve trideset godina. To to u kui ima jo nekoga, nekoga krupnog, pametnog, dominantnog ali ravnodunog nimalo ne smanjuje usamljenost. Ali, nije to rekla jer kerima nikad nita takvo nije govorila. A ni ikome drugom. Osim toga dodala je Pauline e doi k meni na nekoliko dana. Iako je zakolutala oima, Sarah nije rekla nita neugodno o takvom rjeenju Ursulinog problema. Ona i njezina majka toliko su se naviknule ne govoriti jedna drugoj to osjeaju, izgovarati samo fraze i usputne opaske da sad nije rekla: Bolje ti nego ja ili: to e ti ta pokora?, nego samo: No eto, ona e ti praviti drutvo. Da, drutvo. Pauline je u tome bila bolja nego Gerald, jer zapravo nije bilo vano to joj kae i govori li uope. Bilo joj je trideset osam. esto je dolazila dok su djevojke bile male. Bila je upravo toliko starija od njih da joj bude uitak brinuti se za njih. A kao i sve djevojice koje su dolazile u kuu, najprije u Hamsteadu a onda ovamo, vjerovala je da je Gerald Candless najdrai, najljubazniji, najbolji odrastao ovjek kojeg je ikad upoznala. S etrnaest se zaljubila u njega. A onda je nastala ona zbrka. Nitko nije tono znao kakva osim Pauline i Geralda,

24

no to god je bilo, oboje su se oporavili i kad se u dvadeset drugoj udavala, Gerald ju je poveo do oltara. Njezin je otac bio umro. Paulineina djeca sad su bila u pubertetu pa su mogla ostati sama s ocem, a baka im je dolazila kuhati. Pauline je radila samo tri godine prije nego to se udala. Po tome je bila slina Ursuli, ili je tako barem vjerovala, jer ni Ursula nije radila u smislu posla za novac jo od nekoliko mjeseci prije nego to se 1963. u Purleyju udala za Geralda. Ali, pretipkavala si sve rukopise tetka Geralda, zar ne? rekla je Pauline za objedom kad je ve gotovo tjedan dana bila u Lund y View Houseu. On ih je pisao, a ti si odgonetala njegov uasni rukopis i pretipkavala ih na staroj Olivettici. Tako je odgovorila je Ursula. Ba kao Sonja Tolstoj. Tko? Tolstojeva ena. Ona je prepisivala sve njegove knjige, po sedam primjeraka svake, a sve su bile duge i morala ih je prepisivati rukom jer pisai strojevi jo nisu postojali. Ili ih barem oni nisu imali. Meni je ipak bilo lake nego njoj. Ali, nisi za to dobivala plau? upitala je Pauline s nadom u glasu. Ako je Ursula dobivala plau, makar i od mua, ne bi vie bila prava posestrima ostalih nezaposlenih udanih ena. Tetak Gerald te nije plaao? Uzdravao me rekla je Ursula. Pa naravno, to se podrazumijeva. I Brian mene uzdrava, ako to eli tako nazvati. Nisam to uvijek radila. Bijeda je bila posljednja koju sam prepisivala, a to je bilo 1984. Poslije ih je sam tipkao. A zato si prestala? Ursula nije odgovorila. Pitala se koliko minuta poto ustanu od stola moe otii u etnju. Vjerojatno dvadeset. Pauline je poela raiavati stol. Jo je nije upitala je li joj tetak Gerald ostavio mnogo

25

ili tek dovoljno. Nije pitala hoe li Ursula morati prodati kuu ili primati podstanare ili iznajmljivati turistima, iako je, Ursula je dobro znala, umirala od znatielje. Svi su pretpostavljali da je Gerald sve ostavio Sarah i Hope, a Ursula, premda se oporavila od oka njegove smrti, ako je to uope bio ok, nije se jo naviknula na njegovu iznenaujuu oporuku. Za deset minuta idem u etnju rekla je kad su ukljuile stroj za pranje posua. Po ovoj magli? rekla je Pauline i toboe se stresla. Nije to magla, to je morska izmaglica. Ma znam da je tako zove. Uvijek kae da je to morska izmaglica. Jedino zbog nje nisam voljela dolaziti ovamo, zbog te bijele morske magle. A i tetak Gerald ju je mrzio, zar ne? Sjeam se da nikad nije izlazio dok bi trajala. Zatvorio bi se u radnu sobu. Zato? Ne znam rekla je Ursula. Je li ti teko kad govorim o njemu, teta Ursula? Moe me prestati zvati teta rekla je Ursula, ne prvi put. Pokuat u odgovorila je Pauline ali, bit e se teko odviknuti. Gotovo nitko nije dolazio na plau kad bi se s mora podigla magla. Parkiralite bi se ispraznilo, surferi bi se povukli u svoje karavane, a hotelski gosti otili u zatvoreni bazen. Plaa, duga deset kilometara, za oseke iroka gotovo kilometar, bila bi natkrivena bijelom zavjesom. Kad bi ula u nju, more i pjeane dine bi nestali. Ursula je vidjela svoja stopala, plau pred sobom i nekoliko metara sa svake strane, ali nije vidjela morskom travom obrasle dine slijeva ni more zdesna kako beumno lie pijesak. Izmaglica bi joj ovlaila kosu i ostavila kapi na odjei, ali njoj to nije smetalo. Nije bilo hladno. Ponekad joj se inilo da su joj magloviti dani drai od vedrih, kad se vidio rt, estuarij, Westward Ho!, hotel

26

visoko na stijeni i vrt oko njega s cvijeem jasnih boja. Hodala je prema jugu na pola puta izmeu dina i mora. Ponekad bi podigla pogled i vidjela nejasno sunce iza debele bijele gaze, ali uglavnom je gledala dolje, u pijesak. Katkad je bio ravan i zbijen, no drugim danima, zbog nekog udnog djelovanja plime, bio bi namrekan poput koice na skuhanu mlijeku. Danas je bio gladak, tamno oker, mjestimice s crnim uzorkom fine praine. Turisti su vjerovali da su te crne crte, koje su izgledale kao da ih je vukao magnet, onako kako vue komadie eljeza po papiru, ostaci smole ili neega slinog, ali Ursula je znala da su to ostaci koljki koje je zdrobilo more. koljki je bilo posvuda na plai, bijelih jakovskih kapica i arenih lupara, kredastih pueva i modrocrnih dagnji s bisernim sjajem, koljki koje su izgledale poput otre britve u kutijici od ahata. Kad su se tek doselili, djevojice su svaki dan skupljale koljke sve dok se ne bi umorile. Godinama poslije, Ursula ih je nala u ormaru, bezbojne, pranjave i smrdljive. Strpala ih je u torbu, donijela natrag na plau i rasipala dok je hodala. Sljedeeg dana kad je prola istim putom, koljke je opralo more i one koje je ona rasula nisu se razlikovale od ostalih. Danas na plai nije bilo nikoga drugog. Izmaglica je nepomino visjela. Samoa joj je godila, davala joj priliku da razmisli. U Lundy View Houseu danju to nije mogla zbog Pauline, a naveer bi uzela tabletu za spavanje. Lijenik je uporno zahtijevao da ih uzima. Pitala se zato toliko voli izmaglicu. Moda zato to ju je Gerald mrzio? Morala je priznati da je to mogue. Voljela ju je zato to on nije, zato je na neki nain bila njezina, tajna, neoskvrnjiva imovina. A moda joj se sviala i zato to toliko toga prikriva. Lundy View House, druge kue na stijeni, ljude, Geralda. Pokriva sve osim istog, ravnog pijeska i bijelih ili modrocrnih koljki. Dakako, sad joj to prikrivanje vie nije potrebno. Obfuskacija. Jednom davno odluila je

27

svaki dan uiti duge i teke rijei kako bi ga impresionirala i ugodila mu. Kakva glupaa, pomislila je, ali mislila je to mirno i odmjereno. Okrenula se i pola natrag istim putom. Pitala se, ne prvi put, zato je tako reagirala na Geraldovu smrt. Oekivalo bi se da e barem doivjeti ok. Ali, nije. Bila je iznenaena, a onda je, vrlo brzo, osjetila olakanje. Bez imalo grinje savjesti. Negdje je proitala ah, koliko je knjiga i asopisa i novina proitala tijekom godina! da alost donosi tunu i gorku enju za povratkom umrle osobe, barem na nekoliko sati, kako bismo joj postavili sva ona pitanja koja su uvijek postojala ali ih nikad nismo izgovorili. Da, pomislila je, voljela bih ga upitati zato. Zato si mi to uinio, zato si mi toliko oduzeo? Zato sam morala biti druga ne, ni druga, mnogo manje od toga vlastitoj djeci? Zato si se oenio sa mnom? Ne, zato si se elio oeniti sa mnom? No iz mrtvih bi morala vratiti znatno drukiju osobu. Gerald kakvog je poznavala ne bi joj odgovorio. To ju je podsjetilo na gospou Eady. Ve godinama nije mislila na gospou Eady, krupnu, tunu staricu kojoj je jedna ki bila u samostanu a jedan sin ubijen. Njegovu je fotografiju drala u srebrnom okviru pokraj male zelene vaze s tokicama. Ursula je taj prizor jo vidjela jednako jasno kao pijesak i koljke. A manje od godinu dana poslije otili su iz Hampsteada i doli ovamo, na stijenu, u kuu s pogledom na Bristolski kanal i otok Lundy. Izmaglica se poela dizati. Ursula je dobro poznavala izmaglicu na ovoj obali, znala je kako se ponaa, znala je iz iskustva da se nee potpuno dii cijeli dan nego e dolaziti i odlaziti, padati i dizati se. Bijela se zavjesa malo podigla i malo prorijedila pa je proputala blijede zrake sunca. Sad je mogla vidjeti hotel srdite crvene boje s odve plitkim zabatima, crijepovima iste boje kao geraniji koji su posvuda visjeli iz koarica. Maglena zavjesa otkrila ga je gotovo kao da koketira, kao da je na plai publika eljna tog prizora.

28

Nakratko se vidjela i njezina kua. Sad je doista bila njezina. Nije joj ostavljena samo na doivotno uivanje, nego potpuno i bezuvjetno. A i njegovi budui autorski honorari pripadali su njoj. Osim velikodunih iznosa za Sarah i Hope, sve joj je ostavio. Oporuka ju je okirala mnogo vie nego smrt. Razmiljala je o njoj eui se plaom i na kraju zakljuila da se oporukom htio iskupiti za ono to joj je uinio. Nije time htio pokazati da ju je ipak volio, nego da je njezin dunik. Zato to je uzeo njezin ivot i zlorabio ga. Na vrhu stijene Pauline je izila u vrt, stala pokraj ulaza i mahala joj. Ursula je uzvratila, ali s manje oduevljenja. Poslije e uiniti neto naizgled netipino, pomislila je. Povest e neakinju u hotelski bar na pie. Izmaglica se opet spustila, posve naglo, kako je i oekivala. Skrila je Pauline, koja je jo mahala.

3
ovjek vjeruje u sve to proita u novinama dok ne naie na lanak o sebi koji je prepun lai. Poslije toga sumnja, ali ne dugo. Vjera u pisanu rije ubrzo se vrati. Sredite privlanosti U Lundy View House svakog su jutra donosili tri dnevna lista. Ursula je zadrala pretplatu kako bi Pauline imala to itati za dorukom, ali kad neakinja ode, otkazat e. Veselila se tome to vie nee morati gledati novine. Voljela je gledati plau dok je jela grejp i tost. More je toga jutra bilo mirno, tamnomodro, bez smaragdnih crta, a nebo blijedo, bljetavo, bez ijednog oblaka. Bila je oseka, jo se povlaila, a na vlanom pijesku neki je djeak od kakvih dvanaest godina gradio sloen pjeani dvorac s tornjevima i mostovima. Neki mukarac i njegovo dvoje djece donijeli su velikog crvenobijelog

29

zmaja, ali vjetar nije bio dovoljno jak da ga podigne u zrak. Podsjetio ju je na Geralda, koji je takoer odlazio na plau sa zmajevima, koji je sagradio bezbroj pjeanih dvoraca. Jesi li primijetila rekla je Pauline, podiui pogled s novina kako nitko nikad ne kae temeljnu istinu o nezaposlenosti. injenica je da je ne bi bilo ni upola toliko kad ene ne bi radile. Kad ne bi radile, mukarci bi imali posla, ali to se nitko nikad ne usuuje rei. To ne bi bilo politiki korektno rekla je Ursula. Jesi li se ikad eljela zaposliti? Dakako, hou rei, osim to si radila za tetka Geralda. Jednom sam htjela uvati djecu u hotelu. Za to uvijek trae ljude. Pauline ju je pogledala kako bi se uvjerila govori li ona to ozbiljno. Na Ursulinom licu nije bilo nikakvog izraza. Ali nisi? Geraldu se zamisao nije svidjela. Nisam iznenaena. Da ena slavnog pisca uva tuu djecu za par funti na sat! Tri funte rekla je Ursula. Ako si gotova, raistit u stol. Volim to obaviti prije nego to doe Daphne. Ne, ne, samo ti sjedi, ja u. Ti itaj novine. Kad se vratila u sobu po lonac za kavu, Pauline je rekla: Tu ima lanak o tetku Geraldu. eli li ga vidjeti? Ne osobito. Ursula se ve naviknula na Paulininu nesretnu sklonost da ita naglas, pa je malko uzdahnula prije nego to je rekla: Ti mi ga proitaj. Vrlo je neobian, prava zagonetka. Kae: Od urednika Suvremene filatelije. Times to uvijek radi.

30

udno. No, evo. Gospodine, piem u vezi vae obavijesti o smrti Geralda Candlessa, romanopisca (Obavijesti o smrti, 10. srpnja). Autor navodi da je gospodin Candless poslije rata radio u Walthamstow Heraldu. Bio sam glavni podurednik tih novina od 1946. do 1953. i uvjeravam vas kako ne bih zaboravio da se taj skromni list mogao pohvaliti suradnjom ovjeka koji je diplomirao na Trinityju i poslije postao svjetski poznat romanopisac. Bojim se da ste pogrijeili kad ste objavili da je gospodin Candless bio alumnus Walthamstow Heralda. S potovanjem, James Droridge. to je to alumnus? Bivi student nekog sveuilita. Aha. A zato su napisali da je tetak Gerald radio u nekim novinama ako nije? Ne znam, Pauline. Zabuna. Iz kuhinje se zaulo glasno pjevanje. Stigla je Daphne Batty. Ursula je iznijela lonac od kave uz zvukove pjesme Today I Started Loving You Again Merlea Haggarda. Daphne je donijela Daily Mail i premda je jedva ekala da Ursula proita intervju Mary Gunthrope s Hope, nije pokazala namjeru da joj ga sama proita. Naslov je glasio: O, moj voljeni oe! Hopein gubitak. Ursula je pomislila kako e joj biti najbolje da se pokori sudbini. Sjetila se kako bi Gerald katkad odluio ne proitati prikaze svojih knjiga u novinama, ali ih nikako nije uspijevao izbjei. Prije ili poslije netko bi nazvao i ispriao mu to je pisalo, ili mu poslao isjeak s potcrtanim ulomcima, ili ih citirao u pismu. Daphne e ostaviti novine, Pauline e ih nai, a onda je eka jo gore muenje. Poela je itati, dok joj je Daphne virila iza ramena. Bio je visok, kran mukarac krupnih crta lica i irokog, ironinog osmijeha. Ona je vitka, puti poput ruinih latica, duge, blago valovite smee kose, oiju gotovo prevelikih za to srcoliko lice. A ipak, Hope Candless je slika i prilika svoga oca, slavnog pisca koji je umro prije

31

dva tjedna. U istim smeim oima ogleda se ista inteligencija, pogled je jednako prodoran, glas jednako zvonak. No glas sad zapinje, a oi su pune suza. Poteku im progovori o njemu. Odjevena u ruiastu i bijelu haljinu-kouljicu, u bijelim sandalama s visokim potpeticama nije ju mogue zamisliti u trapericama i majici Hope brie oi ipkastim rupiem. To je prvi pravi rupi koji sam vidjela otkako mi je prije deset godina umrla baka. Na njemu je izvezeno slovo H. Toliko mi nedostaje kae Hope. Nije mi bio samo otac, bio mi je najbolji prijatelj. Da sam morala izabrati samo jednu osobu s kojom bih provela ivot, bio bi to on. Vjerojatno mislite da je to posve ludo? Kad smo sestra i ja sastavljale osmrtnicu za novine, morale smo nai pridjev koji izraava to osjeamo. Voljeni nije bio dovoljno snaan, pa smo stavile oboavani, jer doista smo ga oboavale. A stihove iz one viktorijanske pjesme dodale smo jer s njim doista jesmo umarale sunce. Nije li to smijeno? Svaka od nas duboko je uvjerena da je bila njegova miljenica. Ali, mislim da nas je zapravo podjednako volio. U njemu je bilo toliko ljubavi za nas. Ispriavam se, oprostite to stalno plaem. On mi je, znate, kupio ovaj stan. I sestri je kupio stan. Ovaj stan velik je prizemni stan u kui u Crouch Endu, s velikom terasom i vrtom punim voaka. Autor Hamadrijade i Grimiza Cassiusa kupio ga je Hope kad je prije sedam godina poloila pravosudni ispit. Po rezultatu je bila druga, a prije toga je diplomirala prva u generaciji na Cambridgeu. Njezina sestra Sarah dvije je godine starija i predaje enske studije na Londonskom sveuilitu. Sarah ima stan u Kentish Townu. A znate to je rekao? Rekao je: Da sam barem bogata pa da vam mogu kupiti kue u Mayfairu ili Belgraviji. Uvijek je mislio na nas. Dok smo bile male, stalno je bio s nama. Ako smo nou plakale, on je ustajao. Igrao se s nama, itao nam i

32

stalno razgovarao s nama. Ponekad se pitam kako je uspio napisati tolike knjige. Valjda dok smo spavale. Nikad nas nije kanjavao. Smijena je i sama pomisao. I tako bi se naljutio kad bi uo da ljudi tuku djecu, makar i samo malo po guzi. Jedino smo ga tad vidjele ljutitog. Prema razgovoru s Hope Candless, nitko vam ne bi zamjerio ako biste zakljuili da ona i njezina sestra nisu imale majku. Ili da su imale majku koja je napustila tog uzornog ovjeka, pobjegla s mljekarom i napustila ih. Ali, Ursula Candless je iva i zdrava i ivi u kui u sjevernom Devonu koju joj je ostavio mu. Mnogi bi rekli da je imala sree kae Hope. ene se vjeito ale kako muevi odbijaju uvati djecu i pomagati u odgoju. Toliki oevi djecu ne vide od nedjelje naveer do petka naveer, da i ne govorimo o onima koje morate ganjati da bi plaali alimentaciju. Ne, mislim da je moja majka bila prava sretnica. Ursula je s gaenjem bacila novine. Ne bi itala dalje da u tom trenutku Pauline nije dola u kuhinju. Pauline je odsjeno pozdravila Daphne, zgrabila novine i, kako se Ursula pribojavala, ostatak proitala naglas. Dokle si dola, teta hou rei, Ursula? Aha, prava sretnica. Evo. Je li Hope zbog tako sretnog djetinjstva i predanog oca poeljela imati vlastitu djecu? I mora li njezin ivotni partner biti drugi Gerald Candless? Izrazito sam monogamna veli ona. Moglo bi se rei da mi nije bio nikakav problem stvoriti stabilnu vezu, a to je navodno rezultat mog djetinjstva i obiteljskog ivota. to se tie vlastite djece, vidjet emo. Nasmijala se, a onda je, sjetivi se da se ne bi smjela smijati, ponovno prinijela rupi oima. Moj partner i ja jo nismo razgovarali o djeci.

33

Njezin je partner, Fabian Lerner, takoer pravnik. Sreli su se na Cambridgeu i otad su zajedno. Ve dvanaest godina kae Hope. Ima li u tom njezinom osmijehu neega pokajnikog? Na moje iznenaenje, dodaje: Zajedno provodimo vikende i godinje odmore, ali nikad nismo ivjeli pod istim krovom. Vjerojatno mislite da je to udno. Moda jest. A moda je rije samo o tome da Hopein izabranik ipak nije ravan njezinu ocu. Hm, to je pomalo zlobno, nije li? Blago reeno rekla je Ursula. Sigurno ti je drago to Hope i Fabian ne ive zajedno. Ne bi bilo ugodno o tome itati u novinama. Daphne Batty dohvatila je usisava, otila u dnevni boravak i poela pjevati pjesmu koju Ursula nikad prije nije ula Tiptoe Through The Tulips. Dan kad je Pauline odlazila bio je vedar i sunan. Ve u devet ujutro na plai je bilo mnogo ljudi. Silazili su privatnim prilazom sa stijene i izlazili iz automobila na javnom parkiralitu iza kioska sa sladoledom i trgovinom s kanticama, lopaticama i luftmadracima. Neki su dolazili iz sela, preko pjeanih dina, a neki iz kampa u Franatonu. Surferi su bili na valovima prije nego to su Ursula i Pauline ustale. Za dorukom, Pauline je upitala zato je Gerald elio ivjeti ovdje kad nije potekao iz Devona. To nikad prije nije pitala. Ursula je odmahnula glavom i rekla da mu se valjda svialo. Svia se veini ljudi. Oprosti, teta Ursula, stalno zaboravljam da ti je teko govoriti o njemu. Uvijek sam tako netaktina. Nisam smjela rei ni ono o zaposlenim enama kad Sarah i Hope imaju tako dobra zaposlenja. Zbilja e ti biti drago kad odem. Nee, duo rekla je Ursula neiskreno. Bila si vrlo ljubazna prema meni. Nedostajat e mi.

34

Dala je Paulini potpisano prvo izdanje Molitvi kao oprotajni dar. Ovitak s crteom mlade ene na stubama paladijanskog hrama bio je netaknut. Knjiga je vjerojatno vrijedila tristo funti, pa se Ursula nadala da e Pauline to shvatiti i nee knjigu posuivati ili darovati. Ne bi bilo zgodno da joj kae koliko je vrijedna. Hou li je shvatiti? upitala je Pauline nesigurno. Tetak Gerald bio je tako pametan. Pred postajom u Barnstapleu nije bilo mjesta za parkiranje, pa je samo nakratko izila iz automobila i poljubila Pauline, a Pauline je zabrinuto rekla kako se nada da e se moi snai sama. Ursula se brzo odvezla. Poto je petnaestak minuta kruila, napokon je nala mjesto za parkiranje. Otila je u sredite grada i ula u prvu eljaonicu na koju je naila. Nije bila kod frizera ve dvadeset godina. Potkraj sedamdesetih poela je putati kosu, vie se nije ni sjeala zato. Bilo je to loe razdoblje u njezinu ivotu, jedno od najloijih. ivjeli su u Lundy View Houseu sedam ili osam godina, djevojicama je bilo jedanaest i trinaest, tako neto. Htjela je postati drukija osoba, pa je odluila skinuti kile koje je dobila poslije Hopeinog roenja, i pustiti kosu. To su zgodni naini da se promijeni a da nita ne potroi. Smravjela je sedam kilograma, a kosa joj je narasla do sredine lea, ali i dalje je bila ista, samo mravija i s pletenicom koju bi omotala oko glave. Jesu li Gerald i djeca primijetili promjenu? Nikad nita nisu rekli. Kosa joj je sad bila gotovo posve sijeda. Papar i sol, kako to zovu. Ili srebrne niti meu zlatnima, kako je govorila Daphne, pjevajui istoimenu pjesmu. Krajevi su bili ispucali, a pri eljanju je jako ispadala. Rekla je frizerki neka je oia, napravi kratku frizuru sa ikama. Kad je bilo gotovo, morala se sloiti s frizerkom da izgleda lijepo i znatno mlae. Ako nita drugo, izgledala je drukije, postigla ono to

35

prije dvadeset godina nije. Frizerka je htjela staviti pepeljastoplavi preljev, ali Urusla na to nije pristala. Kupila je sve to joj je trebalo, pa se odvezla kui. Otvorila je prozore na automobilu. Sad kad joj je kosa kratka, ne mora se brinuti zbog vjetra i kie i strahovati da e ukosnice ispasti a pletenica se rasplesti. U dva sata na plai je bilo valjda dvjesto-tristo ljudi. Bilo je toplo ali ne vrue, sunce je ve prekrio tanak veo oblaka. I za pune plime plaa je uvijek bila dovoljno iroka za graditelje dvoraca, skupljae koljaka, one koji su se eljeli sunati ili igrati loptom. Ursula je pola u redovitu etnju. Prola je izmeu ispruenih tijela, izletnika, djece i pasa i krenula prema jugu. Veina ljudi ostajala je na sjevernom dijelu plae, i kad je prela dvjesto metara, bila je sama. U sebi je ponovila posljednji stih Shelleyjeve najpoznatije, ve pomalo otrcane pjesme: Samotni se, ravni pijesak prua u daljinu. Nauila je to u koli, zajedno s drugim pjesmama koje su djeca tad uila (ali poslije vie ne, pogotovo ne sada). Masefieldov Dirty British Coaster i onu Heraklitovu pjesmu koju je Hope stavila u Geraldovu osmrtnicu i Gospu od Shalotta i Horacija koji kae spustite most, gospodine konzule, to bre moete. Ja sam Ozymandias, kralj kraljeva i to ju je podsjealo na Geralda, osobito hladne, zapovjedniki stisnute usnice. Oko ostataka rekla je naglas u praznu tiinu. Tog kolosalnog brodoloma, beskrajan i pust Samotni se, ravni pijesak prua u daljinu. Tog je poslijepodneva otila dalje nego inae. Vrijeme je bilo pogodno za etnju. Njezina se majka rado etala po onim pitomim breuljcima Surreyja, ali ne i otac, debeo, uvijek bez daha. Autom se koristio onako kako se invalidi koriste kolicima. Da moe uvesti auto u kuu, vozio bi se iz sobe u sobu, govorila je majka. Oboje su odavno

36

umrli, bili su sredovjeni kad se rodila, njihovo najmlae dijete. Bilo bi lako sad njih okrivljavati, ali nisu bili krivi, samo je ona bila kriva, sve je to bilo njezino djelo. Sad joj ta mladenaka ludost vie uope nije bila jasna. Kako je mogla biti tako nepustolovna, tako lijena, tako spremna prihvatiti lijenost kao nain ivota, prihvatiti neznanje, s glavom ne u pijesku nego u smeu. Doista je bila zrela, i dovoljno glupa, za Geralda Candlessa. Polaskana, poaena, iznenaena tako nevjerojatnom sreom. Janje za klanje. ekala ga je kao to plijen eka lava, gleda kako se pribliava, krui i prilazi, ali ne bjei, ne zna ni da je bijeg mogu, a kamoli poeljan. Ursula se okrenula na plai, ali ovaj put u smjeru suprotno od kazaljke na satu kako bi se kui vratila uz pjeane dine, udoline i zelene humke, duboke sjenovite bunare i travnate breuljke. Tu je uvijek bilo parova koji su vodili ljubav, u svako doba dana i noi. Ako i nisu vodili ljubav, inili su sve ostalo. Grlili se, ljubili, valjali po pijesku. Ne prvi put, Ursula se upitala kako bi bilo biti zaljubljen u nekoga tko je zaljubljen u tebe, otii s njim na plau, leati u njegovu zagrljaju i satima se ljubiti. I ne umoriti se nego to eljeti vie nego ita drugo. Krenula je stazom prema hotelu. Bila je nia i dulja od one to je vodila do njezine kue i ostalih kua na stijeni. Umjesto korova i utih cvjetova koji su rasli uz njezinu stazu, ovdje su bile ivice od fuksije a uz niske kamene zidove penjao se puzavac. Bilo joj je jako vrue kad je stigla na vrh, lice joj je zacijelo rumeno i oznojeno, ali barem joj je kosa uredna. Laknulo joj je to se vie nikad nee morati brinuti zbog frizure. Odluila se predstaviti kao Ursula Wick. Zovem se Ursula Wick, tako e rei. I moda e se potpuno vratiti djevojakom prezimenu i odbaciti prezime Candless koje ju je odmah etiketiralo kao udovicu slavnog pisca. Otvorila je vrata i ula u hotelski vrt. Uz rubove travnjaka rasle su hortenzije, arkoplave i arkoruiaste. Rune su,

37

pomislila je, jo runije nego to izgledaju s plae. Hortenzije djeluju kao lakmus-papir, proitala je negdje, ako na njih stavi neto alkalno, ruiaste se pretvore u plave, ili obrnuto. U koli su radili s lakmuspapirom, ali vie se nije sjeala koja je boja alkalija a koja kiselina. Osim toga, to o hortenzijama vjerojatno ionako nije tono. Otila je do glavnog ulaza u hotel. ovjek u smeoj odori otvorio joj je vrata. Unutra je bilo prilino tamno i vrlo svjee. Strelice na zidovima pokazivale su put do zatvorenog bazena, stolnog tenisa, trgovine, eljaonice, bara. Ona i Pauline otile su u taj bar na pie, ali nisu ostale na veeri. Nije bila sigurna gdje je blagovaonica. Uz zidove su bile vitrine prepune nakita, keramike i odjee za plau. Za recepcijskim pultom stajala je mlada ena duge rie kose i neki podatak iz dnevnika usporeivala s neim na kompjutorskom ekranu. Podigla je pogled kad se Ursula pribliila, i rekla: Dobar dan, gospoo Candless. Plan da se predstavi kao Ursula Wick tako je propao. Tako nam je ao zbog gospodina Candlessa rekla je riokosa ena, i nastavila: Primite nau duboku suut zbog vaeg gubitka. Mislim da vam je gospodin Schofield pisao? Ursula je kimnula, iako se nije sjeala. Dole su stotine pisama. to mogu uiniti za vas, gospoo Candless? upitala je ena ozbiljno i brino. Zanima me trebate li jo uvijek osobe koje bi uvale djecu. ena je napuila usnice. Imala je sone crvene usnice, kao unutranjost prerezane jagode. Uvijek ih trebamo, gospoo Candless, osobito u ovo doba godine. elite li nekoga preporuiti? Da rekla je Ursula. Sebe. Morala je objanjavati, kao to je znala da e morati budu li znali tko je. Da, misli to ozbiljno, doista eli uvati djecu hotelskih gostiju, moda dvaput tjedno, zato to voli djecu. Bila bi to promjena, bilo bi

38

to i tu se, iako joj je bilo neugodno, morala posluiti izlikom udovice koja naveer ne eli biti sama u praznoj kui. To je riokosa shvaala. A shvaao je i direktor hotela, gospodin Schofield, koji je sreom upravo naiao. Uinit emo sve da vam pomognemo u vaoj alosti, gospoo Candless rekao je kao da on njoj pravi uslugu. Hvala vam na pismu rekla je Ursula. Bilo mi je zadovoljstvo odgovorio je i onda pocrvenio jer to ba nije bila primjerena opaska. Moete onda poeti u etvrtak, rekla je mlada ena, oito vjerujui da je najbolje odmah poeti s terapijom. Neto je zapisala u dnevnik. Ursula im se zahvalila i dok je izlazila, upitala se kako li su meu sobom prokomentirali njezino udo ponaanje. Kad se vratila u Lundy View House, odmah je otila u malu sobu koju su zvali jutarnja soba. Ondje je na mali okrugli stol stavila sva pisma suuti. Po markama vidjela je da su dola sa svih strana svijeta. teta to ne poznaje nijednog djeaka ili djevojicu koji skupljaju marke, ali moda nekoga upozna kad pone uvati djecu. Jer nee to biti samo mala djeca, bit e i desetogodinjaka. Iz kuhinje je donijela veliku plastinu vreu, a iz dnevne sobe kare koje su nekad pripadale njezinoj majci. Zatim je sa svih omotnica odrezala marke. To ju je smirivalo. Bilo je zapravo vrlo ugodno. Bilo je maraka iz Sjedinjenih Drava, Australije, vedske, Poljske, Malezije, Gambije. Neke su bile vrlo lijepe, s pticama ili leptirima. Kad je zavrila, imala je ezdeset sedam inozemnih maraka. Stavila ih je u omotnicu, a pisma neotvorena bacila u crnu plastinu vreu. Laknulo joj je kad je odluila da ni na jedno nee odgovoriti.

39

Kad su gosti otili, Peter je rekao, citirajui Goethea ili nekoga slinog: Ugodni su to ljudi, ali da su knjige, ne bih ih proitao. Naputeni vilenjak Hope je u ulicu u kojoj je bio restoran stigla mnogo prije dogovorenog vremena. Skrila se u trgovinu Laura Ashley preko puta. vrsto se drala naela da nikad ne doe prerano ni navrijeme na sastanak s nekim mukarcem (osim s Fabianom, koji se ne rauna), nego da uvijek zakasni dvije do pet minuta. To joj je teko padalo jer je po prirodi bila vrlo tona, ali nije htjela odustati. Tog jutra izmeu sastanka s klijentom koji je elio da mu izvue to veu alimentaciju od ene od koje se razvodio i s drugim klijentom koji je elio osnovati dobrotvorni fond, po svemu sudei uglavnom u korist njegovih bliskih prijatelja, Hope je pokuavala isplanirati sveani oprotaj od oca. Ali, kad bi god pomislila na neku pjesmu ili prozni tekst koji su joj se sviali, rasplakala bi se. Drugi klijent zapanjeno je gledao njezino zaplakano lice i pitao je li moda prehlaena. Hope nije bila osobito sklona knjievnosti, ali je oeva omiljena djela ili barem njihove naslove nauila napamet, ili, kako bi to ona rekla, zapisala u srce gdje e ostati zauvijek. Herbertov Jordan, Tennysonov Ulysses i malo Sartrea, mislila je dok je gledala redove haljina s cvjetiastim uzorcima u trgovini. Nema li uistinu ljepote? upitala se. Je li dobra struktura samo zavojito stubite? Ali, morala je prestati da ne bi opet poela plakati. Prije nego to je otila iz ureda, pomnjivo se naminkala i nije to htjela pokvariti prije sastanka s Robertom Postleom. Sad je ve vjerojatno stigao. Prole su tri minute, a koliko se sjeala iz njegovih posjeta Lundy View Houseu koji su se podudarali s njezinima, bio je onako toan kako ona to sebi nikad nee dopustiti. U restoranu su joj rekli da je doao, i ubrzo ga je ugledala kako stoji pokraj stola i mae.

40

Robert Postle postao je oev urednik u Carlyon Brentu ubrzo nakon to je roman Hamadrijada uao u ui izbor za Bookerovu nagradu, navodno zato to je prethodni urednik otiao u mirovinu, ali zapravo zbog nagrade. To je bilo davno i Robert je prilino ostarjeo. Sarah i Hope bile su tinejderke i za njih je bio markantan, ak seksi mukarac. Kad se nedugo potom oenio, Sarah je napola u ali a napola u zbilji bila pogoena. Otad mu je narastao trbuh, a dobar dio tamne, svilenkaste kose otpao je. Ostali su udni, paperjasti pramenovi iznad uiju i mjestimice na elavom tjemenu, poput umovitih otoia na blijedosmeem moru. Bio je katolik, religiozan ovjek koji se, po svemu sudei, drao dogme, jer imao je mnogo djece. Da bi doao na sprovod Geralda Candlessa, zatraio je sveenikovo doputenje da ue u anglikansku crkvu iako Rim na tome vie nije inzistirao, a sveenik je pomislio da pretjeruje. Hope je pomislila kako se doima jo sredovjenije nego prije dva tjedna. Primiti njegov poljubac vie nije bilo zadovoljstvo kao nekad. Nije ba bilo ni jednostavno, jer ona u Londonu nikamo nije ila bez eira, a danas je stavila golemi kotur boje koralja. Zadrala ga je na glavi jer je znala da njezinoj puti daje lijepu rumenu boju. Kako ti se uinio lanak u Mailu? upitao je Robert. Ne osobito. Ne mogu zamisliti da si rekla kako ima partnera. Ne, moji su partneri trojica u tvrtki Ruskin de Gruchy. Zapravo sam rekla moj deko, ali to su promijenili. Najvie mi smeta ono o rupiu. Naravno da uvijek imam prave rupie, papirnati su tako odvratni, tako vlani, ali na njima nemam izvezene inicijale. To je izmislila. Mogu li naruiti pie? Ovdje imaju litrene boce bijelog vina, a ba mi to treba nakon napornog jutra.

41

Imaju i politrene, pomislio je Robert, to bi za poetak bilo dovoljno, ali nije nita rekao. Htio je Hope neto predloiti i znao je tono kojim e se rijeima posluiti, ali ekao je dok je ona trustila Orvieto, prouavala jelovnik i gunala zbog novina, novinara i medija uope. Bila je neobino slina ocu, a taj ruiasti eir davao je njezinoj inae bijeloj puti nijansu boje ljive, kakvu je Geraldova put poprimila posljednjih godina. Jo mu je bilo teko prihvatiti Geraldovu smrt, kao to je uvijek teko prihvatiti smrt nekoga u kome je ivotna sila bila osobito jaka. Sigurno zna rekao je kad je stigao Hopein rioto da je u posljednje vrijeme vrlo popularna izvjesna vrsta biografije. Memoari djeteta o roditelju, obino, iako ne uvijek, o ocu. Pogledala ga je ispod oboda eira. Djeteta? Nije mu bilo jasno kako se uspjela upisati na Cambridge, a jo manje kako je diplomirala prva u generaciji. Dakako, bila je to uglavnom afektacija. Bila je od onih ena koje uivaju navesti ljude da misle kako je glupa, a onda ih iznenaditi, kakvom dubokoumnom opaskom ili usputnom reenicom o svojim postignuima. Dijete u smislu potomka rekao je. Ah, shvaam. A jesi li ve vidjela neku takvu knjigu? Ne znam rekla je Hope. Obino je poznat roditelj, a ne dijete, ali katkad i oboje. Mogu se sjetiti i nekoliko primjera kad nijedno nije bilo poznato, ali je ivot roditelja bio tako zanimljiv a stil tako dobar da je knjiga unato tome postigla veliki uspjeh. Nemam vremena za itanje rekla je Hope, briui tanjur komadiem kruha kao da cijeli tjedan nije jela. Njezine oi, sjajne od alkohola, fiksirale su njegovo lice. Bile su to Geraldove oi, raskono

42

tamnosmee poput ulatene koe, obrva gustih poput etke. Godinama nisam proitala nita osim tatinih knjiga. To moda i nije loe, pomislio je. Barem e imati svje pristup. Nee biti optereena uspjenim biografijama oeva. Dobro, dakle, ne ita rekao je dok im je konobar posluivao ribu (za njega) i teletinu (za nju) ali, bi li htjela pisati? Zagledala se u bocu kao maka u prazan tanjur. Kucnuo je po njoj i rekao konobaru neka im donese jo jednu. Bi li napisala svoja sjeanja o ocu? Tko, ja?! rekla je Hope. Ne, konobar, pomislio je. Onaj ovjek s naoalama za susjednim stolom. O vaem odnosu, o tome kakav je bio kad si bila dijete, kako je bilo biti njegova ki. Ah, da, i neto o njegovu podrijetlu, njegovoj obitelji, odakle je potekao. Na njegov uas, njezine oi Geraldove oi napunile su se suzama. Sigurno nita ne vidi. Hope, duo, oprosti, nisam te htio uzrujati. Nekoliko je suza pobjeglo i kliznulo niz obraze. Obrisala ih je rupiem. Dakle, istina je, doista ima prave rupie. Zguvala ga je u ruci prije nego to je uspio vidjeti ima li izvezen inicijal. Ublaila je tugu velikim komadom teletine i punih usta rekla: Ne bih znala nita napisati. Nemam mate. Ovo bi bile injenice, a ne mata. No dobro, malo mate, malo osjeaja, to svakako. Ali, znao je da je beznadno. Konobar joj je dolio vina u au. Odmah ju je zgrabila kao da umire od ei, a Robert se sjetio one epizode iz Rudnika kralja Salomona kad sir Henry Curtis i kapetan Good prepuze posljednji kilometar pustinje i u oazi piju blatnjavu vodu. Iznenadila ga je kad je upitala: Je li to neto to bi naruio Carlyon Brent? Ali, napokon, ipak je bila odvjetnica.

43

Opezno je odgovorio: Ne znam bismo li naruili. Ali, ako bi bilo napisano onako kako se nadam, objavili bismo knjigu. Ne bi bilo tako napisano ako bih to ja pisala rekla je. Uzet u zabaglione ne, neu, radije u tiramisu i malo strege. Neu kavu. A onda moram juriti, zauzeta sam cijelo poslijepodne. Zato ne pita moju sestru? Palo mi je na um, ali ona je uvijek tako zauzeta. Ba ti hvala. A ja sam valjda dokona dama. Ako hoe, pitat u je, njoj e se zamisao vjerojatno svidjeti. Pitao se kako uspijeva ostati tako vitka, kako moe raditi. Obje su Geraldove keri mnogo pile. Hope je zacijelo popila vie od litre vina. Ona se zbog tate ne uzruja kao ja rekla je. Robert ju je gledao dok je odlazila, tanka poput trske i jednako nestabilna. Mislio je o memoarima oaloene djece, o naslovima na jednom kraju spektra Mommie Dearest, a When Did You Last See Your Father? na drugom. Klasici poput A Voyage Around My Father. Onda ona knjiga o Germaine Greer kojoj se divio, poput detektivskog romana. To ga je podsjetilo na pismo u Timesu o tome kako Gerald nikad nije radio za Walthamstow Herald. Vjerojatno besmislica, ali, s druge strane, Robert nikad nije vjerovao da je Gerald studirao na Trinityju. Naravno, nikad ne bi rekao ni rijei, ni Geraldu ni ikome drugom, ali imao je osjeaj da tu neto nije sasvim u redu. Platio je raun i, budui da je mrzio taksije, uputio se pjeice prema Bloomsburyju.

5
Psiho moda nema drugog znaenja osim onoga to se odnosi na duu, ali rijei kojima je predmetak zastrauju nas zbog povezanosti s nasiljem i ludilom: psihopat, psihoza. Lako moemo

44

zamisliti da je psihopomp koji vodi due u podzemni svijet siv i nezgrapan, ali nije mrav, nije tanan. psihopomp je debeo. Molitve Sarah je rekla Ursuli da se odavno trebala oiati, ali bolje ikad nego nikad. Dok je preko majina ramena gledala u zrcalo, rekla je kako sad shvaa zato joj govore da je slina majci. Nije joj smetalo priznati to sad kad je Ursula postala toliko privlanija. Dola je u kuu prvi put poslije sprovoda pa se kretala oprezno i odmjeravala sve oko sebe. Hope je plakala, ali ne dugo. I bila je toliko obzirna da kae kako zna da je glupa i da bi tatica to mrzio. To je bila jedina tvoja osobina koju tata nije volio rekla je Sarah. To to uvijek plae. Ne plaem uvijek. Kad sam sretna, ne plaem. Bilo bi previe oekivati da one u subotu naveer ne iziu, pa Ursula to nije ni oekivala. Hope je otila na domjenak u Ilfracombe i na jo jedan u Westward Ho!, a Sarah je otila piti u Barnstaple. Te subote kad su obje dole i obje u est izile, Ursula je ionako morala uvati djecu. Morala je tono u sedam biti u hotelu, u sobi 214. Zapravo je to bio apartman sa spavaonicom za roditelje, spavaonicom za djecu i kupaonicom izmeu. Prozori nisu gledali na more nego na uredne vrtove ispred hotela, na cestu iz Ilfracombea za Franaton. Roditelji su se zvali g. Hester i ga Thompson. Ursula nije znala jesu li vjenani ili samo ive zajedno. Otkako su prije deset dana doli, ve je trei put uvala njihovu djecu, ali nikad nisu mnogo razgovarali s njom. Jedva su ekali da pobjegnu u bar, pa na veeru, pa na veer countryja i westerna u Lundy Loungeu. Kad bi dola, djeca su uvijek ve bila u postelji i gledala televiziju. Bili su to estogodinja djevojica i etverogodinji djeak.

45

Kad je prvi put dola, ponudila je da im ita, nato ju je ga Thompson pogledala s nevjericom. Pa imaju televizor. Imaju hrpu djejih videa iz bogate hotelske videoteke. A u spavaonici roditelja bio je, dakako, jo jedan televizor. Ursula se ponekad pitala koliko u hotelu Dunes ima televizora. Zacijelo stotine. Bila je to zastraujua pomisao. Ponijela je knjigu, ali prije nego to je sjela itati, otila se javit i djeci. Djevojica joj se nasmijeila, ali djeak ju je samo ravnoduno pogledao. Na bljetavom ekranu Power Rangersi su se maevali. Djeak je u lijevoj ruci drao mali uti ma. Kad ih je drugi put uvala, Ursula mu je njeno izvukla ma iz ruke kad je zaspao, kako se ne bi ubo, ali on se probudio i vritei traio da mu ga vrati. Neko je vrijeme stajala pokraj prozora spavaonice roditelja i gledala kako prolaze automobili puni turista. Veer je bila topla i sunana, ali cijelo je poslijepodne kiilo i grmovi su bljetali od kapi. Trava je bila veoma zelena, cvijee arkih boja. Upitala se, ne prvi put, zato to radi, zato uva tuu djecu za bijednu plau. Nije znala pravi odgovor. Barem naveer nije bila kod kue, meu stvarima koje su je podsjeale na njega, a bilo ih je posvuda, kua je bila pretrpana njegovim knjigama, rukopisima, pausima i papirima. A kamo bi inae mogla naveer? Moda k susjedima. Svi su je pozvali. Ali, oni bi htjeli razgovarati o njemu, postavljali bi pitanja i traili odgovore. U mjestu je jo ostalo nekoliko kinodvorana, ali nije eljela ii sama. U gostionicu ili bar oito nije mogla. uvajui djecu, provodila je mirne veeri u neutralnoj sredini. Kritiki je promotrila sobu. Tu nije bilo niega to bi ovjeka na neto podsjealo, osim ako ima ljudi ije sjeanje mogu potaknuti be tapisoni, naslonjai presvueni katunom, kockasti prekriva za krevet i dvije slike, obje apstraktne, obje ruiaste, modre i zlatne. Nije bilo knjiga ni novina, ak ni asopisa. Pokuala je itati knjigu koju je donijela. To je bilo u redu, jer to je sama izabrala, Trollopeovu Is He Popenjoy? Htjela je itati, ali veeras se nije ak ni

46

toliko mogla usredotoiti. Bi li bilo odve melodramatino kad bi se oslobodila svih Geraldovih stvari? Morala je misliti na djevojke i njihove osjeaje. I to da radi sa svim tim stvarima? Upravo je tog jutra dobila pismo od nekog amerikog sveuilita koje je molilo za ast da uva Geraldove rukopise. Tatine rukopise! rekla je Hope, kao da je Ursula predloila da mu oskvrnu grob. Ne, ne, ne moe, ne smije. Neka ti barem plate rekla je Sarah. Iako bi to, po mojem iskustvu, bilo kao cijediti krv iz kamena. uvar zbirke sveuilita pohvalio se da imaju najbolju zbirku rukopisa suvremenih autora na svijetu. Ve su imali tri dragocjena rukopisa Geralda Candlessa, s autorovim ispravkama, a uvarov je san bio da ih prikupi jo. Ursula je shvatila da ne smije vie samo skidati marke s omotnica iz inozemstva, a sadraj bacati. Neka e pisma morati proitati i odgovoriti na njih. I tako se oduljala Trollope je svaki enski hod zvao uljanjem, ali ovdje je taj izraz bio posve prikladan u Geraldovu radnu sobu i otvorila ormari u kojem su bili njegovi rukopisi. Ali, najprije se zaustavila u dovratku i gotovo sa strahom ogledala se po sobi. Zaudarala je na njega. Njegova je nazonost u sobi jo bila snana i strana, ostala je tu i nakon to je tijelo nestalo, poput duha koji ne moe napustiti zemlju. Kojom se ono rijeju posluio na ivrljanim stranicama koje je morala polako odgonetati a onda pomno pretipkati? Morala ju je potraiti u rjeniku, najprije u Chambersovom, a kad je nije nala, u skraenom Oxfordu. Psihopomp. Glasnik koji due mrtvih prati u podzemni svijet. Dok je stajala u radnoj sobi, osjeala je da Psihopomp jo nije doao po njega, da ga je moda omela Geraldova nemirna energija, njegov tvrdi, mrani pogled, neto u njemu to je ostalo duboko seksualno, ak i u starosti, ak i u celibatu. Ursula je zadrhtala. Jednom je rekao da pisci koji to napiu govore gluposti jer nitko nikad ne zadrhti od oka ili neugodnog otkria.

47

Ali, ona jest, i zadrhtat e svaki put kad ovamo ue, pomislila je. Odatle je morala uzeti rukopise, neke biljenice, sva prva izdanja, a kad to uinit, zakljuat e vrata i baciti klju. Zamislila je kako bi bilo da zakljua vrata i onda ih da zazidati i pokriti tapetama tako da to postane tajna soba, jednog dana moda zaboravljena. Mogla je zamisliti i kako bi djevojke na to reagirale. U izvjesnom smislu djeca nikad ne odrastu. Dom njihovih roditelja uvijek je njihov dom, sentimentalno svetite srca, mjesto kamo se uvijek mogu vratiti, prvo pribjeite i kad imaju vlastiti dom. Sarah i Hope smatrat e da joj imaju pravo govoriti to da ini s Lundy View Houseom, a radna je soba za njih bila utoite. Hope bi je lako mogla pretvoriti u hram. Na kraju je otvorila vrata ormaria i pogledala unutra. Ali, tu je bilo vie rukopisa nego to je pamtila, i Geraldovih, pisanih rukom, i kopija njezinih pretipkanih kopija. Bilo je zapoetih romana koje nije zavrio, u nekim sluajevima samo jedno ili dva poglavlja. esto mu se dogaalo da neto zapone a onda se umori, ili ne moe dalje. Onda bi bio srdit i mrzovoljan dok mu ne bi na um pala druga zamisao. Nije mu prigovarala, tada ne, ali ipak joj je kazao: To je moj ivot, zar to ne shvaa? Jedini ivot koji imam. Sav ivot koji sam mogao imati otiao je u to. Nije shvaala to eli rei. Nije li imao uspjeh, hvalospjeve, novac, nju, keri, kuu? Svoj ivot prelijevam u to rekao je. Radim to da bih se spasio. A kad ne uspije, umirem. Onda moram uskrsnuti. Ali, koliko puta moe umrijeti prije posljednjeg puta? Moe li mi to rei? Pisanje je uvijek nazivao to, prvotno i jedino to. Meu rukopisima koji su poslije postali objavljene knjige bit e desetak njegovih smrti. Pogledala je njegov radni stol i tad neto zamijetila. Pausi koje je ispravljao na dan smrti i dalje su bili s lijeve strane pisaeg stroja, ali rukopisa koji je bio zdesna vie nije bilo. Hope

48

o tome nita nije znala, rekla je da ne moe ni zamisliti da ue onamo, a Sarah nije imala pojma o emu je rije. Daphne Batty, ma koliko je inae bila razborita, svako bi pitanje shvatila kao optubu za krau, kao da je nekako mogla iskoristiti stotinjak neitkih stranica. U hotelskoj sobi, Ursula je prestala misliti na rukopis i poela itati prvo poglavlje Trollopea. Ve ga je itala, ali to joj nije smetalo. U devet je tiho ula u djeju sobu. Spavali su, a djeaku je plastini ma pao preko usta. Ursula je iskljuila televizor i vratila se u drugu sobu. itala je i razmiljala dok se g. Hester i ga Thompson nisu vratili. Zamisao joj se zbog neega inila neprihvatljivom, iako je naoko nije mogla povrijediti, nije joj mogla donijeti ni tetu ni sramotu. Ipak, duboko ju je uznemirila. Robert Postle eli da napie memoare o ocu? Najprije je pitao Hope rekla je Sarah. Nije mi jasno zato. To ne moe biti ti jer mora dijete pisati o slavnom roditelju. Ki je barem nije pitala smeta li joj razgovarati o Geraldu. Ursuli je bilo drago to se Robert Postle nije obratio njoj, jer moda bi bila gruba i rekla neto zbog ega bi poslije zaalila. I, hoe li pristati? Ve sam pristala. Mogla bi to biti prava stvar za mene. Ursula je znala na to misli. Iako e ubrzo napuniti trideset dvije, iako ve sedam godina predaje na Londonskom sveuilitu, Sarah je objavila samo jednu knjigu, i to svoj doktorat. Memoari o ocu, dakako, nee biti struni rad i nee joj pomoi u akademskoj karijeri, ali mogli bi joj donijeti neto jo bolje. Mogla bi postati poznata. Knjiga bi, ako je dobro napie, mogla postati bestseler. Sarah joj je poela opisivati trenutanu modu u podruju biografija roditelja i navoditi slavne primjere, ali Ursula je ve znala na to misli. Jedino se nadala da sama nee morati biti upletena.

49

Poet u sljedei tjedan, pa u imati gotovo dva mjeseca prije poetka semestra. Misli, poet e pisati? Najprije u morati malo istraivati. Ursuli je bilo ao to je keri nikad ne zovu majko ili mama, ili ak po imenu, to joj ne bi smetalo. Sarah bi je katkad zvala ma, ali Hope je nije nikako zvala, i to jo od svoje dvanaeste, kad je Gerald rekao da je mamice djetinjasto i da treba nai zamjenu. Zamjena, dakako, nikad nije naena. Sarah je pronala kompromis koji se Ursuli nije osobito sviao. Unato tome, bilo joj ga je nesrazmjerno i poniavajue drago uti, to bi se dogodilo moda jedanput tijekom svakog Sarinog posjeta. Morat u istraiti tatino podrijetlo i obitelj, potraiti pretke. O njegovim roditeljima ne znam mnogo, samo da su se zvali George i Kathleen i da su ivjeli u Ipswichu. On je bio slovoslagar, ona je bila bolniarka. To je pisalo u osmrtnici u Timesu. Pie i u njegovu rodnom listu rekla je Ursula. Morat u i njega pogledati. Dakako, umrli su davno prije nego to smo se rodile. Prije nego to smo se vjenali rekla je Ursula. Jesi li znala da nam je pripovijedao o djetinjstvu dok smo bile malene? Prekrasne prie o njegovu djeatvu, ali neke su bile doslovce pripovijetke, u njima je mogao letjeti, roniti kilometrima ili mu je majka bila sirena. I ona pria o dimnjaaru rekla je Ursula. Da, naravno, ta nam je bila najdraa. Sarah je uzdahnula. Bio je jedinac, dakle nema neaka i neakinja, ali moda je imao bratie i sestrine? Sigurno ih je imao. George i Kathleen zacijelo su imali brau i sestre. Candless nije esto prezime. Ako ih ima u telefonskom

50

imeniku Ipswicha, to su nam vjerojatno roaci. Ali, moda ti zna je li ikada govorio o tetama ili ujacima? Koliko se sjeam, nije. Sarah je ozbiljno rekla: Molim te, pokuaj se sjetiti. Razmisli. A trebat e mi i sve o tome kako ste se ti i tata upoznali on je drao predavanje nekoj udruzi koje si ti bila lanica, zar ne? Morat u o tome razgovarati s tobom, pa daj, molim te, malo razmisli o tome prije nego to doem. Kao da ve ionako nije mislila o tome i vie nego to je eljela, kao da se nije osuivala i kajala. Jesi li imala sretno djetinjstvo upitala je Daphne prije nego to je i shvatila da e je to upitati. Naravno. Pa to su najbolje godine u ivotu rekla je Daphne i zapjevala: Back home in Tennessee, just try and picture me, upon my mammies knee Prekinula se i uzdahnula. U tim starim pjesmama ima mnogo istine. Ja, dodue, nisam ivjela u Tennesseeju, ma gdje to bilo. Odrasla sam u Weston-super-Mareu. Weston vjerojatno zvui egzotino nekome tko je roen u Memphisu rekla je Ursula. Ili u Purleyju. Purley. Zgodno mjesto, udobno, lijepo, sigurno, s pogledom na zelene breuljke. Zato svi uvijek pljuju po predgraima? I Gerald. Ondje se rodila kao najmlae dijete, njezin brat Ian je dvanaest godina stariji, a sestra Helen deset. Iako je vjerojatno dola neplanirano, roditelji su je voljeli, mazili i titili. Herbert Wick bio je graevinar koji je prilino zaradio u poslijeratnom razdoblju, i premda nije bio bogat, kad je Ursuli bilo petnaest bio je imuan. Tad su se on i ena preselili iz Croydona u veliku prizemnicu u Coulsdonu, takoer predgrau Purleyja. Ursula je ila u mjesnu gimnaziju. Bila je dobra uenica. Ravnateljica ju je nagovarala da se upie na sveuilite, ali Ursula nije

51

eljela otii od kue, a osim toga, kako je isticao njezin otac, kakvu je korist Helen imala od toga to je zavrila viu kolu kad se odmah poslije udala? Bit e joj korisnije da zavri teaj stenografije i daktilografije, a kad zavri, zaposlit e se u oevoj tvrtki, u ugodnim prostorijama u glavnoj ulici. Ursula nije osobito uivala u teaju, ali nije dugo trajao, a raditi kod oca bilo je otprilike onoliko ugodno koliko je mislila da posao uope moe biti ugodan. Svakog ju je jutra vozio u tvrtku, poslije kui na objed, a dvaput tjedno nije se morala s objeda vraati u ured jer posla nije bilo dovoljno za punih pet radnih dana. Majka i ona odlazile su u duge etnje. Oko Purleyja jo je bilo prekrasnih netaknutih krajolika iako se Herbert Wick svim silama trudio da ih pretvori u gradilita, pa su katkad odlazile ak do Fairdean Downsa ili Kenley Commona. Betty Wick je dvaput mjeseno voljela ii u kupnju u grad u londonski West End, a Herbert bi Ursuli tad uvijek dao slobodan dan kako bi mogla s majkom. Otile bi vlakom iz Purleyja do London Bridgea ili Waterlooa. Oboje su bili ulanjeni u gradsku knjinicu, a Betty je bila tajnica Udruge lanova knjinice Purleyja. Ursula je oduvijek rado itala, a u to je vrijeme itala pet-est knjiga na tjedan. Iskljuivo beletristiku. Kad se sad, etrdesetak godina poslije, toga prisjeala, shvatila je da u ono doba nije ni znala da postoje i drukije knjige. Postojali su, dakako, udbenici i znanstvene knjige, knjinica je imala police s biografijama, poezijom i dramama, ali pokraj njih je prolazila ne videi ih. itala je detektivske romane, ljubie i povijesne romane. Pozvali su Colina Wrightsona da odri predavanje na godinjem sastanku Udruge zato to su ona i majka oboavale njegove knjige o kraljici Viktoriji, viktorijanskom Londonu, carici Eugnie, damama i gospodi koji su se zaljubljivali, engleskim seoskim imanjima.

52

Bio je to vrlo ugodan, miran, nepustolovan ivot. Svake druge subote Herbert i Betty Wick odvezli bi se u Sydenham na aj s Ianom i njegovom enom Jean, u kuicu (koju je sagradio i uplatio Herbert) za koju je Ianu banka u kojoj je radio odobrila zajam. Poslije bi esto otili u kino. Ursula i Betty jedanput tjedno otile bi u kino bez Herberta, obino poslijepodne, kako bi stigle skuhati veeru. Ursula bi ponekad otila posjetiti Helen u Wimbledonu, ponekad bi i prenoila. Helen je imala sinia Jeremyja i opet je bila trudna. Ursula je ivjela tako zatieno da joj se inilo kako je odlazak k Helen, to to je putovala sama, sama s postaje odlazila do sestrine kue i zvonila u dogovoreno vrijeme, neto vrlo hrabro. Osjeala se kao svjetska ena. Svake godine Wicksovi bi s Ursulom poli na ljetovanje, gotovo uvijek na otok Wight, premda ne uvijek u isto mjesto. Jednom su otili u junu Francusku, ali nije im se dopalo, pa su se sljedee godine vratili u Ventnor. Za Boi bi doli Ian i Jean, Helen, Peter i Jeremy, a poslije i nova beba, Pauline. Helen je zamolila Ursulu da bude Paulineina kuma. To joj je laskalo i rado je pristala. Malo se ljudi, mislila je Ursula, toliko promijenilo za etrdeset godina. Izvana da, naravno. Helen je, na primjer, iako to Ursula nikad ne bi rekla naglas, izgledala toliko drukije sa ezdeset sedam nego s trideset da su ta njezina dva izdanja mogle biti dvije ene koje ak nisu ni u rodu. Kao da pripadaju razliitim rasama, razliite teine, visine i dranja. Zacijelo isto vrijedi i za nju, dodue ne u pogledu visine i teine. Nije mislila na vanjski izgled. Bila je tiha, blaga, posve neduna, samodopadna, njena, lako se smijala, brzo i pomalo srameljivo oduevljavala. Bila je noj s glavom u pijesku. Nije imala nikakvih ambicija. Nita nije znala. Bilo je opasno pustiti je van samu. Sad je neznanja nestalo, nedunost je razbijena, samodopadnost ubijena, njenost zdrobljena, sposobnost oduevljavanja isparila, a njihovo mjesto zauzela je defenzivna, pomalo ironina samokontrola. Da, promijenila se do neprepoznatljivosti.

53

Bila je zgodna djevojka. Zgodna. Nitko je ne bi nazvao lijepom ili atraktivnom. Imala je lice poput makice, sitnih, pravilnih crta, modrosivih oiju, svijetle kose koju je iala kratko i nosila trajnu. Bila je dobro graena, imala je, kako bi rekla njezina majka, lijepo poprsje. Budui da joj je otac davao dobru plau apsurdno dobru, kako je poslije otkrila a tako su esto odlazile u kupnju, imala je mnogo odjee. Nita luksuzno ni hrabro ni osobito moderno plisirane suknje pastelne ruiaste ili ute boje i odgovarajue pulovere, nekoliko kostima od tvida, nekoliko koktel-haljina s uskim strukom i irokom suknjom, bezbroj pari cipela. Nikad nije imala mladia. Izila je, istina, nekoliko puta recimo, s onim momkom kojeg je srela na plesu u Ventnoru. Poveo ju je sljedeeg dana u kino, ali kad su Wicksovi otili s Wighta, vie se nisu vidjeli. Onda, Peter je pozvao kolegu s posla na veeru kako bi ga ona upoznala. Bio je zainteresiran. I s njim je otila u kino i provozala se automobilom, ali Ursuli se nije svidjelo kad ju je poljubio, i kad je sljedei put nazvao, rekla je majci neka kae da je nema. Susretala je malo mukaraca, a nijedan od njih nije se uklapao u njezine romantine matarije. U koli je za lektiru proitala Shirley Charlotte Bronte, zbog ega poslije godinama nije htjela itati viktorijanske romane. Jane Eyre je proitala samo zato to su je imali kod kue i kad je bila bolesna nije imala to drugo itati. Dotad je junakinja kojoj je eljela biti nalik bila pripovjedaica iz Rebecce Daphne du Maurier. Ali, Jane Eyre bila je mnogo bolja. Kad ju je proitala, shvatila je da trai svoga gospodina Rochestera. Dva dana prije nego to je Colin Wrightson trebao odrati predavanje, njegova je ena nazvala Betty Wick i rekla da je slomio gleanj. Bio sijeanj, bilo je veoma hladno, i njezin se mu poskliznuo na zaleenoj stazi kad je iao staviti hranu u ptiju kuicu. Nadugo je i nairoko objanjavala kako on to inae nikad ne ini, uvijek ona hrani

54

ptice, ali, tko zna zato, tog je dana poao stazom, pao i slomio zglob na dva mjesta.. Tijekom godina, kad bi razmiljala o svojem ivotu, Ursula bi se esto sjetila te zaleene staze i ovjeka koji je poao nahraniti ptice iako to inae nikad nije inio. to da je oklijevao, da je odluio priekati enu ili raditi neto drugo, da je zaboravio ptice? to da je trenutak prije zazvonio telefon? Ili da je jednostavno bio malo oprezniji, da je obiao zaleeni dio staze, zakoraio na travu? Cijeli bi njezin ivot bio drukiji. O njezinom je ivotu odluilo to je li neki ovjek krenuo zaleenom stazom i poskliznuo se. Da nije, bila bi se udala za nekog drugog, ivjela drugdje, imala drugu djecu, moda bi ak bila sretna. I sama je pomisao bila strana. Gospoa Wrightson Sally, ali Ursula to tad nije znala silno se ispriavala. Colinu je tako krivo zbog predavanja u Purleyju, nije ih htio razoarati pa je zamolio prijatelja, takoer pisca, da ga zamijeni. Gerald Candless. Gospoa Wick njegova djela zacijelo poznaje jednako dobro kao i Colinova. Gospoa Wick ih, meutim, nije poznavala. Ali, ki je kimala, pa je pristala. Da, to bi bilo sjajno, mnogo vam hvala. Nadamo se da e gospodin Wrightson ubrzo ozdraviti. Jesi li proitala neku njegovu knjigu? upitala je Betty Wick kad je spustila slualicu. Ja nisam. Jedva sam i ula za njega. Ursula se ve pitala zato je uope kimnula, zato je potaknula majku da prihvati ponudu. Proitala sam Sredite privlanosti rekla je. Knjiga ju je okirala, ali nije joj bilo ni na kraj pameti da to kae majci. Stvorila je u njoj osjeaj nelagode i neke udne nezadovoljenosti, ne toliko zbog seksualnog sadraja, premda djelomice i zbog toga, nego zato to je pisac, ini se, polazio od pretpostavke da su ljudi slobodni, primjerice, voditi ljubav s kim god ele ili noima ne spavati, da ele ivjeti punim, pustolovnim ivotom, da mladi mornari imaju ivotinjske strasti i da su obitelji legla oaja. Morala je sebi nekoliko puta ponoviti

55

da ivot nije takav, da je ivot ono to ona ivi. U stvarnosti ljudi ne koketiraju, ne psuju i ne razgovaraju o strasti i smrti. Ali, ostala joj je nelagoda i kad je proitala knjigu, nije posudila vie nijedan roman Geralda Candlessa. No, sad e morati. Uzela je jo dva imali su samo jo tri i itala do kasno u no. Ostavili su na nju slian dojam kao Sredite privlanosti. Osjeala je nelagodu, nezadovoljenost i ovaj put jo neto. Je li mogue da ona trati svoj ivot? Je li mogue da je, tovie, svijet iz tih romana stvaran? Bio je uvjerljiviji od krimia i ljubia. inilo joj se kao da izvana promatra stvarni ivot. Kakav pisac u itatelja moe izazvati taj dojam? Njezini roditelji, ona i jedna od knjiniarki namjeravali su Colina Wrightsona povesti na veeru poslije predavanja. Izabrali su mali francuski restoran. Herbert i Betty Wick otili su onamo prethodni tjedan kako bi ga iskuali. A sad e njihov gost u LEcu Rougeu biti Gerald Candless. Ursula je dobro razmislila o tome to e odjenuti. Nipoto jednu od sveanih haljina, bilo bi to pretjerano, a u kostimu bi izgledala kao da se spremila na put. Na kraju je izabrala svjetloplavu plisiranu suknju i pulover iste boje te svilenu bluzu s plavim i bijelim prugama. U modi je bilo napadno minkanje, ali ona se rijetko tako minkala, uglavnom zato to bi joj se otac rugao i pitao je li opet navalila na dem od malina ili se ljubila s vatrogasnim kamionom. Na ovitku knjige bila je fotografija Geralda Candlessa. Lice je bilo u poluprofilu, djelomice u sjeni. Tamna, kovrava kosa padala mu je na elo. Ali, po onome to se vidjelo inio joj se nadmen, pametan, samouvjeren, zastraujui. inilo se da se esto mora brijati. Ne bi bila kadra razgovarati s mukarcem koji tako izgleda, pogotovo s mukarcem koji je napisao ono to je on napisao sve to bi mogla rei zvualo bi glupo. Govorit e to manje bude mogla, pa je on nee ni zamijeniti.

56

Zakasnio je. Ne jako, ne vie od pet minuta, ali knjiniarka i gospoe iz odbora ve su se uzrujale. Ursula je sjedila u sredini prvog reda jer su joj rekli da mora tu sjesti. Ruke je sklopila u krilu, noge prekriila u glenjevima. Nosila je tamnomodre antilop cipele. ekala je mirno, strpljivo, nepomino. Poela se nadati pomalo zlobno, jer to bi onda knjiniarka, njezina majka i ostale gospoe? da moda uope nee doi. Onda je doao. Dovezao se autom pa se izgubio. Oekivala je da e doi u odijelu, ali popeo se na pozornicu u sportskoj jakni, puloveru i samtericama. Kosa mu je bila duga. Mukarci jo nisu poeli nositi dugu kosu, a njegova je bila duga kao u ene, gusta i kovrava. Prepoznala je u njemu gospodina Rochestera. Ne junaka Charlotte Bronte, nego Orsona Wellesa iz filma. Lice mu nije bilo oblo kao u Wellesa, usnice nisu bile poput pupoljka nego iroke i zakrivljene, ali on je bio njezin gospodin Rochester i to ju je uasnulo. Druga bi djevojka, druga vrsta djevojke, istog trena krenula u napad, pokuala ga privui, oarati, namamiti. Ursula to ne bi znala. Osim toga, bojala se. Ne bi mu se usudila rei ni rije. Poeo je govoriti. Govorio je o tome kako je pisao, to ga je potaknulo da pie i to se jednog dana nada napisati. Gotovo nita nije ula. Budui da je to bila tema jednog od njegovih romana, govorio je o Freudovoj teoriji zavoenja. Publika je zanijemila. Ali, ona se poslije gotovo niega nije sjeala. Kad je dolo vrijeme za pitanja, knjiniarka joj je poslala papiri na kojem je pisalo neka neto upita. Ursula je okrenula i odluno zatresla glavom. Radije bi umrla. Neka ga je ena pitala pie li rukom ili tipka. Druga u publici su bile uglavnom ene kakav bi savjet dao mladim piscima. Ne piite rekao je. Opet su se zauli uzdasi, neki su se i nasmijali, ali Ursula je vidjela da im se nije svidio taj lakonski odgovor. Pogledala ga je oekujui da e jo neto rei, i vidjela da je gleda. Pogledao ju je u oi

57

i tad se dogodilo neto vrlo udno. Namignuo je. Vrlo blago, tako da je to izgledalo gotovo kao tik. Znala je da joj se to sigurno samo uinilo, ali ipak je porumenjela i to tako jako da bi najradije bila pokrila lice rukama, ali nije mogla, ne tamo. Nikad mu se neu usuditi rei ni rije, mislila je dok joj se crvenilo povlailo s obraza. Da barem ne moram ii, da barem mogu kui, u postelju s kakvom dobrom knjigom. Vjernom nimfom ili Francuzovim potokom. U restoranu je sjela onoliko daleko od njega koliko je to bilo mogue za okruglim stolom za estero. Unato tome bio joj je suelice. Mnogo je pio, malo jeo. Knjiniarki je bilo nelagodno kad je upitao mogu li naruiti jo jednu bocu crnog vina, ali Ursulin je otac kimnuo, pa je znala da e on platiti. Njezina majka i knjiniarka i dalje su pokuavale razgovarati s njim o njegovu radu iako su trebale shvatiti, kako je shvatila ona, da o tome nerado govori. to je manje govorila a progovorila bi jedino kako bi rekla to e jesti i molim vas vode to je on vie na nju obraao pozornost. Isprva se uglavnom smijeio i pitao to joj moe dodati, a onda, kad je odgovorio na (po njezinu miljenju) osobito glupo pitanje o tome gdje nalazi ideje, okrenuo je lea knjiniarki i iznenada je upitao odakle je i to radi. Ursuli bi bilo najdrae da se u tom trenutku sruio strop ili da je vlasnik restorana doao rei kako je u zgradi bomba i svi moraju van za pet minuta. Ali, u nije bilo bombe ni razloga da se strop srui. U oajanju, zakljuila je da i nije vano to misli o njoj jer ga ionako nikad vie nee vidjeti, pa je tiho odgovorila da ivi u Purleyju s roditeljima i radi u oevu uredu. I zarueni ste? Odmahnula je glavom, ponovno porumenjevi. Ispriavam se. Bio sam uvjeren da jeste.

58

Nije pitala zato je to mislio. Umjesto nje, odgovorio je njezin otac. Odve zgodna da bi bila slobodna, je li? Gerald Candless hladno je odgovorio: Tako neto. Ali, uinilo joj se da je nju pogledao gotovo njeno. Danas je znala da ju je vagao, procjenjivao. Tad toga nije bila svjesna. Tu njenost na njegovu licu vie nikad nije vidjela. Zato to vie nije bila potrebna kad je odluio da je nee potedjeti? Mesar miluje tele jedino dok ga tovi. Za medvjeda nema meda nakon to ga ulove. Inae je uvijek dobro spavala, ali te noi nikako. Stalno je mislila o tome kako je njezin otac rekao da je zgodna. Bilo joj je zbog toga silno neugodno. Mekoljila se od nelagode u svojem uskom krevetu s bijelim i ruiastim zavjesama. Cijela joj se soba inila glupom: bij eli sag, kiaste slike, mreaste zavjese. Moda e je upotrijebiti u nekom od svojih romana, kao glupau, suprotnost neustraivoj junakinji. Nazvao je sljedeeg dana. Najprije je nazvao njezinu majku i pitao smije li razgovarati s Ursulom, pa mu je dala broj u uredu. Rekao sam vaoj majci da vam se elim zahvaliti za sino. Nisam ja za to zasluna proaptala je gotovo bezglasno nego oni. O, ne, bili ste to vi. Nije znala to bi rekla. Srce joj je jako lupalo. Volio bih uzvratiti kompliment. Tako se to kae, zar ne? Iskreno je odgovorila: Ne znam. Nita nije znala. Volio bih vas pozvati na veeru. Moderni engleski neobian je, premda ne i jedinstven, po tome to ima samo jednu rije za jedninu i mnoinu drugog lica osobne zamjenice. Na francuskom ili njemakom sve bi bilo jasno. I sa zastarjelim thou sve bi bilo jasno. Ali, bila je 1962. godina.

59

Jeste li mojoj majci rekli kada? upitala je. Sigurna sam da su moji roditelji slobodni veinu veeri, a isto tako i ja. Nasmijao se. Mislio sam na vas. Samo vas. Vi i ja. Oh. Hoete li na veeru sa mnom, Ursula? Ne znam rekla je. Gotovo je mucala. To jest, da, naravno. Naravno da hou. Hvala. Odlino. Kad elite da odemo? Vi izaberite. Sve su njezine veeri bile slobodne ili zauzete dogaajima koje je bez tekoa mogla odgoditi. U petak rekla je. Ili subotu. Svejedno. Vae ime znai mali medvjed jeste li to znali? Tad nije. Ne dahnula je. Doi u po vas automobilom pred kuu vaih roditelja u sedam u subotu naveer, Ursula. Nije znala to bi rekla. Moda hvala? Prije nego to je uspjela progovoriti, on je spustio slualicu. Med za malog medvjeda.

6
Kad su malena, naa su djeca dio nas. Ali, kad odrastu, postanu samo drugi ljudi kao i svi. Papirnati krajolik U imeniku je postojao samo jedan Candless. Sarah je listala ipswichki imenik u oblinjoj knjinici. J. G. Candless, u Ulici Christchurch. Zabiljeila je adresu i broj. Rad na knjizi uzbuivao ju je mnogo vie nego to je oekivala. Neke je dijelove ve napisala, iako je vjerovala da zapravo ne treba raditi tako, djeli po djeli, ne treba

60

pripovijedati pojedine anegdote i osobito drage uspomene, nego pisati metodiki, najprije istraiti sve to mora istraiti, a onda odvojiti vrijeme za ozbiljno pisanje. Sad je bio trenutak da pone istraivati. Zato je otila u knjinicu i nala roaka. Mogueg roaka, ispravila se. Odve je dobro poznavala znanstvene metode da bi se oslanjala na pretpostavke. Ali, bila je uzbuena. Dovoljno uzbuena da sate i sate radi na knjizi. Kad ju je nazvao Adam Foley, kojeg je upoznala u gostionici u Barnstapleu, i pozvao je van, odbila je objasnivi da mora raditi na knjizi. Njegov ju je glas uzbuivao, ali ipak je rekla ne. Rekla je to rastreseno. Onda je i njegov glas postao hladan, i kad je zavravao razgovor, bio je gotovo neuljudan. Slegnula je ramenima. Nije se kajala. Morala je nazvati J. G. Candlessa u Ipswichu. Na putu kui kupila je u nekoj knjiari kartu Ipswicha. Namjeravala je posao obaviti temeljito. A ionako e sigurno morati otii tamo. Moda ak ovaj tjedan. Sarin stan bio je na vrhu viktorijanske kue, veliko potkrovlje sa stropnim prozorima. Do njega je vodilo etrdeset osam stuba. Sarah to nije smetalo. Obino bi ih pretrala, ili bi barem pretrala prvih trideset. Ulazna vrata stana bila su tamnoljubiasta. Nije bilo mnogo soba, ali su bile velike tri bive sobe za poslugu pretvorene u dnevni boravak, neto manja spavaonica, kuhinja obojena ljubiasto kao ulazna vrata, i kupaonica. Kroz velike, nove prozore (koje je dao ugraditi i platio najdrai tata) pucao je pogled sve do Primrose Hilla, zelenog breuljka, zelenih stabala, nizova sivih i smeih kua i bijelih i utih tornjeva koji su se pruali prema modrom nebu. Nou je krajolik bio crn i ut i bljetav. Sarah se pogledala u zrcalu provjeravajui je li zadovoljna novom bojom kose. Tog je jutra bila kod frizera u St. Johns Woodu. Moda je ipak malice precrvena. S druge strane, tako barem manje nalikuje majci. Kao veina ljudi ali ne i Hope bila je nezadovoljna svojim izgledom i bila bi voljela nalikovati nekoj tamnokosoj ljepotici poput

61

Stelle Tennant ili Demi Moore. Sitne, pravilne crte lica djelovale su istunski. Usnice su joj bile premalene, nos prekratak i preravan, oi odve sive. Ozbiljno je razmiljala o tome da nabavi smee lee. Upravo zato to je smatrala da izgleda poput istunke, poput mljekarice, Sarah se nastojala odijevati napadno i dramatino. Uvijek je nosila cipele i izme s visokim potpeticama. Na crnim haljinama esto je imala rese ili crvene kuglice. Njezina kosa bila je ono najljepe na njoj pa je nikad nije pokrivala eirima kao Hope, ali bi esto stavila veliku ukosnicu od kornjaevine koja bi jedan pramen drala pod pravim kutom u odnosu na ostale. Otvorila je prozor i izula izme. Nalila si je veliku au Chardonnayja. Boca je stajala na suncu pa je vino bilo temeperature koju je voljela. Mrzila je led. Uzela je kartu i rairila je na stolu. Ipswichke etvrti imale su vrlo udna imena: Gainsborough, Halifax i je li mogue? California. Kako se skupina ulica u istonoanglijskom gradu moe zvati California? Moda njezin otac potjee ba odatle. Pogledala je njegov rodni list. Ne. Roen je u Ulici Waterloo, u etvrti koja, ini se, nije imala imena. Na prvu stranicu spiralne biljenice koju je juer kupila sad je napisala, kao da misli napraviti genealoku tablicu: George John Candless r. 1890. o. Kathleen Mitchell r. 1893. Ispod toga povukla je okomitu crtu i ispod nje napisala: Gerald Francis Candless r. 1926. Ulica Christchurch, u kojoj je ivio jedini Candless, bila je blizu sredita grada, pokraj velikog parka. Ponovno je pogledala inicijale. J. G. John George? Bez nasuminih pretpostavki, podsjetila se i potegnula gutljaj vina. Njezin otac nije imao brae ni sestara, pa mu to ne moe biti neak. Stoga to mora (vjerojatno) biti sin brata Georgea Johna. Je li to brati u drugom ili u treem koljenu? To e morati provjeriti. Kad su ona i Hope bile tinejderke, baka Wick ih je pokuala zainteresirati za pretke. Donijela bi stare albume prepune prastarih sepija fotografija i neto manje starih crnobijelih, a unuke su ih trebale

62

gledati i pitati tko je tko. I upamtiti imena prabaka i pradjedova i prateta i praujaka. Ali, njima je to bilo silno dosadno. Ve su bile veoma ambiciozne, a to im nimalo nije moglo koristiti u karijeri. Pokazale bi vie zanimanja da ih je otac na to potaknuo, ali on je odmah zauzeo isto stajalite kao i one. Sarah se jo jasno sjeala njegovih rijei. Nije to kao da potjeete od neke plemenite loze. Otac vam je dijete radnika, a majka u najboljem sluaju unuka radnika. Prije toga, vai su preci, kao i preci veine ljudi, bili sluge, poljodjelci i tvorniki radnici. emu bi sluilo doznati tko su bili i povezati imena uz njihova runa lica? Doista su bili runi, pomislila je Sarah, mutno se prisjeajui ena s licima kao od pudinga, tijela zategnutih u korzete, i mukaraca ije se usnice i obrazi nisu vidjeli ispod gustih brkova i udno oblikovanih brada. Sad nije znala ni kako su se zvali Ursulini djedovi i bake, i to joj je bilo ao. Jer, da se zainteresirala za ensku lozu, moda bi joj otac poneto rekao o mukoj. A nije spomenuo ak ni kakvog ujaka ili tetu, koliko se sjeala. Tvrdio je da mu je rodbina dosadna. Ne bira ih, oni su ti nametnuti i jedino je pametno jednostavno ih odbaciti. Hope je, onako bistra i starmala, rekla: Onda se to odnosi i na djecu, tata. Na to je imao spreman odgovor. Ali, ja sam svoju djecu izabrao. Oenio sam se. Izabrao sam zgodnu, zdravu mladu enu. Htio sam imati dvoje djece, u razmaku od dvije godine, obje djevojice, obje lijepe, obje iznimno pametne. Tako je i bilo. Stoga ne moe rei da vas nisam izabrao. I dakako, poslije toga nisu to mogle rei. Sarah je napunila au i nastavila razmiljati o ocu. Bio je premlad da umre. Za svakoga drugog mislila bi da je smrt u sedamdesetprvoj posve normalna i primjerena, pravo vrijeme da starac ode. Ali, njezin je otac mogao poivjeti jo petnaest godina, to je oekivala, mogla ga je imati uza se dok i ona ne bi

63

postala sredovjena. Pogledala je na sat. Zamalo est. Je li to zgodno ili nezgodno vrijeme da nazove J. G. Candlessa? Vjerojatno radi u nekom uredu, moda u osiguravajuem zavodu, mislila je, ili graevinskom poduzeu, od devet do pet. Moda na posao ide pjeice ili autobusom. Sad bi ve morao biti kod kue, ali vjerojatno jo ne objeduje. Okrenula je broj. Telefon je zvonio etiri puta. Javio se mukarac. Nije rekao halo, nego je ponovio broj, svih jedanaest brojki. Gospodin Candless? Da? Gospodine Candless, vi me ne poznajete, ali i ja se prezivam Candless. Sarah Candless. Moj pokojni otac bio je Gerald Candless, romanopisac. Zacijelo ste uli za njega. Oklijevao je. Pa, zapravo nisam. Nije to mogla povjerovati. Tip je zacijelo nepismen. Kreten. Morat e pripaziti da se ne koristi dugim rijeima. Provodim istraivanje to jest, pokuavam neto doznati o oevoj obitelji. Bili su iz Ipswicha. Vi ste jedini Candless u telefonskom imeniku, pa sam pretpostavila da ste nam vjerojatno rod Bit e bolje da porazgovarate s mojom enom. Ona zna sve o takvim stvarima. Ali, gospodine Candless, ekajte. Rije je o vaoj obitelji Bilo je prekasno. Ve je otiao. Sarah je ekala, sve razdraenija. Podsjetio ju je na one mukarce koji bi joj, kad bi upitala jesu li itali knjige njezinog oca, rekli da nisu, ali itale su ih njihove ene. Smijeno. ena koja se napokon javila zvuala je praktino i uinkovito, posve drukije od mua, unato jednom od najrunijih naglasaka to ih je Sarah ikad ula. Ovdje Maureen Candless. Izvolite.

