Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

1. UVOD

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

2. DEFINICIJA I POJAM KRIZE

Rije kriza u svakodnevnom govoru koristimo kada elimo naglasiti da je neto prijetee i hitno; prijelomni trenutak, taka ili taka odluivanja. Pojam krize je nastao od grke rijei krisis odluka, odluivanje. Kriza, dakle, podrazumijeva izbore i donoenje vanih odluka. Krize su sastavni dio ivota i dogaaju se pojedincima, porodicama, skupinama i organizacijama, nacijama, itd. Kriza je psihiko stanje uzrokovano nekim dogaajem poslije kojeg uobiajeni mehanizmi suoavanja s problemima nisu efikasni, a ukljuuje: osjeaj ugroenosti zbog mogueg ili stvarnog gubitka osoba, dobara ili vrijednosti vanih za pojedinca i organizaciju, osjeaj gubitka kontrole i snane emocije, nefunkcionalno miljenje i ponaanje. Karakteristike kriznog dogaaja su: Iznenadni i/ili rijedak dogaaj koji je izrazito uznemirujui i stresan veini ljudi Ukljuuje prijetnju ili doivljaj gubitka Izaziva osjeaj gubitka kontrole Ljudi imaju osjeaj da ga ne mogu sami svladati (ili izai iz krize) i trebaju tuu (vanjsku) pomo 5. Ima uinak na pojedinca, skupine, itave organizacije i zajednice 6. Dogaaj koji izaziva krizu kod jedne osobe, ne mora nekog drugoga dovesti u psiholoko stanje krize 1. 2. 3. 4.

2.1.

Kriza i stres

Pojmovi stres i kriza nerijetko se upotrebljavaju kao istoznacnica premda se radi o pojmovima koji oznacavaju razlicita zbivanja. Dok stres predstavlja slozenu psiholosku i fiziolosku reakciju organizma na stresor, pojam krize, kao to sam prethodno naglasio, oznacava specificnu psiholosku reakciju na situaciju u kojoj je doslo do promjene materijalne ili sociokulturne realnosti pojedinca ili promjene njega samog, sto moze narusiti individualnu ravnotezu u toj mjeri da ju pojedinac nije u stanju ponovo uspostaviti za uobicajeno vrijeme Krizna situacija moze biti, na primjer, gubitak posla, gubitak dijela tijela, prekid emocionalne veze ili saznanje o teskoj bolesti. Pojedinac se, zapravo, svakodnevno mora suocavati s raznim situacijama koje postavljaju razne zahtjeve na emocionalne potencijale, ali najcesce one ne predstavljaju remetilacki faktor. Njih prepoznajemo kao "svakodnevne probleme" i one nece bitno promijeniti nas odnos prema okolini niti nas odnos prema samom sebi. Krizna situacija dovodi upravo te odnose u pitanje i ponekad treba dulje vrijeme da bi se ponovo uspostavila ravnoteza. No krizna situacija sama po sebi nema znacajke bolesnog/patoloskog. Na primjer, zivjeti bez noge ne znaci biti bolestan, ali ostati bez noge znaci naci se u kriznoj situaciji. Prekid veze obicno ne vodi u bolest, ali moze uzrokovati krizno stanje.

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

Znacajke su krize - promjena jednog ili vise aspekata okolinske realnosti pojedinca ili njega samog - promjena nastupa naglo - promjena je neocekivana - promjene uvijek znaci gubitak jednog ili vise odnosa u kojima je pojedinac ranije zivio - potrebno je dulje vrijeme za ponovno uspostavljanje ravnoteze - strah je osnovni sadrzaj krize Strah se u kriznim stanjima javlja iz vise razloga: on predstavlja alarm koji ukazuje da se nesto poremetilo, oznacava izgubljeni orijentir i dotadasnji oblik komunikacije s okolinom. Javlja se zbog nezadovoljenih potreba pojedinca, uzrokuje osjecaj ugrozenosti i bespomocnosti i time remeti vlastiti odnos prema samom sebi. Kriza tjera osobu da sto prije pronadje nove oblike odnosa. To pak pojacava osjecaj neizvjesnosti. Na neki nacin na kusnji su svi resursi neke osobe. Strah moze dozvati u sjecanje sve oblike strahova koje osjetimo tijekom naseg razvoja, od onog bazicnog, primarnog, egzistencijalnog straha koji osjecamo kao potpuno ovisne bebe. Kriza uvijek predstavlja odvajanje od nekog ili neceg za nas vaznog, a time ponovno budi nase strahove od odvajanja. Mi zapravo sve oko nas procjenjujemo preko odnosa s osobama ili stvarima oko nas i kada se neki od vaznih odnosa poremete, to zapravo dovodi do iskrivljenja nase dotadasnje realnosti i gubljenja osjecaja sigurnosti. To se cesto i opisuje kao "gubitak tla pod nogama". Kako ce se osoba pokusati nositi s krizom ovisi o opcem obrascu reagiranja zivih bica i o osobnom spektru obrambenih i mehanizama za suocavanje sa stresom. Sva ziva bica na prijetnju iz okoline reagiraju na dva nacina: bujicom pokreta ili umrtvljenjem. Kod covjeka se to moze manifestirati u sirokom spektru, od "obamrlosti od straha" do panike s vikanjem, plakanjem i bujicom nesvrsishodnih akcija. No bujica pokreta moze svoj ekvivalent imati i u potrebi za prekomjernim radom, a umrtvljene u nagloj potrebi za dugotrajnim spavanjem. Pojedinac cesto nastoji svoju situaciju objasniti kao zlu kob, neciju krivnju i sl. Cesto odbija uopce sagledati situaciju ili moze "pobjeci" od nje u iscrpljujuci rad i fizicku aktivnost. To su sve oblici obrana kojima nesvjesno pokusavamo umanjiti ucinak krize. Posezanje za sedativima jedan je od cestih nacina kako se suocavamo s krizom, no on, medjutim, nikako ne pridonosi ucinkovitom razrjesenju krize. Ova stanja uobicajeno traju od par sati do najdulje jedan ili dva mjeseca. Najcesce prolaze sama, ali u nekim slucajevima mogu biti otponac za razvoj znatnijih psihickih smetnji. Krizna stanja veoma su zahvalna za terapijski tretman. Principi tretmana u krizi zapravo spadaju u prevenciju tezih psihickih poremecaja. Osnovni principi tretmana kriznih stanja: - sto brza, hitna intervencija - pristupacnost pomoci - bez etiketiranja - izbjegavanje hospitalizacije Mogucnost pomoci treba biti pristupacna i zapravo je to jednostavna mjera koja ima velik ekonomski znacaj u sprjecavanju razvoja daljih komplikacija. Bliza i brza pomoc ima i znacajnu emocionalnu ulogu jer osigurava osjecaj socijalne potpore, sto je neobicno vazno za osobu u krizi.