64

Sarah je ponovno sve objasnila. Da, shvaam. Ne mogu vjerovati da niste uli za moga oca. Bio je veoma slavan. ula sam za njega. Proitala sam u novinama da je umro. Nije rekla da joj je ao to je umro, nije Sari ponudila suut. Primijetila sam to rekla je jer se prezivao kao i mi. Gospoo Candless, je li va mu moda imao strica Georgea i strinu Kathleen? Ili baku i djeda po imenu George i Kathleen? ivjeli su u Ipswichu, u Ulici Waterloo. Ne, nije odgovorila je Maureen Candless. Njegovi djed i baka Candless zvali su se Albert i Mary. Eto nekoga tko je sluao kad su joj pokazivali albume. Postojao je brati George, ali otiao je u Australiju, a za Kathleen nikad nisam ula. Morali biste porazgovarati s tetom Joan. Tetom Joan? Nije nam zapravo teta, nego sestrina moga mua, to jest sestrina njegovog oca, ali zovemo je teta. Djevojako joj je prezime bilo Candless. Sad je gospoa Thague, gospoa Joan Thague i ivi u Rushmere St. Andrewu, ali vrlo je stara i ne izlazi mnogo. Sarah nije shvaala zato bi to bilo vano. Nije eljela da gospoa Thague izie, nego da ostane kod kue i razgovara s njom. Ima li telefon? Ima rekla je Maureen Candless ali nagluha je, a kae da joj sluni aparat ne pomae s telefonom. Bilo bi najbolje da je posjetite. Sarah se zahvalila i rekla da bi to rado uinila. Maureen Candless rekla je da e rei teti Joan neka oekuje gou koja eli razgovarati o obitelji. Dala je Sari adresu a, kad ju je Sarah pritisnula, i telefonski broj, ali dodala je da se na telefon nitko nee javiti. Unato tome, im je

65

gospoa Candless spustila slualicu, Sarah je okrenula broj. No, doista se nitko nije javio. Sarah je sad bila raspoloena za telefoniranje, pa je nazvala majku. Ursula joj je ponovno rekla da joj Gerald nikad nije pripovijedao o rodbini i da nema pojma je li imao bratia u drugom ili treem koljenu po imenu J. G. Candless ili sestrinu ili tetu po imenu J oan Thague. Zar nitko od njih nije doao na vae vjenanje? Nije bilo nijednog roaka tvoga oca, samo prijatelji. Pa dobro, ispriaj mi kako ste se ti i tata upoznali. Mislila sam da u ti o tome priati kad doe na vikend. Ne mogu doi. Moram k toj Thagueovoj. Molim te, ispriaj mi sad. Dio, samo dio. Ursula je govorila deset minuta i usput cenzurirala. Tek kad je Sarah spustila slualicu mislila je na pojedinosi. Zabacila je glavu, sklopila oi i prisjeala se. Automobil je bio MG, dvosjed. Doao je tono u sedam. Bila je spremna, bila je spremna ve dva sata, to ba nije bilo pametno, jer je svaki as morala trati na kat kako bi se ponovno poeljala i osvjeila ru. (Svijetloruiasti, kako joj otac ne bi rekao da se ljubila s vatrogasnim kamionom.) Na jednoj arapi otila je oica, pa je morala obui nove. To su jo bila vremena, dodue na izmaku, kad su ene neprestano morale izgledati kao da su se tek oeljale i naminkale, svaka vlas na svome mjestu, kao velike Barbike. Danima je odluivala to odjenuti. Na kraju je izabrala novu ruiastu haljinu i ruiastu jaknu. Njezinim je roditeljima cijela ta pria bila nelagodna. Zato taj ovjek eli izvesti njihovu ker? Mogao bi joj biti otac dobro, ne ba sasvim, ali znala je to time ele rei. Zato ih nije sve pozvao ako se ve htio oduiti za onu veeru na kojoj je toliko pio? Valjda ti se ne udvara? upitao je Herbert Wick.

66

Tata, samo idem s njim na veeru. Meni je to jako udno. A tebi, Bert? rekla je Betty. Takvi su ti pisci. Ali, valjda nee biti problema. Ipak je on sredovjean mukarac. Kao da je zbog toga bezopasan. Moe ostaviti ker sa sredovjenim mukarcem u situaciji u kojoj bi mladi bio opasan. Je li bila rije o snazi ili o nagonima? O tome tad nije razmiljala. Roditelji su bili veoma uljudni prema njemu kad je doao. Otac mu je ponudio pie. Gerald je rekao da, hvala, ba ljubazno, i prihvatio veliki din i tonik. Tad se jo nitko nije brinuo zbog vonje s alkoholom u krvi. Doao je u odijelu, ne osobito istom i posve neizglaanom, ali ipak u odijelu. Rekao je da je kravatu ponio u depu, ne voli kravate, ali svezat e je kad dou pred restoran. Restoran je bio u Chelseaju, prilino daleko. Ursula je pomislila kako bi se dugo danas morali voziti. Vjerojatno vie od sata, kroz Streatham, Balham i Battersea, jednosmjernim, pretrpanim ulicama to jest, onim to su tad nazivali pretrpanim. Geraldu je trebalo etrdestak minuta. Cijelim je putom govorio. Postavljao joj je pitanja. Nitko joj nikad nije postavio toliko pitanja, nitko se za nju nije toliko zanimao. Gdje je provela djetinjstvo? U koju je kolu ila? Je li bila dobra uenica? Voli li raditi u oevoj tvrtki? to je zanima? to je itala? Skupila je hrabrost i rekla mu da je proitala tri njegove knjige. I jesu li vam se svidjele? Najvie mi se svidjelo Sredite privlansoti odgovorila je. Tu je knjigu doista proitala, dok je ostale zapravo samo prelistala. To piscu ba nije drago uti, znate. Da vam se najvie svia njegova prva knjiga. To znai da nije napredovao. Oh, nisam mislila Dat u vam sve svoje knjige i posvetiti ih malom medvjedu. Malom medvjedu od Geralda Candlessa, s divljenjem.

67

Porumenjela je. Nemate se emu diviti protisnula je. Posve sam obina. Moda se divim upravo vaoj obinosti. ezdesetih godina hrana nije bila osobito nadahnuta. ak ni u dobrim restoranima poput onoga u koji su otili. Naruila je koktel od raia, peenu piletinu i peach melbu, a on dimljenu skuu, peenu piletinu i pitu od jabuka la mode. Pitala ga je zato je pita postala la mode samo zato to su joj dodali sladoled, a on je odgovorio da ne zna, to je nekakva amerika moda. udno da se sjea pojedinosti te veere, a nije se sjeala to su jeli ijednom drugom zgodom do poslije vjenanja. Svezao je kravatu prije nego to su izili iz automobila zamislite, moglo se parkirati tik pred restoranom, i to u Kings Roadu! a bila je to crvena kravata, pomalo zamaena i otrcana. Kad se nasmijeio, vidjela je da na jednom kutnjaku ima zlatnu krunicu. Imate li deka? pitao ju je dok su pili kavu. Pitanje ju je pomalo okiralo pa je opet porumenjela. Promatrao je kako se crvenilo iri njezinim licem i opet povlai. Glavu je malo naherio. Mislim da to rumenilo znai da, Mali medvjedu. Ne rekla je. Ne, ne znai. Nemam nikoga. Nita nije rekao. Otili su. U automobilu, dok ju je vozio doma, vidjela je kako su njegove duge ake stisnule upravlja i zglobovi pobijelili kad ju je, ne gledajui je, upitao: Mogu li se ja prijaviti za mjesto? Nije znala o emu govori. Mjesto? Nepopunjeno mjesto deka ili, budui da sam prestar za taj naslov, za mjesto udvaraa u ivotu Maloga medvjeda? Vi? rekla je. Bila je uasnuta, okirana, zapanjena, oduevljena. Nije mogla vjerovati.

68

Zaustavio je auto na bankini. Zar sumnja u mene? Poslije je doznala da nije namjerno citirao Jane Eyre. Ako je taj roman ikad proitao, zaboravio ga je. Sasvim je sluajno ponovio rijei koje izgovara Edward Rochester kad Jane ne moe povjerovati da je prosi. Uostalom, te rijei su doista bile posve obine. Zato nije imao pojma da ona citira kad je uzvratila Janeinim rijeima: Potpuno. Ali, to su razjasnili. Ona mu je objasnila, on se smijao. Nisu se dodirnuli i proi e jo mnogo vremena dok je ne poljubi, ali te su se veeri dogovorili da e Gerald Candless biti njezin akreditirani no, deko. Izvodio ju je dvaput tjedno. Nazivao je svaki dan. Njezini su roditelji smatrali da je to udno, ali s vremenom su ga prihvatili. Moda nije bio bogat, ali dobro je stajao. Zaraivao je pristojno na knjigama, jo bolje od novinarstva. Imao je kuu u Hampsteadu, malenu kuu, kako je stalno ponavljao. Svi su u obitelji Herbert i Betty, Ian i Helen oekivali da e se on i Ursula zaruiti, ali zaprosio ju je tek nakon est mjeseci. Odmah je pristala, jer bila je zaljubljena u njega iako nije mogla rei, kao Jane Eyre, da je nije ulovila nikakva mrea, da je slobodno ljudsko bie sa slobodnom voljom. Nije mogla rei da njezin duh govori njegovom duhu kao da su oboje proli kroz grob i stajali uz Boja stopala ravnopravni premda bi to bila voljela. Jer, istina je bila da ju je on zarobio, gotovo hipnotizirao, zaarao. I jo uvijek nije mogla vjerovati. Jo uvijek joj se inilo da e se probuditi u prosincu, dan prije dolaska Colina Wrightsona na predavanje. Samo je sanjala da se poskliznuo na ledu kad je iao nahraniti ptice, jer sljedeeg je dana doao u Purley, govorio o kerima kraljice Viktorije, i ona nikad nije upoznala Geralda Candlessa. Sad kad je znala da ne dolaze ni Sarah ni Hope, Ursula je rekla u hotelu da moe uvati djecu i u petak naveer i u subotu. Bilo im je drago. Neki gospodin i gospoa Fleming koji dolaze s dvoje djece htjeli

69

su unaprijed rezervirati dadilju, ali reeno im je da vjerojatno nitko nee biti slobodan. Dok je ila prema hotelu, Ursula se sjetila da je tog dana njezina godinjica braka. Da je Gerald iv, bili bi u braku trideset etiri godine. Naravno, ne bi bilo proslave. Samo bi se ona sjetila, jer djevojke se za takvo to nikad nisu zanimale iako bi se jako uvrijedile ako se njihovi roendani ne bi prikladno obiljeili a Gerald je, po svemu sudei, zaboravio. Gerald je, pomislila je, zaboravio i da je oenjen, zaboravio jo prije trideset godina i ponaao se kao da je udovac koji ima domaicu. Ali, ni ona prema njemu nije bila osobito ljubazna posljednjih godina. Trudila se, ali nije ilo. A onda se prestala truditi. Poputala je pred nekim njegovim hirovima samo zbog mira u kui. Recimo, kad joj je zabranio uvati djecu. E pa, sad kad ga nema, moe to raditi. Ula je u predvorje hotela, na recepciji provjerila broj sobe i otila dizalom na trei kat. Razlika u godinama izmeu Flemingovih bila je jo vea nego izmeu nje i Geralda, zacijelo tridesetak godina. On je mogao biti Ursulinih godina, visok, vrlo mrav mukarac etvrtastog lica, prosijede svijetle kose nalik njezinoj. Majka estogodinjeg djeaka i trogodinje djevojice bila je stara otprilike kao Hope. Bila je vrlo lijepa, duge svijetle kose podignute nad visoko, bijelo elo, tirkiznih oiju, koje je istaknula tirkiznom haljinom. Molly Fleming rekla je pruajui ruku, a on je rekao: Sam Fleming. Ursula se rukovala s njima. Svjetlokosa djeca stajala su i zurila u nju, djevojica s palcem u ustima. Stavit u ih u postelju, gospoo Candless, ali nee odmah zaspati. Biste li htjeli sjesti s njima i malo im itati ili priati? Naravno.

70

Ursula je unula pokraj njih, pitala ih kako se zovu i rekla da e doi kad budu u postelji. Ako ele ispriat e im pripovijetku ili itati knjigu koju je ponijela, Pripovijest o Samuelu Briu. Kad ih je mlada ena odvela, prila je prozoru i pogledala zaljev. Apartman je gledao na more, a te je veeri Lundy bio jasno vidljiv, modro oblije na svjetlije modroj vodi glatkoj poput stakla. Iako jo nije bio suton, svjetlost svjetionika bljeskala je i plesala poput krijesnice. Upitala je Sama Fleminga: Uivate li u pogledu? Nije to moj pogled rekao je. Moja je soba na drugom kraju hodnika. Upitno ga je pogledala. Niste valjda mislili da sam ja otac te djece? Dakako da jest. Naravno rekla je ukoeno. To su djeca moga sina. Moj je sin umro. Umro je prole godine. ao mi je. Da. Bilo je vrlo teko, vrlo bolno. Jo uvijek je tako. Molly je udovica. Pokuavam joj pomoi s djecom koliko mogu Edith nije imala ni dvije godine kad joj je umro otac ali, nisam ba od velike koristi. Vie im smetam. Ipak, volim biti s djecom. Ursula je ponovila: Veoma mi je ao zbog vaeg sina. Najgore je izgubiti dijete. Neprirodno je. Vratila se Molly Fleming. Neete morati dugo itati, gospoo Candless. James ve prelazi granicu u zemlju snova. Sam, ako si spreman, moemo sii. Ursuli je rekla: Obeavam da u se vratiti tono u deset. Ursula je tiho ula u djeju sobu. James je spavao. Edith je rekla: Priu ili se Ursuli barem inilo da je to rekla. Bilo je teko prosuditi jer je djevojica kut pokrivaa gurnula u usta. Rekla je da e joj itati i to e joj itati, a Edith je rekla da se Samuel Bri zove kao njezin

71

djed, jer njemu je ime Samuel Wiston Fleming. Tako je Ursula itala o maiu Tomu i njegovim sestrama i o tome kako se Tom popeo uz dimnjak, ali kad je dola do mjesta gdje Anna Maria krade tijesto, Edith je ve spavala. Vrata je ostavila pritvorena i vratila se u veliku spavaonicu. Zato je Samu Flemingu rekla upravo one rijei? Najgore je izgubiti dijete. Neprirodno je. Upravo je to rekla gospoa Eady. Rijei su skoile u Ursulinu svijest i izile na usta gotovo protiv njezine volje. Ursula je osjetila kako joj ramenima i niz kraljenicu prolaze srsi. Ono najgore, ono neprirodno Sin Sama Fleminga vjerojatno nije bio ubijen kao sin gospoe Eady, niti mu je ki redovnica. Ne, otac Jamesa i Edith nedvojbeno je poginuo u prometnoj nesrei ili umro od neke vrste raka koji se brzo iri. Nisu ga nasmrt pretukli, tijelo mu nije naeno u lokvi krvi. Nije eljela razmiljati o tome, voljela bi da se nije sjetila tih rijei, jer bile su poput sjemena koje nikne i raste i cvjeta i raa otrovne plodove. Uvijek je bilo tako. Sjela je pokraj prozora i zagledala se u more ne bi li se umirila i izbrisala sliku mladia na fotografiji gospoe Eady, ne onako samouvjerenog i nasmijeenog nego razbijene lubanje, pod krvavim zidom. Ne, rekla je sebi, ne! More je poprimilo boju kositra. Otok je nestao. Tamni, umoviti rtovi spavali su kako spavaju ivotinje, oputeno, teko, mirno, ali na Hartlandu je i dalje svjetlucala krijesnica. Tamno more ispralo je krvavu sliku. Ursula je pomislila na keri. to moe rei Sari o svojem vjenanju? Morat e joj neto rei, neto istinito ali cenzurirano i proieno. Bit e potrebna jaa lektura. Sarah e, dakako, pretpostaviti da su Gerald i ona bili ljubavnici prije vjenanja. Danas je sve drugo nezamislivo. I 1963. je bilo gotovo nezamislivo, ali ipak nisu bili ljubavnici. On to nije traio, a dakako nije ni ona, jer je mislila da je to do mukarca. Pitala se zato nije nita

72

poduzimao, ali pretpostavila je da je to zato to je etrnaest godina stariji. O tome ne mora nita rei. Ursula se udala u bijeloj satenskoj vjenanici s dekolteom koji je isticao grudi na koje je bila ponosna, iroke suknje sa lepom koji se mogao skinuti. Nosila je kiticu bijelih rua i bijelih frezija. Djeverue su joj bile prijateljica iz kole Pam i Helenina ki Pauline kojoj su tad bile tri i pol godine. Imala je zaruniki prsten sa safirom i dijamantom i zlatni vjenani prsten s uzorkom listova. Zaruniki je prsten prestala nositi sredinom sedamdesetih, a vjenani je zauvijek skinula 1988. godine. Dotad se uzorak listova izlizao i prsten je postao obian, kao i svi drugi. U znak prkosa, ljutnje, nenaklonosti (ili neega slinog) Ursula je prodala zaruniki prsten. Znala je da to nitko nee zamijetiti, ba kao to nitko nita nije rekao kad ga je prestala nositi. Odnijela ga je zlataru u Exeter i dobila dvije tisue funti. To je znailo da vrijedi mnogo vie, ali nije marila. ak joj se sviala pomisao da je za Geraldov skupi prsten dobila mnogo manje nego to vrijedi. Novac joj nije bio potreban, on joj je uvijek davao koliko je traila, pa ga je jednostavno uloila na zajedniki raun. Taj je zaruniki prsten izazvao pomutnju na vjenanju. Zaboriavila je uiniti ono to su joj rekle majka i Helen staviti ga na desnu ruku kako bi joj prstenjak lijeve bio slobodan i spreman primiti Geraldov zlatni vjenani prsten. Helen je to zamijetila dok je Ursula hodala pod ruku s ocem prema oltaru i pokuala joj grimasama i pokretima dati znak, ali Ursula nije shvaala to hoe. Na taj sretni dan s nelagodom je gledala kako s njezine strane u crkvi ima mnogo rodbine, a s Geraldove tek nekoliko prijatelja (ukljuujui Colina Wrightsona i njegovu enu) i nijednog roaka. Stajao je pred oltarom s kumom, kojeg je Ursula srela samo jedanput. Zato je i znala da mu to nije roak nego tek jo jedan prijatelj. eljela se udati za Geralda, bila je zaljubljena u njega i jedva je ekala

73

da se uda, da ivi s njim i svake noi spava s njim. Na sveenikova pitanja odgovarala je vrstim glasom. Zatim je sveenik rekao da za njim ponovi ovim te prstenom vjenavam, svojim te tijelom oboavam taj dio obreda jo nisu bili promijenili i Ursula je podigla ruku i vidjela zaruniki prsten. Gerald je ve pruao vjenani prsten, pa je na brzinu skinula zaruniki. Oito je tad bila vrlo nervozna, jer prsten joj je ispao. Glasno je udario o pod, kameni pod djelomice pokriven sagom, ali prsten je pao na kamen, ne na sag. Ne razmiljajui, sagnula se da ga podigne, istodobno se sagnula i Pam pa su im se sudarile glave. Nije boljelo, ali izgledalo je smijeno. Pipkala je ne bi li ga nala, isto tako i Pam, ali nisu ga nale i netko je, moda sveenik, rekao i to ne ba ljubazno: Pusti, pusti. Gerald je ponovio one ozbiljne rijei, ne ljutito nego vedro, kao da potiskuje smijeh i zbog toga se zaljubila u njega kao da ve nije bila zaljubljena. Kad je doao do onoga sva ti svoja zemaljska dobra dajem, mislila je da e on prasnuti u smijeh (jer dio njegovih zemaljskih dobara ve je bacila na pod), ali nije, svladao se, a sveenik ih je bijesno gledao. Poslije su morali u sakristiju gdje su im otpjevali neku crkvenu himnu, a ona je i dalje bila zabrinuta zbog prstena, ali prije nego to su se vratili, mala Pauline prila joj je i sveano joj ga predala. Sve je vrijeme bio kod nje. Pribranou neuobiajenom za tako malo dijete, podignula ga je i stavila na stapku jednog od cvjetova to ih je drala. Ursula je poslije esto mislila kako je sve to s prstenom bilo udno. Kao predskazanje, ali predskazanje ega? A bilo je i kao san, jer takve se stvari ee dogaaju u snovima nego u stvarnosti prsten padne, uzalud ga trai, silno se srami, spaava te dijete, pred oima ti je slika prstena oko stapke bijele rue. Nikad o tome nije priala kerima. Moda sad kae Sari, a moda i ne. Jednom je, dok su jo bile malene, pitala Geralda sjea li se, ali on

74

ju je pogledao kao da je sve to izmislila, kao da je to bio plod njezine mate. U to je vrijeme zamijetila kako on ne voli da ga ita podsjea da je oenjen. Izbjegavao je rijei moja ena kad god je mogao. Jednom je vidjela kako gleda njezin goli prstenjak s izrazom zadovoljstva. Ustala je i pola pogledati usnulu djecu. Kad se vratila, Sam Fleming je bio u sobi. Doao je provjeriti je li sve u redu. Nadam se da vam ne smeta to u vas pitati jeste li moda u rodu s Geraldom Candlessom, romanopiscem koji je ljetos umro. Mislim da je ivio tu negdje. Bila sam njegova ena. ao mi je. A tek meni, najradije bi bila rekla. Umjesto toga, zahvalila se i rekla mu da ne mora ostati. Djeca spavaju, a ona e gledati neto na televiziji. Ali, nije ukljuila televizor. Sjedila je i razmiljala i postavljala sebi pitanja koja je tako esto postavljala otkako je umro. Je li mu bilo ao zbog onoga to joj je uinio? I je li joj se pokuavao oduiti time to joj je ostavio kuu, uteevinu i sva budua autorska prava?

7
Rugaju se Grkinjama i Turkinjama koje vide na brourama paket-aranmana, ali djevojke u Londonu odijevaju se gotovo iskljuivo u crno, kao da su u alosti za izgubljenom slobodom boje. Mezaninski osmijeh Odlazak djece ne mora uvijek donijeti tugu. Ako su sretna, ak i kad ive daleko, ako dobro ive i imaju vlastitu djecu, ovjeku to mora biti dovoljno. Na posljetku, nemamo ih zato da bi se brinuli za nas kad ostarimo. Na takvo to ni ne pomiljamo. tovie, ako emo biti iskreni, nismo ih ni imali namjerno, jednostavno su dola, ali kad ih jedanput

75

imamo, znamo da ih imamo kako bi narasla, postala jaka, uspjena, sretna, bavila se onim to ele i zauzela svoje mjesto u svijetu. To je bila filozofija Joan Thague. Jedan je njezin sin bio u Australiji, drugi u kotskoj, a ki je ivjela u Berkshireu. Viala ih je jedanput godinje, katkad dvaput. Njezin unuk, koji je studirao na Sveuilitu Anglia Polytechnic, svratio bi svaka dva tjedna. Znala je zato dolazi da se dobro najede. Maureen, ena Johna Georgea, sina njezinog bratia Johna, svratila bi na aj i povela je u kupovinu u Tesco u Martleshamu, najbolji supermarket u okolici. U sedamdeset osmoj, Joan Thague jo je bila zdrava i ila i smatrala je sebe sretnicom. Da se mogla sluiti telefonom, razgovarala bi s djecom i unucima jedanput tjedno. Ali, onako nagluha, nije to mogla. Lijenici su tvrdili da je nagluha zato to joj je buka u tvornici svile, gdje je radila kao djevojka, otetila sluh. Joan im nije proturjeila. Lijenici ionako nikad ne sluaju to im govori. Nije rekla da tvornica uope nije bila buna ni da je njezin ujak Ernest bio posve gluh, a otac u starosti nagluh. Oito se radilo o nasljednoj bolesti, ali lijenici ne vole kad kae da je neto oito. Imala je prikljuak za telefonsku slualicu i, dakako, sluni aparat. Sa slunim aparatom, kad bi vidjela usnice govornika, ula je sve, ali prikljuak za telefon nije joj pomagao. Opisala je ono to bi ula preko telefona kao lave velikog psa s dna bunara. Lijenik se nasmijao i rekao da je to zgodno opisala, ali nije bilo pomoi. Joan je zadrala telefon za sluaj da ikad mora nazvati hitnu pomo. Zato je mlada dama iji je otac umro dolazila u posjet, a nije telefonirala. Dogovor je bio za subotu poslijepodne. Maureen je svratila dan prije i rekla da je gospoica Candless ponovno nazvala i pitala moe li doi u subotu oko tri, a Maureen joj je rekla da moe pa je dola prenijeti poruku. Onda su otile u Martlesham i Joan je kupila okoladne kekse i Kunzleove kolae koji su se vratili u trgovine nakon etrdeset godina kako bi ih posluila gospoici Candless uz aj.

76

Sreom, Frank joj je ostavio pristojnu mirovinu, a uvijek je bila tedljiva, pa se nije morala brinuti kad je za posebne prigode htjela potroiti malo vie. Dok je usisavala i brisala prainu u ve ionako besprijekorno istom bungalovu, Joan se pitala tko bi mogla biti ta mlada dama. Bilo je nezamislivo da se netko zove Candless i potjee iz Ipswicha, a da im nije u rodu. Djevojka je istraivala oevo podrijetlo i Maureen joj je rekla kako se on zvao i jo neto o njemu, ali u tom se trenutku okrenula prema prozoru da neto vidi, pa je Joan nije ula. Odloila je usisava i na netom opraen stoli u dnevnoj sobi stavila sva etiri albuma s fotografijama. U nekom su trenutku, moda u vrijeme Velikog rata2 ili malo poslije, fotografije prestale biti smee i drap i postale crnobijele. To se sigurno zna, netko zna tono kad se to dogodilo, ali Joan nije znala. Zapravo su joj se vie sviale one smee i bilo joj je ao to su nestale. A onda su nestale crnobijele. Zamijenile su ih fotografije u boji. U jednom je albumu imala smee fotografije, u dva crnobijele, a u posljednjem fotografije u boji. Mlada e ih dama htjeti vidjeti i meu mnogim bratiima i njihovom djecom potraiti svoga oca. Joan nije mogla odoljeti. Otvorila je prvi od albuma s crnobijelim fotografijama, u kojem su bile one s njezina vjenanja. ivjela je u Sudburyju i htjela se udati u crkvi Sv. Grgura i Petra, bila je tako lijepa, pokraj rijeke Stour, okuena zelenim livadama i bijelim tratinicama. Ali, njezina majka htjela je da se uda kod kue, u Ipswichu, a ona je smatrala da joj toliko duguje. Frank je tad bio tako zgodan, najzgodniji mukarac kojeg je ikad vidjela. Joan bi najradije bila podignula album i poljubila Frankovo lice na fotografiji, ali suzdrala se, nije htjela biti djetinjasta. Njihova je prva kua bila u Sudburyju, samo dvije sobe u bijeloj kui u Ulici Melford, gdje je Frankov ujak imao voarnicu. I sama je radila u njoj dok se nije rodio Peter, a uskoro su Franka pozvali u

77

vojsku. Te su ratne godine bile teke, s dvoje djece i muem u pustinji. Ali, poslije je Frank otvorio vlastitu trgovinu u Ipswichu, i ako i nisu nikad bili osobito uspjeni, ilo im je sasvim dobro i bili su sretni. Vidjelo se to na Frankovom licu na fotografiji gdje je stajao pred trgovinom i drao divovsku tikvicu. Zatvorila je album i poela misliti o tome to e ponuditi gospoici Candless. Voli li vie Darjeeling ili Earl Grey? Uz Earl Grey ne ide mlijeko, a u kui nema limuna, pa e ipak morati posluiti indijski aj. Znai li oko tri prije ili poslije tri? Joan je bila vrlo tona i nikad se ne bi dogovorila da e doi oko nekog vremena, ali shvaala je da gospoica Candless vozi iz Londona i da se moe zadrati u prometnoj guvi. Oko tri moe znaiti tri i deset. Ipak, poela je gledati kroz prozor u dvije minute do tri. Automobil se pojavio tek u tri i dvadeset. Joan je uzrujala, hodala je amo-tamo po blagovaonici, pristavljala lonac s vodom pa ga skidala s vatre, pitala se je li pogreno zapamtila dan. ak je pogledala novine kako bi se uvjerila da je doista subota i bila bi nazvala Maureen da provjeri je li joj doista rekla u subotu, ali nije mogla zbog problema s telefonom. Onda se automobil pojavio, i Joan se brzo odmaknula kako je mlada dama ne bi vidjela. Nikad ne treba uriti otvoriti vrata. Ljudi steknu pogrean dojam. Misle da si usamljena ili nervozna. Kad je zaula zvono Joan je odbrojila do dvadeset i onda polako krenula prema vratima. Otvorila ih je to je mogla leernije. Mlada je dama ula, pruila ruku i rekla: Ja sam Sarah Candless. Kako ste? Vrlo je ljubazno od vas to ste me primili. Bila je zgodna djevojka crvene kose i usnica namazanih tamnocrvenim ruem. Koa joj je bila gusta i glatka poput bijelog antilopa. Joan odavno nikoga nije vidjela u potpunoj crnini, crnom kostimu, crnoj bluzi, crnim arapama i cipelama, crnim kinim

78

ogrtaem prebanim preko ramena. Sve zbog pokojnog oca, dakako. Zbog toga je odobravala. Uvela je Saru u dnevnu sobu. Prijei odmah na stvar to nije bio Joanin stil. Najprije se moraju razmijeniti uljudnosti, pitanja o vremenu i stanju cesta od Londona do Ipswicha. Rekla je kako je danas zahladnilo, da stie jesen i da e noi ubrzo dani biti krai. Sarah Candless se sloila. Da, dola je autocestama M25 i A12, i da, jo uvijek rade na odvojku za Colchester. Sigurno biste rado popili alicu aja. Nikad ne pije aj. Rekla je to vrstim glasom i iznenadila Joan. Joan jo nikad nije srela nikoga tko ne pije aj. Zbunjeno, prisjeajui se da negdje u ostavi ima malu limenku instant kave bez kofeina koju je donio njezin unuk, upitala je gospoicu Candless to pije. Hvala, ne bih nita. Ali, doli ste ak iz Londona rekla je Joan. Nita ne smeta. Doista ne elim nita. Nakon svih tih sati u automobilu? Pa, ako imate malo vode. Joani nije bilo jasno to eli rei. Naravno da ima vode. Cijeli ivot, u roditeljskom domu i poslije, kad se udala, uvijek su bili spojeni na vodovod. Palo joj je na um, dok je putala vodu da tee kako bi bila hladna, da u supermarketu u Martleshamu prodaju vodu u bocama, ali nije mogla vjerovati da bi itko zdrava razuma kupovao vodu. Ne, zacijelo je gospoica Candless samo htjela biti uljudna. Stavila je au na pladanj, i uz nju kekse i kolae. Ona e poslije popiti aj. Gospoica Candless nije htjela kolae. Joan je pretpostavila da e tako biti im ju je vidjela. Sve takve djevojke pate od epidemije anorexije nervose, itala je o tome u novinama. Moda bismo mogle porazgovarati o mome ocu.

79

Joani se to uinilo pomalo naglo. Fascikl koji je izvadila iz aktovke doimao se vrlo slubeno, kao i sama aktovka, kao da je dola sklopiti ugovor a ne u obian posjet. Ali, Joan je kimnula i sjela, drei se veoma uspravno, ruku sklopljenih u krilu, pogleda punog oekivanja. Ponijela sam kopiju njegova rodnog lista. Pokazala joj ga je. Zvao se Gerald Francis Candless. Joan ju je gledala s nevjericom. Na trenutak je bila skrenula pogled, pa ju je moda pogreno ula. Prole su je srsi od imena koje je ula. Ili mislila da je ula. Sad se zagledala u tamnocrvene usnice gospoice Candless i zube bijele poput poruclanskog pladnja na kojem su bili kolai. Oprostite rekla je biste li mi mogli ponoviti to ime? Gerald Francis Candless. Crvene su usnice oblikovale ime, zubi jedva dotaknuli donju kad je izgovarala dva r. Nije bila zabuna. Sarah Candless rekla je: Jeste li ikad uli za njega? Bio je slavan pisac. Slavan knjievnik. To joj nita nije znailo. Besmislica. Joan je mehaniki rekla: U obitelji nema nikoga s tim imenom. Gospoo Thague, dopustite da vam ispriam jo malo. Moj je otac roen 1926. godine. Desetog svibnja. Roditelji su mu se zvali George i Kathleen Candless. Sve to stoji tu, u rodnom listu. Kad biste samo Joani se nikad prije nita slino nije dogodilo. Prepala se, iako nije znala ega. Ali, prekinula je djevojku i povikala: Ne! Ne? Joan je stisnula ake. Ne, ne, rekla sam ne. to se dogodilo? to sam rekla? Obuzela ju je srdba, osjeaj koji nije dobro poznavala. Joan se ve odavno nikome nije usprotivila, ali sad e to i te kako uiniti. Ne

80

doputa da joj se rugaju. Zbog nekog nepoznatog razloga ta je djevojka dola narugati joj se i povrijediti je. Nee to dopustiti. Znate vi vrlo dobro to ste rekli. Znate tko su George i Kathleen Candless, oni su bili moji roditelji, i znate tko se rodio desetog svibnja 1926. Joan je gotovo ostala bez daha od napora da bude gruba. Ruke su joj podrhtavale. Ali, uspijela je ustati. Sad bi bilo najbolje da odete. I djevojka je ustala. Gospoo Thague, vrlo mi je ao ako sam vas uzrujala. Nisam to namjeravala. Idite. Molim vas, otiite. Ne shvaam to sam uinila. Vjerujte mi. Ne znam gdje sam pogrijeila. to sam rekla? Dajte da to vidim. Joan je pruila ruku i djevojka joj je bez oklijevanja pruila rodni list. Doimala se zbunjeno. Nije izgledala kao da prkosi ili eli povrijediti. Joanino je srce jako lupalo. Morala je ponovno sjesti jer to je bio Geraldov rodni list, njegovo je ime stajalo na njemu, i imena njezinih roditelja, i adresa u Ulici Waterloo gdje se rodila i gdje se poslije rodio Gerald, a datum je bio datum Geraldovog roenja 1926. godine, kad je njoj bilo sedam. Rekla je: Gdje ste ovo nali? Gospoo Thague, molim vas, ne srdite se na mene. Nisam vas htjela uvrijediti, ne znam to sam zgrijeila. To je rodni list moga oca. Bio je kod majke, sa svim ostalim rodnim listovima. To ne moe biti rodni list vaeg oca. ao mi je i ne elim se svaati s vama, ali jest njegov. Zvao se Gerald Candless i roendan mu je bio tog datuma i u svibnju je napunio sedamdeset jednu godinu, dva mjeseca prije nego to je umro. Joan je znala to mora uiniti. Mora pogledati u limenu kutiju. Ve je godinama nije otvarala, jo otkako je u nju stavila Frankov smrtni list. Njega e prvog vidjeti, ali nema joj druge. Ako toj blijedoj

81

djevojci crvenih usnica u lanoj crnini, obojene crvene kose jer nitko u obitelji nije bio riokos ne dokae da je Gerald mrtav i to odavno mrtav, znala je da nee spavati nego e cijelu no sebi predbacivati i nastaviti sutra i sljedeih dana. Zato to ga nije obranila od te djevojke, tih ljudi, tih kradljivaca njegovog ivota i njegove smrti. Priekajte rekla je. Limenka je bila u blagovaonici. Premda se u blagovaonici jede i dri ocat i ulje, boca sherryja i mala boca rakije za medicinske svrhe, mogli su se u njoj uvati i dokumenti. Spavaonica nije prikladno mjesto za takvo to, a dnevna je soba odve frivolna. Ali, u blagovaonici nema mekanih naslonjaa, ondje je samo rijetko koriteni stol od mahagonija, pod samo djelomice pokriven sagom, a uvijek je polumrak jer soba gleda na sjever, pa je zato ta prostorija posve primjerena. U gornjoj ladici komode bio je najbolji jedai pribor, u srednjoj stolnjaci od damasta koje je naslijedila od majke, u donjoj je bila kutija. Bila je naranasta i crna, neko su u njoj bili keksi. Joan je dokumente drala u limenoj kutiji jer je tako inila i njezina majka. Tvrdila je da u metalnoj kutiji papir nee poutjeti. To barem za ovu kutiju nije vrijedilo jer Frankov smrtni list bio je ve jednako ut kao i izvodi Georgea i Kathleen, koji su umrli unutar jedne godine. Ono to je traila bit e na samom dnu kutije. Najprije rodni listovi njezine djece, pa njezin vjenani list i smrtni list Frankova oca. Nije znala to se dogodilo sa smrtnim listom njegove majke. Moda ga je uzela jedna od ogorica. Dokumenti na dnu kutije bili su pobrkani, rodni list je bio iznad smrtnog. Joan je podignula gornji, pogledala onaj ispod i protiv volje izgovorila njegovo ime. Geralde. Ne smije plakati. Ne pred tom djevojkom. Na smekastom papiru ve je bila jedna mrlja, gdje je kapnula neija suza prije mnogo godina, prije mnogo desetljea. Majina? Joan ga je ula kako plae: Boli me glava, boli me glava. Suza je pala na dugu rije u rubrici uzrok

82

smrti: meningitis. Nikad prije nije ula tu rije, sve dok on nije umro od njega. I danas joj je zvuala runo i prijetee, kao gmizavo udovite nalik krokodilu, neto to moe vidjeti u nonim morama. Okrenula je papir, praznu stranu prema gore, kako bi skrila tu rije. Proitala je rodni list, isti kao onaj to ga je donijela djevojka, a onda je oba odnijela u dnevnu sobu. Gospoica Candless popila je svu vodu, punu au. Joan vie nije bila srdita, samo umorna i vrlo tuna. Spustila je papire na stol i tiho rekla: On je bio moj brat.

8
Ne postoje dobri i loi ljubavnici. Postoje samo ljubavnici koje eli i ljubavnici koje ne eli. Bijela paja noga Uglavnom se ona javljala na telefon. Glas jedne od keri traio bi tatu, ponekad ak ni to, nego se oekivalo da se Ursula samo pozdravi i kae: Pozvat u tvojeg tatu. U rijetkim sluajevima kad Geralda nije bilo kad bi otiao odnijeti rukopis Rosemary na tipkanje ili u propisanu i omraenu dvadesetminutnu etnju Sarino ili Hopeino razoaranje ulo se tako jasno da je to bilo gotovo komino. Sad su morale razgovarati s njom. Gdje je tata? S tatom je sigurno sve u redu? Kad e se tata vratiti? Sad se sve promijenilo. Sad su, dakako, svaki put morale razgovarati s njom. Pozivi su se prorijedili. Hope gotovo uope nije zvala. Sarah zove, pomislila je Ursula, jer je sklonija grinji savjesti i osjeaju dunosti. I jer treba informacije. Ali, ipak joj se to svialo, podii slualicu i uti glas keri koja eli razgovarati s njom, kojoj je to potrebno. Kako si, ma?

83

Onda su slijedili zahtjevi. Bi li to mogla zapisati? Ili snimiti na kasetu? Odgovoriti na pitanja telefonom? Ursula je razmiljala i cenzurirala svoje rijei. Zapisivanje je bilo u redu tako dugo dok pazi. Pripovijedala je o prvom susretu s Geraldom i o Malom medvjedu, ak i o onom citiranju Jane Eyre, dio je i zapisala i poslala Sari, meu ostalim i anegdotu sa zarunikim prstenom. Ali, sad su dole na opasan teren. Njezine e rijei ostati u Sarinoj knjizi. Vjerojatno postoje ene koje su voljne s keri razgovarati o seksualnom ivotu s kerinim ocem, ali Ursula nije bila jedna od njih. Hoe li je Sarah pitati o tome? Ali, Sarah je nita nije pitala. Ursula je tri dana oekivala njezin poziv. Nije ga bilo, pa se zabrinula. Bilo je to glupo, jer esto bi proao tjedan a da nijedna ki ne nazove, ali Sarah je obeala. Rekla je: Nazvat u te za dva dana. Dotad u imati tota o tatinoj obitelji i trebat e mi dio o tome kako ste ivjeli kad ste se tek vjenali. etvrtog dana naveer, Ursula je nazvala nju. To je zbog samoe, mislila je. Zato mi se razmahala mata. Bojala se da se nitko nee javiti, ili da e uti samo Sarinu telefonsku sekretaricu. Ako se to dogodi, bit e joj jo gore. Ali, Sarah se javila nakon drugog zvona. Zvuala je hladno i daleko. Neto nije u redu? Ne, sa mnom je sve u redu rekla je Ursula. Mislila sam da si htjela razgovarati o ocu. Za knjigu. Da, ali ne sada. Oprosti. Jesam li te u neemu prekinula? Nisi. Rekla si da e potraiti tatinu obitelj. Da. I, jesi li uspjela? Nastao je tajac, a onda je Sarah naglo progovorila udno visokim glasom: Ma, pitala sam se jesi li to jest, zna li zato

84

Zato to? Nita. Hoe li da ti to napiem? Sarah nije odgovorila, pa je Ursula nastavila: eli li me neto pitati? Ne. Ne, nita. Nazvat u te za dan-dva. Zvuala je posve isto kao Ursulina majka kad bi se spomenula neka zabranjena tema oprezno, malo posramljeno, gotovo nadmeno. Kod Betty Wick to bi se obino dogodilo kad je bila rije o seksu, i dok je sputala slualicu, Ursula se upitala nije li moda Sari nelagodno zbog istog razloga, zato to s nelagodom oekuje to e joj majka rei o branom ivotu. Ali ne, mora biti neto drugo, neto o emu ni ne sluti, jer obje su njezine keri bile posve osloboene svih inhibicija. Da Saru to zanima, pitala bi je, a da se boji odgovora, i to bi rekla. Njezina je majka pripadala narataju koji je za Sarah i Hope zacijelo pripadao mranom dobu. Vratile su joj se rijei koje je nehotice izgovorila u slualicu. Bile su to rijei koje je njezina majka izgovorila u posve drukijem kontekstu, rijei koje su vjerojatno neko sve majke upuivale kerima koje se udaju. eli li me neto pitati? Sigurno je jedno: ona ih ni Sari ni Hope nikad nee uputiti u tom smislu. Veer prije vjenanja, majka joj je varljivo leernim tonom rekla: eli li me neto pitati, zna, u vezi s onim to e se dogoditi sutra naveer? Ursuli je bilo silno neugodno. Ne, hvala promrmljala je, ne gledajui Betty u oi. I nije ti to bogzna to rekla je Betty. Hou rei, ako oekuje neto slino onome o emu ita u romanima, mogu ti rei da e se razoarati. Ne oekuj previe, samo ti to elim rei. Ursula nije oekivala previe. Dapae, nakon to je proitala niz knjiga o seksu, koje su 1963. godine ve bile prilino izravne i otvorene, znala je da ne smije oekivati udo prvi, pa ni drugi put. Na

85

seksualnom uitku mora se raditi, potrebno je uzajamno razumijevanje i obzir. Zbog toga bi joj bilo drae da Gerald nije bio tako suzdran, da ju je poveo nekamo na vikend prije vjenanja tako da prva brana no bude to ljepa. Ali, pokazalo se da su i knjige i Betty Wick imali potpuno krivo, jer Ursula je od poetka oboavala voditi ljubav. Otkrila je da posjeduje jaku elju i da reagira spontano i neobuzdano. Medeni mjesec proveli su u novoj turistikoj atrakciji, Jugoslaviji, u Dalmaciji. Bilo je toplo i sunano, i premda je hotel bio udan i primitivan, sa samo jednom kupaonicom na cijelom katu i to bez kljua, premda su jeli uglavnom svinjetinu i paprike, imali su veliku, dobro prozraenu spavaonicu s ipkastim zavjesama i mreu protiv komaraca oko velike drvene postelje. Ursula bi najradije cijeli dan i cijelu no provodila pod tom bijelom mreom, milovala i ljubila Geralda, primala ga u sebe uz duge uzdahe i oduevljeni smijeh. Opirao se on, ne ona. Natjerao bi je da ustane, ode po klju kupaonice i, poto bi se istuirali hladnom vodom, poveo je u etnju kroz mjesto, na plau, na kupanje. Nije se mogla suzdrati, stalno ga je dodirivala. Dok su hodali, drala bi ga pod ruku ili zagrlila oko struka. On bi rekao da je za to prevrue, i doista je bilo, ali njoj je bilo potrebno da ga dodiruje, da samo osjeti njegovu kou uz svoju, njegovu smeu kou pod svojim prstima, i kad bi sjeli na stijene, stisnula bi se uz njega i okrenula njegovo lice kako bi ga mogla poljubiti. Kad bi se sad toga sjetila, obuzeo bi je sram. Toliko se sramila da bi porumenjela od same uspomene, obrazi bi joj postali vrui. Jedne joj je veeri kazao: Ti si ena s kakvom veina mukaraca sanja da se oeni. Shvatila je to kao kompliment i cijelo joj je tijelo ispunila radost. Osobito ju je to razveselilo zato to je tog poslijepodneva, kad su se vratili s plae, svukla sve sa sebe i privukla ga, gurala svoje pune dojke u njegove ruke, smijeila se i mrmljala njegovo ime, irila bedra kako bi ga primila, besramna i pohotna jer nije mislila da postoji razlog za

86

suzdranost. A on je, iako se smijeio, zatresao glavom, blago je odgurnuo i promrmljao: Ne, ne, ne sada i zavukao se pod plahtu i okrenuo joj lea. Zato je poslije, kad joj je ono rekao, bila sretna, i tu sreu nije umanjio ni njegov dodatak: Nisam te poznavao. Samo sam mislio da te poznajem. Nisam oekivao vatrenost. A to si oekivao? Sad je znala. Ravnodunost. Moda Bettynu reakciju. Ne znam, Mali medvjedu rekao je. Ursa Minor, konstelacijo, ne znam to sam oekivao. Da, Minor. On je njoj samo poputao. Sad je to znala. Znala je to ve godinama. Ali, ne tijekom medenog mjeseca. Tada nije. Kad posljednjih dana uope vie nisu vodili ljubav, kad ju je odbijao uz osmijehe i aljive prosvjede, mislila je da je umoran, podsjetila se da je etrnaest godina stariji od nje. Vratili su se u Hampstead, u kuu na Holly Mountu, a ona nije znala koliko joj se duboko slika one sobe u Cavtatu urezala u pamenje, tako da e ubudue bijelu mreu, sveobuhvatnu bjelinu, uvijek povezivati sa seksualnim uitkom. A on? On ju je vjerojatno povezivao sa seksualnim pretjerivanjem, razuzdanou, zbunjenou. Je li zbog toga mrzio izmaglicu, je li ga na to podsjeala? Bijela mrea, bijela izmaglica. Mislila je da je ta njezina teorija moda malo pretjerana, ali ne treba je posve odbaciti. Davno je to bilo kad ju je sumnja ne, izvjesnost da on ne voli voditi ljubav s njom, da on to mrzi, mogla zaboljeti. Moda se i on, kad je vidio bijelu izmaglicu koja kao da je visjela s neba, sjetio one postelje, mirisa seksa, njezine vlanosti, mekoe i otvorenosti, njezine neobuzdane strasti. Pisao je knjigu i shvaala je da ga to iscrpljuje. Znao je raditi po cijelu veer. ak je sebi govorila da je odve zahtjevna, i premda je bila dovoljno dijete svoga doba da ne pomisli kako s njom neto nije u redu,

87

govorila je sebi da je stekla glupu naviku. Ne svodi se ivot samo na seks. Mora, meu ostalim, nauiti biti supruga. Kuhati, ugostiti njegove prijatelje. Otkrila je da zna odgonetnuti njegov zakuasti rukopis, a to ga je iznenadilo. Ugodno ga je iznenadilo da ona uspijeva proitati to je napisao a tolike su daktilografkinje odustale. Ne rekavi mu to radi, uzela je prvo poglavlje s dna rukopisa i savreno ga pretipkala. Kad mu ga je pokazala, napola je oekivala hladnu nevjericu, ak predbacivanje. Tad je ve poela osjeati da je odbacuje. Nije shvaala o emu je rije, to je uinila, ali postala je oprezna, analizirala je njegovo ponaanje, gotovo ga se bojala. Poslije je shvatila da je onih petnaest stranica pretipkala kako bi ga umirila, kako bi bio zadovoljan njome. Nije bilo ni nevjerice ni predbacivanja. Bio je oduevljen. Zadivljeno je gledao stranice, rekao joj da je pametna. Pomislila je da e skoiti i zagrliti je, poljubiti je iz zahvalnosti, i doista je uzeo njezinu ruku i prinio je usnicama. Morala se zadovoljiti time. Ve tjednima nije bio tako njean. Bi li volio da ti pretipkam cijelu knjigu? upitala ga je. to ti misli? odgovorio je smijeei se. Knjiga je bila Oko eklipse, pripovijest o Jacobu Manleyju, vjerskom fanatiku koji se samoportvovno, zbog dolinosti, oenio udovicom s petoro djece. Uzdravao ih je i poticao posinke i pokeri da ue i neto postignu, ali im nije mogao pruiti ljubav. Ursuli se inilo da nikad nije toliko uivala u nekom romanu. Radnja se zbivala u istonom Londonu etrdesetih i pedesetih godina. Nijedna od knjiga koje je gutala prije udaje nije ju toliko zainteresirala. Shvaala je da je to djelomice zato to ju je napisao on i to je, dok je itala, mogla uti njegov glas. Svako bi poglavlje proitala prije nego to bi ga poela tipkati. Uivala je u likovima i u dijalozima, ali uzalud je traila njega. Knjiga, inilo se, nije imala nikakve veze sa ivotom koji joj je opisao.

88

Bio je zadovoljan njezinim radom, pa je pretipkavanje njegovih rukopisa postalo njezin posao, zaposlenje koje je neodreeno mislila da treba imati. Bila je ponosna na sebe. O tome bi mogla pripovijedati Sari. Kad je proe to to je mui. Kad je ponovno nazove sva poletna i puna pitanja. Izmaglica se razila, ali samo privremeno. Za pola sata blijedo plavo nebo i maglovito bijelo sunce opet e biti prekriveni, a samotni pijesak protezat e se sumorno pod gustim pokrivaem. Nebo, pogled na hotel, ak i na blago uzburkano more nestat e. A pamuasta bjelina pritisnut e prozore Geraldove radne sobe No zasad je plaa bila gotovo sunana i ljudi su se poeli vraati kao i uvijek, kao ptice kad svane dan. U daljini je vidjela Flemingove, na pijesku, zatiene od vjetra, iako nije puhao. James i Edith kopali su u pijesku, a Sam Fleming i njegova ki sjedili u naslonjaima za sunanje. Dvaput je uvala njihovu djecu i drugi put je Jamesu dala marke koje je izrezala s pisama. Nije im vie bila potrebna i nije oekivala da e ih ponovno vidjeti. Znala je da potkraj tjedna idu kui. Nema smisla javljati im se, pomislila je i bila bi prola pokraj njih, ali zaula je kako je Sam doziva: Gospoo Candless! Okrenula se i pola prema njima. Dogodilo joj se neto neobino, neoekivano i nedobrodolo. Gerald je dugo na zidu u radnoj sobi drao fotografiju Samuela Becketta. Obiavao je tako neko vrijeme drati fotografije pisaca kojima se divio. Ursula je pomislila kako Sam Fleming, s etvrtastom vilicom, prodornim oima i punim, pokretnim usnicama nalikuje na Becketta. Nije znala je li i Beckett bio visok i mrav, ali pretpostavljala je da jest. Iznenadna snana privlanost koju u prijanjim susretima uope nije osjetila udarila ju je kao aka u elo, tako jako da je zastala ne bi li povratila dah. Onda je nastavila. Razgovarali su s njom, govorili neto o magli, o podizanju magle. Molly je dozvala sina, koji je gradio pjeani dvorac, i rekla mu: Kako se kae, James?

89

Hvala lijepa na markama rekao je djeak. Drago mi je da su ti se svidjele. Sam Fleming gledao ju je prodorno. Ursula je pomislila kako ima neega u teoriji da ako ti se netko dovoljno svia, onda se i ti njemu pone sviati, postoji tu neka kemijska ili telepatska razmjena. Onda je sebi rekla da se Samu Flemingu ne bi svidjela ena njegovih godina, mrava pedesetsedmogodinjakinja u trapericama i majici, kratke kose, nego neka bistra i sona tridesetpetogodinjakinja. Nije to bilo prvi put da je privue netko osim Geralda, a nee biti ni prvi put da od toga ne bude nita. Rekla je: Bojim se da e se izmaglica vratiti. Uvijek se vrati kad je nebo ovakvo. Onda emo pokupiti stvari i otii na aj. Pozdravila se s njima. Nije bilo vjerojatno da e ih ponovno vidjeti, pa im je zaeljela sretan put. Noge su joj pomalo klecale. Tijelo joj je obuzela udnja. Bio je to onaj isti osjeaj kao prije trideset pet godina kad je tek upoznala Geralda i udila se to se osjeaj nakon toliko vremena moe ponoviti tako vjerno. Iako se ena koja ga osjea potpuno promijenila. Iako je prvi put bila odbaena i izloena poruzi. Izmaglica se spustila i obavila ih je. Skrila ih je, tako da ih ne bi vidjela ni da se osvrnula. To joj je bilo drago, izoliranost joj je omoguila da se oporavi. A onda, kad se pribliila stazi i stubama, ula je da netko tri za njom. Stala je i priekala. Sarah je rano otila u arhiv u St. Catherines Houseu. Htjela je to to prije obaviti kako bi stigla sloiti biljeke i izvesti zakljuke prije negoli poe k Hope na veeru. Pred prostorijom u kojoj su stranke same mogle traiti eljene podatke ve je bio rep. Morala je ekati da ue. A kad su se vrata otvorila i kad se bacila na posao, otkrila je da je sve mnogo sloenije

90

nego to se nadala. Morala je ispunjavati obrasce i tek onda pretraivati knjige. Bile su teke i bilo ih je mnogo. Napokon je u matinoj knjizi vjenanih za 1918. godinu nala podatke o vjenanju Georgea Candlessa i Kathleen Mary Mitchell. Sad je valjalo prijei na matine knjige roenih. Bio je to zamoran posao. Sreom, znala je otprilike gdje traiti pa je bez problema nala Joan Kathleen Candless u lipnju 1919. Geralda Candlessa bilo je vrlo lako nai: 10. svibnja 1926. Candlessovi su moda imali jo djece. Sad joj je bilo ao to o tome nije upitala Joan Thague. Nije se mogla natjerati da to uini jer se gospoa Thague tako uzrujala. Zbunjena, uzrujana i gluha. Dovoljno plaljiva i tuna da Sarah povjeruje u njezinu pripovijest o malom bratu koji je umro u travnju 1932., mjesec prije estog roendana. Ali, sad je nala knjigu umrlih i podatke o smrti Geralda Francisa Candlessa, starog pet godina, uzrok smrti zakazivanje srca, dodatni uzrok meningitis. Znai, istina je. Zapravo i nije sumnjala, ali proitati to u matinoj knjizi drukije je nego uti od Joan Thague, drukije nego vidjeti te rijei na izvodu iz matine knjige umrlih. Nije se nimalo radovala to e to morati rei Hope. Nee valjda rei da je tata lagao?! Hope je zurila u sestru kao u najgoreg neprijatelja. Ali, kako to drukije objasniti? Cijela je pria bila ba tuna, ta jadna starica i njezin mali brat koji je umro. Ne posramim se lako, ali tad mi je bilo vrlo neugodno. Onda su morala postojati dva Geralda Candlessa rekla je Hope. to, dva djeaka po imenu Gerald Francis Candless, obojica roena desetog svibnja 1926., obojica s roditeljima koji se zovu Kathleen i George?

91

Hope je bila na rubu suza. Ali, zato bi tata to uinio? Hoe rei da je on zapravo bio netko drugi, je li? Netko posve drugi. Ali, zato bi to uinio? Bila je odvjetnica pa se odmah sjetila zato. Jer je poinio zloin? Jer su ga traili? Ne, ne mogu to vjerovati. Ne tatica. Ne vjerujem. Ne mora to biti razlog rekla je Sarah. Moda mu se dogodilo neto strano pa je to htio zaboraviti. Pitanje je kad je to uinio. Oito ne kad mu je bilo est godina. A ak i ne znamo je li bio iste dobi kao djeak koji je umro. Je li bio iz istog grada. Je li uope bio Englez. Moda je to uinio s osamnaest ili pet godina poslije, ali ne deset godina poslije, jer tad mu je objavljena prva knjiga pod imenom Gerald Candless. Ti si o tome mnogo razmiljala, je li? rekla je Hope neprijazno. Da, naravno da jesam. Ni meni se ne svia, Hope. Ali, ako elim napisati tu knjigu Da barem ne pie tu glupu knjigu! Da barem nikad nismo za to morali doznati! Ne elim to znati! Grozno mi je to to znam! Hopie rekla je Sarah da ja to nisam otkrila, otkrio bi netko drugi. Netko bi drugi napisao njegovu biografiju. Nije li bolje da sam otkrila ja a ne neki neznanac? Fabian, koji je dotad kuhao, povirio je iz kuhinje. Jest emo za pet minuta rekao je, a onda dodao: Dan akala. Kakav dan? U Danu akala Fredericka Forsytha neki ovjek eli promijeniti identitet kako bi dobio putovnicu, pa obilazi groblja dok ne nae nadgrobni spomenik djeteta istog spola koje bi sad bilo priblino iste dobi. Onda s tim imenom i ostalim podacima ode u matini ured, zatrai rodni list i zatim putovnicu. Ali, to je dijete umrlo pobunila se Hope.

92

Da, ali to nitko ne zna. Za putovnicu to ne provjeravaju. Moda je to uinio va tata. Nije mogao proitati tu knjigu jer je objavljena mnogo kasnije, ali moda je imao istu zamisao. Ne, nije rekla je Sarah. Gerald Candless, onaj koji je umro, nema nadgrobnog spomenika. Pitala sam. Ne zbog toga o emu ti govori, nego isprva nisam vjerovala. inilo mi se tako udovino, tako grozno. I sad mi se tako ini. Pitala sam je gdje je pokopan, a ona mi je, sva u suzama, rekla da su na grob stavili drveni kri, ali kad se poslije dvadest godina vratila u Ipswich i potraila grob, nigdje ga nije bilo. Sarah je jela pagete koje je pripravio Fabian, ali Hope nije bilo do hrane. Pila je mnogo vina koje je donijela Sarah i mrzovoljno gledala sestru. Fabian, koji ga je dobro poznavao, razmiljao je o njihovom ocu i pokuao ga zamisliti u ulozi kriminalca ili bjegunca, ali nije uspijevao. Gerald Candless bio je tako odluan, tako autoritativan, tako je dobro vladao sobom. A Ursula? upitao je. to s njom? Hope je ispraznila bocu. Ona nee nita znati. Mogao bi netko otvoriti jo jednu bocu. Fabian je skuhao i posluio jelo, pa se nije htio ni pomaknuti. Ne moe odmah zakljuiti da nita ne zna o tome samo zato to se to dogodilo prije nego to su se vjenali. Zamalo sam je pitala rekla je Sarah. Sino sam je nazvala i zamalo je pitala, bilo mi je navrh jezika. to, samo tako, iz neba u rebra? Ne, ne tako. Mislila sam je pitati zna li je li tata ikad razmiljao o tome da promijeni ime. Svia mi se to razmiljao rekao je Fabian. Hope se okomila na njega. A meni ne. Nimalo mi se ne svia. Sve mi je ovo odvratno.

93

Ustala je i pola potraiti jo vina, lupajui vratima. Sarah je rekla: Tjestenina je bila izvrsna. Dobro kuha, Fabby. Netko mora rekao je i nasmijao se. Ne znam to da sad radim. Jednostavno ne znam. Ne mogu napisati knjigu o nekome ako ne znam tko je bio. Zna, muka mi je to i rei. Osjeam se nekako uplje. Jer, tie se i nas, nije li tako? Ako je on bio netko drugi, tko smo onda mi? Kako se zapravo zovemo? Candless vrsto je odgovorio Fabian. Pomisli na sve one ljude iji su oevi imali strana prezimena, recimo poljska, pa su ih promijenili u neto to se dade izgovoriti. Oni znaju tko su. Prezime im je ono koje je izabrao njihov otac. Hope se vratila s bocom i vadiepom. Spustila ih je na stol. Nemam je snage otvoriti. Uope nemam snage. Ja u rekla je Sarah. Mislim da bi trebala odustati od memoara. Razmiljala sam o tome dok sam bila u kuhinji. Tata ne bi htio da sve ovo otkrije, to znamo, jer inae ne bi ni mijenjao ime. Zato bi morala prestati. Nazovi Postlea i reci da ti je to preteko, da te uzrujava. Moda s vremenom zaboravi. Bi li ti to mogla zaboraviti, Hope? Hope nije odgovorila. Dograbila je au koju joj je Sarah napunila. Uinila sam jo neto rekla je Sarah gotovo posramljeno. Malo sam provjeravala. Tata nikad nije studirao na Trinityju. Ili ako jest, onda je bio upisan pod starim imenom. A jesi li vidjela ono pismo itatelja u Timesu. Od onog Droridgea, filatelista? Isprva mu nisam vjerovala, ali istina je, tata nikad nije radio u Walthamstow Heraldu. Pa to onda! To je ionako bezvezan list. Radio je u Western Morning Newsu.

94

Sarah je kimnula. Moda. Vjerojatno jest. Pisala sam im i pitala postoji li evidencija o tome kad je radio kod njih. Bilo je to davno, prije etrdeset pet godina. Koliko vidim, tata nita nije radio i nigdje nije bio prije dvadeset pete. Fabian je zamiljeno rekao: Ali, ne znai li to da je uradio sve? Kako to misli? To znai da je uinio previe.

9
Nikome ne smeta rei da ima loe pamenje, ali gotovo nitko ne priznaje da ima lo ukus. Grimiz Cassiusa Tono joj je to Gerald rekao prije mnogo godina, istim rijeima. Volio bih vas pozvati na veeru. Da je to rekao drukije (Biste li poli sa mnom na veeru?, Biste li veerali sa mnom?), moda bi drukije reagirala. Moda bi pristala bez imalo oklijevanja. Ali, te su je rijei presjekle. Njegov je glas bio slian Geraldovu, iako su izgledali posve razliito, ali onako u izmaglici, imala je sablastan osjeaj da se vratila u prolost. U meuvremenu mukarci su joj svata govorili, ali nijedan je nije pozvao na veeru posve istim rijeima. Bila je sigurna da joj se uzrujanost vidi na licu, ak i u magli. Otpratit u vas ako nemate nita protiv rekao je. Pribrala se. Bilo joj je hladno. Seksualna privlanost koju je osjetila prema tom mukarcu privremeno je posve nestala. Mehaniki je hodala pred njim. Staza je bila preuska za dvoje. U petak se vraam kui rekao je pa bi mi bilo vrlo drago kad biste veerali sa mnom sutra ili u etvrtak.

95

Kimala je, iako time nije mislila izraziti pristanak. Ne mora to biti u hotelu. Vi vjerojatno poznajete dobre restorane u okolici, pa izaberite. Poslije sebi nije znala objasniti zato je odgovorila kako je odgovorila. Jednostavno to nije znala. Neu veerati s vama, ali doi u na pie poslije veere. Doli su gotovo do vrha stijene. Na ravnom dijelu staze, neposredno prije posljednjih stuba, zastala je i okrenula se. Stajali su i gledali se. Ako mislite da bi Molly trebala biti s nama, bojim se da to nee biti mogue. Ona e biti gore, s djecom. Ne eli ih ostaviti same, a ne eli da ih uva itko osim vas. Ne, molim vas, nemojte rei da ete ih u tom sluaju vi uvati. Ursula je opet kimnula. Rekla je: Ovdje se odvaja staza prema hotelu. Doi u u etvrtak oko pola devet ako vam to odgovara. Nasmijeio se. Morat e mi odgovarati. Kad je dola kui, otila je ravno do svojeg radnog stola i do tri rukopisa koja je ondje ostavila prije nego to je izila, samo da ne mora misliti na ono to se dogodilo. Kad bi mislila, osjeala bi se glupo, moda bi doli i drugi nepoeljni osjeaji. Tijekom godina nauila je prilino dobro kontrolirati sadraj svojih misli, znala je kako potisnuti neke misli a druge pustiti na povrinu. Sad je pozornost brzo usmjerila na rukopise. Poslat e ih sveuilitu koje ih je trailo. Dva je natipkala sama, a trei Rosemary. Sam je unosio ispravke i promjene, penkalom, crnom tintom. Kako to da je njegov rukopis bio gotovo neitak, a ispravke uredne? Otvorila je ladicu i potraila papir, velike podstavljene omotnice i selotejp. Kad je zazvonio telefon, ve je bila ponovno poela misliti na Sama Fleminga. Nije joj bilo drago to je prekidaju. Ili je barem isprva

96

tako pomislila. Jedva je prepoznala kerin glas. Oklijevala je vie nego prethodni put, gotovo je mucala. Ursuli je proletjelo kroz glavu kako bi, da je od onih majki kojima se djeca povjeravaju, sad ula neto uznemirujue. Ali, nije to bila, i nee biti povjeravanja, ba kao to njihov odnos nije ostavljao mogunost da keri, s oduevljenjem ili samoporugom, kae kako ju je neki mukarac pozvao na veeru. to se dogodilo, Sarah? utnja je bila tako duga, i na neki udan, neobjanjiv nain duboka da je Ursula na trenutak pomislila kako se prekinula veza. Sarah? Htjela sam te neto pitati. Reci, to? Ne znam kako bih to rekla. Ursula je ula dubok udisaj. A onda joj je srce zatreperilo kad je ula rije koju Sarah, koliko se sjeala, nikad prije nije izgovorila. Majko rekla je, i onda: Majko, je li tata je li se uvijek prezivao Candless? Omekana time kako ju je Sarah nazvala, rekla je: Ne razumijem. Je li ikad imao drugo ime? Je li promijenio ime? Koliko znam, nije. Ne, nije. Odakle ti to? Sarah nije odgovorila. Mislila sam doi na vikend. Htjela bih pretraiti njegovu radnu sobu, pregledati sve papire. Mogu li? Ursulu je zapanjilo to je to uope pita. Brzo je rekla: Naravno da moe. Naravno. A moda i tebi mogu malo pomoi. Raistiti papire. Bi li ti to pomoglo? to si htjela rei kad si pitala za drugo ime? Opet tajac. A onda: Preteko je da ti to objanjavam telefonom. Priat u ti kad doem.

97

Sjela je u dnevnoj sobi i zagledala se u more. Izmaglica je nestala. Tamnozlatno sunce zalazilo je. Otok Lundy isticao se u prednjem planu, dug, taman romb. Razmiljala je o onome to je Sarah rekla, ali nita joj nije bilo jasno. Kad je sunce zalo i sjene pale, pomislila je da bi ga vidjela, kad bi se brzo okrenula, u tatinom naslonjau. Njegovo je ime bilo sastavni dio njega, isto kao i krupna pojava, gusta kosa, duboki, autoritativni ili lakonski glas. Gerald Candless. Nije to bilo ime koje bi svatko prepoznao, to ne, ali ga se nije moglo ni tek tako odbaciti, a da ne zastane i ne pomisli ah, da, naravno. Nije se okrenula. Kad bi ga vidjela, bila bi to halucinacija. Kad bi bio tamo, znailo bi to da je poludjela. Naslonja je, dakako, prazan. Kua je prazna. Tad se, mjesec dana prekasno, sjetila da nikad nije javila bolnici da on nee doi na operaciju. Sad to nedvojbeno znaju. Njezin je brak moda bio kao drugi brakovi. Moda je brak takav. Kako to moe znati? Nisu je osobito zanimali odjea i frizeri i ono to je njezina majka nazivala sredstvima za uljepavanje, ali ujutro bi otila u kupovinu, uglavnom razgledati izloge, jer nije znala to bi drugo. Otila je u St. Johns i pogledala Constableov grob jer joj je Sally Wrightson rekla da bi trebala. Kad je bilo lijepo, ila se etati na Heath. Neka je ena dolazila pospremiti kuu. Gerald nikad nije jeo sredinom dana, nije htio zbog toga prekidati rad. Odnijela bi mu kavu i kruh sa sirom, a on bi se nasmijeio i zahvalio joj se. Poslijepodne je deifrirala njegov rukopis i tipkala sljedee poglavlje knjige koja e se zvati Naputeni vilenjak. Protagonist a tu ju je rije on nauio kad je uo da glavni lik naziva junakom bio je pomorski asnik ija se ena vratila roditeljima dok je on plovio i na kraju ga je ostavila zbog bratia s kojim je odrasla. Bilo je tu malo rijei o braku, a mnogo o obiteljskim odnosima. Ako se Ursula nadala da e iz romana doznati njegova stajalita o braku, ekalo ju je razoaranje. Pitala se kako netko tko je jedinac moe toliko znati o tome kako je imati brau i sestre.

98

Gerald je imao tisue knjiga, pa vie nije odlazila u knjinicu. Tad je prvi put poela itati i knjige koje nisu bile beletristika. U to vrijeme nije bila sklona introspekciji, pa je o Geraldu i sebi i dalje mislila kao o gospodinu Rochesteru i Jane Eyre, i kad bi mislila o svojem braku, to nije inila esto, zakljuila je da je Janein ivot, kad je postala supruga, bio vrlo slian njezinom. Dakako, bez pisaeg stroja. I bez sjeanja na luakinju na tavanu. Nikad joj nije palo na um da Gerald moda ima vlastitu verziju luakinje. Naveer bi zajedno neto popili i pojeli ono to je skuhala. Ili bi otili van. Ili bi ih posjetili Geraldovi prijatelji, ili oni njih. Wrightsonovi, Arthurovi, Adela Churchouse, Roger i Celia Pallinter. Razgovaralo se o knjigama, tuim knjigama, traevima o knjigama, anegdotama o drugim piscima, skandalima. I o vanim stvarima, njihovim osjeajima, njihovim uvjerenjima, njihovim naelima. Jonathan Arthur i njegova ena Syria bili su aktivni lanovi Kampanje za nuklearno razoruanje. Syrijina sestra ak je odluila nemati djecu jer se bojala nuklearne katastrofe, kraja svijeta. Syrija je rekla da ne proe dan a da se ne boji da e poeti nuklearni rat. Ursula nikad nije mnogo razmiljala o onome to je njezin otac i dalje zvao atomskom bombom, ili ako jest, uzdala se u to da e razboritost pobijediti, ali ipak se pridruila kampanji i odlazila je na sastanke. Uinila je to da bi imala to raditi i da bi bila slinija ljudima s kojima se on druio. Bude li vie znala, moda je nee samo pitati kako je, kako ide tipkanje i to e raditi tog dana, moda e doista razgovarati s njom. Moda e se prema njoj odnositi kao da mu je ravna. Adela Churchouse pokuala ju je zainteresirati za pokret protiv apartheida i za Drutvo za promjenu zakona o homoseksualnosti, pa je prestala kupovati jabuke iz June Afrike i pokuala razviti liberalno stajalite o homoseksualcima. To joj nije bilo lako jer kod kue je njezin brat priao viceve o pederima, a njezin je otac knjigu Izvor osamljenosti bacio u vatru.

99

Sredite pozornosti dobrim se dijelom bavilo mladim pomorcem kojeg mui grinja savjesti zbog Hiroime i Nagasakija, ali kad je ispriala Geraldu o svojim novim aktivnostima, inilo se da mu je protunuklearna kampanja dosadna, a isto tako i pokret protiv apartheida. A kad je uo da se zanima za promjenu zakona o homoseksualcima, poludio je. Reagirao je gotovo jednako kao njezin otac. to ona zna o promjenama zakona? Ne smije se petljati u to. Zakon e se promijeniti kad doe vrijeme, to ona niime ne moe ubrzati, i zato uope slua onu staru lezbijku Adelu Churchouse! Naveer, dvaput tjedno, vodili bi ljubav. Ursula je itala u knjigama kako tek vjenani, ili novi ljubavnici a to je ista stvar, zar ne? vode ljubav svake veeri. Naravno, nije vjerovala u sve to bi proitala, osobito ne sad kad je bila udana za pisca, ali Syria Arthur rekla joj je da to ine ona i Jonathan. Spomenula je to usput, kao da se podrazumijeva. Moda su svi brakovi takvi. Ili su moda svi kao njezin. Kako to moe znati? Jedne veeri kad su bili u braku otprilike godinu i pol bili su sami kod kue i Gerald ju je upitao ne bi li trebala poi lijeniku da vidi zato nije zanijela. To ju je nasmijalo. Dragi, sve je u redu. Tad mu je esto govorila dragi. Tako su njezini roditelji oslovljavali jedno drugo. uvala sam se da ne zatrudnim. Nije znao. Moda je i to bilo udno, to nikad nisu razgovarali o tome. Ali, nije imala iskustva. Nije znala da ga o tome treba pitati. Mjesec prije vjenanja otila je lijeniku i bila veoma ponosna to je tako hrabra, prava svjetska ena. Poslao ju je u kliniku gdje su joj dali dijafragmu. U knjigama o seksu koje je itala pisalo je da nije mudro to prepustiti mukarcu, pa to nije uinila. Nije mu to ni spomenula. Pretpostavila je da zna, da je pogodio. Uhvatila ga je srdba kakvu nikad prije nije vidjela. Zapravo, nikad ga i nije vidjela srditog. Prema ovome, njegova reakcija kad je

100

rekla da e se ulaniti u Drutvo za promjenu zakona o homoseksualcima nije bila nita. Lice mu je postalo ljubiasto, na elu su mu iskoile ile. Doimao se starije i kao da je sklon pretjerivanjima, to nije bio. Zavaravala si me rekao je. Vikao je. Nisam namjerno, Geralde. Mislila sam da zna. Odakle bih znao? to ja znam o takvim stvarima? Mislila sam da zna promucala je. Mislila sam da mukarci to znaju. Zar ne eli djecu? Nisi valjda kao Syrijina luda sestra koja ne eli djecu da ih ne bi ubila bomba? Naravno da elim djecu. Jednog dana. Tek su mi dvadeset etiri. Htjela bih malo priekati, godinu-dvije. Imala si svoju godinu-dvije rekao je. Rekao je to tako prijeteim tonom da se uplaila. Prvi put ga se doista bojala. Nije to bila ni nelagoda, ni oprez, nego strah. Nije bila sitna, bila je dapae prilino krupna, natprosjeno visoka i vrste grae. Ali, odjedanput joj se on uinio golemim, velikim i tekim opasnim mukarcem lavlje glave i crnih, ljutitih oiju. Tiho, gotovo pokajniki, rekla je: ao mi je. Napola joj je bilo jasno da je pogrijeila. To to je uinila moglo se doimati kao prijevara. ao mi je. Nisam nita mislila skrivati od tebe. Nisi ono to sam oekivao. To je ve rekao, na medenom mjesecu. Ali, tad je to bio kompliment. Sad je zvualo kao prijetnja. Geralde, molim te rekla je, i kad je ustao, prila mu je i stavila mu ruke na ramena. Molim te, oprosti mi. Molim te, ne ljuti se na mene.

101

Te joj je veeri u postelji okrenuo lea, ali sljedee noi da ga nije toliko eljela, bilo bi to silovanje. Navalio je na nju silovito i donio joj velik uitak. Mislila je da je to dokaz ljubavi i pratanja. Sarah je roena sljedeeg prosinca, devet mjeseci poslije te noi. U njezinim godinama bilo bi poniavajue ureivati se za mukarca. Ursula je u hotelu esto viala stara, pretjerano naminkana lica, natapiranu obojenu kosu, suknje iznad koljena na enama ije su keri za to bile prestare. Odjenula je crne barunaste hlae, crni pulover i jaknu boje pijeska. minka joj nikad nije dobro stajala ili se uope nije vidjela, ili je zbog nje izgledala neprirodno, poput lutke, pa se prestala minkati jo prije dvadeset godina. Dok se gledala u zrcalu pomislila je da je njezino lice onakvo kakvo bi bilo Sarino na neizotrenoj fotografiji. Mislila je sama otii do bara u hotelu, ali on ju je ekao na recepciji. To joj se svidjelo, pokazivalo je da je paljiv, ali nije joj se svidjela reakcija njezinog tijela, lupanje srca kad ga je ugledala. Nije htjela misliti o tome. Nije to oekivala. Mislila je da su takvi osjeaji nestali. Poveo ju je u foaje, u miran kutak. Veliki prozor pokraj kojeg je sjedila nudio je pogled na more i nebo, za to je i napravljen, sve do poda, ista staklena ploa. Sunce je zalo, ali nebo je jo bilo rumeno, ak vie nego prije zalaska, a oblaci su izgledali kao duge crne pruge nad morem. Gledala je krajolik kako bi se umirila. Pitao ju je to eli popiti, naruio pie i poeo, zapravo razumljivo, govoriti o Geraldu i njegovim knjigama. Mnoge je proitao i dobro ih je poznavao, ali nije obraala mnogo pozornosti onome to je govorio. Ljudi joj ve trideset godina govore o Geraldovim knjigama, valjda misle da ona to eli uti. Rado bi nekom rekla istinu, nekome tko joj se svia, tko joj je blizak rekla bi da najradije vie nikad ne bi mislila na Geraldove knjige, da je sad zanimaju jedino kao izvor prihoda i to se bolje budu prodavale, to

102

bolje. Prekinula je Sama Fleminga prilagoenom verzijom tih misli i vidjela da se zapanjio. Da, sve se bolje prodaju. Nadam se da e se tako i nastaviti. Mislim, sad kad je mrtav. Doista je bio okiran. Je li to vjerojatno? Teko je rei. Ponekad prodaja raste kad pisac umre, a ponekad pada. Postoji li nova knjiga? Zove se Manje je vie. itao je pause kad je umro. Otpila je malo pia, a onda naglo promijenila temu. ime se vi bavite? Mislim, to radite? Hvala vam to niste pretpostavili da sam u mirovini. To mi uope nije palo na um. Ali, vas to zapravo ne zanima, nije li tako? Samo ste uljudni. Uputila mu je pogled kakav je namjeravala izbjei. U lice, u oi. Bila je to pogreka, jer poela je drhtati. Pokuala se nasmijati. No, da ujemo, to radite? Dobro. Prodajem knjige u Bloomsburyju. Nemam antikvarnicu, a rabljene knjige to ne zvui lijepo. Prva izdanja suvremenih autora. Na licu joj se zacijelo vidjelo sve to je osjeala. Ne, ne daj Boe, valjda ne sve, ne ona udnja da je dodirne, da je samo dodirne rukom, udnja koja je stalno jaala dok su razgovarali. To ne, ali vidio se ok kad je ula ime se bavi, kao da ju je polio hladnom vodom. A onda joj je krv udarila u lice. Pomislila je, rei u ah, tako, a on e pokuati objasniti, a ja u rei da je sve u redu, nema veze i poslije toga vie uope neemo moi razgovarati. Zato je opet promijenila temu i poela govoriti o djeci, njegovim unucima i svojim kerima a to joj nikad nije bila laka tema

103

a to je, dakako, dovelo do razgovora o njegovu sinu. Njegovu mrtvom sinu. Ali, nije ula gotovo nita od onoga to je govorio, iako ga je na to potaknula i glumila zainteresiranost. Njezina je desna ruka leala na stolu pokraj ae. Nije mislila o tome, ruka je jednostavno ondje leala, ali zbog srama i sve vee ogorenosti, glumila je duboko suosjeanje i aptala: Tako mi je ao, tako mi je ao. Ispruio je ruku i poloio je na njezinu. Prije deset minuta, samo je o tome sanjala. Za poetak. A sad ju je umrtvilo, bilo joj je odbojno. Nije pomaknula ruku, ostavila ju je, ali njegovu nije osjeala kao eljeni dodir nego kao teku i vruu nelagodu. Doao je konobar kojeg je bio pozvao i to joj je bila izlika da povue ruku. I njemu je laknulo kao i njoj, pomislila je kad je u pola deset ustala. Otpratit e je do kue, rekao je. Usprotivila se, a onda ipak pristala. Pomisao da e moda eljeti ui i vidjeti Geraldova prva izdanja bila je gorka. Ali, nije ak doao ni do ulaznih vrata, samo do ulaza u vrt. Shvatila je da je, kad je prije manje od dva sata izlazila, zamiljala da e je pri povratku poljubiti. Bila je to matarija, ali ipak ju je jasno zamislila. Laku no rekla je. Htio je neto rei, nije znala to, ali odustao je. Suzdrao se i uzvratio: Laku no. Nije mogue samo po izgledu znati hoe li neka ena lako raati. Ursula je to znala i dok je optuivala Geralda da ju je izabrao samo zbog toga. Ali, mogue je da je mislio da to moe znati, da je to mislio kad ju je prvi put sreo i zamijetio njezine raskone bokove, pune dojke, njezinu mladost, nevinost i neznanje. I imao je pravo. Imala je trudove samo dva sata prije nego to se Sarah rodila. Danas bi je bolnica poslijepodne poslala kui. U ono doba, zadrali su je tri dana.

104

Malo se koja ena tada alila zbog davanja prednosti sinovima pred kerima. Sinovi su bili poeljniji, i to ne samo kod muslimana. Budui da se Ursula poela bojati Geralda, pa je tijekom cijele trudnoe bila oprezna, mislila je da e se ljutiti to je rodila ker. Okrivljavat e ju, kao to mukarci uvijek okrivljuju ene, zato to je dijete ensko. Ali, za promjenu, iznenadio ju je oduevljenjem i poletom koje nije mogla ni zamisliti. Bojala sam se rekla je u Sarin kasetofon da, iako je toliko elio dijete, nee biti oduevljen kad to dijete postane stvarnost. Mislila sam da ne zna to znai imati dijete u kui. Zapravo to ni sama nisam znala. Ali, mislila sam da znam bolje nego on. I imala si krivo rekla je Sarah. Rekla je to s uitkom koji je Ursula odluila zanemariti. Upravo tako rekla je mirno imala sam krivo. Razmiljala je o tome koliko je imala krivo. Oboavao te od samog poetka. Zvao te svojim blagom. Zna, obiavao je prigovarati da pisanje nitko ne shvaa ozbiljno. Ljudi misle da je to vie nekakav hobi, a ne posao, pa se u svako doba moe ostaviti i raditi neto drugo, uvijek se moe prekinuti. Tako pisac, budui da radi kod kue, moe obavljati kune poslove, otvarati vrata, javljati se na telefon, razgovarati s posjetiteljima. Tako sam mislila da e to osobito naglasiti u vezi s djetetom, s tobom, da nee doputati da ga se prekida zato to plae, da te nikad nee htjeti uvati. Ali, s tobom, sa svojim blagom, sve je to zaboravio. Sarah se smijeila, pa se nasmijeila i ona. Na silu, ali nekako je uspjela. Vozio te u etnju, u kolicima. Mukarci tad to nisu radili, ali on jest. Mijenjao ti je pelene. Bio bi te i hranio, ali po prirodi stvari to sam morala ja. Lijenik je vjeito bio kod nas. Tada, 1966. godine, lijenici su jo redovito dolazili u kune posjete. Kad god nisi bila savreno zdrava i vesela, pozvao bi sirotog lijenika.

105

Sigurno si mislila kako ti se posreilo rekla je Sarah. Misli, zato to sam imala takvog mua? Takvu rijetkost? Ursula je uspjela izbjei odgovor. Moja je majka smatrala da to nije u redu. Isto i tvoja teta Helen. Zacijelo sam ja neto skrivila. Moj je otac elio znati zato nemamo dadilju. Mogli smo to sebi priutiti. Tvoj otac nije htio. Rekao je da ona ne bi inila nita to ne moe on, a on to ini s ljubavlju koju dadilja nikad ne moe osjeati. Dakako, za Hope smo imali dadilju, morali smo. Ursula je zastala. Je li to ono to eli? Voljela bih neku anegdotu. Neto malo osobnije. Nita mi ne pada na um. Onda dobro, zasad je i ovo u redu. Sarah je iskljuila kasetofon. Hvala Bogu, pomislila je Ursula, jer ne znam kako bih dugo mogla ovako nastaviti. Anegdote! Ona i ne zna to trai od mene. Dakako da ne zna. Pribliile su se opasnom terenu, i da nisu prestale, morala bi poeti lagati. Tata je promijenio ime kad mu je bilo dvadeset pet godina rekla je Sarah. Ne znam zato. Zna li ti? Ursula nije mogla povjerovati. Jesi li sigurna? Sigurna sam da je to uinio, ali samo u to. Nikad nisi posumnjala? Ne u njegovo ime, to ne. Zato bih? Ni u neto drugo? U to da nema tete ni strieve ni bratie i sestrine? Rekla si da na vjenanju nije bilo njegove rodbine. Pa, ponekad mi se inilo udnim to uope nema roaka. Ne, zapravo, inilo mi se udno da moe tako mnogo i tako dobro pisati o obiteljima iako je sam nema. Ali, nisi ga pitala. Ne. Hoemo li pogledati tatinu sobu?

106

Ursulu je dirnulo to mi, kao to bi je uvijek dirnulo kad bi jedna od keri rekla neto po emu bi se dalo zakljuiti da izmeu nje i njih postoji nekakva veza. Pola je za Sarom do vrata radne sobe i tek tada, kad je Sarah oklijevala i okrenula glavu, zamijetila je bol na kerinu licu. Kako sam egocentrina, kako zaokupljena vlastitim problemima, kako nepaljiva. Sari e biti teko ui onamo, bit e joj to bolno. Ni ona ni Hope nisu ule u tu sobu otkako je Gerald umro. Bi li radije da to uinimo drugi put? Sarah je odmahnula glavom. Izdrat u. Ursula nikad nije kerima uinila nepravdu pomilju da njihovi osjeaji prema ocu nisu iskreni. Nije tu bilo pretvaranja ni afektiranja. Oboavale su ga. Tako bih ga i ja oboavala, pomislila je, da sam bila njegovo blago. Iznenada se sejtila kako joj je Hope, kad joj je bilo dvanaest, ogoreno rekla: Zar ne moe biti ljubaznija prema tatici? Otvorila je vrata Geraldove radne sobe i pomaknula se da propusti Saru. Danas nije bilo izmaglice, kroz prozor se vidjelo vedro nebo i oblaci koje je gonio vjetar. More je bilo uzburkano. Lundy se jasno vidio. Sarah se nervozno osvrnula po sobi. Otila je do stola, malo oklijevala, pa sjela na oev stolac. Nigdje nije bilo niega to je pisao rukom, Ursula se za to pobrinula. Uzela je one rukopise i poslala ih u Boston, u Ulicu Bond, onom ovjeku u Cumbriji. Sarah je dotaknula njegov pisai stroj, otvorila ladicu, opet je zatvorila. Imamo li jo kakvih izvoda? upitala je. Misli, o vjenanjima, roenjima, smrtima? Sve to imamo je gore. Hoe da ih donesem? Reci mi gdje su pa u ih ja donijeti. A onda e se svejedno morati vratiti ovamo, pomislila je Ursula. Bolje ti je da ostane i navikne se. Otila je na kat i nala fascikl s obiteljskim dokumentima, izvodima iz matine knjige umrlih njezinih roditelja, vjenani list, svoj rodni list, rodne listove djevojaka i na kraju

107

Geraldov smrtni list. Sarah vie nije sjedila za stolom. Stajala je pred otvorenim ormarom i prouavala rukopise. Bila je vrlo blijeda. Vratit u ti njegov rodni list rekla je bezbojnim glasom, a onda, pokazujui rukopise: Sve e to trebati proitati, zar ne? Misli? Ne znam. Zanimao ju je samo vjenani list, a ni on previe. Je li tata vodio dnevnik? Koliko znam, nije. Ne, znam da nije. Cijeli je svoj ivot ugradio u svoje knjige, zar ne? Sve to mu se dogodilo, sve to su mu ljudi govorili, sve to je vidio i uo. Bio je poznat po tome. Na predavanjima, u intervjuima, na radiju i televiziji, ponavljao je da neprestano pie autobiografiju. Je li ti to rekao? Da, i to ne tako davno. Prije tri-etiri godine. I Hope i ja bile smo kod kue i on je itao neto to je napisao, i onda nam je poeo priati o tome kako je zapisao sve to mu se ikad dogodilo. No dobro, ne ba sve, tada jo ne, ali da se nada da e na kraju sve napisati. Sarah je zastala. Glas joj je podrhtavao. Ne znam je li uspio. Pitam se je li. Ursula nita nije rekla. Naravno, u romanima bi to filtrirao, kreativno promijenio, to nam je objasnio. Ali, ja sam to znala, o tome govorim svojim studentima koji bi htjeli da sve to je napisala, recimo, Charlotte Bronte, bude autobiografsko. Ali, jest iskoristio sve, graa mu je bila njegov ivot, i to vie nego to je uobiajeno. Pa onda ne moemo oekivati da je jo pisao i dnevnik. Sari je bilo lake kad je govorila. Znanstveni pristup joj je pomagao. Ursula je vidjela kako joj se boja vraa u lice. Zanimaju li te pisma? upitala je.