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

Moramo imati na umu da osoba u krizi nije dusevno poremecena osoba i nikako je ne treba etiketirati kao dusevnog bolesnika. Jednako tako, ne treba odvajanjem od vlastite sredine pojacavati osjecaj izolacije i nestvarnosti. Stoga treba izbjegavati hospitalizaciju kao nacin rjesavanja krize. Za pruzanje psiholoske pomoci od velike je vaznosti da onaj koji pruza pomoc daje osjecaj sigurnosti, da ima optimisticki stav, otvoreno podrzavajuci i empatski. Vodjenje treba biti aktivno, ponekad i nametljivo. Paznja se treba usmjeriti na aktualnu zivotnu situaciju, a tretman traje kratko. Osnovni je zadatak pomoci oslobadjanje zapretenih emocija, a potom sagledavanje mogucnosti izlaska iz krize i koristenja svih raspolozivih resursa. S krizom se treba suociti, a to znaci da je npr. uzimanje sedativa zapravo kontraproduktivno. Oni koji mogu pomoci osobi u krizi ne moraju biti samo psihijatri ili psiholozi, vec to mogu biti educirani zdravstveni radnici u sirem smislu (ostali zdravstveni radnici, nastavnici, duhovnici i dr.). Znacajna je i potpora osoba iz najblize okoline i mogucnost podrzavajuceg razgovora. Savjeti tipa "najbolje je o tome ne razgovarati i sve zaboraviti" nikako nisu put u odgovarajuce prevladavanje krize. Moramo imati na umu da kriza u stvari ima dvojako znacenje. Ako bude zadovoljavajuce prevladana, ona moze obogatiti osobu novim iskustvom. Pojacanim samopostovanjem i samouvidom. No, neprevladana kriza pridonijet ce nesigurnosti i ranjivosti u novoj kriznoj situaciji.

3. KRIZA DJETINJSTVA
U suvremenom djetinjstvu mogue je uoiti neke trendove razvoja koji ukazuju na tzv. skraivanje djetinjstva, a ogledaju se u manjem opsegu vremena koje dijete provodi u slobodnoj igri, u pojaanim zahtjevima roditelja i drutva za institucionalnim stjecanjem kompetencija te u ugroenosti djetinjstva medijima. Kod istraivaa ranog djetinjstva danas prisutna je zabrinutost oko jo neistraenih, ali i onih ve poznatih pojava u razvoju djece koje se odnose na sve veu nezainteresiranost za svijet, na dosadu, usamljenost i porast razliitih razvojnih tekoa (poput hiperaktivnosti, autizma..). U znanstvenim krugovima koji se bave prouavanjem djetinjstva govori se ak i o unitenju, nestanku i smrti djetinjstva (Postman, 2006.). Stvaran problem je smanjivanje razvojnih mogunosti u djetinjstvu, unato tome to suvremena pedagogija poklanja mnogo pozornosti ranom djejem razvoju, njegovim mogunostima i osiguravanju to boljih uvjeta odrastanja. I dok se s jedne strane ini kako inimo sve to je u naoj moi kako bismo djeci omoguili to bolji razvoj i time stvorili dobru podlogu za njihovu budunost, promjene u uvjetima odrastanja, a o kojima svjedoe brojna empirijska istraivanja, ve neko vrijeme zabrinjavaju istraivae u cijelom svijetu. Raznolikost djetinjstva i njegovih formi takoer je jedan od simptoma njegove promjene ono vie nije jedinstven fenomen ve kompleksan zbir pojava, odnosa i utjecaja. Globalni koncept djetinjstva, globalna komunikacija i tehnologijske inovacije dodatno utjeu na ruenje zatitne barijere djetinjstva. Sve ono to je djetinjstvo

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

donedavno predstavljalo dovodi se u pitanje, o emu svjedoe sve ee rasprave o nestajanju djetinjstva, o djetinjstvu kao socijalnom konstruktu a ne biografski znaajnoj razvojnoj fazi prema kojoj odrasli imaju odreene drutvene i moralne obveze. (Prout, 2005., Bai, 2011.).
Slika 1. Dijete u igri (omoguavanje povoljnih uvjeta odrastanja)

3.1.

Dijete kao socijalni akter

U promijenjenom djetinjstvu dijete se promatra kao socijalni akter koji sukonstruira vlastita znanja, uvjebava vjetine, stjee kljune kompetencije, meu kojima i kompetenciju za samostalno odluivanje i odgovornost za vlastiti razvoj. Prout (prema Markovi, 2007.) nestajanje djetinjstva vidi u shvaanju djeteta kao drutvenog aktera s autonomnim pravima. Shvaanje djeteta kao socijalnog aktera ukljuuje njegova prava, ali i dunosti, odgovornost za koju ono ba zbog toga to je dijete ne moe imati. Djetinjstvo je zapravo ustanovljeno pretpostavkom granice izmeu djetinjstva i odrasle dobi, i ta je granica titila djetinjstvo kao doba razvoja, kao doba osloboeno odgovornosti za osobni razvoj i socijalne odnose (vidi Jull, Helle, 2005.). Brisanje granica izmeu djetinjstva i odraslog doba jedan je od simptoma nestajanja djetinjstva. Ta se granica, kako navodi Postman (2006., 93), brie pod utjecajem medija, i to iz tri razloga. Prvo, zbog toga to praenja medija (a prvenstveno se ovdje misli na televiziju) ne zahtjevaju poduku, zatim jer ne potiu na miljenje ili izvoenje kompleksnih radnji te, konano, jer ne dijele publiku. Svijet medija otvoren je svima podjednako, no komercijalna televizija i drugi mediji uinili su da djetinjstvo izgubi svoju nedunost i zatienost. Izlaganjem djece istim sadrajima kojima se izlau i odrasli, brojni vanjski utjecaji pogaaju djecu i djetinjstvo preuranjeno. Ovo kao jednu od posljedica ima fizioloko i psiholoko ubrzanje djejeg razvoja, ili, drugim rijeima, skraenje djetinjstva (Postman, 2006., 137). Nema sumnje da su za bioloko skraenje djetinjstva kriva i danas gotovo kronino prisutna stresna iskustva u djetinjstvu (Rittelmeyer, 2007.).

3.2.

Nestanak slobodne igre

Postman upozorava kako je djeja igra postala jedna od glavnih preokupacija roditelja - kroz igru pokuavaju profesionalizirati dijete (Postman, 2006.,147), ne shvaajui da je njemu kao djetetu upravo ta igra najbolji (ako ne i jedini prihvatljivi) put ka razvoju sposobnosti i vjetina. Igra vie nije smjetena u sferu djetinjstva, nije odvojena od odraslih te kao takva za dijete predstavlja optereenje, a ne slobodnu aktivnost povezanu s doivljavanjem ugode. U djejem svijetu, igra je i poticaj i aktivnost i nagrada: ona je sama sebi svrha i nagrauje se igrom. No smjetena u sferu kulture odraslih, igra postaje vjeba (uenje kroz igru, igrom do znanja) i biva nagraena neim vanjskim, zamjenom za izvornu ugodu. Upravo u tom oduzimanju djeje slobode, dragovoljnosti i veselja pri spontanoj igri ogleda se njezino izumiranje. Iz kulture suvremenog djeteta nestaje prostor za djeju igru, a zamjenjuju ga

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

zatvoreni i specijalizirani prostori: igraonice, dvorane za sportske aktivnosti, diskoteke za vrtiku djecu, intelektualni programi uenja za malu djecu, kole stranih jezika. Ukratko, vrijeme malog djeteta postaje preplanirano ve od prvih koraka i sve vie prati dnevni, tjedni i mjeseni ritam zaposlenih odraslih. A odrasli, sa svoje strane, sve vie sudjeluju u ivotu djece. Djeca su rijetko meu djecom bez nazonosti odraslih, bilo da se radi o roditeljima, trenerima, odgajateljima, uiteljima ili pedagozima. ak i kolska djeca imaju vrlo malo vremena koje provode s vrnjacima, a da nisu pod kontrolom. Naravno, postoji i druga krajnost, gdje djeca ostaju sama kod kue i sate provode pred televizorom ili uz video-igrice. S druge strane, djeca su sve manje dio radnog svijeta odraslih ona malo ili nikako doivljavaju odrasle u radu, u njihovom zanimanju. Predodba o radnom vremenu, o sadraju bavljenja majke i oca, nejasna je. Budui da odrasle mogu doivjeti jo samo u slobodno vrijeme, nedostaje im veliki dio onoga to trebaju doivjeti za smisleno oblikovanje ivota. Na djelu je i standardizacija djeje igre. Komercijalno motivirana kulturna industrija mijenja karakter djeje igre i namee mu naputke, modele djejeg ponaanja; djeci se po modelu uradi sam sugerira i nain na koji se treba igrati, pa ak i sve etape igre. Ovo se, primjerice, odnosi i na legokocke, koje su na prvi pogled nudile pregrt mogunosti kreativnog slaganja i koliko-toliko otvorene djeje igre, no danas uz svako lego pakiranje dolazi i tona uputa kako sloiti tono odreen objekt. Sugestivnost (voenje) ide do te krajnosti da se djetetu ne ostavlja nimalo prostora za vlastiti kreativni izraaj.

3.3.

Prozori uenja pravovremeno ili prerano stjecanje znanja?

Od djece se vrlo rano zahtijeva stjecanje znanja. Posebno je posljednjih godina narastao strah da djeca nee iskoristiti kritina razdoblja (prozore uenja) i da e ih to onemoguiti u kasnijem akademskom postignuu. Kao rezultat tog straha ve s pet godina djeca se uvode u raunalnu pismenost, ue (kroz igru) jedan ili dva strana jezika, idu i na gimnastiku, ritmiku, na teajeve slikanja i brojne druge aktivnosti gdje prikupljaju za ivot neophodna znanja. Igra je zamijenjena smislenim (korisnim) aktivnostima. Time se brie granica izmeu djeje igre kao slobodne aktivnosti i budueg rada. Nasuprot spontanoj igri postavlja se niz aktivnosti s ciljem uenja, koje su podrane tehnolokim napretkom. Ona (igra) je shvaena kao uvjebavanje za aktivnosti koje e dijete preuzeti kad vie ne bude dijete (Zagorac, 2006., 74). Sve vie se zagovara i ranije polaenje kolu. Tendencija da se intelekt prerano potie daje osnovni ton djetinjstvu. to ranije uope ne znai utoliko bolje, iako autori edukacijskih paketa (programa) propagiraju to ranije uenje. Roditeljima se prodaju programi uenja po kojima dijete ve od etvrte godine (a moe i ranije) svladava ne samo matematiku, astronomiju, geografiju, biologiju, nego i strane jezike ali i poduzetnitvo. S ovakvom preplavljenou poticajima djeca su potpuno preoptereena. Alison Gopnik, vodea znanstvenica u istraivanju ranog djetinjstva, u jednom razgovoru za Sddeutsche Zeitung kae da je zadnjih godina stalni pritisak na vrtie da postanu sve vie mjesta uenja, da budu po uzoru na kolu (). To je pogrean smjer. Mi sada znamo da je slobodna igra podruje u kojemu nastaje pravo uenje. Intelektualni zahtjevi koji se postavljaju djeci ve u vrtiu preuranjeni su. Ono to djeca trebaju, jest razvoj temeljnih sposobnosti na kojima se onda moe graditi intelektualni razvoj i obrazovanje. Djeca moraju prvo razviti tjelesne, emocionalne, socijalne i duhovne kompetencije i ostati otvorena za svijet kako bi u koli radosno i s interesom uila. Ono to danas treba gospodarstvu i kulturi jest kreativnost, samostalnost, kritiko miljenje i snaga fleksibilnog miljenja, iva fantazija i fleksibilnost. A sposobnost za to se postavlja ve u ranom djetinjstvu. Ako dijete ima prostora za vlastitu inicijativu i aktivnost, ako ga se ne uini konzumentom pretjeranom ponudom stvarima i