108

Ne osobito. Vraala se i stara otrina. Ovo e biti moji memoari. Treba mi neto o tatinom podrijetlu, ali me ne zanima to je on rekao drugim ljudima, a jo manje to su oni rekli njemu. Moda u pogledati njegove biljenice i pause nove knjige. A fotografije? Negdje ih imamo u kutiji, je li? Zbog nekog razloga nikad nismo imali albume. Ne, nikad nismo imali albume rekla je Ursula. Ostavit u te da u miru radi. Stavio je svoj ivot u svoje knjige To dugo nije bila zamijetila. Papirnati krajolik, roman objavljen godinu poslije Hopeina roenja, takoer je bio obiteljska pripovijest, ovaj put o siromanim Ircima u Liverpoolu, a najstarija se ki bori da postane slikarica. U sljedeem, Glasniku bogova, otac umre mlad, a njegova se udovica mora brinuti za dvoje male djece i njegovu majku. Promjena se dogodila u Molitvama, koje je napisao poto su se preselili u Lundy View House. Bila je to prva njegova knjiga u kojoj nije uivala. Bilo joj je muno svaki put kad bi poela odgonetati novo poglavlje. Ipak, dugo se uspijevala opirati. Govorila je sebi da joj se to samo ini. Taj lik ne moe se temeljiti na njezinoj sestri Helen. Preosjetljiva je, moda i paranoina. ovjek vidi sebe u knjievnim likovima zbog tatine. Adela Churchouse, ili moda Roger Pallinter, rekli su joj da kad temelje neki lik na stvarnoj osobi, ta osoba to ni ne nasluti, a ljudi uvijek sebe prepoznaju u likovima koji se temelje na nekome drugom. Ali, kad je 1984. godine poela pretipkavati Bijedu, vie se nije mogla zavaravati.

10
Morski konjic jedinstven je meu vrstama po tome to mujak zatrudni i raa mladunad.

109

Hamadrijada Slavna glumica, koja je bila prijateljica Geralda Candlessa, izrecitirala je drugu polovicu Tennysonova Uliksa. Znatno manje poznat glumac, koji je povremeno dolazio u Lundy View House proitao je Herbertov Jordan. Ursula je sjedila u prvom redu, izmeu keri. Mlaa je nosila golem crni eir i neprestano plakala. Ursula je pomislila kako je Jordan prilino neprikladan za agresivnog ateista kakav je bio Gerald. Za njega se sigurno nije moglo rei da dok ima svoga Boga nikome ne zavidi na slavuju ili proljeu. Sopranisticu koja je otpjevala pjesmu Huga Wolfa nije poznavala niti je ikad za nju ula. Sve je to izabrala Hope, i Ursula je pretpostavljala da je izabrala ono to bi voljela za vlastitu komemoraciju kad bi joj takvo to uope bilo zamislivo. Roger Pallinter, smravjeo u starosti, artritian, na takama, izrecitirao je vlastitu pjesmu. Ursula nije ni znala da ih pie. Colin Wrightson, jednako star i slabaan, odrao je govor. Hvalospjev, pomislila je. Mislila je i to kako je udno sluati i gledati mukarca koji ti je nekad bio ljubavnik i ne osjeati nita osim nestrpljenja i blage odbojnosti. Rado bi bila primila Hope za ruku, ali nije mogla zamisliti kakva bi bila reakcija kad bi pokuala. Robert Postle, koji je sjedio iza nje, bio je jako prehlaen i kihao tako da je zarazu irio metar na sve strane oko sebe. Osjetila je kapljice na vratu i stresla se. Dok je Wrightson i dalje govorio, njegova je ena, na suprotnoj strani crkve, stavila naoale i itala crno uokviren list koji je Hope dala tiskati, s tekstovima pjesama i natpisom Gerald Candless 1926.-1997. na vrhu. Moda je i nju, kao i Ursulu, presjekao latinski epitaf: Vixit, scripsit, mortuus est. ivio je, pisao je, umro je, apnula joj je Tessa Postle. Stresla se od toga. Otputovat e kui vlakom u 15:50, bit e u Exeteru u 19 sati i onda drugim nastaviti do Barnstaplea, kamo e stii malo prije 21 sat. Obje su je keri pozvale da prenoi, to ju je iznenadilo i ganulo, iako ju je Hope oito pozvala preko volje. Pozvala

110

ju je i njezina sestra Helen, i moda bi kod nje ostala da joj pomisao na putovanje iz Carshaltona u Paddington sljedeeg jutra nije bila tako mrska. Komemoracija je zavrila. Orgulja je svirao fantaziju uz koju je Adela Churchouse pjevuila i izvodila neto poput plesnih koraka. Londonski su literati polako izlazili na Piccadilly. Ursulu su ljubili ljudi kojih se uope nije sjeala. Robert Postle je, briui lice rupiima koje je vadio iz kutije to ju je drala Tessa, rekao je da se moraju sastati, moraju razgovarati o novoj knjizi Kad e opet doi u grad? Kad e objedovati s njim? Nisam ti potrebna, odgovorila mu je. Sad ju je ve okruivala gomila ljudi, ali nitko nije bio okiran, nitko ak ni iznenaen. Sve je to zbog njezinog oaja, zbog gubitka, zbog teke tuge koju bi osjetila svaka ena kad bi izgubila mukarca kakav je bio Gerald Candless. Iznenadila se kad joj je prila Sarah, uhvatila je pod ruku i spasila je. Taksi je ve ekao, ona i Hope otpratit e je na kolodvor. Dan za pamenje, pomislila je. Gotovo nije mogla vjerovati. U taksiju su je opet smjestili izmeu sebe i njihova ju je blizina dirnula onako kako je nita u vezi s Geraldom nije moglo dirnuti. Njega vie nema, ali ona je jo tu, ona im je ostala je li o tome rije? Je li to objanjenje? Dogodilo se neto to se nije dogodilo ve godinama. Navrle su joj suze, ali ovaj put nisu ostale u oima, nije ih zadravala, nego su potekle niz obraze. Oh, ma rekla je Sarah. Tako mi je ao, tako mi je ao. Ursula odavno nije bila tako sretna. Godinama uope nije bila sretna, ali sada jest jer su Sarah i Hope bile dobre prema njoj, ak su je obje poljubile na rastanku. Hope je nije poljubila jo otkako je bila sasvim malena. Sve su se tri zagrlile s ljubavlju, onda su djevojke otile, a sretna Ursula, provjerivi da su doista otile, kupila je sendvi s lososom i boicu svjeeg soka od narane za put, pa se ukrcala u odjeljak prvog razreda.

111

Sarah je sebi govorila da se pomirila s oevim ponaanjem, s tim to je zbog nekog razloga promijenio identitet. Ili se barem na to naviknula. Mogla je to prihvatiti. Problem je bio u tome to ju je to otkrie omelo u radu, kao da je pisac kojem je ponestalo nadahnua. Otac joj je mogao rei, premda nije, da ako su prva poglavlja koja napie beivotna ili sadre praznine, ne moe nastaviti dok to ne rijei. A ako to ne moe, moda e jednostavno morati odustati od projekta. Ona svoje prvo poglavlje nije mogla popraviti dok ne ispuni praznine. Obuzela ju je nevoljkost da nastavi. Kako pisati o ovjeku koji se, po svemu sudei, rodio u dvadeset petoj? Koji se u toj dobi prvi put zaposlio? Iz Western Morning Newsa odgovorili su na njezino pismo. Prema njihovoj evidenciji, Gerald Candless radio je kod njih u Plymouthu kao novinar od ljeta 1951. do potkraj 1957. godine. ak je proitala lanak koji je 1956. godine napisao o Sueskoj krizi i o tome kako vojnici isplovljavaju iz Plymoutha. Ali, o njegovom ivotu prije 1951. godine nigdje nije bilo niega. Rezultati pretraivanja oeve radne sobe bili su slabi. Nije bio osobito uredan, ali ni jako neuredan. Nije imao uredne registratore, ali ni pretrpane ladice. uvao je pisma, jo u omotnicama, ali nipoto sva pisma. Unato onome to je rekla majci, proitala ih je i pitala se kako je odluio to zadrati, a onda je shvatila to nije ba bilo ugodno, naprotiv da je zadrao pisma bogatih i slavnih, zvijezda i poznatih pisaca. Pisma prijatelja je bacio. Nije bilo mogue izbjei pomisao da ih je ostavio kako bi ih jednog dana, kad umre, netko uvrstio u biografiju. U tom sluaju, to je oekivao da biograf uini glede njegova djetinjstva i mladosti? Moda da nee istraivati, nego taj dio preskoiti. udno da nije pisao dnevnik. Ne vjerujui sasvim majci, Sarah je traila dnevnik, ali je nala samo biljeke o zapletima, temama i likovima njegovih romana.

112

U subotu je cijelo poslijepodne radila, ali naveer je otila u gostionicu u Barnstapleu i zatim s prijateljima u neki klub. Zaudo, iako se nisu nita dogovorili, opet je doao Adam Foley. Bio je Alexanderov prijatelji ili bivi deko Rosiene sestre, Sarah nije bila sasvim sigurna koje od to dvoje. Njegovi su imali vikendicu u oblinjem selu. Nije spomenuo telefonski poziv i njezino hladno dranje, ali bila je sigurna da joj je zamjerio. To je bilo oito. Razgovarao je sa svima osim s njom. Oito se sjea onog njezinog ne, hvala, zauzeta sam. teta. Nee ni ona s njim razgovarati. teta to je tako jako privlaan. Imao je crnu kosu i tamnu put. Vitak. Voljela je vitke mukarce, a posebno joj se svialo to se kree tako graciozno, leerno, oputeno. Ali, odbila ga je. Nakon nekog vremena osjetila je, najprije s nelagodom a onda sa sve veim uzbuenjem, da je gleda. Ne lice, ne oi, nego tijelo. Kao da ju je svlaio. Dok su jo bili u gostionici, otiao je po rundu pia i donio ae svima osim njoj. to ti je jadna Sarah skrivila? pitala je Rosie. Tad ju je pogledao u lice. Nisam te vidio. Rekao je to ravnodunim tonom, kao da je ona odve beznaajna da bi je zamijetio. Zacijelo je paranoian ako postaje tako grub samo zato to neka ena ne eli izii s njim. Ali, zna i ona biti gruba. I to s uitkom. to, zurio si u prazan stolac, je li? Ustala je, otila do anka i sama naruila pie. Gostionica je bila tako pretrpana da se morala progurati pokraj njega kad se vraala za stol. Dok je prolazila, podlakticom je dodirnuo njezino bedro i pritisnuo ga. Ni sama nije znala zato nije otila. Ostala je i onda s njima otila u klub. Nalazio se u podrumu ispod voarnice. Zvao se Greens. Progurao se ispred nje i onda pustio da joj se vrata zalupe pred nosom. U klubu je

113

bio mali plesni podij, veliine kupaonice. Plesao je s Vicky i s Rosie. Plesao je s njima, a gledao nju. Kao da ju je hipnotizirao. Postalo joj je pomalo muno. Dakako, previe je popila. Ve je bilo poslije jedan kad su krenuli. Rosie ga je pitala hoe li da ga poveze. Palcem je pokazao Saru i tonom kakvim bi govorio o taksistu rekao: Ona me vozi. I povezla ga je. Tonije, povezao je on nju. Bez rijei joj je uzeo kljueve, naao automobil, otvorio joj suvozaka vrata i vozio nekoliko kilometara. Bila je prilino pijana, ali ne toliko da ne bi zamijetila kako je parkirao na travi i iziao. Doao je do njezine strane, izvukao je, gurnuo na stranje sjedalo i vodio ljubav s njom. Nekako su se dovukli do njegove vikendice i Sarah je ostala cijelu no. S Adamom, u Adamovom krevetu, iako su u drugim sobama bili njegovi. I bilo je uzbudljivo, kao da su opet tinejderi koji se uljaju stubama, s cipelama u rukama, utke, jer s druge strane zida spava Adamova teta ili baka. Nisu progovorili gotovo ni rijei. Rano ujutro, im je starica otila na misu, Sarah je ustala i odvezla se kui. Bila je strano mamurna. Njezina majka nije nita rekla o tome da se Sarah vratila kui u deset ujutro. Samo ju je pitala je li provela ugodnu veer. Sarah je popila mnogo mineralne vode i crne kave, pa se vratila u radnu sobu ne oekujui da e ita nai. A onda je pronala jedinu zanimljivost tog vikenda. Bila je u posljednjoj ladici koju je pregledala, na vrhu otvorenog paketa papira. Nije znala to je to, nije znala da je otkrie, samo da u ruci dri neto neobino, neto to ne spada u radnu sobu pisca. Tonije, pisca koji je usto i ateist. Ali, to je pomislila poslije. Poslije zadunice, u svojem stanu, kad je to pokazala Hope i Fabianu. Ne samo da otac nije vjerovao u Boga, nego je bio silovito protiv Boga. (O majinom odnosu prema vjeri nikad nisu pitale. Moda se inio nevaan.) Odgojio ih je kao bezbonice, ali nije traio da u koli

114

odbiju ii na molitvu. Vjerski obredi, drao je, nee na njih utjecati. I imao je pravo. Nijedna nikad nije proitala ni retka Biblije, niti su prepoznavale biblijske citate. U crkvu su otile jedino na vjenanje svoje sestrine Pauline i na oev pogreb. Stoga Hope o predmetu naenom u ladici nije znala nita vie nego ona. inilo se da je od nekakve vlaknaste, biljne tvari, moda od lista ili stapke. Presavijen je dvostruko, a na dvije treine visine ukri je stavljen jo jedan dvostruko presavijen komadi, nevidljivo spojen. To je palmin kri rekao je Fabian. to? Postoji ateizam i postoji neznanje. Vas ste dvije obine neznalice. Ne morate vjerovati u Boga da biste znale neto o vjeri. Barem malo. Kad bih vas upitao to je to: a) monstranca, b) kredo i c) Duhovi, ne biste imale pojma, nije li tako? Znam to je kredo nestrpljivo je odgovorila Hope. Pusti to, reci to je ovo. to je to palmin kri? To je palmin list ili trska ili ak granica jele oblikovana u kri, a daje se ljudima koji idu na jutarnju misu na Cvjetnu nedjelju, a to je nedjelja prije Uskrsa. Mislila sam da si idov rekla je Sarah. Ne bih rekla da ima pravo, Fab rekla je Hope jer tata nikad takvo to ne bi drao u kui. Tata je mrzio vjeru. Rekao je da se ne slae ni s im to je Marx rekao osim da je religija opijum za narod. I rugao se vjeri, priao viceve. Jonathan Arthur jednom je bio kod nas i govorio je o uskrsnuu, on je religiozan, a tata ga je silno uzrujao kad je rekao to bi gore doe dolje. Tu ja nita ne mogu. Ovo je palmin kri, poznat i kao palma. Pitaj koga hoe ako mi ne vjeruje. Pitaj Postlea, onog to mu curi nos, on je katolik.

115

Ako ga upitam, htjet e znati kako napreduje knjiga rekla je Sarah a ne napreduje. Ne znam to da radim. Fabian je rekao: Va je tata imao londonski naglasak. Ja sam suvremeni profesor Higgins, razumijem se u naglaske. On je imao londonski, s trunkom istonoanglijskog. Dakle, ivio je u Londonu, sam, radio je u novinama i dogodilo mu se neto strano. Moemo odbaciti kriminal, va tata takvo to ne bi uinio, ili barem vi tako tvrdite, dakle mora biti neto to mu se dogodilo. Moda mu je umrla ena ili djevojka? Dijete? Otkrio je neto vano o svojoj obitelji svojoj pravoj obitelji? Nasljedna bolest, otac ubojica to velite na to? Ne znam zato bi bilo tako strano da ti umre voljena osoba rekla je Hope. Ba ti hvala. Nisam tako mislila, Fab, zna da nisam. Hou rei, zato bi zbog toga promijenio ime? Vjerojatniji je otac ubojica. Sad sam se neega sjetila rekla je Sarah. Jednom sam ula kako je ona smijena stara Adela Churchouse o tome neto rekla tati. Ne, ne o ocu ubojici, nego o naglasku. Rekla je: Zna, Geralde, kad ivne, pone govoriti kao da si iz Suffolka. A tata je rekao da ga to nimalo ne udi jer je do desete godine ivio u Ipswichu. Ako se tog razgovora i sjetila nakon razgovora s Joan Thague, mislila je da je sve to je rekao bila la. Ali, to ako nije? to ako je, premda ne kao Gerald Candless, sin Georgea i Kathleen, i on bio iz Ipswicha i ivio ondje dovoljno dugo da stekne neizbrisiv naglasak? Palmin kri leao je na stolu, kamo ga je Fabian spustio, na vrhu Spectatora. Neto u vezi s njim Sari se nikako nije svialo. Nije htjela o tome previe razmiljati, nije se htjela suoiti s implikacijama, ali baciti ga u smee kako bi ga ujutro pokupili smetlari s ostalim otpadom inilo se preotrim korakom, korakom koji bi mogla zaaliti.

116

Kad su Hope i Fabian otili, s police je uzela rjenik, stavila palmu u njega i vratila ga na policu.

11
Vremena se mijenjaju i stajalita preokreu. Oliverov djed sramio bi se da je njegova ena radila, a Marku je bilo neugodno to njegova ne radi. Bijeda Gospodin i gospoa J. G. Candless bili su vrlo sumnjiavi kad im je sve objasnila. J. G. proao je tri faze sumnje: najprije istu nevjericu, pa nagaanje, pa krajnji oprez. Najradije s tim vie ne bi imao nikakva posla. Djevojci ne treba ni odgovoriti na pismo, ili joj se eventualno moe poslati otar negativan odgovor. Ali, Maureen je rekla, zamisli ako ga da u novine ili u tu svoju knjigu. Bolje je da znamo to se zbiva. Dobro, rekao je J. G., a usput joj reci da se namjeravam posavjetovati s odvjetnikom. Nijedno od njih nikad prije nije ulo da je teta Joan imala malog brata koji je umro. Brata po imenu Gerald Candless. Zato bi to znali? Teta Joan zapravo nije bila John Georgeova teta, nego samo daleka roakinja, a sve se to dogodilo tako davno. Teta Joan se silno uzrujala rekla je Maureen. Nikad je prije nisam vidjela u suzama. A sad je ona djevojka pisala i eli opet k njoj. Sigurno ima neku skrivenu namjeru. Moda se eli dokopati novca tete Joan. J. G., teta Joan nema novca. To nikad ni o kome ne smije rei. Oni o kojima ljudi to kau obino imaju najvie novca. I tako, budui da se Joan nije pisalo i nije znala to bi rekla, Maureen je nazvala Saru Candless i drala se na udaljenosti. Moe doi

117

ako eli, ali gospodin i gospoa J. G. Candless je podsjeaju da je Joan starica i da je ne treba uzrujavati. Ona, Maureen, doi e i osobno pripaziti da se takvo to ne dogodi. Sarah se osjeala kao da sumnjaju da namjerava ukrasti srebrninu. Nije ni znala to eli pitati Joan Thague. Bude li je pitala o susjedima i prijateljima iz razdoblja kad je djeak umro, hoe li je to uzrujati? Hoe li je uzrujati svako spominjanje tog vremena? to ako je upita moe li vidjeti djeakovu fotografiju? Ali, emu bi to sluilo? Sjetila se debelih albuma na stolu koje na kraju nije ni pogledala. Jesu li u ono doba snimali skupne fotografije? Jesu na sveuilitima, ali u osnovnoj koli u Ipswichu? Odvezla se u Ipswich u dogovoreno vrijeme, ali je zalutala i nala se u sreditu grada. Bilo je mnogo crkava i ulica koje su se zvale po crkvama, pa se sjetila palminog kria. Voljela bi zamisliti oca kako je kao djeak hodao tim ulicama drei majku za ruku, ali bilo je to nemogue, toliko se toga promijenilo, male trgovine iz onog doba zamijenile su robne kue i supermarketi. Ali, ivio je tu, u to je bila sigurna, toga se drala, sjeajui se traka suffolkog naglaska koji su zamijetili Adela Churchouse i Fabian. Kad je napokon stigla u Rushmere St. Andrew, vrata joj je otvorila Maureen Candless. Otresito se predstavila kao gospoa Candless. Bila je krupna, debela i teka, upravo nevjerojatno bez ikakve drai. Kad bi spustila glavu, izgledala je namrgoeno, a kad bi progovorila, vidjele bi se suprotnosti grubih crta lica, debelih usnica, prevelikih zubi i iljastog nosa iji se vrak pomicao neovisno o ostalim dijelovima. Nita vam ona ne moe rei rekla je. Vjerojatno ste doli uzalud. Ovaj put, naslutila je Sarah, nee biti aja ni kolaia na pladnju. Joan Thague sjedila je ukoeno na rubu naslonjaa predvienog za oputeniji poloaj. Doimala se kao da joj je nelagodno, i doista je bilo

118

tako. Nelagodu je osjeala jo od prvog Sarinog posjeta. Prvi put u mnogo godina noima su je muile more. A tijekom dana, dok se bavila neim to nije imalo nikakve veze s obitelji i prolou, ula bi, kao da je u kui doista dijete, dijete koje doista pati, kako plae: Boli me glava, boli me glava. Kuhala je objed svome unuku Jasonu, stajala uz tednjak i prila krumpirie kad ju je dijete dozvalo. Za taj glas nije bila gluha. Dakako, o tome nita nije rekla Johnu Georgeu i Maureen. Nije im pripovijedala pojedinosti, samo osnovne injenice. Joan je iznenadilo da oni to ne znaju, ak ju je malo uvrijedilo, ili moda prije povrijedilo da Johnova majka sinu nije pripovijedala o Geraldu i Geraldovoj smrti, da ga je zaboravila ili smatrala nevanim, kao da nikad nije ni ivio. Maureen je bila draga, osobito kad ju je trebalo povesti u kupovinu u Martlesham, ali nije eljela da sad bude tu. Nije eljela ni da doe Sarah Candless. Nije eljela nikoga. A Sarah nije znala kako bi zapoela. Dvije su je ene gledale kao da je socijalna radnica koja ih je dola optuiti za zlostavljanje djeteta. Joan Thague proistila je grlo, sklopila ruke i pogledala svoj vjenani prsten. Sarah je prvi put osjetila miris kue, laboratorijski pokuaj oponaanja sunovrata i hijacinta. Pomislila je kako bi se najprije nekako trebala ispriati u oevo ime i putem je to uvjebavala, ali isprika se pretvorila u samoispriku, zato to je voljela ovjeka koji je bio tako prijetvoran, a to nije mogla izgovoriti. Umjesto toga, rekla je: Mislim da je moj otac morao poznavati vau obitelj. Kao dijete sigurno je ivio u blizini. ivio je ovdje do desete godine. I govorio je suffolkim naglaskom. E pa, u naoj obitelji nitko nije tako govorio rekla je Maureen Candless uskoopereno svojim izrazitim ipswichkim naglaskom. Osjeao se samo traak rekla je Sarah. To mi je pomoglo u traenju. Pogledala ih je, Maureenin nos koji se trzao, Joanine nepomirljive oi. Sigurna sam da shvaate. Zato kaemo da smo

119

sigurni kad zapravo duboko sumnjamo? Pitala sam se jeste li moda imali susjede koji su imali sina dobi vaeg brata, gospoo Thague. Ili obiteljske prijatelje. Ili nekoga iz kole. Joan je pogledala enu svoga roaka. Je li traila ohrabrenje? Utjehu? Doputenje? Ne, doputenje ne. Joan Thague bila je, kako se to kae, svoj ovjek. Rekla je: Kad ostarite, djetinjstva se sjeate bolje nego onoga to se dogodilo juer. Jeste li to znali? Sarah je kimnula. Gerald nije dugo iao u kolu. etverogodinju. Jo nismo imali osmoljetke. Jedini je iz nae ulice iao u tu kolu. Nije bilo drugih djeaka, to znam, jer majka je rekla kako je teta to se nema s kim igrati. Nije se imao s kim igrati? Imao je mene rekla je Joan Thague. Da, ali nikoga svoje dobi? Imali smo bratie i sestrinu, djecu majine sestre. Dva djeaka i djevojicu. Zvali su se Donald, Kenneth i Doreen. Joan je razmiljala o tome. Znali su navratiti. Teta bi ih jedanput tjedno dovela na aj. Otila bi po djeake poslije kole i dovela ih na aj, i Gerald se igrao s Donom i Kenom. Doreen je jo bila malena, premalena za kolu. Majka bi uvijek ispekla kola. Bila je to slika ivota srednjeg stalea, daleko od onoga to je Sarah oekivala. Govorila je polako, svjesna da Joan mora itati s usnica: Vaa je mati bila bolniarka. Je li odlazila na posao? Mislim, je li odlazila po kuama? Mislila sam da je moda njegovala nekoga tko je imao sina, ili je njegovala djeaka. Moj otac nikad ne bi majci dopustio da radi. Gospoa Thague jako se uvrijedila. Porumenjela je. Bio je majstor slovoslagar. To bi izgledalo kao da nije u stanju uzdravati obitelj.

120

Ali, zato onda u rodnom listu pie bolniarka? Je li to bio posljednji pokuaj Kathleen Candless da dokae kako je osoba, a ne samo neiji produetak? Barem se tako inilo Sari. Nije eljela gledati gospou Thague u oi, ali morala je, jer je starica inae ne bi ula. Upitala je za bratie, Dona i Kena, njihovu dob, to se poslije dogodilo s njima. Ne moete oekivati da to zna presjekla ju je Maureen Candless. Joan nije gledala Maureen, pa nije ula to je rekla. Rumenilo se povuklo, srdba je prola, pa je rekla: Obojica su bila mlaa od mene, a starija od Geralda. Donu je bilo deset, a Kenu sedam kad je kad je moj brat umro. Poginuo je u ratu. Don, bio je u El Alameinu. Na Sarino iznenaenje, privukla je naslonja blie njoj, polako ga povlaei po sagu. Zagledala se u Sarino lice. Kao da je srdba zbog pretpostavke da njezina obitelj nije dobro stajala uklonila neku zapreku u njezinoj glavi. Srdba je sruila neku inhibiciju. Nagnula se prema Sari i zaboravila na Maureen. Oni se nisu prezivali Candless. Majino je djevojako prezime bilo Mitchell, ona i njezina sestra bile su Kathleen i Dorothy Mitchell, a onda je teta Dorothy postala gospoa Applestone. Dakle, Don i Ken su se prezivali Applestone, a ne Candless. To ste shvatili, zar ne? Gospoo Thague, ja ni ne mislim da je moj otac bio iz obitelji Candless. Sigurna sam da nije. Mislim da je samo uzeo vae prezime. Ah, pa to je onda neto sasvim drugo rekla je Maureen, napokon shvativi. Glas joj je zvuao vedrije, osjealo se olakanje. Polako je odmahivala glavom kao da je to to je Sarin otac uinio njoj nezamislivo. Moj brati Ken rekla je Joan Thague Ken Applestone ne znam to se s njim dogodilo. Znate, otila sam od kue. Kad mi je bilo petnaest. Zapravo, nisam mogla podnijeti onu kuu nakon to je Gerald

121

umro. Postrance je pogledala Maureen, kao da provjerava kakav je uinak imalo to pokazivanje osjeaja. Imala sam podstanarsku sobu u Sudburyju i radila sam u tvornici svile. Onda sam srela mua, udala se udala sam se kod kue, u Ipswichu i ivjeli smo tamo, iznad trgovine u Ulici Melford. On je otiao u rat, i malo-pomalo, izgubila sam vezu s obitelji. To jest, s Applestoneovima, ne s mojima. Redovito sam se dopisivala s majkom. Tako sam i doznala to se dogodilo s Donom, preko majke. Ali, Kena nitko nije spominjao? Znam da je bio u vojnom zrakoplovstvu, otiao je 1943., kad mu je bilo osamnaest. Gledala je u krilo, kako je katkad inila dok je govorila, moda zato to je neprestano morala zuriti u sugovornika dok je sluala. Ali, sad je podignula pogled. Moja je majka umrla 1951. godine, ali bila bi mi rekla da je Ken poginuo u ratu. Mislim da je bio iv gdje je ono ivio? u vrijeme njezine smrti, ali poslije toga Vidjela sam tetu Dorothy posljednji put na majinu pogrebu. Poslije vie ne. Gdje je ivio, gospoo Thague? ekajte da razmislim. U Essexu, mislim. U Chelmsfordu. Da, tako je, u Chelmsfordu, ali to je bilo prije etrdeset est godina, a to ni za koga nije malo. Ohrabrena Joaninom povjerljivou, Sarah je upitala bi li smjela pogledati albume koji su proli put bili na stolu, ali ih ovaj put nije nigdje vidjela. Joan je kimnula i otila po njih. im je izila, Maureen je ustala i otila do prozora. Protezala se i vrtjela tekim ramenima. Onda se okrenula prema Sari i hladno rekla: udi me da ne elite zaboraviti prolost. Molim?

122

Da je rije o mome ocu, to, iskreno govorei, ne mogu zamisliti, ne bih eljela doznati nita vie. Nikad ne znate to ete nai kad ponete kopati ispod kamenja. Joan Thague vratila se s tri albuma. Sarah je znala da veina obitelji ima neto slino, ali njezini ih roditelji nisu imali. Kad je pregledala fotografije u kutiji od cipela, neugodno ju je iznenadilo to ih ima tako malo. Bilo je to onog dana kad je nala palmin kri, i drala ga je u ruci dok je pregledavala fotografije: jednu jedinu s vjenanja roditelja, nekoliko fotografije Hope i nje dok su bile malene, a onda jedinu koja ju je doista zanimala. Bila je to fotografija mladoga Geralda, mlaeg nego na vjenanju, vitkog, tamnokosog, nevjerojatno zgodnog. Stajao je na nekakvom molu, a iza njega vidjelo se more i neki otok. To mi je dao kad smo se zaruili rekla je njezina majka ravnoduno. Sarah je sama prepozala mjesto: bilo je to u Plymouthu, a otok iza oca bio je Drake. Gerald Candless, tad ve poznat pod tim imenom, star 27 ili 28 godina, novinar Western Morning Newsa. Sad je gledala stranice albuma koje je okretala Joan Thague. Najprije sepija fotografije, a onda crnobijele. Joan joj je morala objasniti da je fotografiju veliine razglednice na kojoj se vidio par s dvoje djece snimio profesionalni fotograf koji je radio za turiste. Sarah za takvo to nikad nije ula, iako je dobar dio ivota ivjela uz more. Ali, pomnjivo je gledala sliku Georgea i Kathleen Candless s Joan i malenim Geraldom, i slika joj je rekla ono to rijei nikad ne bi mogle: ti ljudi nisu mogli biti njezini baka i djed, taj djeak nije mogao biti njezin otac. Ispitivanje DNK nije jedini odgovor. George je bio nizak, moda se nije sasvim razvio zbog siromatva u mladosti. Njegova ena bila je via od njega, odjevena u svilenu prugastu haljinu, s obvezatnim eirom. Oboje su imali kaasta lica, male oi, tupast nos. On je imao izboenu bradu, ona mesnate obraze, a kosa koja se vidjela pod eirima inila se mije boje. Taj djeak nikako

123

nije mogao izrasti u njezinog oca. Te zbrkane crte, blizu poloene oi i oevu izboenu bradu ni plastina operacija ne bi mogla pretvoriti u ono to je Hope jednom, samo napola u ali, nazvala oevim plemenitim likom. Okrenula se i pogledala Joan Thague, a onda je nehotice povikala: Oh, tako mi je ao, oprostite! jer Joan je plakala, plakala onako kako je Ursula plakala u taksiju dok su se vozile na kolodvor u Paddingtonu, ali nekako mnogo tunije i beznadnije. S Hope je imala teak poroaj. Ursula nikad nije ula da neka ena prvi put lako rodi, a drugi put ide na carski rez. Ali, to se dogaa, i njoj se dogodilo. Nije bilo mlijeka, nije bilo radosti. Prema bebi nije osjeala nita. Gerald je izabrao ime i premda ju je pitao slae li se, nju to nije zanimalo. to se nje tie, mogao joj je nadjenuti ime Oaj3. Nazovi je kako god eli, rekla je i zaspala. Samo je eljela spavati. Nije bila fiziki bolesna. Oporavila se za tjedan dana, a av je brzo nestajao. U to doba jo nisu znali za postnatalnu depresiju, ili barem za nju nisu imali naziv. Njezina je majka dola u Hampstead i rekla joj da se upravo tako ona osjeala kad je rodila Helen, ali nema svrhe tugovati, mora se pribrati i primiti se posla. Nitko to nee umjesto tebe. U tome se Betty Wick prevarila. Gerald je rado radio sve umjesto nje. Ali, ak se ni on nije mogao istodobno brinuti za novoroene i dvogodinjakinju. Zaposlio je dadilju. Ursula je zacijelo znala njezino ime, ali Gerald joj se uvijek obraao s dadiljo, kao da je podrijetlom plemenita. Sad se vie nije sjeala imena. Ona je o njoj uvijek mislila i govorila kao o onoj eni. Ona ena bila je visokokvalificirana, kompetentna, brza i uinkovita. Znala je svoj posao. Prezirala je Ursulu i to nije skrivala, ali Ursula, s udaljenosti od trideset godina zapravo, s bilo koje udaljenosti nije mogla optuiti onu enu da je ukrala ljubav njezine

124

djece. To je uinio Gerald. Kad je proitala Bijedu, shvatila je da to nije bilo sluajno, nego namjerno. U knjizi je to jasno rekao. Ponekad se pitala bi li bilo drukije da je mogla posluati Bettyn savjet i pribrala se. Da se nametnula. Ali, potonula je u crnu depresiju kao da ju je prekrio plat. Povukla se u njegove nabore, sklupala se i sklopila oi. Ona ena nije noila kod njih nego je putovala kui, u Edgware. Bilo bi mjesta i za nju da je Gerald spavao s Ursulom, ali poeo je spavati u drugoj sobi, da je ne bi uznemiravao kad se probudi jedno od djece. Tako je rekao. Hopeina kolijevka stajala je uz njegovu postelju. Svakog jutra donio bi Hope da je vidi, ali osjetio je njezinu ravnodunost prema djetetu, i njoj se poslije inilo da je on zbog toga bio zadovoljan. Toliko je grijeila. Ali, nije mislila da u tome postoji ispravnost i neispravnost. Nije na ispitu. Osjeala se bespomonom u raljama tjeskobe. Nita je nije zanimalo, nije se eljela pomaknuti, ak ni otvoriti oi. Neko vrijeme nije se zbog toga ak ni sramila. U njezinu svijetu nije bilo srama, ni ljubavi, ni krivice ni nade. Majka ju je tjerala da se kupa, inae se ne bi ni oprala. Smravjela je i oslabila. A onda je depresija prola. Jednog je dana bila u mraku, u oaju, a sljedeeg je izila iz njih u svjetlost. Bilo joj je bolje, vratio joj se optimizam, vratila se snaga. Tu promjenu nije znala objasniti. Sad kad se opet mogla normalno kretati, pokuala je voljeti Hope onako kako je voljela Saru. Ali, Hope je mnogo plakala, muila ju je kolika, svaki put poslije jela povratila bi. Ursulina pogreka, jedna od pogreaka i to ne prva, bila je to je to rekla Geraldu. Ja je volim rekao je pa se ne mora brinuti. Nije prirodno ne voljeti vlastito dijete. Maleno dijete, Geralde. to je sa mnom?

125

udno rekao je i pogledao je onako kako bi je katkad pogledao, poput znanstvenika koji prouava primjerak neke neobine vrste. Ne bih nikad pomislio da si mukobanjasta, a tako obino osjeaju mukarci. Mnogi mukarci tako doivljavaju svoju djecu dok su malena. Ali ti ne. Ne, ja ne. A u ovim okolnostima i bolje je da je tako, zar ne? Njoj su trebale ljubav i utjeha. Htjela je da joj netko da joj on kae: Ubrzo e je zavoljeti. Dri je svaki dan, preseli njezinu kolijevku u svoju sobu, budi vie s njom, grli je, ljubi je. A on joj je samo rekao da je udna. Neprirodna. eljela je da sjednu svi zajedno na kau, Sarah u njezinu krilu, Hope u Geraldovu naruju, ali blizu, tako da se svi dodiruju, da budu povezani. Onda bi sve bilo bolje i ona bi zavoljela svoje dijete, bila bi sretna. Kad bi je samo Gerald volio, ona bi voljela njih, sve njih. Povela je Saru u etnju. Djevojica je pala, i kad ju je Ursula podigla, opirala se i plakala: Hou taticu! Skupila je hrabrost i upitala Geralda kad e se vratiti u zajedniku spavaonicu. Trebala joj je hrabrost da to uini. Znala je da je smijeno da u braku danima uvjebava prave rijei kojima e zamoliti mua da se vrati i spava s tobom. Bi li to uinila njezina majka? Bi li Helen? Bi li Syria Arthur? Ponekad joj je na um padala luda pomisao da je za brak s Geraldom potrebna vjeba, ak da se trebala prvo udati za nekoga drugog, biti neija ena, da bi znala kako se ponaati u ovom braku. Na kraju je izabrala rijei. Izgovorila ih je leerno i prijateljski. Pitala se bi li pokuala koketirati, ali na kraju se odluila za ovo prijateljsko pitanje: Hoe li ubrzo opet spavati u naoj spavaonici? Gotovo svake noi diem se zbog Hope rekao je. uli bismo je iz nae sobe.

126

Nije odgovorio. Mislila je da e moda jedne noi jednostavno doi. Ili pokucati i ui i nagnuti se nad nju, kako su inili likovi u knjigama, ali ne u njegovim knjigama. Dok je itala ulomke o seksu u njegovim knjigama, itala ih po nekoliko puta, obuzela bi je slabost i srce bi joj jako lupalo. Pitala se je li radio to o emu je pisao. Nije ga mogla pitati. Gotovo ga nita nije mogla pitati. Dugo poslije Hopeina roenja nije osjeala elju za seksom. Moda se nikad nee ni vratiti. Nije o tome imala koga pitati. Zamiljala je kako bi bilo da upita lijenika, Helen, Syriju, ali nikad joj nije palo na um da upita majku. Dok je bila mlada iako joj je bilo tek dvadeset sedam, govorila je o vremenu kad je bila mlada nije razmiljala o svojoj motivaciji, nije propitivala svoje misli, strahove i nade, ali sad je postala introspektivna. Nije imala to raditi osim razmiljati. Iako ju je zbog toga grizla savjest, izgubila je interes za Kampanju za nuklearno razoruanje i poslije Hopeina roenja vie nije odlazila na sastanke. Ako Amerikanci odlue baciti bombu na Ruse, a Rusi uzvrate, ona ih nikako nee moi sprijeiti. Tri mjeseca prije nego to je rodila Hope, usvojen je zakon prema kojem je dobrovoljni homoseksualni in izmeu dvoje odraslih postao legalan. Dakle, Gerald je i u tome imao pravo, promjena se dogodila bez njezina upletanja. Kupovala je jabuke i narane ne gledajui odakle su i nikad se vie nije pridruila nijednoj kampanji. Kad je ona ena otila, dola je druga koja je pospremala, a Gerald je uvijek bio zauzet, beskrajno zauzet. Pisao je, ali nikad vie od tri sata na dan, uvao je djecu, vodio ih u etnju, igrao se s njima, itao im, kupao ih. Ve poznat u knjievnim krugovima kao istaknut romanopisac, ali i sve popularniji, bio je jedna od atrakcija Hampsteada dok je gurao kolica uz Ulicu Heath, a uz njega je hodala malena djevojica. Nije bio tip mukarca od kojeg se takvo to oekivalo bio je visok, ve i pomalo krupan, guste, kovrave, prilino duge crne kose,

127

krupnih, senzualnih crta lica, mesnatih usnica, kukastog nosa, dubokih oiju s tekim kapcima. Ponekad bi, gledajui ga a stalno ga je gledala pomislila kako za nekoga roenog u Ipswichu uope nema englesko lice. Prije je moglo biti panjolsko ili portugalsko, s tragom maurskih gena. Ili irskih. Nikad nije mario za odjeu, nosio je ono to mu je bilo udobno. Da su mukarci njegove dobi u to vrijeme nosili traperice, on bi ih sigurno nosio. I tako bi poveo djecu u etnju na Heath ili na Whitestone Pond odjeven u flanelske hlae i sportsku jaknu, sa zamaenim alom oko vrata umjesto kravate. Ona je, sama u kui, itala i razmiljala. Jednog dana Hope joj se nasmijeila i pruila ruke, i ona se zaljubila. Eto, dogodila se barem jedna stvar za koju je mislila da se nikad nee dogoditi. Ali, neuzvraena ljubav moe biti gora od nikakve ljubavi. Hope joj nije bila nesklona, doputala je da je zagrli, mazi i ljubi, ali bila je neizmjerno sklonija ocu. Kao i Sarah. A Sarah je, starija i rjeitija, zapravo neobino suvisla za tako maleno dijete, svoje osjeaje izraavala kad god se naljutila, osobito kad bi joj Ursula neto prigovorila. Neu tebe, hou taticu. Bile su lijepe djevojice, krupnih oiju, dugih trepavica i puti poput ruinih latica. Hope je imala dugu, smeu kosu koja se prirodno sitno kovrala, poput loze, i Geraldove pune usnice i visoko elo. Obje su imale Ursulin kratak, pravilan nos, a Sarah je imala i oi i kosu iste boje kao ona, pepeljastu kosu, pjegice. Drale su se Geralda kao maii make, grlile ga i ljubile, obraze stiskale uz njegove. A on je, s onom grivom i nasmijeenom njukom, bio pravi tata-maak. Ursulu su progonile udne sumnje. Sanjala je Geralda okruenog djecom. Bio je ve oenjen i imao neodreen broj djece iz prvog braka. San joj se zadrao u svijesti kao da je stvarnost, pa ga je upitala, opet prethodno uvjebavajui pitanje, odakle tako dobro zna s djecom. Uivam u njihovom drutvu odgovorio je.

128

A nisi imao brau i sestre. Ne, nisam bio te sree rekao je onim hladnim, uljudnim tonom koji je postao uobiajen kad bi joj se obraao. Nije je vie zvao Malim medvjedom. I nije se vratio spavati s njom. Svi su govorili da mukarci imaju jau seksualnu elju nego ene, ak i ljudi koji inae o tome nisu govorili to su tvrdili, ak i njezina majka. to se dogodilo s njegovom eljom? Je li je sublimiralo bavljenje djecom? Poela je itati knjige o seksu i o popularnoj psihologiji. Njezina se elja vratila i poela je muiti. Tipkala je Glasnika bogova. Glavni lik, udovica Annie Raleigh, imala je golem seksualni apetit koji, zbog vremena i normi drutva u kojem je ivjela, dugo nije mogla utaiti. Ursulu je iznenadilo i kosnulo kad je otkrila koliko on zna o enskoj elji i enskim seksualnim potrebama. Bilo je to upravo nevjerojatno, toliko je nalikovalo njezinim osjeajima i poloaju. Pitala se zato, kad ve razumije, nita ne ini. Bile su joj potrebne mnoge godine i jo dva itanja knjige da shvati kako Annie Raleigh jest ona. U ilustriranoj djejoj enciklopediji iz onog doba Sarah je nala fotografije i crtee djeaka iz tridesetih godina. Fabianova je baka za deseti roendan dobila Svijet znanja u dvanaest svezaka. Djeaci su nosili kratke flanelske hlae do koljena, prugaste jakne i prugaste kravate. Za razliku od Cromptonovog Williama Browna (o kojem je Hope znala iznenaujue mnogo), nijedan u kui nije nosio prugastu kapu. Tako su zacijelo izgledali Don i Ken Applestone. A i njezin otac. Zamiljala je kako Don i Ken odlaze na aj u Ulicu Waterloo, u kuu bez centralnog grijanja, hladnjaka, perilice, perilice za posue, televizora (moda su ipak imali radio), umjesto tapisona sagovi i linoleum, otvoreni kamini i moda plinska pe, izolacijska vrpca oko prozora, kupanje jedanput tjedno. Sarah je, uz pomo Fabianove bake, o

129

tom razdoblju mnogo doznala. Takoer je potraila, ali nije nala, K. Applestonea u telefonskom imeniku za podruje Chelmsforda. Uope nije bilo Applestoneovih. Pokazalo se da je to rijetko prezime, dok je Appletona i Applebyja bilo mnogo. Ali, Ken Appleston postojao je u matinim knjigama. Ponovno je otila u matini ured i nala ga: roen 1925. godine, Kenneth George Applestone, drugi sin Charlesa i Dorothy Applestone, ije je djevojako prezime bilo Mitchell. Traila ga je i u knjigama vjenanih od 1943. godine nadalje, ali nije nita nala, kao ni u knjizi umrlih. Joan Thague nije imala fotografije tih djeaka, pa je slika Kena Applestonea kao visokog, tamnoputog djeaka smeih oiju i kovrave crne kose bila samo plod Sarine mate. Tada je neto shvatila. Bilo je jasno i oito, shvatilo bi to i dijete, ali ona nije do tog trenutka. Jedino ako ne uspije nai Kena Applestona moe o njemu ozbiljno poeti razmiljati kao o svome ocu. to ga tee bude nai, to e biti vjerojatnije da je to on. Te je veeri nazvala sve Applestoneove u Londonu. Nije ih bilo mnogo. ena koju je posljednju nazvala rekla je da je njezin otac spominjao bratie po imenu Donald i Kenneth, i da treba nazvati Victoriju Anderson, sestrinu koja ivi u Exeteru. Sarah je preko informacija dobila njezin telefonski broj, nazvala i dobila automatsku sekretaricu. Ostavila je ime i broj i kratko objanjenje zato zove. Telefon je zazvonio pola sata poslije. Sarah Candless? upitao je neki glas. Nije zvuao kao enski, ali ipak je rekla: Victoria Anderson? Ne, zar bih trebao biti? Gotovo poelim da jesam. Zovem se Jason Thague, a svako je ime bolje od toga. Ja sam Joanin unuk. Prola su tri dana otkako je bila u Ipswichu, ali bila je sigurna da e joj neto predbaciti. Kako se usuujete dolaziti ovamo i uznemiravati moju baku? Ona je starica, slaba je, to vi sebi umiljate

130

to mogu uiniti za vas, gospodine Thague? Jason, molim vas. Mislim da me jo nikad nitko nije oslovio s gospodine Thague. Nikad. Nije govorio suffolkim naglaskom, nego estuarijskim engleskim4 osamdesetih godina. Pitanje je zapravo to ja mogu uiniti za vas rekao je. Oklijevala je. A moete li neto uiniti za mene? Ne znam. Nadam se. Baka mi je priala o vama i o tome to radite. To mi je bio prvi glas da je imala malog brata koji je umro. A i mojem je tati to bio prvi glas. Zastao je, a onda nastavio odlunije: Rije je o tome da nikad nemam dovoljno novca. Student sam, znate kako je to. Trebala bih znati odgovorila je. Ja ih pouavam. No da, pa sam mislio volio bih pokuati pronai vaeg oca. To jest, tko je bio. Mislim da bi mi to dobro ilo. Za poetak, na pravom sam mjestu. to ete, nemam sree. Dobro poznajem Ipswich. Ako je bio odavde, vjerujem da bih ga uspio nai, a ako se jo togod dade izvui iz Joan, i za to sam tu. Dakako, oekivali biste da vam platim? Radio bih to zbog novca odgovorio je jednostavno. Tek je tad shvatila da joj je pokuaj da pronae oeve korijene donio kroninu tjeskobu. Mrzila je sve te telefonske pozive, posjete, pretraivanje dokumenata. Uzbuenja je nestalo. Jer radilo se o njezinom ocu, kojeg je voljela i potovala, a koji to, kako joj se u posljednje vrijeme esto inilo, uope nije zasluio. Dobro rekla je. Zato ne? elite li nekakav ugovor? Svakako. Radio bih prihvatio vau rije, ali to ba ne bi bilo poslovno, nije li tako? Moete mi poslati ugovor i sve podatke koje imate o ocu. Sljeeg dana sve je zapakirala: fotokopije oevog rodnog lista, dokumente iz Walthamstow Heralda i Western Morning Newsa, s

131

Trinity Collegea. U popratnom pismu rekla je da misli a boljelo ju je to napisati kako je neki nepoznat ovjek, vjerojatno star dvadeset pet godina, vjerojatno novinar, vjerojatno roen u Ipswichu gdje je ivio do desete godine, ljeta 1951. godine uzeo ime Gerald Candless. Moda je negdje studirao, ali ne na Trinityju u Dublinu. Moda je u sluio u Drugom svjetskom ratu dob je odgovarala. Kad je bio mlad, imao je crnu kosu. Oi su mu bile smee. Nije imao oiljaka ni drugih posebnih oznaka, kako su to neko zvali u putovnicama. Ustuknula je to to pie nepoznatu mladiu s prostakim naglaskom. Mislila je da ga moe tono zamisliti: nizak i tanak, sa zbrkanim licem Candlessovih (pravih Candlessovih), pritav, okrugle naoale, upava smea kosa do ramena. Napisala je: Otac je govorio da je sve to mu se dogodilo ugradio u svoje romane, ali su ti dogaaji proli proces filtriranja i preobrazbe kojim se koriste svi romanopisci kad u radu upotrebljavaju autobiografske pojedinosti. Sigurna sam da to i sami znate. (U to uope nije bila sigurna, osobito kad bi pomislila na svoje studente.) Moda ipak vrijedi razmisliti o ulomcima njegovih romana kao o moguim kljuevima njegovog identiteta. Upuujem vas na Papirnati krajolik, u kojem opisuje ivot u velikoj obitelji irskih doseljenika. Tema mu je oito dobro poznata. Drugim rijeima, zvui uvjerljivo. Moda bi bilo korisno pogledati i njegov prvi roman, Sredite privlanosti. Prva su poglavlja o Drugom svjetskom ratu. Osamnaestogodinji mladi slui u Kraljevskoj mornarici u Sjevernoj Irskoj i poslije na Dalekom istoku. Moda ste oboavatelj moga oca pa imate te knjige; ako ne, rado u vam ih poslati. Otila je poslati pismo, a kad se vratila, zazvonio je telefon. Victoria Anderson. Anderson joj je bilo prezime po muu. Djevojako je bilo Applestone, bila je ki Thomasa, mlaeg brata Charlesa Applestonea. Donald, Kenneth i Doreen Applestone bili su njezini

132

bratii i sestrina u prvom koljenu, iako su svi bili mnogo stariji od nje. Doreen, o kojoj je Joan Thague pripovijedala kao o bebi, imala je dvadeset jednu kad je Victoria roena. Sarah je brzo shvatila da je naletjela na pravog obiteljskog fanatika kojem je istraivanje povijesti obitelji strast. Victoria Anderson nedvojbeno je izradila porodina stabla, jedno za majinu, drugo za oevu stranu. Nedvojbeno se grize to nije, recimo, uspjela otkriti nita prije 1795. godine. Bijesna je to ne moe otkriti ime ene koja se udala 1820. godine ili djeteta koje se rodilo 1934., a ivjelo je samo dva dana. Razmiljala je o tome dok je Victoria Anderson nabrajala pretke Mitchellovih i Thagueovih, a onda napravila digresiju i nabrojala osmoro djece koju je njezina sestrina Doreen rodila u dva braka. A Ken Applestone? podbola ju je Sarah. Iselio se u Kanadu. Kada? Ken? Mislila sam da vas zanima Don Applestone. Niste li tako rekli u poruci? Zacijelo se jedna od nas zabunila. Znate, Don se oenio 1941. godine. Bilo mu je samo devetnaest, ali oenio se i dobio sina, Tonyja, prije nego to je poginuo u Egiptu. Tony je znatno stariji od mene, ali ostali smo u vezi Kad je Ken emigrirao? 1951. godine. Sigurno sve to ita, pomislila je Sarah. Vjerojatno u kompjutoru ima file pod nazivom FAM.DOC. Otiao je u Kanadu 1951., iste godine kad sam se ja rodila. Znai, sve vam je to ispriao netko drugi. Naravno. Majka mi je priala o tome da se Ken iselio, iako ga ni ona nikad nije upoznala. Otac ga je poznavao, ali on je umro prije deset godina. Pokuala sam pronai Kena. Mogu si misliti, pomislila je Sarah. Kako ste to pokuali?

133

Imala sam prijateljicu u Montrealu. Ona je pretraila telefonske imenike. Glas Victorije Anderson postao je dublji. Nisam htjela imati nepoznanicu na porodinom stablu. Moda se oenio i imao djecu, gotovo sigurno jest. Uzrujava me kad imam praznine. Ne onoliko koliko uzrujava mene. Sarah je nestrpljivo rekla: Dakle, s Kenom Applestoneom nije bilo kontakta od 1951.? Pa ne, zapravo nije. Budui da nije znala kako bi sroila ugovor za Jasona Thaguea, obratila se Hope za pomo. Ja u ti ga napisati rekla je Hope. Stvarno? Ba ti hvala. Znam da se ne slae. Moda, ali ako to ve radi, onda radi kako treba. Hopie, sjea li se da je tata ikad rekao da se radnja nekog njegovog romana temelji na stvarnom dogaaju? Znam, govorio je da se sve temelji na njegovom iskustvu ili zapaanju, ali je li se ikad posluio stvarnim dogaajem? Recimo, kao to ljudi piu romane o Krimskom ratu ili o Titanicu. U Sreditu privlanosti govori se o bacanju bombe na Japan. Sjea se, onaj, kako se zvae, Richard, pati od grinje savjesti jer su bombe vjerojatno spasile njegov ivot, nije morao sudjelovati u osvajanju Japana. A tu je i Bijela paja noga. Kritiari su tvrdili da se temelji na stvarnim dogaajima, ali tata nije. Nisam bila tu kad je ta knjiga objavljena, bila sam u Americi. Ali, naravno, proitala sam je. Recenzenti su je proglasili krimiem i rekli da se temelji na umorstvu iz Highburyja, hm mislim 1960. ili 1961. godine. To je prekasno. Deset godina prekasno. I u toj knjizi nema niega o tome kako netko mijenja ime, je li? Ne, ni rijei odgovorila je Hope.

134

12
Jacob Manley nije bio osobito obziran ovjek, ali kad bi netko umro, uvijek bi rekao da je otiao u raj, nikad u pakao. Oko u eklipsi Prolo je trideset godina otkako je Ursula vidjela Jean, prvu enu svoga brata. Nikad nije mislila o njoj, osim u vezi s jednom temom. Gotovo ju je zaboravila. Jean je nestala iz njezinog ivota onako kako se to dogaa s branim partnerima roaka u sluaju smrti ili razvoda. U ovom sluaju, radilo se o razvodu. A sad je umrla. Moda i ne prerano, jer bila je nekoliko godina starija od Iana, dakle prevalila je sedamdesetu. Ursula se iznenadila kad je primila njegovo pismo. Isprva nije ni prepoznala njegov rukopis. Povremeno bi se uli telefonom, slali su jedno drugome boine estitke njegove je pisala njegova druga ena, majka njegove djece. Nazvao je kad je Gerald umro, ali nije doao ni na sprovod ni na komemoraciju. Ali, sad joj je pisao. Moralo se raditi o neemu ozbiljnom. Pisao je kao da mu je stalo do Jean, ali ne kao da ali. Jean se vie nije udavala. Godinama je ivjela sa sestrom udovicom. Umrla je prije tri tjedna, sprovod je davno proao. Ian nije otiao, a bio je siguran da ni Ursula ni Helen ne bi poeljele otii. Ursula je, sjedei za kuhinjskim stolom s pismom u rukama, pokuavala dozvati u pamenje Jeanino lice, ali nije uspjela. Vidjela je samo blijedu mrlju, izmueno lice, smeu kosu proaranu sjedinama, nemirne ruke koje su se sklapale. Ali, savreno se jasno sjeala zato je Jean, koja je s njom malo kontaktirala, koju je zapravo jedva poznavala, onog dana 1968. godine dola u Holly Mount i otvorila joj srce. Tri godine poslije Jean i Ian su se razveli i Ian se oenio enom o kojoj se Jean dola povjeriti Ursuli. Zato ba Ursuli? Nikad nije doznala zato je bila izabrana. Moda su Jeanini roaci i prijatelji bili

135

preblizu. Ili je moda Jean, kao i Helen, pa donekle i Betty Wick, Ursulu zbog udaje za knjievnika (pisca, umjetnika, ovjeka iz drukijeg svijeta) i ulaska u elitne krugove u najelegantnijem predgrau u Londonu koje je najmanje nalikovalo predgrau, smatrala svjetskom enom koja zna odgovore i rjeenja za neobine situacije, situacije o kojima obini ljudi i ne sanjaju. Jer, za Wickove i njihove prijatelje nevjera je bila nezamisliva. Seksualna revolucija koja je poela ezdesetih godina nije ih dotaknula, moda nisu ni znali da se dogodila. Ali, dotaknula je Iana Wicka. Neto ga je dotaknulo i navelo na brakolomstvo. To je Jean dola rei Ursuli, i brakolomstvo je bila njezina rije. Ian se zaljubio u mladu blagajnicu u banci, provodio je s njom cijele noi, ostajao preko vikenda, a sad se htio oeniti s njom. Ursula, dakako, nije imala odgovor na to. A Jeanina pria o tome kako je Ian prestao spavati s njom bolno ju je podsjetila na vlastitu situaciju. Jean joj je sve ispriala o tome kako Ian ne eli spavati u istom krevetu s njom, o njegovoj neobjanjivoj odsutnosti, o tome kako se doima zadovoljno, kao da mu neto drugo prua sreu. A tako je i bilo. Ursula ju je sluala. Nije joj znala pomoi, znala je samo u mislima praviti usporedbe. Kad je Jean otila kui (taksijem sve do Sydenhama, na Ianov troak), zaudila se kako na to nije prije pomislila. Gerald je ne eli jer ima drugu. Jean je Ianovu ljubavnicu isprva nazivala drugom, a kako je pria tekla, poela se sluiti njezinim imenom. Ursula je u to doba bila vrlo svjesna svojeg izraavanja, i naziv druga inio joj se gotovo kominim. Druga ena zvualo je jednako glupo. A ipak, zacijelo postoji druga ena, djevojka, ljubavnica, druga koja se uplela u njezin brak. Sve to je Jean rekla o Ianovom ponaanju poklapalo se s Geraldovim, osim estih izostanaka. Kad nije bio kod kue, gotovo uvijek su s njim bile Sarah i Hope. Koliko je znala, nije ih nikad vodio sa sobom kad je odlazio svojem

136

nakladniku, ali onamo je ionako rijetko odlazio. Bi li bio kadar povesti djecu svojoj ljubavnici? Papirnati krajolik objavljen je 1968. godine, i on je ve poeo pisati sljedei roman. Te je godine postao i zamjenik urednika za knjievnost u nekim nedjeljnim novinama, pa je dobivao knjige koje je trebao recenzirati i Ursula je imala to itati. Toliko je itala da mu je rekla dakako u ali, ali pokuavajui govoriti o neemu to on poznaje i voli kako bi je trebali uzeti u iri novoustanovljene Bookerove nagrade. Moda se ostali lanovi ne bi sloili rekao je. Nije shvatila. Nije eljela shvatiti. Misli, zato to sam tvoja ena? Zato to se ba ne moe rei da si kompetentna, nije li tako? Drugom ju je zgodom, kad je vidio da ita roman koji je prethodne nedjelje recenzirao, upitao razumije li zapravo to ita. Mislim da razumijem rekla je napeto, oekujui uvrede. Odmjerio ju je onako kako je u posljednje vrijeme esto inio, kako bi moda kreator pogledao manekenku koja je odjenula njegov najnoviji model. Njezin ga izgled vie nije zanimao. Traio je neto drugo, ali ona nije znala to. Misli li da bih trebala proitati tvoju kritiku? Lice mu je potamnjelo od srdbe. Kritiku? to, zar si postala Francuskinja? Ili me eli impresionirati? Kae se prikaz. Prikaz ili recenzija. Toliko valjda moe upamtiti. Smislio je naslov za novi roman prije nego to ga je poeo pisati. Kad je napisao dva poglavlja, upitao ju je bi li ih pretipkala. Ovaj put to nije uzeo zdravo za gotovo, i ona se upitala zato ne. Pokuava li je umiriti? U kui u Holly Mountu nije imala vlastite sobe. Kua je zapravo bila premalena. On je blagovaonicu koristio kao radnu sobu. Ona je

137

sjedila u dnevnoj sobi i itala, a djeca su spavala. Dao im je aj, okupao ih i stavio na poinak. esto se poeljela nametnuti i preuzeti to na sebe, ali da bi to postigla, bila bi morala djevojice fiziki otrgnuti od njega. Srce joj se stisnulo pri toj pomisli. On ih je hranio, on ih je kupao, on im je priao prie za laku no, a u pola osam poeo bi pisati. Nekoliko minuta prije deset uao je ruku punih papira, papira koji ak nisu bili ni sloeni, pruio joj ih i zamolio je da uini ono to je tako ljubazno prije inila. Nije mogla povjerovati svojim uima. Zvat e se Glasnik bogova rekao je. Bi li mi sredila rukopis, Ursula? I deifrirala moj vrakopis? Prvi put ju je nakon mnogo mjeseci oslovio po imenu. Gledala ga je bez osmijeha, ali pruila je ruke da primi papire. Na njegovu licu vidjela je polet, zanos zbog kojeg se doimao mlaim. Shvaala je. Bio je zadovoljan, bio je sretan, smislio je naslov, napisao je dva poglavlja kojima je bio zadovoljan. To je bio njegov ivot, to mu je bilo sve, to i djeca. Rekao joj je jer je nekome morao rei. Nedvojbeno, radije bi rekao onoj eni, drugoj, svojoj ljubavnici, ali ona nije bila tu. Poet u sutra rekla je. Dok je itala, traila je dokaze o nevjeri. Ve je ula ili tonije, vidjela, jer itala je o tome u novinama kako govori da sve to mu se dogaa ulazi u njegove romane. Nije nala nita. A onda je neto shvatila. On nikad nije pisao o branoj nevjeri. Rijetko je pisao o braku, osim usput, i premda ona to tad nije mogla znati, tako e biti i u njegovim buduim romanima. Nee mnogo pisati o braku i branom ivotu sve do Bijede 1984. godine, ali ni u tom romanu, premda je bilo rijei o nesrei, svaama i nekompatibilnosti, iako je seks bio vaan, iako ga je bilo, nije bilo nevjere. Ali, dok je pretipkavala ta poglavlja 1969. godine, to je jo bila daleka budunost. Taj put upoznala je Annie Raleigh, tresla se i podrhtavala od opisa njezine udnje, uzalud traila nevjeru. Ali, to to

138

je nije bilo moglo je znaiti i samo to da se tom temom sluajno nije posluio. Moda e o tom razmjerno novom iskustvu pisati poslije, u drugoj knjizi. Pretipkavala je njegov roman, promatrala ga, mislila da je sluajnost to to je, dok je nju muila seksualna glad, on pisao o eni sa slinim problemom. Unato tome, odbila je udvaranje mladog pjesnika kojeg je Gerald pozvao na veeru i koji je poao za njom u kuhinju dok su Gerald, Colin Wrightson i Beattie Paris raspravljali o tome tko e biti kandidiran za Bookerovu nagradu. Uzvratila mu je poljubac, ali nije htjela dalje i odbila je otii s njim na pie. Ne, nipoto. Ali, te noi, iako to nikad prije nije radila niti je znala kako se radi, masturbirala je. Inae ne bi mogla zaspati. Promatrala ga je. Oslukivala. Bio je to poetak fascinacije koja e zamijeniti ljubav. Stalno je razmiljala o njemu. Da je poveo djevojice k nekoj gospoi, ne bi li ga odale? ak je pitala Saru, iako je mrzila sebe zbog tog pitanja. Tata nas vodi kod gospoice Churchouse, aavice odgovorila je Sarah. Ne Adela, za koju svi govore da voli ene. Ne Adela, koja je prijetila da e se okovati za ogradu Ministarstva unutarnjih poslova zbog reforme zakona o homoseksualnosti. Koliko je god bila ljubomorna i nerazborita, ipak nije mogla povjerovati da bi Gerald spavao s tom aavom pedesetgodinjakinjom koja je nosila kriavu odjeu i arene ogrlice, vadila zubalo u tuim kupaonicama i zaboravljala ga na umivaoniku. Nije bila Adela. Gledala ga je i sluala. Poela je dolaziti u djeju sobu dok im je priao prie ne bi li moda neto otkrila. Ako je to Sari i Hope smetalo, nisu rekle, samo su je molile da uti i ne smeta im pospremajui igrake. Pripovijetke koje im je pripovijedao bile su serijali. Sad, dvadeset osam godina poslije, nije se vie sjeala koji je pripovijedao tog

139

proljea kad su Sari bile tri godine a Hope godina i pol, samo se sjeala da je Hope sluala iako je zapravo bila premalena da shvati priu. Tih petnaest minuta kad su se pripovijedale pripovijesti bile su jedino vrijeme kad je ivahna Hope bila mirna. Ursula je gotovo potpuno zaboravila to se dogaalo u tim pripovijestima. Sjeala se jedino neke o starcu koji je djevojici na drugom kraju zemlje slao poruke golubom pismonoom i one o djeaku kojeg je strog gospodar slao uz dimnjake. Potonja se uvelike temeljila na Tomu i vodenim bebama Charlesa Kingsleyja i Blakeovim Pjesmama nevinosti, ali ona ih tad jo nije bila proitala. U pripovijestima nije bilo niega o drugoj. Kako je i moglo biti? Kako je uope mogla pomisliti da moe biti? Gerald joj je davao mnogo novca. Imali su zajedniki raun i on nikad nije pitao na to ga troi. Ako je zamjeivao koliko troi, nikad nita nije rekao, ali znala je da ga novac ne zanima osobito. Kako bi ponekad rekao, elio je udobnu kuu, lijepu kuu na lijepom mjestu. Novac mu je trebao jedino za to. Putovanja u inozemstvo nisu ga privlaila. Nije volio kazalite, prezirao je operu. Kupovao je knjige, a mnoge je dobivao na dar. Jedan mu je nakladnik darovao Encyclopediju Britannicu, a drugi potpuno, neskraeno izdanje Oxfordskog rjenika. Imali su morris karavan jer je bio najpogodniji za prijevoz djece i njihovih stvari. Odjea je sluila samo tome da mu ne bude hladno i da ne bude gol, a dvadeset je godina nosio istu uru. Ali, ona je mogla uzeti novca koliko je god htjela i raditi s njim to joj drago. Tog joj je travnja bilo drago potroiti novac na privatnog detektiva. Do noi kad je umro nikad nije ula u tu sobu. Ponekad je mislila kako je udno imati u kui u kojoj ivi dvadeset sedam godina sobu u koju nikad nisi uao, o kojoj ne zna nita, ak ni to je u njoj od pokustva. Kao soba Modrobradog, u kojoj moda nema niega, a moda je puna krvi. Samo, ona nije bila radoznala. Samo je jedanput,

140

kad se kroz vrt vraala sa stijene, prola uz dio kue u kojem je bila njegova soba i prvi je put shvatila ili je to moda zaboravila da je to soba na uglu, s jednim prozorm na sjever a drugim na zapad. Pospremala ju je Daphne. Daphne je mijenjala posteljinu. Bila je neudana, ivjela s neudanom sestrom i majkom koja je pedeset godina bila udovica, pa nikad nije rekla ni rijei o tome da Gerald i Ursula ne spavaju u istoj sobi. Moda joj se to nije inilo neobino. Moda nije znala kako ivi veina branih parova. istila je sobu, pjevala Dashing Away With The Smoothing Iron, mijenjala plahte, govorila o sobi kao o sobi gospodina Candlessa, jer iako je Ursula odavno postala Ursula, on nikad nije postao Gerald. Ursula je vjerovala da se stara gospoa Batty dri viktorijanskog obiaja da se u sobe ne puta noni zrak. Dapae, nikakav zrak, jer Daphne nikad nije otvarala prozore, a ako bi neki nala otvoren, odmah bi ga zatvorila. Ursula je sad otvorila sve prozore u sobi i naslonila se na zapadni. Tamnosivo more, poput neodmotane role namrekane svile, lealo je nepokretno, gotovo uope nije lizalo blijedi, ravni pijesak. Bilo je maglovito, ali izmaglica je visjela daleko i pokrivala samo otok i daleke rtove. Na prozorima rebrenice. Postelja s plavobijelim prugastim pokrivaem, dva jastuka u bijelim jastunicama, nekoliko stotina broiranih izdanja na jednostavnoj polici, komoda, obian drveni stolac. Ugraenog se ormara sjeala od prije tridesetak godina, kad su se doselili, ali takav su ormar imale sve spavaonice, pa se moda zapravo i ne sjea ba ovoga. Dvije slike, jedna nasuprot sjevernom prozoru, druga na suprotnoj strani, ostavile su na nju neugodan dojam. Prolo je mnogo vremena od njezine naivne i optimistike mladosti, kad bi, da ju je tko pitao, rekla kako u spavaonici treba imati lijepe slike, ako ne psie i makice, a ono barem sunane krajolike i Monetove lopoe. Ipak se zaudila ukusu i mentalnim procesima svoga pokojnog mua koji je izabrao Piranesijeve

141

Imaginarne zatvore na jednom zidu, a sliku svjetionika, divljeg mora i oblanog neba na drugom. Tad se sjetila njegove odjee. Umro je prije tri mjeseca, ali njoj uope nije palo na pamet da neto uini s odjeom. Zaboravila je da postoji. Otvorila je ormar i pogledala vreaste hlae, bezobline jakne, dva stara odijela od tvida, taman i teak ogrta od ovje koe. Sve je mirisalo na plijesan, na staru vunu. Nekad se odjea pokojnika prodavala na rasprodaji, a danas je obiaj odnijeti je u kakvu dobrotvornu ustanovu. Poela je vaditi iz ormara i polagati na krevet. Kad je ormar bio prazan, obrisala ga je iznutra i zatvorila. Slike je odnijela u prizemlje. Nisu joj se inile prikladne za sobu za goste. Na poleni slike svjetionika proitala je: Kors fyr Augusta Strindberga. Studirala je povijest umjetnosti, ali nije znala da je Strindberg slikao. Stavila je slike zapravo, reprodukcije uz zid radne sobe i zamijenila ih mrtvom prirodom iz svoje sobe i Veernjom svjetlou, bezazlenom i prilino draesnom slikom Roberta Duncana koja je prikazivala djevojku u bijelom i guske u ruinjaku, koju je netko darovao Hope za dvanaesti roendan. Odjea je bila teka. Morala se penjati tri puta. Odnijela ju je u kuhinju, a poslije e je staviti u prtljanik i odvesti u Caritas. Prije nego to daruje ili baci odjeu, mora pregledati depove. Ta joj je pomisao bila pomalo smijena, jer to je klasina situacija u kojoj ena ili udovica nae pismo iz kojeg dozna za muevljevu ljubavnicu. Ursula se nasmijeila, jer znala je da nee nai ni pismo ni ita slino. Odgodila je taj posao, stavila odjeu u plastine vree, a njih u ormar za metle gdje ih djevojke nee nai. Pauline je odmah eljela znati zato ne moe spavati u Sarinoj sobi gdje je prije spavala. Nije joj, ini se, bilo nimalo drago kad je ula da dolaze obje njezine sestrine.

142

Nisam znala da tu gore ima jo jednu sobu rekla je, vjerojatno se prisjeajui svih zgoda kad je spavala u prizemlju, u malenoj sobi koju je Ursula poslije uzela za svoju radnu sobu. Ursula se nasmijeila, ali nije nita rekla. Nakon toliko vremena, iznenadilo ju je kad je shvatila da je Pauline oduvijek vjerovala kako Gerald i ona spavaju u istoj sobi, u istoj postelji. Pauline se ogledala po sobi. Oito je bila zadovoljna pogledom i Veernjom svjetlou, ali niim drugim. Te e knjige skupljati prainu, Ursula. Izgovorila je njezino ime naglaeno, poslije kratkog zastajkivanja, oito da bi pokazala kako je zapamtila Ursulinu elju da je ne zove teta. Onda je pogledala tetu, pogledala je kao da je dugo nije vidjela, kao da se nisu nale pred kolodvorom u Barnstapleu i zajedno putovale do kue. Oiala si se! Jo prije gotovo tri mjeseca rekla je Ursula. Poslije veere, Pauline se sjetila kako joj je Ursula proli put govorila o uvanju djece u hotelu. Ursula se nije mogla sjetiti je li joj rekla samo da joj Gerald to nije dopustio ili da sad, kad ga vie nema, to ipak namjerava raditi. Prekasno je shvatila da Pauline nije imala pojma da ona to radi dok sama nije spomenula. Doista si to uinila! Rekla je to iznenaeno, sa zgraanjem, kao da joj je povjerila da je radila kao prostitutka u sreditu Ilfracombea. Mnogo sam razmiljala o tome rekla je Pauline. Brian esto kae da bih bila dobra psihologinja. Ti zapravo nisi bila bliska sa svojom djecom, zar ne? to misli, moda uvanjem djece to kompenzira? Ursula je mislila da je to zapaanje iznenaujue tono. Ubrzo su pole na poinak. Takve primjedbe kasno naveer bile su osobito

143

nepoeljne jer poslije nije mogla zaspati. Nije bila u hotelu od one veeri sa Samom Flemingom i znala je da vie nikad nee ni otii. Unato svemu, iako ga je odbila, oekivala je da e je nazvati. Mislila je da e nazvati makar samo zato da se ponovno ispria i objasni, ali nije to uinio. Iako njegovi unuci vie ne bi bili ondje, iako moda vie nikad nee doi, bila bi otila uvati tuu djecu da ju je nazvao. Znala je da je to iracionalno i smijeno, ali tako je osjeala. A sad je sezona zavrila, hotel je bio napola zatvoren. Potpuno e ga zatvoriti na tri mjeseca poslije Boia. Ursula je dobro znala kako otroumna opaska o neijem nedosljednom ponaanju, opaska koja nas prisiljava da se suoimo s neugodnom istinom, donosi nesklonost onome tko ju je izgovorio. U tom je trenutku osjeala nesklonost prema neakinji, antipatiju koja e, dakako, proi, ali koju je i prije znala osjeati. Pauline nije esto bila tako pronicava. Obino bi neto rekla o neijem izgledu ili navikama, ali ak su i te opaske, sjetila se Ursula, znale prodrijeti u mekane, osjetljive dijelove due. Smijeno je to misliti, jer tad je bila dijete, a ono to kau djeca ne treba shvaati odve ozbiljno. Barem je tako govorio Gerald. Pauline je prvi put dola k njima one kobne 1969. godine. Ursula ju je zvala kobnom zato to je to bila posljednja godina koju su proveli u Hampsteadu, godina kad se njezin brat rastao od ene, godina kad su nakladnici rekli da je Glasnik bogova Geralda od dobrog pretvorio u velikog pisca, godina privatnog detektiva. Pauline je dola jer je bio kolovoz, nije imala kolu, a Helen je morala na operaciju. Izvadili su joj maternicu. Jeremy je otiao oevoj majci, iji je bio miljenik. Te je godine Paulini bilo deset godina. Bila je u dobi kad djevojice vole uvati malu djecu, brinuti se za njih i igrati s njima. A bila je visoka i krupna, izgledala je barem dvije godine starija, moda se i osjeala starijom. Majka ju je prerano pretvarala u enu, doputala joj

144

je da nosi grudnjak koji joj nije bio potreban, odrezala joj je pletenice, dala probuiti ui. Helen je drala da nikad nije prerano za enstvenost. Ursula je gotovo uope nije viala jo od nezgode sa zarunikim prstenom kad joj ga je mala Pauline donijela na stapki cvijeta. Ne bi je bila ni prepoznala. Gerald je se uope nije sjeao. Odmah se usprotivio kad je Pauline htjela voditi Saru i Hope u etnju. To nee ii, nikada. Dakako, zbog opasnosti od prometa. U ono doba nitko nije razmiljao o mogunosti silovanja ili zlostavljanja djece. Ali, inilo se da mu je drago to je u kui netko tko se igra s djevojicama. Mogunost da to ini njihova majka odavno je odbacio. Da Pauline nije bila kod njih, bi li se odvaio izbivati iz kue cijeli dan, cijelu no i jo pola dana? Nikad to prije nije uinio. Bi li to uinio ne samo jedanput, nego dvaput, da to poletno, strpljivo dijete sklono zapovijedanju nije bilo u kui da se brine za njegove keri? Privatni ga je detektiv pratio ve mjesec dana. Bio je skup, a nije otkrio gotovo nita. Ursula, koja je oekivala nekoga slinog Philipu Marloweu, upitala se to to, zaboga, radi kad se popela uz gole drvene stube do prostorija iznad radionice kazalinog krojaa u Sohou, zatekla dva krupna, sredovjena mukarca u zadimljenom uredu i pognutu, sjedokosu tajnicu koja im je mogla biti majka. Poslije je otkrila da je jednome doista bila majka. Dickie Parfitt bio je uljudan, civiliziran i iskusan. Zapravo, odve iskusan, jer odmah je zakljuio da se radi o pitanju razvoda, kako je rekao. Gotovo sve to su on i g. Cullen radili bilo je povezano s razvodima. Ursula je morala objasniti da samo eli znati kamo odlazi njezin mu, da i ne pomilja na prekid braka. Ali poslije, dok je ila prema postaji podzemne eljeznice u Tottenham Court Roadu, razmiljala je o tome to je rekao. Dao joj je misliti. Prvo je izvjee primila tjedan dana poslije. O Geraldu se govorilo kao o subjektu. Bolje to nego gospodin X, pomislila je Ursula. Dickie Parfitt slijedio ga je kad je iziao sa Sarom i Hope i etao

145

se po Hampsteadu, kao Shelley pravio papirnate amce i putao ih na oblinjem jezercu, vodio ih da vide guske i paunove u parku Golden Hill i kupio im sladoled u Finchley Roadu. Drugi put vodio ih je u Canfield Gardens u zapadnom Hampsteadu i s djecom ostao u toj kui nekoliko sati. Gospodin Parfitt bio je vrlo ponosan na svoje otkrie, ali Ursula je znala da je Gerald samo otiao posjetiti pjesnika i sveuilinog profesora po imenu Beattie Paris. Paris i njegova djevojka Maggie imali su dvije keri priblino iste dobi kao Sarah i Hope. To je bilo prije nego to je dola Pauline. Paulinei se inilo zabavnim gledati Geralda kako gura Hope u kolicima. Moj tata kae da je to enski posao rekla je. Gerald se nasmijao. Nije mu smetalo. Odnosio se prema veini Paulineinih mudrih opaski kao da su vrlo duhovite. Kad je vidjela kako sjedi sa Sarom na jednom koljenu a Hope na drugom, opet se pozvala na roditelje. Mama kae da djecu ne treba previe uzbuditi. Je li? nasmijao se Gerald. A to im se onda dogodi? Ponu li razbijati po kui? to rade? Pauline je rekla da ne zna, ali gledala je njega i njegove keri sa zaviu. Malo poslije pribliila im se. Naslonila se najprije na naslonja, a onda na njegovo rame. Gerald je djevojicama priao priu o dimnjaaru, tad valjda ve petnaesti nastavak. Pauline je stajala i sluala. Naslonja je bio velik, Gerald krupan. Bilo je dovoljno mjesta. Gerald je pogledao u njezino eznutljivo lice. Doi da te previe uzbudim rekao je. Podignuo je Hope na naslon tako da se obrazom moe nasloniti na njegov, a Pauline je posjeo na koljeno. Obje ih je zagrlio. Pauline se najprije drala ukoeno, ali onda se opustila. Ursula ih je promatrala. Danas, u devedesetim godinama, u doba izgubljene nevinosti, malo bi

146

se koji mukarac usudio posjesti na koljena krupnu desetogodinjakinju. Vjerojatno ne bi ni sam Gerald. Ali, u ono doba o tome nitko ne bi pomislio nita zlo. Osim Ursule, a ona se pitala zato sva djeca Geralda vole vie nego nju, zato ona ne zna s djecom, zato je ak i njezina djeca samo trpe, ponekad joj dopuste da ih poljubi i zagrli, ali im barem je tako vjerovala ne bi nedostajala da je nema. Gerald im je i te kako nedostajao kad je nestao na dva dana. Hou tatu beskrajno su ponavljale. Ali, prije toga, Dickie Parfitt ga je slijedio do adrese koja je Ursuli bila nepoznata, do kue koja je pripadala njoj nepoznatim ljudima. Gerald je iziao sam. Rekao joj je da ide neto istraiti za lanak koji pie. Uvijek joj je govorio kamo ide kad je izlazio. To jest, napola bi joj rekao. Rekao bi da mora neto istraiti, ili da ide nakladniku ili u knjinicu, ali nikad ne bi rekao to istrauje, zato ide nakladniku ili koje knjige treba. Izii u otprilike za jedan sat rekao je. Moram neto provjeriti. Ursula je nevoljko, s muninom, nazvala Dickieja Parfitta, pa ga je ekao blizu postaje podzemne u Ulici Heath. Uao je za njim u vlak i presjeo na Tottenham Court Roadu. Gerald se iskrcao u Leytonstoneu i nastavio pjeice Ulicom Fairlop, skrenuo lijevo u Ulicu Hainault i preao u Leyton. Dok je itala Dickiejevo izvjee, Ursula nije imala pojma gdje su te ulice. ula je da postoje Leyton i Leytonstone, ali znala je samo da su to siromana predgraa u istonom dijelu Londona. Gerald je otiao u Ulicu Goodwin, blizu mjesta gdje eljeznika linija London Midland presijeca Ulicu Leyton High. Sve joj je to zvualo neprivlano iako Dickie nije nita napisao o tome kakva je to etvrt. Gerald je zastao otprilike na pola ulice i zagledao se u kuu na suprotnoj strani. Stao je iza kamioneta tako da je mogao vidjeti kuu, a sam je ostao nevidljiv. Bio je lijep dan pa Dickieju nije bilo neugodno stajati stotinjak metara dalje i promatrati Geralda kako promatra kuu. Radio je takve

147

stvari i po kii i po snijegu. Ali, kad je prolo pola sata, poeo se pitati kako dugo subjekt to misli raditi. Dok se ne vrati voza kombija? A onda se neto dogodilo. Otvorila su se vrata kue koju je promatrao i izila je neka ena. Dickie je nije podrobno opisao, nazvao ju je samo starijom. Gurala je kolica za kupnju. Osim ako je Gerald Candless gerontofil, to mu nije mogla biti ljubavnica, ali Dickie ju je ipak fotografirao. Gledao je kako ide prema postali Leyton Midland. Kad je nestala, Gerald je krenuo na suprotnu stranu, prema Ulici Leigh. Onda se istim putom vratio kui. Dickieju je palo na um da bi Geraldu Candlessu bilo mnogo ugodnije promatrati kuu iz automobila, ako je to ve bilo jedino to je elio raditi. Mnogo je vie oekivao od izbivanja koje e potrajati dan i pol. Opet je poao za Geraldom u postaju podzemne eljeznice, presjeo na Kings Crossu, iziao u Paddingtonu i, kad je Gerald kupio kartu za prvi razred do Barnstaplea, on je kupio kartu za drugi razred. Tad je ve bio uvjeren da e se Geraldu u vlaku pridruiti neka mlada dama. Proao je kroz vagon H kako bi se u to uvjerio. Ali, Gerald je bio sam. itao je knjigu i jeo okoladicu. Presjeli su u Exeteru, ali ni ondje nije bilo mlade dame. Tako je poelo (prema Dickijevim rijeima) dugo, sporo putovanje do Barnstaplea. A ondje ga je Dickie, dakako, izgubio. Jer, Geralda je na postaji doekao mukarac u automobilu, obian ovjek u zelenom volvu. Nestali su dok je Dickie ekao taksi. Kad se Gerald sljedei tjedan sam povezao karavanom, Dickie je odluio riskirati pa se odvezao na ugao Ulice Goodwin u Leytonu i ekao ga. Kuu je doista bilo lake promatrati iz automobila. Gerald je ubrzo stigao, parkirao i gledao. Tako je barem Dickie zakljuio, jer nije ga mogao vidjeti. Ali, vidio ga je i brzo stupio u akciju kad je Gerald iziao iz automobila, priao kui, pokucao na vrata i na kraju ih otkljuao vlastitim kljuem.