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

poticajima, ako ne postane pasivni korisnik didaktiki voenih igara i aktivnosti, ako ne zamijeni vrijeme slobodne igre igrom na raunalu, vrijeme itanja djejih knjiga vremenom gledanja preraene izvedbe istih u obliku filmske i video prezentacije, onda dijete ima priliku optimalno razviti svoj potencijal za kreativno voenje ivota i rjeavanje problema. Najznaajniju ulogu u tome ima prostor za igru, prostor slobode, koji dijete ima na raspolaganju, u kojoj ono moe razvijati svoje sposobnosti. Prostor slobode nije miljen u smislu laisse-faire, nego u promiljenom i istovremeno brinom praenju od strane odraslih. To odgovara i vodeem motivu Montessori pedagogije pomozi mi da uinim sam, kao i osnovnoj orijentaciji Waldorfske pedagogije, prema kojoj odgajatelj dijete treba primiti sa strahopotovanjem, odgajati ga u ljubavi, a otpustiti u slobodi. Ovima se mogu pridruiti brojni pedagoki koncepti koji se danas primjenjuju, a u osnovi imaju zahtjev za cjelovitim razvojem djeteta kao kreativnog bia. Kljuno je pitanje: kako treba izgledati djetetu primjerena okolina, to dijete treba za zdrav razvoj, koji ga uvjeti omoguuju a koji oteavaju? U odgovoru na to pitanje vodea je ideja: dijete ima pravo biti dijete, ima pravo na djetinjstvo kao temelj cjelovitog razvoja. Orijentiranjem na cjeloviti razvoj stvaraju se polazita za upoznavanje djetetovih stvarnih potreba, kao kriterija za izbor materijala, sadraja i situacija koje djeci nudimo kako bismo ih poticali u tjelesnom, duevnom i duhovnom pogledu te omoguili razvoj otpornosti, elastinosti i sposobnosti za kreativno rjeavanje ivotnih zadataka i problema. Pritom je vano imati jasnu sliku djeteta i njegova razvoja, jasne vrijednosne orijentacije i imati kriterije prosudbe goleme ponude igraaka, sadraja, prostora i situacija koje razni autori nude kao jamstvo sretnog i/ ili uspjenog odrastanja, pogaajui tako najintimniju elju roditelja i odgajatelja. Pedagogija mora uspostaviti kriterije razlikovanja pedagoki smislenih od pedagoki besmislenih pa i tetnih aktivnosti, igara, sadraja, situacija i ponuditi vrijednosne orijentacije i semantiku smislenog odrastanja. Dananja djeca imaju zahtjevnu ivotnu zadau. U vrlo sloenom i dramatino promjenjivom svijetu, uz pomo odraslih stalno uspostavljati ravnoteu izmeu socijalizacije, postajanja lanom zajednice i individualizacije, ostvarivanja sebe kao jedinstvene i neponovljive osobnosti. Istraivanja rezilientnosti (ivotne otpornosti) kod djece nedvojbeno su pokazala da za svladavanje te zadae djeca trebaju preglednu i jasno strukturiranu svakodnevicu, red, pouzdanost, ritam i ritual (Bergmann, 2006.). Isto tako trebaju i drugog ovjeka, odraslog ovjeka kao zatitu i sigurnost, ali i kao uzor, kao kulturni i etiki obrazac, kao predstavnika kulture i morala, koji autentino stoji u odnosu prema svijetu, prema drugome i samome sebi. Djeca trebaju odraslog kao putokaz kako se uspjeno nositi s proturjenostima suvremenog svijeta, kako pristupiti problemima kao prilikama za razvoj i nalaenje vieg smisla u ivotu.

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

4. KRIZA ADOLESCENTNOG DOBA

U pedagogiji, psihologiji, te psihijatriji se govori o krizi adolescentnog doba, o krizi mladalatva. Pri tom se krizni period opravdava naglim tjelesnim i psihikim razvojem. Krizni period se najee shvaa dvosmisleno. Jedni ga oznaavaju kao normalnu razvojnu pojavu u burnom i promjenljivom ivotnom dobu mlade osobe, dok ga drugi smatraju kao reaktivna stanja koja prelaze granice normalnosti i ulaze u oblast psihopatologije. Ne postoji jedinstven nain ispoljavanja mladalake krize, njenih propratnih pojava. Sem fizikih i, u irem smislu, psiholokih poremeaja, posebno burno je izraen osjeajni ivot mlade osobe. Govori se o zbrci pomijeanih doivljaja osjeanja ljubavi i mrnje, tuge i depresije, fobinih i drugih strahovanja, strepnja od odvajanja... Sukobi koji proizilaze iz polnih zanimanja i ogranienja koje nameu roditelji, sredina i nada, izvor su dodatne strepnje i strahovanja koje mogu dosei visok stepen djelovanja i ograniiti neke vane funkcije, prije svega intelektualno koenje to moe znaajno uticati na kolsko uenje. Da bi se mladi oslobodili ovih napetih stanja, njihovo ja brani se na vie naina (spomenut emo samo neke): tjenjim vezivanjem za grupna ponaanja konformizmom, potinjavanjem ili pretjeranim prilagoavanjem, pretjeranim izvjetaenim ponaanjima koja nose poruku nezavisnosti, vanosti, slobode, orginalnosti, bjeanje u matanje i fantaziju koje samo djelomino oslobaaju od napetosti, ali i udaljavaju od stvarne zbilje, dotinim oblicima afektivnog pranjenja, kraama, bjekstvima, napadima bijesa, toksikomanijom i drugim teim prijestupnikim oblicima ponaanja, korienjem nekih mehanizama odbrane kao to su potiskivanje, projekcija, identifikacija, poricanje... Projektivnom identifikacijom i cjepanjem se loi pounutreni djelovi objekta izbacuju napolje i ubacuju u druge, a poricanjem se ublaava djelovanje bolne unutranje i spoljne stvarnosti. Apstraktno miljenje u adolescenciji dosee visok stupanj razvoja, s time i nove mogunosti hipotetikog i analognog zakljuivanja koje mogu biti oprene postojeim normativima drutva. Sada mlada osoba preispituje svoj sistem vrijednosti i sistem vrijednosti porodice, drutva vrnjaka i svijeta u kome ivi. Ukoliko ti sistemi predstavljaju znaajno nejedinstvo desit e se proces odvajanja i individualizacije, zapoete jo u djetinjstvu. Ni sredina, prvenstveno roditelji ne mogu ostati indiferentni prema tim pojavama ili anomalijama mladih. Neurotini i psihotini roditelji nisu u stanju da razumiju burne promjene koje se deavaju u njihovom djetetu i njihovi odnosi postaju lomljivi, muni, i ee ispunjeni sukobima. Koliko brzo i da li e se ta kriza mladih razrijeiti uveliko zavisi od vjetine postupanja starih, od naina na koji se ta kriza tretira i puteva njenog konanog razrjeenja ili bar ublaavanja. Iako se gotovo svi slau da je adolescencija burni razvojni period u biolokom, kongitivnom, moralnom, fiziolokom, polnom, socijalnom podruju, postoje miljenja da se linost adolescenata dosta mirno razvija i da ne postoje razvojne krize. (O postojanju krize morala mladih prof. E. Bai u svojoj knjizi Kriza morala mladih govori alarmantno o toj pojavi, potkrepljujui to miljenjima anketiranih srednjokolaca koji se gotovo u sto postotnom iznosu izjanjavaju u prilog postojanja krize morala mladih.) Iako se smatra da to vai za

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

veinu adolescenata, ali i pri tom stanovitu nije jasno da li je njihov razvoj miran zato to se suzdravaju od dotinih kriznih problema ili zbog toga to su se uspjeno prilagodili socijalnoj sredini. Moda je blie istini: teza o postojanju etvrtog razvojnog stadija prije stupanja u zrelo doba. Ovu tezu najvie zastupa Pijae. Sva djeca, neovisno o vremenu i prostoru, dostiu ovaj stadij koji najveim dijelom nastaje kroz unutarnji razvoj, to znai da sredina i iskustvo imaju neznatan uticaj. Oni koji tvrde suprotno istiu da razliite kulture olakavaju odnosno oteavaju formalno operaciono miljenje, kao i da tip problema odreuje u kolikoj se mjeri takvo razmiljanje manifestira ili ne. Znaajan uticaj, u negativnom smislu, mogu imati na adolescente vrnjaci sa izraenijim asocijalnim ponaanjem. Meutim, neka istraivanja su pokazala da porodica, ponekad i druge osobe uzori, moe odrati svoj (pozitivan) uticaj pod uslovom da nije dolo do znaajnijeg uticaja vrnjaka. Djeca svih uzrasta, ne samo adolescenti, pod pritiskom su svojih vrnjaka. Taj pritisak uzrokuje konformistiko ponaanje, to nanosi tetu u situacijama nekih oblika neprihvatljivog ponaanja. Pritisak je najjai na uzrastu sedmog i osmog razreda kada se djeca mogu odrei (pozitivne) individualnosti kako bi bila prihvaena. Ako posmatrate grupu tinejdera koja krstari ulicom, ne moete da ne primjetite kako se mono i nepovrijedivo osjea svaki od njih kao pripadnik grupe. Voljni su da kau i urade stvari koje im nikada ne padaju na pamet kad su sami. Mnogi tinejderi puni su strahova i strepnji, koji odmah nestaju kada su u grupi. Takva zatita je korisna, ali samo dok cijena koja se na nju plaa nije previsoka. esto se deava da za vrijeme nastave izgrede prave do tada uzorna djeca to zbunjuje i nastavnike i roditelje. Gotovo sva djeca tog uzrasta dosta priaju, hodaju, ponaaju se i oblae kao svi ostali. Sada su robovi nametnutih standarda argona biti kul , to uzrokuje zapostavljanje pozitivnih sistema vrijednosti (ako ih kod nas uope ima? , meu njima i tenju za uenjem. Djeca s nedovoljnim socijalnim kapacitetima mogu biti posebno meta takvih uticaja. Takvoj djeci je potrebna naa pomo. U obzir dolaze sve vrste pomoi (psiholoka..,u nekim sluajevima i materijalna vrsta pomoi). Koja e od njih biti prioritetnija zavisi od sloenosti sluaja. Egocentrino miljenje tinejdera razlikuje se od djeijeg egocentrinog miljenja. Tinejderi se u drutvu osjeaju vanijim, ili ugroenijim nego to u stvarnosti jesu. Tinejder u jednoj situaciji moe da misli da niko drugi nije se osjeao (tako lijepo) kao on, dok u drugoj situaciji misli da niko nije toliko odbijen, prezren i pogreno shvaen kao to je on. Ovo pomankanje distinkcije izmeu vlastitih i tuih interesa Elkind naziva marginalnom publikom mladi uvijek stoje u fokusu svoje vlastite socijalne pozornice. Oni pokuavaju predvidjeti reakcije drugih ljudi prema sebi i polaze od pretpostavke da su i drugi kritini ili zadivljeni kao i oni sami. Ova imaginarna publika moe objasniti veliki dio samopouzdanja tinejdera, kao i to da se stilom odijevanja i modelom ponaanja esto ele istaknuti i razlikovati se od drugih. Danas tinejderi ive u drugaijem svijetu od onog u kojem su ivjeli njihovi roditelji u tom periodu. Kae se da postoji generacijski jaz izmeu mlade i stare generacije i stoga veze ne mogu funkcionirati na isti nain. Zbog toga izbijaju ei sukobi na relaciji roditelji i tinejderi. U takvoj situaciji sve je vie pojava devijantnih oblika ponaanja. Posezanje za alkoholom, opojnim sredstvima i prostitucijom, to je posebno problem. U novije vrijeme biljei se porast tinejdera koji upranjavaju alkohol, opojna sredstva i prostituciju.

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

5. KRIZA ODRASLOG DOBA

Kroz svu povijest filozofi su se trudili da rijee problem ovjekovog ivota u drutvu. U dvadesetom stoljeu nastala je nova kola miljenja koja se zove egzistencijalizam. Filozofi tog pokreta promatraju ovjeka kao osamljeno bie koje je odgovorno jedino samom sebi i postupa prema odlukama koje se tiu njega, a ne nekog izvan njega. Da li stvari stoje tako? Vreni su pokusi izoliranjem ljudi od drutva, zatvaranjem u zasebne prostorije u kojima nisu mogli nita osjetiti, vidjeti, uti. U takvom okruenju neki su izdrali samo nekoliko sati, manje njih due, ali niko tako dugo. Da ipak postoji izvjesno otuenje ovjeka u drutvu o tome su pisali i govorili veliki mislioci poput Marxa, Eliota i drugih. Neki od njih govore o unutarnjoj samoi. Velika slava i bogatstvo osnovni oblici moi u veini zemalja uvijek su zamueni samoom i usamljenou. Slavan ovjek nikada nije siguran da li e zadrati prijatelje ako izgubi slavu. ovjek koji posjeduje mo uvijek je sam, i uvijek ima ljudi koji rade za protiv njega. I dijete je najee osamljeno. Oni koji govore da je djetinjstvo najsretnije doba ovjekova ivota, imaju vrlo slabo pamenje, jer je djetinjstvo doba straha, razoarenja i uasne samoe. Da li su ovakva razmiljanja o ivotu izolirana miljenja ili se mogu smatrati za ope pravilo? Usamljenost jeste prisutna i teka nevolja, ali preteno starih ljudi. Pitanje je samo granica starosti. ovjek moe biti star, a osjeati se mlad. I obrnuto. Ljudi trebaju da shvate da ive u sadanjosti, i oni najstariji. Vraanje, u mislima, u prolost, u sretne dane, ne bi trebala da bude racionalna pojava. To se deava u posebnim trenutcima sjete, vie nerealiziranim osobama. Ali, i ovo pravilo treba da ima izuzetke. Stariji ljudi trebaju da rade sve to im ini zadovoljstvo, a to se ne kosi sa zakonskim i moralnim normama jednog drutva. Starije osobe ele da budu i dalje drutveno korisne. Njima najtee pada osjeanje suvinosti, nepotrebnosti i izoliranosti... Zato da im ne omoguimo da mnogo ire, intezivnije uestvuju u aktivnostima koje ih najvie zanimaju, zato potpunije ne iskoritavamo sve one mogunosti koje starije osobe sa sobom nose. Stare ljude omalovaavaju bez obzira na njihove prave vrijednosti. Starije osobe postaju pomalo teke i u porodici i na radnom mjestu. Mnoge mlae osobe nemaju pravi uvid u mogunosti jednog ezdesetogodinjaka, izvjesno i sedamdesetogodinjaka (bioloka starost poinje sa sedamdesetom godinom ivota.) uveni pisac Servantes napisao je Don Kihota , djelo svjetskog znaaja, u ezdesetoj godini. arli aplin je dobio dijete u 73. Godini ivota, Pablo Picasso je u 79. Godini oenio Jacquelinu Roque koja je bila 42 godine mlaa. Neke osobe i od etrdesetak godina kau da su pedesetogodinjaci stari ljudi. Pri tom nisu svjesni da je u srednjem dobu period od desete godine u mnogim situacijama neznatna razlika. Prisustvo ivotno vitalnih, starijih osoba uvijek je poeljeno, potrebno i podsticajno. U svijetu izvan sebe oni unose ne samo sigurnost i duboko doivljenu blagost i plemenitost, ve i vedrinu i za mnoge su uzor kako treba ivjeti, kako treba istrajati i kako ne treba nikad jadikovati za onim to je prolo. Dani starosti nisu dani ame i bitisanja, ve dani sjeanja na ono lijepo i toplo to je ranije doivljavano. Nije rijedak sluaj da starije osobe tako intezivno doivljavaju lijepe dane djetinjstva da ih gotovo osjeaju kao realno prisutne, kao sastavni dio svog svakodnevnog