148

Dickie Parfitt kljocnuo je aparatom, ali vrata su se zatvorila prebrzo da bi snimka dobro ispala. Sarah i Hope dole su kasno u petak naveer Sarinim autom. To je bilo neobino, rijetko su putovale zajedno, ali ovaj put to su uinile moda zbog solidarnost, da bi lake podnijele strahotu kakva je bila gubitak oeva identiteta. Cijelim su putom razgovarale o Kenu Applestoneu i o tome kako ga nisu uspjele nai. To jest, Jason Thague ga nije uspio nai rekla je Sarah. Tono. to je poduzeo? Ima nekog prijatelja Kanaanina. Zamolio je njegovog oca u Torontu da pretrai telefonske imenike. ovjek je u mirovini, nema drugog posla. Navodno je uivao u tome, osjeao se korisnim. Da barem taj Thague nije upleten rekla je Hope, skinula eir i bacila ga na stranje sjedalo. Mrska mi je pomisao da neki neznanac zna za tatu. Mogla si sve to sama obaviti. Sigurno ima nekog studenta iz Kanade, a njemu ne bi morala rei tko je Ken Applestone. Ne, nisam mogla, Hope. Poeo je semestar i strano sam zauzeta. To bi bilo isto kao da kaem da si ti to mogla. Ali, knjiga je tvoja, nije li tako? Jesi li se upitala to e ako se pokae da je tata uinio neto grozno? Jadni tata, znam da ne bi nita takvo uinio namjerno, ali moda je nehotice uinio neto protuzakonito. Zamisli kad se toga doepa uti tisak! to e onda? Ne znam rekla je Sarah i zautjela. A onda, kad su ugledale svjetla Bristola, rekla je: Prijateljev otac nije uspio nai Kena Applestonea. Rekla si mi ve. Ali, naao je nekog Johna Applestonea, zar ne? Naao je njegov telefonski broj. U Winnipegu. Nitko se nije javio, a nije bilo ni telefonske sekretarice. Zaustavile su se na crpki, kupile dvije pite s mesom, dva paketia ipsa i dvije limenke Coca Cole. Hope je sjela za upravlja.

149

Ne znam zato nema automatski mijenja rekla je. Ovaj runi je grozan. Trebale smo ii mojim autom. Rekla sam ti, ali nisi me htjela sluati. Jedi pitu rekla je Sarah. Razgovor je prestao dok su jele. Kad su stigle do Tivertona, Hope je rekla: Misli da je tata bio sin nekoga povezanog s Candlessovima iz Ipswicha, je li? Nekog tko je moda bio u kui kad je onaj djeak umro, ili kome su pripovijedali o toj smrti, a on je to ispriao svome sinu koji je bio tatine dobi? Tako neto. Ne vjerujem da je bio potpuni neznanac. Mogao je to biti neki zanatlija ili trgovac. Moda im je isporuio robu, ili je moda bio mljekar eto, to je dobra ideja, zato ne mljekar? Potar, pekar, brusa noeva, pralja. Hopie rekla je Sarah nije to bilo u viktorijansko doba, nego tridesetih godina. Hope je ukljuila migavac i skrenula na odmorite. Okrenula se sestri i rekla: Lijenik. Misli, lijenik koji je lijeio djeaka? Tono. Da, zacijelo su imali lijenika rekla je Sarah zamiljeno. Nisu bili bogati, ali nisu bili ni siromani. Bi li u ono doba dijete odvezli u bolnicu? Da, moda. Ali, lijenik Joan Thague sigurno e se sjetiti. Pitaj njenog unuka. Lijenik bi otiao kui i rekao eni i djeci da je izgubio pacijenta, djeaka, da je umro od meningitisa A ako je imao sina iste dobi, na njega bi to ostavilo neizbrisiv dojam. O, da. Jadni tatica.

150

Smrtnost djece u to doba nije bila visoka, lijeniku se ne bi esto dogaalo da mu umre dijete. Lijenikov sin to nikad ne bi zaboravio. Moda bi ga progonilo cijelo djetinjstvo. Lako je zamisliti kako misli, ako se moglo dogoditi onom djeaku, moe i meni. I sigurno bi upamtio ime. Gerald Candless. A onda, devetnaest godina poslije, kad je dolo vrijeme Ponekad si pravi genijalac, Hopie. U Lundy View House stigle su poslije deset. Pauline, odjevena u crvenu koktel haljinu, s bisernom ogrlicom, pogledala je Hope i vedro rekla: Tvoj eir izgleda tono kao kanta za ugljen koju smo neko imali. Tonom strogog suca, kakve je katkada sama morala sluati, Hope je rekla: to je to kanta za ugljen? Ursula je mogla iskreno rei da nikad nisu loili na ugljen, ni u Hampsteadu ni ovdje. Ali, nije nita rekla. Sarah je ve ulijevala viski sebi i sestri, a Hope je otila u drugu sobu javiti se na telefon. Iako su voljele Pauline kad je bila tinejderka, a njih dvije malene, poslije su prema njoj zauzele stav prezrive trpeljivosti. Ona je prema njima osjeala isto. One su mislile da ona nikad nije ivjela, a ona da one nikad nisu odrasle. Pogrean broj rekla je Hope kad se vratila i dograbila au. Neki udan, tajanstveni mukarac. Sarah se upitala je li to moda bio Adam Foley. Sljedeeg je jutra prva ustala, kao i obino. Majku je nala u vrtu kako uklanja mrtve listove s dalija. Ursula ju je upitala eli li sljedei nastavak pripovijesti o ivotu s ocem tako je to zvala, nastojei zvuati leerno i vedro ali, Sarah je rekla ne, hvala, ne ovaj put, ne ovaj vikend, ovaj put eli razgovarati o neem drugom. I poljubila je zapanjenu Ursulu u obraz. Stajala je tako, s jednom rukom na poljubljenom obrazu, drei vrtlarske kare u drugoj, sve dok nije shvatila da je promrzla od vjetra. Djevojke su u posljednje vrijeme bile mnogo ljubaznije prema njoj, ljubaznije nego to su ikad bile. Poelo je kad je ono plakala u

151

taksiju na povratku s komemoracije. Nije se vie sjeala zato se rasplakala, znala je samo da to nije bilo zato to je Gerald umro. Ali, djevojke su mislile da jest, i moda se zato njihov odnos prema njoj promijenio. Kad je Sarah ula u kuhinju, zazvonio je telefon. Pogledala je na sat i vidjela da je tek pola deset, po njezinu miljenju znatno prerano da se ikoga nazove, pa se mrzovoljno javila. Neki je mukarac rekao da se zove Sam Fleming i da eli razgovarati s Ursulom. Upravo je u tom trenutku ula Pauline i rekla da bi voljela otii u Gaunton u kupovinu ako smije uzeti neki automobil, Ursulin ili Sarin. Da, naravno, odgovorila je Sarah pokrivi slualicu, a onda je pogledala u vrt gdje je trebala biti majka, ali nije bila. Ne znam gdje je rekla je. Moe li ona vas nazvati? Fleming je rekao da moe i dao joj broj. Sarah ga je pokuala zapamtiti jer pri ruci nije imala papira. Pauline je otila, a ula je Hope. Pogledale su se i kimnule. Sarah je prstom pokazala vrt. Zatim je rekla da e pripraviti francuski tost i pitala Hope eli li i ona malo, i uto je ula Ursula. Ursula je oprala ruke u sudoperu. Osjetila je nemir, jer obje su keri zurile u nju. Zavladala je neobina, tjeskobna tiina. Kose vezane u rep, u staroj traper jakni i sivim hlaama, Hope je veoma nalikovala na Geralda. Da je malo stisnula oi, Ursula bi vidjela Geralda, Geralda koji se sprema rei neto okrutno i bolno. Ali, ono to su joj Hope i Sarah na kraju rekle nije bilo osobito neugodno, samo nevjerojatno. Ursula je odmahivala glavom. Nisi nita znala o tome? upitala je Hope. Rekle ste mi da je promijenio ime, ali ovo Kakva to ena moe trideset etiri godine ivjeti s mukarcem a ne znati tko je? Jeste li posve sigurne? Na alost.

152

A onda, iznenada, Ursula je u to mogla povjerovati. I odve lako. Toliko je toga objanjavalo. Obiteljski ivot u njegovim knjigama, pomorske prie, prie o siromatvu. Beskrajni niz njenih, portvovnih majki. Svijet djece, mlae i starije brae i sestara. Tu, u kuhinji, na trenutak nije vidjela svoje keri kako je napeto i neobino suutno promatraju. Vidjela je crkvu u kojoj se udala za Geralda, odsutnost njegovih roaka, ula njegov smijeh kad joj je ispao prsten, a onda je vidjela gospou Eady, njezino mravo, propalo tijelo, tragino lice, i ustuknula je. Ustala je i zakoraila unatrag, podignuvi ruke kao da neto odgurava. Ma, je li ti dobro? Bilo joj je veoma hladno. Stropotala se na stolac. Hope, koja nikad u svom ivotu nita slino nije uinila, posegnula je preko stola i primila Ursulu za ruku.

13
Kad je vidio da je izlaz zatvoren, Mark se okrenuo i vratio odakle je doao. Ali, dok ga nije bilo, netko je zatvorio i taj kraj, zazidao ga kamenjem i bukom, a buka je bila tvrda kao da je tu ve stotinu godina. Bio je zatvoren u kamenoj cijevi i znao je da je taj prolaz, to god je moda bio u prolosti, sad duboko u zemlji, grob prepun crva. Bijela paja noga Ursula je kao i obino otila u etnju. Povela je neakinju iako je puhala bura i golemi valovi udarali u obalu Pauline je to nazvala bijelim konjima. Kad je more bilo mirno govorila je da je nalik na vodenini jaz, sve dok je Gerald jednom nije upitao je li ikad vidjela vodenini jaz. Dok su bile vani, Sarah je nazvala Jasona Thaguea i ispripovijedala mu Hopeinu teoriju o lijeniku. Rekao je da e veerati kod bake pa e je pitati.

153

Hvala vam na eku rekao je. Primila sam pismo rekla je. Da vam ga proitam? Sluam. Pismo je od udovice biveg urednika Western Morning Newsa. Netko joj je proslijedio moj upit. Zacijelo je vrlo stara, rukopis je drhtav. Evo to kae: Draga gospoice Candless, i onda slijedi niz objanjenja, a onda: vjerojatno se sjeam vaeg oca jer je poslije postao slavan. Moj ga je mu zaposlio kao novinara ljeti 1951. ili 1952. godine, u svakom sluaju poetkom pedesetih. Tu je rukopis prilino neitak, ali ekajte, evo: Mu mi je rekao da ga je novinar, kad je poeo raditi, zamolio za razgovor u etiri oka. Rekao je da pie knjigu koju se nada objaviti pod drugim imenom. A ako moj mu nema nita protiv, volio bi se odmah poeti koristiti tim imenom. Ne sjeam se kako mu je prije bilo ime, nisam sigurna ni da mi je mu rekao, ali htio ga je promijeniti u Gerald Candless Ne sjea se imena? Super. Ba nam je to trebalo. Kae da se niega ne bi sjeala da taj novinar poslije nije postao slavan. Mu joj je o tome priao jer mu se to inilo udno. Ali, kae: Nije se protivio. Rekao je da se mladi moe nazvati kako god eli. Ja sam mladia poznavala jedino kao Geralda Candlessa. Vjerojatno sve to znate, ali ako ne, mislila sam da bi vas moglo zanimati. Srdaan pozdrav, Diana Birchfield. Ali, roman mu nije objavljen jo etiri godine rekao je Jason. Tek 1955. godine. Iznenadilo ju je i dirnulo to on to zna. Tono, ali moda ga je ve bio poeo pisati. Osim toga, mislimo da je to s pseudonimom bila samo izlika, zar ne? Htio je promijeniti ime zbog nekog drugog razloga. Vjerojatno ga je ve bio i promijenio. Pozdravila se s Jasonom kad je ula Hope, a onda joj je pokazala pismo. Pred sestrom nije imala tajni, barem ne mnogo, ali nije joj rekla

154

da e se te veeri sastati s Adamom Foleyjem u gostionici. udna je bila ta pria (kako ju je ona zvala) s Adamom Foleyjem. Nikad prije nije doivjela nita slino. Bilo je teko rei je li to smislio on ili ona. Vjerojatno oboje, jednoglasno ali preutno. Malo su govorili, to je bilo udno za dvoje vrlo naobraenih, naitanih ljudi. Kad bi ostali sami, govorili bi jedino o tome kako izgledaju i to ele raditi jedno drugome. Ujutro bi jedno od njih ustalo i otilo, opet bez rijei, dok je drugo jo spavalo. Oboje su ivjeli u Londonu, oboje u Kentish Townu, a ipak se ondje nikad nisu sastajali. Nikad je nije nazivao, a ni ona njega. Znala je da e te veeri biti u gostionici s ostalima jer joj je Rosie rekla. Rosie ju je pitala hoe li joj smetati. Hope je ila na sastanak drutva iz kole. Njih estero se u estom razredu dogovorilo da e se sastati svake etiri godine tree subote u listopadu. Hope se nije sjeala zato u listopadu i zato u treu subotu, ak ni zato svake etiri godine, ali odluila je otii. Pie pa veera pa jo pia. Sarah je obeala da e je odvesti do Barnstaplea, a vratit e se taksijem. Valovi su izbrazdali pijesak. U plitkim lokvama leale su koljke otre poput britvi, otvorene, pune slane vode. Vjetar joj je puhao u lice, ali Ursula je i dalje hodala, odluna da doe do Franaton Burrowsa. Pauline je odustala nakon stotinjak metara. Majina je susjeda po ovakvom vjetru teko oboljela rekla je kad su se spustile niz stijenu. Pa, vrati se, Pauline. Miii lica ostali su joj paralizirani, nikad se nije oporavila. Ursula nije odgovorila. Kad je sljedei put vjetar jae zapuhao, Pauline je rekla da ide natrag i kroza smijeh dodala da joj se ini beskorisnim toliko hodati samo da bi se opet vratila. Ursula se jedanput okrenula, a Pauline joj je domahnula. Plaa je bila pusta. Na prozorima

155

gornjih katova hotela bile su navuene rebrenice, a u vrtu je vjetar nosio poutjele listove javora i lanih akacija. Dakle, Gerald nije bio Gerald, a ona se onda zapravo i ne preziva Candless. Ve je jedanput namjeravala ponovno uzeti djevojako prezime. Sad je to vrsto odluila. Zvat e se Ursula Wick i odmah e se pobrinuti da se sve prenese na to ime. Ako je on mogao promijeniti svoje, moe i ona svoje, koje joj zapravo nikad nije ni pripadalo. Kakvu li je grozotu poinio? Kakav prijestup, ili jo vjerojatnije, zloin, da mora promijeniti ime? Glasno i ljutito rekla je u vjetar kako bi o njemu mogla povjerovati bilo to. Bio je za sve sposoban. Poalila je to mu je ikad oprostila, to je prelazila preko svega zbog ega? Vie nije bila sigurna. Time to joj je oduvijek davao na raspolaganje sav novac, to joj je ostavio kuu i sve ostalo osim iznosa koje je ostavio kerima, pokuao se iskupiti za to? Ne samo za zapostavljanje, gotovo izbjegavanje, ne samo za prezir i krau ljubavi njihove djece. Iskupljivao se za grozotu zbog koje je promijenio identitet i uzeo ime neijeg mrtvog djeteta. Sjela je iza dine i ovila ruke oko koljena. More je bilo udaljeno gotovo kilometar, srebrna crta, crta bijele pjene. Izmeu se pruao sumorni, bijeli, prazni pijesak. Zovem se Ozymandias, kralj kraljeva. Preselit e se, prodat e kuu ma to djevojke rekle. Ne elim znati to je uinio, rekla je naglas. Vie se ne pitam zato. Neko se pitala. Prije dvadeset osam godina jo je i te kako eljela znati. Bila je mlada i mislila je da zna. Ali, dokaz ju je ipak okirao. Jedno je sumnjati da te mu vara, a drugo kad ti to potvrde. Tako se zacijelo osjeala Jean kad je Ian priznao. Ursula je znala da Gerald nikad nita nee priznati. Da ga je Dickie Parfitt samo vidio kako ulazi u kuu, kako mu netko otvara vrata i kako ondje provodi neko vrijeme, ne bi o tome nita osobito mislila, ali Gerald je imao klju. Imao je

156

klju kue u nekoj ulici u Leytonu i sam je uao u kuu, onako kako bi uao mu. Ili stalni ljubavnik. Pogledala je Dickiejeve fotografije. Snimka starice bila je jasna, ali to je bila samo stara ena s pustenim eirom, u zakopanom ogrtau. Mukarac na drugoj fotografiji mogao je biti Gerald, ali snimka je bila zamagljena i lice se nije vidjelo. Moda je on vlasnik te kue. Odakle bi ona to znala? Moda je neko i sam ondje ivio, pa ju je zadrao kad se preselio u Hampstead, a sad ju je prepustio toj eni. Ursula je pomislila da e otii u kuu, posjetiti enu, razgovarati s njom, doznati istinu. Ali, to je isprva bio samo san, matarija. Nije za to imala hrabrosti. A onda se upitala bi li je doista bilo strah. ega? Dok je Pauline bila kod njih, esto je navraala Ursulina majka. I inae je dolazila jedanput mjeseno na aj, vidjeti djecu i diviti se tome kako Gerald zna s njima, ali tog je kolovoza dolazila najmanje jedanput tjedno, toboe da vidi Pauline, unuku koju je rijetko viala jer je ivjela u Manchesteru, ali zapravo da bi razgovarala o propalom braku svoga sina. U svijetu Herberta i Betty Wick razvod gotovo i nije postojao. Za Betty, to je bilo neto to se dogaa hollywoodskim zvijezdama, a i ondje samo zbog publiciteta. Brak je bio apsolutna vrijednost, jednako nepromjenljiv i na neki nain tjelesan kao roenje i smrt. Ljubav, slaganje i sklonost s tim nisu imali mnogo veze. Ona i Herbert poznavali su se od petnaeste, vjenali su se kad im je bila dvadeset jedna i ni jedno ni drugo nikad nisu pogledali nekoga drugog. Ako bi se povela rije o neskladu u neijem braku, rekla bi da je taj sam izabrao partnera ili partnericu i zato treba do kraja ivota biti zadovoljan. O gotovo svemu drugome ovjek se moe predomisliti Betty je ak voljela rei kako ene imaju pravo predomisliti se ali u tome ne. Tu nema druge nego biti vjeran.

157

Zato ju je Ianov razvod i zbunio i uasnuo. Ursuli je stalno ponavljala: Ne razumijem to. Ne znam zato je to uinio. Pa, izabrao ju je, nije li tako? Kad je Gerald bio nazoan, pozorno je sluao to Betty govori. Fiksirao bi je svojim sjajnim, crnim oima, blago namrten i gutao svaku rije. Njoj je to laskalo, svialo joj se to je potie da i dalje blebee. Dakako, okrivljujem i nju. Brak je stvar davanja i uzimanja, na njemu treba raditi, oba partnera moraju raditi. Za tango je potrebno dvoje rekao je Gerald. Betty nikad prije nije ula taj izraz. Nije ni Ursula to se nje tie, mogao ga je Gerald taj tren izmisliti. Ali, njezinoj se majci svidjelo odobravanje: Upravo tako odgovorila je. Oboavala je Geralda. Nikad prije nije ula za mua koji je cijeli dan kod kue, a ipak dobro zarauje. Ursula je mislila da Gerald tako pozorno slua Betty zbog vlastitog preljuba. Zanima ga tema. Poslije je, dakako, otkrila zato je sluao. Sve je pamtio i sve e se Bettyne reenice pet godina poslije ponoviti u Letu vremena. A Judy, djevojku kojom se Ian oenio, treba izmlatiti. Tako je Herbert rekao Betty. A da projae na konju? upitao je Gerald. Betty nije znala to time misli, tad jo nije znala ni Ursula jer nije itala Hardyja. Gerald je ozbiljnim tonom, kao da odobrava, objasnio kako su neko u engleskim selima ene koje su neto zgrijeile posjeli na konja okrenute repu i vodili ih kroz mjesto uz glasnu glazbu i dobacivanje. Betty ga je ozbiljno shvatila. Da, to su bila dobra stara vremena. Sljedei tjedan zamalo nije dola zato to je Ursula rekla da Geralda nee biti. Opet je iao neto istraivati u Devon. ak ni Ursula nije mogla povjerovati da ima ljubavnice i u Devonu i u Londonu, pa je

158

prihvatila to objanjenje i razmiljala o kljuu kue u Ulici Goodwin. Otii e onamo dok majka bude kod nje s djecom i Paulineom. To je svima odgovaralo. Ali, bojala se otii. U tom razdoblju i poslije, esto joj se dogaalo da misli o sebi kakva je bila prije samo nekoliko godina i kae: To nisam ja. Nije mogue da ja ovo radim. Nije mogue da sam postala takva, da sa mnom tako postupaju, da me iskoritavaju, to nije istina. I pogledala bi se u zrcalo i vidjela kako se malo promijenila od dvadeset tree. Jo je imala isto oblo, ljepukasto lice, smireno i pribrano, kosa joj je i dalje bila ravna, do ramena, boje pijeska, oi jednako zelenomodre. Moda je samo nestalo nekadanje samodopadnosti. Govorila si je: probudit u se i nai se kod kue, u Purleyju, u postelji s ipkastim zavjesama, pod slikom Airymouse Cicely Mary Baker. Slika na zidu, juno predgrae pod prozorom. Ii u na posao u tatinu tvrtku, posuivati knjige iz knjinice, gledati televiziju s Pam, pozvati Colina Wrightsona da odri predavanje Udruzi itatelja Ali, uvijek se budila svojoj postelji u Holly Mountu i sluala kako djeca priaju i smiju se s Geraldom, a jedanput su je probudili strani Geraldovi krikovi, tako da je otrala k njemu ne razmiljajui To se dogodilo nakon to je bila u Ulici Goodwin i vidjela gospou Eady, ula to joj ima rei, pa nije imala izbora, morala je ostati s Geraldom. Dakako, imala je izbor, ali tad joj se nije tako inilo. Tad se inilo da nije uinio nita, da on njoj treba oprostiti sumnjiavost, dok ona njega mora prihvatiti takvog kakav jest i nastaviti se nadati. Je li se probudio vritei jutro nakon to je posjetila kuu u Leytonu? inilo joj se da jest iako nije moglo biti tako, jer te je veeri bio u Devonu, razgledao je kue, kako je poslije doznala. Moralo je to, dakle, biti nekoliko dana poslije, u zoru, kad se nebo na istoku tek zarumenjelo.

159

Nije shvaala kako se Sarah i Hope nisu probudile, bio je tako glasan. Vrisak iz njegovih velikih, zdravih plua, plua mukarca u najboljim godinama, urlik uasa, krik zatoenika kojeg su zazidali. A upravo je o tome sanjao, san je bio tako stvaran, opipljiv, hladan, da je povjerovao u njega, to mu se doista dogaalo. Kad je dola do njega, sjedio je u postelji, jo otvorenih usta, podignutih ruku, uzdrhtalih aka. Ne mislei u tom trenutku na sva ponienja i odbijanja, pola je ravno u njegov zagrljaj. Nekoliko trenutaka bio je miran, kao okamenjen, a onda je spustio ruke na njezina ramena. Privukao ju je k sebi. Ostala je bez daha. Nije dugo oklijevala prije nego to se zavukla u postelju pokraj njega i drala ga u naruju dok joj je priao to je sanjao. Ondje su ih zapanjene keri nale dva sata poslije kako mirno spavaju. Ursula je ustala i krenula natrag po namrekanom pijesku. Gore, u Lundy View Houseu, netko je upalio svjetlo u dnevnoj sobi iako jo nije bio ni suton. Tog se dana mijenjalo vrijeme, trebat e podesiti ure. Vjetar je lie iz vrtova na stijeni otpuhao na plau. Lealo je meu koljkama kao da je i njega izbacilo more. Nikad ne pamtimo tue snove, samo svoje, ali ona je upamtila taj Geraldov san. Rekao joj je da se taj san ponavlja, iako ga katkad ne sanja po nekoliko godina. aptom joj je sve ispriao i bila je ganuta, raznjeena, sretna. Razgovarao je s njom onako kako razgovaraju ljudi koji su prisni, koji se povjeravaju i jedno drugome pripovijedaju o strahovima i boli. Tek je poslije shvatila da bi njemu u tom trenutku svatko posluio, bilo ije ui, bilo iji zagrljaj, bilo ija toplina. Mnogi bi mu bili drai nego ona. Ljudi iz dobrih snova koje zbog nekog razloga nikad nije mogao nai u stvarnosti. Bio je u gradskoj ulici nou. U kojem gradu, rekao je, to ne zna, i nije vano. Uao je u tunel, ili tonije, u prolaz izmeu dvije ulice s kamenim kuama u nekoj staroj etvrti gdje su kue stajale blizu jedne

160

drugima. Male kamene kue koje su se sputaje niz brijeg u paralelnim crtama. Prolaz je imao kamene zidove, vlane i sjajne. Bio je natkriven kamenim nadsvoem s kojeg je kapala voda. Samo nekoliko kapi, i nisu padale esto, ali se ulo kako mekano, tupo udaraju o kameni pod. Bio je to kratak prolaz i trebao je voditi u drugu ulicu, ali kad je proao zavoj, vidio je da je izlaz zagraen glatkom bukom. Umjesto izlaza stajao je kameni zid. Okrenuo se i vratio, ali u meuvremenu netko je zagradio i drugi izlaz. buka na tom zidu bila je tvrda kao da je tu ve godinama. Bio je zatvoren u kamenom tunelu. I znao je da je taj prolaz, ma to bio prije, sada duboko pod zemljom, grob pun crva. Zidovi su bili oznojeni, kapi su padale sve ee. Pod njegovim nogama stvarale su se lokve. Gurao je kamenje, pa otrao na drugi kraj i pokuao razbiti cement koji je bio prepun lepezastih udubina od ruku koje su ga ve gurale iznutra. A ipak, u tunelu nije bilo nikoga osim njega. Tad je poeo vritati i probudio se vritei, ruku podignutih kao da jo pokuava sruiti zid. Sarah je ostavila Hope pred hotelom gdje se trebala nai s drutvom iz kole. Zatim je otila u gostionicu. Ugledala je Adama Foleyja kako sam sjedi za ankom. Pogledao ju je i ona njega, kao da se ne poznaju. Prola je i otila u zahod. Kad se vratila, tu su ve bili i Alexander i Vicky, i Alexander je rekao: Nisam siguran jesi li upoznala Adama? Jednom smo se sreli, ini mi se rekao je Adam. Da, jednom davno. Onda je dola Rosie. Dovela je mukarca po imenu Tyger. Tyger s y, kako je svima govorio, kao da e mu svi pisati pisma. Alexander je naruio pie pa su svi otili sjesti. Rosie je rekla da ih eli neto pitati. Recimo da se netko iseli u Sjevernu Ameriku i nikad se ne vrati, ili samo doe u posjet i opet ode to se zacijelo dogodilo mnogim ljudima to se dogaa s onih pet (ili sedam ili osam) sati koje su

161

dobili? Svi su imali odgovor. Vrijeme ne funkcionira tako, vrijeme nije staza nego soba, dobivanje vremena je prividno, a ne stvarno. Adam je neto rekao, i ona je neto rekla, ali nisu se gledali. Bi li umro pet sati prije nego to bi umro da nisi putovao? upitala je Vicky, a Tyger je odgovorio: Ili pet sati kasnije? Onda su naruili jelo s dnevnog jelovnika, a Adam je otiao naruiti jo jednu rundu. Donio je pie svima osim njoj, isto kao proli put, i Vicky je rekla: Hej, a Sarah? Slegnuo je ramenima, a Sarah je utjela, gledala, pitala se koji e biti njegov sljedei potez. Vicky je gurnula au bijelog vina preko stola i rekla: Evo, uzmi moje. Zaboga, Adame. Adam je, naravno, donio drugo pie za Vicky, stiglo je jelo, i Rosie mu je rekla: Ti i Sarah trebali biste zajedno dolaziti iz Londona. Utedjeli biste na gorivu. Sarah se usiljeno nasmijeila. Pa, gotovo ste susjedi! Zar to nije dobra ideja? Sarah je, gledajui u tanjur, rekla: Ba i nije. Oh, oprostite. Rosie je pogledala Sarinu pognutu glavu i Adamovo kameno lice. Jesam li rekla neto neprilino? Zavladao je tajac. Saru je obuzelo uzbuenje. Nije znala da je tako lako manipulirati ljudima, stvoriti ugoaj, mijenjati stvari. Svima je (osim Adamu) bilo neugodno. Vicky je brzo poela pripovijedati o nekoj znanici koja je otila u Centralnu Afriku kako bi pomogla gladnima, a toliko joj se svidjelo da je ostala. to, svidjela joj se glad? upitao je Tyger. Razgovor je skrenuo na pitanje treba li davati novac organizacijama koje pomau gladnima, doe li taj novac ikad do onih kojima je namijenjen i kolika je korupcija, pa je Sarah u miru mogla pojesti ribu i krumpir. Na stolu su bile tri boce vina, ali odluila je usporiti. Htjela je biti prisebna. Snano je osjeala Adamovu nazonost,

162

njegova privlanost bila joj je gotovo bolna. Malo ju je uznemiravalo to to tako slino razmiljaju. Nikad prije nije srela nikoga tko je imao tako sline sklonosti sklonosti kojih do prije nekoliko tjedana ni sama nije bila svjesna. Takva je kompatibilnost ugroavala njezinu slobodu. Tko e povui prvi potez? Gostionica e se zatvoriti za sat i pol. Alexander je predloio da odu u Greens. Sarah je rekla: Ako budem jo pila, neu moi voziti. Dodala je: Mislim, fiziki neu biti sposobna kako netko ne bi pomislio da potuje propise o vonji u pijanom stanju. Kad ode na parkiralite, doi e za njom ali, to ako ne doe? Svaka bi neprimjetna poruka, svaki znaajan pogled, pokvarili stvar. Ne, to ne dolazi u obzir. Mogla se sama odvesti do njegove vikendice, ali znala je da nee. Svi su ustali. ula je kako Adam kae laku no. I on je odluio da nee u klub. Izili su na plonik. Pa, laku no, Rosie, laku no Alex, svima je zaelio laku no. Vicky, drago mi je to smo se upoznali, Tyger, vidimo se. Sarah je rekla: Ti si zacijelo najprostiji kurvin sin u ovom dijelu Engleske. Netko je duboko udahnuo. A ti si prava gadura. Drhtala je. Laku no, rekla je drhtavim glasom, laku no, draga Rosie, laku no Vicky, Alex, drago mi je to sam te upoznala, Tyger. Odjurila je iza zgrade, gdje su neko stajale koije, na parkiralite. Stajala je pokraj automobila pune dvije minute i smrzavala se. Onda je sjela u auto, prola pokraj prolaza i skrenula u bonu ulicu. Bilo joj je zlo od uzbuenja i uasa. Guila se. Stajao je u vei, naslonjen na zid, i puio. Zaustavila je auto i on je utke uao. Bez poljupca, dodira ili rijei. Zato ne moe uvijek biti ovako, upitala se. Ili moda moe. Na tu je pomisao naglo udahnula, ali on to nije opazio. Nakon nekoliko trenutaka, kao da je vozaica koju je unajmio, rekao joj je neka poe cestom prema Bishops Tawtonu i onda skrene pred hotel.

163

Bilo je jedanaest i nisu imali prtljage, ali rezervacija je potvrena i nitko ih nita nije pitao. Kad su uli u sobu, zakljuao je vrata i ugasio sva svjetla osim malene svjetiljke. Krenuli su jedno prema drugome. Onda je jednom rukom obujmio njezino lice i poeo lizati njezine usnice, pa zube i jezik, kao da je namjerava pojesti. Ali, polako, s neizmjernim uitkom. iroko otvorenih oiju gledala je njegove bezizraajne oi, a onda su se sklopile, i njezine i njegove. Dodirivali su se utke. Hopein taksi dovezao ju je kui pola sata poslije. Njezina majka i Pauline otile su na poinak. Nalila si je veliki viski, pomislila da e doliti vode, ali je ipak stavila samo kocku leda. Mislila je da e vrata oeve radne sobe moda biti zakljuana, ali nisu bila. Soba je mirisala na njega, bila ga je puna. I dalje mu je znala sjediti na krilu, do tjedan dana prije nego to je umro. Nije ju bilo briga to ljudi misle. Sjela bi mu u krilo i zagrlila ga, a on bi je obujmio oko pasa i drao za ruku. esto bi ula ovamo, znajui da je zavrio s pisanjem za taj dan, i zatekla ga kako sjedi u naslonjau i ita napisano. I uvijek bi ga poljubila u obraz i sjela mu u krilo, ponekad bez rijei. Da ju je itko upitao to je ljubav, Hope bi rekla da je to ono to osjea prema ocu i otac prema njoj. Ne palei svjetlo, sjela je u njegov naslonja. Izula je cipele, umotala se u ogrta, topli ogrta koji je u mislima mogla pretvoriti u toplo naruje. Potekle su joj suze, ali pila je viski, podvila noge i ubrzo zaspala.

14
Vjera znai vjerovati u ono to znamo da nije istina. Let vremena Nije nestao, nije otiao u inozemstvo, nego je umro. Ken Applestone umro je od raka prije etiri godine. Njegov je sin bio vrlo

164

opiran, pripovijedao je telefonom Jasonu Thagueu pojedinosti o kojima ga nitko nije pitao sve o posljednjoj godini oeva ivota, o spaljenim pluima, cigaretama koje bi kriomice puio im bi mu skinuli masku s kisikom. Sarah to nije eljela sluati, bilo je muno ak i iz tree ruke. Zacijelo je bio prilino star. A njezin otac, neto stariji od Kena Applestonea, bio je premlad da umre Jeste li pitali baku o obiteljskom ljeniku? Pitao sam je o svim moguim posjetiteljima rekao je Jason. Dolazio im je tapetar popraviti stolce. Neki gospodin Smith njega emo zacijelo lako nai, ha? Dolazio je veterinar. Imali su psa koji je dobio bjesnilo, pozvali su veterinara, ali nije bilo pomoi, morali su ga ubiti. Ne sjea se kako se zvao veterinar. Ne sjea se ni imena mljekara ni potara, ako je ikad i znala kako su se zvali. Lijenik se zvao Nuttall. Doktor Nuttall. Je li imao sina iste dobi kao va praujak? Kao moj tko? Ah, da, shvaam, siroto dijete mi je valjda bilo praujak. Baka ne zna, zna samo da je imao djecu, ali ne sjea se kojeg spola. udo je da se uope sjea imena, nije li tako? Da. Sarah je potisnula neljubaznu opasku da se gospoa Thague vjerojatno ne bi sjetila kako se zove netko tko ju je posjetio juer. I, moemo li nai tog doktora Nuttalla? Da je iv, bilo bi mu najmanje stotinu godina. Naravno, ali moemo li nai njegove potomke? Ne bismo li ga mogli potraiti u Crockfordu? To nije popis lijenika rekao je Jason nego upnika. Doznat u kako se zove registar lijenika i nai u ga. Poela se pitati hoe li ikad otkriti oevo podrijetlo. Stiglo je pismo od Roberta Postlea u kojem je pitao kako joj ide i predlagao da se sastanu, ali nije mu odgovorila. Nije znala to bi rekla. Nakon

165

konzultacija proli tjedan neki ju je student upitao ima li kakve veze s Geraldom Candlessom i ona je odgovorila da je njegova ki. Ali, i dok je to govorila, osjeala je nelagodu zbog imena, zbog oevog i vlastitog prava na to ime. Hoe li ikad vie imati dobar osjeaj prema ocu, ne samo prema imenu i prijevari, nego ocu, ako ne dozna tko je bio? Hoe li tad biti zadovoljna? Poela je ponovno itati njegove knjige. Ako se sve to je napisao temeljilo na injenicama, koliko je bilo filtriranja, podeavanja, mijenjanja, iskrivljavanja, zaglaivanja, sakaenja i dodanog sjaja? Kako to ikad moe znati? Moda je slikarica iz velike obitelji iz Liverpoola u Papirnatom krajoliku bila zamjena za ambicioznog mladog pisca iz velike obitelji iz Ipswicha. Ili je moda imao oca ili ouha ili strica koji je bio vjerski fanatik kao Jacob Manley iz Oka u eklipsi. Ali, moda to nije napisao o sebi nego o nekome koga je poznavao. Je li on bio jedno od djece koja su izgubila dom kad im je umro otac? Je li se on oenio samo zato da bi postao otac? Jednako je tako mogao biti mukarac koji je ubio svojeg ljubavnika u Bijeloj pajoj nozi. Ili je moda zamislio da je on ubijeni. Ta je knjiga bila vrlo lijepa. Grafika rjeenja toliko su se popravila osamdesetih godina, a na ovitku te knjige bila je slika srebrnkastomodre movare i bijelih ptica kako se gegaju pod oblanim nebom, priguenih boja, mat povrine. Ali, noni leptir na dnu hrpta bio je crn, u neskladu s tim vodenastim tonovima. Pitala se to se dogodilo s originalom zato nije bio kod njega kao originali slika s ovitka Hamadrijade i Fantomskih prislukivaa. Pitat e Roberta Postlea. Nazvat e ga do kraja tjedna, smisliti neku izliku za odgaanje sastanka, ali nee mu rei istinu. Nee oevu tajnu odati Postleu, barem dok ne dozna u emu je tajna. A bude li morala odustati od pokuaja Ipak, nazvat e ga. Tad se sjetila onog ovjeka po imenu Sam koji je traio njezinu majku i kojem je obeala

166

da e prenijeti poruku. Ali, vjerojatno nije bilo nita vano, a ako jest, sigurno je ponovno nazvao. Ionako je zaboravila broj. Moda je bolje da Robertu Postleu napie pismo i moda za vikend ode u Ipswich, a ne u Devon. Adam Foley je natuknuo, premda nije izravno rekao, da u vikendicu dolazi samo odreenim vikendima. Zakljuila je da svi u njegovoj obitelji imaju svoj vikend i taj raspored nitko ne smije poremetiti. Stoga nema svrhe da ode u Devon. Ta bi ena mogla biti mlaa od nje, ali ne mnogo mlaa, ljepa, naobraenija, pametnija, duhovitija, armantnija. Ursula tu nije mogla nita, ali ipak e se urediti najbolje to moe. Pomnjivo se odjenula svijetlozeleni ogrta s odgovarajuom haljinom, Cardinova kreacija, prilino kruta, s mnogo ukrasa. Majka bi je pitala kamo to zaboga ide tako nacifrana, lakiranih noktiju, s jantarnim naunicama, ali pazila je da je majka ne vidi. Dok je sjedila u vlaku, osjeala se nakinureno, kao da je pola na kakvo vjenanje, i inilo joj se da svi zure u nju, ali tad je ve bilo kasno. Da se vratila i preodjenula, vie ne bi imala snage ponovno krenuti. Bilo je tri poslijepodne, a cijeli dan nita nije jela jer se bojala da bi povratila. I ovako joj je bilo zlo. Nije joj uope palo na um da ta ena moda nee biti kod kue. Pretpostavljala je da ne radi jer je Dickie Parfitt vidio Geralda kako ulazi kasno prijepodne. Ali, moda je to pogreka, moda ne bude nikoga. O tome je poela razmiljati u podzemnoj, nakon to je presjela na Tottenham Court Roadu. Ako ne bude nikoga, hoe li biti razoarana ili e joj laknuti? Prouila je mapu Londona na bi li otkrila kako onamo stii: Ulica Fairlop, Ulica Hainault, Ulica Leigh. Njihova je imena zapisala jer debelu knjigu s mapama nije mogla ugurati u malu torbicu boje bronce. Cipele iste boje, s vrlo visokim, tankim potpeticama nisu ba bile udobne za hodanje, a morala je prepjeaiti gotovo kilometar. etvrt ju je podsjeala na Streatham, na Crystal Palace, a ipak je u njoj bilo

167

neega po emu se osjealo da je to sjeverni London. Sve je bilo sivo, viktorijansko, sa zgradama izgraenim pedesetih ondje gdje su u ratu pale bombe. Ali, kako se pribliavala Leytonu, osjealo se sve vee siromatvo. Tu je vladala bijeda, i to oduvijek, vidjelo se da su crvenosmee kue graene tedljivo jo prije osamdeset godina. Od svih putovanja na koja je krenula, od ovoga je najvie puta poeljela odustati. Najprije se htjela iskrcati iz vlaka u Camden Townu jer se presveano odjenula, zatim je htjela prijei most za Leytonstone i vratiti se prvim vlakom, pa opet u Ulici Fairlop i u Ulici Leigh. Ali, ipak je nastavila jer je znala da e poslije biti bijesna na sebe ako odustane, da e se mrziti jo vie nego sad. A to ne bi mogla podnijeti. Ve je poela gubiti osjeaj da je osoba koju se moe voljeti i potovati, ve je stjecala ono to se danas, trideset godina poslije, zove loom predodbom o sebi, a tad se zvalo kompleksom manje vrijednosti. Prije joj nikad ne bi palo na pamet da je neka druga ena u njegovom ivotu ljepa i pametnija od nje, ma koliko joj je laskalo to ju je Gerald Candless htio za enu. Ulica Goodwin bila je dvostruki red crvenosmeih povezanih kuica. Dok je skretala u nju preko mosta je projurio vlak. Tlo se zatreslo kao da je potres. Bilo je sunano, ali inilo se kao da je zrak pun vrue praine. Malo je zastala na uglu, pokuavajui izraunati gdje bi mogla biti kua s brojem koji joj je dao Dickie Parfitt. Jedna je strana bila u hladu, druga na suncu. Tu je najdulje oklijevala, ali i posljednji put. Otila je do vrata u zidu koji je dijelio plonik od runog malog vrta pred kuom. Ulazna vrata i okviri prozora bili su obojeni zeleno. Na prozorima su visjele mreaste zavjese. Nije bilo zvona, samo jeftina alka od kroma spojena s potanskim sanduiem. Proao je jo jedan vlak i ulica se opet zatresla, ali blae. Podignula je alku i pustila je da padne, opet je podignula i opet pustila da padne. Grlo joj se stisnulo. Osjeala je pritisak u prsima.

168

ula je korake kao iz velike daljine, ali u tako malenoj kui to nije bilo mogue. Hodnik zacijelo nije dulji od tri metra. O tome je mislila dok je stajala i oslukivala. Sunce je zalo i odmah joj je postalo hladno. inilo joj se da se vratima primie neto uasno, nekakvo udovite. ak joj se uinilo kako uje da udovite grca, isputa nekakav grleni zvuk, i u tom je trenutku znala da je pogrijeila, ali nije znala u emu. Pomaknula se reza i neto se podignulo i palo, vjerojatno lanac. Onda su se vrata polako otvorila. Pred njom nije stajalo udovite, ali ni mlada, lijepa djevojka, nego visoka, mrava starica, starica s fotografije. iroko je otvorila vrata, najvie to je mogla, a na licu su joj se vidjeli strpljenje, blagost i nekakva tragina smirenost. Ursula je ponovno srela gospou Eady u knjizi koju je Gerald objavio trinaest godina poslije, Grimizu Cassiusa, koju je pretipkala prije one posljednje koju je pretipkavala. Gospoa Eady pojavila se kao Chloe Rule, teta protagonista koja ga je odgojila kad mu je roditelje ubila bomba. Dok je deifrirala njegov krivudavi rukopis i probijala se kroz prekriene i izmijenjene rijei, Ursula je otkrila Chloe Rule i shvatila tko je to. Bila je tu, na njegovim stranicama, i ubrzo itkije na njezinim stranicama, jednako stvarna kao i prava gospoa Eady dok je stajala na vratima. Njegov je opis bio vrlo precizan, obuhvaao je ak i neobine, sjajne sive oi i krupne ake na kojima je i na jednoj i na drugoj nosila vjenani prsten. Dotad se ve bila jako udaljila od Geralda, ali i dalje su se viali za objedom, jo su razgovarali o djevojkama, o vremenu ili o kuanskim poslovima, a te veeri, prve veeri nakon njezinog otkria, mnogo ga je puta htjela pitati o tome, rei mu: Prepoznajem je. Tko je ona? Zato si tamo odlazio? Da, da, znam da si odlazio. Koga si posjeivao i zato? Zato? Zato si otiao vidjeti gospou Eady, a onda, kao da je neto zavrilo, ili bilo rijeeno, otiao iz Londona zauvijek?

169

Njegova ju je utnja uutkala. Te je veeri za stolom, sjeala se, sjedio i itao knjigu i nije rekao nita. ak se sjeala koju je knjigu itao Pastonska pisma u novom izdanju koju mu je poslao neki nakladnik. Ne bi joj rekao ni da je pitala, u to je bila sigurna, pa se sljedeeg jutra vratila odgonetanju njegova rukopisa i u njemu otkrila mladia koji nimalo nije nalikovao Geraldu. Bio je mlad, blage naravi, zvao se Paul. Paula je prijatelj poslao svojoj teti Chloe Rule koja je iznajmljivala sobe i kod nje je stanovao godinama. Postao joj je poput sina, bio uz nju i promatrao njezino propadanje. I protiv svoje volje morala je priznati kako je Gerald darovit, jer uspio je opisati tu enu dok je bila razmjerno mlada, etrdesetih godina, a Ursula je u njoj ipak prepoznala staricu koju je srela samo jedanput. Jer, gospoa Eady bila je stara, bilo joj je preko sedamdeset. Crna kosa Chloe Rule osijedjela je, njezino lice izrazitih crta propalo je, a rak koji e je ubrzo ubiti pojeo je punano tijelo koje Paul vidi u njihovom prvom susretu. Ali, bila je to ista ena i Ursula se stresla pomislivi kako je to netko koga je Gerald volio. Radnja romana nije se dogaala u Leytonu nego u Hounslowu, ne u crvenosmeoj kuici nego u visokoj, sivoj zgradi, nije bilo estero djece nego samo dvoje, nije bilo ubijenog sina i nestalih sinova ni keri koja se predala vjeri, nego samo sin i ki koji su bili nevani, daleki likovi koji su se rijetko pojavljivali. Jesu li ostala djeca likovi koji su se pojavili u Papirnatom krajoliku, u Glasniku bogova? Moda. Mogao si iz njegovih romana doznati sve o njegovom ivotu, a ipak ne znati nita. to je vie znala o tome, to ga je manje poznavala. Tog dana vratila se iz Ulice Goodwin optereena grinjom savjesti. Jer, pogreno ga je procijenila, nepravedno ga optuila. U onu kuu nije mogao ui nitko osim ene iz susjedstva koja je imala klju jer je dolazila pripaziti na kuu dok je gospoa Eady bila u bolnici na operaciji. Ta je ena vozila karavan, imala je mua, visokog, tamnoputog mua koji je katkada navraao u kuu umjesto nje.

170

Ursula je shvatila da je Dickie Parfitt pogrijeio. Nikad ga nije smatrala osobito inteligentnim. Posramljena i optereena osjeajem krivice, sjela je i napisala pismo detektivskoj agenciji prekidajui suradnju i traei raun. Tek je nakon nekog vremena shvatila da njezino otkrie nije nita promijenilo. Nije ponitilo Geraldove odlaske u Ulicu Goodwin, nije objasnilo zato ju je odbacio. Sljedeeg dana vratio se iz Devona i postavio joj pitanje. Bio je ljubazan, gotovo srdaan, pomalo oinski, pomalo aljiv, kao u danima kad ju je zvao Mali medvjed. to misli o preseljenju? Da odemo iz Londona rekao je. I ivimo na selu. Ili na moru. Zar ti ne mora biti u Londonu? upitala je. Zato bih morao? Pa ne radim u uredu. Je li te zato nije bilo? Traio si kuu? Neko se nipoto ne bi usudila je prejaka rije ne bi se odvaila upitati ga tako neto. Ali, vie ga se nije bojala. Nije vie bilo strahopotovanja. Zato te nije bilo? Da, bio sam u Devonu rekao je. U sjevernom Devonu. Najljepa plaa u Engleskoj. Kua na stijeni, s pogledom na otok Lundy. Pogledao ju je, odmjerio. Jesam li ti trebao prije rei? Nee valjda biti nerazborita? Odgovorila je kao to bi odgovorila ena dvostruko starija od nje, a ne razmaena ki Wicksovih. Nikad nisam nerazborita. Tono, doista nisi. Na tome bih trebao biti zahvalan. Hajde, Ursula, Mali medvjedu, Konstelacijo, budi dobra, budi zadovoljna. Zapanjeno ga je pogledala, a on je pocrvenjeo. Ni to nikad prije nije vidjela. Hajde rekao je doi sljedei tjedan sa mnom u Gaunton, svi emo poi i pogledati kuu. Bi li ti se to svidjelo?

171

Da, svidjelo bi joj se. Laskalo joj je to je pitao. Bilo bi mu mnogo vie nalik da je jednostavno kupio kuu i preselio je. Nestao je na cijeli dan prije nego to su otili u Devon, ali nije pitala gdje je bio, nije ni marila. Isplatila je Dickieja Parfitta. Bilo mu je ao, ali nije se protivio. A onda je doao san o tunelu. Moda je to ak bilo no prije odlaska u Devon, u zoru. I ona je otila u njegovu sobu, tjeila ga i legla uz njega. Dok je prvi put obilazila Lundy View House s Geraldom i djevojkama i agentom za nekretnine osjeala se kao obina, normalna supruga i majka. Kao voljena ena mua iz predgraa, majka djece koja je vole, iji je mu upravo dobio poviicu pa sad moe kupiti veu kuu. Bio je lijep, sunan dan potkraj kolovoza. I proli put kad je on bio u kui bilo je lijepo i sunano. Par kojem je kua pripadala, koji se nevoljko selio u manju kuu blizu keri u Midlandsu, pokazao im je zrane spavaonice, sve s pogledom na zeleni, umoviti krajolik, a tri s pogledom na more. Vrt je bio prepun cvijea koje cvate mjesecima, ali Ursula u to vrijeme nije znala kako se zove. Izgledalo je svjee i lijepo izdaleka, a pomalo usahlo izbliza. Trava je poutjela od sunca, ali more je bilo modro kako to more samo moe biti, a zrak tako bistar da si na otoku mogao razaznati pojedina stabla. Gerald je rekao, pazei da ga ne uju vlasnici: U ovoj bih sobi mogao raditi. Soba je bila u prizemlju i izbijala je iz ostalog dijela kue poput malenog krila. Uz dva su zida ve bile police za knjige. Vidjela je kako gleda kamo bi mogao smjestiti jo knjiga. Drao je Hope u naruju, nosio je uz i niz stube, aptao joj koja e biti njezina soba, a koja Sarina. Ursulina ljutnja na njegovu umiljenost, na to to je bez nje izabrao mjesto, ako ve ne i kuu, pomalo je nestajala. Djelomice zbog same kue, ali, osim toga, naviknula se tako malo oekivati od njega da joj je polaskalo to ju je pitao slae li se. Jo se vie zapanjila kad ju je

172

te veeri, u hotelu u Barnstapleu, gdje su prenoili u zajednikoj sobi, upitao misli li da bi trebao dati ponudu za kuu. Hoemo li je kupiti? Da, hoemo odgovorila je spontano i vedro. Silno mi se svia. Moje e curice svaki dan biti uz more. Tri tjedna poslije pomislila je da je trudna. Nije znala bi li se tome nadala ili bi strahovala. Vjerojatno oboje. Jo jedno dijete koje e joj preoteti? Ili dijete za koje e se boriti i zadrati ga? No nije bila trudna, pa to nije bilo vano. A drugih prilika nee biti, to joj je jasno dao do znanja kad je zakljuao vrata svoje spavaonice na Holly Mountu, tako da je Sarah, kad je kao i obino ujutro pola k njemu, morata lupati i vikati: Tata, tata, otvori! Prodali su kuu u Hampsteadu i preselili se u prosincu, dan poslije Sarinog etvrtog roendana. Kiilo je, a sivo, elino more izgledalo je kao da ga je izbolo milijun igala. Geraldove su knjige ispunile dvanaest krinja, pa se, im su stigli, bacio na to da ih stavi na police. Sljedeeg se dana spustila izmaglica. Prekrila je kuu, vrt, plau. More se nije vidjelo. Njegova je reakcija bila silovita, rekao je da nikad ne bi kupio kuu da je to znao. Nije joj bilo jasno na to misli. Za nju, to su bili samo niski oblaci, mekani i vlani, koji su ostavljali kapi na prozorima. Susjeda s kojom je popriala rekla joj je da izmaglica rijetko traje dulje od dana, a Ursula je to prepriala Geraldu. Nije odgovorio. Povukao se u radnu sobu, navukao zavjese i upalio svjetlo. Ona je bila u susjednoj sobi, u kojoj e poslije spavati Pauline. Ureivala ju je za gosta koji e doi na vikend, prethodnika Roberta Postlea u Carlyon Brentu, Frederica Cypriana, urednika koji je otkrio Geralda, koji je prvi proitao Sredite privlanosti. Bilo bi joj drae da

173

je Gerald s tim pozivom priekao tjedan-dva, ali nauila je i uvijek je iznova uila da Gerald dobije ono to eli. Uao je u sobu vodei djevojice za ruku i rekao: elim da na prozore u mojoj sobi stave rebrenice. Tamne rebrenice. Moemo li to uiniti? to misli, koliko e im trebati da ih post ave?

15
Malo to moe tako ii na ivce kao govor nekoga za koga znamo da je inteligentan, ali ne zna pravila gramatike i ispravnog izraavanja. Glasnik bogova Jason Thague izgledao je gotovo tono onako kako ga je zamiljala. Ostavilo je to na nju neobian dojam, jer ne oekujemo da ljudi izgledaju onako kako ih zamiljamo. ivot nije takav. Obino donosi iznenaenja. Zamislila je mravog mladia okruglog, pritavog lica, s naoalama i dugom, kovravom, ne osobito istom kosom, pa je, kad se pribliila Ipswichu, bila uvjerena da e sresti krupnog mukarca glatke puti i vojniki podiane kose. Ali, bio je gotovo onako kako je zamislila, i to ju je nasmijalo. Samo, bio je stariji, gotovo njezinih godina. Lice mu je ve poprimilo trajni oblik, a pritevi su proli, ali su ostavili oiljke i rupe. Bilo je to gladno lice, moda doslovce gladno. Imao je sobu u zgradi u predgrau na suprotnoj strani mjesta od Joan Thague. Zgrada je bila viktorijanska, od bijele cigle, bez zabata, etverokatnica, a njegova je soba bila na vrhu, s dvorine strane. Tipina studentska soba, prljava, s hrpama papira i knjiga, odjee i prljavih alica i aa, nenamjetenom posteljom, pogledom na krovove, bijedne kuerke i kante za smee, s posterom Oasisa na jednom zidu, Modiglianijevog akta na drugom.

174

Ponudio joj je kavu. Prihvatila je da ne bi zvuala odve nadmeno, ali ustuknula je kad je iskopao alicu ispod kreveta i kratko je isprao pod slavinom. Kekse je, neobjanjivo, drao u staklenki. Imali su okrznute rubove pa je brzo odmahnula glavom kad joj ih je ponudio, moda prebrzo, jer zbunjeno ju je pogledao prije nego to ih je sam poeo jesti. Tek joj je poslije sinulo da ih je vjerojatno uvao za nju. No, dobro, da vam kaem to sam otkrio rekao je. O doktoru Nuttallu? Imao je dva sina. Bilo ga je lako nai, ali dakako, umro je. Umro je i jedan sin. Prirodnom smru, jer da je iv, bilo bi mu osamdeset. Drugi se zvao Kenneth i roen je u veljai 1921. godine. Sami Kenovi rekla je. Da, valjda je u to doba to ime bilo seksi. Danas se samo kineski kuhari zovu Ken. Gdje god sad bio taj Ken, ako je iv, malo je prestar da bi bio va otac. Jer, 1951. godine, kad je va tata promijenio ime, njemu je ve bilo trideset, a ne dvadeset pet. Mislite li da bi uzeo identitet nekoga tko je bio pet godina mlai? Pa, prije to nego nekoga tko je bio pet godina stariji rekla je Sarah. Bilo bi mu drae da bude mlai, nije li tako? Svi uvijek ele biti mlai. Doista? rekao je Jason Thague kao da ga nije uspjela uvjeriti. Je li vaem tati moglo biti sedamdeset est kad je umro? Ne znam. Moda. Ljudi razliito stare. Otkud znam? Jednostavno sam prihvatila da ima onoliko godina koliko je rekao da ima. Kao to je prihvatila i sve ostalo, kao to svi manje-vie inimo. Moemo li pronai tog Kennetha Nuttalla? Ne znam. Zapravo bi nam bilo drae da ga ne moemo nai, zar ne? Mogu pokuati. Pokuat u. Njegov otac, lijenik, umro je u Ipswichu, a isto tako i brat. Mogu krenuti od telefonskog imenika. Ali, htio bih vas neto pitati.

175

Pogledala ga je. Sad kad je dola ovamo i razgovarala s Jasonom Thagueom, odjedanput ju je obuzeo osjeaj da mora odustati. Nije to sebi mogla objasniti, bilo je nelogino, apsurdno. Taj se ovjek doista trudio i postigao je uda. Ali, kao da je odjedanput shvatila kako je to nemogu zadatak. U svemu je bilo previe pretpostavki, sve se temeljilo na hipotezi da je ovjek koji je postao Gerald Candless poznavao pokojnoga Geralda Candlessa, ili je barem uo za njega. Da, to? uzdahnula je. One knjige koje ste mi poslali. Nisam jo nijednu proitao. Sarah je slegnula ramenima. Ve se naviknula na paradoks da se upravo studenti, koji imaju najvie posla s tiskanom rijei i uenjem, esto tekom mukom uspijevaju natjerati da proitaju knjigu. Vjerojatno morate mnogo uiti. Nije odgovorio. Nisam ih proitao, ali pogledao sam ih. emu slui onaj crni leptir na ovicima? Leptir? Ah, da, noni leptir. Dobro, noni leptir. Zato je na ovicima? Nije znala. Nikad nije pitala, nije o tome mnogo ni razmiljala. Tu je siluetu imao na memorandumima, na posjetnicama i na knjigama. Ne znam zato. Je li vano? Moglo bi biti. Moram posvuda traiti naznake koje mogu dovesti do odgovora, zar ne? Kako znate da je to noni leptir, a ne obini? Pretpostavljam da postoji neka razlika, ali je ne znam. Moda vi znate? On ga je tako zvao. Govorio bi da je to njegov crni noni leptir. Ne znam zato. Moete li doznati? Moda od majke? Ona to nee znati. Moda bi znala moja sestra. Jasone, ima li sve to smisla? Da odustanemo?

176

Napravio je grimasu. udno, nekim su enama roava muka lica privlana. Oito jesu, kad pomisli koliko filmskih glumaca ima takvu put. Dodue, ti glumci inae nisu nimalo nalikovali Jasonu Thagueu. Jeste li zato doli, da mi kaete da odustajemo? Ne, rekla je, to joj je upravo palo na pamet. Odjedanput joj se uinilo beznadno. Ako nema niega u njegovim knjigama, u papirima, u njegovim rijeima kojih se sjeala, kakvih onda izgleda imaju? Razmiljajui naglas, rekla je: Vi ste muko. to biste vi uinili? Mislim, kad biste htjeli promijeniti identitet. O tome sam ve razmiljao. Kad sam poeo raditi za vas, prvo sam se to upitao. Uinio bih to zakonski. Ali, to znai da bi bilo objavljeno u novinama. Va je otac imao neki razlog da sve obavi tajno. Recimo, meni se moje ime ne svia, ni Jason, ni Thague. Promijenio bih ga u neto to mi se svia, u Jonathan. Ako ikad budem imao sina, nazvat u ga Jonathan. A sviaju mi se jednoslona prezimena koja nisu odve esta, pa bih za prezime izabrao Dean ili Bell ili King. Eto, nazvao bih se, recimo, Jonathan King. Mislite da su mojem ocu najdraa imena bila Gerald i Candless? To ba ne zvui vjerojatno. Ali, Gerald je sigurno bilo najdrae ime Kathleen i Georgea Candlessa, inae ga ne bi nadjenuli sinu. Ako imate pravo, nikad nita neemo postii jer ne moemo znati zato. Hou rei, vi ne znate zato biste se htjeli zvati Jonathan King. Svia mi se kako zvui. To vam i govorim. Robertu Postelu napisala je nejasno, oprezno pismo. Kad ga je itao u svojem uredu u Ulici Montague, itao po drugi put i pokuavao itati izmeu redaka, zakljuio je da joj je zamisao o memoarima dosadila. to bi drugo mogle znaiti trenutano nepremostive zapreke i tekoe da steknem pravu sliku o oevu podrijetlu?

177

Upravo se vratio s ruka s majkom Sare Candless i direktoricom publiciteta Carlyon Brenta. Manje je vie, devetnaesti i posljednji roman Geralda Candlessa, objavit e u sijenju, a Elaine Kirkman, direktorica publiciteta, eljela je da Ursula pomogne u promidbi. Ursula je otila s njom kako bi se dogovorile o intervjuima, knjievnim veerima i nastupima na televiziji. Zgranut izraz na Ursulinu licu jasno mu je rekao koliko joj se sve to nije radilo. Nije oekivala da e to od nje traiti. Sirota ena vjerojatno je mislila da su je pozvali u London kako bi razgovarali o grafikom rjeenju ovitka i o tome treba li na njega staviti Geraldovu fotografiju ili ne. Bio je odve diskretan da bi spomenuo Sarine memoare ili Sarino pismo. No, diskreciju na stranu, oduvijek mu se inilo da se keri ba ne slau s majkom. Gerald ih je obje strano razmazio. Robert je imao svoje miljenje o ljudima koje u djetinjstvu odve maze, koji su uvijek u sreditu pozornosti. Ponu dobro, ali nikad ne ostvare onoliko koliko bi mogli. Odustaju. Osim toga, nimalo ih ne zanimaju ljudi koji ih ne smatraju prekrasnima. Sve se to jasno vidjelo u ovom pismu. I zato ga pita zato je njezin otac u radnoj sobi drao palmin kri? Njega, Roberta, u pismu je nazvala kraninom, to je mrzio. To je zvualo kao da ga se netko upravo sprema baciti lavovima. Bio je katolik, rimski katolik, ako ba elite znati. Vjerovao je da su na Zapadu svi krani, premda mnogi posrnuli. Dodala je post scriptum koji mu je zvuao afektirano: Biste li moda znali zato je tata na ovicima knjiga imao onog crnog nonog leptira? Nije to znao. Postao je Geraldov urednik tek 1981., kad je Freddie Cyprian otiao u mirovinu. Istina je zapravo da se ona eli izvui. Prepala se. A on je bio tako glup da je oekivao prvu verziju do Boia. ak je mislio da e knjiga moi izii iz tiska u isto vrijeme kao i broirano izdanje Manje je vie. Kad se samo sjeti svih onih nesretnika koji bi dali nekoliko godina ivota za priliku da im se objavi knjiga!

178

Spustio je pismo na ostala i otiao kat nie pozdraviti se s Ursulom. Rekla je da eli stii na vlak u pola etiri. Ursula nikad nije imala mnogo veze s promidbom Geraldovih knjiga. Nije nikad bila u ovim prostorijama, kamo se Carlyon Brent preselio iz Fitzrovije prije trinaest godina. U isto je vrijeme promijenio i agenta, ali njega je srela samo jedanput, na nekoj knjievnoj veeri. Tadanja direktorica publiciteta rekla je Geraldu da e se, ne bude li se Ursula nigdje pojavljivala s njim, poeti govorkati da mu je brak u krizi. A upravo je u to vrijeme bio u najdubljoj krizi, na toki s koje se vie nikad nee vratiti. Otila je na tu veeru. Nije ak ni sjedila za istim stolom s njim. Otila je na jo jednu, koju je priredio ameriki veleposlanik pa je bila veoma otmjena. Po svemu sudei, vie nije bilo opasnosti od govorkanja, jer nije je pozvao na turneju po Americi ni na festival u Australiji. Kad god mu je objavljen novi roman, putovao bi po zemlji, uglavnom u vee gradove, itao ulomke i potpisivao primjerke u knjiarama. Uvijek je iao bez nje. Jednom, nedugo poto su se uselili u Lundy View House, potpisivao je knjige u Devonu, pa je pola s njim. U to je doba publiciteta bilo manje, nisu ga drali presudnim, osobito ne za ozbiljnu knjievnost. U knjiari su ih ponudili pjenucem i poslije ih poveli na veeru iako Gerald nije uspio prodati vie od dvadset primjeraka mnogo hvaljenog Glasnika bogova u Plymouthu i sedamnaest u Exeteru. Poveo ju je sa sobom, mislila je premda joj to tada nije palo na um da bi se iskupio zato to ne spava s njom. Iskupljivao se u to doba na razne naine, a najvie novcem. U granicama razuma, mogla je potroiti koliko je god htjela na ureenje Lundy View Housea, mogla je zaposliti domaicu i vrtlara. Neka pozove roditelje, sestru, djeveruu Pam koja se udala i imala vlastitu djecu, a mala Pauline neka doe na ljetovanje. Poslije Frederica Cypriana, posjetio ih je Roger Pallinter, pa Arthurovi i Beattie Paris i

179

Maggie. Gerald je uvijek govorio da poziva goste kako bi njoj pravili drutvo. Njezina je sestra Helen rekla ono to sama nije opazila: Kad se ljudi vjenaju, obino se drue sa eninim prijateljima. Kod vas je obratno. U to vrijeme jo joj je bilo vano to ljudi misle, pa se bojala da Helen ili Pallinterovi ili Arthurovi ne otkriju da ona i Gerald ne spavaju u istoj sobi. Zato joj je bilo tako drago to imaju sobu za goste u prizemlju. A prvoga ljeta u novoj kui posjetili su ih Colin i Sally Wrightson. Kad se tek udala, Ursula je mislila kako je Colin Wrightson pozitivno, gotovo arobno utjecao na njezin ivot. Nije joj se osobito sviao, ali smatrala ga je svojim dobrim anelom. Da se nije poskliznuo na ledu i slomio nogu, ona ne bi upoznala Geralda. Ali sad, gotovo osam godina poslije, poela je vjerovati da joj je naudio. Kad god bi ga vidjela, sjetila bi se onog dana kad je Sally nazvala i rekla Betty Wick to mu se dogodilo, sjetila se kako je bila uzbuena kad je ula da umjesto Colina dolazi Gerald. Colin Wrightson bio je poznat po vanbranim vezama. Zlobnici su tvrdili, poznatiji po tome nego po povijesnim romanima koje je pisao. Ursula je govorila da ne zna zato Sally ostaje s njim. Kruh i maslac odgovorio je Gerald. Doista misli da ostaje s njim zbog novca? Veina brakova odrava se zbog ekonomskih razloga. Drugim rijeima, zato to se ene ne mogu same uzdravati. Moda se to promijeni, ali zasad nije. Razgovarao je s njom u onim rijetkim prilikama kad je to uope inio ne kao da su i oni brani par, nego kao da je ona sluajna poznanica koju je sreo u gostionici. Ono to mu nije rekla bilo je da joj se Colin Wrightson udvarao. Nije joj to donijelo zadovoljstvo, nije bilo ni zabavno ni zastraujue, ali nije se ni uvrijedila. Ali, nije joj se

180

sviao i nije joj bio nimalo privlaan. Bio je nekoliko godina stariji od Geralda i samo nekoliko godina mlai od njezinog oca, rumena lica, debeo, kratkovidan mukarac ija je odjea zaudarala na cigarete. Kad su taj put doli, u subotu su Sally, Colin i Gerald izili s djecom, a ona je ostala sama kod kue. Zato je bila sama? Moda je imala migrenu. Otprilike u to vrijeme poele su migrene. Ali, tog je poslijepodneva glavobolja zacijelo brzo prola ili je nije ni bilo, jer bilo joj je dovoljno dobro da uini ono to je Colin od nje htio kad se neoekivano vratio sam. Mora hitno nazvati London, rekao je. To jest, to je rekao Sally i Geraldu, njoj ne. Rekao je tota drugo to bi se sramila ikome ponoviti, ak i onda: da je ne moe zaboraviti, da nije od kamena, da je doao u Lundy View House samo zbog jednog razloga. Sjedio je pokraj nje na kauu dok joj je to govorio, i poslije nekog vremena, ustala je i otila s njim u sobu za goste. Bilo je grozno, napeto, neoekivano upravo ono to je eljela. Po svemu sudei, eljela s bilo kim. Barem dok ne bi pogledala njegovo oznojeno, gotovo ljubiasto lice. Polako stalno je govorio polako. Ali, nije mogla polako, tako ve dugo nije Bome, strana si ti cura rekao je. Polako. Bude li to radila, neu se moi suzdrati. Zaboga Vjerojatno je volio pasivne ene. U svakom sluaju, nije traio repete. Da jest, mislila je bijesno, bila bi ga ubila, uzela bi kuhinjski no i zabila ga u njegov golemi trbuh. Pomiljala je na to da kae Geraldu. Samo da bi vidjela to e rei, to e uiniti. Umjesto toga, upitala ga je to je ona uinila. Godinama poslije ljutila se to je to tako sroila. Nije rekla: to je tebi?, Zato me vie ne eli?, nego: to sam uinila? Kad se enski pokret razmahao i kad je itala o tome, kad su je poele

181

uzbuivati nove zamisli, shvatila je da je tako bila odgojena, da je takva bila i njezina majka i Helen, jer i njih su nauili misliti da je ena kriva ako neto nije kako valja. Rekao je: Nita. Samo to, obino nita. Ne ivimo pravim branim ivotom rekla je jer se nije mogla navesti da izgovori rijei voditi ljubav ili neto jo gore. Ne spavamo u istoj sobi. Zato? Zato sam te pitala to sam uinila. Moda bi bilo tonije da pitam gdje sam pogrijeila. Onda joj je rekao, a ona je zaalila to je uope pitala. Jednostavno si bila pogrena osoba. To nije tako okrutno kako zvui, jer nema prave osobe i nikad je ne moe biti. Gotovo je proaptala: Je li ikad postojala? Ne. Geralde, to eli od mene? Nita ponovio je. Sazrela je. Nije ga se vie bojala. To nije nikakvo objanjenje. Potrebno mi je neto vie. Imam pravo na jasniji odgovor. Uzdahnuo je. Sjetila se to je u ono doba bilo udno za nju jednog Shakespeareovog stiha. Upamtila ga je jer je u kolskoj predstavi glumila lady Macbeth. Srce je prepuno briga. Zvuao je kao da mu je srce prepuno briga. Kad smo se vjenali, mislio sam da e ii. Mislio sam da u to moi. Nije spomenuo djecu. To je bilo etrnaest godina prije Bijede. Nismo krivi ni ja ni ti. Zato mi ne moe rei zato? Mogu, do odreene toke. Od srca prepunog briga lice mu je posivjelo. Dugo prije nego to sam te sreo, neto sam uinio. Neto sluajno i prilino smiono. Ne pokvareno, ne zlo. Unitilo mi je cijeli

182

ivot. Pokuao sam to poslije popraviti, ali bilo je prekasno. ao mi je, ali teko mi je govoriti o tome. Moda jednog dana to napiem. Kad budem star. Moda. I to te udaljuje od mene? Napravio se da to nije uo. Ne volimo ljude koje smo povrijedili. Znam da sam te povrijedio i to ti je to. Ako ti je to ikakva utjeha, ivim u celibatu. Potpunom. Vjerovala mu je. I to je nije utjeilo. Samo se osjeala glupo to je unajmljivala detektiva. Njezin brat Ian nedavno se razveo, taman navrijeme da se oeni s Judy i da njihovo dijete ne bude vanbrano. To je Ursulinoj obitelji pokazalo da je razvod mogu, da nije kraj svijeta, da se ljudi mogu ponovno vjenati. U isto vrijeme Rogera Pallintera ostavila je ena. Trai li da ostanem? Trebalo joj je mnogo hrabrosti da to kae. Ne odgovorio je. Ne, ne traim. ak to i ne oekujem. ekala je da doda kako bi to ipak htio, kako je to ono to eli. Umjesto toga, dodao je: Razgovaramo otvoreno, pa ti mogu rei da mi je svejedno hoe li ostati ili ne. ini kako ti drago. Ali, nikad se nisi osobito zanimala za djecu, pa bi ona, dakako, ostala sa mnom. To ju je toliko okiralo da nije mogla progovoriti. Nikad joj nitko nije rekao neto tako okrutno. Rijetko je plakala, ali te noi nije mogla prestati. Sljedeeg dana, u nedjelju, u novinama su se pojavili prvi prikazi Molitvi. Hvalili su ga vie nego ikad prije. Kritiari su pisali o njegovoj suosjeajnosti, toplini, ovjenosti, sposobnosti da rijeima stvori aroliju koja postoji izmeu ene i mukarca. Odvezao se u Gaunton i pokupovao sve novine. Jedino je tad bio doista sretan, kad bi dobio dobre recenzije, a ove su bile bolje nego ikad. Gurnuo joj je novine preko stola da ita, itao joj ulomke drugih prikaza dok je itala, razdragano se smijao, ak je pobjedonosno

183

pljesnuo rukama. Bila je sigurna da je zaboravio sve to su sino rekli, ili to nije smatrao osobito vanim. A sad ele da zauzme njegovo mjesto, da govori o toj novoj knjizi. Dok je prelazila Trg Russell, razmiljala je o onome to joj je rekla Elaine Kirkman, o mogunosti da govori na radiju, u Kaleidoscopeu, u televizijskoj emisiji Bookworm, da je intervjuiraju za Guardian i The Times. Nije se mogla natjerati da kae Elaine Kirkman ili Robertu Postleu kako je posljednja Geraldova knjiga koju je proitala, ili makar samo pogledala, izila prije dvanaest godina. A sad se pojavilo jo i pitanje je li uope bio onaj za kojeg se izdavao. Oito ni Robert ni Elaine o tome nisu nita znali. Stoga nisu mogli znati kako ju je to duboko kosnulo, kako su joj zbog toga i kua i sve ostalo to mu je pripadalo postali uasni. Odluila je prodati kuu i odseliti se, i nije se predomislila ni nakon prospavane noi. Bila je samo jo odlunija. Kad se vrati kui, nastavit e raiavati papire bila je poela, ali je brzo odustala. Kua mora biti uredna i sterilna, mora je oistiti od njega, a onda e je ponuditi na prodaju. O tome je razmiljala kad je podigla pogled i ugledala Sama Fleminga. Prvi joj je poriv bio djetinjast. Poeljela se sakriti, tako da je ne vidi. Ili se pretvarati da ona njega nije vidjela, proi sputena pogleda. Ali, vidio ju je. Ispruio je obje ruke. Ursula! Bila je svjesna da je porumenjela. Dobar dan. Mogu li pogoditi? Sigurno ste bili kod muevljevog nakladnika. Nije to bilo ba tako domiljato. Gdje bi drugdje bila, osim ako je otila u Britanski muzej? Prilino se urim rekla je. Moram stii na vlak. Kad polazi? Rekla mu je i odmah zaalila to nije rekla pola sata prije.

184

Onda imate vremena. Dovoljno vremena da sa mnom popijete aj. Dok mu je sjedila suelice u kavani nedaleko stanice podzemne, pomislila je da mu ba moe i rei. Nema to izgubiti. U tom trenutku, dok je liicom mijeala aj, pomislila je kako uope vie nema to izgubiti. Ve je sve izgubila. Zato ste eljeli popiti aj sa mnom? upitala ga je i pogledala ravno u oi. Da ste me eljeli vidjeti, bili biste me nazvali. Ovaj sluajni susret jeste li samo uljudni? Ne morate prema meni biti uljudni. Ali, ja vas jesam nazvao rekao je. Dvaput. Prvi put mi je reeno da sam dobio pogreni broj, u to nisam povjerovao, a drugi put sam ostavio poruku i svoj broj telefona. Ah, tako. Zacijelo je zvao tijekom vikenda kad su djevojke bile kod kue. Moje keri, vjerojatno. Nisam primila poruku. Htio sam vam objasniti da vas nisam elio upoznati zbog knjiga vaeg mua. Nisam se nadao doepati nekog njegovog prvog izdanja. To je smijeno. elio sam upoznati vas elim vas upoznati jer mi se sviate. Privlaite me. Mislim da bismo se dobro slagali. Vrlo ste otvoreni rekla je. I sad tako mislim. Jo i vie. To to sam vas ovako sluajno sreo smatram velikom sreom. Pa i nije posve sluajno. Vaa je knjiara vjerojatno u blizini, zar ne? Svaki dan u ovo doba prolazite trgom. Prije ili poslije morala sam i ja naii. Opet je osjetila treptaj one snane elje koja ju je bila spopala prolog ljeta, one veeri u hotelu. Njegovo lice, njegov glas, oduevljenje, elja da joj udovolji sve je to bilo tako razliito od onoga na to se naviknula. Moram poi na vlak rekla je. Ispratit u vas.

185

Rekla mu je da ne treba. Mora otii samo jednu stanicu podzemnom. Odgovorio je da mu ne mora objanjavati, vrlo dobro poznaje londonsku podzemnu eljeznicu, i svejedno je eli ispratiti. Vlak se zaustavio u tunelu izmeu Kings Crossa i Euston Squarea i tu je stajao desetak minuta. Pitala ga je kako je Molly, a on je priao o Molly i djeci i o tome kako e se Molly vjerojatno ponovno udati kad je Ursula shvatila da je zakasnila na Inter-City. Nee moi stii navrijeme u Paddington, a sljedei vlak polazi kasno, prekasno da bi ulovila vezu za Barnstaple. Vlak podzemne zatresao se i krenuo, ali bilo je prekasno. Pomislila je da upita Saru ili Hope moe li prenoiti kod njih. Jedna e rei da joj je ao ali to nije mogue, a druga e pristati, ali preko volje. To ne bi mogla podnijeti. Suze su joj navrle na oi. Gledao ju je zgranuto. Znam to je ovo, pomislila je, ovo je poetak neke vrste ivanog sloma. To e mi se sljedee dogoditi. Doivjet u slom ivaca i zaista poludjeti. to vam je? upitao je. Zakasnila sam na vlak! Znam. Iziimo na sljedeoj stanici. Bilo je to kod Ulice Baker, i dok su se vozili pokretnim stubama, rekao je: Nai emo vam hotel. Onda u vas odvesti na veeru pa ete mi rei zato ste tako nesretni, jer ne vjerujem da je to zato to ste zakasnili na vlak ili zato to vam je umro mu. Ne rekla je tiho nije. Uinilo joj se da je rekao da bi je volio uiniti sretnom, ali nije mogla biti sigurna jer je u postaji bilo buno. Moda je rekao neto posve drugo.

16

186

Kad mislite da vas netko slua, vjerojatno samo smilja to e sljedee rei. ovjek iz Tesalije Jason Thague pronaao je udovicu Roberta Nuttalla, Anne, u Cotswoldsu. Njezin je mu bio zubar u Oxfordu, a kad je otiao u mirovinu ivjeli su u Chipping Campdenu. To me podsjetilo na zubare rekla je Sarah. To jest, na zubara Candlessovih. Sigurno su ga imali. Ne vjerujem. Tridestih godina ljudi nisu imali zubare, nisu odlazili na redovite preglede. Ili ste zubaru da vam izvadi zub koji vas boli. Osim toga, pitao sam baku, i rekla mi je da je za dvadeset prvi roendan izvadio sve zube i dobio zubalo. Nevjerojatno! To sam i ja rekao. Baka ima zubalo, ima ga otkako znam za nju. Nije otila zubaru do sedamnaeste, kad je ivjela u Sudburyju, a tad je, kako sam rekao, otila izvaditi zub. to bi njezin otac rekao o njegovom roavom licu, njegovom glasu i naglasku? Hladno je rekla: Dakle, opet smo u slijepoj ulici. Ne govorite tako. Jo su nam ostali brusa noeva i tapetar. Jeste li mi poslali ek? Sari je bilo etrnaest kad je Hamadrijada ula u ui izbor za Bookerovu nagradu, bila je, dakle, dovoljno stara da svhati to to znai, ali i dovoljno mlada da bude jako uvrijeena kad nije pobijedio i uvjerena da mu je uinjena nepravda. Proitala je roman i mislila da je mlada djevojka, Delphine, protagonistica, ona sama. Pitala je oca, a on je rekao: U Delphini ima i malo tebe i malo Hope. Pitala je to je to malo, a on je rekao njihovu ljepotu i inteligenciju. A ostalo? Odakle Delphineina srameljivost, dobrota, povuenost? Nitko se, ak ni tad, nije mogao pretvarati da su ona i Hope srameljive, povuene ili osobito dobre.

187

To je netko koga sam poznavao jednom davno rekao je. Ne, nije mi to bila djevojka. Oklijevao je. Bila mi je roakinja. Sad se toga sjetila. Mislila je na Hamadrijaduu jer je Frederic Cyprian jo bio oev urednik u vrijeme kad je objavljena. Poslije toga, prije nego to je izila sljedea knjiga, otiao je u mirovinu. Neki su tvrdili da je otiao u mirovinu upravo zato to Hamadrijada nije dobila nagradu. Za veerom, kad je objavljeno koji je roman dobio nagradu, uinio je neto to su znali raditi pisci, ali ne nakladnici. Ustao je i otiao. Sarah ga je srela nekoliko puta tijekom sedamdesetih godina kad je dolazio, sa enom ili sam, u Lundy View House. I tad je bio star, a njegova ena jo starija. Ona je umrla. Otkako se doselila u ovaj stan, Sarah je znala da su susjedi. Zbog nekog ga je razloga, kojeg se vie nije sjeala, jednom potraila u telefonskom imeniku. Vjerojatno se radilo o znatielji, jer nije ga namjeravala posjetiti niti ga nazvati. Ali, sada jest. Ako je jo iv, a Robert Postle rekao joj je da jest, onda jo ivi tu, iza ugla, kakvih dvjesto metara od nje. Otila je onamo i pogledala kuu. Viktorijanska, od crvene opeke, sa strmim stubitem do ulaznih vrata. Doimala se prazno, naputeno. Trenutak je oklijevala, a onda se popela uza stube i pozvonila. Nitko nije doao. Pozvonila je ponovno. Vrata je otvorila ena desetak godina starija od nje, ali vrlo razliitog tipa. Izgledala je umorno i razdraeno. Na sebi je imala tamnoljubiasti starinski kostim. Da? rekla je. Zovem se Sarah Candless. Gerald Candless bio mi je otac. Mogu li posjetiti gospodina Cypriana? Pa Bio je oev urednik. Znam to, gospoice Candless.

188

ena ju je sumnjiavo gledala. Sarah je pomislila da to mora biti ki Frederica Cypriana. Jane? Jean? A moda se i nije sjeala, moda je samo na njezinu napetom licu vidjela slinost s Cyprianom. Upoznala sam vaeg oca rekla je kad sam bila mlada. To nije moglo biti tako davno suho je odgovorila ena. Izvolite, uite. Ja sam Jane Cyprian. Moj je otac vrlo star i nije mu dobro. I vie od toga, ali vidjet ete, vidjet ete. Dodala je: Moda bude posve pribran. Katkada jest. Sarah je osjetila onu tipinu uznemirenost, gotovo strah, koji osjetimo kad se moramo suoiti s nekim tko je, potpuno ili djelomice, izgubio vlast nad sobom. Slijedila je Jane Cyprian niz hodnik. Nije bio mraan ni zloslutan, osim ako se hrpa slika, ukrasa i drugih predmeta moe nazvati zloslutnom. Pred zatvorenim vratima Jane Cyprian se okrenula i rekla: Bilo bi mi drae da ste prije nazvali. Bila sam u prolazu. ivim u blizini. Slegnula je ramenima, dobacila joj razdraen pogled i otvorila vrata. U toj sobi nita ne bi iznenadilo posjetitelja prije stotinu godina. Bila je potpuno, ali ne neukusno, viktorijanska, ukljuujui izvezene stolnjake i niz sepija fotografija iznad kamina. Starac je sjedio pred njim, u naslonjau sa zatitnom presvlakom. Otkako ga nije vidjela, vrijeme ga je izbijelilo, smanjilo i iscijedilo, isuilo ga poput jesenjeg lista. Tata rekla je Jane Cyprian netko te je doao posjetiti. Okrenuo je glavu, posegnuo za takama naslonjenim na naslonja, onda se predomislio i pruio uzdrhtalu ruku. Ursula! Sarah je odmahnula glavom. Jane Cyprian upitala je: To nije vae ime? Majino.

189

Ah, da. esto se tako zabuni. Ovo je gospoica Candless, tata. Ursula ponovio je. Sarah se natjerala da mu prie i prui ruku. Gledao je njezinu ruku kao da je to neki nepoznat predmet kakav nikad prije nije vidio. Njegov je glas bio visok i tanak, kao da su mu skratili glasnice. Onaj tvoj mu me vie uope ne posjeuje. Zaustila je da mu kae kako je Gerald Candless umro, ali uhvatila je pogled Jane Cyprian i vidjela da je blago zatresla glavom. Nije rekla nita. Osjeala se bespomono. Htjela sam ga pitati o logu na ovicima oevih knjiga. Moete pokuati. Ali, nije mogla. Taj je starac papirnatog lica i zbunjenog pogleda u njoj probudio svijest o vlastitim nedostacima. Dotad to nije zamijetila, kako joj je teko prii starcima, ljudima nezdrava uma, svima koji su po neemu razliiti. Sjetila se Joan Thague. Moram ii rekla je. Nisam trebala smetati. Moda niste. ena ju je prezirala. Prezir je bio gotovo opipljiv, pa se Sarah indignirano uspravila. Starac je sad jasnije rekao: Prihvatit u tvoj poziv kad vrijeme bude ljepe. Na proljee. Doi u k vama i vidjeti vae djeaie. Vani, u pretrpanom hodniku, Jane Cyprian je rekla: Alzheimerova bolest, kako ste vjerojatno shvatili. ao mi je. E pa, trebali ste prvo nazvati. Dok je hodala ulicom i zamiljala kakav mora biti ivot te ene, Sarah se stresla. Ali, ena je grozna. Nije morala biti tako neugodna. Otii u do Hope, pomislila je. Trebala sam ve prije otii. Ona bi mogla neto znati o nonom leptiru. Naiao je taksi. Zaustavila ga je i

190

odvezla se sestri. Nije jo nikad otila onamo a da se nije najavila. Na pola puta sjetila se kako joj je Hope rekla da e biti kod Fabiana. Dala je vozau Fabianovu adresu. Stanovao je u Shadwell Basinu, vrlo daleko, i mogla je onamo stii jeftinije. Idem li zapravo zato to mi je potrebno da s nekim razgovaram? Osjeam li se, otkako sam srela Adama, usamljenije nego prije? Kod Fabiana su bili brati i sestrina sa sela. Spavali su u vreama, na podu dnevne sobe. Hope je otvorila vrata i oduevljeno primila sestru, to je Saru dirnulo i pomalo iznenadilo, sve dok joj Hope nije apnula: Igramo Igru. to, s bratiem i sestrinom? Tvoj e ih dolazak jo vie demoralizirati. A onda idu van. Idu u gostionicu, ali mi neemo. Imamo pia koliko god hoe. Bili su to brat i sestra, gotovo tridesetgodinjaci. Hope je drala Fabianove kuhinjske kare za otrice i dodala ih bratiu: Dodajem kare prekrieno. Brati ih je srameljivo primio, otvorio i dodao Sari. Primam kare prekrieno i dodajem ih neprekrieno. Hope je pobjedonosno rekla: Nije tono. Sarah je preokrenula kare, uhvatila ih za ruke, sklopila i dodala sestrini. Primam kare neprekrieno i dodajem ih prekrieno. Sestrina ih je otvorila, dvaput preokrenula, sklopila i rekla: Primam ih neprekrieno i dodajem prekrieno te ih je dodala Hope. Tono rekao je Fabian. A zato? Zato to su sklopljene. Ne, nije tono. Stvar je u rijeima koje govorite, zar ne? Hope i Fabian podrugljivo su se nasmijali. Sestrina je zatim rekla da je stvar u tome jesu li kare okrenute nadolje ili nagore, a brati jesu

191

li okrenute ulijevo ili udesno. Nisu uspjeli pogoditi, iako su igrali jo pola sata. Hope i Fabian su uivali, a i Sarah se razvedrila. Fabianov brati smatrao je da bi im morali objasniti Igru, ali Fabian za to nije htio ni uti. Rjeenje bi se moglo prouti, pa se on i Hope vie ne bi mogli tako krasno zabavljati. Ide li tko u gostionicu? Hope je odluno rekla ne, hvala, i im su se vrata zatvorila za njima, otila je po bocu, ovaj put ne vina nego strege. Oblokat u se rekla je Sarah. Dobra ideja. Izgleda kao da bi ti to dobro dolo. Fabby je malo istraio ono umorstvo u Highburyju ako te jo zanima. Zna, sluaj na kojem se navodno temelji Bijela paja noga. Fab je to istraio? Njemu to lei. I, ima li to ikakve veze s tatom, Fab? Prvo, misli li da se roman doista temelji na tom sluaju? I drugo, govori li nam to o tatinoj prolosti? Fabian je zavrtio au i gledao kako se blijedouta tekuina prelijeva amo-tamo. Zamiljeno je otpio gutljaj. Nisam ga proitao. Po njegovom tonu bilo je jasno da ni ne namjerava. Morat e sama prosuditi. Sve sam zapisao. Dodao joj je desetak stranica u zelenom kartonskom fasciklu. Sumnjiavo je rekla: Izgleda vrlo poslovno. Vjerojatno i jest. Razmiljala sam o onom nonom leptiru. Znai li neto? Zato ba crni noni leptir? Zna li ti moda, Hopie? Nikad o tome nisam razmiljala. Navodno ste imale tako prekrasan odnos s ocem, a on vas nimalo nije zanimao. To jest, dok je bio iv rekao je Fabian i

192

nasmijeio se u odgovor na Hopein ubojiti pogled. Recimo, njegovi preci. ene se obino zanimaju za to. Njegovo djetinjstvo. Ne bi li prvo to biste ga upitale kad se leptir pojavio na ovitku bilo: Tatice, zato taj leptir? Na kraju krajeva, bile ste tinejderke, a ne novoroenad. Nismo rekla je Hope. Jednostavno nismo. Tonom osobe koja je upravo otkrila veliku istinu, Sarah je zaueno rekla: Zapravo, ne zanima te osobito netko koga ti jako zanima. Kao da njegovo zanimanje zauzme sav prostor. Tata je bio oaran nama i mi smo to prihvaale, ali nismo bile radoznale da doznamo neto o onome tko nam to daje. Sve je to lijepo i dobro rekao je Fabian ravnoduno ali sad vam stvara priline tekoe. Ne bi nam ni rekao rekla je Hope otvarajui bocu kako bi si dolila strege. Je li ti palo na um upitala je sestru da upita enu koja je izradila grafiko rjeenje ovitka za Hamadrijadu zna li to o crnom leptiru? Mogla bi znati. Upravo je na Hamadrijadi prvi put upotrijebljen. Da je pitam? ak je i ne poznajem. Ne znam tko je. To je bilo prije prije osamnaest godina. Ja je znam rekla je Hope. Iz vienja. Zove se Mellie Pearson i stanuje blizu tebe. Osim ako je nekome dola u posjet. Vidjela sam je na ulici kad sam zadnji put bila kod tebe. Sarah nije namjeravala ponoviti istu pogreku. Mellie Pearson ivjela je jednako blizu kao i Frederic Cyprian. Prolazila je kroz njezinu ulicu kad je ila na stanicu Chalk Farm. Ali, ovaj e put prvo telefonirati. Dobro se sjeam rjeenja za Hamadrijadu. Bio je to moj prvi vei posao. Imala je blag glas i prijazan ton osobe koja eli udovoljiti drugima. A onda je knjiga bila tako tako uspjena, svi su govorili o njoj.

193

A jeste li nacrtali i crnog leptira? Crnog leptira? Ah, mislite onaj mali amblem. Pa, moglo bi se rei. To jest, kopirala sam ga. Je li to vano? Moglo bi biti. elite li navratiti? ivite u blizini, zar ne? Na uglu Ulice Rhyl vidjela je kako se zaustavlja taksi i iz njega izlazi Adam Foley. Iako je znala da ivi u blizini, kad ga je tako iznenada ugledala, uzbudila se. Bio je mrak, ali ulica je bila dobro osvijetljena. Nastavila je hodati prema njemu, svjesna da joj srce jako lupa. Njegov visoki lik ostavljao je na ploniku elegantnu sjenu. Platio je vozau, okrenuo se, vidio je i drao se posve ravnoduno. Nije je ak pogledao ni s prikrivenim divljenjem ili nadom, kako su je nepoznati mukarci esto znali pogledati, nego kao da je ni ne opaa. Uzvratila mu je istom mjerom i prola ne osvrui se. Sljedei vikend on treba doi u Barnstaple, a ona e otii u Lundy View House. Iekivanje ju je preplavilo poput vrue pare. Iskljuila se iz vanjskog svijeta, obuzeta uzbuenjem, pa je prola pokraj kue Mellie Pearson i morala se vratiti. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se vrati iz matarije u koju je uletjela im ga je vidjela. Duboko je disala i stiskala ruke. Mellie Pearson otvorila je vrata prije negoli je dospjela pozvoniti. to, zvono nije htjelo pozvoniti? To se ponekad dogaa. Ali, ekala sam vas. Sarah se brzo vratila u stvarnost. Pred njom je bio original, ne s ovitka Hamadrijade nego Bijele paje noge. Bio je postavljen na slikarski stalak, plavi, bijeli i sivoljubiasti akvarel. Stabla su bila sive sjene u izmaglici, samo su se ptice jasno vidjele. Izradila sam grafika rjeenja za etiri knjige vaeg oca rekla je Mellie Pearson. Kupio je sve originale osim ovoga. Ne znam zato, ali nikad mu se nije osobito sviao.

194

Rekli ste da ste kopirali leptira. Ne znam mnogo o tome. Jesu li vam dali fotografiju koju ste ubacili ili ste to poslije nalijepili? Mellie Pearson se nasmijala. Pogledala sam fotografiju kako bih se uvjerila da se ne kosi s mojim rjeenjem, shvaate? Da sam, recimo, za Hamadrijadu izradila neku tamnu sliku, leptir se ne bi vidio. Kako se zove? Noni leptir? Ne sjeam se. Dali su mi fotokopiju slike iz neke stare knjige. Noni leptiri Britanskog otoja, tako neto. Ali ne sjeate se njegovog imena? Bilo je to prije devetnaest godina. Sjeam se da se jedan zvao Tanagra, to sam upamtila zbog kipia iz Tanagre, znate, onih keramikih kipia koje su nali u Tanagri u Grkoj. No moda to nije taj koji sam nacrtala za knjigu vaeg oca. Ali, nije vano. To to se ne sjeam nije vano. Jo imam sve skice i biljeke za Hamadrijadu. Jo ih uvate? Moda se ne ini tako, ali zapravo sam vrlo metodina. Bile su tu fotografije vodenih ptica, sabljokljuna, pataka, vodomara. Na trenutak, Sarah je pomislila da je to pogreni fascikl, ali onda se sjetila blijedih oblija sjenovitih ptica na ovitku Bijele paje noge, tankih nogu, sivog perja. Zatim je nala skicu za ovitak. Tu nije bilo ptica, samo movara i magla, zamagljeno obzorje. Sarah se pokuala prisjetiti. inilo joj se da je njezin otac odbio prvo rjeenje jer je bilo odve maglovito i nejasno. Ni sljedei mu se pokuaj nije svidio. Evo ga: paje noge, guje noge, s opnama, rairene, a za njima tragovi nalik opalom liu. Izabrano je tree rjeenje Mellie Pearson, s pticama, oblacima i vodom, polupodignutom maglom. A ovaj put tu je bio i leptir, crnio se na pastelnoplavoj, sivoj i zlatnoj pozadini. Koristit e ga jo mnogo puta, na svakom sljedeem romanu Geralda Candlessa, mali amblem iznad zatitnog znaka Carlyon Brenta.

195

Mellie Pearson svojim je finim, talijanskim rukopisom zapisala biljeke iz knjiga Leptiri i noni leptiri Velike Britanije i Irske A. Maitlanda Emmeta, Noni leptiri Britanskog otoja Richarda Southa i Nai leptiri i noni leptiri F. Edwarda Hulmea. Biljeke su bile temeljite. Mellie Pearson bila je oito zaljubljena u rijei. Pod naslovom Psychinae stajalo je: Psyche, dua, ali i leptir ili noni leptir, prema analogiji s metamorfozom i uskrsnuem. Dua je ovjekov duh osloboen neistoe tijela. Jedan strunjak tvrdi da je ime Psyche casta (edna dua) izabrano zato to se neki lanovi te porodice suzdravaju od spolnih odnosa. Dakle, noni leptiri nisu tako jednostavni stvorovi. Sarah je gledala skice Mellie Pearson, izvanredne, prepune pojedinosti. Noni leptiri s prugastim krilima i krznatim, medvjedima slinim tijelima, noni leptir crn poput ugljena, rairenih ticala, siuni noni leptir, garav, s gustim krljutima. Slikarica je uz veeg stavila krii, uz manjeg upitnik. Sarah je okrenula list i naila na pismo. Bilo je to pismo od njezinog oca, i prizor njegovog dobro poznatog rukopisa na tom neoekivanom mjestu probo je njezino srce. Morala je skrenuti pogled i sklopiti oi. Onda se natjerala da ga proita. Nadnevak je bio 6. svibnja 1978. Draga gospoice Pearson, vjerujem da oekujete da vam se javim u vezi s nonim leptirom. Moj vam je nakladnik zacijelo rekao da elim amblem u obliku leptira na svojim knjigama. No, to ne moe biti bilo koji noni leptir, nego leptir roda Epichnopterigini. Tog leptira nikad nisam vidio uivo, nego samo na crteima. Prirodoslovni muzej sigurno vam moe pomoi da ga naete. Kau mi da imaju odjel za identifikaciju kukaca. Noni leptir zove se Epichnopterix plumella. Ne elim biti sitniav, ali molim vas nemojte

196

ga pobrkati s neto veim nonim leptirom po imenu Odezia atrata. To bi se lako moglo dogoditi, kako ete se uvjeriti kad vidite njihove slike. S velikim u zadovoljstvom pogledati vae skice. Srdaan pozdrav, Gerald Candless to je, zaboga, time htio rei? O emu to govori? Nije to bilo nimalo nalik njezinu ocu, kojeg prirodoslovlje nije nimalo zanimalo. ak u vrtu njihove kue nije znao razlikovati fuksiju od geranija. Glasno je rekla: Daj mi odgovor, tata, i jo: Reci mi tko si bio. Kroz glavu joj je prolo da atrata znai crna. Post equitem atra cura sedet. Toga se sjeala, svi znaju za crnu brigu koja sjedi iza konjanika. Njezin se otac bojao da e Mellie jednog crnog leptira pobrkati s drugim. Veeg s manjim. Jesu li leptiri na njezinim skicama bili Odezia atrata i Epichnopterix plumella? Ali, kakve to ima veze? Zato je vano? I zato je htio manjeg leptira kad je vei bio mnogo dojmljiviji? Manji je, barem na crteu, bio manje crn. Reci mi zato, tata? rekla je. Reci mi o emu se tu radi. Mellie Pearson oito joj nee znati rei nita vie. U fasciklu nije vie bilo biljeaka, samo skica. Uz jednu, s konanom verzijom crnog nonog leptira, bio je privren papiri na kojem je pisalo: Odobrio autor. I to je bilo sve. Sarah se upitala odakle je njezin otac znao za te leptire. Naletio je na njih u onom izgubljenom, mranom razdoblju kad jo nije bio Gerald Candless. Pokuala je napraviti anagram, ali inilo se da njihova imena ne znae nita osobito. Dakako, moda je noni leptir odigrao vanu ulogu u njegovoj sudbini ili radu, moda je, kao Jungov skarabej, doletio na prozor i omeo ga dok je pisao pismo koje je trebalo biti sudbonosno. Ili se opekao na njegovoj svjetiljci i pokazao mu kojim putom ne treba poi.

197

U tom sluaju nikad nee doznati razlog. Moda i nije vaan. Ali, bila je uvjerena da jest. Identitet tog malenog, tamnog kukca klju je za otkrivanje njegovog identiteta. Jasonu Thagueu uvijek je trebalo dugo da se javi jer telefon je bio u prizemlju pa su ga morali pozvati. Netko se napokon javio, neka ena koja je preko volje pristala poi po njega. Sarah je nekoliko minuta sluala zvukove kue, vjetar koji je udarao u prozore u Ipswichu ba kao i u Kentish Townu, neka su se vrata zalupila, s radija se uo soul. Onda se javio. Hvala na eku. Ustuknula je. Zvuao je kao disk-dokej s mjesne radiopostaje. Moete li nai kakvu knjigu o leptirima i pronai mi neto o ovima? Ili zamoliti nekoga tko se u to razumije? Na vaem sveuilitu ne postoji odjel za entomologiju? Sumnjam. Da je rije o ekonomiji ili kompjutorima Ali nije. Leptiri se zovu Odezia atrata i Epichnopterix plumella. Rekao je neka mu to slovka, pa je to uinila, prema pravilima koja je uveo njezin otac i koja su njoj i Hope bila tako zabavna dok su bile tinejderke. E kao epistemologija, p kao parapsihologija, i kao ihtiologija Da prekinuo ju je a onda p kao prenemaganje i n kao neznalica. Moete li se na trenutak prestati praviti vani i jednostavno mi rei kako se imena piu. Doivjela je to kao uvredu oeve uspomene. Postala je kruta i hladna i polako mu slovkala imena. Jeste li zapisali? Jesam. Dobro, pokuat u. A to je s Bijelom pajom nogom i ubojstvom u Highburyju? To zasad ostavite. Pozabavite se leptirima. Nazvat u vas tijekom vikenda iz Devona.

198

Ubojstvo u Highburyju istrait e sama. Zagledala se u zeleni kartonski fascikl koji joj je dao Fabian. Zbog nekog neobjanjivog razloga nije ga eljela otvoriti. Ali, moda i nije bio tako neobjanjiv. Leptiri su bezopasni, ak ni ne bodu. Umorstvo, s druge strane, bilo ije umorstvo je opasno. ak i itanje o njemu moe probuditi rune sumnje i nagaanja. Njezin otac sasvim sigurno nije bio upleten, nije promijenio identitet zbog toga, jer umorstvo se dogodilo mnogo godina nakon to je poeo raditi za Western Morning News i postao Gerald Candless. Ali, napisao je roman kojega je radnja imala toliko slinosti s umorstvoj u Highburyju da su o tome pisali kritiari i ponavljali to iako je on zanijekao povezanost. ekao je vie od trideset godina da napie tu knjigu. Znai li to da je ekao da neki sudionici vie ne budu ivi? Ili ga je optereivalo pa ga se na kraju morao osloboditi, ili barem pokuati, tako to e napisati roman sa slinim zapletom? Staviti sve na papir i prestati misliti o tome? Ali, o emu? Sigurno ne o vlastitoj krivici. Moda od straha? Boli? Kad moramo obaviti neku neugodnu zadau, uvijek je dobro rei sebi da najprije moramo obaviti pripreme. Tako se moemo izvlaiti i odugovlaiti. Sarah je postupila jednako kao njezin otac kad je imao nekakav papir ili dokument koji ga je uzrujavao: prekrila ga je neim drugim, u ovom sluaju fasciklom Mellie Pearson. Daleko od oka, daleko od misli. Barem zasad. Pripremit e se tako to e ponovno proitati Bijelu paju nogu. Bila je to pripovijest o dva mladia koji su se upoznali u koli u Norfolku. Dennisov je otac bio poljodjelac, a Markov uvar zaklonita za ptice dok takva mjesta jo nisu bila uobiajena, jer radnja se zbivala odmah poslije Drugog svjetskog rata, pedesetih godina. Djeaci su se voljeli a da toga nisu bili ni svjesni, ili barem ljubav nisu izraavali ni rijeima ni djelima. Dennis je jo kao petnaestogodinjak shvatio da je homoseksualac, i da se to ne moe promijeniti. Mark to sebi nije htio priznati.

199

ivjeli su u svijetu u kojem se ni zakoni ni javno miljenje nisu promijenili od prethodnog stoljea. Homoseksualnost se u pristojnom drutvu i dalje nije spominjala. Za konzervativce ona je bila zlo, zloin ravan ubojstvu, a za liberale bolest, duevno oboljenje koje je bilo rezultat slabosti i iskvarenosti. I dok je homoseksualac mogao opstati u Londonu, na selu je morao biti ili eunuh ili nevoljko, moda i s gaenjem, voditi ljubav sa enama. Dennis je neko vrijeme izabrao prvi od ta dva puta, ali ubrzo je otiao iz sela. Mark je izabrao drugi put. Nije mu se inilo da uope ima izbora. Samo se pokorio neizbjenom. Dok je itala, poela se prisjeati radnje. Ali, mislila je isto to i prvi put da njezin otac po prvi put pie o neemu izvan vlastita iskustva. Ponovno je pogledala biljeke Mellie Pearson, ponovno proitala opis Psyche caste, udnog krilatog stvora koji se suzdrava od spolnih odnosa.

17
Vrlo je teko prihvatiti injenicu da se nekome jednostavno ne sviamo. Naputeni vilenjak Otili su u restoran nedaleko od hotela u kojem je Ursula odsjela. Za veerom, ispriala je Samu mnogo toga o svome braku to nikad prije nikome nije rekla. I on je pripovijedao o sebi, a kad su zavrili, pitao ju je to eli. to elim? U ivotu. U budunosti. to eli sada? elim se osloboditi one kue rekla je. Ponovno uzeti djevojako prezime i pokuati izgraditi nekakav odnos sa kerima. Ah da, i zaboraviti Geralda. Ali, to e biti veoma teko.

200

Moda ne bi trebala ni pokuavati. Moda e prolost biti manje bolna ako sadanjost bude bolja. Ne znam. Mnogo mislim o prolosti. Voljela bih da nije tako. Pogledala ga je i osjetila onu istu seksualnu privlanost koju je osjetila na pijesku u Gauntonu. A s tim osjeajem doao je i osjeaj potraenog vremena, izgubljenih prilika. Reci mi to ti eli. Odgovorio je jednostavno: elim biti zaljubljen. to? Proli put mi se jako svidjelo. A to je istodobno bio i prvi put. elim to ponovno. Zar je to tako neobino? Ljudi to obino ne kau. Ne, kau da ele seks ili da ele nekoga nai. Ja elim biti zaljubljen. elim ta me to posve obuzme, da me opsijeda. elim da nebo promijeni boju i da stalno sja sunce. elim eznuti za tim da zazvoni telefon i koraati amo-tamo kad ne zazvoni. elim ostati bez daha kad ujem njezin glas i ne znati to rei kad se naemo. elim biti ona, i da ona bude ja. Ti si doista neobian ovjek! Ursula se glasno nasmijala, nije se mogla suspregnuti. Jesi li ve pokuao? Recimo samo da nisam uspio. Doi, otpratit u te do hotela. Ostavio ju je u predvorju poto su se dogovorili da e zajedno dorukovati. Doi e u devet. Otila je u sobu, okupala se i, budui da nije ponijela spavaicu, zamotala u hotelski kupai ogrta. Sutra u, pomislila je, ispriati Samu o gospoi Eady. Tako e barem nekome rei, ali dok je o tome razmiljala, upitala se to uope moe rei i hoe li taj susret ita znaiti ikome osim njoj. A to zapravo znai njoj? Bila je tako uljudna, tako ljubazna. Kad je vidjela nepoznatu, odve sveano odjevenu mladu enu blijedoga, napetog lica, zaeljela joj je dobro jutro i pitala moe li joj pomoi. Ursula se mucajui

201

predstavila. Jedva je govorila. Nikad se prije nije bojala da e se onesvijestiti, ali sada jest. Vama nije dobro. Uite i sjednite. Ursula je odmahnula glavom. Ako treba ukoriti ker te ene, a mora to biti njezina ki, uinit e to kako ona hoe, ljutito, ogoreno, a ne prihvaajui gostoprimstvo. Ali, sve je osjeaje nadjaala slabost. Ula je u kuu, u malu sobu, gotovo ne videi gdje je, oamuena i na trenutak gotovo slijepa. Tu slabost i nesposobnost da izie na kraj s kuom i njezinim stanovnicima nije predvidjela. Barem ne u toj mjeri. Nije mislila da e je strah i ok natjerati da se svali u naslonja, da e poloiti glavu u dlanove i tako ostati dok je munina ne proe. Osjetila je lagan dodir na ramenu i vidjela da joj je ena donijela au vode. Hvala. Oprostite. Samo sjedite. Odmah e vam biti bolje. Ja sam gospoa Eady. Mogla joj je biti oko sedamdeset pet. Na sebi je imala tamni pulover i suknju, a preko njih pregau nalik na haljinu bez rukava koja se vezala u struku. Takvu je neko nosila njezina baka. Nije to bila atita od prljavtine ili mrlja od hrane, nego dio svakodnevne odore. Lice joj je bilo crveno i sjajno, ali nekako nezdravo, kao da ima neku upalu, a i ake su joj bile crvene, krupne i kvrgave. Na prstenjaku lijeve ruke nosila je jednostavan zlatni prsten, isti takav i na prstenjaku desne. Njezina sjajna kosa bila je bijela poput leda. Dok je stajala i ekala da joj Ursula vrati au, inilo se da je vrlo visoka, gotovo 180 cm, pomalo krivih nogu, vrstih i malo rairenih, kao da su neko drale teko tijelo. Sad je bila mrava, vidjele su joj se kosti. Strpljivo je rekla: Eto, ve vam je bolje. Malo vam se vratila boja u lice.

202

Ursula joj je pruila au i ponovno se zahvalila. Naslutila je da je gospoa Eady nee upitati zato je dola, to tu radi. Jednostavno e je prihvatiti. Gospoo Eady rekla je ja sam Ursula Candless, ena Geralda Candlessa. Gerald Candless je moj mu. Oekivala je, dakako, nekakvu promjenu na tom smirenom licu. Titraj oiju, stiskanje usnica. Nije bilo niega. Gospoa Eady spustila je au na stol, na kojem je bila fotografija u srebrnom okviru i jo jedna u okviru od kornjaevine te rua u uskoj vazi. Sjela je u naslonja suelice Ursuli. Mislim da zapravo trebam vidjeti vau ker rekla je Ursula. Ne znam kako se zove. Vau ker koja stanuje s vama. Imam dvije keri rekla je gospoa Eady i zastala. Onda je nastavila: Ali, ne ive sa mnom. Jedan sin ivi u susjedstvu, ali ne sa mnom. Jedna je ki udana i ivi u Yorku, a druga opet je oklijevala druga je sestra. Molim? Sestra. asna sestra. Ursula se ugrizla za usnicu. Neoekivano, na te se rijei poeljela nasmijati. Ljudi obino ne govore tako. Ali, kako je dola, elja za smijehom brzo je i prola. Rekla je: Onda neka druga mlada ena koja ivi s vama. Moda imate traila je pravu rije podstanarku. Nemam. Gospoo Eady, mog su mua vidjeli kako dolazi ovamo, kako otvara vrata vlastitim kljuem. Oprostite, i meni je to silno neugodno, sramotno je, znam. ao mi je. Moda se varam. Nadam se da se varam Nije mi nimalo neugodno. Rekla je to tiho, oputeno, ali kao da je ona u svijetu u kojem vie ne postoje drutveni obziri. Recite mi to elite od mene, gospoo prisjetila se gospoo Candless. Ne znam. Nisam trebala doi.

203

Kad su vaeg mua vidjeli ovdje? Prije nekoliko dana, proli tjedan. U utorak ujutro. I imao je klju? Ursula je poslije pomislila da joj se zacijelo samo uinilo kako vidi svijetle tokice u starinim oima. Jer, zatim je rekla: Nisam bila tu, gospoo Candless. Bila sam u bolnici. Bila sam vrlo bolesna. Oh, ao mi je. I sad sam bolesna ali, nemojmo o tome. Dok me nije bilo, mogao je svratiti moj sin, ali naveer, poslije posla. Susjeda iz ulice ima klju, da bi mogla nahraniti maku i zaliti cvijee. esto umjesto nje doe njezin mu. Kako izgleda? Visok je, tamnokos, ima oko etrdeset pet godina. Je li to moda izazvalo zabunu? Ursula je kimnula. Vjerojatno. Ne znam. Pogledala je prvu fotografiju. Na njoj je bi vitak, vrlo lijep mladi u trapericama. Stajao je pokraj motocikla. Je li to on? Je li to va sin? Odmah je shvatila da to nije smjela pitati. Ni sama nije znala zato je pitala, jer u kuu nije dolazio ni Gerald ni taj mravi mladi nego susjed. Ako je lice gospoe Eady maloprije zablistalo, sad ga je zasjenila bol. Usnice su se stisnule kao da suspree krik. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da progovori. Bio je moj sin. Imala sam etiri sina, gospoo Candless. To je bio Desmond. On je poginuo. U susjedstvu ivi moj sin James, a Stephen radi kao uitelj u drugom dijelu Londona. Poginuo? Ursula se zbunila. Rekla je to jer nije znala to drugo rei suoena s takvim prihvaanjem oaja. Gospoa Eady je ustala. Dugo sam njegovu fotografiju drala u ladici, ali onda Smrt djeteta je neto najgore na svijetu, neprirodna je.

204

Ali, ak i to proe. Ursulin napeti, gotovo gladni pogled zacijelo je iz nje izvukao te rijei. Ali, to vas ne zanima. Nije povezano s onim zbog ega ste doli. Nastavila je: Desmond je poginuo. Ubijen je. Stisnula je ake. Nasmrt pretuen, da. Dodala je uljudno, ali napetim tonom: Ne smijem vas vie zadravati. Da, da, moram ii. Mravo je lice porumenjelo. Gospoi Eady bilo je ao to je toliko rekla i to se vidjelo. Sad je nastojala biti uljudna. Jednom davno, u Ipswichu, poznavala sam obitelj koja se prezivala Candless. Vjerojatno su to bili njegovi roaci. On je iz Ipswicha. Do vienja. Kad je izila iz kue, potrala je. Svidio joj se ritam, sloboda tranja, pa je u Ulici Hainault uinila neto to nije uinila nikad prije: izula je cipele i u arapama trala po toplom ploniku. Nekoliko se ljudi okrenulo za njom. Nije se obazirala. Trala je i dalje, bijesna na Dickieja Parfitta koji je zamalo unitio njezin ivot. Umjesto da Samu Flemingu tu pripovijest ispria za dorukom, govorila je o kerima i o tome kako misli da e sad, kad je Gerald mrtav, moda uspjeti stvoriti bolji odnos s njima. Ispriala mu je o zagrljajima u taksiju i kako ju je Hope drala za ruku. Zato se nisi borila dok su bile malene? upitao je. Kako ih je mogao navesti da vole njega, a tebe ne, osim ako si mu dopustila? Pokuala sam, ali nisam bila dovoljno ustrajna. A imao je prednost pred drugim oevima uvijek je bio kod kue. Nisam mogla nita, osim da ih fiziki otrgnem od njega. Nikad nisam bila sama s njima. Oenio se da bi imao djecu, i to je sve. A kad ih je dobio, namjeravao je iz njih izvui i zadnju kap ljubavi, zadovoljstva i bogatstva. A ti nisi bila vana?

205

Nisam, ali nije me se mogao osloboditi. Mislim da bi volio da sam otila i ostavila djecu, ali nisam htjela. Moda sam ostala zato to je on elio da odem. Rekla je da eli u Britanski muzej. Pogledao ju je s nevjericom kad je rekla da nikad nije bila ondje, ali poveo ju je. U muzej, pa na objed. Ne bi rekla vie nita o Geraldu da nije pitao. Postavljao je pitanja i pokazao iskreno zanimanje. Shvaa, nije imao nita drugo. Imao je samo djecu. Imao je i svoj rad rekao je Sam. Da. Tono. Ne znam to mu je bilo vanije, pisanje ili djeca. Vjerojatno podjednako. Dugo sam mislila da ima druge ene, a onda neko vrijeme, mnogo kasnije, da moda ima mukarace. Ali, sad ne mislim tako. Rekao je da nema seksualnog ivota, i vjerujem da mi je uvijek bio potpuno vjeran. Ako to ita znai. esto mnogo manje nego to se misli. Nikad prije nije ni s kim tako razgovarala, a sad sve ili gotovo sve pripovijeda Samu Flemingu. Osjeala je da mu moe vjerovati. Sluao je i govorio vrlo malo. Katkad bi se nasmijeio ili podigao obrve. Nije bilo zakljunog komentara. Pomislila je kako nikad nijednom mukarcu nije bilo manje dosadno razgovarati s njom. Odvezao ju je taksijem do Paddingtona. Govorio je o njihovom sljedeem susretu kao da su se ve dogovorili. Pitanje je samo gdje i kada. Vrati se u London. Kae da tvoja ki dolazi za vikend. Neka te poveze kad se bude vraala u nedjelju naveer. Moda bih i mogla. Zato ne? Pa ne moe me odbiti. Eto vidi. Iziao je s njom iz taksija, poljubio joj ruku i brzo se odvezao. U vlaku, umjesto da ita knjigu, razmiljala je o svemu to mu je rekla, i nije joj bilo neugodno. Nije bio nestrpljiv, nije ju optereivao

206

suosjeanjem. Mislila je o posljednjoj reenici koju mu je rekla prije nego to su otili iz restorana. Vrlo je teko prihvatiti injenicu da se nekome jednostavno ne sviamo. Gerald je to napisao u jednoj od svojih knjiga. Nije shvaala koliko je istinito dok tu reenicu nije izgovorila naglas. Ubrzo nakon to je rodila Hope, shvatila je da je Gerald ne voli. Ta joj je spoznaja donijela dubok osjeaj usamljenosti. Njezino je samopouzdanje napuklo. Nije ju volio, nije ju elio. A ipak, godinama se drala onoga to je jedanput rekla Rogeru Pallinteru da su Gerald i ona prijatelji, ravnopravni partneri. Ona je odgonetala njegov rukopis i tipkala njegove knjige. On je s njom potpuno dijelio svoje prihode. Tono je znala koliko zarauje, dapae, od 1973. godine, kad je uveden porez na dodanu vrijednost, ona se dopisivala s njegovim knjigovoom i vodila knjigu PDV-a. Tako se zavaravala. Moda vie ne spavaju zajedno, ali dijele ono to je vanije, podizanje obitelji, kuanstvo, prijatelje, odluke o djeci. A onda, jedne veeri kad je bio utljiviji nego obino, upitala ga je je li dovrio jo jedno poglavlje koje sutra treba pretipkati. itao je, ne knjigu nego neki asopis, moda Spectator, nije se sad vie sjeala, i podignuo je pogled, namrtio se i samo odmahnuo rukom. Ne smetaj mi, govorila je ta kretnja, ostavi me na miru, zato te moram trpjeti? U tom trenutku bilo joj je jasno kao da je to napisao: ak mu se ni ne svia. Nije bila rije o mrnji, nego o neemu jo gorem: blagoj nenaklonosti koja se sastojala od posvemanje ravnodunosti i injenice da mu smeta: ostavi me na miru, ne smetaj. Zato ne moe jednostavno kuhati, tipkati i voditi knjige? Tad se poela svaki dan etati plaom. Kilometar i pol od kue, kilometar i pol natrag, po suncu, kii ili magli. Samo van iz kue, dalje od njegove djece premda su tad ve bile u koli uz blijedi pijesak, pogleda uprtog u plosnato more ili u nanose morske trave. Isprva je,

207

dok se etala, razmiljala treba li otii ili ostati. Razvod e, otkako je donesen novi zakon, ubrzo biti mnogo jednostavniji, povoljniji za ene. Dobit e djecu. On e ih morati uzdravati. Upravo je tog dana, ili moda sljedeeg, nauio Saru i Hope igrati Igru. Dodajem kare. Bio je to prije test, ili kunja, nego igra. Kad je vidjela kako su se pognuli nad stolom, isprva je pomislila da igraju karte. Onda je vidjela kako jedno drugome dodaju kuhinjske kare. Htjeli su da igra i ona, a to je bila rijetkost. Ali, dotad su djevojice ve shvatile, ili im je Gerald doapnuo odgovor. Jesu li devetogodinja i sedmogodinja djevojica mogle odgonetnuti Igru za samo deset minuta? Nikad to nije doznala, a nije nikad ni nauila igrati. U meuvremenu, trebala im je kao rtva. Dodajem kare neprekrieno. Ne, ne, mama. Ne shvaa, je li, mama? Dobro, pokuat u ponovno. Dodajem kare prekrieno. Nije tono rekao je Gerald. Dobro, dosta je za danas. Doite, ljepotice moje, idemo na plau. Moe li mu oduzeti djecu? Nije bio obian otac. Nije samo oboavao djevojice, nego je i sve radio za njih. Ursula je bila poput pripadnice vieg stalea koja ima dadilju. Kad bi mu ih oduzela, to bi mu upropastilo ivot, moda bi ga i ubilo. Je li je briga za to? Zaudo, i nakon svega, jo je uvijek marila. Osim toga, morala bi sama zaraivati. Ako na to i ne bi bila doslovce prisiljena, bila bi to njezina moralna dunost. Da sam prije deset godina mogla predvidjeti ovakve osjeaje, da sam, kad sam se udavala, imala pojma koliko u se promijeniti Znala je tipkati i nita drugo. ak i ako ostane s Geraldom, mora se poeti baviti jo neim. Prvi rezultat etnji plaom bila je odluka da se koluje i sljedeeg se dana upisala na veernji teaj povijesti umjetnosti. Rekla je Geraldu,

208

ali inilo joj se da je nije uo, a ako je i zamijetio da je utorkom i etvrtkom naveer nema, nije mu nedostajala. Poslije je, dakako, znala da jest uo, da je stalno pisao biljeke. Na teaju, upoznala je nove ljude i stekla nove prijatelje. Dotad su njihovi prijatelji bili samo Geraldovi prijatelji, ali sad je shvatila da moe imati svoje. No istodobno se jo vie udaljila od djece. Bio je to prirodan ishod njihove ravnodunosti prema njoj, neizmjerno veoj naklonosti ocu i navici, osobito Hopeinoj, da je ignoriraju. Moda je trebala biti upornija, postupati s tim bistrim djevojicama kao da su invalidi koje treba stalno poticati i pokazivati im bezuvjetnu ljubav. Ali, to su ve dobivale od oca i ona se nije mogla natjecati s njim, nije znala kako, nije imala srca. Umjesto toga, okrenula se novim prijateljima, osobito jednom. Otprilike je u to vrijeme, nekoliko dana prije Uskrsa, nala isjeak iznovina u Geraldovoj radnoj sobi. Otiao je u Exeter odrati predavanje na sveuilitu. Ona je ula u sobu po poglavlje koje je napisao prethodnog dana, dio romana Let vremena, u kojem se jedan lik temeljio na zlobnoj verziji Betty Wick. Papiri su, kao i obino, leali neuredno nabacani na stolu, iskriani, puni marginalija, neodgonetljivi ikome osim nje. Podigla ih je, ali ne samo njih nego i pismo itatelja, pozivnicu za festival umjetnosti i ispod njih isjeak, vjerojatno iz Daily Telegrapha, iako se na vrhu vidio samo nadnevak: ponedjeljak, 16. travnja 1973. Bile su to osmrtnice. Nije joj rekao da je neki njegov prijatelj umro. Ali, ionako joj gotovo nita nije govorio. Bio je tu samo dio osmrtnica, jer stranica je presjeena, ne uzdu nego poprijeko. Vidjela su se imena: Baker, Brandon, Bray, Burton, Daynes, Denisovic, Docker, Durrant, Eady Eady Anne Elizabeth (r. ODrida), 12. travnja, u 77. godini, voljena ena pokojnog Josepha Eadyja, majka Jamesa, Stephena, Margaret i sestre Francis Reda svetog Paracletea, baka Amande, Lea,

209

Petera i Davida. Sprovod 18. travnja, crkva Christ the King, Leyton, E 10. Draga je Bojem oku smrt njegovih svetaca. Proitala je osmrtnicu nekoliko puta. Budila je u njoj silnu, neodreenu, gotovo histerinu srdbu. Ne znajui to ini, u bijesu, istrgala je isjeak na komadie. Kad se smirila, vidjela je da su ostali komadii sitni poput konfeta. Pokupila ih je, stavila u omotnicu i bacila u smee u kuhinji. Ako je i zamijetio da isjeka nema, nita nije rekao.

18
Najvea je varka da vanjska privlanost ima ikakve veze sa spolnom privlanou. Bijeda Moralo se dogoditi neto osobito kad ju je Jason nazvao na fakultet. Iznenadila se da on zna gdje radi, nije se mogla sjetiti da mu je rekla. Moda je istraivao i nju. U Londonu sam rekao je. Upravo sam bio u Prirodoslovnom muzeju. Zvui uzbueno. Bit e i ti kad uje. Moemo li se nai? elim ti to ispriati osobno. Uzdahnula je. Zacijelo ju je uo. Koliko je sati? Upravo je prolo etiri. Htjet e doi k njoj, u stan. Morat e ga gledati kako pije njezino vino, uiva u za njega neuobiajenom luksuzu. I vjerojatno ga podsjetiti da mora na vlak, ak mu platiti taksi. Nisam daleko. Mogli bismo nekamo na pie, otprilike za jedan sat.

210

Moemo li se nai na objedu? rekao je. Ne moe nigdje dobiti objed u pet poslijepodne. Nema pojma. Ako ode na neko jeftinije mjesto, moe dobiti objed kad god eli. Gostionica bi joj bila draa. Voljela je gostionice. Mjesto koje je izabrao po njezinim mjerilima nije bilo restoran, prije menza u kojoj posluuju samo hamburgere i pizzu. Ali, barem su posluivali pie. Vino iz ilea i zemalja koje samoposluge, udno, nazivaju Novim svijetom, stajalo je iza utipaka u plastinim vreicama. Bilo je vrlo toplo i natrpano za to doba dana. Jason je ve bio ondje, sjedio je uz prozor. Nije naruio ak ni pie. Izgledao je iscrpljeno i blijedo. Prije nije zamijetila kako je mrav, ali sad je shvatila da gotovo izgleda bolesno. Proletjelo joj je kroz glavu da bi njegovoj djevojci bilo vrlo neudobno sjediti mu u krilu. Popijmo neto rekla je, a kad je dola konobarica, naruila je bocu ileanskog Semilona. Jedino ako je misli sama popiti rekao je. Ja u pivo. Sljedee je rijei uputio Sari: Molim te, mogu li naruiti pizzu i pomfrit, i prije toga, kruh i maslac? Pizzu i pomfrit? pitala je konobarica. Za mene ne rekla je Sarah. U ovo doba nita mi se ne jede. Onda u samo au vina. Veliku au. Pogledao ju je. Cijenu pizze moe odbiti od mojeg sljedeeg eka. Zaboga, sam si rekao da je ovdje jeftino. Nestrpljivo je sklopila ruke i opet ih razdvojila. to mi ima rei? Svidjet e ti se. To je prvi pravi korak prema otkrivanju pravog identiteta tvog oca. Iz depa je izvadio malu biljenicu. Sjea se kako smo razmiljali tko je sve dolazio u kuu, tko je mogao znati da je djeak umro?

211

Naravno. Mesar, pekar, mljekar, lijenik. Zubar kojeg nisu imali. Ali, mislila sam da istrauje leptire. Stiglo je pivo i vino. Odmah je otpila veliki gutljaj. On je priekao da spusti au, pa je nastavio. Tono. O leptiru i jest rije. On otkriva zanimanje oca tvoga oca. Barem tako mislim. Vidjet emo to e ti rei. Imamo dva nona leptira, je li tako? Oba su crna. Jasno je pogledao biljeke. Veliki, Odezia atrata, crnji je, a u jednoj knjizi o manjemu pie: No zapravo nije logino da on bude manje crn od svojeg gospodara, jer bi gospodar traio da pomonik obavlja vei dio posla, a kao i svaki djeak, on bi ak i umjerenu urednost smatrao znakom slabosti. O emu ti to? Kad je to napisano? 1903. godine. Kakav gospodar? Kakav pomonik? Kakav djeak? Ti leptiri nemaju samo latinska, nego i puka imena. Odezia atrata poznat je kao Dimnjaar, a Epichnopterix plumella kao Dimnjaarov sin. to veli na to? Nikad nije znala pravo znaenje rijei pretrpavanje dok nije vidjela kako Jason jede divovsku pizzu. Pruio joj je tanjur s pomfritom, ali odbila je. Njoj je trebala jo jedna aa vina. Da utopi oaj i pojaa uzbuenje. Hoe rei da je tatin tata, moj djed, bio dimnjaar? I da je nekako naiao na tog leptira, i njegovo ga je ime nasmijalo, i pomislio je kako je prikladno za nekoga tko je doista bio dimnjaarov djeak, dimnjaarov sin? Tako je. Genijalna ideja, Jasone, doista. Ne znam to bih bez tebe. Ve je sredio pola pizze. Pogledao ju je i nasmijeio se. Kad bi se smijeio, vidjeli su se obrisi njegove lubanje pod zategnutom roavom koom. Moe li se sjetiti iega iega to bi to potvrdilo?

212

Da, ima neto. Otac je sestri i meni esto pripovijedao jednu pripovijest. Junak zapravo, djeak penjao se u dimnjake. Pripovijetka je bila o njegovim pustolovinama. Poslije sam mislila da je to uzeo iz Kingsleyjeve knjige Tom i vodene bebe, jo uvijek mislim da djelomice jest, ali dio se oito temeljio na istini. Tvoj se tata nije penjao u dimnjake, ne tridesetih godina. Njegov otac jest. Ili je gurao etke u dimnjake, tako neto. A on je bio njegov djeak. Crni leptir bio je tajna ala. Koju nije podijelio s vama. Sarah nije voljela to je na to podsjea. Slika koju je stvorila o svojem ocu, kako otkriva tog kukca, njegovo latinsko ime, onda puko ime, kako ga to zabavlja, kako je odluio staviti ga na svoje knjige kao amblem, posve osobni znak nita joj se od toga nije svialo. Priznala je sebi da je ljubomorna. Na kukca?! Jasone rekla je tvoja bi se baka mogla sjetiti dimnjaara, zar ne? Moda e znati kako se zvao, moda i neto vie o njemu? Pitat u je rekao je. Kua je bila prazna. Sarah je nikad prije nije nala praznu. Sreom, ponijela je klju. Centralno grijanje bilo je iskljueno pa je u kui bilo hladno. Sve ju je to uznemirilo. Poelo je kiiti, vjetar je puhao sve jae, valovi su se razbijali o stijenu. Pogledala je u garau i vidjela da majina automobila nema. Da nije doivjela prometnu nesreu? Onda je zabrinutost zamijenila ljutnja. Nikad prije nije dola ovamo a da joj netko nije poelio dobrodolicu, ponudio pie, hranu, pitao kako je. Da je njezin otac iv Navrle su joj suze. Ljutito je protrljala oi i nalila si viski. Onda je ukljuila grijanje. Pa, barem moe nazvati Jasona bez publike. A ma moe platiti razgovor. Bit e dug. Uzela je au i sjela pokraj telefona, u tatin naslonja. Ali, nije odmah okrenula broj u Ipswichu.

213

Otkako je doznala puko ime crnog leptira, osjeala se istodobno bliom i daljom ocu. Bliom zbog naina razmiljanja koji joj je otkrila veza s leptirom, zato to je, dobro ga poznavajui, mogla zamisliti kako je istraivao, kako se moda u sebi smijao kad bi ga ljudi pitali: Zato taj leptir?, a on odgovarao: Privatna stvar. Mogao je isto tako rei: Moja ala na vlastiti raun koja se nikoga ne tie. to bi rekao njoj da je pitala? Ili da je Hope pitala? Zbog toga je sad osjeala udaljenost, zbog tajne koju je sakrio od nje, i to tako uspjeno. Dotaknula je naslone za ruke na naslonjau. Njegove su ruke istroile barun. Na trenutak je tako ostavila ruke, a onda je uzela telefon. Zvonio je tako dugo da je pomislila kako nema nikoga. Ve je htjela spustiti slualicu kad se javio. Na trenutak je oekivala da e on biti bez daha, da je trao do telefona. Ali, zvuao je mirno, gotovo ravnoduno. Pitao sam baku. sjea se da su imali dimnjaara, ali ne sjea se njegova imena. Bilo bi pretjerano oekivati da se toga sjea. Sjetila se lijenika rekla je Sarah. uj, s obzirom na sve, ona je sjajna. Nadam se da emo u njezinim godinama ti i ja imati tako dobro pamenje. Dobro, dobro, nisam htjela uvrijediti tvoju baku. Obratio se nekome u kui gdje je ivio: uj, daj molim te stiaj radio, nita ne ujem. Sarah, ona e jo razmisliti o tome. Moda nekako moe doznati ime. Ne sjea se imena, ali sjea se mnogo drugih stvari. ekaj da uzmem biljeke. Sarah je ekala. Na radiju, koji nije stian, svirala je glazba one vrste koju poduzea putaju dok eka da te spoje. Napola je oekivala da netko kae: Molimo vas priekajte, prvi slobodni slubenik preuzet e va poziv. Svirala je Fr Elise. Jason, mislila je. Zato mu se ime ne svia? Jason je bio junak, naao je zlatno runo, osvojio kraljevstvo i

214

oenio se s Medejom. David, takoer junak, ne zvui smijeno, ni Adam Vratio se. Htio sam ti rei ega se sjea. Sjea se, recimo, da je njezin brat umro 20. travnja, u srijedu. Razbolio se u ponedjeljak, osamnaestog, a umro je u srijedu. Lijenik je dolazio nekoliko puta, ali nisu ga odvezli u bolnicu. Umro je kod kue. U etvrtak, dvadeset prvoga, doao je dimnjaar. Oekivali su ga. Zima je prola i Kathleen Candless, moja prabaka, htjela je poeti s proljetnim velikim spremanjem, a to nije mogla dok se ne oiste dimnjaci. Baka kae da je doao u osam u etvrtak ujutro, a nju su poslali da mu kae neka doe neki drugi dan. Onda je doao njezin tata i rekao dimnjaaru da mu je dan prije umro sin i neka doe sljedei tjedan. Zna li tvoja baka sluajno je li imao djecu? Ne zna mnogo o njemu osim da je obino bio sav garav i da je vozio bicikl. etke je nosio sa sobom na biciklu. Sarah je htjela rei da moraju doznati njegovo ime, sigurno postoji neki nain, nije to bilo tako davno, ali tad je ula Ursula. Poslovnim tonom zavrila je razgovor: Poslala sam ti ek. Nazvat u te sutra ili prekosutra. Blagi osmijeh na Ursulinom licu silno ju je naljutio. Poput roditelja koji se obraa djetetu, rekla je: Gdje si bila? Ursula se poela smijati. Ona i Gerald, za promjenu jednoglasno, odluili su nikad to pitanje ne postaviti djevojkama. Sarah je izgledala razdraeno, a kompliment je izgovorila preko volje: Odlino izgleda. Pomladila si se deset godina. Imala sam sastanak s Robertom Postleom u Londonu. Srela sam nekoga pa sam ostala jo jedan dan. Jesi li neto uradila s licem? Sarah se primaknula, zakljuila da je dovoljno blizu za neto prisnije od inkvizicije, pa je poljubila majku u obraz. Po svemu sudei, bilo ti je vrlo lijepo. U kui je bilo

215

ledeno. Zvala sam te juer nazivala sam nekoliko puta, ali nitko se nije javljao. Priredit u nam neto za jelo. Ursulu je razoruao onaj poljubac, njezina razmaena ki ju je zabavljala, razvedrila ju je. Pogledala se u zrcalo, vidjela svoje porumenjelo lice, bljetave oi, osmijeh, pa je upitala: Moe li me povesti u nedjelju? Mislim, u London. Moram se vratiti. Da, ako eli. Sarah ju je udno gledala. Ma, mislim da je tatin otac bio dimnjaar. Podsjea li te to na ita? Ursula je zamalo rekla da ne zna i ne mari, ali, kao i uvijek, sjetila se koliko njezine keri vole Geralda. Ta ju je spoznaja uvijek spreavala da kae neto runo o njemu. Idemo pogledati to ima za veeru rekla je. Sjedio je za stolom s Vicky, Paulom i Tygerom kad je Sarah ula. Odjenula se posve u crno minisuknju, mreaste arape, izme do koljena i crni pulover koji joj je bio premalen. Tyger ju je dobro odmjerio i upitao: Nekamo si krenula, je li? Sigurno ima sudar kad si se tako dotjerala rekla je Vicky. Dolo mi je rekla je Sarah i potegnula gutljaj vina. Osjeam se pomalo divlje. Nije rekao ni rije. Doao je Alexander, pa Rosie. Svi su htjeli odmah u klub, dosadila im je gostionica. U klubu se moglo jesti i piti do jutra. Svi su dovrili pia. Vicky je odjenula kaput. I Sarah je odjenula svoj, kratku bundu od lanog krzna koja je pripadala Hope kao i premaleni crni pulover. Imat ete sree ako je puste rekao je iznenada Adam. Prvi put je progovorio. Izgleda kao da je krenula na posao. Vicky je brzo uhvatila dah. Sarah ga je hladno pogledala i rekla: to si rekao?

216

ula si me. Odrastao sam ovdje. Tu mi ivi obitelj. Ne mogu sebi dopustiti da me vide s droljama. Zaboga rekao je Alexander i pruio ruku, kao da ih spreava da se ne potuku. to ti je? to ima protiv Sare? Ovo ti nije prvi put. Nema on nita protiv mene rekla je Sarah. On je obino govno. Tako govori jer je preglup za normalan razgovor. A ti si nekakva tobonja profesorica koja se ne zna pristojno izraavati. Nije ni udno da je kolstvo u tako loem stanju. Doputa li da te studenti vide tako odjevenu? Ma, hajde rekla je Vicky. Dajte se smirite. Idemo li u klub ili ne? Adame, mislim da duguje Sari ispriku. Ni mrtav. Uzeo je jaknu i iziao. Sarah je bila tako uzbuena da se gotovo nije mogla ni pomaknuti. Mucala je. Ostali su mislili da je povrijeena, da ju je njegova grubost pogodila. I ja idem rekla je. Ne daj da te to tako uzruja. Hajde s nama. Pa subota je naveer. Ne, idem doma. Vidimo se za koji tjedan. Izjurila je kroz stranji izlaz, posrui. Stajao je naslonjen na njezin automobil. Pogledala ga je i upitala: Kamo emo? Na parkiralite za karavane. Posudio sam karavan. Kua mi je puna ljudi. Ali, najprije nekamo u polje. Jedva ekam. Hoe ti voziti? Ne, ti vozi. elim te dodirivati dok vozi.

19

217

Ne znamo zato neke stvari pamtimo a druge zaboravljamo, rekao je Laurence. Da je Freud imao pravo, potisnuli bismo sve loe i nae bi pamenje bilo riznica blaenstva. Grimiz Cassiusa Te su fotografije oivjele osjeaje i uspomene koje je mislila da je zaboravila. Osim to bi povremeno bacila pogled na slike s vjenanja, Joan Thague godinama nije gledala te dokaze o prolosti, ali sada je to poela initi. To je bila zasluga mlade dame ije prezime nije moglo biti Candless. Ovih je dana listanje albuma naveer postalo njezin ritual. Jason je htio neku njezinu uspomenu, ali nije znao koju. Ime, ime ovjeka koji je davno umro. Mislila je da mu je rekla sve ega se sjeala, ali sad vie nije bila sigurna. Vraale su joj se posve neoekivane pojedinosti. Sjela bi i stavila album na stol pred sobom, prouala fotografiju, onda sklopila oi i pustila da joj um ispune asocijacije. Poela je s fotografijom bake i djeda i profesionalno izraen portret s njihova zlatnog pira podsjetio ju je na posjet njihovoj kuici, na to kako su dvoje staraca sjedili jedno drugome suelice na naslonjaima ispred crne pei, sjetila se njihovih ruku kvrgavih poput korijenja stabala iz slikovnica, jer oboje su imali artritis, sjetila se ak i mirisa te kue, mjeavine paprikaa i lavande. Fotografija joj je vratila njihove glasove i neobine izraze tipine za Suffolk. Gledala je zatim sliku s vjenanja svojih roditelja, majku i tetu Dorothy, koja joj je bila djeverua, u satenskim suknjama. Majina je vjenana haljina godinama visjela u ormaru, u zatitnoj vrei. Ponekad bi joj dopustila da je pogleda, ali nikad da je odjene. Kad je Gerald umro, iako za to naizgled nije bilo razloga, Kathleen Candless izvadila je haljinu iz ormara i dala je obojati u crno. Kao da je mogla odjenuti petnaest godina staru vjenanu haljinu za korotu. Nikad je nije odjenula, i Joan nije imala pojma to se dogodilo s njom.

218

Evo one fotografije koju je snimio fotograf na plai, a gospoica Candless je tako zurila u nju po Joaninu miljenju, pomalo nepristojno. Bilo joj je jasno to je ta djevojka mislila da ti ljudi izgledaju siromano, staromodno i runo, da su njihova djeca seljaine. I to je bio razlog to se onog dana rasplakala i to se djevojka ispriala. Joan sad nee plakati. Mirno i tuno gledala je Geraldovo oblo, sretno lice, njegove uvojke, sjajne oi i ruku u majinoj ruci. Na sljedeoj je strani bila jo jedna njegova fotografija, ili tonije, fotografija na kojoj je bio i on, jer tu su bili i Applestoneovi deki, svi su sjedili na niskom zidu pred vrtom. Je li to kua Applestoneovih, od tamne opeke, s malim prozorima i stubama pred ulaznim vratima? Nije se mogla sjetiti. Tad je zamijetila da su sve fotografije snimljene izvan kue i shvatila ono to je neko zacijelo dobro znala. U ono doba obian fotoaparat nije mogao dobro snimati u zatvorenom. Nije bilo dovoljno svjetlosti. Nije bilo flea, ili ako je postojao, ljudi poput njih nisu ga imali. Bilo je potrebno sunce, koje je oito sjalo kad je njezin otac snimio njezinu majku, nju i Geralda pokraj mora, inilo joj se u Southwoldu, ali nije bila sigurna. Kako su onamo dospjeli? Nisu, dakako, imali automobil, nije se mogla sjetiti da je itko koga su poznavali njezini roditelji imao automobil. Vjerojatno su putovali autobusom. Bila je to posljednja Geraldova fotografija, snimljena osam ili devet mjeseci prije njegove smrti. Fotografiralo se ljeti, na odmoru, fotoaparat bio je luksuz. Gledala je nasmijeeno djeakovo lice i pitala se kako bi izgledalo da je preivio i odrastao. Da je, recimo, mogao doi na njezino vjenanje. A onda je, uz lagani unutarnji drhtaj, pomislila kako, da je Gerald preivio, moda uope ne bi upoznala Franka, a kamoli udala se za njega. Jer, otila je u Sudbury upravo zato to joj je kua bila nepodnoljiva bez brata. Joan je sklopila oi i prepustila se sanjarenju. Kad je bila mlada, svi su govorili da o runim stvarima ne treba misliti, treba ih zaboraviti

219

i krenuti dalje. Neugodnosti treba potisnuti ili barem sakriti od javnosti. Zato Franku nikad nije priala o Geraldovoj smrti, nije si ak ni doputala misliti o tome. Kad bi je obuzele nepozvane misli, odbacila bi ih. Ali, uvijek su bile tu, uspavane ali prijetee, a sad ih je probudila, odnosno, probudile su ih fotografije i djevojka koja se ne preziva Candless. Joan je shvatila s olakanjem da je bolje za nju i na neki nain bolje za Geralda da se sad suoi s tim i sjeti se. Kad je umro, dopustili su joj da ga vidi. Satima prije, cijela dvadeset etiri sata, nisu je putali u njegovu sobu. Doktor Nuttall dolazio je i odlazio, govorili su o njegovateljici. Ali, njezina je majka bila medicinska sestra i nije htjela da doe netko drugi. Joan je sjedila skrivena na vrhu strmog stubita pred njegovom sobom. Bilo je mrano, uvijek je bilo mrano dok ne bi upalili plinsku svjetiljku. Sluala je mrmor lijenikova glasa i tanjeg, majinog, i Geraldove krikove: Boli me glava, boli me glava. Kad bi jauknuo od boli, prekrila bi ui rukama, ali kad je poeo vriskati, otrala je u prizemlje i sakrila se u ostavu za metle. Dugu tiinu koja je uslijedila prekidala je samo starica koja je aptala. Dola ga je odjenuti, ali Joan to tad nije znala. Vratio se doktor Nuttall, a onda je otac doao po nju i odveo je u sobu gdje su bili lijenik i njezina majka, sobu gdje je Gerald leao mrtav, pogleda uprtog u strop, lica bijelog poput voska. Rekli su joj da ga smije poljubiti, ali nije htjela, bez rijei je odmahnula glavom. Poslije, kad je odrasla i imala vlastitu djecu, pomislila je da nisu od nje trebali traiti da poljubi mrtvog djeaka. Bila je veer, moda i no, da, zacijelo no. Nisu navukli zavjese u spavaonici. Nono je nebo sad u Ipswichu bronano crveno, ali tad je bilo tamnomodro i puno zvijezda. Gerald e ostati ondje do jutra, njezina majka sjedit e uz njega. Joan se nije sjeala te noi, nije znala to je radio njezin otac. Ma koliko se trudila, toga se nije mogla sjetiti.

220

Ali, sjeala se jutra i majke u kuhinji, kako pripravlja doruak za mua kao i uvijek. inila bi to i da je sama na samrti. Pogrebnici su trebali doi po Geralda. Je li joj to netko rekao? Sigurno nije. Sigurno je poslije shvatila to se tad trebalo dogoditi. Ali ne, jer kad se ulo kucanje na vratima, majka je rekla da je to zacijelo pogrebnik, rekla je i njegovo ime, no Joan ga je zaboravila. Ba kao to je zaboravila i dimnjaarovo ime. ulo se kucanje, majka je rekla da je to sigurno pogrebnik, onda se sjetila da e on doi oko devet, a bilo je tek osam. Teko se spustila na stolac s ajnikom u ruci i pogledala Joaninog oca s tako dubokim oajem, takvim beznaem a onda je rekla: To je dimnjaar. Ne moe danas raditi, ne danas. Joan nikad nije vidjela ni najmanji znak njenosti meu roditeljima, ni dodir, ni poljubac. Ali, sad je njezin otac nespretno priao majci, uzeo joj ajnik iz ruke i zagrlio je oko ramena. Stajao je tako grlei majku i tapui je po ramenu i rekao je Joan: Idi i otvori vrata, reci mu da danas ne moe raditi. Reci mu zato. Budi dobra curica, reci mu to se dogodilo s tvojim bratom, i neka doe neki drugi dan. Otila je i otvorila vrata, ali njezin se otac zacijelo predomislio, jer doao je i sam razgovarao s dimnjaarem dok je Joan stajala pokraj njih i prvi put ula rije meningitis, rije koja e poslije uvijek za nju imati posebno, stravino znaenje, gore od najgore psovke. Postala je simbol zla, boli i gubitka. Dimnjaar je oito ve negdje oistio dimnjake, jer lice mu je bilo crno, odjea garava, kao da je natopljena garom, ali etke su bile iste, to su bila orua njegova zanata. Nakon svake uporabe nekako bi ih oistio. Njegov bicikl bio je naslonjen na ogradu. U ono doba lopovi nisu krali bicikle kao poslije. Sjeala se samo upravljaa, ali sad je znala, znala jer je to vidjela prije ili poslije, da je uz preku, na metalnoj ploi, crno na bijelom ili bijelo na crnom, bilo napisano njegovo ime i zanimanje.

221

Ali, sjetiti se kako je glasilo to ime bilo je neto posve drugo. Pokuavala je i pokuavala, ali uzalud. A ipak je jo mogla uti oca kako govori meningitis, meningitis i dimnjaara kako govori da mu je ao i da e doi neki drugi dan, sljedei tjedan, kad god ele. I sjeala se tko je jo doao tog dana: dimnjaarova ena. Bilo je to poslijepodne. Geralda su ve odnijeli. Dola je teta Dorothy i dovela Doreen, ali ne i djeake. Koliko je god bila mlada, Joan je uspjela shvatiti da, iako mukarci idu na sprovod, smrt zbog neega pripada enama i djevojkama, ne mukarcima, isto kao i roenje i vjenanje. Doreeni su bile tek dvije godine, a ipak je bilo prikladnije da doe ona a ne Don ili Ken. Susjedi su navraali cijeli dan kako bi izrazili suut, pa je njezina majka mislila da je doao jo netko od njih kad se, pola sata nakon to je dola teta Dorothy, ulo kucanje. Teta Dorothy otila je otvoriti vrata i vratila se s nekom visokom gospoom. Sigurno je rekla kako se zove, ili je rekla ija je ena, jer toga se Joan sjeala. Njezin joj je mu poslije posla rekao to se dogodilo pa je dola izraziti suut zbog velikog gubitka gospoe Candless. Joanina majka ili teta Dorothy ponudila joj je aj. Joan se toga jasno sjeala i sjeala se da je gospoa neto rekla Doreeni i da joj se odmah svidjela kako se odrasli svide djeci za koju pokau zanimanje. Ali, rekla je da ne moe ostati na aju i rekla je zato a sad je razlog odjedanput bljesnuo u Joaninu sjeanju. Rekla je da ne moe ostati, mora odmah poi jer je povela djecu, ili dio svoje djece, i ostavila ih pred vratima. Ne bi bilo u redu da ih je povela unutra, to se ne radi. Slika koju je moda tad stekla o toj djeci posve je nestala, iako je otila do vrata s tom gospoom, poslali su je da je isprati. Otvorila je vrata i vidjela djecu troje ili etvero? kako stoje pred kapijom gdje je tog jutra bio naslonjen bicikl njihova oca. Djeaci ili djevojice? Kako je mogue sjetiti se neega takvog?

222

Onda se Joan, otvorivi oi i vrativi se albumu, sjetila da je otad bila sklona dimnjaaru i njegovoj eni, osjeala je neku blagu zahvalnost, i to je bilo razlog neemu drugom. Neto je uinila ili sredila zbog toga, ali to? Prisjeanje je donosilo zadovoljstvo, ali i umor, pa je tih veeri rano ila na poinak. Ali, sljedeeg dana, poto je popila aj, vratila se fotografijama, svome braku, ratu i djeci. I to bi je ponijelo, ona i Frank na medenom mjesecu, Frank u odori, Peter, njezin prvi sin, u kolicima. Neki se fotograf zadravao pred rodilitem i fotografirao novoroenad kad bi ih majke iznijele niza stube. Oito je bio ondje i dvije godine poslije, jer imala je i Anthonyjevu fotografiju. Bila je posve zaboravila portret cijele obitelji snimljen godinu nakon Frankova razvojaenja: ona je sjedila i drala malenu Patriciju, djeaci su stajali pokraj nje, a Frank iza. Njihova lica i odjea koja joj se i sad inila elegantnom zaokupili su njezinu pozornost onako kako to nije mogla nikakva televizijska emisija. Ve danima nije uope ukljuivala televizor. Ali, i dok je tonula u prolost i osjeaje vezane za nju, bila je svjesna da tako nee nai ono to trai. Odgonetka nije u ranim godinama njezinog braka ni u obitelji koju su Frank i ona stvorili. Bojala se da te odgonetke, ako su uope odgonetke, poivaju negdje u onih nekoliko fotografija snimljenih prije Geraldove smrti. Ali, njih je ve pregledala i nije nala nita to bi joj pomoglo. Jasona je, na kraju krajeva, zanimao dimnjaar, a ona je tragala za neim to bi je podsjetilo na njegovo ime. Opet je sklopila oi, zabacila glavu i vratila se u taj dan, dan nakon Geraldove smrti, prizor dimnjaara na vratima, upravlja njegovog bicikla koji se vidio iza ivice, njegovo prljavo lice i iste etke. Vidjela je njegovu visoku enu prijazna lica, njene rijei to ih je uputila Doreeni. Gospoo Ta i ta, zacijelo su joj govorile njezina majka i teta Dorothy. Jeste li za alicu aja, gospoo Ta i ta? Do vienja, gospoo Ta i ta.

223

Osim ako se odgovor ipak ne skriva u prolosti, prije Geraldove smrti, ili u budunosti, nakon to je umro. Dimnjaar je zacijelo dolazio svakog travnja prije proljetnog spremanja, ali Joan se nije mogla sjetiti da ga je prije vidjela. Moda je bila u koli kad je dolazio. A poslije? Poslije dvije godine otila je u Sudbury. Dimnjaar je sigurno dolazio i tijekom te dvije godine, ali ona ga se nije sjeala, sjeala se samo praznine i usamljenosti u kui bez Geralda. Moda i nisu davali istiti dimnjak, jer njezina je majka izgubila zanimanje za kuu i kuhanje, za mua i ker, i dugo se povukla u sebe, moda na ono mjesto gdje je njezino mrtvo dijete jo ivjelo. Zbog toga je njezin otac uvijek bio vani, u klubu za mukarce. A Joan se odselila u mjesto udaljeno tridesetak kilometara, to danas ne bi bilo nita, ali tad je bilo prilino daleko. Prolo je est godina dok se nije vratila zbog vjenanja. Trideset osme godine. Otvorila je posljednji album, onaj koji prije nije gledala jer ga je inae esto prelistavala. Ti fotografi uvijek bi poeli snimkom crkve, a St. Stephens bila je tako lijepa, premda ni priblino kao crkva u Sudburyju u kojoj se ona eljela udati. Onda fotografija nje i njezinog oca kako idu prema ulazu. Jednom je rukom pridravala lep vjenanice, a drugom kiticu cvijea. Njezin je otac izgledao zadovoljno, a na sljedeim slikama tako je izgledala i njezina majka. Vratili su se normalnom ivotu, preboljeli, oporavili se, ili se barem oporavili onoliko koliko je bilo mogue. to trai? Napola je zaboravila. Slike koje je snimio profesionalni fotograf prolazile su joj pred oima: vjenanje, djeverue, skupina na stubitu, odlazak na svadbu. Prekrasan dan u svibnju. Sretna je mladenka koju obasja sunce Da, ali zacijelo je eljela i imati sree? Joan se stislo grlo. Kojom se praznovjericom posluila za sreu? Odjenula je neto staro, neto novo, neto posueno, neto modro Blizu je, osjetila je to. Okrenula je posljednju stranicu albuma.

224

Tu fotografiju nije snimio fotograf, nego Frankov kum. Joan se vie nije sjeala kako se zvao, ali nije ba znao snimati. Zato su tu fotografiju stavili tu, meu one bolje? Jer ju je Frank htio, Franku se zbog nekog razloga sviala. Obino, kad bi gledala taj album, ne bi dola do nje, ili bi je pogledala samo letimice. Sad ju je dobro pogledala. I vidjela sebe i Franka, ruku pod ruku, i ovjeka koji se smijeio pred svatovima, s etkama u ruci, a iza njega, naslonjen na stablo, bio je njegov bicikl i ime se jasno vidjelo, bijelo na crnom, na metalnoj ploici. J. W. Ryan. Dimnjaar. Ursulin ljubavnik zvao se Edward Akenham i bio je zapravo jedini ljubavnik kojeg je ikad imala, jer Colin Wrightson nije se raunao, a iako su neki muevi istodobno i ljubavnici, Gerald nije bio jedan od njih. Edward je bio slikar, imao je kuicu u Clovellyju, ali da bi mogao preivjeti, predavao je povijest umjetnosti na veernjem teaju u Ilfracombeu. Od samog poetka znala je kakav je mukarac. Nije imala iluzija, moda zato to ih je toliko imala o Geraldu, a sve su se razbile. Kronino bez novca, neuspjean, vrlo zgodan premda ve pomalo istroen, Edward je svakog semestra imao vezu s jednom od svojih studentica. Takva bi veza katkad potrajala i dva semestra, a Ursula je bila jedna od tih dvosemestralnih ena. Bio je poten. Rekao je svojim ljubavnicama da nema novca, da se nikad nije enio i ne namjerava. S druge strane, bio je slobodan, imao je svoj prostor, vrlo slikovitu starinsku kuicu koja je k tome jo bila tik do gostionice. A vodio je ljubav lijepo, njeno, moda i strasno. Neko bi vrijeme pripadao eni s kojom je bio. Dao bi joj sve to je bilo u njegovim mogunostima. Bio je astan ovjek. Ursula se zbog njega gotovo cijelu godinu osjeala poeljno, lijepo, seksi i potrebno. Nijednom nije dobila migrenu. A Edward joj je

225

dao kompliment vrlo slian onome to joj je Gerald rekao na medenom mjesecu. Ti si ljubavnica o kakvoj veina mukaraca sanja. Ali, doao je lipanj i kraj teaja. Edward je otiao u panjolsku gdje je stanovao kod jednako siromanog prijatelja. Prije toga oprostio se s njom i dao jo jedan kompliment, ako se to tako moe nazvati. Bila je jedna od najboljih. Boljelo ju je, kako je i oekivala, jer bila se poprilino zaljubila. Ali, znala je da je to bilo neizbjeno, jer kako moe ivjeti onako kako je ivjela ona a ne zaljubiti se u prvog ljubaznog, pametnog, zgodnog mukarca koji se zainteresira za tebe? Negdje je proitala, moda u ljubavnim savjetima u kakvom asopisu, da je, ako ima ljubavnika a tvoj mu to nije otkrio, mudrije i obzirnije nita mu ne rei. Ali, smatrala je da se to ne odnosi na Geralda, koji vie i nije bio mu nego netko s kim dijeli kuu, neka vrsta ne odve simpatinog stanodavca. I tako mu je jedne subote, poto ju je prola migrena koju je dobila u etvrtak, rekla za Edwarda Akenhama. Pogledao ju je preko novina. to oekuje da kaem? Nauila je govoriti kao i on, reagirati na isti nain. Upravo to to si rekao. Bila je to istina. Nema drugog komentara? Ne, pod uvjetom da ne dospije u novine rekao je. Zbog povezanosti sa mnom, dakako. Povezanosti sa mnom, a ne zato to si moja ena. I ne elim da moja djeca gledaju nekakve primitivne prizore. Nemaju to gledati. Veza je gotova rekla je. Bit e sigurno drugih. Ali, nije bilo. Sve dosad. Zato si mu rekla? pitao je Sam Fleming.

226

Ne znam. Sve mu je ispriala, to i mnogo vie. To jest, tad nisam znala. Nije bila osveta ni elja da ga povrijedim, jer znala sam da ga to nee povrijediti. Poslije sam se pitala zato sam mu rekla i zakljuila sam da sam eljela da me izbaci. Shvaa, nisam imala snage otii, nisam se mogla natjerati da mu uzmem djecu i odem, ali nesvjesno sam se nadala da e me ostaviti ili prisiliti mene da odem. Da e on to obaviti za mene. Ali, nije. Nije mu bilo dovoljno stalo. Oito sam mu na neki nain bila potrebna, ali nijedna ena ne bi htjela biti potrebna na taj nain. U to je vrijeme ve bio veoma poznat. Davao je intervjue, pisali su o njemu lanke. Liku koji je stvorio u javnosti odgovaralo je da ima naizgled stabilan brak, smiren obiteljski ivot. I njegova su djeca morala imati majku sumnjam da je ikad razmiljao o mogunosti da bi mogla ostati bez oca ak i ako im nije bilo osobito stalo do nje. Morala je biti tu kako bi keri imale mamu i tatu kao i ostale djevojice u koli. Sad su stvari drukije, ali tada je veina djece ivjela s oba roditelja. Otprilike u to doba napisao je Hamadrijadu. Mlada junakinja bila je neka vrsta amalgama Sare i Hope, dakako starija od njih i idealizirana barem se meni inila idealiziranom. Moda je on svoje keri doista tako vidio. Drijada umre kad umre stablo na kojem ivi rekao je Sam. Je li mislio da njegove keri ne mogu opstati bez njega, bez njegove podrke? Bog zna to je mislio. Kod njega je ponekad bilo teko odrediti gdje prestaje realizam a poinje simbolizam. Moda se moramo sjetiti da je hamadrijada ipak i vrsta zmije. Ali, previe sam se raspriala. Ve godinama nisam toliko govorila. Sa mnom moe govoriti koliko god eli rekao je Sam. Volim to. Volim sluati.

227

Nasmijeila mu se. Bili su zajedno gotovo neprekidno od nedjelje naveer kad je dola u hotel u kojem je noila proli put. On ju je tu doekao. Vonja sa Sarom iz Devona bila je nezanimljiva. Razgovarale su malo, uglavnom o nevanim svakodnevnim temama, sve dok nisu dole do predgraa Londona. Tad ju je Sarah upitala gdje ivi njezina prijateljica. Ursula joj je bila rekla da je srela nekoga, a Sarah je, dakako, pretpostavila da je rije o eni. Ako ivi na ovoj strani grada, mogu te odvesti do nje. Do njega rekla je Ursula. Molim? Idem se nai s prijateljem, Sarah. ivi u Bloomsburyju, a ja u odsjesti u hotelu. Nema potrebe da me vozi tako daleko u istoni dio grada. Samo me negdje ostavi pa u pozvati taksi. Bilo je glupo rekla je sljedeeg dana Samu jer veina bi keri pitala tko je taj zagonetni mukarac, moda bi zadirkivale majku, neto bi rekle. To me ponovno podsjetilo kako tanaan odnos imam s kerima. Moda nije htjela biti indiskretna. Ne, nije to. Jednostavno nije marila. Mislila je o neemu drugom. Bila si nesretna zbog toga? Ne, ni najmanje. Jer, kad sam stigla, ti si me ekao i to mi je bilo lijepo. Zaboravila sam na nju. Sve dosad. ekao ju je kad je dola. Zagrlio ju je i poljubio kao da se poznaju godinama, ali bez navike i ravnodunosti koje donose godine. Veerali su u hotelu, popili mnogo vina, a onda ju je on otpratio do sobe i ponovno poljubio. Sljedeeg dana otila je u njegovu knjiaru i razgledala knjige, vidjela prva izdanja Wrightsona, Pallintera i Arthura i osjetila udnu mjeavinu poznatosti i krajnje udaljenosti. Meu

228

knjigama nije bilo nijedne Geralda Candlessa. Rekao je da ih trenutano ne dri. Objedovali su u susjednom restoranu, a poslijepodne, koje je bilo lijepo i neuobiajeno toplo, proveli su u etnji u parku Victoria. Za taj je park samo ula, nije znala gdje je tono. On je odrastao u Hackney Wicku, nedaleko od parka, pa mu je ostao u dragoj uspomeni. Park je bio najvei u Londonu, ali su ga se ljudi klonili jer se nalazio izmeu Homertona i Old Forda. Smijao se kad mu je rekla da se nikad u Londonu nije vozila autobusom i rekao da u tom sluaju svakako mora i to doivjeti. Trava u parku bila je smaragdne boje, a jezerca bistra i modra. Primio ju je pod ruku za nju je i to bilo novo, hodati pod ruku s mukarcem. Ali, nije mu to rekla, jer to to ju je upoznavao s tim jednostavnim i obinim radostima ve mu je jasno govorila da ona dotad gotovo i nije ivjela. Imao je dva kata iznad knjiare i tu je skuhao veeru. Nema vie restorana, barem ne tog dana. Poslije nije znala tko je povukao prvi potez, jer poteza je bilo cijele veeri, primili bi se za ruke ili bi je on obujmio oko pasa, nasmijali bi se i spontano zagrlili. Lak poljubac, pa jo jedan, a taj se promijenio, postao dubok i senzualan. Prije nego to su poli u njegovu postelju, ve su vodili ljubav, posve prirodno i lako, kao da su to inili ve mnogo puta. Nimalo nalik prvim odlascima u postelju s Geraldom ili uzbudljivosti tjednih susreta s Edwardom Akenhamom. Ali, drugi put, rano ujutro, bilo je posve drukije, a poslije, dok su leali zagrljeni, njoj, jo zadivljenoj i iznenaenoj, vie nije padalo na um da usporeuje. Baka ga je zamolila da doe pred crkvu kad se udavala rekao je Jason. Da joj donese sreu. Zaboravila je, ali fotografija ju je podsjetila. ali se!

229

Mladenki je donosilo sreu ako na dan vjenanja vidi dimnjaara, pa su dimnjaari mogli malo zaraditi ako su se pojavili na vjenanju. To se plaalo. Taj Ryan zbog neega joj se svidio, pa ga je pozvala. Pradjed mu je dao pet ilinga, to ti je dvadeset pet penija, ali tada je to bilo mnogo. A baka je upoznala njegovu enu i djecu to jest, vidjela je djecu. Njegova je ena dola izraziti suut zbog smrti maloga Geralda, a djeca su bila s njom. ekala su je na ulici. Sarah je osjetila kako joj niz kraljenicu prolaze srsi, kao da hladan prst dodiruje svaki kraljeak. Jedno od te djece bio je njezin otac. Dimnjaarov djeak. Koliko je prolo od djeakove smrti? Mislim, kad se udavala. Oko est godina. Bilo joj je devetnaest. Ali, sad dolazi neto zanimljivo. Dimnjaar, J. W. Ryan, je umro. Sljedee godine. Baka se sad sjea. Majka joj je rekla. Umro je od tuberkuloze ili moda od bolesti koju dobije kad udie gar. I obitelj se odselila. Opet su je prole srsi. Jasone, to je opisano u Glasniku bogova. Nisi ga proitao? Otac umre od silikoze, a majka mora uzdravati obitelj. A spominje se i u Oku u eklipsi. Primi ih stric, oev brat. On ivi u Londonu, udovac je. Koliko su djece imali Ryanovi? Baka je tog dana vidjela troje, ali kae da ih je bilo vie, petoro ili estoro. Jasone, oboavam te. Pravi si biser. Poslala sam ti ek. Doznat e kamo su otili i to im se dogodilo, zar ne? Taj je razgovor ponovno probudio njezino uzbuenje zbog knjige. Zamislila je kako pie dirljivu pripovijest o Ryanovima, o njihovu siromatvu, oevoj preranoj smrti. Moda e morati doznati neto vie o dimnjaarima. Kratka povijest dimnjaarstva mogla bi se lijepo uklopiti u drugo poglavlje. Uivala je u toj vrsti istraivanja, a ne u beskrajnoj potrazi za rodnim i smrtnim listovima. Pravo istraivanje, u knjinicama, listanje starih knjievnih djela, potraga za izvorima.

230

Usporedba te pripovijesti s temom Oka u eklipsi dat e memoarima dodatnu, knjievnu dimenziju koju e itatelji od nje zacijelo oekivati. I dakako, moda ak kao uvod, ispriat e oevu sretniju verziju Toma i vodenih beba koju je pripovijedao njoj i Hope dok su bile malene. Bio jednom dimnjaar koji je imao dva sina

20

Neosjetljivi su ljudi moni, a pravi debelokoci su najmoniji. Oni su najpogodniji za tirane. Pola sata na ulici Sarah je ula u kuu u deset sati u petak naveer. Ursula je izila u hodnik i, ohrabrena nedavnim njenostima, oprezno pruila ruke. Sarah ju je lako poljubila u obraz. Kako si? Ursula joj je mogla rei da uglavnom nije bila tu. Mogla je rei da je uspjela poviriti u dvije agencije za prodaju nekretnina ali nije ula. Ali, teko je promijeniti navike. Sarah je uzela viski i sjela u naslonja. Otvorena knjiga sputena na stoli pokraj tatinog naslonjaa pokazivala je da je tu prije nje sjedila njezina majka. ita Titusa Romneyja? Da, nije lo. Ma, jesi li razmiljala o onome to smo ti Hope i ja ispriale o tati? Misli, o tome da je promijenio ime? Ne samo ime, nego identitet, cijeli ivot. Ne vidim kakve bi koristi bilo da razmiljam o tome, Sarah. Nisam za to znala. Ako je to uinio, bilo je to prije nego to sam ga upoznala.

231

Sve je to lijepo i dobro, ali radi se i o tvojem imenu. Ursula je uzdahnula, onako kako ljudi esto uzdahnu prije nego to kau neto vano. Vie nije. Ponovno uzimam svoje djevojako prezime. Zovem se Ursula Wick. Sarah se zapanjila: Ali, zato? Kako si i sama rekla, to nije bilo njegovo pravo ime pa ga nisam obvezna nositi. On ga je uzeo, ja ga odbacujem. To nije bio pravi razlog, ali posluit e. Dodala je: Mogla bih i ja neto popiti. Donijet u ti pie. Tu ponudu Ursula nikad prije nije ula od svojih keri. Sarah se ak sjetila da ona pije samo bijelo vino, pa ga je izvadila iz hladnjaka i nalila joj au. Ma, znai li ti ita ime Ryan? Ne, Sarah. Zato? Sarah joj je rekla. Ursula se trudila drati zainteresirano, ali zapravo je osjeala odbojnost. Radije ne bi znala. Obitelj se preselila u London 1939. godine rekla je Sarah. Kad je poeo rat. Veina je ljudi tad odlazila iz Londona, ako su ikako mogli. Oni nisu mogli. Bili su siromani. Ryanovu je udovicu pozvao neki roak i ona je prihvatila. Vjerojatno nije imala izbora. Mislim da su otili u London nekoliko mjeseci prije poetka rata. Poeo je u rujnu, nije li tako? A oni su vjerojatno otili tijekom ljeta. Nakon to je umro dimnjaar, tatin tata. Ako mu je to bio otac. Mislim da jest. Zbog knjige i pripovijetke koju nam je pripovijedao. Ako se sjeti iega u vezi s Ryanovima, molim te, reci mi. Umjesto u gostionici, trebali su se nai u Greensu, i to kasnije nego inae, u devet. Prema preutnom dogovoru, nije smjela nita rei

232

Adamu, pa je bila posve nespremna za ono to se dogodilo. Kad je stigla, otila je ravno u zahod, a ubrzo je za njom dola i Rosie. Za to se vrijeme Sarah uredila onako kako inae ne bi: stavila je jo gela na kosu, jae namazala usnice i uvukla trbuh to je jae mogla kako bi joj crne konate hlae bolje stajale. iroku crnu barunastu ogrlicu sa zlatnim iljcima bila je skinula, ali sad ju je opet stavljala. Rosie je priekala da se vrata zatvore za njom, a onda je rekla kako joj je drago da je vidi, kako se poslije prolog puta bojala da vie nee doi, ali ne mora se brinuti, jer Adam Foley nee doi. Zato su se i dogovorili u Greensu. On to ne zna, nitko mu nije rekao, pa se Sarah moe opustiti i uivati. Saru je uhvatila snana elja da ode u gostionicu, ali je odmah odbacila tu pomisao. Proli su put pretjerali, trebali su toga biti svjesni. Nije znala kako e izdrati veer. Gore, u maloj prostoriji, slabo osvijetljenoj poput amerikog bara, s mirisom osvjeivaa zraka i blagom primjesom marihuane, Tyger joj je u povjerenju rekao da su se svi zgranuli nad Adamovim ponaanjem. Alexander je rekao da ga je uasnulo Adamovo ponaanje, a jo vie odbijanje da se ispria. Kao da govori neto posve originalno, Vicky je rekla da je Adam najnepristojniji mukarac kojeg je ikad srela. Tako su nastavili jo neko vrijeme. Sarah se pitala bi li joj bilo lake da joj je netko od njih prije rekao da Adam ne zna za dogovor. Ali, to bi mogla uiniti i da jest? Onda joj je palo na um da e morati pripaziti koliko pije jer e se voziti doma u pono, a ne ujutro. A ba se eljela poteno napiti. Malo se plesalo, a onda je mukarac koji je oponaao enu Rosie se zaklinjala da je to ena koja oponaa mukarca koji oponaa enu pripovijedao transvestitske viceve. Sarah je lakomisleno pila koktel s pjenucem kad se pojavio Adam Foley. Krenuo je ravno prema njihovom stolu. No je bila hladna, pa je doao u ogrtau koji mu je dosezao gotovo do stopala.