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

ivota. Oni se ponekad toliko udube u sjeanja na dane djetinjstva da nam se ini da razmiljaju i da rade kao djeca, da su podjetinjili. Tu nema nieg alarmantnog. Starija osoba iznova proivljava prijatnije momente, ponovo se vraa na izvore svoga ivota i trai trajnije zadravanje onog to je postalo sastavni dio njegove linosti. Vraanje u prolost je jo jedan nain pranjenja. Siromaan je onaj ovjek koji nema prolosti. Podsjeanja na bogat ivot u djetinjstvu i mladosti, putem fotografskih, ali i vizuelnih slika, kada se ovjek moe posmatrati u nekom boljem prostoru i vremenu, kondiciji i sl., doe kao olakanje za sve neprijatno koje je vremenom proivljeno. Vraanje u proivljenu mladost ima posebnog smisla. ovjek sa sretnom mladou, i sretnim djetinjstvom, podnijet e lake zrelost i starost od osobe koja to nije imala. Postavlja se pitanje, uope sree ovozemaljskog ivota! I mnogim mladim ljudima se ve srednje godine ine poetkom kraja. Naroito postaju osjetljivi na fizike promjene koje oznaavaju poetak starenja. Nasuprot njih, mnoge starije osobe nalaze smisao ivota u mnogim poticajima. U kreativnom radu, vjeri, hobiju, ili nastavku aktivnosti iz profesionalnog doba, nalaze i fiziku i duhovnu snagu, to ih ini sretnijim i dugovjenijim. Takvi ne misle na prolaznost ivota i predaju se trenutnim ivotnim uicima. Ako neka osoba pokuava da se sama oslobodi neke nelagodne situacije, drugi bi trebali da shvate tu injenicu i da joj na primjeren nain pomognu. Pri tome sam in saosjeanja ne pomae. U dananje vrijeme mnoge porodice, prvenstveno roditelji osjeaju se frustrirano zbog neprisustva voljene osobe, najee djece. U takvim situacijama razdvajanja javlja se tugovanje to je neminovna propratna pojava. Promjene raspoloenja: potitenost, tugovanja i alost su emocionalna stanja koja mogu da potraju. U takvoj situaciji ponekad se zapada i u depresivna stanja. Iako je takvoj osobi teko nadomjestiti gubitak, prisustvo preostalih lanova obitelji i prijatelji mogu imati odluujuu ulogu u rastereenju. Pri tom se znaju da ine greke. Tjeenja u smislu da ne tuguje, da se ne plae moe da doprinese pogoranju stanja. Naprotiv, takvoj osobi treba, indirektno, dati do znanja da plae, da se plaem rastereti prisustva negativnih uvstava. Ili ako se to ne zna rei na prihvatljiv nain, najbolje je utati. Naroito teko padaju rastanci s dragim osobama koje odlaze bilo to na dui ili krai period. Doivljaji odraslih osoba u odreenim profesijama, posebno pomagakog karaktera (zdravstveni, prosvjetni, humanitarni radnici i sl.) od strane svojih podanika mogu da odigraju znaajnu ulogu u nastanku meusobnog empatijskog osjeanja razliitog kvaliteta, intenziteta, uestalosti i trajanja. Neki ljudi srednjih godina, ve reeno, naroito u dananje vrijeme poinju gubiti vjeru u ivot. Postratno doba je donijelo mnogo toga neprijatnog, zlostavljajueg da se ponekad posee i za suicidom. Meutim, srednje godine mogu biti poetak ivota za takve osobe ako se uspiju trgnuti na vrijeme. To je doba posebni problem za one koji su ivjeli uvjereni u svoju mladalaku ljepotu. Zbog toga e ljudi koji u sebi nemaju nikakvih drugih sposobnosti, na primjer, duhovnih, vrlo teko podnositi promjene (anatomske, fizioloke, bioloke, psiholoke). S takvim promjenama lake izlaze na kraj intelektualci nego fiziki radnici, (s mirovinom se tee mire intelektualci).

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

6. NAINI RJEAVANJA PROBLEMA I STRESNIH SITUACIJA

Psiholoka priprema Linost nije uvijek jednakog raspoloenja: mnoge situacije u domu, koli, u drutvu vrnjaka i dr. ga uzbuuju ili ostavljaju manje vie ravnodunog. Kaemo da se uenik nalazi u emotivnom stanju, da njime vladaju emocionalni procesi. Ukratko pojasniti tjelesne reakcije na te emocionalne procese. Usvojiti pojmove: emocije kao normalna stanja prijatnije emocije i emocije kao negativna stanja, te pojam stres i trauma. Emocije se manifestuju u interakcijskim odnosima, dakle u drutvu, ali se ispoljavaju i na internom planu (neko je po prirodi stabilna, smirena osoba, neko vie impulzivna). Emocionalna uravnoteenost, kao bitna komponenta zdrave linosti. Upoznati se s pojmovima stresa i trauma. Stres je situacija koja ugroava ivot i zdravlje, prijeti gubitku neeg vanog u ivotu. Trauma je dublji poremeaj koji najee ostavlja trajne posljedice po zdravlje i moe da dnosi nove kompl ikacije zdravstvenog stanja. Razgovarati s uenicima o tome kako je potrebno da vre samorastereivanje kada zapadnu u emocionalnu krizu. Cilj istraivanja Glavni cilj je upoznati ueniko emocionalno raspoloenje, uzroke ispoljavanja, (ne)uravnoteenosti i dati preporuke za saniranje ili ublaavanje postojeeg stanja. Zadaci istraivanja Ustanoviti koje emocije, procesi dominiraju kod uenika. U kojim uvjetima se najvie ispoljavaju emocionalni procesi. Koliko su uenici uravnoteene osobe. Koliko im nastavno osoblje prua mogunost ispoljavanja pozitivnih uvstava, ili javljanja negativnih; kakav nam je odnos prema njima i odnos prema radu uope.

Metode i tehnike istraivanja a) Metoda usmenog izlaganja (zadanog gradiva) i metoda razgovora, korieno u uvodu usvajanju osnovnih pojmova iz zadane teme (realizacije programa rada s odjeljenskom zajednicom). b) Primijenjeni instrumenti anketni upitnik: Upitnik 1. Da li si esto uznemiren bez povoda? 2. Da li te obuzimaju razni strahovi? 3. Da li se teko koncentrie na uenje? 4. Da li teko zaspi ili ima problema sa snom? 5. Najee ispoljavam ___________________________________ (navedi koju vrstu/vrste emocija najee ispoljava)

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

o Najvie negativnih emocija doivljavam (navedi gdje) ______________ o U ivotu me je do sada uvijek pratila ljubav, srea, radost DA NE o Ja sam emocionalno uravnoteena osoba: a) uvijek, b) esto, c) povremeno, d) nikad 6. Stres je situacija koja ugroava ivot i zdravlje putem gubitka neega vanog u ivotu. Navedi da li si bio bila u stresnoj situaciji i kojoj____________________ 7. Da li ti je neka stresna situacija ostavila posljedice po duevno ili tjelesno zdravlje. Ako jeste, navedi koje__________________________________________ 8. Da li ti treba pomo pedagoga ili nekog drugog, zbog problema u uenju ili pomo u rastereivanju od stresne situacije? DA NE

Obrada podataka istraivanja Ispitivanje je provedeno na uzroku od 52 uenika VIIIr. (2001) i ovom prilikom interpretiramo neke znaajnije rezultate: Prva etiri pitanja (u navedenom anketnom upitniku) odravaju negativno emotivno stanje (uznemirenost, strah, dekoncentraciju i poremeaj sna). Sa da , na prva tri pitanja, bilo je ukupno 60 odgovora ili 37,73 % uenika. Dakle, ovaj broj (postotak) uenika ispoljava negativna uvstva, emocije. Uenici nemaju problema sa snom (samo 5 pozitivnih odgovora). Na peto pitanje, kao provjera validnosti prethodna etiri odgovora: Gdje najvie doivljava negativne emocije? Odovori su: U koli, na asovima ili pojedinim asovima , 29 odgovora, ili 54,71 % ukupnog broja uenika. Na drugom mjestu je: U kui (svojoj) 14 odgovora ili 26,41 %. Na treem mjestu (statistiki nije znaajno) je: U bolnici, kod ljekara, zubara 6 odgovora ili 11,32 %. Na tree potpitanje petog pitanja: U ivotu me je uvijek pratila ljubav, srea i radost , najvie odgovora bilo je za povremeno 25 ili 47,17 % i esto 18 ili 33,19% odgovora. Ako se pokazatelj esto uzima kao validan u negativnoj konotaciji, neuravnoteenosti on, priblino s ostala dva daje neto iznad 1/3 uenika koji ispoljavaju negativne emocionalne procese. Ovaj podatak treba da nas brine (a validan je jer je provjeren trostruko) i tome bismo trebali posvetiti posebnu panju. Prisustvo negativnih emocionalnih stanja moe umnogome da utie na normalno uenje uenika. Utvreno je da uenici nisu znaajno stresno i traumatizirano obojeni. Za negativno ispoljavanje emocija utvreno je da je najveim dijelom kriva kola: na odnos prema nastavnoj grai koji predajemo, odnos prema uenicima. Program odgojnog rada s odjeljenskom zajednicom se ne realizuje u dosljednoj mjeri. Ponegdje gotovo nikako i upravo tu nastaju problemi. Razredne starjeine mogu odigrati vanu ulogu, u saradnji sa ostalim osobljem, u odgajanju emotivno zdrave, uravnoteene linosti uenika. Posljednje pitanje bilo je: Kako se ti rastereuje? Dajem dosta uspjenu izjavu jednog uenika, gdje je naveden niz znaajnih seansi njegovog rastereenja. Ponekad djelujem vrlo agresivno kada sam pod nekim stresom. To uglavnom radim kada mislim da sam ja u pravu U odreenom vremenu sve to izbacim iz sebe, sav taj nagomilani bijes. To inim u trenutku kad skupim dovoljno snage za to. Rastereujem se jo: etnjom, pisanjem neke pjesme ili prie u kojoj unesem svo to nagomilano osjeanje. Ili to povjerim najboljem prijatelju, ako je neto manje vano i smatram da on to moe znati. Vei problem

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

najprije ispriam mami, jer ona je osoba kojoj mogu sve rei i koja me uvijek najbolje razumije. Kada uenik ima problema on eli da se nekome povjeri s ciljem rastereenja. Prirodno je da je to prvenstveno obitelj uenika, potom ili ee drutvo vrnjaka. Nije ustanovljeno koje mjesto bi pripalo koli. Stie se dojam da nismo navikli nae uenike na takve odgojne postupke, poev od razrednih starjeina do ostalog nastavnog osoblja, ukljuujui tu i direktora kole. Uenici nam se nerado povjeravaju jer nisu sigurni da e u nama nai sopstvenu zatitu. Zakljuak Naa, zamiljena, teza o najveem dijelu zdrave populacije uenika je potvrena. Ali da 1/3 uenika ima negativne emocije, odnosno neuravnoteenje linosti treba da je zabrinjavajue. Pojava i predmet je za dalje ispitivanje, u koli i obitelji, s ciljem iznalaenja odgovarajuih mjera za saniranje ovakvog stanja. To e se najbolje postii dobrim radom u koli i poveati saradnju sa porodicom iznalaenjem novih oblika saradnje. Na zvaninim mjestima se esto pominje kako se uenici zlostavljaju u porodici, kola se pri tom izostavlja. A ovaj podatak nam govori da toga, ponekad, ima i u koli u pojedinim oblicima ispoljavanja. Ako svojim nainom rada frustriramo uenike, ako im dajemo za sitnice jedinice, ako imamo neodgovarajui odnos prema njima, ne uvaavamo ih kao subjekte jedinstvenog odgojnog obrazovnog rada onda ovakvu situaciju neemo popraviti. I na ovaj nain vri se atak na njih. Potrebno je da relevantni faktori u koli i izvan nje vie nadziru realizaciju odgojnog rada na asovima odjeljenske zajednice i uope rada u procesu nastave. Svakog uenika, za poetak, treba prihvatiti onakvog kakav on jeste da bismo mu dali ansu da se u nekom buduem vremenu, uz nau podrku, postepeno mijenja. Jedan od ciljeva ovog prikaza je da se pokae uproeni metodiki dio jednog ispitivanja, s ciljem animiranja nastavnika (kreativca) na sline istraivake poduhvate. To bi nam donijelo viestruku korist: unaprijeenje nastavnog procesa, uz prethodno sagledavanje promaaja, jaanja afirmacije linosti i uenika i nastavnika. Najuspjeniji radovi mogli bi se i objaviti to pored moralne satisfakcije donosi i materijalnu korist. Razgovor kao sredstvo rastereenja Kada uenik ima problem, on eli da se nekom povjeri s ciljem rastereenja. Prirodno je da to budu prvenstveno lanovi obitelji, potom drutvo vrnjaka/prijatelji. Tree mjesto bi trebalo da pripadne koli. Stie se dojam da nismo dovoljno navikli uenike na takve postupke. Uenici se nerado povjeravaju pedagozima u koli, jer nisu sigurni da e im oni moi, pomoi da nau sopstvenu zatitu. Malo je nastavnika u dananjoj koli koji e uvaiti uenike opravdane stavove i ponaanja. Puno je izazivajuih dogaaja u koli koji iritiraju uenike. To su iznenadna neoekivana deavanja koja dovode do monog emocionalnog reagiranja u kojima je osoba (ili osobe) svjedok neke nepravde i pri tom moe da sama uzima stvar u svoje ruke.