233

Doao sam se ispriati rekao je. Sarah je bila razoarana. Nastala je tiina puna iekivanja i neke vrste uzbuenja. ao mi je. Ispriavam se. Nisam se smio onako ponijeti. Hoe li mi oprostiti? Nije ekao njezin odgovor. Odlino. Prizor zavren, svaa nepotrebna. Mogu li sad sjesti i neto popiti? Nitko nita nije rekao. Adam Foley uzeo je au i nalio si crnog vina koje je stajalo na stolu. Sarah, koja je ve bila odbacila tu veer kao isti gubitak vremena, sad je ponovno osjetila uzbuenje. Od njegove blizine a sjeo je odmah do nje gotovo joj se zavrtjelo u glavi. Tiinu je prekinuo Alexander upitavi hoe li neto jesti. U Scarlet Angelu ili u nekom indijskom restoranu. Uslijedila je rasprava o hrani i restoranima. Adam Foley okrenuo joj je lea. Sjedila je pokraj jednog od art deco stupova koji su naizgled drali strop, i kad se tako okrenuo, i dalje u onom golemom ogrtau, uspio ju je posve izdvojiti od ostalih. Jo ju je vie stisnuo kad je pomaknuo stolac. Bila je doslovce pritisnuta uza zid, a njegov stolac zabio joj se u koljena. Nije znala to uiniti. A nitko nita nije zamijetio. To to nije imala pojma kakvu igru igra veeras jo je povealo njezino uzbuenje, ali tog e osjeaja nestati ako je ponizi pred njima. Ako padne sa stolca ili bude prisiljena traiti pomo. Ili je pritisne tako jako da je ozlijedi. Onda je ustao. Njegov ju je ogrta udario u lice. Povikala je i odgurnula ga. Odmaknuo se, pogledao je i rekao: Zaboga, otkud ti tu? Kao da je nije ni zamijetio. Kao da je posve nevana, kao da nije ena, nije ljudsko bie. Obratio joj se kao da je nekakav psi koji je sluajno zavrio iza sofe. I na trenutak je gotovo povjerovala u to. Ali, samo na trenutak. Unato tome, nije mu mogla odgovoriti, osjeala se nemonom.

234

Ilo se na veeru. To jest, neki od njih su ili. ula je kako on govori: Dobro, onda idemo na curry i srce kao da joj se vratilo na mjesto. Kad su doli do stuba, odmaknuo se kako bi propustio Rosie i Vicky, a onda je krenuo i on, ostavivi Saru za sobom. Grlo joj je istodobno bilo suho i zaepljeno. Na leima njegova ogrtaa njezine su usnice ostavile crvenu mrlju. Tad se upitala ono to se dotad nikad nije pitala: zato joj se ovo svia, zato je toliko uzbuuje, zato nesigurnost poveava uzbuenje? Ako je prije i bila pijana, sad vie nije bila, ali ipak se uza stube penjala polako. Izlazna vrata poletjela su prema njoj. Morala je pruiti ruke da je ne bi udarila u lice. ula je kako vratar, ili izbaciva nije bila sigurna to je bio mrmlja: Kakav divljak! Na ulici nije bilo nikoga. Pretpostavljala je da im je rekao kako je ona otila kui. Ve su se navikli na njezine nagle odlaske. Parkiralite je bilo mrano, gotovo prazno. Nasred asfalta bila je velika lokva ulja. Zaobila ju je, potraila svoj auto i ugledala tokicu svjetlosti. Bila je to njegova cigareta. Sjedio je na prednjem odbojniku i kad se pribliila, ustitrala i zanijemjela, izvadio je cigaretu iz usta i palcem i kaiprstom je stavio u njezina, eznutljivo je dodirujui. U trideset drugoj, po njezinu miljenju prerano, Sarah se poela pretvarati u ekscentrika. O svojem neobinom odnosu s Adamom Foleyjem nije htjela razmiljati, jer razmiljanje, ako i ne bi pokvarilo odnos, omelo bi njegovu bezosjeajnost i hladnou. Ali, i sama je ta odluka bila ekscentrina, kao i sama veza. Druga ekscentrinost bila je njezina sve vea nesklonost da ikoga prima u kuu. Pozvala je majku da doe k njoj, i odmah poslije oeve smrti i poslije, ali olakanje koje je osjetila kad je majka odbila bilo je iznenaujue veliko. Oba je puta dola kui i uivala u samoi, napila se i zaspala odjevena na debelom sagu pred kaminom.

235

Zapravo bi joj bilo najdrae da vie nikad nitko ne doe ovamo. ak ni Hope i Fabian. Iznenadila se kad je to shvatila. Neko se vrijeme zabavljala zamiljajui to bi mogla uiniti kako bi sprijeila ljude da dolaze. Mogla je na zidove staviti pornografske fotografije, nikad ne spremati i potpuno se svui im ue u stan. Veeras nita od toga nije bilo mogue, jer doi e Jason Thague. Sarah je zastenjala kad se toga sjetila. Pravila je grimase pred zrcalom, dodajui tako jo jednu ekscentrinost svojoj navici da razgovara na glas sa sobom. Doi e jer je u Londonu, istrauje neto za nju, i sam se pozvao. Zato ne? Mogao joj je telefonirati ili pisati, ali kad je ve tu, zato joj ne bi rekao osobno to je doznao? Nazvao ju je na fakultet nekoliko trenutaka prije nego to je imala konzultacije, i to je mogla nego pristati. Vjerojatno nije ni zamijetio da je to uinila preko volje. Nije bio kriv to ima akne, takvu odjeu ili naglasak, ali mogao se okupati i oprati kosu. Prastari Colin Wrightson rekao joj je prije nekoliko mjeseci, u napadaju samosaaljenja, da ga uz artritis i gubitak sluha mui i gubitak njuha. Sarah je pomislila kako bi joj to dobro dolo kad doe Jason. Njezino je osjetilo njuha bilo veoma otro. Osjeala je zemljani miris njegove odjee i ustajali miris kose i koe. Ponudila mu je pie i sjela to je dalje mogla od njega. Gotovo cijeli dan proveo je u matinom uredu traei podatke o Ryanovima i naao ih je, naao je svu djecu Johna Williama i Anne Elizabeth Ryan. Zamijetila je da pije brzo, kao da bi mu netko mogao oteti pie, ponudila mu je jo jedno. Odmahnuo je glavom. Moja baka dri u kui rakiju kao lijek rekao je. Katkad se pokuam onesvijestiti. Nije se nasmijeila. Odavno nisam pio din. Ne bih se htio napiti. Mogu li dobiti malo vode? Donijet u ti. Donijela je perrier iz hladnjaka. Priaj mi o Ryanovima.

236

Vjenali su se 1925. u Ipswichu. Njezino djevojako prezime bilo je ODrida. Prvi sin zvao se John Charles. Rodio se 20. travnja 1926. godine. Zapeklo ju je u oima kao da e zaplakati, pa se iznenadila da joj je glas tako smiren. Je li to bio moj otac? Mislim da jest. Bio je samo tri tjedna stariji od Geralda Candlessa. Nastavila je govoriti kako bi ostala smirena. Smrt djeaka svoje dobi nikad ne bi zaboravio. Lako je zamisliti kako je njegov otac doao kui i rekao to se dogodilo, Candlessovi su izgubili jedinog sina. Onda je gospoa Ryan otila izraziti suut. Povela je svoje djeake Boe, pa ona mi je bila baka. Ovaj put nije si mogla pomoi, glas joj je prepukao, ali uspjela je iskaljati suze. akom je pritisnula elo. Nemoj, molim te rekao je, priao joj i zagrlio je. To ju je otrijeznilo bolje nego ita drugo. Odmaknula se, ne da bi otresla njegovu ruku ili ga izbacila iz kue. Jo gori od njegove ruke i prljavtine bio je rupi koji joj je ponudio, siv i zguvan, s mirisom prljavih depova i sasuenih mrkalja. Skoila je. Sad sam dobro. Hvala. Donijet u ti jo jedno pie. I malo leda. Zadovoljno je kimnuo. Nije mogla ne zamijetiti ljepljive otiske prstiju na njegovoj ai. Molim te, nastavi rekla je. Sad sam dobro. Bili su irski katolici. Baka se sjea da joj je to rekla majka. Imali su jo petoro djece. Poslije Johna Charlesa prvo su doli James Robert i Desmond William. itao je iz biljeaka. Vjerojatno su oni ekali pred kuom s oprezno ju je pogledao s tvojim tatom, jer Margaret je roena tek u kolovozu 1933. godine, a Mary-Anne i Stephen 1935. odnosno 1937. godine. To znai da je Stephen jo bio vrlo malen kad mu je umro tata.

237

Jason je pogledao u biljeke. Ryan, dimnjaar, umro je u travnju 1939., kad je Stephenu bilo da vidimo devetnaest mjeseci. Tvojem je tati tad bilo trinaest. Nedugo prije rata barem mislim, nisam siguran obitelj se preselila u London. Gospoa Ryan, John, James, Desmond, Margaret, Mary i Stephen svi su otili ivjeti kod roaka u London. Kakvog roaka? Ne brata rekao je Jason. ODrida je rijetko prezime. Pregledao sam telefonski imenik i nisam naao nijednog. U matinom uredu naao sam Anne Elizabeth ODridu, roenu u Hackneyju 1897. i njezinu sestru Catherine Mary ODridu, roenu 1889. godine, ali nisu imale brae. A tvoja se baka ne sjea? Pitao sam je je li to moda bio kakav ujak ili ogor, ali ne sjea se. Mislim da mi je rekla sve to zna. Vragoljasto se nasmijeio. Budem li je jo zapitkivao, moda e mi poeti govoriti i vie nego to zna. Igra li Hackney kakvu ulogu? Moda. Ali, u telefonskom imeniku Hackneyja nema ODrida. Zato bi i bilo? Ona se ondje rodila prije stotinu godina. I, to emo dalje? Umjesto odgovora, upitao je: Tvoj tata nije bio katolik? Odmahnula je glavom, a onda se neega sjetila. Jo ga je uvala u rjeniku. Izvadila je palmin kri i pruila ga Jasonu. Nikad nije izlazio nedjeljom ujutro. Znala bih da jest, gotovo uvijek sam bila tamo. Ali, moda je izlazio u subotu naveer. Mnoge katolike crkve imaju misu u subotu naveer. Svata ti zna narugala mu se, odjedanput ljutita. Jason je pogledao na uru. Morat u poi.

238

Rekao je to oklijevajui, uz dubok uzdah i slijeganje ramenima. Gledao ju je kao da eka da ona neto predloi. Oekuje li da ga smjesti u hotel? Popij jo jedno pie rekla je, a onda spontano dodala: Dat u ti za taksi do Ulice Liverpool. Hvala. Na vlak u deset vie ne mogu stii, ali ima jo jedan u jedanaest. Ujutro ima predavanje? Pa, ne idem vie na predavanja. Izbjegavao je njezin pogled. Mislio sam da si shvatila. Ovaj prestao sam ii na fakultet. To jest, poslije Uskrsa nisam se ni vraao. Ah, tako. A tvoja stipendija od ega ivi? Od tebe rekao je. Ti si mi dar s neba. Tad ju je pogledao. I to ne samo u tom smislu. Otila je u kuhinju, uzela torbicu i izvadila dvije novanice od deset funta, znatno vie nego to e ga stajati taksi, ali, to onda? Zahvalno je primio novac. Baka ne zna. Inae bi me vjerojatno prestala hraniti, i to ba sad kad mi je to najpotrebnije. I ne bi mi doputala da se doem okupati. Morao bih se natjerati da se perem u hladnoj vodi, ali valjda nemam jaku volju, kako bi rekla baka. Moji roditelji ne znaju. Misle da se i dalje hrvam s psihologijom. Ali, ve e neto naii. Obino tako bude. Pomislila je s gaenjem da se danas svatko moe pobrinuti za osnovnu higijenu. Zagrijati vodu u loncu, oprati se s nogu, odnijeti rublje u praonicu. Kad bi mu to rekla, on bi odgovorio da joj se to nikad nije dogodilo. A to je bilo tono. uj, mislio sam nastaviti istraivati o ODridama rekao je. Ispratila ga je do vrata, a onda, naglo se predomislivi, nastavila do ulice i priekala dok nije doao taksi. Veselo joj je mahnuo. Vratila se u stan. Bilo je tako zaguljivo da se stresla. Odmah je otvorila

239

prozore. Moda je glupo, ali znala je da nee ni taknuti au iz koje je pio. Ipak, na kraju ju je dotaknula, ali tek poto je navukla gumene rukavice. ak i tad drala ju je izmeu palca i kaiprsta i odnijela do kuhinje pruene ruke, kako bi nosila mrtvog pauka. Sljedeeg je dana stigao uvezan primjerak Manje je vie to ga je poslao Robert Postle. Grafiko rjeenje, kako su iz Carlyon Brenta napisali na poleini, nije isto koje e se pojaviti na dovrenoj knjizi. Prazna ulica nou fotografija, a ne slika vie je podsjeala na Europu nego na London. Na poleini su bili i pohvalni prikazi prijanjih autorovih djela te preporuke Malcolma Bradburyja i A. N. Wilsona. Pri dnu stranice stajalo je da e knjiga izii iz tiska 29. sijenja 1998. po cijeni od 16,99 funti u tvrdim koricama, veliine 234 sa 153 mm, duljine 256 stranica, a nakon toga slijedio je ISBN broj. Kratka biografija rekla je Sari nekoliko stvari za koje je sad znala da nisu istinite: kako je bio jedinac, studirao na Trinityju, i uz to neto bolno istinito: da je umro u srpnju 1997. godine. Knjiga je, kao i tolike prije, bila posveena njoj i njezinoj sestri. Mojim kerima Sari i Hope. Sari su opet navrle suze. Sjetila se kako ih je pitao za doputenje. Kako se pristoji rekao je, a onda: Biste li mi uinile ast da mi dopustite posvetiti vam novi roman? Glasnik bogova, sjetila se, bio je posveen Colinu Wrightsonu, neka druga knjiga moda Bijeda Robertu Postleu, a Let vremena uspomeni moje majke, dok prve knjige nisu imale posvetu. Upitala se kako to da nijedna knjiga nije bila posveena njegovoj eni, Ursuli. I kako to da prije nije primijetila ono uspomeni moje majke? Nije se to odnosilo na Kathleen Candless, nego na Anne Ryan. Znai li to da je Anne Ryan umrla nedugo prije objavljivanja Leta vremena. Ili prije nego to je poeo pisati? Sarah je u svojoj zbirci oevih romana potraila taj i vidjela da je objavljen 1975. godine. Njoj je bilo tek devet ili deset godina pa se, dakako, nije jasno sjeala.

240

tovie, iako ga je proitala, kao i sve ostale njegove romane, nije se uope sjeala o emu je. Morat e ga ponovno proitati, kao i ostale, prije nego to pone pisati. Moda je Anne Ryan umrla 1973. ili 1974. godine. Ako je to znao, morao je na neki nain, izdaleka, ipak pratiti to se zbiva s njegovom obitelji. Je li poznavao i roake s majine strane? Ryan i ODrida njezin je otac oito bio Irac. Je li zato, kad je birao sveuilite koje e navesti u ivotopisu, izabrao Trinity? Sarah je napisala pisamce Jasonu Thagueu i zamolila ga da istrai je li Anne Ryan umrla poetkom sedamdesetih i ima li ODrida u dublinskom telefonskom imeniku. Kad je primio Sarino pismo, Jason je bio u svojoj sobi u visokoj bijeloj zgradi u Ipswichu i itao Bijelu paju nogu koju mu je poslala u broiranom izdanju. I pismo i knjiga mirisali su na Saru, na opojan i pomalo opor francuski parfem. I ovitak knjige podsjeao ga je na nju, premda ne bi znao rei zato, jer to je bila impresionistika slika, bijela izmaglica koja je napola prekrila blijedoplavo nebo i mutno bijelo sunce, dok se Sarah uvijek odijevala u crno. Jason nije osobito mario za sve te duge opise movara i divljai uz obalu Suffolka. Postalo je zanimljivije kad se radnja preselila u London i kad se poelo govoriti o seksu. Jedan od dvojice glavnih likova ivio je od prostitucije. Uivao je u tome, uivao je u cjelokupnom homoseksualnom nainu ivota. Dennis je imao stalnog deka koji ga je uzdravao i mnoge druge koje bi pokupio, uglavnom na javnim mjestima, u dijelovima Londona koje Jason nije poznavao. A imao je i starog kolskog prijatelja Marka, ovjeka koji nije htio prihvatiti vlastite spolne sklonosti pa se podvrgao cijelom nizu lijeenja koja su ga trebala pretvoriti u mukarca koji voli ene. U to je vrijeme stajalite da je homoseksualnost bolest bilo uobiajeno. Neki su je smatrali moralnom boleu kojoj se treba oduprijeti samokontrolom, drugi pak izljeivim psihikim

241

poremeajem. Jason se vratio nekoliko poglavlja unatrag i vidio da se radnja zbiva 1960. godine. I dok je Mark otiao na lijeenje najprije golemim koliinama estrogena, a poslije terapijom odbojnosti u psihijatrijskoj bolnici, Dennis, koji se redovito sastajao s mladiima koji su se prostituirali, uselio se u stan koji mu je plaao ljubavnik. Suprotnost izmeu Markove optereenosti krivicom i Dennisove bezbrinosti bila je izrazita. Mark je dobrovoljno otiao na psihijatrijsko lijeenje u bolnicu u junom Londonu. Tu bi na njegovo tijelo stavili elektrode i davali mu okove svaki put kad bi prikazali neku fotografiju homoseksualnog snoaja. Lijeenje nije imalo nikakvog uinka osim to se osjeao jadno i poelio poiniti samoubojstvo. Jasona je sve to uasnulo. Pitao se je li se takvo to doista moglo dogaati u mladosti njegovih roditelja. I kako je Gerald Candless to znao? Prije, dok su jo bili djeaci, izmeu Marka i Dennisa neto se dogodilo, premda to nikad nije jasno opisano. Nedugo poslije neuspjela lijeenja Mark je sluajno sreo Dennisa, otkrio kakvim ivotom ivi i postao opsjednut eljom za suoenjem i razjanjenjem s njim. Je li Dennis kriv za njegovu sudbinu ili on za Dennisovu? Znao je da to s njim mora raistiti, ili e ubiti Dennisa, jer dok je on iv, Mark se nee moi smiriti. Jason se odluio odmoriti. Na svoje iznenaenje, vidio je da je itao tri sata. Dvije veeri prije, iskrcao se iz taksija im je malo odmaknuo od Sarinog stana i unato prosvjedima vozaa otiao podzemnom do postaje u Ulici Liverpool. Tako je sauvao gotovo cijelih dvadeset funti. Sad je jo imao upravo dovoljno da kupi pola boce dina i malo hrane. Otiao je u trgovinu na uglu i, sjetivi se Sare, odustao od dina. Kupio je mlijeko, pizzu, paket mini-tortilla i pola kilograma sira.

242

21
Upamti, ako mukarcu kae da ga voli, rekla je gospoa Rule, ti e to moda zaboraviti, ali on nee, i drat e ti to nad glavom do kraja ivota. Grimiz Cassiusa Pauline je posljednji put dola k njima za Geraldova ivota dugog, toplog ljeta 1976. godine. Gerald je upravo pisao Pola sata na ulici, najmanje uspjean i najmanje hvaljen od njegovih romana. Moda ga je ubila vruina, ili se jednostavno nije trudio. Veinu vremena provodili su na plai, ne na onoj dugoj koja je vodila do Franaton Burrowsa, jer bila je pretrpana, nego u maloj uvali iza sjevernog rta gdje nije bilo nikoga osim njih. Ondje je bilo tako mirno i izolirano da bi esto plima dola i otila i ponovno se vratila a da na pijesak nije kroila ljudska noga. Paulini je bilo sedamnaest i imala je deka. Bio je to njezin jedini deko, i poslije se za njega udala. Zvao se Brian. Sarah je eljela doznati sve o njemu pa je stalno poticala Pauline da govori o njemu, to i nije bilo teko. Hope to nije zanimalo. Jo je bila u fazi gradnje dvoraca od pijeska. Gerald je gradio prekrasne dvorce na plai, utvrde s mostovima i tornjevima. Dok je bila manja, Hope ih je jedino eljela ruiti, ali Geraldu to nije smetalo, samo se smijao. Ursula je svaki dan plivala, ali Pauline nije znala plivati i nije htjela nauiti. Razgovarala je sa Sarom o Brianu i o mogunosti da se zarui i o tome kako njezina majka kae da je premlada, ali gledala je Geralda i divila se njegovim pjeanim dvorcima. Njezina je budunost moda pripadala Brianu, ali bila je zaljubljena u Geralda. Ursuli nije bilo jasno kako je Hope, kojoj je bilo tek osam, to mogla znati, ali znala je i jo je ee nego inae sjedila u oevu krilu, grlila ga i dobacivala Paulini izazivake poglede.

243

Lijepo je vrijeme prolo prije nego to su zavrili kolski praznici. Jednog jutra nisu mogli vidjeti ni plau ni modro nebo, samo bijelu maglu, kao da se sruio oblak. Gerald se zatvorio u radnu sobu i navukao rebrenice. Upalio je svjetlo i nastavio pisati. Poslije toga, magla se sputala svakog jutra. Ponekad bi se zadrala cijeli dan. Na kraju tjedna Pauline je otila kui jer je sljedeeg dana poinjala kola. No, prije toga, dan prije nego to je otila, neto se dogodilo izmeu nje i Geralda, ali Ursula nikad nije doznala to. U svakom drugom braku, mislila je, mu koji nije nevjeran i ne eli to biti u to je bila posve sigurna rekao bi eni da mu se neka ena ponudila a on ju je odbio. Ursula je pretpostavljala da bi mukarac to elio ispriati, bio bi ponosan, na neki bi se nain osigurao. to je god uinio prije, to god uinio poslije, taj se put odupro, bio je dobar. I elio bi o tome ispriati eni jer bi tako ostavio dojam snage, odlunosti, privlanosti. Gerald joj nije rekao nita. Dakako, bilo je nezamislivo da bi joj rekao neto to se i najmanje ticalo ljudskih odnosa, seksa ili njegovih osjeaja. Ali, znala je da se izmeu njega i Pauline neto dogodilo. Paulinino je lice, iako na njemu nije bilo tragova, iako nije bilo suza, ipak izgledalo ranjeno. utjela je, a njezin pogled, koji je prije neprestano slijedio Geralda, sad ga je izbjegavao, dok se on doimao posve oputeno. Prema kerima je uvijek bio toliko paljiv da paljiviji nije mogao biti, ali tog je dana moda bio njeniji. to je Pauline uinila? Je li otila u njegovu radnu sobu u kojoj je magla pritiskala navuene rebrenice i na neki mu se djetinjasti nain ponudila? Njegovu reakciju uope nije mogla zamisliti. Samo se nadala da nije bio pregrub. Kad je dolo vrijeme za rastanak, poljubio je Paulineu kao i obino, a ona, koja je inae reagirala tako oduevljeno, sad se nekako uvukla u sebe poput nekoga tko je iziao na hladnou preslabo odjeven.

244

Stiglo je uobiajeno pismo zahvale (Draga teta Ursula), ali nije bilo posljednjeg, standardnog retka. Ovaj put Pauline nije napisala: Nadam se da u opet doi sljedeeg ljeta i zatim usklinik. Kao i uvijek, Ursula je preko stola dodala Geraldu pismo i on ga je, kao i uvijek, proitao bez rijei. Jedino je Sarah neto rekla: Je li to napisala o Brianu? Ursulini su roditelji oboje umrli sljedee godine, otac u proljee a majka potkraj ljeta. Kuu i uteevinu ostavili su Ianu, Helen i Ursuli. Ne raunajui novac koji je dobila prodajom zarunikog prstena, bio je to prvi novac koji je Ursula dobila otkako se udala, i premda ga nije bilo mnogo, bilo je dovoljno da joj omogui bijeg. Mogla je kupiti maleni stan i preivjeti neko vrijeme. Ne bi se osjeala tako krivom kao kad bi napustila Geralda i onda ivjela od njegova novca. Razmiljala je o tome i prije nego to je dobila novac, jer znala je da e ga dobiti i koliko e dobiti. Mislila je o tome na majinom sprovodu, gledajui Iana i njegovu drugu enu Judy, enu koju je Herbert Wick poelio izbievati. Imali su dvoje djece i Ian nikad nije izgledao tako dobro i sretno. ovjeku mora biti dobro ako izgleda sretno ak i na majinu sprovodu. Pauline im je poslije prila. Dovela je nekog visokog, riokosog mladia. Ovo je Brian, teta Ursula. Zaruit emo se za Boi. Geraldu se iroko nasmijeila. Eto vidi, nekome se sviam, netko me hoe, netko me eli. Gerald nije rekao nita, ali i on se nasmijeio. Rukovao se s mladiem i nasmijeio se svojim mefistofelskim osmijehom koji nije obuhvaao oi. Dok se svaki dana etala plaom, Ursula je razmiljala o tome kako bi bilo ispisati djevojice iz privatne kole, odvesti ih iz kue, s obale, od njihova oca. Odlasku se najvie pribliila kad je prestala pretipkavati Hamadrijadu i napisala mu dugo pismo objanjavajui zato odlazi. Poslije je pismo poderala, a naslijeeni novac uloila na njihov zajedniki raun. Umjesto da ode, razmiljala je o odlasku u

245

budunosti i zato se jo vie posvetila prouavanju povijesti umjetnosti na Otvorenom sveuilitu. Hamadrijada je primljena s oduevljenjem i mnogi su je slavni ljudi izabrali za knjigu godine. Bila je jedna od est knjiga u uem izboru za Bookerovu nagradu. Ursula je otila s Geraldom na veeru na kojoj se proglaavao pobjednik. Ako je bio razoaran to nije osvojio nagradu, nije to niim pokazao. Frederic Cyprian naglo je odgurnuo svoj stolac, na trenutak mirno stajao a onda buno iziao, ali Gerald je samo podignuo ramena i zatim ih polako spustio. Neki ga je novinar upitao kako se osjea. Je li tono da su traili da promijeni svretak knjige, a on je odbio? Gerald je znao biti pompozan. Kao Poncije Pilat i Strindberg odgovorio je rekao sam im: to sam napisao, napisao sam. Moda ste trebali uiniti kako su traili rekao je novinar. A moda biste se vi trebali vratiti temama o kojima neto znate. Na primjer, rocku i marihuani. U romanu je bio prizor koji je osobito privukao Ursulinu pozornost dok ga je pretipkavala. Mlada djevojka, prijateljica junakinje koja je bila spoj Sare i Hope, ponudi se starijem mukarcu, a on je odbije. Po mukarevim rijeima i djevojinom stilu, prepoznala je Geralda i Pauline: njegovu krtu duhovitost, njezine naivne fraze. Bilo je to okrutno. Bojala se da e Pauline to proitati i prepoznati se, ili da e je netko drugi prepoznati i rei joj. Sad je bila prilino sigurna da se to nije dogodilo. Pauline u ono doba uope nije itala. Sljedeeg proljea umro je njezin otac, njezino je vjenanje odgoeno, a kad je napokon odreen dan, pisala je i pitala Geralda bi li je on poveo do oltara. Sarah, kojoj je tad bilo esnaest, rekla je da je obiaj da mukarac predaje enu buduem muu odvratan, kao da je krava ili tovar penice, ali Gerald se samo nasmijao i rekao da e to uiniti.

246

Zato ne? S vama dvjema nikad neu imati priliku, odve ste emancipirane. Prije biste vi mene nekome dale. A to je, dakako, izazvalo zagrljaje i strastveno poricanje. Ali, Sarah i Hope nisu imale nita protiv da budu djeverue, u haljinama od ruiastog i grimiznog tila. Ianova je kerkica bila u blijedoljubiastoj haljini. Fotografija vjenanja zavrila je u nedjeljnim novinama, zbog Geralda, jer Hamadrijada je, u njegovoj adaptaciji, upravo bila prikazana na televiziji pod naslovom Mlada djevojka. Pauline je bila oduevljena. Na svadbi, poto je popila prilino vina, zagrlila ga je i rekla mu da je najbolji tetak na svijetu. Sve je, dakle, bilo zaboravljeno, ili barem oproteno. Ursula je marljivo uila za teaj. Otila je u Firencu kako bi vidjela galeriju Uffizi, i u Madrid, u Prado. Od medenog mjeseca gotovo uope nije bila u inozemstvu, a ni igdje drugdje. Gerald nije volio ljetovanja, nepoznata mjesta, putovanja. Ako ivi uz more, rekao je, nije ti potrebno ljetovanje. Osim toga, u to je vrijeme putovao zbog knjiga, bio je u Sjedinjenim Dravama i u Kanadi, otiao je na etiri dana u tadanju Zapadnu Njemaku. Otila je s njim u Berlin, najvie zato to je htjela vidjeti Zid, ali kad je Robert Postle predloio da poe s Geraldom u New York, Washington i Chicago, a zatim u Kanadu, odbila je. Gerald je samo okrenuo glavu i pogledao je. Zar ne voli letjeti, Ursula? upitao je Postle. Ovisi s kim letim. Mislio je da je mislila na zrakoplovnu tvrtku. Ali, Gerald je znao. Vidjela je to u njegovim oima, a vidjela je i jo neto, od ega su je prole srsi. Svialo mu se kad je tako govorila, svialo mu se to joj se on ne svia, to je prkosna. Tako je bilo manje dosadno. Okrenula mu je lea i rekla Robertu da ne moe ostaviti djecu. Sarah nije dovoljno stara da se brine za mlau sestru. Nitko joj nita nije rekao kad je putovala po Europi. Nitko nije mario. Daphne Batty, koju je Gerald nedavno zaposlio zbog prezimena,

247

brinula se za djecu. Ursula nije znala, nije mogla naslutiti iako ga je tako dobro poznavala, to biljei u pamenju (a vjerojatno i na papiru) o onome to je govorila o hotelima u kojima e odsjesti, slikama koje e pogledati. Pripovijedala je o tome djevojicama, ali i on je sluao. A sluao je i kad se vratila i pripovijedala im to je vidjela i gdje je bila. Jednog dana nala je referat koji je napisala o Vasariju i ostavila pokraj pisaeg stroja malo neuredan, a ne sloen kako ga je ostavila. Ali, tad nije imala pojma zato bi njega zanimalo to ona prouava ili pie. Uope ga nije zanimala. Zato sad to? Ali, prije nego to je pretipkala sljedee poglavlje Grimiza Cassiusa, spremila je svoj rukopis u ladicu i zakljuala ga. Samu nije priala te pojedinosti. Rekla mu je samo da je bila u Firenci. Hajdemo tamo rekao je. Ti i ja? Ozbiljno? Moemo kamo god elimo rekao je. U granicama razuma. Bio je kod nje, u Lundy View Houseu. Kad joj je rekla da dolazi, Daphne Batty je pitala treba li pripremiti sobu gospodina Candlessa, a Ursula, iako je sumnjala da bi bila tako odvana da su djevojke kod kue, rekla je: Ne treba. Spavat e sa mnom. Daphne je odgovorila: Zato ne? i poela pjevati nekakvu pjesmicu o dvoje pospanih ljudi u ranu zoru koji su previe zaljubljeni da bi rekli laku no. Sva se rastopila kad je Sam stigao, ak mu je i namignula kad je mislila da je Ursula ne vidi. Htjela bih u Rim rekla je Ursula. Ali, to sigurno nije mogue. Otii emo sutra rekao je. Prepusti to meni. Otii u u Barnstaple i za sve se pobrinuti. Zar to moe?

248

Naravno. Svatko to moe. Otii emo na dugi vikend. Na trenutak je pomislila na keri. Sarah ovaj vikend nee doi. Hope gotovo uope ne dolazi. Sretna sam rekla je poput djeteta. Jednostavno i isto. Hope i Fabian trebali su doi na pie, pa kad je zaula zvono, Sarah je pomislila da su to oni. Nije joj bilo jasno zato su otili u Odeon u Swiss Cottageu kad jedno ivi u Crouch Endu, a drugo osim kad su zajedno u Docklandsu. Ali, rekli su da e navratiti poslije kina, a ona je sebi rekla da se njezino pustinjatvo ne smije odraziti na odnos sa sestrom. Zvonce je zazvonilo u pola deset, malo prerano da bi film bio gotov, ali Sarah je pomislila da im se moda nije svidio. Ali, kad se javila na portafon, iz vee joj se javio Jason Thague. Obuzela ju je razdraenost i poeljela je glasno prosvjedovati. Zar ne zna potovati privatnost doma? Samo zato to nema vlastiti dom Najradije bi mu bila rekla neka ode i ne smeta joj, ali radio je za nju, bio je njezin istraiva i detektiv, morala je biti uljudna. Ipak, kad je doao, rekla mu je da oekuje sestru, i to prilino neljubazno. Bit e mi drago upoznati je rekao je bacivi pogled na boce i ae koje je Sarah poslagala na stol. Jesi li za pie? Zasad ne rekao je. Molim te au vode. To ju je uznemirilo. Koliko on to misli ostati? Na bradi su mu izbili pritii. Dok je sebi ulijevala din, osjetila je da bolje mirie, zapravo sasvim ugodno, a i oprao je kosu. Voljela bih da si prije nazvao rekla je. Telefonirati nije tako lako. Vjerojatno jest ako ima mobitel. Moram najprije nai govornicu, onda moram nai kovanice. Moram ekati u repu. inilo mi se lake jednostavno doi. Meni to nije lake, pomislila je. Ima mi neto rei?

249

Aha. I prilino je uzbudljivo. Sjela je i pomirila se sa sudbinom. Ako je doista uzbudljivo, bolje da to uje prije nego to doe Hope. Naao si nekoga od ODrida? Neto jo bolje rekao je. Naao sam tvojeg strica. Mojeg strica? Tono. Najmlaeg brata tvoga oca. iv je i zdrav. Na trenutak, kratak i uasan trenutak, nije eljela znati. Htjela je odustati. ekalo ju je neto strano, neto mrano i bezoblino pritajilo se iza vrata, a sad su se vrata otvarala, ona je drala ruku na kvaki i vukla ih prema van. Djeca sanjaju da takvi stvorovi ive u ormarima. I sama je to sanjala i vritei dozivala oca. Uvijek je doao i smirio je, ali ovaj put nee doi. Primila je svoju au i prinijela je ustima kad se ponovno zaulo zvonce. Hope i Fabian. Jason ju je promatrao dok je ila otvoriti, naizgled svjestan jedino svojeg velikog uspjeha. Hope je na glavi imala golem eir boje okolade. Ona i Fabian jo su se smijali nezgodama koje je eir izazvao u kinu. ena koja je sjedila iza Hope rekla je da nita ne vidi i zamolila je da ga skine. Hope je rekla da je kinodvorana gotovo prazna i da moe sjesti drugdje. Ostavila je eir na glavi jer joj je bilo hladno. ena je odgovorila da ima pravo sjediti gdje god eli i imati neometen pogled na ekran, a Hope ne bi smjela na glavi drati toliki eir u kinu. Tad je Sarah predstavila Jasona. Hope mu je jedva kimnula glavom. Oito nije shvatila tko je. Njegovo ime nije ju podsjetilo da on pomae Sari pri pisanju memoara. Dobra veer rekla je odsutno. I onda joj je Fab poeo objanjavati zakone o pravu da sjedi gdje eli i sve to. Bilo je nevjerojatno smijeno, a onda se momak koji je sjedio ispred nas okrenuo i rekao nam neka ostanemo kod kue ako elimo razgovarati i nastala je sveopa svaa, i usred svega toga ja sam jednostavno skinula

250

eir, i ne bi vjerovala odjedanput su svi zautjeli i nastavili gledati film. A film je bio nevjerojatno dosadan, zar ne, Fab? Jason mi pomae pri istraivanju za knjigu. Moda je to bio pogrean potez. Sarah se prekasno sjetila da se Hope ne svia zamisao da neki neznanac kopa po oevoj prolosti. Sad je pogledala Jasona onako kako bi netko tko ba ne voli ivotinje gledao psa koji se izvalio na prijateljevu kauu. Mogu li dobiti veliku au crnog vina? rekla je, a onda se nasmijeila i upitala: Vi ste profesionalni istraiva? Ne znam odgovorio je Jason. Ne znam to je to. Hope je podigla obrve, pogledala ga svisoka i poela se drati kao gospoa sutkinja Candless. Sari i Fabianu rekla je: Hajde da s njim igramo Igru. to, zar sad? Zato ne? Hope je katkad bila vrlo otroumna. Nije bilo pametno podcjenjivati je. Sarah joj je donijela vino, a onda je pola potraiti kare. Kuhinjske su nestale, pa su uzeli karice za nokte sa srebrnim rukama, dio pribora za manikiranje koji je Sarah naslijedila od Betty Wick. Kakva je to igra? upitao je Jason. Vidjet e. Sarah, daj mu pie, trebat e mu. Hoe? Moe doliti dina u vodu. Samo kap. Mora dodavati kare prekrieno ili neprekrieno rekao je Fabian. Postoji samo jedan ispravan nain. Rei emo ti kad pogodi, ali morat e nam objasniti zato. Vrijedi? Aha.

251

Dodajem kare neprekrieno. Primam kare prekrieno i dodajem ih neprekrieno rekla je Sarah Hope. Ja ih primam neprekrieno i dodajem neprekrieno rekla je Hope i pruila ih Fabianu. A Jason? rekla je Sarah. Zar on nee sudjelovati? Samo gleda? Uzela je kare od Fabiana. Primam kare neprekrieno i dodajem ih neprekrieno. Primam kare neprekrieno rekao je Jason, preokrenuo ih i otvorio i dodajem ih prekrieno. Nije tono rekla je Sarah. Upravo sam neto zamijetila. enama je lake, zar ne? Tata je to zamijetio kad je jo bio malen. Rekao mi je. Ali, on je bio izuzetno pametan. Sigurno je shvatio isprve. Nije to nikad rekao, ali kladim se da jest. Primam kare prekrieno i dodajem ih neprekrieno. Jason koji se bio nagnuo naprijed, rairenih nogu, sad ih je prekriio i rekao: Primam kare prekrieno i dodajem ih prekrieno. Hope je rekla: Tono, ali zna li zato? Naravno da znam. Stvar je u nogama. Kad su ti noge prekriene, dodaje kare prekrieno, a kad nisu, dodaje ih neprekrieno. Jednostavno, dragi Watsone. Hope je problijedjela. Ne mogu vjerovati. Zato ne? Pa, to je oito. Igra je namijenjena djeci, nije li tako? Sigurno svi brzo shvate. Bome ne shvate. Nekima su potrebne godine. Koliko je tebi trebalo, Fab? Ne znam, nekoliko tjedana. Ali, nisam osobito bistar. Tipini odvjetnik, dobro pamenje, nikakva pamet. Jednostavno ne mogu povjerovati.

252

Dok je Hope stavljala eir, Sari je palo na um da bi ih mogla zamoliti da povezu Jasona. ak bi mogla nagovoriti Fabiana da ga odveze do Ulice Liverpool, ali onda ne bi ula to je doznao o ODridama. A odjedanput je to silno eljela uti. Strah je proao, udovite iza vrata povuklo se, a zamijenilo ga je novo potovanje prema Jasonu. Na kraju krajeva, nikad nitko nije tako brzo odgonetnuo Igru. Nikad neu povjerovati da nisi ve znao Igru rekla je Hope. I to vrlo neljubazno, pomislila je Sarah. Vjerojatno pati od sindroma potisnutog pamenja. Jason je slegnuo ramenima i nasmijeio se. Fabian je upitao: Moemo li te nekamo povesti? Ne, on ne moe otii. Mora mi neto rei. Hope je podigla obrve, a to se Sari nije nimalo svidjelo. Prkosno je rekla: Popit emo jo jedno pie i priati o naim obiteljskim tajnama. Vidimo se. Jason je priekao da se zatvore vrata. Tvoja sestra nije trebala toliko gnjaviti s onim eirom. Takvo je ponaanje nedrutveno. Moda ima pravo. Priaj mi o mojem jesi li rekao stricu? Izvadio je biljenicu. Jason ju je prelistao, a onda pogledao Saru. Proli si se put uzrujala. Sve te to prilino pogaa, zar ne? Jesi li sigurna da moe sluati? Naravno. No, dobro, evo ga. U dublinskom telefonskom imeniku postoji samo jedan ODrida. Osamdeset pet mu je godina i Anne Ryan bila je njegova polusestra. Ona i njezina sestra rodile su se u Hackneyju, ako se sjea, ali kad je majka umrla mislim na gospou ODrida otac se vratio u Irsku i ostavio keri kod bake po majci, koja je ivjela u Ipswichu. Ona ih je odgojila. ODrida je ivio u Dublinu, ponovno se oenio i imao jo nekoliko djece, a posljednji je od njih ostao taj Liam

253

ODrida s kojim sam razgovarao. On mi je sve to ispriao. Posve je bistra duha. Ali, on nije moj stric, on mi je moda prastric. Tek emo doi do tvojeg strica. Budi strpljiva. Liam ODrida nije ni upoznao svoje polusestre. Bio je mnogo mlai od njih. Ali, poznavao je Jamesa Ryana, ili je uo za njega. Liamova je ki dola u London ezdesetih godina kad je uila za medicinsku sestru i dok je bila tu, potraila je svojeg bratia, ili polu-bratia. On joj je bio jedini roak u Londonu. Nekoliko je puta posjetila njega i njegovu obitelj. Sarah je zamiljeno rekla: To je bio sljedei brat po starosti iza moga oca, to je moj stric James? Bio je. Liam kae da je umro. Misli da su sestre ive. Margaret i Mary. Kae da se s Mary dogodilo neto neobino, ali ne moe se sjetiti to. Kad sam rekao da sam ti naao strica, mislio sam na najmlaeg brata. Na Stephena. A on je iv? Ove godine napunio je ezdeset. Rodio se 1937. godine i imao je devetnaest mjeseci kad mu je umro otac. Liam mi je o njemu znao rei samo to da je uitelj u Plymouthu. U Plymouthu! Ali, onda su on i tata uj, tata i svi mi ivjeli smo u istoj upaniji. Do Plymoutha ima samo stotinjak kilometara. A tata je neko vrijeme ak radio u Plymouthu. Da, i to s tim? Ne znam nita vie osim ovoga to sam ti rekao. Nisam jo uspio potraiti Stephena u telefonskom imeniku. Ako eli, mogu otii u Dublin, ali to e te kotati, a ne vjerujem da mi Liam vie ita moe rei. Sljedei je korak Stephen. A Margaret i Mary? Liam ak nije znao ni kako se zovu, samo da su bile dvije sestre i da je jedna uinila neto udno ili drukije, tako neto. Znao je da je James umro, i naravno, da je Desmond umro, a mislio je da je umro i

254

John. Govorio je o njima samo kao o ona druga dva deka. Ah, da, i rekao je da se majka, njegova polusestra Moja baka. Da, tvoja baka. Rekao je da se ponovno udala. Gdje ih je u Londonu posjetila njegova ki? Ne sjea se. Sama djevojka sad je i njoj ve pedeset pet udala se za Kanaana i otila ivjeti u Novu kotsku. Sarah je zautjela. Mislila je na oeve odlaske u Plymouth, osobito na onu zgodu, dok je ona jo bila malena, kad je ondje odrao predavanje i potpisivao novi roman u nekoj knjiari. Da je Stephen naiao, bi li prepoznao brata? Plymouth je velik grad. Koliko je ljudi otilo na oevo predavanje? Stotinu, u najboljem sluaju. Sve ju je to opteretilo. Otvorit u jo bocu vina. Za mene ne rekao je, a onda je ostavio bez rijei dodajui: Previe pije. Molim?! Naao se pravi da mi prigovara! Znam, popio sam tvoj din, ali ja pijem jedino kad sam s tobom. No ti ne pije samo kad si sa mnom, nije li tako? Oito ne. Stalno toliko pije, a ne bi trebala, nije to dobro za tebe. Lijepa si, a to e ti naruiti ljepotu. Jedino to je od svega toga ula ostalo joj je ulo na jedno i izilo na drugo uho bile su posljednje rijei. Znai, tako je on vidi. Iznenadila se. Ali, nije otvorila bocu. Zaboravila sam da mora na zadnji vlak. Ve je otiao rekao je. U jedanaest. Moe li Hou rei, mogu li prespavati kod tebe? Time ju je okirao ba kao da se poeo svlaiti. Najradije bi grubo odbila. Ne, ne, naravno da ne moe, idi u hotel, platit u. Ustala je i odnijela ae u kuhinju, zastala i zamislila se, ali nije joj padalo na um

255

nita osim injenice da joj je ta pomisao odbojna. A onda se vratila u sobu i rekla da, da, naravno da moe. Prisilila se da se nasmijei i ak ga potapala po ramenu. Naravno da moe ostati to drugo? Da barem ima dvije kupaonice. to ako se poslui njezinom etkicom za zube? Ali ne, to nitko ne bi uinio. Zaeljela mu je laku no, rekla neka ugasi svjetla, odjurila u kupaonicu i zatim u postelju, s etkicom za zube u ruci. Bilo joj je lake kad je zatvorila vrata za sobom, a jo lake kad je ugasio svjetlo. Mogla se pretvarati da je sama kao i obino. Legla je. U stanu je bilo vrlo tiho, uo se tek poneki automobil s ulice. Pausi Manje je vie bili su na nonom ormariu. Poela je itati oevu posljednju knjigu. Zaplet romana odvukao je njezinu pozornost od neeljenog gosta bolje nego to bi to moglo ita drugo. Gerald Candless bacio je itatelja usred pripovijetke o ovjeku koji naglo napusti obitelj bez ikakva objanjenja, uzme novi identitet i zvanje i stvori novi ivot. U nizu skokova u prolost prenosi se sretan ivot s braom i sestrama okruenim roditeljskom ljubavi. Preplavljen uspomenama, Philip zna da se mora barem jedanput vratiti u roditeljski dom, doivjeti njegovo ozraje, upiti ono to ondje jo postoji, a to je sam izgubio. Sve te godine uvao je klju kue. Stoji na suprotnoj strani ulice, sav uzbuen, i s bolom gleda kako njegova majka izlazi iz kue. Kad se ona udalji, prijee ulicu i ue u kuu. Sarah je dola do tog mjesta prije negoli je zaspala. Zapravo, zadrijemala je i ponovno se probudila, okrenula stranicu, proitala jo jedan ulomak, pa jo jedan. Ali, znala je, ako si umoran, ma koliko te neto zanimalo, san e te svladati. Nauila je to dok je jo bila studentica. Zapravo joj je i laknulo, jer ako se moe tako osjeati, znai da joj to to je Jason Thague u stanu i ne smeta toliko. To je zadnje pomislila prije nego to su je spustila pause na pod, ugasila svjetiljku i zaspala.

256

Isprva je mislila da se probudila zbog sna. Neto je teko i ivo lealo pokraj nje, s rukom oko njezinog struka, usnicama na njezinom obrazu. Posve se probudila, osjetila stvarnu kou, stvarnu ruku Skoila je i vrisnula: Mii se s mene! Odgurnula ga je svom snagom, iako snaga nije ni bila potrebna, bio je tako mrav i lagan. Skoila je na noge i udarila ga. Zatim je skoila na pod, ogrnula se pokrivaem kao da se njime titi. Gubi se, prokleti silovatelju povikala je. Van iz mojeg stana! Van! Jedno od njih upalilo je svjetlo. Zacijelo je to bio Jason. Uspravio se i treptao. Odlazi. Odmah. Sarah, ne bih te silovao. Ne bih znao kako nekoga silovati. Idi rekla je. Molim te, samo se odjeni i idi. Mislio sam da ti se sviam. Rekla si da me oboava. Telefonom. Znao sam da se ali, nisam tako glup. Ali, mislio sam da ti se sviam, i kad si rekla da mogu ostati, mislio sam da bi htjela Moda prvi put ne bismo uinili mnogo, ali barem neto Na njezin uas, rasplakao se. Pokrio je lice dlanovima i jecao. O, Boe rekla je. O, Boe. Tako sam usamljen, Sarah. I gladan sam. Kad smo igrali Igru i kad sam je odgonetnuo, mislio sam da sam se dokazao pred tobom. Tako sam strano usamljen i umrijet u od gladi. Valjda ne oekuje da te ja nahranim?! Gubi se. Van, odmah!

22
Oni koji uu u brak da bi od neega pobjegli, rekao je Oliver, obino se nau u neemu jo gorem.

257

Bijeda Dok ju je vozio u Oxford, Gerald je Sari ispriao pripovijest o kardinalu Newmanu, iji je otac odluku o sveuilitu na koje e upisati sina donio na temelju toga u kojem e smjeru koija tog jutra usmjeriti koiju. Ako pou na istok, upisat e ga na Cambridge. No, krenuli su na zapad, pa je Newman poao na Oxford. Takve odluke u posljednjem trenutku odavno nisu mogue, rekao je Gerald. Ali, dakako, nikad nije ni bilo sumnje da e se njegove keri moi upisati gdje god ele. Ursula, koja je samo reda radi sjedila naprijed, dok su Sarah i Hope sjedile na stranjem sjedalu, mislila je kako nije dobro da sedamnaestoodinja i gotovo esnaestogodinja djevojka stalno budu izloene takvu laskanju, ali rei to ne bi niemu sluilo. Ionako je bilo prekasno. teta, ako je to bila teta, ve je uinjena. Ona je marljivo spremala ispite na Otvorenom sveuilitu. Gerald i djevojke znali su to, i djevojke su isprva bile zainteresirane. Zato eli diplomirati? Misli li se zaposliti? Zato povijest umjetnosti? Gerald se, meutim, drao posve nezainteresirano. Rijetko je gledao televiziju, pogledao je jedino adaptaciju Hamadrijade i poslije Papirnatog krajolika na Drugom programu BBC-a, i kad je Ursula preuzela praznu sobicu u prizemlju i onamo premjestila televizor, rekao je, vie sa zadovoljstvom nego s neodobravanjem: To znai da nikoga neemo moi pozvati u goste. Kad su se vraali u Devon, Gerald i Hope razgovarali su o njezinoj budunosti na fakultetu, kakve e sjajne ocjene dobivati, kako je Sarah dobra studentica, kako je Pauline naalost prekinula studij, kako je Robert Postle bio najbolji student svoje generacije, ali nisu rekli ni rije o njoj, o Ursuli i njezinoj povijesti umjetnosti. Ali, nije bilo rijei ni o Geraldu i njegovu uspjehu na Trinityju. Ursuli to nije smetalo. Bilo joj je drae da ne kau nita nego da uje uobiajene posprdne opaske.

258

Gerald je radio na scenariju prema jednom od ranijih romana. Ursula nije morala tipkati, pa se mogla posvetiti svome poslu. Ali, u rano proljee sljedee godine poeo je pisati novi roman. Ponekad bi smislio naslov kad je napisao tek nekoliko stranica. Tako je bilo i u tom sluaju. Roman e se zvati Bijeda. Otkako je Sarah otila, njihovi su se odnosi popravili. Hope je bila prezauzeta kolom i slobodnim aktivnostima, pa je njihov rapprochement, ako se to tako moglo nazvati, moda nastao zato to su toliko bili sami. Ursula je mislila da je to zato to mu je bila jedino drutvo, morao je razgovarati s njom. Bilo kako bilo, vie nije bilo one nenaklonosti koju je prije jasno pokazivao. Jednom, rano ujutro, kad je gledala dokumentarni film o talijanskoj Renesansi, doao je u sobu i sjeo na kau pokraj nje. Kad je film zavrio, postavljao joj je pitanja. inilo se da je iskreno zainteresiran. Drugom zgodom, ispitivao ju je o teaju u Ilfracombeu. Oekivala je da e joj se rugati, ali nije, i nije rekao da je zacijelo izabrala povijest umjetnosti zbog Edwarda Akenhama. Kad je sebi pokuavala objasniti zato joj se pribliava razgovara za objedom, postupa s njom obzirno, ak je pita za zdravlje pitala se nije li to moda zbog godina, nije li se moda pomirio sa svojom sudbinom. U svibnju te godine napunit e pedeset osam. Htio ili ne htio, ubrzo e ostati sam s njom. Keri e otii. Gerald joj je pruio prvo poglavlje romana Manje je vie jednog vlanog oujskog dana. Kia je pljutala pa nije mogla u svoju redovitu etnju. Zato je odmah prionula poslu. Tek kad je dobila sljedea dva poglavlja, poela je shvaati to joj radi. I nakon trinaest godina sjeala se s istom muninom kako je deifrirala njegovu pripovijest o mukarcu koji je izabrao mladu, naivnu djevojku iz predgraa da bude majka djece koju je toliko elio. Roman je poinjao kad je ona ve postala glupa sredovjena ena. Zvala se Una. Udala se za slavnog glazbenika koji je ivio punim,

259

produktivnim ivotom, a budui da sama nije bila darovita ni sposobna, odluila se kolovati. Prva su poglavlja govorila o padu kriterija u kolstvu sedamdesetih i ranih osamdesetih godina, o smijenim studijima na viim kolama, veernjim teajevima udnih obrta i borbenih vjetina, dopisnim kolama i obrazovnim televizijskim programima. Poglavlja koja su se vraala u prolost govorila su o Uninoj mladosti u Golders Greenu. Bila je ki jedinica imunog vlasnika robne kue, odrasla u neznanju, razmaena i prezatiena. Svojeg je budueg mua upoznala na jedinom koncertu na kojem je ikad bila. On je bio skladatelj koji je tragao za zdravom i nezahtjevnom enom. Dobili su dva sina. ivjeli su u sjevernom Londonu, u Highgateu. Una nikad nije mogla ravnopravno sudjelovati u razgovorima to su ih vodili njezin mu i njegovi prijatelji intelektualci, a pokazalo se da nije tako dobra kuharica i kuanica kako se nadao. Nije bila ni dobra majka. Istodobno, postajala je sve pretencioznija i kad se obitelj preselila u Somerset, Una je poela istraivati mogunosti dodatnog kolovanja kako bi mogla pratiti mua. Kad je dola do tog mjesta u knjizi, Ursula je otila u Geraldovu radnu sobu i zatraila objanjenje. Objasni ti meni rekao je. Ne znam o emu govori. Rekla mu je, a on je zanijekao. Una ima tamnu kosu, etrdeset est joj je godina dok su Ursuli samo etrdeset tri, ivi u Somersetu, njezin je mu skladatelj mlai od nje, ima sinove a ne keri. Ipak se temelji na meni rekla je Ursula. Besmislica. Zato si to uinio? Ispravila se: Zato to ini? Ti to ini, Ursula. Ali, poznat je to fenomen. Ljudi se uvijek ele poistovjetiti s knjievnim likovima, a jo vie ele nai likove za

260

koje mogu tvrditi da se temelje na njima. Ne znam zato. Vjerojatno se radi o tatini. Tatini i elji da budu u sreditu pozornosti. Traila je da ne objavi knjigu. Nasmijao se i rekao joj da si je sve to uvrtjela u glavu. Ali, ipak je promijenio Unino ime u Imogen, jer Ursula i Una bila su jedina engleska kranska imena koja poinju na u. Imogen nije imala djece i studirala je sociologiju, a ne povijest umjetnosti. Ursula je pretipkala est poglavlja, ali kad je dola do polovice sedmog, prestala je. Rekla mu je da vie nee tipkati. Nikad vie, ni retka. ekala je da je upita kako onda misli dijeliti njegove prihode, ali nije. Nije to bio njegov nain. Najmanje mu je bilo stalo do novca. Nitko drugi ne bi mogao itati njegov rukopis, pa je otiao u Barnstaple i kupio pisai stroj. Dok je jo radio kao novinar, nauio je tipkati s dva prsta pa se uspio snai. Ali, to to je natipkao ipak nije mogao pokazati svojem agentu ni Robertu Postleu, pa je pronaao profesionalnu daktilografkinju, Rosemary. Bijeda je objavljena u jesen 1985. godine. Prikazi nisu bili osobiti. Ursula je ekala da neka prijateljica ili znanica, ili ak tra-rubrika u novinama spomene slinosti izmeu nje i Imogen. Ali, to se nije dogodilo. Proitao sam Bijedu rekao je Sam ali, ne bih rekao da si ti Imogen. Nije ti ni najmanje nalik. Njezin je ivot onakav kakav je moj bio tada. Nisi me tad znao. Izraava se kao ja. Odijeva se kako sam se ja odijevala. Ima jedna pripovijest o Somersetu Maughamu i Hughu Walpoleu rekao je. Maugham je jedan svoj lik utemeljio izravno na Walpoleu. Nadmeni kritiar Alroy Kear bio je Walpole glavom i bradom, gotovo nijedna osobina nije izmijenjena. Kad je pripovijetka Cakes and Ale ve bila u tisku, Maugham mu je dao primjerak, i Walpole se, dakako, prepoznao. Mogao ga je jedino tuiti, a to nije htio.

261

To mu je navodno upropastilo ivot, nikad vie nije bio isti, nikad mu se nije vratilo samopouzdanje, a mislio je da mu je Maugham bio prijatelj. A ja sam mislila da mi je Gerald mu. Poslije toga vie i nisam razgovarala s njim. To je bio kraj. Bili su na vrhu breuljka Pincian jer je Sam rekao da je odatle najljepe gledati zalazak sunca. Katedrala sv. Petra kao da se stapala sa sutonom dok je angelus poeo zvoniti. Kad je crveno nebo postalo ljubiasto, krenuli su nizbrdo, zastajui kako bi kroz ogradu pogledali drevni vrt. Daj mi ruku rekao je Sam dok su silazili. Prestara sam za dranje za ruke. Daj mi ruku. Molim te. I tako ga je primila za ruku, a on joj je ispriao kako je to jedini dio Aurelijskog zida koji Belizar nije dao popraviti jer su mu Rimljani rekli da e ga sam sveti Petar braniti od svih napada. Pred njima su hodali mladi i djevojka. I oni su se drali za ruke. Kad se mladi na trenutak okrenuo, vidjela je da je zgodan kao Fabian Lerner. Veoma mu je nalikovao, gotovo kao dvojnik, odnosno dvojnik Fabiana kakav je bio prije dvanaest godina. Hope ga je dovela kui u prosincu. Semestar u Cambridgeu, gdje su se upoznali dva mjeseca prije, upravo je zavrio. Bijeda je objavljena na Hopein osamnaesti roendan. Fabian je navrio osamnaest u lipnju. Jasno se sjeala kako su doli, sjeala se zvuka Hopeina kljua u bravi upravo kad je Gerald ve bio izgubio ivce i poeo koraati po sobi. Kasnila je pola sata, ili tonije, kasnila po njegovu raunu, jer dakako nije nita rekla o tome kad e stii. Klju u bravi, a onda njezin glas: Tatice!

262

U to je vrijeme Hope poela nositi eire i taj je put dola s prvim golemim, crnim, barunastim. Bacila ga je na sofu i pojurila u oev zagrljaj. Ursula se pozdravila i rukovala s Fabianom. Hope je tek tada rekla: Ovo je Fabian. A tad ga je Gerald pogledao. Brzo je prikrio neodreeni bljesak koji je na trenutak zatitrao u njegovim oima. No bljesak se vratio poslije, kad je mislio da ga nitko ne gleda ili da oni koji ga vide nee znati protumaiti taj pogled. Imao je pravo, jer Ursula doista nije znala to to znai. Cijelo bi mu se lice nakratko promijenilo, oi bi potamnjele, usnice se stisnule kao da je od neega ustuknuo. A onda bi se brzo pribrao, uspravio i nasmijeio. Stisnula je Samovu ruku i pogledala ga u oi. Deset tisua lira za tvoje misli. Mislila sam na deka moje keri Hope. Onaj mladi mu nalikuje. Neu da misli na mladie rekao je Sam. Hou da misli na mene. Sarah je leala u mraku, nesposobna zaspati. Crni oaj koji ju je spopao kad joj je umro otac opet ju je obuzeo, ali ovaj put nije znala zato je tako nesretna. Nije to imalo nikakve veze s Jasonom Thagueom, koji je bio glupan, sve je pogreno shvaao, ali je, naravno, nije namjeravao silovati. Moda je to ona ista bijeda, iz istog izvora, jer otac je mrtav i nee se vratiti. Da je iv, otila bi k njemu i bacila mu se u zagrljaj, razgovarala s njim. On bi je utjeio. Samo ju je jedan ovjek na svijetu mogao utjeiti, zagrliti, poljubiti i rei da e sve biti u redu, ali i dok je to mislila, shvaala je da grijei. Njegovo joj je ime moda prvo padalo na um, ali trebalo bi biti posljednje. Njezin odnos s Adamom Foleyjem temeljio se na uzajamnoj grubosti i svai. U njemu nije bilo mjesta za njenost.

263

Zamislila je kako bi bilo da ga nazove. Stresla se. Kad si s nekim doista blizak, moe ga nazvati u svako doba i olakati si duu, ali ona, osim oca, nikad nije imala nekoga takvog. Nijednog vrnjaka, nijednog ljubavnika. Uzbuivali su je nasilje i grubost. Nije znala zato. Bili su suprotni njezinu odnosu s ocem. Ali, nije eljela misliti o tome, odve je boljelo. Mislit e o Adamu, o seksu s Adamom. Napokon je zaspala. To je bilo prije dva tjedna i otad je radila ono to bi radio Jason, ali to od njega vie nije mogla traiti. Poslala mu je ek, posljednji ek, bez pisma, i onda je sama potraila Stephena Ryana. Nije bilo teko, jer bio je u plymouthskom telefonskom imeniku. Stanovao je u etvrti koja se zvala Mutley. Nije dobro poznavala Plymouth, ali to je znala. Nazvati J. G. Candlessa bila je jedna stvar, a ovo posve druga. Tad je jo bila naivna, mislila je da zna tko je Gerald Candless. Osim toga, taj je Stephen njezin stric. Nije mogla jednostavno podii slualicu, okrenuti broj, predstaviti se i rei mu: Vi ste moj stric. Radije je napisala pismo. Dugo je pisala, a kad je zavrila, zguvala ga je i bacila u smee. Zatim je jednostavno napisala: Dragi gospodine Ryan, vjerujem da sam vaa neakinja, ki vaeg nestalog brata Johna. Piem knjigu o njemu. Smijem li vas posjetiti? Tek kad je ve poslala pismo, sjetila se da mu nije napisala da joj je otac umro.

23
Rodbini je Louisa Manley obiavala rei da je problem u tome to je krv gua od vode. Krv se grua, a voda ne. Oko u eklipsi Umjesto telefonskog poziva stiglo je pismo. Bilo je naslovljeno na gospou S. Candless i poinjalo rijeima Draga gospoo Candless Na trenutak je bila zbunjena, a onda je shvatila. Mislio je da je njezino djevojako prezime bilo Ryan, stoga mora biti udana.

264

Napisao je da bi je rado vidio, kod kue je svake veeri poslije pet. Iako to nije traila, ispriao joj je poneto o sebi. Bio je udovac, ena mu je umrla prije etiri godine, a njihovo troje djece svi su odrasli i imaju vlastitu djecu. Sin ivi u Plymouthu, jedna ki u Cornwallu, druga u Yorku. Uitelj je, navrio je ezdeset godina u travnju i nada se da e moi raditi jo pet godina, dok ne ispuni uvjete za mirovinu. Zanima ga knjiga koju pie jer je i sam napisao dvije knjige, jednu o etnjama u Dartmooru, a drugu u boliku dnevnika upnika koji ljetni odmor provodi traei fosile na dorsetskoj obali. Ako gospoa Candless eli odrediti dan za sastanak, neka slobodno ostavi poruku na njegovoj telefonskoj sekretarici, jer je tijekom dana na poslu. Sarah je pomislila da se i on pribojava tog susreta, da mu je nelagodno i ne eli razgovarati dok je ne bude mogao i vidjeti. Ali, moda on takve upute daje svima. Kakav god bio razlog, i njoj je odgovarala ta poetna slubenost. Nazvala je u jedanaest prijepodne, kad je znala da je u koli, i rekla da bi voljela doi u petak poslijepodne. Adam Foley bit e u subotu u vikendici u Barnstapleu. Dugi kameni prst na brijegu, Wellingtonov spomenik, znaio je da je stigla u Devon. Malo se opustila. inilo joj se da vozi dulje nego inae. Ni rijei od Jasona Thaguea. Nije nita oekivala, ali njegova utnja ipak ju je ljutila. Mogao je barem javiti da je primio ek. Mogao joj je pisati. Ne bi mu kodilo da se malo ljepe ispriao. Ali, to moe oekivati od nekoga njegova podrijetla? Njezin je otac bio snob i od nje je napravio snoba. Znala je to, ali ta je spoznaja nimalo nije promijenila. Stresla se kad se sjetila Joan Thague. Pa, barem joj nije teta, na tome moe biti zahvalna. A sad stric, koji e moda biti jednako grozan. Kad je prola Dawlish, ve je pao mrak. Prosinac. Sljedei tjedan je njezin trideset drugi roendan, samo nekoliko dana prije najkraeg dana

265

u godini, a onda Boi. Prvi roendan bez oca, i prvi uasni Boi. Nee ii kui, a sigurno nee ni Hope. A Adam? Ula je u Plymouth nekoliko minuta poslije pet. Posvuda su bile upaljene svjetiljke, a robna kua Sainsburys, s jedrima na krovu, izgledala je poput bijele flote. Desno skretanje za Mutley. Parkirala je, iskljuila motor i pogledala se u zrcalo. Nikad nije osvjeavala minku, to je inila njezina baka Betty Wick, ali sad je to ipak uinila. Popravila je frizuru i vlanim prstom obrisala donje kapke da ne bi ostale mrlje od maskare. I sve to za nekakvog starog uitelja. Zacijelo je poludjela. Kad bi uzeli uzorak njezine DNK i usporedili je s njegovom, vidjeli bi da su blisko povezani. Jednako blisko kao s ocem. Ili je pogreno upamtila? A ta njegova djeca koja imaju vlastitu djecu, to su njezin brati i sestrine. Mogla je sresti sestrinu na ulici u Foweyju ili Truru i nikad ne znati da su u rodu. A ona koja ivi u Yorku Sarah je na postdiplomskom odlazila na tamonje sveuilite, mogla je svaki dan proi pokraj sestrine, pogledati joj u oi, ak zamijetiti neku neodreenu slinost. etvrt je bila iz kasnog viktorijanskog razdoblja, kue s tri sobe na katu, dvije u prizemlju, kupaonica, kuhinja. Sarah je imala prijateljicu koja je ivjela u blizini. Iza svih kua bili su vrtovi, ulice su bile povezane uskim prolazima ograenim kamenim zidovima. Gdje je ono itala o kamenom prolazu, o tunelu u neijem snu? Sjetit e se. Kue su bile od tamnosivog granita, vrste poput stijene iskopane u Dartmooru. Dola je do kue i pozvonila. Na malom trijemu odmah se upalilo svjetlo. Teko je izdahnula. Smijeno je biti tako ivana. Pokuala se opustiti, spustiti ramena, olabaviti ake. Vrata su se otvorila, a ona je ugledala ono to nije oekivala, to je zaboravila da bi mogla vidjeti, to joj uope nije palo na um. ovjek na vratima mogao je biti sam Gerald Candless. Mlai, dakako. Gerald kakav je bio kad je Sarah imala dvadeset jednu godinu, guste, kovrave kose vie crne nego sijede. Ovaj je

266

ovjek bio vitkiji, ak i malo vii. Nije izgledao poput medvjeda, kao njezin otac, nije bilo tekih ramena, velike glave. Ali, crte lica, iroka usta, veliki orlovski nos, visoko elo, gusta kosa Na trenutak ju je obuzela slabost. Mali hodnik kao da se zavrtio. Stisnula je ake, progutala knedlu, odve vedro rekla: Lijepo od vas da ste me primili. I glas je bio pomalo nalik oevu. Izgledate kao da ste vidjeli duha. Da rekla je. Nalikujete mu. Poveo ju je u prostoriju koja je nekada vjerojatno bila rijetko koritena primaa soba, a sad je bila dio velike prostorije koja se protezala cijelim prizemljem. Naloio je pe i sve je izgledalo udobno, pomalo neuredno, kao mjesto gdje ivi netko tko ima mnogo posla. Okrenula se kako bi ga ponovno pogledala i tad je opazila da se ak i odijeva kao njezin otac, iste vreaste hlae, kockasta koulja, pulover. Zato nije sam doao? Tad se sjetila da mu nije rekla. Hoe li to biti ok? Nakon etrdeset est godina sigurno nee. Moj je otac umro. Ah rekao je. Umro je u srpnju. Ah, da. ao mi je. Mislim, zbog vas. Koliko mu je bilo godina? Sedamdeset jedna. Ne bih trebao pitati. Bio je jedanaest godina stariji od mene. Umro je iznenada. Trebao je na operaciju srca, ali je umro. Kimnuo je. Uite, sjednite. Sjela je na kau na kojem je bila hrpa knjiga, Guardian i neki ljeviarski asopis. Kako elite da vas oslovljavam? Ne gospodin Ryan. Ne stric, sauvaj Boe. Nasmijeio se. Moji me prijatelji zovu Stefan. ena mi je bila Poljakinja, tako me ona zvala.

267

Dok ga je zamiljala kao mjeavinu Joan Thague i Frederica Cypriana, napola je oekivala da e traiti da ga zove stric Steve. Ja sam Sarah. Ali, to ve znate. I nisam gospoa Candless Oklijevala je. Osvrnula se po sobi. Zid suelice kauu bio je prekriven policama s knjigama, ali brzo je skrenula pogled da ne bi pala u iskuenje i pokuala nai neku oevu knjigu, prema boji hrpta ili crnom leptiru. Ovaj e ovjek znati, bila je sigurna u to, nee biti zbunjen kao oni drugi. Ja sam Sarah Candless rekla je a moj otac, va brat, bio je Gerald Candless. Isto ime kao onaj pisac. Je li ga zato izabrao? On je bio taj pisac. Naglo je uhvatio dah i rekao: O, Boe. Romanopisac? Mislite na romanopisca Geralda Candlessa? Da. Gerald Candless bio je moj brat? Da. Ustao je, otiao do prozora, okrenuo se. Nevjerojatno. Znam. Proitao sam gotovo sve njegove knjige, imam ih gotovo sve dodue, broirana izdanja. A zamislite to je stvarno neobino moja je ki magistrirala na njegovim djelima. Bilo bi mu vrlo drago da je znao. Ali kako Mislim, kako je John Ryan postao Gerald Candless? Nadam se da ete mi to vi moi objasniti rekla je, i onda mu ispripovijedala sve o ocu, sve to je znala. Sad ste vi na redu.

268

Kimnuo je. Donijet u nam neto za popiti. Ako nemate nita protiv, volio bih vas izvesti na veeru. Ali, najprije obiteljska povijest. Dugo ga nije bilo, mnogo dulje nego to je potrebno da se otvori boca vina i ae stave na pladanj. Proitala je lanak u asopisu, razgledala knjige. Trebalo je dodati drva u vatru. Nikad to nije radila, i sad joj se uinilo smijeno s obzirom da joj je djed bio dimnjaar. Pred kaminom je bilo nekoliko cjepanica. Nesigurno je uzela jednu, pa jo jednu, i bacila ih na ar. Vratio se kad je vatra opet poela pucketati. Oprostite to me tako dugo nije bilo. Bilo mi je potrebno da desetak minuta budem sam, a bio sam siguran da ete shvatiti. Naravno. Mislio sam o njemu i o tome to vam mogu rei. Ali, najprije pie. Iskljuio je veliku svjetiljku i ostavio ukljuene samo dvije stolne. Sjedili su u priguenoj, zlatnoj svjetlosti koja ih je manje otkrivala. Isprva ga nije gledala dok je govorio, jer govorio je odve slino njezinu ocu. Bio sam beba kad je umro moj otac. Imao je tuberkulozu, neku vrstu tuberkuloze. Vjerojatno oteenje plua od gara, ali lijenici nisu htjeli ni uti za to. Teko je i zamisliti kako je bilo mojoj majci. Imala je estoro djece, najstarijem je bilo tek trinaest. Bila je katolikinja, odgojeni smo kao katolici. Va je otac bio ministrant. Zapravo je udno da nije imala i vie djece. ivjeli smo u unajmljenoj kuici. Odlazila je prati i istiti po kuama, to nam je bio jedini prihod. Dakako, sve to znam samo po priama. Znala je u ali rei djeci, kad su bila neposluna, da e staviti eir i otii se baciti u Orwell, tamonju rijeku. A kad je otac umro, rekla je da je doista pomiljala na to. Njegova smrt bila joj je kazna za

269

tu prijetnju. Moja sirota mama bila je veoma religiozna. Dakako, nije to uinila, morala se brinuti za estoro djece. Sjeate li se Candlessovih? upitala je Sarah. Ne razumijem. U Ipswichu je bila obitelj koja se zvala Candless. Moj djed nasmijeila se kad je to rekla istio je njihove dimnjake. Ne sjeate se? Odmahnuo je glavom. Znai, zato je izabrao to ime? Njihov je sin umro. Bio je iste dobi kao moj otac. Zamislio se. Da, shvaam. Recite mi, Stefan Uspjela je izgovoriti njegovo ime i nije joj se uinilo smijeno. Recite mi, kako ste doli u London? Majin brati ponudio joj je kuu. Nisu bili osobito bliski. Blia mu je bila majina sestra. Mislite, Catherine ODrida? Nasmijao se. I to ste otkrili. Teta Catherine rekla mu je u kakvoj se nevolji nala njezina sestra. Pisao je i ponudio da se useli u njegovu kuu, ona i sva djeca. Zbog istog kranskog milosra i dobrote srca, mislim. Bio je dobar ovjek, premda malo strog i hladan. Svjestan svoje dobrote, moglo bi se rei, premda sam to shvatio tek godinama poslije. Zvao se Joseph. Mi, djeca, zvali smo ga stric Joseph. Bio je udovac bez djece. Nisam trebao rei da je bio svjestan svoje dobrote, ali sad je prekasno. Rekao sam to. Da nije bilo njega, John bi morao prekinuti kolovanje u petnaestoj, vjerojatno ne bi ni iao u kolu u Londonu, a ja i moje sestre ne bismo stekli naobrazbu. On nas je spasio. To je moralo biti neposredno prije poetka Drugoga svjetskog rata rekla je Sarah. Nekoliko tjedana prije, da. Leyton ba nije u sreditu Londona, ali ipak je prilino pretrpio. Moja tri brata i starija sestra bili su

270

evakuirani, otili su na selo sa kolom. Mary, ja, mama i stric Joseph ostali smo u gradu. Nije bilo druge, nismo imali kamo. Leyton? rekla je. Da, u istonom Londonu. Ondje je bila naa kua, u Ulici Goodwin. Izraz njezina lica zacijelo mu je rekao ono to nikad ne bi izgovorila. Brzo je dodao: Mislite kako to nije bila naa kua. Ali, jest. Stric Joseph i mama su se vjenali. Godinama poslije, nakon to je umro, Margaret mi je kazala da su se vjenali jer u ono doba nije bilo pristojno da mukarac i ena ive pod istim krovom nevjenano. Govorkalo bi se. Viktorijanski svjetonazori rekla je Sarah. Da, ali vee su se promjene dogodile tek poslije rata. Ne znam je li ga majka voljela, je li on volio nju, nije ga bilo lako voljeti, iako je bio dobar. Bio je njezin brati, ali nije bio ni Ryan ni ODrida, je li tako? Zvao se Joseph Eady. Moja majka zvala se Anne Eady. Na veeru su otili u talijanski restoran dvije ulice dalje. Stefan je rekao vlasniku: Dajte nam bocu vaeg bijelog vina. Slavimo. Kad je vidjela svoj odraz u zrcalu iza Stefana, Sarah je opet pomislila kako nalikuje majci. Hope je nalikovala Stefanu i iznenada je shvatila koliko. Zamislila ga je s dugim, crnim uvojcima, minkom i neizostavnim velikim eirom. To ju je nasmijalo. Podigao je crnu, gustu obrvu, upravo kao to je to inila Hope. Mislila sam o tome koliko ste nalik mojoj sestri. Znai, ima vas jo? Samo jo ona. Mlaa je od mene dvije godine, odvjetnica.

271

Kimnuo je. Kao da se na trenutak izgubio u mislima, i on se neemu nasmijeio, a onda ju je pogledao. U njegovom je pogledu bilo uenja, sve vee zadivljenosti. Neete vjerovati, mislit ete da mi se to sad ini, ali u mnogim knjigama vaeg oca nailazio sam na poznate stvari, koje su me podsjeale na obitelj. Nisam to nikad povezao, to ne, nikad ni na trenutak nisam pomislio da to pie moj brat. Ali, nekako sam se lako uivljavao. On je postao manje-vie moj najdrai pisac. Pristupao je ivotu slino kao ja, pisao je o tipu ljudi kakve poznajem. Chloe Rule u Grimizu Cassiusa slika je i prilika moje majke, a Jacob Manley u zaboravio sam naslov Oko u eklipsi. Tako je, u Oku u eklipsi. Toliko je nalikovao Josephu, a naravno, u prvom romanu, Sreditu privlanosti, momak koji ode u mornaricu, ne sjeam se imena Richard Webber. Da, Richard Webber. inio je sve to je inio moj brat John va otac. Sluio je u Sjevernoj Irskoj, otiao na Filipine, vjerovao da mu je ivot spasila atomska bomba i poslije patio zbog grinje savjesti. To je bio moj otac? Zar nije? Ne znam. elim da mi vi kaete. Ali, bio je u Plymouthu, znate, potpisivao je knjige u nekoj knjiari i itao ulomke. Prije kakvih dvanaest ili petnaest godina. Znam. Namjeravao sam otii, ali bio sam na ljetovanju s obitelji. Biste li ga bili prepoznali? Stefan je slegnuo ramenima. Kad je nestao bilo mi je etrnaest. Nismo imali njegove fotografije, moda samo jednu ili dvije. Trideset godina ostavi trag na licu, a ne bih imao razloga sumnjati.

272

Vjerojatno bih pomislio da je slian naoj obitelji, ali to moe biti svaki prolaznik. Pila je vino i mislila o tome kako e poslije morati dugo voziti. Ali, nee o tome sad razmiljati. Stiglo je jelo. Stefan joj je ponovno napunio au. Jeste li Htjela ga je pitati je li volio njezinog oca, ali nije mogla. Jeste li mu bili skloni? Stefan je bio otvoreniji, moda manje inhibiran nego ona, iako je bio stariji. Jako sam ga volio rekao je jednostavno, a onda dodao: Bio mi je poput oca. Ali, imali ste Josepha. Ne. Ne, nisam. Zapravo ne. Joseph je bio dobar prema nama. Sav je svoj novac troio na nas, pobrinuo se da idemo u crkvu, da budemo siti i odjeveni, da idemo u kolu, da uimo. Ali, mislim da nije uivao u drutvu djece, nije znao to bi nam rekao. Izvravao je svoju dunost. Stefan se nasmijeio. Bio je Jacob Manley. A moj je otac inio vie od toga? Stefan je spustio vilicu na stol. Odlomio je komadi kruha i poigravao se s njim, drobei ga na mrvice. Oboavao je djecu. Sve nas. Znate kako se najstarije dijete u velikoj obitelji esto ali to toliko mora uvati mlae, jer to nisu njegova djeca, nametnuta su mu. John va otac nije bio takav. Bio je posve drukiji nego, recimo, James, koji je po starosti bio odmah iza njega. Jamesa ja i Mary uope nismo zanimali, bili smo bebe, ali John nas se nikad nije mogao zasititi zapravo, svih nas. Priao bi nam prie, prekrasne prie Zastao je. Pa da, naravno, sad mi je jasno. Je li i vama priao prie? O, da. Oboavao nas je. Zato je bilo tako udno i tako strano kad je otiao od nas Ne jedete rekla je Sarah.

273

Ne, ovo mi je odve potresno. Otpio je vina, pojeo malo kruha, a onda zatresao glavom i spustio no i vilicu usporedno na tanjur. Sjeam se kako je bilo kad je otiao. Bilo je to prije etrdeset est godina, ali svega se jasno sjeam. Bilo je vrlo bolno. Oprostite. Pustila ga je da se pribere. Pio je vino oprezno, kao da je lijek. Onda se stresao, glavu, ramena, vrat, kao pas kad skoi na tlo pa vraa ravnoteu. Naravno, nije vie ivio kod kue nastavio je. Ve dvije godine, a od 1943. do 1945. godine bio je u mornarici. No ipak je uvijek bio kod nas, uvijek s nama. Je li je li otiao na fakultet? Stefan se iznenadio. Ne, osim ako nije studirao nakon to je otiao od nas. Kad je maturirao, zaposlio se u Press Associationu kao telefonist. Kao telefonist!? Telefonisti su ili s novinarima i onda bi telefonom diktirali tekst. Tad nije bilo kasetofona, nije bilo elektronske pote. I to je on radio? Bio je to jedan od naina da se ubaci u novinarstvo. Ali, onda je otiao u mornaricu. Nedostajao nam je, ali Znali smo otprilike gdje je, i znali da e se vratiti. I vratio se. ivio je s nama, kod kue, i zaposlio se u mjesnim novinama. Sjeam se kako je majka na to bila ponosna. Bio je prvi iz nae obitelji ne znam bi li se to moglo nazvati intelektualcem, ali nije radio rukama, imao je ono to Amerikanci zovu poslom s bijelim ovratnikom. Je li to bilo u Walthamstow Heraldu? Stefan je odmahnuo glavom. Ne, oni su im bili konkurencija. Radio je u Walthamstow Independentu. Pisao je o suenjima, o zasjedanjima mjesnih vlasti i slino. Bio je odlian stenograf.

274

Nisam znala rekla je zaueno. Ali, nije tono ni znala to je to stenografija. Doao bi kui i pripovijedao nam o svojim pustolovinama. ak i u Leytonu i u Walthamstowu znale su se dogoditi uzbudljive stvari. A onda je otiao od kue i unajmio sobu u Walthamstowu. Zato, ako je tako volio biti s vama? Moj brat James se oenio. Bila mu je tek dvadeset jedna, ali njegova je djevojka bila trudna. Gledala ga je kao netko kome nije jasno kakve to ima veze. Nasmijao se. Bio je to katarzian smijeh, i kad je proao, kao da mu je laknulo. ak se i doimao mlae. Lice mu je ponovno dobilo boju. Draga Sarah, svijet se toliko promijenio. Kako to mogu objasniti? Bila je to velika sramota, iako je ve bila 1949. godina. Meni je bilo tek dvanaest, ali i ja sam znao da je to sramota, ljaga. Nije mi majka objasnila to se dogodilo, nego Joseph. Rekao je to se dogodilo i to se mora dogoditi. James i ona moraju se to prije vjenati. Djevojka im se nije osobito sviala, nije se ni Jamesu osobito sviala, ali to uope nije bilo vano. Morali su se vjenati i doi ivjeti s nama. John moda bih ga morao zvati Gerald rekao je da e se on odseliti. Jedino on od toga nije pravio veliku tragediju. ak se smijao. Rekao mi je da se to stalno dogaa, da to nije nikakav veliki grijeh koji svaki ispravan ovjek mora osuditi. udno je kako se jasno sjeam tog razgovora, ali sjeam se. Kazao je da postoje grijesi, zloini koji se nikad ne mogu oprostiti, ali to nije jedan od njih, ma to govorio Joseph. Najvanije je u svemu neroeno dijete. Dijete ima pravo na oboje roditelja, na pravu obitelj, i samo na to treba misliti. Obitelj je svetinja, tako je rekao. Razoriti obitelj, to je grijeh. To nikad nisam zaboravio. Kako je to mislio, svetinja?

275

Ne znam, Sarah. Bilo mi je tek dvanaest godina. Za mene je najvanije bilo to da e se useliti neka nepoznata ena, a moj brat, koji mi je bio kao otac, mora otii, i ja tu nita ne mogu. Ali, esto vas je posjeivao? Tri-etiri puta tjedno, a tijekom vikenda ponekad bi prespavao na dvosjedu u prizemlju. I bez njega nas je bilo previe. James i Jackie i poslije beba uzeli su spavau sobu u kojoj su spavali mama i Joseph, a oni su se preselili u bivu blagovaonicu. Margaret i Mary spavale su u maloj sobi otraga, a ja u sobiku s krevetom na kat. Pogledao ju je. eli li jo neto pojesti? Samo bih kavu. Samo kavu. A da naruimo jo pola litre? Zato ne? Ono to ga je eljela pitati nije bilo osobito vano, ali htjela je znati. Znala je, dakako, da ljudi koji su imali sretno djetinjstvo a i mnogi koji nisu svoje roditelje doivljavaju kao bespolna bia i ne mogu ni zamisliti tjelesnu stranu njihova odnosa. A njezin otac doimao se, kako joj se inilo, jo bespolnije od drugih. Nije se mogla sjetiti da je ikad poljubio njezinu majku ili je primio za ruku. A onda se sjetila jednog jutra dok su jo ivjeli na Holly Mountu, kako je otila u njegovu sobu kao i svakog jutra i nala ga ne samog nego s majkom. Bili su zagrljeni. Je li on imao djevojku? upitala je Stefana. Vraali su se iz restorana uz brijeg. Nakubio je usnice, slegnuo ramenima. Bila je neka djevojka. Mislim da je i ona radila u novinama. Sheila? Shirley? Bio sam premlad da bih znao o takvim stvarima, ali mislim da to nije bila neka osobita veza. Nije ju nikad doveo doma. Ne znam ni kako znam da je postojala. Moda sam ih vidio zajedno na ulici.

276

Reci mi kako je nestao. Stefan je otkljuao ulazna vrata pa su uli. Bilo je pola deset. Ura u hodniku otkucala je jedanput dok su ulazili u dnevnu sobu. Bi li neto popila? Ne smijem. Moram voziti. U glavi joj je bilo mutno, ali poeljela je konjak. Samo kap konjaka, ako ga ima. Naravno da imam. Sjedila je i mislila o svojem ocu i njegovoj mladosti i ljubavi prema brai i sestrama i znala je da nee moi zaspati. Nema zato uriti kui samo da bi leala budna. Bolje je da ostane i uje ostatak prie, emu odgaati. Vratio se s konjakom i nalio ne tako malo u iroku au. Hvala rekla je i, netipino za nju, podigla au. Za Ryanove! Nasmijeio se. Pa, ima nas jo nekoliko. Moja djeca, Jamesovo dvoje, Margaretino dvoje. Mary nije imala djece? Mary je postala redovnica. Sarah je izgovorila rije koju nije izgovorila najmanje dvadeset godina: Ti bokca! Da, znam. Naviknuo sam se ali i dalje mi je to pomalo udno. Imala je pravi poziv, moglo bi se rei. Joseph je to svakako rekao. Bio je presretan. Ali, umrla je prije pet godina. Nismo osobito dugovjena obitelj. Ali, htio sam ti ispriati kako je John nestao. Da. Stefan je sjeo njoj suelice. Na trenutak se zavalio na naslon i prouavao strop, a onda se kruto uspravio, kao da se sprema pretrpjeti muenje. Bilo je ljeto. Ljeto 1951. godine. Maryn roendan bio je drugog srpnja i John je doao. Takvo to nikad nije proputao. Nije imala proslavu, to sebi nismo mogli priutiti, ali pozvala je dvije

277

prijateljice na aj. Napunila je esnaest. Svi smo bili tu James je, dodue, radio nou, ali Jacki je bila kod kue, i njihov mali Peter. John, tvoj otac, doao je oko osam, nakon to je bio na sastanku nekakve udruge o kojem je trebao pisati. Ne sjeam se koje. Donio je Mary dar zapravo, dva dara. Bombonijeru a do okolade se tad teko dolazilo, pa je bilo pravo slavlje dobiti cijelu kutiju i knjigu koja se zvala Mladi Pegaz. Bila je to knjiga pjesama. Godinama smo je imali u kui. Nismo imali mnogo knjiga, pa se sjeam. I sjeam se da smo igrali jednu igru. ak smo i Mary i ja bili prestari za nju, ali uvijek smo je igrali. Iskuavali smo je na prijateljima, da vidimo hoe li je odgonetnuti. Bila je to glupa igra, ila je ovako Dodajem kare prekrieno rekla je Sarah vrlo tiho. Ah. Kimnuo je, zamislio se, opet kimnuo. Znai, i vas je nauio? Da. Kao i ja svoju djecu, i Margaret svoju. Za Jamesa ba nisam siguran. Uzgred, Margaret je iva i zdrava, ali James je umro, kao i tvoj otac, od srca. Ostali smo samo Margaret i ja. No, gdje sam stao? Aha, roendan. Tad sam ga posljednji put vidio. Zaelio nam je laku no i otiao na posljednji autobus za Walthamstow. Tada jo nije bilo mnogo automobila. Nismo poznavali nikoga tko ga je imao. Otiao je. Bio je vedar, sve je bilo normalno. To je bilo u ponedjeljak, a rekao je mami da e doi u srijedu, svratiti na aj prije nego to ode na neki sastanak, moda Leytonske skuptine, ne znam. Ah da, i rekao je da nam neto mora rei, ali da to moe priekati do srijede. Neto vam je htio rei? Nikad nismo doznali to. Nije doao. John nikad nije krio obeanja, bio je vrlo pouzdan. Zbog takvih se ljudi najvie i brinemo.

278

Nikad nas ne iznevjere, pa kad se to onda dogodi Majka se odmah zabrinula. A kad ni sljedeeg dana nije doao, bila je oajna. Zar ga nije nazvala? Nismo imali telefon, Sarah. Ni John nije imao telefon u toj sobi. U petak, majka je poslala Jamesa u redakciju Independenta zapravo, to je bilo u tiskari i raspita se. Ni oni ga nisu vidjeli. Otiao je bez rijei, ali nisu bili iznenaeni. Dao je otkaz tri tjedna prije, ostalo mu je jo samo nekoliko dana. Majka je mislila da je vjerojatno na to mislio kad je rekao da nam mora neto rei, da odlazi, da moda prelazi u druge novine, negdje daleko. To je i uinio rekla je Sarah. Stefane, kad si ti doao u Plymouth? Doao sam 1971. godine. Zato? Moj je otac radio u Western Morning Staru od 1951. do 1957. godine. Ali ne kao John Ryan? Ne, kao Gerald Candless. Aha rekao je. Na trenutak je utio, a onda je nastavio: Joseph je prijavio njegov nestanak na policiji, ali nisu bili osobito zainteresirani. Mladi koji ne ivi kod kue, nije ni u kakvoj opasnosti Je li ga itko od vas pokuao nai? Suho je odgovorio: Nismo bili ba najbolje opremljeni za potragu. Kao prvo, nismo imali telefon. Mislim da ti nisam rekao Joseph je bio potar. James je bio automehaniar. Margaret, Mary i ja bili smo premladi da bismo znali to uiniti. Osim toga, Margaret se spremala na sveuilite jo jedna velika srea za mamu i Josepha. Mislim da smo se na kraju svi pomirili s injenicom da nas je ostavio. Bili smo tuni, oplakivali smo ga na neki nain, ali nita nismo mogli. Mislim, zapravo znam, da je Margaret poslije pisala raznim

279

provincijskim asopisima i raspitivala se radi li moda kod njih John Charles Ryan, ali uvijek je dobivala negativne odgovore. S obzirom na to to si mi ispriala, nije ni udno. I to je sve to znam. Rekao sam ti sve to znam o tvojem ocu. Bilo je to prije etrdeset est godina i nikad ga vie nisam vidio. Nitko ga od nas vie nije vidio. Koliko znate. Iznenaeno ju je pogledao. Da, ima pravo. Bilo je vrijeme da poe. Dakako, vratit e se. Trebalo je jo mnogo toga rei, mnogo toga doznati o obitelji nakon oeva odlaska, ali i to bi trajalo satima. Provela je sa Stefanom est sati. Bio je umoran, na licu su mu se vidjeli umor, napor i bol sjeanja. U njezinoj je glavi lupao maleni eki. Previe je popila, a sad e morati voziti kroz movarno podruje preko Tavistocka, Okehamptona i Bideforda. Ali, imala je jo jedno pitanje. Ustala je, a on joj je pridrao kaput. Spomenuo si sve u obitelji osim treeg brata, Desmonda. Ni rijei nisi rekao o Desmondu. Ne odgovorio je. Mrtav je, to sam shvatila. Rekao si da su mrtvi svi osim Margaret i tebe. to se dogodilo Desmondu? Ispratio ju je do vrata, otvorio ih i primio je za ruku. Pomislila je da e je poljubiti, ali nije. Ne mogu ti veeras rei rekao je. Sljedei put. Oboje smo preumorni. Laku no. Laku no, Stefane.

24
Zalazi sunca nisu crveni, rekla je. Nebo postane crveno tek kad sunce ve zae. ovjek iz Tesalije

280

U movarnom podruju bila je magla. Depovi magle stvorili su se na niim dijelovima ceste, a vrpce magle iznenada bi preletjele preko stakla. Vozila je polako, drui. Nije bila sigurna koliko je u takvom stanju zbog alkohola a koliko zbog oslobaanja osjeaja. inilo joj se da je satima susprezala suze koje su pulsirale i bole njezine kapke. Istodobno, jako se bojala da e zaspati za upravljaem, da e njezino stopalo nehotice skliznuti s konice i da e poletjeti u rijeku ili jezerce ili kroz neiji ulaz. Popila je gotovo litru vina, jer Stefan nije popio vie od pola. A onda jo i konjak. Sjetila se rijei Jasona Thaguea, a onda je pomislila: Ali, da ne pijem, kako bih progurala dane? Kako bih izdrala ovu veer? Hou svojeg tatu. Nisam toliko pila dok je on bio iv. inilo joj se da putovanju nema kraja. Nekoliko je puta pomiljala da stane uz cestu i odspava na stranjem sjedalu, pokrivena ogrtaem. Ali, na tom divljem, samotnom mjestu nije se usudila. Bilo je to udno, jer nikad se nija bojala mraka, nije pomiljala da bi je netko mogao napasti. Ranjivom ju je uinilo to to je doznala te veeri. Zguljen joj je sloj koe, izloena osjetljiva mjesta. Vozila je dalje i bilo joj je lake svaki put kad bi ugledala svjetla nekog drugog automobila ili kakvog usnulog gradia. Lundy View House bio je u mraku kad je stigla, more blistavo jezerce tinte, ustitralo izmeu nevidljivih rtova. Izmeu modrikastih, nateenih oblaka nazirao se komadi mjeseca. Ula je i odmah pola na kat, u mraku, u oevoj kui gdje joj nije trebalo svjetlo da bi znala kuda ide. Ursula joj je prila i poljubila je. Nikad to nije inila ujutro, i premda je znala da bi trebala imati vie povjerenja u majku, bila je sumnjiava. Upitala se to to znai. Razmiljam o tome da prodam kuu rekla je majka kad su podorukovale.

281

Ovu kuu? Sarah je znala da to zvui glupo, kao da njezina majka ima nekoliko kua. Ne elim tu ivjeti sama. Kao prvo, prevelika je za mene. A kao drugo? Ursula nije odgovorila. Mislim da ti ne znai mnogo kad vie nema tvojeg oca. A Hope? Njoj mnogo znai. Hope je ovamo dola samo dvaput od oeva sprovoda. Sarah je mislila majci rei sve to je doznala, ali sad je odustala. Ako proda kuu, kako e dolaziti u Barnstaple i viati Adama Foleyja? Ursula nije proitala njezine misli, ali inilo se kao da jest. Znam da djeca o roditeljskom domu uvijek misle kao o svojem domu. ak i kad godinama vie ne ive u njemu. Ali, ne elim biti osuena na to da doivotno ivim sama na vrhu stijene iznad Bristolskog kanala. Samo zato to biste ti i Hope povremeno mogle poeljeti doi, htjela je dodati Ursula, i sluiti se kuom kao hotelom. Jer, dakako, nije joj promaknulo da Sare nema po etrnaest sati kad subotom doe. Navika pomirljivosti i blagosti teko je odumirala. Vjerojatno e zauvijek ostati u sadanjem, napola mrtvom stanju. Kamo e otii? Ursula nije lagala. Doista jo nije bila sigurna. Ne znam. Jesi li je ve stavila na prodaju? Jo nisam. Htjela sam vam najprije rei. I htjela sam rei, dok si tu, pogledaj ima li neto to eli. Namjetaj ili ukrasi, stvari tvoga oca. U radnoj sobi je velika kutija njegovih recenzija. Odjenula se od glave do pete u crni barun. Nokte je nalakirala tamnomodrim lakom, a kad se naminkala, mnogo jae nego inae, otvorila je tamnomodri ru sa srebrnim tokicama i neko ga vrijeme

282

drala u ruci. Sljedei tjedan napunit e tridest dvije, pomislila je. To je mlado, ali ne dovoljno mlado. Pred oima joj je proletjela mora, uas, nedefiniran, bezoblian, zgrena ruka, iscereno lice Odloila je taj ru i umjesto njega stavila crveni. U Hopeinu ormaru nala je dugu crnu pelerinu. Sarah ju je odjenula, pa svukla. Izgleda kao Batman. Vidjela je kako je majka pogledala njezine nokte, ali, kao i obino, nije nita rekla. Mislila sam odjenuti tatin kouh. Tako je hladno. Je li u njegovoj sobi. Donijet u ti ga. Njemu je to bila jakna, ali na njoj je bio ogrta gotovo pune duljine, crn, porubljen ovjim runom sivim poput njegove kose. Uukala se u nj, sklopila oi i zamislila da je to grli otac. Iz hodnika je ula Ursulu kako ivahno razgovara telefonom. Sarah joj je samo mahnula i rekla da ne zna kad e se vratiti. Poto je Sarah otila, a ona zavrila razgovor sa Samom, Ursula se vratila u kuhinju i ponovno otvorila ostavu za metle. Dok Sarah nije zatraila kouh, bila je posve zaboravila na vreu Geraldove odjee koju je ondje ostavila. Neka Sarah zadri ogrta. Ostale e stvari sad staviti u prtljanik. U depovima je nala dva zguvana rupia, novanicu od pet funti, malenu olovku, raun za gorivo i klju. Oblik kljua vlastite kue utisnut nam je u pamenje. Sklopimo li oi, vidjet emo ga. Ursula nije prepoznala ovaj klju. Ali, znala je koja vrata otvara. Bio je to klju kue u Ulici Goodwin. Dakle, Dickie Parfitt ipak je vidio njega. Prije dvadeset osam godina, ali kao da je bilo juer. Nikad nee doznati zato je odlazio onamo, a sad je vie nije ni zanimalo. Zamutilo joj se pred oima, a zatim je osjetila prvu bol. Do veeri bit e to prvorazredna migrena.

283

U gostionici su bili svi osim Adama. Rosie se divila Sarinim noktima i rekla kako je razmiljala o tome da na svojima nacrta neki uzorak, kupi umjetne nokte ili takvo to, ali je zakljuila da je prestara. Sarah je znala da su Rosie trideset tri. Zatim su raspravljali o tome kamo otii, to raditi. Zato ne bismo jednostavno ostali ovdje? rekla je gledajui na uru. Tu je tako dosadno. A dosadno je i u klubu. Neki Alexanderov znanac priredio je domjenak. Trideseti roendan. Bio je pozvan, dakle ne bi bili nezvani gosti. Zar svih petoro? upitala je Rosie. Od brojke pet Saru je uhvatila munina. Pomislila je kako se zacijelo pitaju zato uvijek dolazi sama, nikad s mukarcem. Zar nema mukarca? Popijmo ovdje jo jedno pie rekla je Vicky a onda moemo u onaj novi restoran koji se zove Koa ili tako neto, imaju prene ribice i pomfrit, a poslije u klub. to velite na to? Sarah je rekla to je mogla leernije: Hoe li nas Adam znati nai? Bit e ti drago uti da ne dolazi. Nije doao iz Londona. Osjeala se omamljeno kao da je netko na nju bacio sivu mreu. Ne dolazi. Nije doao iz Londona. Te dvije reenice neprestano su joj se vrtjele u glavi. Cijela se veer pruala pred njom nalik onim rijetkim veerima u djetinjstvu, obino kad bi dola teta Helen ili baka i djed pa bi vodili odrasle razgovore sve dok ne bi doao tata i spasio nju i Hope. Sad je ne moe izvui. Nitko je ne moe izvui. Pogledala je svoje glupe nokte, koljena u zategnutim crnim barunastim trapericama u kojima je jedva hodala. Prije joj se to inilo seksi, a sad samo blesavo. Popila je drugo pie i otila s ostalima u restoran, svjesna da su zacijelo zapazili kako je utljiva, ali nesposbna smisliti suvislu reenicu. Razlog njegove odsutnosti nije vie bio tajna. Nije doao namjerno. Bila

284

je to krajnja drskost, ona njegova uzbudljiva, nadraujua drskost. Sad vie nikad nee znati kad e doi a kad nee, nee to moi doznati jer je svaki drugi kontakt prema njihovom preutnom dogovoru bio zabranjen. Izazivao ju je, ili provjeravao kako daleko moe otii, moe li je navui da doe i sljedei vikend, i tako tjedan za tjednom, za sluaj da on ipak doe. Drhtala je. Nije mogla jesti. U grlu joj se stvorio vor. Neu s vama u klub rekla je. Idem kui, nije mi dobro. Bila je to prva nedjelja poslije oeve smrti da se u toj kui nije probudila mamurna, da se nije dovezla mutne glave i drhtavih ruku. Ustala je rano i nazvala Stefana. Javila se telefonska sekretarica, pa mu je ostavila poruku. Ako poslijepodne nije zauzet, bi li mogla doi i uti ostatak prie? Moda je sad trenutak da kae majci. Ili je bolje da prieka i uje to e joj jo Stefan rei? Na kraju krajeva, doi u i sljedei vikend, pomislila je. A onda je shvatila to je pomislila i brzo je to porekla. Ne smije dopustiti Adamu da upravlja njezinim ivotom. Nee doi do etvrte subote u mjesecu, poslije Boia. Je li tata ikad izlazio subotom naveer? upitala je iznenada. Mogue je odgovorila je Ursula ravnoduno. Katkad. Odnio bi rukopis Rosemary. Zato? Mislim da je odlazio u crkvu. Mislim da se na kraju da se vratio crkvi. Ursulin podrugljivi smijeh okirao je Saru. Majka se odmah ispriala i dodala: Ako ti i Hope elite doi za Boi, potrudit u se da nam bude to je mogue ljepe. Oklijevala je. I naravno, Fabian, i ja bih pozvala jednog svojeg prijatelja O, ne. Ne, ne bih mogla. Sigurna sam da ne bi ni Hope. Bilo bi uasno zar ne shvaa da bi bilo uasno? Moda. Ako ti tako kae.

285

Moi e sama, zar ne? Moe pozvati svojeg prijatelja i i koga god eli. Mogu pozvati svojeg prijatelja. Poslije objeda ponovno je nazvala Stefana, ali opet se javila sekretarica. Je li rekao da nekamo ide? Moda sinu? Nije se mogla sjetiti. Ostavila je jo jednu poruku, da bi rado dola u sljedei petak. Tako e morati doi, bit e tu u sljedeu subotu Poslije joj ni samoj nije bilo jasno zato je nazvala Hope. Nikad je nije nazivala iz Devona. I prije nego to je nazvala, znala je da joj nee rei da majka namjerava prodati kuu. Bojala se to rei telefonom, bojala se Hopeine eksplozije, bijesa i tuge. Ali, sad kad je Hope bila na vezi, morala joj je neto rei. Donijet u neke tatine stvari. Zna li zato nije sauvao nijednu recenziju Bijele paje noge? Nisu mu se svidjele. Kritiari su rekli da je napisao triler. Ti se toga ne sjea jer te nije bilo. Rekla si mi da se temelji na umorstvu iz Highburyja. Tako su rekli, da se temelji na sluaju Ryan. Na emu?! Na umorstvu Desmonda Ryana. Ne znam je li to istina, ali tako su rekli. Zar to nije u Fabianovom referatu? Vjerojatno jest. Jednostavno nisam zamijetila. Te veeri, kad se vratila iz Devona, otila je ravno k Hope. Fabiana nije bilo. Njezina je sestra iznimno bila sama. Bilo je to dugo prije nego to smo se mi rodile rekla je Hope. Mislim da je jedan od kritiara rekao 1960. godine. On je bio tatin brat rekla je Sarah. Jedan od mlae brae. Zatim je ispriala Hope sve o Stefanu i o obitelji Ryan. Hope je sluala ne prekidajui je. Porumenjela je, ali je rumenilo jednako brzo nestalo.

286

Hoe rei da je tata nakon toliko godina napisao roman o bratovom umorstvu? Tako se ini. Ali, ako je to istina, tata je ostavio obitelj vie od deset godina prije nego to je Desmond ubijen. Da, ali ipak bi doznao za to, nije li tako? Bilo je u novinama. Zna li ita o okolnostima? Ne znam nita o tome rekla je Hope. Proitala sam, dakako, Bijelu paju nogu, kao i ti. Ali, to nee biti dokumentarni prikaz, nego onako kako je tata to uvijek radio. Proces filtriranja, promjene da bi se neto prikrilo i stvorila bolja pripovijest. Zapravo mi nije jasno zato to eli znati. Pisat e o tati, a ne o njegovoj obitelji. Njegova obitelj sastavni je dio njega, ne mogu ih izostaviti. Ja bih. Sad zna tko je bio, kako se zvao, da je novo ime uzeo 1951. godine nije li to dovoljno? Ne znam zato je to uinio rekla je Sarah. Pa, svakako ne zato to su njegovog brata nasmrt pretukli devet godina poslije, to je jasno. Mama me nazvala poslijepodne, jesam li ti rekla? Kae da e prodati kuu. Nisam bila iznenaena, oekivala sam to. I ne smeta ti? udno je to. Mnogo sam razmiljala o tome, jo prije nego to mi je to rekla. ak sam pomiljala na to da ti i ja skupimo novac i kupimo je od nje, a onda sam pomislila emu? Ne bih mogla odlaziti onamo. Ne mogu podnijeti tu kuu, ne bez tate. Pogledala je sestru oiju punih suza. Zna, previe sam ga voljela. Previe za moje vlastito dobro. Ploa s oznakom prodaje se bila je diskretna, ispisana krtim, crnim, gotikim slovima. Ali, prolaznici su ipak zastajkivali i gledali. U ovo doba godine nije bilo mnogo pjeaka, ali zaustavljali su se ak i

287

automobili. Posrednik je pitao Ursulu to bi rekla kad bi kuu reklamirali kao bive prebivalite knjievnika Geralda Candlessa. Bilo to, samo neka se proda, rekla je. U radnoj sobi vie nije bilo njegovih papira. Knjige su ostale. Izgleda, pomislila je, kao soba u kui knjievnika koja je pretvorena u muzej, s nizovima referencijskih knjiga, policom autorovih knjiga okrenutom prema stolu, otkrivenim pisaim strojem. Stavila je pokraj njega bijeli papir i na njega nalivpero, ali onda ih je ipak sklonila. emu takva glupa igra? Sarah je uzela prvo izdanje Bijede. Bilo joj je drago to ga vie ne mora gledati, crnog leptira na utom hrptu, enu na koricama kojoj je slikar dao crnu kosu i pune, crvene usnice, ali u ijem je licu ona uvijek vidjela sebe. Ostale etiri koje Hope nije htjela namjeravala je dati Samu. ovjek iz Tesalije bio je Geraldov sljedei roman, koji je daktilografkinja u Ilfracombeu strpljivo odgonetala. Prisjetila se, iako joj je vlastita zloba bila odbojna, kako je s uitkom gledala njegovu borbu s masom papira prepunom ispravaka. Jedanput tjedno natrpao bi pregrt papira u golemu smeu omotnicu i odvezao se u Ilfracombe. Djevojkama nikad nije rekao ni rije. A ni ona. Tako nikad nisu doznale, to je potvrdilo Sarino iznenaenje kad je ula da Ursula nije proitala Bijelu paju nogu. Gerald je otiao na turneju u Sjedinjene Drave s ovjekom iz Tesalije, ali ona je ostala kod kue. Svima koji su pitali rekao je da njegov nakladnik nije voljan platiti njezine putne trokove. Angina pectoris poela je sljedee godine. Nikad nije mnogo hodao, a sad jo manje. Na svakom bi usponu ostao bez daha. Dok je bio u bolnici na pretragama, upravo kad je bio na EKG-u, dobio je srani udar. Ne jak, ali ipak zabrinjavajui. Ni tad nita nisu rekli djevojkama. ena kojoj vie nije bilo stalo do njega brinula se za njegove zdravstvene probleme, dok ene koje su

288

ga voljele o tome nisu nita znale. to se njih tie, mogao je poivjeti jo dvadeset godina. Iste godine kad je objavio Fantomske sluae odlikovan je ordenom Britanskog imperija. Pola je s njim u palau i sjedila u gledalitu, pokraj Roberta Postlea. Poslije je rekao Robertu da ga je kraljica pitala koliko je romana napisao i radi li na novom. Objedovali su u Ulici Charlotte i Robert ga je pitao to je rekao kraljici o novom romanu, jer ga je to, kao Geraldova nakladnika, veoma zanimalo. Moda u prestati pisati odgovorio je Gerald. Moda odem u mirovinu. Pisci ne odlaze u mirovinu. Ne u ezdesetoj. Neki bi trebali jo u tridesetoj rekao je Gerald. Robert tu prijetnju nije ozbiljno shvatio, kako se pokazalo, s pravom, jer Gerald je poeo pisati Bijelu paju nogu ve sljedei tjedan. Ursula nije znala naslov, nije ju ni zanimao, ali djevojke su znale i razgovarale su o tome. Budui da je radio kod kue, nikako se nije mogla posve ogluiti. Sari je kupio stan im se zaposlila u Londonu, a Hope sljedee godine. Bio bi im volio kupiti stanove u South Kensingtonu ili Bayswateru, ali morao se pomiriti s Kentish Townom i Crouch Endom. Vie od toga nije sebi mogao priutiti. One su ipak bile oduevljene i zahvalne, svjesne koliko imaju sree. Znale su kolike hipoteke otplauju njihovi prijatelji. Nova je knjiga napredovala sporo. Ursula se pitala je li bolestan, lei li na kauu u radnoj sobi i trpi li bolove. Zbog nekog razloga pisao je vrlo sporo, kao da stranice koje pie nisu plod mate nego borba prsa o prsa s demonom kojega svakog dana mora svladati. A kad bi se napokon pojavio kako bi sjeo i itao u dnevnoj sobi ili objedovao, izgledao je iznureno, kao da ga progone duhovi, zagledan u neto daleko, s crnim podonjacima poput otisaka tinte.

289

Nekoliko tjedana uope nisu razgovarali. Za njega je moda potpuna utnja u kui koju dijeli s njom bila mogua, ali za nju nije. Malo-pomalo, poeli su govoriti o djeci, o vremenu, o moru, o njegovu zdravlju. Jedne veeri kad ju je upravo bila prola strana migrena, pogledala ga je i pomislila da izgleda gore nego ona. Ozbiljno si bolestan rekla je. Sve je to u glavi rekao je samo u glavi i nasmijao se, valjda onome samo. Da sam na tvojem mjestu, otila bih lijeniku. A da sam ja na tvojem rekao je poelio bih da ja umrem. to prije, to bolje. Trebale su mu dvije i pol godine da dovri novi roman. Nekoliko mjeseci poto ga je poslao Robertu Postleu, stigao je prijedlog grafikog rjeenja ovitka. Bijela magla poprskana zlatnim tokicama, zapravo bljetava bjelina tek tu i tamo prekinuta utim i modrim, podsjeala je Ursulu na impresionistiku sliku, Moneta bez motiva. Gerald je nije mogao smisliti. Te je osjeaje izrazio vrlo burno, i to ih je dovelo blie normalnom razgovoru. Vratio je sliku autorici, Mellie Pearson, i traio promjene, ali ak mu se ni konano rjeenje, s pticama i suncem i blijedom obalom, nikad nije svialo, gotovo je imao fobiju od te slike. Original, u pastelnosivnom okviru, koji su mu darovali na promociji knjige, vratio je. Sad je slika visjela u dnevnoj sobi slikarice. Kritiari su rekli da je Bijela paja noga krimi. U nekom ju je asopisu prikazao recenzent kriminalistikih romana. Drugi ju je opisao kao pripovijest o umorstvu zaodjevenu u dostojevskijansku pretencioznost. Gerald je Candless, pisalo je u Evening Standardu, nesposoban smisliti vlastiti zaplet, novi roman utemeljio na sluaju Ryan, zloglasnom, odvratnom ubojstvu koje je zanimljivo jedino zbog njegova mjesta u povijesti borbe za promjenu zakona o homoseksualcima.

290

Gerald gotovo uope nije imao iskustva s loim prikazima. ak ni o Pola sata na ulici nisu pisali tako. Nije htio da njegove keri vide novine, ali, u Hopeinu sluaju, nije tu nita mogao. Sarah je bila u inozemstvu. Hope je, dakako, poletjela u oevu obranu i bila bi pisala otra pisma novinama da je Gerald nije njeno uvjerio kako bi to donijelo vie tete nego koristi. Svoju posljednju knjigu, posljednju prije ove koja e biti objavljena posthumno, napisao je za etiri mjeseca. Mezaninski osmijeh nitko nije mogao nazvati krimiem (rekao je Gerald) i doista nitko i nije. Recenzenti su o njoj pisali po karticu umjesto uobiajene dvije i nezamijeeno je zavrila na dvadesetom mjestu neke rangliste bestselera. Ursula je, u skladu s odlukom koju je donijela devet godina prije, nije proitala. I ni danas ne znam o emu je rekla je Samu kad ju je skinula s police i pruila mu je. O mukarcu koji radi u provincijskim novinama, ali ustaje u pet kako bi pisao drame i o eni koja izgubi priliku da se uda jer se brine za ostarjele roditelje. Moe ih ponijeti u London. Ja ovaj vikend moram ostati jer dolazi Sarah, ali poslije u doi i moda Moda se nee vraati? Moram rei djevojkama, Sam. Ne vjerujem da e im smetati. Ne zanima ih osobito to ja radim. Hoemo li se malo proetati plaom? More je bilo mutne tamnomodre boje, sa sjenama tamnih oblaka. koljke koje su zdrobili valovi ostavile su na pijesku krivudave are. Posvuda je bilo koljaka, okrznutih ili itavih, zatvorenih i otvorenih. Zrak je bio ist i hladan, sunce vrutak ute svjetlosti izmeu niskih oblaka. Jesi li zamijetio rekla je kako zalazi sunca nisu crveni? Nebo postane crveno tek kad sunce ve zae.

291

Tvoj je pokojni mu to spomenuo u jednoj od svojih knjiga. Je li? Ti njegova djela poznaje bolje nego ja. Ali, nisam iznenaena, on je sve zapaao. Negdje je napisao kako ljudi nikad ne drhte od straha ili jakih osjeaja, iako pisci uvijek tako piu. Drhte samo od hladnoe. Daj mi ruku rekao je. Hodali su uz more, gdje je pijesak bio najvri, tvrd poput stvrdnute buke. Gerald nikad nije pisao o tom moru koje mu je dvadeset sedam godina bilo pod prozorom. Uivao je u njemu samo po najljepem vremenu. Pomislila je, dok su joj valii kvasili cipele, pa je zakoraila ustranu i Sam odskoio smijui se, trudit u se da vie nikad ne mislim na Geralda, pokuat u zaboraviti prolost. Kad su doli do mjesta gdje nije bilo dina, okrenuli su se i poli natrag. Hotel je tjednima bio u mraku, ali sad su mnogi prozori bili osvijetljeni, i dok su gledali, jo ih se nekoliko osvijetlilo. Onamo e poi na boini objed. Ondje smo se upoznali, pomislila je, okrenula se prema njemu i nasmijeila. Sagnuo se i poljubio je. Htjela ga je neto pitati. Sjeala se to je rekao nedugo poto su se upoznali, da eli biti zaljubljen. Znala je da e joj rei istinu. Zato sebe toliko elim kanjavati? Zar mi nije dosta? Ta je pitanja postavljala sebi, ali njemu nije nita rekla dok su gledali kako sunce zalazi a nebo poinje crvenjeti.

25
Sudac je pohvalio Williama zato to je udario Marka u lice. Rekao da je taj sedamnaestogodinjak moe posluiti kao primjer svim mukarcima kojima drugi mukarac prie sa seksualnom ponudom. Marku je slomio nos i izbio zub. Sudac je ozljede podrugljivo opisao kao kozmetike. Bijela paja noga

292

Iako nije imala nikakva razloga za nadu, napola je oekivala da e je u poti, kad se vrati, ekati pismo od Jasona, s isprikom i molbom da mu dade jo posla. No, nije ga bilo, a ona mu je, slijedei trenutani poriv, poslala ek na iznos koji mu je tjedno plaala dok je radio za nju. Bio je odvratan i nezgrapan, ali njegov gladni krik jo joj je katkad odzvanjao u glavi. Pomiljala je da mu uz ek neto napie, otprilike da se nada da je on dobro, ali nije mogla nai prave rijei, pa je na kraju u omotnicu stavila samo ek. Tako je sve morala obaviti sama. Otila je u Britanski novinski arhiv u Colindaleu. Hope joj je rekla priblian datum. Dugo je trajalo dok je nala novine i ekala da joj ih donesu. Prema tome, istraivanje u matinom uredu inilo se jednostavnim. Ali, na kraju, nakon vie od dva sata, nala je to je traila. Ubojstvo Desmonda Ryana dogodilo se ujesen 1959. godine. U listopadu. Prvi je o njemu izvijestio Evening News. Tijelo je tog jutra otkrio prijatelj koji je imao klju stana u Highbury Crescentu. Utvreno je da je rije o Desmondu Williamu Ryanu, starom dvadeset osam godina, koji je ivio na toj adresi. U policiji su rekli da je rije o umorstvu. Sljedeeg dana sve su novine donijele slina izvjea. Sva su bila kratka, krta na rijeima, nekako obavijena velom. Nije trebalo biti osobito sumnjiav da se shvati kako se neto prikriva. Mjesni tjednik, Walthamstow Independent, bio je manje suzdran. Sljedeeg petka, kad je iziao, donio je mnogo potpuniju priu i dugi lanak o neemu to je nazvao krugom pervertita i mreom iskvarenosti, tonom moralnog zgraanja. Rije homoseksualac nijednom nije spomenuta, kao ni rije gay. Moda ih tada jo nisu zvali gay, pomislila je Sarah. lanak je govorio o opsenoj policijskoj istrazi i otkrivanju mree poroka kakva nije otkrivena nikad prije u britanskoj povijesti. Pervertiti i invertiti stupali su u vezu s pomou sloenih znakova, preko filmskih i nudistikih asopisa. Slijedila su izvjea o

293

novijim suenjima, o zatvaranju sveenika zbog jednog od najgorih zloina na svijetu. Javni zahodi i kupalita bili su zloglasna sastajalita tih bolesnih mukaraca, i ondje su se ak bavili svojim odvratnim aktivnostima. To se uobiajilo u cijelom Londonu. Poelo je, ini se, u Sohou, a onda je ispruilo svoje odvratne pipke u Finsbury, Islington, Highbury, Lisson Grove, Kilburn i ugledna predgraa na sjeveru. Sari nije bilo jasno kakve veze sve to ima s Desmondom Ryanom dok nije dola do izvjea o suenju Georgeu Peteru Givneru za njegovo umorstvo. I o tome su novine pisale zakukuljeno i ublaeno, ali ipak je mogla shvatiti Givnerovu i Desmondovu ulogu. Givner je bio njegov ljubavnik, unajmio je stan u Highbury Crescentu za njega i povremeno ondje ivio s njim. Te je veeri, prema policijskom izvjeu, Givner doao u stan, otvorio vrata svojim kljuem i zatekao Desmonda Ryana s drugim mukarcem. Dolo je do burne svae tijekom koje je taj drugi mukarac pobjegao, a na vrhuncu, Givner je Ryana prvo udario stolnom svjetiljkom, a onda ga je dotukao gotovo pola metra visokim kipom golog mukarca. Izvjee je tom kipu Apolona pridalo veliku vanost. Sljedeeg je dana svjedok, onaj drugi mukarac, vojnik James Henry Breech, dao iskaz o Givnerovu dolasku, vrijeanju Ryana i svai. Nije vidio umorstvo, ali vidio je kako je Givner primio kip i njime udario Ryana. Onda je pobjegao, otrao niza stube i na ulicu. Zanijekao je spolni odnos s Ryanom i rekao da su bili dobri prijatelji, ali policija je u stanu nala njegova pisma Ryanu, s mnogo pravopisnih pogreraka. Bili su to pravi izljevi ljubavi isprepleteni s novanim ponudama. Meu tim pismima bilo je i jedno vrlo pismeno, napisano zakuastim rukopisom i potpisano samo inicijalom J. Nadnevak je bio tjedan dana prije ubojstva, ali nije bilo adrese poiljaoca ni iega po emu bi se moglo pogoditi tko ga je napisao. To su pismo na sudu proitali jednako kao i Beecherova pisma, a novine su ih sva navele u cijelosti, Breecheova, pomislila je Sarah, vjerojatno ne toliko da bi

294

itateljima pokazali njegovu iskvarenost koliko da bi ih zabavile njegovom nepismenou. Pismo koje je napisao J. bilo je neto posve drugo. Desmonde, ti zna tko ti pie. Ne moram objanjavati. Trebalo mi je osam godina da prikupim hrabrost. Mrzio sam te i okrivljavao. Zbog tebe sam izgubio sve to mi je bilo vano. Vjerujem da razumije zato se poslije onoga to se dogodilo nisam vie nikad mogao vratiti. Ali, ti za to nisi bio nita vie kriv nego ja. Nitko nije kriv. Sad mi je potrebno da te vidim i razgovaram s tobom. Moda moemo jedan drugome oprostiti i pokuati zaboraviti. Zato te molim da se sastanemo. Nazvat u te za tjedan dana. J. Sud je to pismo, ini se, smatrao samo jo jednim dokazom sklonosti Desmonda Ryana i nije mu pridao veliku vanost. Sljedei svjedok optube bio je ovjek koji je sljedeeg jutra naao truplo. Opisao je kako je soba bila u neredu, pokustvo razbijeno, sag gotovo posve crven od krvi, zidovi poprskani krvlju. Suenje je zatim odgoeno do ponedjeljka. Sarah je uzalud u novinama od utorka traila izvjea o nastavku suenja. Umjesto toga, u sljedeem je broju nala kratak lanak o tome da se George Peter Givner ubio u zatvoru. U nedjelju kasno naveer svukao je koulju i donje rublje, poderao ih na vrpce, spojio ih i objesio se. Fascikl s podacima o Geraldu Candlessu, ili Johnu Ryanu, sad je ve bio debeo poput telefonskog imenika. Sarah je dodala fotokopije novinskih lanaka, a onda je sjela i proitala ostatak Bijele paje noge. Bila je prestala itati prije mjesec dana jer joj se inilo da nema nikakve veze s njezinim ocem, a morala je proitati noviji roman Manje je vie. Kad je otvorila knjigu ondje gdje je stala, uplaila se uznemirujuih slika bijelog hodaa, napola zvijeri, napola ptice, i njegovih otisaka u snijegu. Bio je to stvaran, iako smijean strah, strah djeteta koje u praznoj kui ita pripovijest o duhovima. A onda je dola do sna, do

295

ovjeka u tunelu koji otkrije da je izlaz zazidan pa se vrati i otkrije da je u meuvremenu zazidan i ulaz. U to je doba godine tako rano padao mrak. Kad je dola do poglavlja koje govori o umorstvu, upalila je jo nekoliko svjetiljaka. Otila je po vino i prvu au popila naduak. Shvaala je o emu su govorili kritiari kad su roman nazvali krimiem. Ni u jednom drugom svojem romanu njezin otac nije tako ivopisno opisao nasilnu smrt. Ovdje je prikazao borbu Georgea Givnera i Desmonda Ryana, koji su se u romanu zvali Harry Merchant i Dennis Conlon, jedan naoruan neim to je moglo posluiti kao oruje, drugi samo s kablom svjetiljke koji mu je autor stavio u ruku. Gerald Candless je, karakteristino, to usporedio s borbom dva rimska gladijatora, ovjeka s maem i ovjeka s mreom. Sarah je ustuknula kako nikad prije nije ustuknula itajui oeva djela. Kad je opisao krv kako leti poput crvenih ptica koje se razbijaju o staklene zidove, morala je skrenuti pogled sa stranice. Zbunio ju je opis unitenja ljepote Desmonda-Dennisa, dug, bolan, strastven opis njegovog razbijenog lica, krvave udubine na lubanji, slomljenih ruku. Poslije toga preskoila je nekoliko ulomaka, dola do otkrivanja trupla i napokon do nesretnog Givnerovog samoubojstva, do dugih, hladnih sati koji su proli prije otkrivanja njegova trupla. Nigdje se nisu spominjala pisma. Mark, prijatelj iz djetinjstva, nije se spominjao u dva poglavlja, a onda je opisano samo kako ita o svemu tome u novinama. Ba kao ona. Ugoaj krimia ubrzo je nestao. Vie nije bilo napetosti ni tajanstvenosti, samo duga poglavlja o Markovoj grinji savjesti i o tome kako sebe okrivljuje za Dennisovu smrt. Sarah je dolijevala vina u au dok je itala, i kad je dola do posljednjeg poglavlja bila je omamljena. Slova su joj poela plesati pred oima. Nije doznala nita novo, jedino da je njezin otac jako patio zbog bratove smrti. Zaspala je u naslonjau, a knjiga joj je ispala na pod.

296

Kad je Ursula diplomirala i htjela se zaposliti, nije bilo posla. Bilo je to potkraj osamdesetih. A Gerald, iako nije bio akutno bolestan, imao je anginu pectoris, dakle, morao se brinuti za sebe i trebala mu je njega. Nauila mu je pripravljati zdravu hranu i poticala ga da se svaki dan proeta vrtom, gdje nije bilo uspona. Da se mogao popeti uz stijenu, mogao je ii s njom u etnje plaom, ali to bi ga vjerojatno ubilo. Djevojkama ni rijei. To je kategoriki zahtijevao. One me vole rekao je. Imam tu sreu da me vole dvije prekrasne, pametne ene. to sam uinio da to zasluim? Neu im uzvratiti tako da im priredim teke trenutke. Ursula je pomislila kako je uinio mnogo toga ime je zasluio njihovu ljubav. Dizao se nou, grlio ih i ljubio, pripovijedao im pripovjetke, davao im sve to su eljele, troio na njih mnogo novca, kupio im stanove Ali, nije to rekla. Redovito se vozio u bolnicu na preglede, usput odnosei poglavlja Mezaninskog osmijeha Rosemary. Nije doputao Ursuli da ga vozi, jer je smatrao da su ene loi vozai, dakako osim Sare i Hope. Predloili su mu angioplastiju, nain da se odepi arterija s pomou neke vrste balona koji bi se kateterom uveo u nju i napuhao. Geraldu se zamisao svidjela jer nije zahtijevala operaciju. No, nije uspjela. Arterija je bila neprobojna. Ursula ga je odvezla kui. Nije ak ni prigovorio. Bio je veoma potiten. Cijeli je ivot bio zdrav kao dren, a sad mu je oduzeta snaga, kao Samsonu. Cijeli njegov radni ivot, njegove su knjige prihvaane najprije s pohvalama, a zatim s oduevljenjem. Ali, kritiarima se nije svidjela Pola sata na ulici, rugali su se Bijeloj pajoj nozi, a Mezaninski osmijeh doekali su suzdranim pohvalama. I, to je bilo jo gore, pisali su o njemu kratke prikaze koji su objavljivani na dnu stranica. Nije vie radio. Jaki lijekovi koje je morao uzimati donijeli su mu uasne snove. Rekao joj je samo da su uasni, ali nije joj pripovijedao njihov sadraj. Pitala se vraa li mu se i dalje onaj san u kojem je u

297

kamenom tunelu u kojem se zatvori najprije izlaz, a onda i ulaz. Ali, nije ga pitala. Prema njemu nije osjeala nita. Ni saaljenje, ni zanimanje, ni ljubav. Dobro je pritom bilo to to ga, zaudo, ni u jednom trenutku nije doivljavala kao teret. On je bio njezina sudbina. Brinula se za njega kao to bi se brinula za ostarjelog kunog ljubimca. U njezinu je drutvu bio dosadan. Nije imao duha. Za to je sam bio kriv. Dugotrajnom zajedljivou i povremenom nasilnou potroio je njezinu ljubav, ak i naklonost. Uutkao ju je. Bilo joj je neugodno razgovarati s njom. I, kao rezultat, ni on njoj nije imao to rei. Tu i tamo govorili bi o simptomima bolesti, o vremenu, o plimi i oseki. to se tie njegovih prijatelja knjievnika, Roger Pallinter je umro, Jonathan Arthur je ostao udovac, ponovno se oenio i otiao ivjeti u Francusku, Adela Churchouse bila je odve luda da bi mogla izlaziti sama. uli su da Frederic Cyprian pati od uznapredovale Alzheimerove bolesti. Beattie Paris napisao je autobiografiju i umro na dan kad je objavljena. Jedino su Wrightsonovi jo dolazili. Gerald nije viao gotovo nikoga osim svojih uvijek odanih keri. Dolazile su svaki vikend, a povremeno bi navratio i Robert Postle. S Geraldom bi prepriavao traeve iz svijeta nakladnitva, a s Ursulom bi se etao plaom. Ponekad bi osjetila silnu elju da pobjegne, da nekamo izie, ali nikad u ivotu nije sama otila u kino pa nije ni sad htjela poeti. Veernji teajevi su joj dojadili. Gerald prema susjedima nije, dodue, bio otvoreno grub (bila je jedna obitelj na vrhu stijene i dvije ispod hotela), ali jasno im je pokazao da je samo uljudan i da su mu dosadni, pa su se u njegovu drutvu osjeali nelagodno. Nisu nikad vie navratili, a nju nisu htjeli pozivati bez njega. Dugo prije poetka glavne sezone, hotel je dao oglas da trai osobe koje bi uvale djecu. Kad mu je rekla da razmilja o tome da jedanput ili dvaput na tjedan to radi kako bi izila iz kue, pobijesnio je.

298

To je posao za seljake, za ljude poput Daphne Batty. To je isto kao da postane dvorkinja. Nikad ga prije nije ula upotrijebiti rije seljak. Njegovo krupno lice pomodrjelo je. ile su se isticale na elu i sljepoonicama poput grimiznog korijenja. Ako mu to toliko smeta, rekla je, dakako, odustat e. Ali, poslije se pitala to mu je znailo ono o seljacima i dvorkinjama. O njegovim je roditeljima znala vrlo malo, nikad nije govorio o njima. Rekao joj je kako su se zvali, da su umrli, da je njegov otac bio tiskar i da je bio jedinac. Sad se pitala je li njegova majka moda radila kao dvorkinja. Ili moda ipak odve psihologizira? Ali, nije o tome mnogo razmiljala. Zapravo joj je bilo svejedno. Onda je poeo raditi na sljedeem romanu, koji e mu biti posljednji, Manje je vie. Naoigled se promijenio. Bio je sretan, pomladio se, imao vie snage. Pisao je svaki dan i zavrio za est mjeseci. Kad mu je nakladnik predloio da sudjeluje na knjievnom festivalu u Hay-on-Wyeu, zadovoljno je prihvatio. Veselio se to e vidjeti znance i itati naglas to je inio rado i vrlo dobro. Dani kad bi bila otila s njim, kad bi je uope pozvao, davno su proli. Nikad nije nazivao dok bi bio na putu, premda je esto i dugo razgovarao s kerima. Kad se vratio, nije rekao nita o festivalu, nije priao kako je bilo, koga je sreo. Suprotno obiaju da se odmori a onda pone istraivati, odmah je poeo pisati novu knjigu. Tako je ona barem mislila. Nije joj rekao to radi. A to je bilo neobino, jer, ma kako njihovi odnosi bili loi, ak i nakon svae zbog Bijede, uvijek bi joj objavio poetak pisanja novog romana. esto je pomiljala da to ini jer si jednostavno ne moe pomoi. Bio bi tako sretan tog dana, tog prvog tjedna. Prepun energije. Da je bilo ikoga drugog kome bi mogao rei, rekao bi, ali bila je samo ona, pa je rekao njoj. Danas sam poeo pisati novu.

299

A ona nikad nije imala srca rei: I to onda? Ba me briga. Unato svemu, njegovo je oduevljenje bilo dirljivo. Dobro mi ide. Dobro sam poeo. Prilino sam zadovoljan. Dakako, nakon nekog vremena poela bi nesigurnost i sumnja i muenje. Vidjela bi to na njegovu licu iako je rijetko govorio o tome. Otkako je prestala pretipkavati njegove rukopise, nije govorio o tome to pie, jedino ponekad o praktinim problemima. Nestalo mu je papira. Ide odnijeti rukopis daktilografkinji. Ali, ovaj put, nakon to se vratio iz Haya, iako je vidjela da bjesomuno radi, nije rekao da je poeo pisati novi roman. Pitala se je li to uope roman ili je moda autobiografija, iako je jednom rekao da nikad ne bi napisao autobiografiju. Otprilike u to vrijeme rekao joj je da je pozvao na vikend ovjeka po imenu Titus Romney i njegovu enu. Oboavatelj rekao je. Misli, tvoj? Naravno da mislim moj. Valjda nisam ja njegov. Do prije mjesec dana nisam ni uo za njega. Slegnula je ramenima. A onda se sjetila tko je Romney. Spominjao ga je Robert Postle. Bio je jedan od njegovih autora. Ne brini, nee biti ovdje. Mogu spavati u hotelu. Moda ih u nedjelju moemo pozvati na objed? Doi e moje djevojke, pa mogu malo uivati muei ga. Kako krasna pomisao. Oh, zaboga rekao je Gerald. Tip je bezveznjak. Na sljedeem pregledu, kardiolog je predloio premotenje arterija. Moda e ih trebati napraviti na dvije arterije. Ako Gerald to ne eli, mogu mu dati jae lijekove i tako mu produiti ivot. Ali, u tom sluaju nee se smjeti mnogo naprezati, a moe biti i neugodnih nuspojava. Nonih mora, nesanice. Dok bi operacija

300

Idem na operaciju rekao je Gerald. Nedvojbeno, sjetio se nonih mora. Kad biste je mogli napraviti? Bila je ondje s njim. Tom lijeniku zacijelo su izgledali kao odan, stari brani par. ena mnogo mlaa, uznemirena ali praktina, sposobna njegovateljica. Htio bih vam rei rekao je lijenik koliko se divim vaim knjigama. Gerald nije ni znao da lijenik zna tko je on. Hvala lijepa rekao je. Zdravstveno e pokriti trokove. Na operaciju moe sljedei tjedan. Medicinska sestra rekla mu je da e zacjeljivanje noge, odakle e uzeti ile, biti tee od posljedica glavne operacije. Siguran sam da e to biti prava igrarija rekao je Gerald. Jedva ekam. U automobilu, rekao je Ursuli. Ni rijei mojim djevojkama. Ne mogu vjerovati da to ozbiljno misli. E pa, mislim. Radio je na onome na emu je radio, svako jutro i nekoliko sati poslijepodne. ekala je da kae kako e odnijeti rukopis Rosemary, ali nije. Rijetko je izlazio, osim u etnju vrtom do ruba stijene. Tipkao je rukopis sam, kao to je tipkao sve otkako je ona to prestala raditi, ali tako natipkanu grau nije nikome mogao poslati. ula bi kako kucka u radnoj sobi, ula kako kune ispod glasa kad bi pogrijeio i cijeli redak morao prekriiti. Zacijelo ne eli da Rosemary vidi taj rukopis. Bi li dopustio da ga ona vidi? Pitala se zato uope razmilja o tome. Donedavno, bilo joj je potpuno svejedno to radi, kako je, je li iv ili mrtav. Ali, sad mu je zamalo ponudila da pretipka njegov rukopis. Zaboravila bi bol i ponienje Bijede i uinila mu tu uslugu. Nije to uinila, ali promatrala ga je i brinula se za njega onako kako to nije inila ve godinama.

301

Operacija je trebala biti u sljedei etvrtak. Prihvatio je, ne pitajui i ne ekajui da mu kae, da e ona s njim u bolnicu u srijedu poslijepodne. A onda e uiniti sve to bi uinila brina ena. Nazvati u etvrtak, uti da je sve u redu, ponovno nazvati sljedeeg jutra, posjetiti ga im kau da smije. Zaboravila je da dolaze Romneyjevi. On nije. Ali, takvi gosti nisu bili nikakav problem. Uvijek je nedjeljom za njega i djevojke pripravljala peenje. Morat e samo pripraviti vee. Sjedio je s pausima Manje je vie na koljenima i Encyclopediom Britannicom na stolu, ovjek bolesna srca koji je, s obzirom na to tko je bio i kakav je um imao, morao katkad razmiljati o putovanju krvi kroz njegovo tijelo, o tome kako se probija kroz stisnute ile, napravi pun krug pa opet kree kroz ve u tom trenutku malice ue ile. Sve dok se ozidani tunel nije zatvorio s obje strane. * Misli li da je saaljenje srodno ljubavi? pitala je Sama kad se vratio u Lundy View House. Tako kau. Tako su neko govorili ispravio ju je. Sve one junakinje iz osamnaestog stoljea koje saalijevaju voljene mukarce. To je samo bio nain da se kae da ih vole, a da se pritom ne otkrije njihova slabost. Misli, ako nekoga saalijeva, onda si ti jai? Mislim da sam u posljednim danima bila jaa od Geralda. Saalijevala sam ga, ali to je doista bilo samo saaljenje, ne ljubav. to je pisao? Manje je vie? Ne, nije moglo biti rekla je. Sredinom lipnja ve je imao pause. Ispravljao ih je kad je umro. Ne znam to je zapravo pisao. Traila sam rukopis kad je umro, i ponovno kad sam sreivala sve njegove rukopise. Nasmijeila se kad je vidjela kako se zbunio. Pita se kako sam mogla znati da ga nema. Zato to je tako loe tipkao.

302

A meu tim rukopisima nije bilo nijednog neurednog. Sve smo ih natipkale ja ili Rosemary. Zakljuila je da ga je sam unitio. to god je bilo, roman ili autobiografija ili oboje istodobno, bacio ga je. U to doba godine nije mogao spaliti neto tako veliko a da ona ne vidi. Ali, mogao je rukopis jednostavno baciti u ko koji je poslije ispraznila Daphne. Drago mi je to sam na kraju ipak neto osjeala prema njemu rekla je. Nije to bila ljubav, samo blaga toplina, malo saaljenja. Jesi li se nadala da nee umrijeti? upitao je Sam. Nisam o tome mislila. Iznenada je smogla hrabrosti da ga upita. Valjda zato to su toliko razgovarali o ljubavi i saaljenju. A on ju je gledao s njenou u kojoj, inilo joj se, nije bilo nimalo sentimentalnosti. Same rekla je kad smo se tek upoznali, rekao si mi da eli biti zaljubljen. Sjea se? Kimnuo je. elim te pitati elim znati je li se to dogodilo. Sa mnom. Zadrala je dah. Morala je, jer on je oklijevao. Ako oklijeva, ne znai li to da je s njom svreno, da je gotovo? Nisam zaljubljen rekao je na kraju. A nisi ni ti, zar ne? Ne znam rekla je vrlo tiho. Mislim da sam prestar. Ili sam to ve doivio i vie ne mogu. Tako neto. Bilo je glupo to oekivati. Ali, volim te i elim da ivi sa mnom, ja elim ivjeti s tobom, provesti ostatak ivota zajedno. Je li to dovoljno? Jest rekla je.

26

303

Lake je izbrisati rijei uklesane u kamen nego ponititi ono to smo izgovorili. Papirnati krajolik Nisi proitao Bijelu paju nogu? Ne rekao je Stefan. Ne znam zato. Kad je objavljena? 1992. godine. Ah, onda znam. Te je godine moja ena bila bolesna. Nisam mnogo itao, osobito ne prikaze, pa zato nisam znao da je izila. A kad je izilo broirano izdanje sljedee godine, je li? Sarah je provjerila tog jutra, prije nego to je krenula u Plymouth. Tvrdo ukorieno izdanje izilo je u listopadu 1992., a broirano u listopadu 1993. godine. U tom je mjesecu umrla. Zautio je, a onda joj se nasmijeio. Rekla si da je ivio u Gauntonu? Da, u kui na stijeni. Moja je setra Margaret ljetos bila u Gauntonu sa svojom keri i zetom. U Hotelu Dunes. Je li to blizu? Odmah do nas rekla je. Stotinjak metara. U srpnju. Moda su se vidjeli a da to nisu ni znali. Ili jesu znali rekla je Sarah. Ne zna kad je tono bila? Znam da su otili iz hotela estog lipnja jer su me posjetili na povratku kui. Bio je doivio ok. Sjetila se njegova izraza lica, kao da ga je neto oamutilo. Izgledao je kao mjesear. Prije nego to je otiao do hotela s Romneyjevima bio je isti kao uvijek, a kad se vratio vidjelo se da je doivio ok. Neto mu se dogodilo. Vidio je svoju sestru i prepoznao je i poslije etrdeset est godina. Ali, ona njega nije, jer inae bi bila dola u kuu s njim. ok mu je udario u srce. Slomio mu srce? Priaj mi o tvojem bratu Desmondu rekla je.

304

Dobro. Jesi li za aj? Ne, ne bih nita. Iz Stefanovih oiju kao da ju je gledao otac. Njihovi glasovi, koji su joj se isprva uinili slinima, zapravo to uope nisu bili. Oev je glas bio dubok i raskoan, s jedva osjetnim tragom naglaska. Stefan je, dakako, otiao iz Suffolka kad su mu bile tek dvije godine, pa je nauio govoriti u Londonu. Promatrao ju je, skrenuo pogled pa opet pogledao, kao da neto procjenjuje. Desmond ponovila je blago. Da, Desmond. Mislim da zna da je ubijen. Da. Kad je John nestao nastavio je Stefan Desmondu je bilo dvadeset godina i ivio je kod kue kao i svi mi, James, njegova ena i dijete, Margaret, Mary i ja, i dakako, mama i Joseph. Desmond i ja imali smo zajedniku sobu. Mi Ryanovi smo svi prilino zgodni, visoki, tamnokosi, s pravilnim crtama to jest, osim mene, ja sam bio runo pae ali, Desmond je bio najzgodniji od svih. Ljudi su znali rei kako e sve djevojke trati za njim, i moda jesu, ali njega to ne bi osobito zanimalo. Bio je homoseksualac. Da. Stefan ju je upitno pogledao. itala si o suenju? Kimnula je. Dakako, ja to nisam znao. Tada ne. Nitko od nas nije znao. Nije mogue ni zamisliti kako bi Joseph reagirao. Vjerojatno ne zna kako je javnost pedesetih godina gledala na homoseksualnost. Ja se u ovoj dobi samo mutno prisjeam uasavanja na samu pomisao. Bilo je to prije mnogo godina, prije nego to su homoseksualni odnosi izmeu punoljetnih osoba postali zakoniti, i strasti su bile jednako burne kao u sluaju Oscara Wildea. Nisam to znala. Ali, proitala sam nekoliko novinskih izvjea.

305

Onda zna da su suci homoseksualnost opisivali kao najgore zlo poznato ovjeku, kao straan zloin, i nadasve, kao namjernu, proraunatu pokvarenost. Najliberalniji, prosvijeeni, smatrali su da se ona moe izlijeiti, da je to neka vrsta ludila ili bolesti. Jo ezdesetih godina mukarce su vodili u duevne bolnice i lijeili terapijom odbojnosti kako bi izlijeili njihovu bolest. O tome ima mnogo u Bijeloj pajoj nozi. Je li? Ja o homoseksualnosti nisam znao nita dok moj brat Desmond 1955. godine nije dospio na sud. Osuen je za in teke nedolinosti u javnom zahodu, pa je dobio est mjeseci zatvora. Sarah je poeljela pitati to je to teka nedolinost, ali odmah je odustala. Umjesto toga, oprezno je upitala: Ne misli valjda s djetetom, s maloljetnikom? Njemu su bile dvadeset etiri, a njegovom partneru, koliko se sjeam, preko trideset. To je u ono doba bio zloin, Sarah, neovisno o dobi. Sreom mislim da to mogu rei, sreom za njega Joseph je ve bio umro, godinu prije. Glavne su novine o takvim sluajevima pisale vrlo suzdrano, ali mjesne ne. Sve je izilo u Walthamstow Independentu, u kojem je radio moj brat John. Moja je majka sve to morala itati. to je radio? Mislim, Desmond? tota. Bio je kurir, radio je kao prodava, krojaki pomonik, barmen, a u vrijeme kad je uhien bio je recepcionar u prilino zloglasnom hotelu u Paddingtonu. Ali, uvijek je imao novca, mnogo vie nego to je mogao zaraditi od takvih poslova. Mi to nismo zamijetili, ili jednostavo nismo povezali. Bili smo vrlo naivni. Kad je iziao iz zatvora, nije se vratio kui. Unajmio je stan u Highburyju, a plaao ga je ovjek koji ga je ubio. Nije bilo ni govora o tome da bi ga moja majka odbila vidjeti, nije bila takva. Nitko ga od nas ne bi odbacio, ali jednostavno se nije vratio. I mislim da vie nikad nije

306

imao stalni posao. Ponekad bi posjetio majku i donio joj darove. Uvijek je bio dobro odjeven. I uvijek je bio sretan. Sretan? Moda misli da homoseksualac nije imao mnogo razloga da bude sretan pedesetih godina, ali on je bio. Bio je doista vedar. I drag, ljubazan. Svi smo ga voljeli. Mislim da se nije nimalo sramio svoga naina ivota. Moda e rei a zato bi se sramio? Ali, homoseksualcima su svi govorili da se moraju sramiti, da su bolesni, da su zli, da su izabrali takav ivot ili su duevno bolesni. Sarah je razmiljala. Je li tebi govorio o tome? Mora imati na umu da se nismo mnogo viali. Ja sam pedeset pete otiao na studij, on u zatvor, a poslije nisam mnogo bio kod kue, osim za blagdane. Ali, nekoliko puta jest priao sa mnom. Zato znam da se nije sramio. Znam da bi ljudi rekli kako mi je to govorio kako bi me iskvario, u ono se doba mnogo govorilo o kvarenju, ali, dakako, nije bilo tako. Nije elio da ja poem njegovim putom zato bi to elio? On je bio on, a ja sam bio ja, i bili smo razliiti. Mislim da je ak i tad znao da se neki rode kao homoseksualci a neki kao heteroseksualci, ba kao to neki imaju plave a neki smee oi. Nikad nije govorio o tjelesnim pojedinostima, samo mi je priao o svojim vezama. I o klubovima i kupeljima u koje je odlazio. Misli, parnim kupeljima, turskim kupeljima? Da, to mu je bilo veoma vano. Volio je pokazivati svoje tijelo. Volio je da ga gledaju starci koji su odlazili onamo. Nikad mi nije spomenuo Givnera, barem ne poimence. Ali, to je bilo vrlo jednostavno. Givner ga je volio, naao mu je stan, davao mu novac, a on ga je varao. to je taj ovjek i mogao oekivati? Zacijelo je ivio u snovima. Kae da si itala o suenju? Sarah je kimnula. Givner se objesio u zatvoru prije suenja.

307

Da. Za moju je majku to bilo strano. Gubitak Desmonda, suenje. Dakako, svi su znali. Svi susjedi. Da je Desmond bio ugledan heteroseksualac sa enom i djecom, suosjeali bi s njom, ali zato to je bio homoseksualac i to se doznalo, odnos je bio drukiji? Tako je. James i Jackie tad su ve imali dvoje djece i preselili su se u kuu nekoliko ulica dalje. Mary je bila na novicijatu. Margaret i ja oboje smo radili u blizini, kao nastavnici, i oboje smo jo stanovali kod kue. Ali, mojoj je majci tad bio potreban John. Rekao sam ti kako smo ga pokuali nai. Davali smo oglase, ali nitko se nije odazvao. Majka je rekla da nikad i nee, da zna da ga vie nikad nee vidjeti. A onda si doao ovamo? Nisam se nadao da u dobiti taj posao. kola je dobra, mnogo bolja nego to sam se mogao nadati u Londonu. I svidjelo mi se mjesto, ne toliko sam Plymouth koliko okolica. Otiao sam, a Margaret je ostala. Ostala je jer je netko morao ostati. Bila je pravi primjer neudane ene koja se rtvuje za roditelja. Mezaninski osmijeh rekla je Sarah. Da, moda. Ali, majka to nije eljela, nije to ni oekivala. Margaret je bila zaruena i zavlaila je zarunika sedam godina. Onda joj je majka rekla da mora otii, mora se udati i ostaviti je, i Margaret je to na kraju uinila. to je bilo s tvojom majkom? Umrla je od raka u proljee 1973. godine. Dugo je bila bolesna, nekoliko puta u bolnici, odrezali su joj dojku, izvadili maternicu. Onda je rak preao na plua. Bila je to grozna smrt. Da je John Gerald znao, moda bi Ali, eto, nije znao. Zato te zanimalo jesam li proitao Bijelu paju nogu? Sad joj je bilo ao to nije ponijela primjerak knjige. Mislila je da je zacijelo ima, jer sam je rekao da je bio oboavatelj Geralda

308

Candlessa. Bilo je pola sedam. Jo prije sat mogli su otii i kupiti je. U knjiarama u gradu sigurno imaju Bijelu paju nogu. Ali, sad je prekasno. Radi se o dva djeaka koji zajedno odrastaju u Fensu rekla je. Imaju nekakav homoseksualni doivljaj u koli, o tome nema mnogo, samo se letimice spominje. Odrastu, i jedan postane promiskuitetan homoseksualac, i sretan je, dok drugoga progone njegove sklonosti. Ah rekao je Stefan poinjem shvaati. Zato se tako zove? Bijela paja noga? To je citat iz neke pjesme, ne sjeam se koje. Mark, jedan od protagonista, stalno se prisjea stvorenja s pajim nogama koja hodaju movarom. I sanja o tome kako je u kamenom prolazu kojega je izlaz zatvoren, a kad se vrati na ulaz vidi da je i on zatvoren. Vjerojatno je to tipian san o klopci, o elji da pobjegne i svijesti da izlaza nema. Mark je oenjen, ima suosjeajnu enu i dva sina. Vidi Dennisa i promatra ga, slijedi ga, ali nikad se ne susreu. Kad Dennisa ubije ljubavnik, a onda se i sam ubije, Mark sebe okrivljuje za obje smrti. Siguran je da se to ne bi dogodilo da je odavno Dennisu rekao istinu, da ga voli i eli ivjeti s njim. Ostatak romana govori o grinji savjesti i samoostvarenju. Stefan je na trenutak utio. I misli da se to temelji na stvarnim dogaajima? Sve su se njegove knjige temeljile na stvarnim dogaajma. Rekao nam je to. Ali, mijenjao bi ih, filtrirao, preraivao. Promijenio bi mjesto i imena i odnose meu likovima. Nikad nisi sasvim siguran to je stvarno a to izmiljeno, ali osjeaji su uvijek stvarni. Osjeao ih je ili on ili netko koga je poznavao. Sarah je ustala, otila do police s knjigama i pogledala red oevih knjiga, hrptove s crnim leptirom, dimnjaarovim sinom. Brzo se okrenula i pogledala svoga strica. Mislim da je moj otac napisao pismo koje je nala policija. Pismo?

309

Meu Breechovim pismima bilo je i pismo od ovjeka koji se potpisao inicijalom J. Proitano je na sudu. Nismo ili na suenje. Dok je trajalo, zbog majke nismo donosili ni novine u kuu. A onda se Givner ubio i sve je bilo gotovo. U pismu je pisalo da J. eli nekakvo pomirenje. Nije eksplicitno, ali ini se da se J. elio vratiti obitelji nakon osam godina, a to je mogao samo ako razgovara s Desmondom. Govori li ti to ita? Naalost ne. Napisao je da e nazvati Desmonda za tjedan dana. Pismo je napisano tjedan prije umorstva. Moda jest nazvao. Moda su se dogovorili kad e se vidjeti. Ali, onda je Givner ubio Desmonda. Volio bih znati o emu je htio razgovarati. Moda je elio nekome rei zato je otiao, gdje je bio, zato je promijenio ime. Moda je htio pripremiti teren za povratak obitelji. Ali, napisao je da su on i Desmond na neki nain silno povrijedili jedan drugoga. Hoemo li ikad doznati to je to bilo, Sarah? Ne znam. Ali, mislim da neemo. Pomislila je, ali nije rekla, da se naao s Desmondom i razgovarao s njim, bi li ponovno postao John Ryan, vratio se u Ulicu Goodwin, pomirio s obitelji? To je otvaralo strana pitanja. Bi li ikad napisao jo neku knjigu? Ili, ako bi, bi li to bile iste knjige? Bi li ikad sreo majku i oenio se s njom? Bi li se ona, Sarah, uope rodila? Na pragu, dok se opratao od nje, Stefan joj je poelio sretan Boi. Pod svjetlima automobila bljesnula je ploa s natpisom prodaje se. Ali, nitko ne kupuje kuu usred zime, ima jo vremena, do prodaje nee doi tako brzo. Gotovo je pomislila, do trenutka kad kue vie ne

310

bude, jer tako e joj se initi kad netko drugi bude vlasnik, kao da je vie nema. Kao da je dola velika proljetna plima i odnijela je sa stijene u dubine mora. Kao Lyonesse ili Dunwich, leat e ondje, netaknuta ali nedostupna. Kakva glupa pomisao! Majka je ve legla, ali svjetlo u njezinoj sobi jo je gorjelo. Sarah je pomislila kako zacijelo ima ljudi njezinih godina koji bi otvorili vrata majine sobe, rekli neto ugodno ili vedro, moda joj prili i poljubili je. Moda bi tako postupila veina, ali ona nije mogla. Na trenutak je oklijevajui stajala pred vratima, u nedoumici zbog neega tako obinog i svakodnevnog. Na kraju je samo doviknula laku no i pobjegla u svoju sobu. Psiholozi kau da je najbolje kad je djetetu uzor roditelj istoga spola. Njoj i Hope uzor je bio roditelj suprotnog spola i to se vie nije moglo promijeniti, one to ne bi ni eljele promijeniti. Kako je morao biti nesretan njezin jadni otac. Dok je bio iv nikad se nije pitala je li sretan ili nije, mislila je o njemu samo kao o ocu i ponekad, esto, o tome kako je imala sree to ima takvog oca, tako pametnog, darovitog, uspjenog, slavnog, tako dobrog prema njoj i Hope, tako velikodunog i punog ljubavi. Ali, u sebi je oduvijek nosio neto strano. O, zato mi nije rekao? Kad smo Hope i ja odrasle, zato nam nije rekao? Mi bi ga utjeile, ublaile bismo bol jer smo ga toliko voljele. Sljedeeg dana nije imala to raditi. Da se toga sjetila, dola bi tek poslijepodne, prenoila bi u nekom hotelu u Plymouthu. Bilo je prehladno za izlazak osim ako mora izii, kao to e ona morati naveer. Oeva radna soba bila je opustoena i gola. Bilo je bolno biti u njoj. Sjetila se citata koji je on negdje naao: ivot je alostan, a proitao sam sve knjige. Ono o knjigama bilo je tono, ali njezin ivot te veeri nee biti tuan ma koliko bilo hladno i ma koliko razmiljala, postavljala pitanja i alovala.

311

Sklad koji su ona i Hope naizgled prije nekoliko mjeseci ostvarile s majkom izblijedio je. Nije ju poljubila, i pomislila je kako to vie nikad nee uiniti. Ma to je njezinog oca cijeli ivot toliko muilo, majka mu je to trebala olakati. Sarah je bila sigurna da nije. Ostavila ga je da sam nosi teret, a ona se, poput one ene iz Bijede, posvetila svojim sebinim, glupim interesima. Preko noi njezino je srce otvrdnulo prema Ursuli i s uenjem i blagim gaenjem sjetila se kako je, dok se sino vozila kui, razmiljala o tome kako su i majka i stric Stefan sami i kako ih moda ne bi bilo loe povezati. Brat pokojnog mua. Ne tako davno, barem s povijesnog stajalita, brak meu njima bio bi nezakonit, smatrao bi se nekom vrstom rodoskvrnua. Nije Ursuli imala to rei pa joj nita nije ni rekla. Poslijepodne, dogodilo se neto krasno. Nazvala je Vicky, sva zbunjena, kao da joj je neugodno. Adam Foley doao je na vikend i htio im se pridruiti u gostionici, ali ona se pitala kako e Sarah reagirati, uvijek se prema njoj tako runo ponaa. Mogao bi joj pokvariti veer i ona, Vicky (sad vrim glasom) sasvim je spremna nazvati ga i rei mu da ne moe doi. Ne brini se za mene rekla je Sarah, sva napeta od uzbuenja. Ne smeta. Nisam tako preosjetljiva. Napadno odijevanje prelo joj je u naviku. Vie se nije toliko dvoumila. Ovaj put je i usnice namazala modro kao i nokte. U Hopeinom ormaru nala je crne arape jer nije htjela odjenuti hulahupke. Pod minicom vidjeli su se vrhovi arapa ako bi se nagnula. Cipele s potpeticama od deset centimetara bile su njezine. Nije se mogla sjetiti zato ih je kupila, ali sad joj je bilo drago to ih ima. Bilo bi bolje da joj je kosa vrlo duga ili pak oiana sasvim kratko, ali tu sad nije mogla nita. Bilo je tek pola sedam. Sjedila je u svojoj sobi i itala jedinu oevu knjigu koja je ostala u kui, Grimiz Cassiusa koji je sama

312

donijela. U njoj je bila njegova obitelj, sad je to znala, i to ne samo Chloe Rule kao njegova majka, nego i Peter, koji je morao biti Stefan, moda i James kad je odrastao, Catherine je bila spoj Margaret i Mary, a strogi, bogobojazni susjed, druga verzija Jacoba Manleyja, bio je opet Joseph. Nije se mogla usredotoiti na knjigu. Seksualna elja raspri sve ostalo, pomislila je, ispuni tijelo i um, pretvori krv u uzburkanu tvar, promijeni bilo, zapali kou. Ursula je pogledala njezine usnice i cipele. Nita nije rekla, ak ni kad se Sarah sagnula pred kunim barom i kad su se vidjeli vrhovi arapa. Ali, kad je napunila au viskijem i dobrano potegnula, progovorila je. Sarah, jesi li sigurna da je to pametno kad namjerava voziti do Barnstaplea? Znam se ja brinuti za sebe rekla je Sarah. Bez brige. Tygera nije bilo. Rosie je imala novog mukarca, Neila. Ili joj je moda samo pravio drutvo te veeri. Od trenutka kad je stigla, i prije nego to je stigla, Sarah je strahovala da Adam nee doi. To to je Vicky rekla da hoe nije bilo vano. Nedolazak bi bio sljedei korak u igri izazivanja i grubosti, razoaranja i nove nade, krajnji korak u igri nedostupnosti. Nastavila je piti viski. Njezine su usnice na ai ostavile modri otisak. Poslije pola sata otila je u zahod i, kad se pogledala u zrcalu, pomislila je da izgleda kao netko tko je predugo ostao u bazenu, blijeda lica, modrih usnica. Kad se vrati za stol, rekla je u sebi, on e biti ondje. Odgaala je povratak, provlaila prste kroz ve ionako zamrenu kosu, nanijela jo modrog rua. Ali, kad se vrati za stol, on e biti ondje. Nije ga bilo. Vicky je poela govoriti o tome kamo bi mogli dalje. Barnstaple je tako beznadno mjesto. Zato se svi ne presele u London? Da su u Londonu, gdje ive sretnici kao to su Sarah i Adam, bilo bi

313

stotinu mjesta kamo bi mogli otii, izbor bi bio beskrajan. Netko je predloio vinski bar koji je otvoren do ponoi. Netko drugi donio je na pladnju novu rundu. Alexander je rekao da bi mogli jesti tu, pa su svi poeli prouavati jelovnik. Sarah nije znala kako bi se natjerala da neto proguta. Jelo je stiglo, uobiajeni gostioniki izbor, riba i pomfrit, piletina i pomfrit, sve pretrpano na premaleni stol s bocama s umakom i koaricom nasjeenog francuskog kruha. Sarah je mrvila kruh, natoila si je jo vina, pa jo. Poela je razmiljati o tome to e ako ne doe. Bilo je gotovo deset. Ve cijeli sat nije progovorila ni rijei osim da i ne. Ako ne doe, sve e biti isto kao proli tjedan. Ali, nije mogla podnijeti pomisao na samotnu vonju kui, na mranu kuu, na to da je ondje njezina majka ali ne i njezin otac. Moda Adam od nje neto oekuje. Da ode do vikendice, pozvoni, pusti da je izvrijea i otjera, a onda se pet minuta poslije sastane s njom vani, u mraku. Ili je moda eli natjerati da se ponizi, ode kui i ponovno pokua sljedei tjedan, i sljedei, da ga nazove u Londonu. Ali, kako dugo to moe raditi? I ne bi li takvo pokoravanje bilo kontraproduktivno, budui da i on eli suprotstavljanje i neprijateljstvo ba kao i on? Podigla je pogled i vidjela ga kako ulazi kroz boni ulaz. Istog trena, za samo sekundu, njezin strah i sumnje nestali su. Preplavila ju je vruina, pojurila joj u glavu tako da je u njoj krv tukla poput valova. Jedna se racionalna misao ipak uspjela probiti: da je neobino, neobjanjivo, kako neiji lik, ne glas ili dodir ili blizina nego samo lik u daljini moe izazvati takvo uzbuenje. Gotovo se bojala vlastitog tijela koje joj je izmaklo vlasti, koje se ponaalo onako kako ne bi smjelo sad nego tek poslije, u njegovu naruju, pod njegovim rukama. Prvi put otkako je pamtila nehotice je uhvatila dah. Alexander ju je pogledao i upitno podigao obrve.

314

Ostalo joj je jo toliko zdravog razuma da bude zahvalna to su pomislili kako je tako reagirala jer joj je mrsko vidjeti Adama. Priao je i stao uz ve pretrpan stol, svima neodreeno rekao zdravo. Nije ju gledao, kao to je i znala da nee. Rosie se odmaknula ulijevo, Vicky udesno. Privukao je stolac i sjeo izmeu njih. Ovo je Neil rekla je Rosie. Zdravo, Neil. Ba smo razmiljali o tome kamo bismo dalje. Kao i uvijek rekao je. Da. Ima li ti kakvu ideju? Nema se kamo otii. U klub. Ili u onaj novi vinski bar. To sa mnom ionako nema veze. Samo sam svratio na pie. Pogledao ju je hladno i ravnoduno. Uzvratila je istom mjerom. elja je u njoj bila tako snana da nije znala hoe li je noge nositi. Kad popije pie, poi e, a ona e morati za njim. to ako ne bude mogla ustati? Ne bude mogla hodati? Ponovno ju je hladno pogledao. Htio je da ona pone. Ona mora poeti razgovor koji e biti sve otriji i uvredljiviji, sve uzbudljiviji. Iznenadila se to uope moe govoriti. Ima sudar, Adame? to? Ponovila je: Pitam te ima li sudar? Odmahnuo je glavom kao da eli pokazati kako je nju nemogue razumjeti. Ostali su postali napeti. Zapanjila se kad je osjetila kako ju je Rosie pod stolom primila za ruku i stisnula je. Adam je uinio neto posve neoekivano. Gurnuo je ruku u dep svojeg golemog kaputa, izvukao neku broiranu knjigu i bacio je na stol. Pritom je sruio au pa se crno vino razlilo meu tanjure i poelo curiti na pod. Vicky je dograbila nekoliko papirnatih rupia i pokuala ga obrisati.

315

Knjiga je bila njezina oca. Fantomski sluai. Bila je trona. Ovitak s duhovima koji su se razbjeali u zoru bio je oteen. Vino se razlilo po hrptu i ostavilo krvave tragove na crnom leptiru. Sarah je prinijela ruku ustima kao da odbija udarac. Naao sam je kod ulinog prodavaa rekao je. Stajala me samo trideset penija. Ako je tko od vas eli proitati, samo izvolite. Ako je budete mogli itati. Ja nisam mogao. Polako se okrenuo, pogledao je u lice, a onda spustio pogled niz njezino tijelo. Ti si ve sigurno imala to dvojbeno zadovoljstvo. Skamenila se. Nije znala to bi rekla. Osjeala je uporni pritisak Rosiene nepotrebne, neeljene ruke. Slavni je pisac bio obini pompozni napuhanac, zar ne? Uasno pretenciozan. Ha, valjda neto znai objaviti devetnaest romana, sve jedan dosadniji od drugog. Alexandar je rekao: Adame! Istodobno, Vicky je rekla: Ovo je vrlo neugodno. Zar nisi znao da je Gerald Candless bio Sarin tata? Da to nisam znao, ne bi imalo mnogo svrhe sve to rei. Ali, ona mu nije nalik. Imao je lice kao guter s brkovima. Mudro je dijete koje zna svoga oca, nije li tako? Naravno da mi je on bio otac, govnaru rekla je Sarah. Draesno. Hvala ti. No na to sigurno nisi osobito ponosna. Ja bih na tvojem mjestu utio o tome. Adame! Prestani! Rosie je skoila na noge. Ne moe vie ovako. Ne moe se tako ponaati s nama. Grozan si, nevjerojatan Zar zato to eni kaem ono to ve i sama zna, da je ljubimac knjievnih krugova bio obino piskaralo, a njegove knjige isto sranje? On je to nazvao umjetnou i nekako naveo druge da i oni tako misle.

316

Sarah je istrgnula ruku iz Rosiene. Ustala je, navukla oev kaput i, ne znajui ni sama zato, uzela knjigu sa stola. Drei je objema rukama, krenula je prema parkiralitu. Vicky je povikala: Sarah, ekaj Nije se ni okrenula. Bol se irila kroz ramena i prema glavi, a onda se skupila na tjemenu poput premalene kape. Unutra je bilo vrue i sad je podrhtavala. No je bila mrana i vlana, nad automobilima je visjela crna izmaglica i na karoserijama ostavljala grozdove bljetavih kapljica. Otkljuala je vrata i sjela za upravlja. Njezin je dah zamaglio staklo pa se nala kao zatvorena meu neprozirnim zidovima. Znala je da e on otvoriti suvozaka vrata za manje od pet minuta i sjesti pokraj nje. Doi e za pet minuta. Zapravo, doao je za tri. Upalilo se svjetlo u automobilu pa se vidjela u retrovizoru, iznurena, stara, usnica modrih kao od smrzavanja. Uao je u auto, zatvorio vrata i spustio ruku na njezino koljeno. Svjetlo se iskljuilo. Nastao je duboki mrak. Primio ju je za ruku i dodirnuo dlan jezikom. Kao da je vrlo umorna, kao da je teko bolesna, rekla je slabim glasom: Ne vrijedi. Povukla je ruku i odgurnula njegovu. Ne mogu. Ni veeras, ni ikad vie. Kako to misli? Zna kako mislim. Ne znam. Sve to to si rekao. Njegovo je lice bilo samo neodreena mrlja, ali vidjela je bljesak u oku. To je bila igra rekao je. Zna to. Naa igra. Ti uiva u njoj, ja uivam u njoj. Uzbuuje nas. Ne.

317

Prije ti se svialo. Ve smo to radili. U njegovu glasu osjeala se napetost. Uhvatila ga je panika. Zaboga, pa nisam to ozbiljno mislio. Oboavam njegove knjige. I ta mi se knjiga silno svidjela. Zna da to nisam mislio. Pokuala je biti mirna i suvisla i djelomice je uspjela. Rekao si to. Vjerojatno nisi mislio ozbiljno, ali to nije vano. Rekao si i ne moe porei. Nikad to neu zaboraviti. Tu nita ne mogu. ao mi je. Ispriavam se. Iskreno mi je ao. Tako je i zvuao. Zvuao je onako kako bi joj na poetku bilo mrsko da zvui, ponizno, pokajniki, uplaeno. Molim te, dopusti mi da poreknem. Rijei, vratite se. Moe li tako? Bih, da mogu. to je uinjeno, uinjeno je, pomislila je. Ne moe se izbrisati. Onda to reci. Moe ti to. Ne mogu. To je jedino u to nisi smio dirati. Sarah, ne razumijem te. Ja sad idem doma. Zbogom. Poeo se buniti. Izila je iz automobila, zaobila ga i otvorila suvozaka vrata. Trenutak je oklijevao, ali onda je iziao. Nije ga gledala iako ga je pod svjetiljkom mogla jasno vidjeti. Sjela je za upravlja, ukljuila motor, pritisnula tipku za odmrzavanje prozora. Dok se izvezla na ulicu, nestao je. Nigdje ga nije bilo. Boljelo ju je iza oiju. Trebalo joj je neto protiv boli, ali nije znala to. Na pola puta do kue poelo je kiiti. Ritmino pomicanje brisaa stakla podsjealo ju je na uas besmisla. Odnijela je knjigu u kuu. Morala je prijei samo nekoliko koraka, ali i ona i knjiga bile su posve mokre. Gotovo nikad nije plakala, ali kad je za sobom zatvorila vrata, rasplakala se. Spustila se na sag u predvorju i plakala u mraku, s oevom skvaenom knjigom priljubljenom uz obraz.