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

Primjer razgovora pedagoga i uenika s ciljem rjevanja problema Poto razrednica nije htjela da izbrie olovkom smanjeno vladanje (meu uenicima se nalazio i predsjednik Vijea uenika i dva negativca), uenici su se prijavili pedagogu na razgovor. On je tekao ovako: Doli smo, jer nam nastavnica nije ispravila vladanje. Kako ste ba doli na razgovor za vrijeme asa? Nastavnik S. je dobar nastavnik, on e nama oprostiti. Ako je nastavnik S. dobar, a rekoste da nastavnik D. nije takav, pojasnite mi njihovu razliku. Nastavnik S. nam dobro predaje gradivo. Nije preopiran u izlaganju. Uvijek ga moemo pitati to nam nije jasno. Realan je u ocjenjivanju. Nastavnik D. provodi dobar dio asa sjedei i razgovarajui s nama. esto nas puta s asa vani. Govori nam da nee puno traiti od nas jer se radi o manje vanom predmetu. Iskoristili ste dobrotu nastavnika S. i napustili as, da li ste tu pogrijeili?... Predmeti su jednako vani i treba svaki nastavnik da prilazi ozbiljno realizaciji gradiva. O radu i ponaanju nastavnika D. poneto i ja znam, i moja i vaa miljenja su podudarna. On se ponekad manje zalae u radu od nastavnika S..., vjerovatno iz razloga to smatra da ste puno optereeni.., a to i nije njegov struni predmet. Nego, ja sam uo da vam je on rekao da as ne moete ranije napustiti. Jeste, ali je dozvolio da se uredamo i pri tom neto due radio za stolom ne obraajui panju na nas. Mi smo mislili da moemo as napustiti i prije isteka vremena jer nam je dosadilo ekati kraj asa. To smo ponekad inili i ranije i nije bilo problema. Vaa razrednica je jue razgovarala sa mnom i ne eli da brie smanjeno vladanje. Ali je rekla da e to uiniti kada se popravite. Ipak u je jo jednom zamoliti da va sluaj uzme u razmatranje i da pojedinano popravlja vladanje, ovisno o vaem daljem odnosu prema prijevremenom naputanju nastave i drugim neprimjerenim situacijama. Hvala Vam, pedagogu, vi ste jedini koji nas razumijete.

U ovom razgovoru koritena su pitanja otvorenog tipa u kojima se nastojalo kanalisti nepristranost u moralnom suenju uenika o dogaaju: pobuivanje pozitivnih uvstava kao to je pravinost, sposobnost uvianja sopstvenih greaka, kompariranje svog i tueg ponaanja. Ovakva pitanja ohrabruju djecu da nastave razgovor i pri tom iznose objektivne injenice i o drugoj strani. U praksi se ee koriste usmjerena pitanja, u smislu: Slae li se? Je li ovo dobro? Svia li ti se ovaj rad? Jeste li napustili as? Ovako jednosatno postavljanje pitanja daju jednostavne odgovore u smislu DA ili NE ime se puno ne moe spoznati o uzrono posljedninim odnosima dotinog problema.

Krizna stanja i naini rjeavanja linih problema

|Sabit abanovi

Kako bi trebao da tee razgovor s ciljem rjeavanja problema Ni jednom roditelju ne moe biti svejedno kada se pozove u kolu zbog problemskog ponaanja njegovog djeteta. Oni su tada napeti, ponekad postaju razdraljivi, nestrpljivi. Pri tom osjeaju stid, krivicu i zabrinutost. Nastavnici bi trebali imati razumljiv uvid kako u linost uenika tako i u linosti njegovih roditelja. Za to im je je potrebna, prvenstveno, strunost, potom i niz drugih (moralnih i ljudskih) osobina. Doek roditelja trebao bi biti u oputenoj i srdanoj atmosferi, bez obzira o kojoj vrsti prijestupa se radi. O metodologiji razgovora trebalo bi se dogovoriti. Najbolje bi bilo da roditelji sjednu u krug, skupa s nastavnikom, ili nastavnicima. Poslije upoznavanja i saopavanja cilja posjete treba najaviti temu razgovora i nain voenja diskusije. Pri tom treba, posebno, obratiti panju na: Vjetinu sluanja (nemijeanje u razgovor dok drugi govore), Oslukivanje sagovornika o prihvatanju njegovog razgovora od strane prisutnih, Prihvatanje iznesenih neprijatnosti i strpljivost, do trenutka dobijanja rijei, Uvaavanje svih iznesenih stavova, potom usaglaavanje razliitosti u granicama mogueg, Nain donoenja i provoenje zakljuaka.

Okrivljavanje djeteta, ili roditelja u formi moralisanja i verbalnog dociranja treba izbaciti iz upotrebe. Ako se ustanovi da je uenik, ili grupa uenika, napravio svjesno prekraj, treba sprovesti temeljitu (uzrono posljedinu) analizu sluaja i tek tada traiti rjeenja, usaglaavanje stavova. Prirodno je da u autoritarnom nastupu nastavnika roditelji reagiraju, upadaju u rije nastavniku. Pri tom se, najee, konformiraju sa miljenjima nastavnika, zbog bojaznosti od osvete. U takvim situacijama mogu se uti opaske: Tako je. Moje dijete je nemirno.. Dobit e ono svoje kada doem kui.. Takve pritube upuene sopstvenom djetetu ni nastavnik ne bi trebao podravati. Naprotiv, trebao bi uputiti roditelje kako sukob da rjeavaju nenasilnom komunikacijom, razumnim razgovorom. Samo u takvom ozraju, kada dijete ne oekuje sankcije za slobodno izgovorenu rije, moe otvoreno priati roditeljima o poinjenoj teti, nedolinom ponaanju, propustima u uenju i dr.