318

27
to je radila eherezada poto je dovrila tisuu prvu pripovijest? Je li sigurnost ubila njezinu kreativnost? Dakako da nije. Poela je pisati. Jednog emo dana nai njezinu ostavtinu, i te e pripovijetke biti mnogo bolje od prvih tisuu, jer sigurnost hrani darovitost bolje nego opasnost. Hamadrijada U Sarinom snu bila je gusta magla, ali bila je negdje na selu, a ne na plai, i nije bilo boje. San je bio poput crnobijelog filma. Sivi i tamnosivi san. Hodali su jedno prema drugome, ona i Adam Foley, izranjali su iz magle, susreli se, stajali odvojeni. Rekao je: Nisam ono nikad kazao. Sve je to izgovorio moj dvojnik. Ali, ti nema dvojnika, uzvratila je, i nije prema njemu osjeala nita, ni elju ni izazov. Magla se zgusnula i nakupila na njezinim rukama. Spustila je pogled i vidjela da cijelo njezino tijelo bljeti pokriveno kapljicama kao staklom s razbijenog prozora. On nema dvojnika. Ne postoji nitko poput njega, ula je kako govori glas njezina oca. Onda ga je ugledala, ondje gdje je prije bio Adam. Znala je da je to njezin otac, ali bio je mlai, izgledao je kao Stefan i moda kao netko koga nikad nije upoznala, netko tko je umro stranom smru prije nego to se rodila. Prebolio sam, ili sam barem pokuao, rekao je Stefan-Desmond-otac. Ali, uvijek ga vidim u magli. Bila je neutjeno osamljena. Upitala se eli li Adama i iskreno odgovorila ne, nikad ga vie ne eli vidjeti. Kuu e prodati i ona se nikad nee vratiti, nikad vie nee vidjeti Rosie, Alexandera i Vicky. Ni bijelu izmaglicu koja se die s mora. Ni rododendrone, ni koljke, ni otok koji lei na mirnom, plosnatom, sivom moru. Ima li uope prijatelja? Mnogo znanaca, to da. Druge profesore s fakulteta. Sestru i njezinog partnera. Strica koji ima vlastiti ivot,

319

vlastitu djecu. Tetu koju nikad nee upoznati, bratie i sestrine koje ne eli poznavati. Kao i obino bila je toga svjesna majku je ostavila na posljednjem mjestu. Gotovo je zaboravila na nju. Podaci o Geraldu Candlessu sad su potpuni, ili barem onoliko potpuni koliko je mogue. Prelistala ih je, svoje biljeke, novinske izreske, fotografije koje je donijela iz Lundy View Housea, sinopsise oevih knjiga koje je sastavila i vlastite skice poetka knjige, Jasonova i Fabianova izvjea, rodoslov Candlessovih, rodoslov Ryanovih. Znala je o njemu sve osim odgovora na pitanje zato. Znala je o njegovu djetinjstvu, o roditeljima, ouhu, brai i sestrama, koli, prvom poslu, vojsci, zaposlenju poslije rata, odlasku iz roditeljske kue i nestanku. Nije znala jedino zato je nestao, zato je promijenio identitet. Memoare e morati napisati bez toga. Do poetka semestra preostao joj je jo samo tjedan, pa je ujutro sjela za kompjutor i latila se posla. Kad je napisala deset kartica, napravila je stanku i napisala pismo Robertu Postleu. Ispriala mu se zbog dugog nejavljanja, rekla da je morala istraivati, ali sad je ozbiljno poela raditi i namjerava zavriti u svibnju. Koncem svibnja. Dok je ispisivala adresu Carlyon Brenta na omotnici, nazvala ju je majka. Sarah je mislila da je u Lundy View Houseu, pa je upitala pada li snijeg. Negdje je ula da se za West Country predvia snijeg. Ursula je rekla da ne pada, osim ako istodobno ne pada u Kentish Townu. Rijeile su nesporazum, a Saru je vie zanimala sluajnost da je njezina majka u Bloomsburyju u trenutku kad ona adresira pismo u taj dio grada nego razlog poziva. Ali, tad joj je sinulo da bi Ursula morala znati to je otkrila, da joj sve treba ispriati. Mora joj rei to e biti u memoarima. uj, ako si dola u London, bi li sutra naveer navratila k meni? Pozvat u i Hope. Moram vam neto rei.

320

Palo joj je na um da bi takvu najavu svaka majka protumaila kao najavu zaruka ili vjenanja. U svakom sluaju, neega u vezi s nekim mukarcem. Bila je toliko zauzeta razmiljanjem o tome kako vie nikad nee osjeati seksualnu elju da nije obratila osobitu pozornost kad je Ursula rekla da i ona njoj ima neto rei. Nisi valjda prodala kuu? Ma kakvi. Pa na tritu je tek dva tjedna. Hope je dola kose vezane alom jer je Fabian rekao da s krznenim eirom izgleda kao Boris Jeljcin. Ma sigurno misli da u objaviti zaruke. Nee valjda? A s kim bih se ja to mogla zaruiti? Dok je otvarala bocu vina koju je donijela, Hope je rekla da ona i Fabian razmiljaju o zarukama. Vi uvijek o tome razmiljate. Razmiljate o tome ve deset godina. Hope je sjela i zagledala se u au kao da je kristalna kugla. Kad bismo se zaruili, to bi znailo da trebamo poeti ivjeti zajedno. A onda, moda za godinu-dvije, ako sve bude u redu, mogli bismo se vjenati. Da mi je znati zato tako bezglavo urite! Stigla je Ursula. Na glavi je imala krzneni eir koji Hope ne bi pristajao, ali njoj jest. Sarah je zamijetila da je od glave do pete odjevena u nove stvari. Opet se oiala, i to mnogo bolje nego prvi put u Barnstapleu. I ona je donijela bocu, ali pjenuca. Jesi li moda prodala kuu? upitala je Hope. Imam ponudu. Posrednik me jutros nazvao.

321

Ne znam emu pjenuac rekla je Sarah i poljubila majku. Najvie zato, pomislila je poslije, jer tako zanosno mirie na Romu Laure Biagiotti nego zbog iega drugog. Hoemo li ga popiti radije nego tvoje vino, Hope? Pogleda li bocu, vidjet e da si ve popila gotovo sve vino rekla je Hope. Njihov je otac znao vrlo vjeto otvoriti bocu pjenuca, bez prolijevanja i praskanja. Ni Hope nije ilo loe. Otila je u kuhinju po krpu da obrie stol. elim vam rei to sam doznala o tati. Nije valjda neto grozno? Njezina sestra izgleda upravo kao njihov otac prije dvadeset i vie godina, pomislila je Sarah, kad bi u slikovnici neka slika najavljivala neto strano ili kad bi ih njegova pripovijest zastraila. Uvijek bi im obeao da nee biti niega stranog i uvijek je odrao obeanje. Nije neto to e me uzrujati? Mislim da ne. Sigurna sam da nee. Nije to mogla zajamiti kao neko on. Ali, sve im je ispriala. Na Hopeinu se licu vidjela svaka nijansa osjeaja. Jedanput je rukom pokrila usta, drugi put objema rukama cijelo lice. Uzviknula je kao da se uzrujala ili da prosvjeduje. Ali, na Ursuli se nita nije vidjelo. Nije ni taknula pjenuac. Sarah je svoj popila i ponovno napunila au, svjesna da ve osjea posljedice. Iz Hope je provalilo: Ali, zato? Zato je to uinio? Upravo to ne znam. Ali, mora znati. Hope se obratila majci kao da je ona policajac, a Sarah osumnjieni. Nije mogue da si bila s njim u braku trideset pet ili koliko ve godina, a da ti nita nije kazao. Ne. To jest, da, bila sam. Nikad nisam posumnjala da je netko drugi. Zato bih?

322

Pitanje je rekla je Sarah trebam li to unaprijed rei Robertu Postleu ili ne? Rei Postleu? Zato? Piem memoare o tati, sjea se? On je bio tatin nakladnik, sad je moj. Zato. Trebam li mu unaprijed rei da je tata zapravo bio John Ryan ili da priekam dok memoari ne budu gotovi? Ursula nije rekla nita. Sluala je utke. Uzela je au s pjenucem i malo otpila. Hope je posegnula za bocom i rekla: Ako mu sad kae, to e se prouti. On e biti silno uzbuen i nekome e rei, ako nikome drugom, sigurno svojoj eni. Ili e to uti neka tajnica. Ne zaboravi da Manje je vie izlazi za dva tjedna. Stvar e nekako procuriti, to se uvijek dogodi, zavrit e u novinama i onda nam vie nee dati mira. Mislim da je to malo nepoteno prema Robertu, ali shvaam to eli rei. Dobro, onda ni rijei dok ne dobije rukopis. Slae se, ma? Naravno, ako ti tako eli. Ali, kad knjiga bude objavljena, novinari e svejedno navaliti. Dotad emo biti spremne rekla je Sarah, ne znajui kako e to biti spremne. Uzdahnula je. Oekivala je da e joj laknuti kad im kae, da e se osjeati bolje, ali nije bilo tako. Odjedanput je bila svjesna da e njezina sestra i majka ubrzo otii, ostaviti je samu, opet e biti sama, a tako se nikad prije nije osjeala. Pie koje joj je inae pomagalo sad nije. Kad odu, a boce budu prazne, pogledat e to jo ima za pie. Napit e se i zaspati. Ursula je rekla: Rekla sam ti da i ja tebi neto elim rei, Sarah. Tebi i Hope. Je li? Sarah se nije sjeala. Valjda misli na ponudu za kuu. Je li zato donijela pjenuac? Sjea li se kako si me dovezla u London onaj put kad sam ila nekoga posjetiti?

323

Da, odvezla sam te u hotel, gdje si i sad odsjela. Ne, nisam. Stanujem kod tog nekoga, kod prijatelja. Pitala si me gdje ona stanuje, a ja sam ti rekla da to nije ona, nego on. Ne sjea se? Sarah je kimnula jer joj je tako bilo lake. Odsjela sam kod njega. Ne. ivim s njim. Zove se Sam Fleming i namjeravam ivjeti s njim. Moda u njegovom stanu, a moda emo kupiti neto zajedno kad prodam kuu, ne znam. Ali, sad ivim s njim. Zato nam nisi rekla? esto sam ti pokuavala rei, Sarah, ali ti me ne slua. Nikad ne slua to ti govorim. Pokuala sam ti rei kad si me vozila u hotel. I kad me nazvao, a ti si se javila. Pa sam na kraju zakljuila da u morati doi ovamo i rei vam objema. Ovako. I sad sam vam rekla. Njezina majka ostala je bez daha. Porumenjela je. Nisam ozbiljno mislila ono da me nikad ne slua. Znam da ima vlastitih problema. Zato bi me sluala? No eto, sad ste me obje sasluale. Htjela bih da ubrzo upoznate Sama. Htio je veeras doi sa mnom, ali rekla sam mu ne, ne ovaj put. Sarah se toliko usredotoila na majino lice, na njezinu iznenadnu zbunjenost i nadasve, na njezine rijei, da nije ni pogledala Hope. Na trenutak je zaboravila da Hope postoji. I tako, poskoila je kad je Hope vrisnula. Ne moe! Ne smije! Ursula se malice uvukla u naslonja. Podigla je ruku kao u samoobrani. Sarah je prvi put pomislila kako je esto majka u prolosti izvela tu kretnju, ali uvijek na neto to je rekao otac. Sad se branila od Hope. Ne vidim kako to moe utjecati na tebe, Hope. Znala si da odlazim iz kue i bila si zadovoljna zbog toga. Nisam bila zadovoljna!

324

Nisi imala nita protiv. ivjet u u Londonu, s mukarcem koji mi je vrlo drag. Bit u vam blizu, moi emo se viati Viati?! Nikad te vie u ivotu ne elim vidjeti! Bila si udana za tatu! Jesi li to zaboravila? Za tatu! Nestalo je Ursuline zbunjenosti i nesigurnosti. Rekla je vrstim glasom: Ti o tome ne zna nita. to itko zna o tuem braku? Nita. Ti nita ne zna, nita. Znam da te mrzim. Suze su tekle niz Hopeino lice. Bila si tatina ena, a sad e ivjeti s tim mukarcem, sigurno je uasan kad te eli, trebala bi biti mrtva. Trebala bi ti biti mrtva, a ne tata. Kao da joj je ponovno osam godina. Lice joj je nabubrilo u djetinjastu grimasu. Sarah se uplaila. Nije znala to uiniti, ali ustala je, prila sestri pruenih ruku. Hope ju je udarila. Ne smije vrisnula je. Zabranjujem ti! Tata ti zabranjuje! Kao to kae, Hope, tvoj je otac mrtav rekla je Ursula. Hope je navukla ogrta, posrui i sklanjajui kosu iz oiju, briui akama oi. Sarah nije uinila nita. Nije govorila. Ursula se, problijedjela, zavalila na naslon. Hope je otvorila vrata i zalupila ih za sobom tako da se cijela kua protresla. Sarah je trljala ruku ondje gdje ju je Hope udarila. Pogledala je majku i poeljela da kae neto o tome kako Hope zna biti djetinjasta, kako ne zna to ju je spopalo, kako e to brzo proi. Ali, Ursula to nije uinila. Izgledala je kao da je nasmrt bolesna. Dola je sva bljetava, u novoj odjei, s novom frizurom, zacijelo sretna. Sve je to nestalo. Sad je izgledala kao da ju je pogodila munja i ubila u njoj ivotnu silu. Ma rekla je Sarah, a onda: Majko. Ursula se pokrenula. Podigla je ramena, spustila ih, zatreptala. Onda se stresla, ili je moda zadrhtala. Moram ii. uj, nije ona Sarah je htjela rei da Hope nije mislila ozbiljno, ali sjetila se da je upravo to Adam rekao njoj i da to nita nije

325

promijenilo. Hou rei, mislila je to u tom trenutku, ali proi e je. Jesi li dobro? Nisam. Ali, bit u. Jednog dana, bez sumnje, i mene e proi. Moram ii. Hoe li da ti pozovem taksi? Ursula je odjedanput postala suvisla i mirna. Mogu ga zaustaviti na ulici, Sarah. Vjerujem da to nije osobito teko, premda zapravo ne znam. Tako sam rijetko bila ovdje. Ali, mogu zaustaviti taksi ili otii do podzemne, jer vie ne elim biti ovdje. Ne elim vie govoriti, ne sad. elim ti rei samo jedno. Nikad ti to nisam rekla i moda ni sad ne bih trebala, ali ipak u to uiniti. Bila sam uasno nesretna s tvojim ocem, nije to bio nikakav brak, nije bilo nita. Poslije Hopeina roenja odbacio me u svakom smislu, a ako me nikad nije fiziki zlostavljao, svakog mene dana ubadao jezikom. Sad idem. Sarah je zurila u nju. Mehaniki je ustala i pridrala joj ogrta. Ursula se okrenula, lica blizu Sarinog, oiju umornih i tunih. Sarah je priljubila usnice na njezin hladan, krut obraz. Nije uzvratila poljubac. Nisu vie progovorile dok nisu sile u prizemlje. Sarah je tek tad shvatila da uope nije estitala majci, nije joj poeljela sreu. Sad je bilo prekasno. uj, ma, javit u ti se. ak ne znam ni gdje stanuje. Nemam broj telefona. To sam vam veeras objema htjela dati rekla je Ursula. Ali, neka malo prieka, to veli? Laku no. Kad se vratila u stan, Sarah je pogledala na ulicu. Bilo je jo rano, tek devet. Vidjela je Ursulu kako hoda pod ogoljelim stablima, a onda stranja svjetla taksija koji je iziao iz bone ulice. Majka je ve bila predaleko da bi vidjela je li sjela u taksi, a kad je nakon pet minuta zazvonilo na vratima, pomislila je da se zacijelo vratila. Neto je

326

zaboravila, ili je zaalila zbog onoga to je rekla na rastanku. Sarah je podigla portafon i rekla: Otvorit u ti, majko. Nije se ulo nita, zatim pucketanje, a zatim: Nije majka, nego Jason. Mislio sam da me moda nee pustiti unutra rekao je. I on se, kao i majka, oiao. Izgledao je zdravije, kao da se bolje hranio. Pritevi su nestali. Pruio joj je omotnicu. Tvoj ek. Vraam ti ga. Nisam radio, pa me nema za to platiti. Jesi li za pie? Donio sam bocu vina. Ona mi je u depu. Nisam se iznenada udebljao. Zaposlio sam se dodue, radim samo nekoliko sati na dan jer sam se vratio na fakultet. Vratio si se na sveuilite? Vraam se. Kad pone semestar. Ne u Ipswichu, nego ovdje, u Londonu. Hoe li vina? Ve je ionako previe popila. Odmahnula je glavom, a on se nasmijeio, podignuvi obrve. Onda ga ostavi za sutra. Jesi li doznala zato je tvoj tata promijenio ime? Ispriala mu je o Stefanu, pokazala mu papire i onih deset kartica koje je napisala. Rekao je: Nema vie to otkriti, je li? ini se da ne. Nikad nee doznati zato. Zanima li te to je rekla moja bakica kad sam joj rekao? Rekla je: Sigurno je uinio neto strano nekome u svojoj obitelji, ili netko iz obitelji njemu. Sarah je kimnula. Ukoeno je rekla: Da mi je itko rekao da e mi biti drago vidjeti nekoga tko svoju baku zove bakica, ne bih povjerovala. Ti si snob, Sarah. Znam.

327

Nasmijao se. Moram poi. Jo do kraja tjedna stanujem u Ipswichu, a zadnji je vlak u jedanaest. Oklijevala je, iznenada pomislivi na sve njih, mrtvoga oca, majku, Hope, bolne uvrede Adama Foleyja, a onda je druim glasom, ne gledajui ga, rekla: Bi li htio prenoiti kod mene?

28
Plagijat je ee posljedica oaja nego pokvarenosti. Mladoenjina vrata Rukopisi dvoje njegovih autora stigli su na stol Roberta Postlea istoga dana u prvom tjednu kolovoza. Onaj to mu ga je poslao agent nije oekivao jo mjesec dana, a onaj koji mu je poslan izravno trebao je stii odavno. Ve je pomislio da ga nikad nee vidjeti. Rukopis Zahvalno dijete: sjeanja na moga oca bio je dvostruko deblji od Pokvarene ume, to mu je sasvim odgovaralo. Rukopis Titusa Romneyja bio je drugi roman prema ugovoru za dva romana. Na prvi pogled, inilo se da nema ni dvjesto kartica, ali Robertu je bilo drago to je stigao prije roka. Kad je posljednji put razgovarao s Romneyjem, rekao mu je da nema ideja i da se zablokirao. Ali, to je bilo prije gotovo godinu dana, sjetio se Robert. Vrijeme leti. Sarin naslov nije mu se osobito svidio. Poigravala se, dakako, s citatom iz Kralja Leara: Otrije je od zmijina zuba, Imati nezahvalno dijete. Prije nekoliko mjeseci dala mu je naslutiti da e memoari biti senzacionalni. Njezin se otac zapravo nije zvao Gerald Candless, promijenio je ime i identitet kad mu je bilo dvadeset pet. Napisala mu je jo poneto o tome, ali Robert se pitao je li Gerald Candless bio dovoljno slavan da bi se za to zainteresirao uti tisak. Moda. Ovisi o tome to je otkrila i kako je to napisala. To e ionako biti briga reklamnog odjela, a ne njegova.

328

Ursula je prodala Lundy View House. ivjela je s nekim knjiarom u Londonu. Robert je mislio da e ga upoznati na Hopeinu vjenanju, ali nije ga bilo. to je jo vanije, nije bilo ni Ursule. Neki su ljudi pitali zato, ali Robert nije bio jedan od njih. Ipak, neka ena po imenu Pauline rekla mu je da se Hope posvaala s majkom i da se jo nisu pomirile. to se mene tie, oekivala bih da teta Ursula vie potuje tetkovu uspomenu. Onda ga je Sarah upoznala s nekim ovjekom po imenu Stefan. Uinilo mu se da je prestar za nju, ali to nije bilo vano, jer poslije, kad mu je objanjavala da knjiga ipak nee biti gotova u svibnju, pojavio se mnogo mlai mukarac koji je oito bio njezin deko. Imao je jedno od onih groznih imena, Gareth ili Darren. Ne, Jason. Tad mu je rekla da e memoari biti senzacionalni, a taj se Jason nasmijao, zagrlio je i rekao da je to preblago rekla. Sad kad je rukopis bio pred njim, zabrinuo se. Ne, to je preblago reeno. Bojao se. Dakako, osjeaj mu nije bio nepoznat. Nakladnici se uvijek boje klevete, pogreaka, netonosti i lai svojih autora. Da i ne govorimo o plagijatu. Sve bi to mogao nai u Sarinu rukopisu pa se zato bojao. Dvije kartonske fascikle povezane gumicom leale su naizgled neduno na stolu. Na kraju krajeva, to je samo papir, petsto listova i na njima rijei. Ali, papir i rijei uvijek izgledaju neduno. A kad pomisli to sve moe tiskana rije, to je sve uinila, to je doista velika varka. U subotu se spremao na odmor, sa enom i djecom koja su jo ivjela s njima. Od starijih urednika u Carlyon Brentu oekivalo se da pou na odmor u kolovozu, zbog sezone. Jedan e rukopis proitati sad, drugi ponijeti na odmor u Lubron. Koji e biti prvi? Moda tanji. Onaj kojem se manje veseli. Kojeg se eli osloboditi. Za taj e biti dovoljno nekoliko sati. A onda Sarin. Na hotelskoj terasi, u hladu u nekoj kavani Postoji li fotografija Geralda s djevojicama

329

kad su bile malene? inilo mu se da postoji, u arhivu Carlyon Brenta. Izvrsno e izgledati na ovitku. Stavio je Romneyjevu Pokvarenu umu u aktovku. Poslije veere, poslije vijesti u devet, izvadio ga je i poeo itati.

29 1.
uma je u sjevernom dijelu moda zelena i divlja, pravi gusti, ali ovdje je pranjava i trona. ak i u proljee stabla kao da se moraju boriti da ostanu uspravna. Uz stazu to vodi duboko u umu bilo je mirnije, vie nalik pravoj prirodi. Zvukovi prometa s krianja jenjaju, svjetla blijede. Nebo je bljetavo sivo, ne doista mrano, masa izlomljenih, raznolikih oblaka na kojoj se mjesec pojavi pa povue pa opet pojavi. John je bio vrlo blizu kue. I one prave, gdje su ivjeli njegova majka, braa i sestre, i one u kojoj je bio podstanar. Jedna je bila u ulici oko kilometar na zapad, druga malo dalje na jug. Zakljuio je da je dovoljno daleko. Ovamo nee doi, nitko od njih. Samo jedna vrsta ljudskih bia dolazi ovamo poslije sutona, vrsta koju je doao nai. Izravnost te pomisli presjekla ga je i uplaila. Nije to smio izraziti tako neposredno, ak ni samome sebi. Doao je samo pogledati, vidjeti je li istina ono to je uo. U redakciji i u tiskari glasine su se brzo irile. Nije znao odakle potjeu, ali uvijek su postojale, spomenuli bi ih stariji mukarci glumei svjetske ljude ili bi se rugali. Dakako, ne ako bi bila nazona i neka djevojka. uo ih je pa se i on smijuljio ili kolutao oima kako se oekivalo. Ali, zapamtio je, pohranio je sve podatke. U umi, rekli su, pokraj rezervoara. Ulica Forest, Grove Hill, tamo negdje. To je njihovo nalazite. Ode li tamo, deko, mora se leima nasloniti na stablo.

330

Samo, on to nije htio. Nije to htio ni izraziti. Samo je doao pogledati. Jer, bila je to mogunost za ubudue, neto o emu je mogao razmiljati, odvagnuti prednosti i nedostatke, procijeniti je li taj nain ivota za njega. Nita drugo nije dolazilo u obzir. Kupelji nikako ne, kupelji ne a nikad, nikad ono drugo. im je uo za ona podzemna mjesta, im mu je to rekao onaj djeak u koli, potpuno je prestao odlaziti u javne zahode. Nije im vie iao ni blizu. U mornarici to nije bio problem sam Bog zna da je bilo dovoljno drugih problema! ali, otkako je postao novinar Uvijek bi morao otii kui ili se posluiti uredskim zahodom, ili onim u gostionici, ili, ako nije preostalo nita drugo, otii za grm. Doao je ovamo jer je to bila jedina mogunost. Sad je bio u dubini trokuta pokvarene ume, vjerojatno u samom sreditu, pribliavao se malom nizu ribnjaka. Pitao se kako e mu biti ako se nita ne dogodi. Hoe li osjetiti olakanje ili razoaranje? Mora li uope biti jedno od toga dvoga? Nije mogao podnijeti pomisao da nastavi kao dotad. Da voda Sheilu naokolo, stie oi prije nego to je poljubi i uvijek zamilja nekog posve drugog, mata. Da gleda brau i Jamesu zavidi na normalnosti, na elji za trudnom mladenkom, a Stephenu na tome to je jo dijete. A Desmond, to osjea prema Desmondu? Nagaanje. Sumnju i pouzdanost. Uvijek se pitao ima li Desmond, jo tako mlad, moda iste sklonosti. Ovdje je bilo skrovito a ipak otvoreno, stabla su se prorijedila, ribnjaci kao bljetave oi koje nebu uzvraaju pogled. Klupa je bila na otvorenom, ali odmah uz gutik. Poe li tamo, deko, lea priljubi uz stablo. Bilo je tiho i mirno, nije bilo vjetra, ali bio je svjestan kretanja u blizini. Nije ga mogao uti, bilo je to vie nalik vibriranju tla, osjeaju da nije sam. Ali, moda je to samo zamislio. Sjeo je na klupu i prvi put doista pogledao oko sebe. Preko vode, iza sebe kroz stabla prema mjestu gdje je sporedna staza izlazila na glavnu. Mjesec je isplovio na vedar komadi neba. Ondje pokraj staze

331

bila je jo jedna klupa i na njoj je sjedio neki mukarac. To jest, neka osoba, ali to ne moe biti ena. Ne ovdje, ne sama nou. Nakon nekoliko trenutaka prestao je gledati lik na drugoj klupi. Pripalio je cigaretu. Dat e sebi desetak minuta, koliko mu bude trebalo da je popui. Onda e otii. Ne u sobu, nego u kuu. Vidjet e ih sve, prespavati na trosjedu, a prije nego to zaspi, odluit e. to uiniti. Da nikad vie nee izii sa Sheilom, to je prvo, to mora zbog obzirnosti. Nije poteno prema njoj to se tako ponaao, jer nikad, nikad nee moi Nikad vie. Vratila su se sjeanja na one zgode na Filipinima ali ih je otjerao tjelesnim naporom, stiskanjem aka, otvaranjem, pritiskanjem prstiju na elo. Povukao je dug dim. Poi e lijeniku. Dakako, ne svojem lijeniku, ne lijeniku kojem odlaze majka, djeaci i djeca. to god lijenik rekao o tajnosti onoga to im kae pacijent, ne moe se na to osloniti. Ubio bi se kad bi netko rekao njegovoj majci. I to je pomisao koju treba potisnuti, zdrobiti, umrtviti. Poi e drugom lijeniku, platiti mu i lijenik e ga poslati nekamo na lijeenje. Popuio je ve vie od pola cigarete. Pogledao je ribnjake, njihove glatke povrine, u svakome odraz tog raskomadanog neba. A onda je shvatio da se ovjek s druge klupe pokrenuo. Kako je to osjetio? Nije gledao. Osjetio je samo promjenu u prostoru slijeva, ba kao to je prije njegovu nazonost osjetio kao vibriranje tla. Sad je pogledao. ovjek je iao prema njemu. Moda bi morao otii. Ugasio je cigaretu, opuak stopalom ukopao u glinasto tlo, pogledao u svoja koljena. Taj e mu mukarac prii i neto ga upitati, vjerojatno ima li vatre. A on e izvaditi upalja, kresnuti, vidjeti mlado lice u svjetlosti plamena Umjesto toga, mukarac je sjeo na klupu, na drugi kraj. John ga je pogledao i brzo skrenuo pogled. Oblaci su se zgusnuli, potamnjeli i skrili mjesec. Nije dobro vidio. Kad je mukarac pripalio cigaretu, plamen je bio vrlo bljetav. I John je pripalio jo jednu. Sjedili su na

332

suprotnim krajevima klupe i puili, i John je ponovno pomislio, kad popuim ovu, idem. Idem doma. Mukarac se naslonio na naslon klupe. Cigaretu je ostavio u ustima, visjela mu je s usnice. Johnove oi sad su se ve naviknule na tamu, a pomagao mu je ar dviju cigareta. Vidio je da se taj mukarac poeo trljati. Sklopio je oi pa nije vidio da ga John gleda, ali John je znao da zna da ga gleda. Vidio je kako je gurnuo ruke u hlae i kako ih polako, znalaki pomie. Nije znao to uiniti, ali neto mora. Sad nije bilo mogue otii kui. Otii kui bilo bi nijekanje svega, odbacivanje svake nade i mogunosti, apsolutna smrt. Mora neto uiniti, pa je poeo initi isto to i taj mukarac. Radio je to i prije, ali nikad ovako. Nikad u drutvu. Nije ni sanjao o tome, da dva mukarca sjede na suprotnim krajevima iste klupe, ugaenih cigareta, u tiini znakovitijoj od ikakvih rijei, ruku u ritmikoj kretnji. Mukarac je okrenuo glavu i otvorio oi. Gledali su se. Hajdemo onamo. John je ustao i poao za njim meu stabla. Pustit e njega da vodi, nee nita sam poduzimati, uit e. Mukarac je bio mlad, nije mu bilo ni dvadeset pet. Izgledao je obino, mirisao na sapun. Po govoru je znao da pripada radnikom staleu. John je pomislio da e ga poljubiti. Tako poinje s djevojkama, uvijek poljupcem. U umi je bilo mrano, i toplije. Oi su ga nakratko pogledale, a onda su se kapci spustili, ruke ga dotaknule, bez poljupca. Poeo je rukama initi ono to je inio taj mukarac. Prostitutke se, kau, ne ljube, poljubac je odve intiman, ali znao je da to nije pravi razlog zbog kojeg ga taj mukarac nije poljubio, mora postojati drugi razlog. Pomislio je to dok je jo mogao misliti, prije nego to je sposobnost miljenja nestala u dubokom, bezumnom bunaru putenog uitka.

333

2.
Svijet se promijenio. Osjeao se ivljim nego ikad prije, ali i uplaenijim. Nakon samo jedne veeri u pokvarenoj umi. Takvih veeri moe biti jo. Jedanput je otiao potraiti onog mukarca kojem nije znao ni ime. Sjedio je na klupi, gledao ribnjake i napokon je netko doao. Dva policajca. Hodali su jedan uz drugoga. Zastali su pokraj klupe i jedan mu je priao. ekate nekoga? upitao je, a kad je John rekao da je samo malo iziao na zrak, policajac je rekao: Hajde kui, sinko. A drugi: Upozorili smo te. John je otiao kui. Poslije je shvatio da je imao sree. Bili su ljubazni. Policija se znala sluiti provokatorima. Da su znali zato je doao i emu se nadao, lako su mu mogli podmetnuti jednoga od svojih. Jer, John je sad znao da bi, da je sreo nekog mukarca i da ga je on pozvao u svoju sobu, odmah poao s njim. Rado, s oduevljenjem. Ali, policajci su ga samo upozorili i poslali ga doma. Nedugo poslije, pisao je o sluaju dvojice mukaraca. Jedan je bio vrlo mlad, drugi pedesetih godina. Bili su optueni za teku nedolinost. Dok su ekali suenje, stariji se pokuao ubiti u zatvoru. Obojicu su poslali u zatvor, iako su prekraj napravili u privatnosti izolirane kue starijega. Zbog tog i slinih sluajeva, urednik je poslao Johna da istrauje aktivnosti homoseksualaca. John se isprva prepao, pomislio je da ga nisu sluajno izabrali, da ga odaje neto u dranju ili govoru. Ali, ubrzo se umirio. Izabrali su ga samo zbog iskustva i zato to je bio dobar novinar. Neki iz redakcije rekli su mu da ga ale, ponudili mu jo savjeta o uvanju lea. Jedan od njih nedavno je intervjuirao biologa koji je stvorio homoseksualnost u mukih takora tako to je jednu skupinu odvoji od enki. To je dokazivalo da mukarci ele jedan

334

drugoga jedino kad nema ena. Svi su u uredu, pa i John, popadali na pod od smijeha. Ali, zapravo se samo John iskreno rugao. Pokuao se druiti sa enama, ali sad radije o tome nije mislio. Istraivanje je poeo odlaskom u kavane u kojima se, prema rijeima urednika, nalaze homii. Jedini homi s kojim je ikad razgovarao bio je mukarac u umi, a njemu je rekao samo da, hvala i do vienja. Pitao se bi li ih prepoznao, ali zapravo, nije bilo teko. Dva mukarca za susjednim stolom bili su, kako je poslije doznao, poznati kao urlikavci, a nije bilo teko shvatiti zato. Imali su kretave glasove, afektirano dranje i pokrete dok su govorili. John se upitao ostavlja li on ponekad taj dojam na druge i odluio je bolje pripaziti, suzdranije se smijati, biti tii. Kad je otiao posjetiti majku, ouha i djecu, uao je u drugi svijet. U toj je kui, unato pretrpanosti, sve bilo isto, uredno, svijetlo. Kao da se tu govori samo istina, da su rijei prozirne od iskrenosti. Svi koji govore protiv obiteljskog ivota, koji ga zovu pokriem za rune tajne, koji spominju kosture u ormarima, morali bi doi ovamo i vidjeti njegovu obitelj. Vie nego ita na svijetu elio je i sam stvoriti takvu obitelj. Jednog dana. Imati takvo svetilite, takav mir, takvu posvemanju sigurnost. Na njegovoj je majci jedino snano i mono bio njezin fiziki izgled. Njezin duh ono to bi neko nazvao njezinom duom bio je njean, blag i neduan. Bio je gotovo posve siguran da nikad nije ula da mukarci mogu voditi ljubav jedan s drugim, da u to ne bi povjerovala kad bi joj tko rekao. Strunjaci tobonji strunjaci, lijenici, psiholozi govorili su da jake, dominantne majke svoje sinove pretvaraju u homoseksualce. Morali bi vidjeti njegovu majku, tako tihu, suosjeajnu, pokornu pred mukarcima. A ipak ima dva sina homoseksualca. Sad je bio siguran za Desmonda, ba kao to je bio siguran da James nije i da mali Stephen nije. Malenom je bilo tek etrnaest, ali

335

ipak je znao da nije. Znao bi i da mu je tek osam ili est. Je li to vano? Ne ako se moe prikriti, i to, ako ve ne zauvijek, a ono barem godinama. Dakle, njegova majka i Joseph ne moraju nikad doznati. U takvom drutvenom okruenju i nije bilo druge nego se skrivati. Otkrio je da bi bilo lake imati sifilis ili pismenu potvrdu da je lud nego priznati da je homoseksualac.

3.
Strunjak za zarazne bolesti u mjesnoj bolnici kojeg je intervjuirao sebe je smatrao liberalom. Rekao je Johnu da se protivi svemu to nastoji ograniiti prostituciju jer bi se u tom sluaju vie mukaraca okrenulo homoseksualnosti. John ga je upitao smatra li homoseksualnost boleu, i ako je tako, je li to jedna od bolesti za koje je strunjak. Moje su podruje spolne bolesti rekao je lijenik ne ba ljubazno. Ali, da, o invertitima mislim kao o bolesnicima. Zamijetit ete da ih nazivam invertitima a ne pervertitima. Po meni, treba ih aliti a ne osuivati. Na nama je da ih izlijeimo, a ne da ih aljemo u zatvor. A kako ete u tome uspjeti? Johna je to iskreno zanimalo. Ako postoji neka mogunost, on e je svakako iskuati. Zaudo, znao je, na temelju promatranja, da Desmond ne bi. Ali, on bi. Htio je prema Sheili ili nekoj drugoj djevojci, bilo kojoj djevojci, osjetiti istu elju kao prema onom mukarcu u umi. Kako u u tome uspjeti? Nikako. Ja sam lijenik. Nadu moramo poloiti u psihijatre. Sad je sve uspjenije lijeenje odbijanjem. Psihijatar kojeg je John intervjuirao bio je uvjeren da je za sve kriva obitelj. Mnogi homoseksualci nisu imali oca, ili njihova majka nije znala kako biti majka. Zato su ti djeaci odrasli kao enske due u

336

mukom tijelu. John je pomislio na vlastitu obitelj, na majku koju je smatrao savrenom. Pa preudala se samo da bi njezina djeca imala oca, bio je u to siguran. Pitao se to bi psihijatar rekao kad bi mu kazao istinu, kad bi bilo zamislivo ikome rei istinu. Ali, znao je odgovor. Rekao bi mu da mu se to samo ini, da njegova majka zapravo nije pasivna i blaga, Joseph nije jak i dominantan, a lanovi obitelji nisu doista sretni nego samo potiskuju prave osjeaje. Tako psihijatri uvijek govore. Na sve imaju spreman odgovor. Sljedeeg dana vratio se u onu kavanu. Urlikavaca nije bilo, ali bilo je drugih homia. Prepoznao ih je. Trebao se meu njima osjeati kao kod kue, ali nije. Neka je ena zurila u dvojicu za stolom u kutu, u njihovu podugu kosu, tijesne hlae, odve elegantne sportske sakoe. John se upitao, da si patuljak i da te stave na pusti otok sa samim patuljcima, bi li ti bilo bolje ili gore? Nije znao. Ali, znao je da je problem mogue rijeiti. Kad bi mogao ivjeti i biti ono to jesi, raditi to eli, a da te drugi prihvaaju, da im se ak svia, da im je drago. Dakako, to je smijeno, nemogue, nikad se nee dogoditi. Izvitoperen si, bolestan, lud, prljav, pokvaren, nezahvalan drutvu koje te eli izlijeiti, i uvijek e biti tako. Zato Desmond ne pati zbog svoje sudbine? Zato je sretan? John je naruio kavu i savijau od sira. Ti drugi na njega su djelovali posve drukije nego to je urednik elio kad mu je dao taj zadatak. Budili su u njemu elju da se vrati u pokvarenu umu. Dakako, ne moe se vratiti, zbog policije. Ali, postoje druga mjesta, londonski parkovi, primjerice Victoria Park, najblii njegovoj etvrti. Postoje javni zahodi. To mu je bilo mrsko, jer je ono to je elio izjednaavalo s pianjem i sranjem. Ljubav ne bi smjela poivati na istom mjestu gdje i izmet. Netko je to ve trebao napisati, ali nije. Gotovo nesvjesno, ili barem bez prethodnog razmiljanja, premjestio se blie paru dugokosih mukaraca. Pomislit e da se samo

337

primaknuo blie prozoru. Naruio je jo jednu kavu. Bojao se da netko ne opazi kako ih promatra pa ih je gledao potajno, ali ipak je uspio vidjeti da je jedan upao obrve. To je inila i Sheila, ali tko bi oekivao da mukarac John se uzbudio. Bio im je blizu, mogao je uti sve to govore. Jedan je bio frizer, drugi je radio u mukoj krojanici. Govorili su o muterijama, i to ne onako kako bi govorili heteroseksualci. Od jedne se reenice stresao. Svi ti prekrasni, muevni mukarci goli golcati. Oito ipak nije uo sve to su rekli. Nije uo to je tome prethodilo. Nije mogla biti rije ni o eljaonici ni o krojanici, to je sigurno. A onda, kad je uo samo jo nekoliko rijei, znao je. uvaj se. Mukarca s trajnom ne bi pustili ni blizu. Morat u priekati da mi ponovno narastu obrve. Svakako. A onda emo otii, je li? John vie nije ostao. inilo mu se da mu nedostaje zraka. Unutra je zrak bio ist, mirisalo je na kavu i kolae, ali njemu se inilo kao da se gui. Stajao je na ulici i duboko udisao. Tek je nakon pola sata sebi dopustio misliti o onome to su rekli, o mjestu koje su spomenuli, kamo e otii. Kamo i on moe otii. Ako mogu oni, zato ne bi mogao i on? Mjesto je bilo savreno. Anonimno, rekli su. Nevidljiv si, ili gotovo nevidljiv. A najljepe je to to onamo moe s toboe opravdanim razlogom. Mnogi to ine. Moda veina. Nije to park kamo dolazi policija, ni odvratno mjesto izmeta. Upravo suprotno. Mjesto posvemanje urednosti. istoe. Nita to ondje ini ne moe biti prljavo ni runo jer se ondje, po definicije, peru sve neistoe. Ondje, u onoj bjelini, bjelji si od snijega.

4.

338

lanak koji je napisao odve je suosjeajan, rekao je urednik. Ispada da su homoseksualci neshvaeni ili bolesni, kao da pate od neke uroene bolesti. To je Johna uplailo. inilo mu se da je urednik posumnjao, pa je u novu verziju lanka unio mnogo podataka o mukarcima osuenim zbog tekih i poniavajuih spolnih prijestupa. Ali, urednik i dalje nije bio zadovoljan. Vi, izgleda, ne shvaate to taj olo radi. Zamislite, uo sam da je neki meu noge stavio rajicu kako bi izgledalo kao da ima mjesenicu. Valjda ne traite da i to napiem? Zar nismo obiteljski list? Ne traim da to napiete, gospodine Riley, samo vam pokuavam predoiti kakvi su. Jer vi o njima piete kao da, jadni, imaju tuberkulozu. Ali, Johnu je to bilo dovoljno. Vie se uasnuo nad sobom nego nad urednikom. Izdao je sebe i svoje, svoj narod. Bilo je to previe. Rekao je da je lanak napisao najbolje to je mogao, bolje ne moe, pa neka ga napie netko drugi. Nije mu vie bilo vano ni je li mu posao u opasnosti. Namjeravao je nai novi. Dapae, imao je dvije ponude. Istog je dana iz svojeg ureda, koji je zapravo bio samo pregraeni dio tiskare s telefonom i pisaim strojem, nazvao Javnu kupelj Mile End. Vrata su bila zatvorena, iako to i nije bilo vano. Da ga je tko uo, pomislio bi kako istrauje za taj nesretni lanak. Svi su mislili da ga jo pie. Javio se glas s izrazitim cockney naglaskom. Znao je da postoje enski i muki dani, pa je upitao koji su dani samo za mukarce. Utorak, etvrtak, petak i subota. Treba li ponijeti runike? Ne, a ni sapun ili ampon. Sutra je utorak, ali to je prebrzo. Osim toga, mora otii na neki sastanak u opinu. Za to je potreban netko tko dobro zna stenografiju, a Johnu je ila izvrsno. U etvrtak? U etvrtak nee ui, nego e promatrati. Otii do kupalita, pogledati okolicu, onjuiti zrak.

339

U srijedu naveer uinio je isto to i uvijek kad nije radio otiao je kui. Ondje je pojeo veernji obrok. Pravi, tradicionalni aj nestajao je, umjesto toga poslijepodne bi popili alicu aja i pojeli kakav keks, a naveer bi pretenciozni objedovali, a oni koje je George Orwell nazvao viom niom radnikom klasom, oni bi veerali. John je napisao lanak o tim promjenama. Dolo je mnogo pisama itatelja. Ali, njegovi su i dalje prireivali tradicionalni aj i on je u tome uivao. To mu je bio najbolji obrok u cijelom tjednu. Prvo domai kompot i evaporirano mlijeko, unka i jezik (ili, u posebnim prigodama, piletina), tvrdokuhana jaja, zelena salata, rajice, tanko narezan smei kruh i maslac, biskvit, kolaii, okolada. Njegova je majka kuhala najbolje na svijetu. Rado joj je to govorio i gledao kako uiva u pohvali. Imala je teak ivot. Ali, za nagradu, imala je veliku obitelj, djecu koja su je oboavala. Zacijelo bi mnoge ene rado imale mnogo djece, pomislio je, samo kad bi ta djeca odmah bila odrasla, razumna, samostalna. Ona je svojih estoro odgojila u tekim uvjetima, bez novca, a nakon to je umro otac, i bez ljubavi. Barem ne takve ljubavi. To ti je bilo jasno im si pogledao Josepha. Joseph je bio kod kue kao i uvijek. John se nije mogao sjetiti da je Joseph ikad majku naveer nekamo izveo. Ostajali su kod kue, s djecom koja nisu bila Josephova, ali kao da jesu. Odnosio se prema njima kao da jesu. Stephen, Mary, Margaret, Desmond, James i on, stari etrnaest, gotovo esnaest, osamnaest, dvadeset, dvadest dvije, i onaj koji je bio u svijetu i sretno se vratio. Joseph je izgovorio molitvu-zahvalnicu. Bio je predan katolik, ali ponaao se prilino nekonformistino, zahvaljivao je za darove koje emo primiti i svake veeri itao Bibliju. Desmonda nije bilo. Radi, rekla je majka. Radio je u nekom londonskom hotelu, John nije znao to, moda kao nosa, o tome je uvijek govorio neodreeno. Nedostajao je Johnu, volio je da svi budu na broju.

340

Jamesova ena, kojom se oenio prije mjesec dana, sjela je izmeu njega i Anne. Trudnoa se poela nazirati. John je pomislio kako se on djetetu veseli gotovo vie nego njegovi roditelji, zapravo, nesumnjivo vie, jer James i Jackie morali su se vjenati, a da nije bila trudna sigurno ne bi. Ali, znao je da se njegova majka veseli prvom unuetu, a i Joseph, nakon to je prola prva srdba. John je morao Stephenu objasniti to se dogodilo. To e uiniti veeras, poslije aja izdvojit e se s njim i umiriti ga. Joseph je Stephenu rekao kako je to sramota. Govorio je odmjereno i blago kao uvijek, ali rijei su bile surove. James i Jackie poinili su grijeh i sad se moraju iskupiti, moraju se vjenati neovisno o tome to osjeaju, osjeaji s tim nemaju nikakve veze. Moraju se vjenati i ivjeti s Jamesovom majkom i ouhom, ma kako to bilo nezgodno i pretrpano, jer nemaju kamo drugamo. Grijeh se uvijek plaa, uvijek se mora platiti, a to je neugodno i bolno. John je, dakako, izabrao drukiji pristup. Otili su gore, u Desmondovu i Stephenovu sobu, toboe zato da John pogleda Stephenovu zbirku sliica koje su izlazile u kutijama cigareta. Ondje mu je prvo rekao da ne smije zaboraviti koliko duguje Josephu, da ga uvijek mora voljeti i potovati. Ali, ne mora ozbiljno shvaati sve to Joseph kae. Nije to nikakva velika tragedija, a jo manje nekakav veliki zloin koji bi osudio svaki pravednik. Stric Joseph je rekao da je to grijeh rekao je Stephen. Znam. Ali, vjeruj mi, to se stalno dogaa. Dok smo mladi, seksualna je elja jedan od najjaih osjeaja i ponekad joj je teko odoljeti. Mislim da je stric Joseph to zaboravio. James i Jackie nisu mogli odoljeti seksualnoj elji, a posljedica je to da e dobiti bebu. Zvui li ti to kao zloin? Stephen je zamiljeno upitao: A to bi onda bio grijeh?

341

Povrijediti nekoga, izdati ga, lagati, biti bezobziran. U svemu je najvanije dijete koje e se roditi, on ili ona mora imati obitelj i mnogo ljudi koji e ga voljeti. Mi to imamo, zar ne, svi mi? Stephen je kimnuo. Obitelj je svetinja, Stephene. Grijeh je unititi ili podijeliti obitelj. John je u sve to vjerovao dok je govorio, ali kad je spomenuo seksualnu elju, osjetio je da mu glas poinje podrhtavati. Morao se truditi da ostane vrst. Poslije, kad se vratio u svoju sobu, osjetio je pritisak seksualne elje jae nego ikad. Uinio je ono to je inio s mukarcem u umi, sklopljenih oiju, zamiljajui da je i taj mukarac tu. Hoe li uvijek pri spolnom inu sklapati oi? Za njega je to uvijek bio mraan in, iako je gotovo uvijek bio sam. Bilo mu je dvadeset pet godina i samo je jedanput u seksu uivao onako kako je elio, s mukarcem, a i tad nepotpuno. Samo je nazreo neto to bi moglo biti, neto prekrasno, a onda je pala zavjesa.

5.
Sljedeeg je dana imao razgovor s urednikom koji e mu moda ponuditi novi posao, u predgrau Londona, u vrlo uglednom listu, ali opet samo tjedniku. Onaj drugi, od kojeg je jo ekao vijesti, bio je dnevnik, i to vrlo ugledan, ali i vrlo daleko, u West Countryju. Bilo je ve dovoljno strano biti daleko od njih dok je bio u mornarici. Hoe li to moi ponovno podnijeti? Putovanje vlakom traje pet sati, bit e tjednima odsjeen od njih, moda e moi dolaziti kui samo svaki etvrti vikend Ali, iz tog mu se lista jo nisu javili, dok ga je urednik tjednika htio vidjeti jo tog poslijepodneva. Do njega se mogao odvesti gradskim autobusom. Ugroava li karijeru zbog obitelji? Moda, ako je karijera u

342

novinarstvu uope mogua za njega, ako doista eli biti novinar. Pomislio je na svoj poludovreni roman u platenoj torbi pod krevetom. Nikako da nae vremena i zavri ga. Zamalo je zakasnio na razgovor jer je prvo morao provjeriti vijest o nekom ovjeku iz Leytona koji je namjeravao preveslati Atlantski ocean. Morao ga je fotografirati, pogledati amac. Zamalo je zakasnio, ali ipak nije. Urednik se divio nekim njegovim lancima i brzini kojom je stenografirao. Ali, nije odmah Johnu ponudio posao, rekao je da e mu se javiti. John se vratio podzemnom, a ne autobusom, i kad je vlak stigao na postaju Bank, iskrcao se i preao na liniju Central. Poslije mora jo raditi, zapravo samo od tajnika udruge stanara doznati pojedinosti o sastanku, ali to je bilo u Leytonu, pa je htio posjetiti majku. Moda e i Desmond biti kod kue. Nije ga vidio ve nekoliko tjedana. Ali, umjesto u Leytonu, siao je iz vlaka u Mile Endu. Cijeli se dan prisiljavao da ne misli na javno kupalite i na ono to su rekli oni mukarci u kavani. Stalno je skretao misli, a budui da je morao misliti na novi posao, to i nije bilo tako teko. Ali sada, u vlaku, sve se vratilo. Rekao je sebi da e samo baciti pogled. Pogledat e izvana, procijeniti to mjesto, vidjeti tko ulazi, provjeriti, recimo, dolaze li te veeri doista samo mukarci. Kupalite nije bilo teko nai. Bilo je ondje gdje mu je mukarac telefonom rekao. Preko puta bila je malena kavana s prozorima bez zavjesa, staklenih ulaznih vrata. John se uvjerio da je jedan stol uz prozor slobodan, pa je uao. Na kraju krajeva, mora neto pojesti. Ne moe ga svake veeri hraniti majka. Naruio je aj i sjeo za stol pred velikim prozorom s kojeg je dobro vidio kupalite. Bila je to duga zgrada od smee opeke, sa irokim stubama koje su vodile do ulaza. Naruio je pastirsku pitu s grakom i mrkvom, pitu od jabuka i kremu. Bude li vidio da ulaze prepoznatljivi homoseksualci, zavrit e obrok, otii i nikad se nee vratiti.

343

Prvi je mukarac uao nakon otprilike pet minuta. Bio je visok i krupan, u starom, modrom, prugastom odijelu i koulji bez ovratnika. John ga je dobro vidio s prozora. Zatim je doao mukarac kratke kose poput vojnika. Obojica su izgledala posve normalno, kao muevi i oevi. Ali, John nije mogao jesti. Bio je odve uzbuen, odve napet. Zatim su ula jo trojica, od kojih su dvojica bila prilino stara. John takve nije oekivao, elave, trbuaste starce, jedan s bijelim brkovima, drugi u dugom ogrtau iako je bio lipanj. Ali, njihova ga je dob umirila. Kao da je zbog njih to mjesto postalo dolino. Ipak je to javno kupalite, ljudi tu dolaze zbog raznih razloga. Nije bio siguran da eli dolinost, zapravo znao je da je ne eli, ali htio je da se tako doima, kao da je to neto to ine normalni mukarci, kao odlazak u pub. Platio je nepojedeni objed, preao ulicu i pribliio se stubama. Bilo je gotovo sedam, a kod tajnika udruge stanara morao je biti u osam, dakle, prekasno je da ue. Ili je barem sebi tako rekao. Poi e drugi put. Kad bude imao vie vremena. Srce mu je tuklo jako i ritmino, kao onda u umi. Hodao je uz zgradu, skrenuo u bonu ulicu i gledao gore, u prozore koji su bili previsoko da bi se ita vidjelo. Zatim sa stranje strane, gdje je proelje bilo nalik visokom zidu od opeke, pomalo zloslutnom jer nije bilo prozora, pa drugom bonom ulicom i opet van na glavnu ulicu. Dakle, sljedei tjedan. Sljedei utorak ili etvrtak. Vratio se na postaju podzemne.

6.
Jedini nain da s tim izie na kraj bilo je ne razmiljati. Ili misliti na duge stvari. Prisiliti se. Razmiljao je o moguim ponudama za posao. Urednik tjednika pisao mu je i ponudio posao, i on je pristao. Bilo to, samo da ode iz Independenta i onog smijuljenja, od onog groznog urednika, iz vrue tiskare, iz guve i panike. Dodue, moda na novom poslu bude jednako loe, ali barem e biti drugdje.

344

Iz dnevnika iz West Countryja pisali su i predloili razgovor u subotu. To mu se svidjelo, znailo je da shvaaju kako tu ima obveze, ne moe jednostavno uskoiti u vlak kad god se sjeti i otputovati u mjesto udaljeno etiristo kilometara. Odvojili su za njega vikend, i to moda znai da im je stalo da doe. Iako je onima iz tjednika rekao da e u srpnju prijei k njima, ostavio je i druge mogunosti otvorene. Nije obvezan prihvatiti posao samo zato to je pristao. Svi tako ine ako naie neka bolja mogunost. Ali, moe li doista otii etiristo kilometara od obitelji? Ta su razmiljanja njegove misli uspjeno odvukla od kupalita sve dok nije doao na stubite i krenuo prema ulazu. Onda je nagrnula poplava osjeaja, straha i vrlo stvarnog osjeaja da se moda uputa u neto to e mu nakoditi, zbog ega e uvijek aliti. Ali, gurnuo je vrata i uao. Naao se u nekakvom predvorju. Slijeva je bila blagajna, a iznad nje ploa na kojoj su pisale cijene za kupanje, za uporabu bazena i saune te koji su dani za mukarce a koji za ene. Za blagajnom sjedila je ena kojoj je moglo biti ezdesetak godina. Nije oekivao da e vidjeti ene i to ga je razvedrilo. Nije ni najmanje nalikovala njegovoj majci, bila je starija, mnogo nia i deblja, ali njemu se uinilo da je majinski smirena i razborita. Na sebi je imala modri pulover i karirane hlae. Platio je za saunu. Dala mu je ulaznicu i uputila ga prema zelenim, gumenim vratima. Slijeva je bio otvor za ponitavanje ulaznica. Onaj isti mukarac vojnike frizure kojeg je vidio proli tjedan upravo je gurnuo svoju ulaznicu, pa je John uinio isto. Kad zna to treba uiniti, nije teko. Hoe li i ostalo biti tako lako? Iza vrata bila je vrlo velika prostorija s tri duge vjealice za odjeu s ovjeenim koaricama. Na svakoj je koarici bila metalna ploica s brojem. Kratkokosi mukarac otiao je u garderobu, pa je to uinio i John. Tako skriven, poloio je ruku na srce i osjetio kako brzo tue. Ali, kad je nekoliko puta duboko udahnuo, smirilo se.

345

Oponaao je sve to je inio onaj mukarac: svukao se, stavio odjeu u koaricu, jaknu na vjealicu, cigarete i ibice u cipelu, sitni iz depa u rupi koji je svezao i stavio u drugu cipelu. Runike koje je dobio na ulazu rasporedio je kao i onaj mukarac, jedan oko struka kao sarong, drugi preko glave i ramena. Doao je posluitelj i rekao mu da gumicu s brojem dri oko zglavka na ruci ili na nozi. John ga ju je stavio oko lijevog zglavka. Druga je prostorija bila puna smeih i bijelih bakelitnih stolaca ili moda od neke nove vrste plastike. Ljudi su sjedili i pili aj. I to je iznenadilo Johna, prizor staraca omotanih runicima kako sjede, razgovaraju, pue i piju aj iz alica od debelog bijelog porculana. Oekivao je neto izmeu kolskog bazena i rimskih orgija. Svjetlo je bilo zeleno, fluorescentno, a zidovi prekriveni bijelim ploicama poprimili su sivu boju, moda zbog te svjetlosti. Ali, bilo je ugodno, toplo. Onako kako je bilo dok je bio na Filipinima, toplo i vlano. Tijela tih staraca bila su uasno runa, same izboine i nabori sala, koe bijele kao u mrtvih riba, nogu prepunih tamnih vena. Ali, umirilo ga je to to su tu. Oni zacijelo nisu doli zbog seksa. Kad ga je jedan od njih odmjerio, protumaio je taj prikriveni pogled kao obino zanimanje za novopridolicu. Za drugim pultom stajala je ena koja je posluivala aj, mlaa od one druge, ali ipak sredovjena i ozbiljna. Ne bi mu ni bilo drago da je ugledao kakvu aavu mladu plavuu. Nudili su i pecivo i kolae, a tu su se prodavali i sapun i ampon. Opet vrata. Na jednima je pisalo sauna, a na drugima masaa, tu, bazen s hladnom vodom. Kad su se otvorila prva vrata, kroz njih je izlazila para, pravi oblaci koji su pratili mladia koji je iziao i poao u drugu prostoriju. John je oprezno poao za njim. Jo nekoliko staraca, ali i nekoliko vrlo privlanih mladia. Ozraje ozbiljnosti poelo je nestajati. John je osjetio kako ga nadomjeta osjeaj opasnosti, napetosti.

346

Mukarac kojeg je slijedio, koji je bio njegovih godina, takoer je omotao runik oko bokova. Hodao je uspravno i sporo, kooperio se. Poao je u bazen s hladnom vodom. Nekoliko drugih mukaraca promatrali su ga. Nikome od njih nije moglo biti manje od ezdeset. O emu li misle? Moda da mladi u ljubavniku trai oinski lik? Kako ne! Mladi je pustio da runik padne na pod, a onda je zakoraio u hladnu vodu. John nije mogao odvojiti pogled od njega. Sve je to bilo toliko drukije nego to je oekivao. Mladi je imao bijelu put i svijetlu kosu boje maslaca. Iziao je iz vode, uzeo svoj runik i poao u prostoriju s tuevima, a za njim neki stariji, ali ipak jo mlad mukarac. I John je uao za njima. Pomislio je da mora neto uiniti, neto neduno, moda se istuirati. Plavokosi se prao sapunom i lufom. Njegov drubenik ako mu je to bio drubenik rekao je: Hoe da ti operem lea, stari? Rairili su runik na klupu pa je poelo estoko sapunjanje. Je li to upucavanje ili se svi mukarci, normalni mukarci, tako ponaaju u javnom kupalitu? Moda. John se istuirao. Kad je iziao, masaa je jo bila u tijeku. Stariji je upitao mlaeg: Je li bilo dobro, stari? Izvrsno, hvala. Hoe da sad ja tebe? Poli su zajedno pod tu. John se udaljio. Ali, nisu dugo ostali. Jedan je upitao drugoga: A da malo odemo u saunu? John je opet poao za njima. Za samo etvrt sata nauio je vie nego to bi mogao iz savjeta ili knjiga, ako takve knjige uope postoje. Sauna je nalikovala amfiteatru. Dodue, najvie razine nije vidio je je para ondje bila odve gusta. Dvojica mladia nestali su u izmaglici. Bilo je to kao ui u vru oblak. Na najnioj razini bila je blijeda izmaglica ljetnjeg jutra, ali gore, u visini, bila je bijela i gusta i nita se nije vidjelo. A onda mu je srce opet poelo tui. Uinilo mu se da u

347

kutku na petoj razini nazire senzualne kretnje. Samo to. Na etvrtoj razini nije bilo nikoga, a na treoj vidio je dvije-tri sjene. Osjeao je da ne smije predugo oklijevati. Dva starca koji su sjedili na drugoj razini pogledala su ga s nadom. To je jasno vidio. Nadali su se da e prii, proi pokraj njih. Uao je u novi svijet, u neto to nije ni slutio da postoji. Polako, svjesno uivajui u tome, krenuo je prema starcima, pa uza stube, izmeu njih. Svaka je stuba bila visoka najmanje sedamdesetak centimetara, starci se nisu mogli popeti, nisu mogli dalje od druge razine. Osjetio je kako ga njihovi pogledi slijede dok se penjao u bijelu maglu, kako im njegove kretnje donose i uitak i bol. Sad ga vie nita nije moglo zaustaviti. Para je bila poput vrue vate. Rairio je runik i ispruio se na etvrtoj razini. Hoe li mu netko prii? Nije znao eli li to ili ne. Na neki je nain osjeao da je dovoljno uinio, dovoljno nauio. Legao je na lea, jednu nogu spustio na niu stubu, drugu savio. Desnu je ruku stavio pod glavu a lijevu ispruio preko tijela. Simbolino i izazovno? pokrio se drugim runikom. Sklopio je oi. U vrelini, u gustoj bijeloj magli, sklopljenih oiju, pomislio je kako bi bilo lijepo da mu netko prie, da ga gleda. Da ga dodirne. Dok je tako leao, osjeao je da ga stalno promatraju. I to ne samo starci s niih razina. Oni ga zapravo vjerojatno ni ne mogu vidjeti. Ne, gledali su ga i mladi i lijepi koji su mogli tek nazrijeti njegovo tijelo i njegovu mladost kroz velove izazovne bjeline. Mrea, gaza, maska koja sve pokriva. Poslije kakvih pola sata, ustao je i siao. Moda se, zato to je odluio da se nita nee dogoditi, ovaj put doista nita nee dogoditi. Iznenadio se i pomalo okirao kad ga je jedan od staraca primio za nogu dok je prolazio. Sagnuo se i odgurnuo ruku. Ponovno se istuirao, bacio runike u ko za rublje, obukao se i otiao.

348

Kad je iziao, vani mu je bilo hladno iako je veer bila topla. Bila je gotovo sredina ljeta. Osjeao je i umor, ne samo od vruine nego i od novog iskustva. Sljedei put neto e se dogoditi. Bude li sljedeeg puta. Robert se udubio u Romneyjev roman i nije ni zapazio kako je vrijeme proletjelo. Kad je zavrio esto poglavlje, bila je pono. Ostatak e morati priekati do sutra. Uspjet e zavriti prije odlaska. Dok je odlazio na poinak ponovno je poeo razmiljati o onome to mu je palo na um dok je itao. Da mu taj roman nije poslao Romneyjev agent, mislio bi da je to napisao pokojni Gerald Candless. Ne bi to uvrstio meu Candlessova najbolja djela, ak ni meu njegova dovrena djela, nego bi to smatrao sinopsisom, prvom skicom ili ak eksperimentom. Koliko je znao, Titus Romney i Gerald Candless nisu se poznavali. Moda su se sreli kod nakladnika ili na nekoj priredbi, nita vie. Oponaa li Romney Candlessa namjerno ili nenamjerno? Da nije moda proitao Bijelu paju nogu pa je ostavila dubok trag? Robert je legao uz svoju usnulu enu, ali dugo nije mogao zaspati. Razmiljao je o dvojici pisaca i iznenada se sjetio kako je Romeny u intervjuu za Radio Times rekao kako za njega nije problem pisati, nego nai neto o emu bi pisao.

7.
Ostavio je na urednika dobar dojam. To se vidjelo. Ne bi ga iznenadilo da mu je na licu mjesta ponudio posao, ali ipak nije. Rekao mu je ono uobiajeno, javit emo vam, a Johnu je zapravo laknulo. to bi rekao kad bi zatraili da pone za dva tjedna? Na kraju krajeva, ipak je prihvatio onaj drugi posao. Cilj mu je bio dospjeti u Fleet Street ili postati romanopisac, pravi romanopisac koji ne radi nita drugo, a mislio je da to jedno ili oboje moe

349

jednako ostvariti iz gradskog tjednika kao i iz provincijskog dnevnika. Ipak, nije bio siguran. Stalno je mislio na obitelj. Tad se sjetio da je za tjedan dana, u ponedjeljak, drugog srpnja, roendan njegove sestre Mary. Navrit e esnaest. tedio je bonove i ve joj nabavio bombonijeru. okolada je jo bila racionirana iako je od rata prolo ve est godina, pa je dobiti cijelu bombonijeru bilo pravo slavlje. Ali, mora joj kupiti jo neto. Zaraivao je sedam funta na tjedan, nije bio siromaan, mogao joj je kupiti pulover ili tkaninu za haljinu, ali Mary nije marila za odjeu. Na putu prema stanici svratio je u knjiaru i kupio joj knjigu pjesama pod naslovom Mladi pegaz. Te je noi sanjao. Ali, u posljednje vrijeme sanjao je svake noi. Zaspao bi usred matarije o lijepim mladiima i nastavio sanjati o njima, nije vie ni znao gdje prestaje jedno i poinje drugo. Sve ih je vidio ili u opasnoj tami pokvarene ume ili u razliitim varijantama kupalita. Njihova su gola tijela bila ispruena na stubama zigurata ili hrama, ili su ponosno i puteno silazili niz piramide, pokriveni izmaglicom koja je gdjegdje bila gua a gdjegdje rjea, kretala se i nakratko podizala pa opet sputala poput kumulusa. Katkad bi se toliko zgusnula da bi ga, budnog ili usnulog, posve zaslijepila. Naao bi se slijep u posvemanjoj bjelini koja nije bila samo neprobojna nego i zaguljiva. Kao u vati. A onda, kad bi pomislio da e se onesvijestiti i prestati disati, razrijedila bi se i razila, ponovno otkrivajui mladost i ljepotu, jo jasniju nego prije, vie ne samo kao na izlobi ili promenadi nego blie. Dodirivao ju je i, u kasnijim snovima, strasno uivao u njoj. Slutio je da e postati sudionikom tih matarija i snova tek kad doista i sam bude uinio sve to i oni. A sad je bio spreman, znao je da je dolo vrijeme. Sve misli o tome da moda ipak nije homoseksualac, da postoji izlaz, da nekako moe nauiti voljeti ene sve je to nestalo. Izabrao je. Krenuo je ovim putom a ne onim i vie nema povratka. im bude imao priliku, vratit e se u kupalite.

350

Pitanje je samo bilo kada. Zvualo je to kao jedna od njegovih starih izlika, plod straha i sumnje, ali nije bilo tako. Doista je bio veoma zauzet u novinama. Nije mu palo na um da, budui da odlazi, da daje otkaz, moe zapostaviti posao, ne truditi se. Radio je s istim arom kao i uvijek. Mogao je otii u Mile End u utorak, ali svakog etvrtog utorka sastajala se Udruga stanara i mora je biti na tom sastanku. Nitko drugi nije tako brzo stenografirao. U srijedu naveer otiao je doma na aj, zapravo samo navratio jer je jo morao otii na neku kolsku predstavu. Ne bi iao, ali znao je da e doi neko slavna glumica, prijateljica ravnateljice. I Desmond je bio kod kue, doao se presvui poslije posla, prije izlaska. Bio je izvanredno odjeven, u svijetlosivo odijelo i elegantan eir. Otili su zajedno do autobusne stanice. Desmond mu je namignuo, rekao da ima sudar i uao u taksi. U etvrtak, pomislio je da je dolo vrijeme, mogao bi otii te veeri. Ili to, ili e morati ekati do sljedeeg utorka, jer ne moe ii kad su enski dani, a ni u subotu. Obeao je povesti Mary i Stephena u zooloki vrt. List se tiskao etvrtkom, uvijek je bila guva, svi su novinari pomagali. Nisu pripadali sindikatu pa su radili s olovom, radili sve to i tiskari. Jedna od Johnovih dunosti bila je smisliti ahovski problem. Upravo je to radio kad je doao zamjenik urednika i pitao ga bi li mogao otii u Woodford, na neki politiki satanak. Novinar koji to inae radi razbolio se. Govorit e Sylvia Pankhurst. John je rekao da je mislio da je umrla, a zamjenik je odgovorio da nije, umrla je njezina majka, i naalost, nema mu druge, morat e poi. Zato nije rekao: Idi ti. Ja odlazim.? Mogao je. Trebao je. Spremao se sutra napisati otkazno pismo. No, samo je slegnuo ramenima i pristao. Odbijanje bi mu bilo spasilo ivot, ali kako je to mogao znati?

351

*
Pismo iz devonskog dnevnog lista u kojem su mu nudili posao, i to s mnogo veom plaom nego u tjedniku, stiglo je u petak ujutro. Bio je gotovo posve siguran da ga nee prihvatiti. Napisao je otkazno pismo i poslao ga u subotu ujutro, kad je iao po djecu. Majka ga je zagrlila i poljubila, a to nije inila svaki put. Rekla mu je da izgleda umorno, pomalo napeto, mui li ga neto? Tad joj je zamalo rekao da mijenja posao, ali nije, jer jo nije definitvno odluio koji e posao prihvatiti. Dok su ili prema podzemnoj Mary je rekla da joj je prijateljiina majka kazala da je jahala slona i devu u Regents Parku. Mogu li to i oni? Ako bude mogue, odgovorio je, ali kad su stigli u zooloki, doznali su da vie nema jahanja. Ipak, oboje djece uspjelo je sjesti na slona. Neki visoki, vitki mladi hranio je lavove. Imao je kosu boje lavlje grive i tamne oi, bio je graen poput bacaa diska i te se veeri pojavio u Johnovoj matariji. Imao je samo komad tkanine omotan oko bokova, a i njega je bacio na mramor i zakoraio u bijeli, bljetavi bazen.

8.
Bit e lako rei majci i Josephu o novom poslu u sjevernom Londonu jer to nee biti velika razlika. ak e moi i dalje stanovati gdje i dotad i viati ih jednako esto. U ponedjeljak je odluio prihvatiti posao u tjedniku, iako jo nije odgovorio na pismo iz Devona. Nije vano, odgovorit e im za dan-dva. Zamjenik urednika u ponedjeljak poslijepodne doao je u njegov maleni ured i rekao mu da mu je vrlo ao to odlazi. Urednik e mu rei to misli o tome kad se vrati s odmora. Tad me vie nee biti rekao je John.

352

Hoe, hoe odgovorio je zamjenik. Predomislit e se. Na tvome mjestu ne bih raunao na to. Zavrio je lanak koji je pisao i onda otiao autobusom u Chingford. U kavani je popio aj i pojeo pecivo, pa produio na sastanak Udruge stanara Chingforda. Trajao je mnogo dulje nego to je oekivao, gotovo nita nisu uspjeli rijeiti, a John se pitao koliko jo takvih beznaajnih problema moe podnijeti. A da je u Devonu, u onom dnevniku Ali odluio je. Sjeverni London. Kad je stigao na Marynu roendansku proslavu bilo je gotovo osam. Dole su joj dvije kolske prijateljice, jedna simpatina, druga lijepa. aave esnaestogodinjakinje. Mary se nikad nije smijuljila, bila je ozbiljna, mirna, draga. John joj je dao darove. Nasmijeila se, zakolutala oima kad je vidjela okoladu, ali kad je ugledala knjigu, prila mu je i poljubila ga. Njezine su se prijateljice na to zasmijuljile. Jedna je pogledala knjigu, napravila grimasu, upitala ga je li proitao Vjeni jantar. Kimnuo je. I tu, i jo nekoliko slinih blagih (vrlo blagih) heteroseksualnih pornografskih knjiga prisilio se proitati prije nekoliko godina, u jednom od mnogih pokuaja da se promijeni. Odmjerio je tu djevojku. Bila je vrlo zgodna, prava ljepotica, leytonska Lana Turner. Doimala se starije, kao da joj je najmanje devetnaest. Na njezinu ljepotu bio je posve hladan. Nije mu bila ni najmanje poeljna. Cijela je obitelj bila na okupu. Stephen je u kutu pisao domau zadau. Margaret je uz te mlae djevojke djelovala zrelo i ozbiljno. Desmond je sjedio kraj radija i sluao kako Phil Harris pjeva The Darktown Poker Club. Joseph je jo sjedio za stolom, uz ostatke Maryne roendanske torte. Doimao se neobino raspoloeno. Mary je bila njegova miljenica, jedino je o njoj govorio kao o vlastitoj keri, a ne kao o posinku ili pokerki. Desmond je predloio da zaigraju Igru. Netko bi to svakao predloio, jer igrali su je uvijek kad bi se tako okupili. Iskljuio je radio

353

i jednoj od goi rekao: Igra se zove Dodajem kare prekrieno. Vidjet emo hoete li znati kako treba igrati. Zar ba moramo? Ljepotica nije mogla odvojiti pogled od Desmonda. Bili bi zgodan par, pomislio je John oporo, ali ona Desmonda ne moe privui nita vie nego njega. Napuila je usnice i oito eljela koketirati s Desmondom, ali on je samo odgovorio: Da, morate. Svidjet e vam se. Margaret je donijela majine krojake kare. Bile su eline, trone, omotanih ruki kako ne bi nauljale ruke. Njihova je majka ve godinama ivala odjeu za svu djecu. Slavljenica Mary primila ih je, rairila i dodala sestri. Dodajem kare prekrieno. Primam kare prekrieno i dodajem ih neprekrieno rekla je Margaret premjetajui se. Primam kare neprekrieno i dodajem ih neprekrieno rekla je ljepotica. Ne, nije tono Kad je doao dotle, Robert je spustio rukopis na stol, ustao i protegnuo se. Stao je pred prozor i zagledao se u londonsku ulicu, ali nita nije vidio. Kad su mu prvi put pokazali Igru? Znao je tono gdje se to dogodilo. U Lundy View Houseu, dakako, i Hope je bila kod kue, ali Sarah nije, bila je na sveuilitu. Nije bilo ni Ursule, Ursula se nije htjela igrati. Bio je ondje sa enom i dvoje starije djece. Sjetio se kako se grozno osjeao. Njegovoj eni bilo je neugodno. Moglo je to biti 1981. ili 1982. godine. Nedugo poto je postao Geraldov urednik, kad ga je prvi put posjetio. Rekli su da se to zove Igra, s velikim I. Dvije godine poslije, on i ena morali su je opet igrati, i njegova ju je ena odgonetnula. Dakle, i Titus Romney morao je

354

posjetiti Lundy View House i nauiti Igru. Robert to svakako mora doznati. Na drugu mogunost nije htio ni pomisliti. Stil tipian za Geralda, obiteljska situacija tipina za Geralda Preskoio je nekoliko stranica na kojima je opisana Igra. Ne shvaate, je li? rekao je Stephen. Recite nam. O, ne. Morat ete drugi put ponovno pokuati. John se tad sjetio da nita nije jeo. Ili tonije, toga se sjetila njegova majka, pa mu je donijela mesni doruak, kajganu, aj i komad torte. Radio je opet bio ukljuen, netko je itao pripovijetku, ali Desmond to nije volio pa je okretao gumb traei plesnu glazbu. Djevojke su Mary darovale lak za nokte koji nikad nee upotrijebiti i parfem Evening in Paris koji moda hoe a dobila je i petnaest estitaka. Sve je darove i estitke sloila na stoli pokraj prozora. Bio je pretrpan, ali pretrpana je bila cijela kua. Ipak, to nikome nije smetalo. John je tiho porazgovarao s Josephom o poti i o tome kako se sve mijenja, a onda je razmijenio nekoliko rijei s Desmondom. Bilo mu je drago to je Desmond te veeri doma, to ne izlazi, to e moda poi na poinak kad i Stephen. Znao je da nema nikakvo pravo makar i preutno kritizirati Desmonda, ali ipak mu je bilo drago kad se mogao uvjeriti da je sve u redu. Prije nego to je otiao, rekao je majci da e doi u srijedu i da e joj neto rei, neku novost. Svi su odmah htjeli uti o emu je rije, ali u tom trenutku nije htio rei nita vie. Sve majke u takvoj situaciji pomisle da e im rei da se eni. Nasmijao se. Ne enim se. Poljubio je sestre i majku. Joseph se rukovao s njim i rekao neto ozbiljno i pohvalno, kako je katkad obiavao. Ljepotica i ona druga djevojka otile su kui, bilo je ve pola jedanaest. Svi su se natrpali u

355

mali hodnik da ga otprate, a Joseph je, kao i uvijek, rekao: Bog te blagoslovio. John se okrenuo i mahnuo. Kad je ponovno pogledao, uli su i vrata su bila zatvorena. No je bila prilino svjea za srpanj, a dugo je ekao autobus.

9.
Kad probije led, ne ostaje probijen zauvijek. Ponovno se zamrzne i zatvori pukotinu. John je to otkrio u utorak naveer. Kupalite mu se vie nije inilo tako poznato. Morat e poeti ispoetka. Da je doao u proli etvrtak Svratio je u kavanu i naruio aj. Sjeo je uz prozor i gledao kupalite, vidio pojedinosti koje prije nije zamijetio, betonski trijem, stupove s obje strane ulaza, iroku napuklinu na jednoj stubi. Nebo je bilo modro, s bijelim oblacima. Pola osam, a jo je svijetlo kao u podne. Neki se mukarac popeo uza stube, a onda jo neki. Drugi se razlikovao od prvog kao ona Maryna prijateljica od obine kolarke. Nalikovao je onom mladiu koji je hranio lavove u zoolokom vrtu, jednako visok, uspravan i lijep, jednako mlad. Moda je to doista on. Sunce je obasjalo njegovu zlatnu grivu. John je istodobno osjetio uzbuenje i strah. Neka je druga sredovjena ena prodavala ulaznice. Zatraio je ulaznicu za saunu, a ovaj put nisu mu trebale upute. Ali, ispred njega nije bilo nikoga, nije imao koga slijediti. Bilo mu je gotovo neugodnije nego prvi put. Svukao se, stavio odjeu u koaricu, cigarete i ibice u jednu cipelu, sitni u drugu. Uao je neki ovjek, pogledao ga, prijateljski se nasmijeio i John se poeo osjeati bolje. Stavio je gumicu s brojem oko zglavka, uzeo runike, jedan omotao oko bokova, drugi prebacio preko glave i ramena.

356

Ovaj put nije oklijevao. Poao je ravno u saunu. Starci su sjedili na donjoj stubi. Jedva ih je i pogledao, traio je zlatokosog mladia. inilo mu se da je danas mranije, zapravo neprozirnije. Pamtio je bljetavu bjelinu, ali ovaj put prostorija je bila kao zaodjenuta zagonetnim velom. Proli put nije pogledao svjetiljku, ali sad jest, i vidio je da je netko preko nje prebacio runik. Netko je sjedio na etvrtoj razini, uz rub. John ga nije dobro vidio, nita nije dobro vidio, ali ipak je vidio da je mlad i da sjedi rairenih koljena, ruku poloenih na njih. Kad bi zlatni mladi sad i uao, on ga ne bi prepoznao, ne u toj izmaglici, u mekanoj pari. Nadaju li se tome ti starci, da su u mraku sve make crne? Ovaj put nitko nije posegnuo za njim dok se penjao. Samo mu je para doticala prsa, ramena i bedra poput vrue ruke. Onaj je mladi nestao u magli. Svjetlost je sad bila iza Johna, a prostor ispred i iznad njega bio je pokriven gotovo neprobojnom bijelom parom. Doao je na vrh, na petu razinu. Kao i proli put, rairio je runik. uo je kako su se dolje otvorila i zatvorila vrata. Nije nita mogao vidjeti, pa se ispruio jedna noga na etvrtoj stubi, druga savijena, jedna ruka preko prsa, druga po glavom. Sklopio je oi. U sauni je bilo tiho, vrue i mirno. Starci nisu razgovarali. John je razmiljao o tome kako bi bilo kad bi sreo nekoga poput onog mladog lava, kad bi bio s njim, kad bi s njim otiao do kraja. Njegova matarija ostavila je traga na tijelu. Malo se okrenuo, namjestio i ponovno opustio. Onda je osjetio da je netko doao. Oi su mu bile sklopljene i nije ih elio otvoriti. Posve se prepustio pasivnosti. inilo mu se da napetost nestaje iz njegovih nogu, ruku, miia i istjee kroz prste. Netko je bio tu. Netko je hodao po etvrtoj stubi u vruoj bjelini, a onda je zastao pokraj njega. Ne da bi ga gledao, nego da bi sjeo pokraj njega. Prekriio je noge odakle je John to znao? Oi su mu bile sklopljene kao da spava i sanja. Sjeo je i oeao ramenom Johnovo koljeno. John ga je uo kako die, polako i smireno.

357

Nije bilo urbe. Imali su vremena koliko su god htjeli. Glavu i ramena mladi je naslonio na njega i neko vrijeme ostao tako. John je tad ipak otvorio oi, okrenuo glavu i vidio potiljak tamnokose glave. Kosa je bila vlana, ali ipak svilenkasta, ramena poput mramora boje meda. Ponovno je sklopio oi, tako mu je bilo drae sad kad je znao da je njegov drubenik mlad i lijep. elio je dotaknuti, pomilovati tu kosu, ali bojao se. Najbolje je da ostane pasivan, prieka, prepusti njemu inicijativu. Mladieva ruka dotaknula je njegov list. Zadrao je dah. to mora uiniti da se ponudi, da sve bude jasno? Kao da mu je neki glas odgovorio, iako glasa nije bilo. Posegnuo je za runikom kojim se pokrio i skinuo ga, bacio na donju stubu. Moj ljubavnik, pomislio je, ovaj e mladi biti moj ljubavnik. Sad su bili blizu, tue e se tijelo spojiti s njegovim. Osjetio je kako je vrsto i sklisko. Prekrila su ga mladieva usta, topla i snana, ali njena poput cvijeta. Vruina je bila i prekrasna i grozna. Gotovo nesnosna. John vie nije razmiljao, razum ga je napustio, ostala je samo put, snovi, osjeti. I neto to nikad prije nije osjetio, ali mogla je biti strast, neka bolna radost koja se nadimala, otvarala, razlijevala sreu. I on je ljubio, uzvraao je to je primio, ponovno je primao, razmjenjivao tekui uitak dok je vrua magla, istodobno vlana poput vode i suha poput sunca, pritiskala i milovala njegovu kou. Moj ljubavnik, mislio je. Na trenutak bili su jedno, njegov je identitet nestao a mladiev se spojio s njim. A onda duboki mir. Njegov ga je ljubavnik poljubio u obraz, njeno i blago. John je priekao jo trenutak prije nego to je otvorio oi. Ljubavnik se okrenuo, bio je okrenut leima i silazio je niza stube. I sad, kad se poeo vraati obian ivot, John se uplaio da e ga izgubiti, da e otii u maglu i nestati. Mora to sprijeiti. Tog mladia mora ponovno vidjeti. Ispunila ga je topla, strastvena radost. Nije mu vidio ni lice, ali zaljubio se. Poao je

358

za njim kroz izmaglicu, ne obraajui pozornost na starce, na ispruene ruke. Sad je znao mnogo vie nego prije, imao je ve mnogo vie iskustva. Pribliio se svome ljubavniku, spustio ruku na zlatno mramorno rame, prisno, gotovo vlasniki. Poao je za njim kroz vrata, iziao iz magle i bjeline i ondje, u susjednoj prostoriji, gdje su bili stolovi i starci i aj, spustio je runik, pogledao, a njegov se ljubavnik okrenuo da ga pogleda. Bio je to njegov brat Desmond. John je tiho i uasnuto vrisnuo. Potrao je kroz prostoriju klizajui se po skliskom podu. Nije se istuirao. Odjenuo se bez daha, jecajui. Prtljao je oko odjee kao u snu. Istrao je iz zgrade u toplu, mirnu veer. Sitni koji je izadio iz cipele jo mu je zveckao u ruci. Iz njega je provalio jo jedan val vruine i oblio ga znojem. Na trenutak je bio zastao, ali sad je opet potrao. Trao je i trao. Ponovno je uo kako mu Joseph govori: Bog te blagoslovio. Te su mu rijei odzvanjale u uima. U glavi mu se odvijalo ono to se dogodilo tijekom prolog sata. Poslije toga, nikad se vie ne moe vratiti kui, nikad vie nee vidjeti nikoga od njih, ne poslije toga, ne poslije najgoreg grijeha. On je razbio obitelj kao da je rukom razbio staklo. Vani je bio prazan, dalek, stran svijet. U njega mu valja poi. Ljudi su se okretali i gledali tog ovjeka koji je trao i plakao. Zurili su u njega, a onda s nelagodom skretali pogled. On je umro u onoj izmaglici. Ali, proi e sati, no i pola dana oaja i nevjerice, dok ne shvati da je njegov ivot svren i da se mora preporoditi. Noas za mene nema spavanja, pomislio je Robert. Ali, poao je u postelju i leao sklopljenih oiju dok slike koje su se rodile u mraku nisu postale odve uznemirujue. Stao je uz prozor i gledao kako svie. Pitao se kako e rei Sari Candless i Titusu Romneyju to je otkrio.

359

Izvanredni novi roman Barbare Vine pouzdano prelazi iz sadanjosti u prolost i natrag, opisuje mnoge likove, a u sreditu mu je velika zagonetka.

Izvrsna pripovjedaica Od svih spisateljica u povijesti ona najbolje razumije mukarce. John Carey, Late Review BBC-a

Autorica koja se ne boji krenuti mranim putovima uma. Sunday Telegraph

360

Biljeke:
1 Batty (engl.) aava, luda (prev.) 2 Prvi svjetski rat (prev.) 3 Hope na engleskom znai nada (prev.) 4 Estuary English mjeavina knjievnog engleskog i cockneyja, koja je nastala u Londonu, a poslije se proirila diljem zemlje (prev.)