Tatarin - Drzic O Pismima

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.
ORG
ANAGRAM
MILOVAN TATARIN
Dri i Machiavelli
(Nacrt za jedno itanje Drieva makijavelizma)
Rad posveujem Dunji Falievac, za prijateljstvo, razgovor, dobre pouke i nesebinost u dijeljenju ideja
I. Vlastela
Vaan trenutak u povijesti tumaenja opusa Marina Dria predstavljalo je Dayreovo otkrie urotnikih pisama krajem sijenja 1930. u Dravnom arhivu u Firenci.[1] Reetar ih je dobio od Dayrea u trenutku kad je ve zavrio rad na kritikom izdanju za ediciju Stari pisci hrvatski, i jedino to mu je preostalo biloje tek prokomentirati njihov sadraj i objaviti ih,[2] na kraju predgovora, zajedno s razliitim historiografskim zapisima (ulomak iz spisa Bibliotheca Ragusina Serafina Crijevia, izvadak iz genealogije Antunina i genealogije Jera Vlahova Dria: Orrigine et discendenza della famiglia di Darsa che al presente sono citadini di Raugia Podrijetlo i potomci obitelji Dri koji su sada graani Dubrovnika, izvadak iz Diversa Cancellariae o potvrivanju Dria za opata i rektora crkve Svih Svetih (Domino) u Dubrovniku i crkve sv. Petra na Koloepu 1526. godine).[3] Pisma je prvi put 1963. preveo Ivo Batisti, poprativi ih komentarima i pogovorom u kojemu je urotu oznaio kao posljedicu razdraenoga, a moda i patolokog duevnog stanja starog pjesnika,[4] to e potonji istraivai odbaciti, okvalificiravi njegovu interpretaciju nepotpunom i pristranom.[5] I inae je urota razliito procjenjivana u knjievnoj historiografiji. Ve je, naime, Dayre obavjetavajui o pronalasku pisama rekao: Prvi je dojam neugodan: izazivlje u nama prezir njegovo pozivanje stranog princa, kojemu nagovijeta, da moe podjarmiti njegovu domovinu, jednako kao i njegove ambicije i pretjerane namjere, i sve ono, to se odatle nasluuje kod toga tobonje starog veseljaka,[6] zakljuujui da je takvo to mogao zamisliti samo potpuno bezazlen ovjek.[7] Isto je sudio i Reetar: Ovo je bio D-ev plan smijeno naivan i bez ikakvoga izgleda da bi se mogao izvriti!.[8] Jorjo Tadi inae zasluan za mnoge arhivske vijesti, ali i posve proizvoljnu sliku o Driu koji je celoga veka, ivei u neradu, pravio dugove i vodio borbu s neimatinom i koji je u novcu gledao najveu sreu i preimustvo nad drugima[9] predstavio je Drievu urotu nimalo ugodnim rijeima: Dok nosioci dravne vlasti budu mirno spavali, Dri e povesti u borbu itavu ovu udnu etu Italijana sa svih strana sakupljenih, i u svojoj reiji izvesti, na dubrovakoj Placi, neozbiljno zamiljenu igru, gde e se, kao u komediji zbaciti jedna vlada i postaviti druga. Ceo ovaj plan bio je toliko fantastian i smean da autoru vojvoda nije ni odgovorio na pisma i predstavke. (...) Ali, Dri je mogao znati da je sve to neozbiljno i da mu takvo preduzee, bez vrih osnova, nee doneti korist. Moda je hteo da u Firenci skrene na sebe panju, da se prikae pred toskanskim dvorom kao vana linost ili da se, kao obian avanturista, bilo ime istakne i pohvali. (...) Kao da to nije vie onaj nekadanji Marin Dri: sa njim se neto dogodilo. Ve sama namera da se u onim godinama baci na kovanje zavera i to, verovatno, sam, a iz onih razloga i s onakvim sredstvima, otkriva oveka neobina, tavie, ne sasvim zdrava, sa izvesnim duevnim nedostacima.[10] Osim tih negativnih, nerijetko podrugljivo intoniranih sudova, od pedesetih godina 20. stoljea osobito nakon interpretacije Drieva djela koju je ponudio ivko Jelii javljaju se pokuaji
Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli
1/29
ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG
ANAGRAM
temeljitijega razumijevanja Drieva ina. Tako je, primjerice, Dragoljub Pavlovi trezvenije, na temelju arhivskih istraivanja razloio motive firentinske epizode, zakljuujui da je Driev pokuaj prirodna posledica naglog jaanja gornjeg sloja dubrovakog graanskog stalea, koji ve u Drievo doba ne ustupa vlasteli ni po bogatstvu ni po raskonom i ugodnom ivotu, a koji e ve poetkom XVII veka preuzeti u svoje ruke najvei deo dubrovake pomorske i kopnene trgovine.[11] Bernard Stulli nerealnost Drieva plana objanjava utopijskim stremljenjima: On je vizionar koji zamilja ljude nazbilj i jedan svijet pravde i potenja dostojan ljudi; on je utopist, koji eli taj pravi svijet, zna da je za njegovo ostvarenje potrebna borba, ali ne vidi kada i kakva borba. On je pretea, koji dodue nema osjeaja za praktino-politiku stranu provedbe svojih ideala, ali uoava njihovu neophodnost, duboku ljudsku vrijednost, smisao i potrebu rtve za njih. A ba zato to je on pjesnik-vizionar i utopist pretea a ne i politiar-praktiar, njegovi konkretni planovi Cosimu Mediciju nose tako izrazit peat naivnosti i fantastinosti.[12]Milan Ratkovi se uglavnom nastavlja na Pavlovieve zakljuke, ublaeno mu pripisujui odsutnost pragmatinosti: Prije svega, on kao da nije bio svjestan od kolikog bi politikog zamaaja bilo uvrenje neke nove, strane vlasti na teritoriju Dubrovake Republike. Kako je mogao samo pomisliti da bi evropske drave Turska, panjolska i Venecija mirnim okom gledale na svoga novoga konkurenta i da ne bi nita poduzele protiv njega i njegova nasilja! (...) Razmiljajui nakon etiri stoljea o posljednjem aktu Marina Dria, pred oi nam dolazi simpatian lik jednoga naeg ovjeka koji je godinama, i sve do kraja ivota, nosio u sebi veliku i plemenitu misao o ljepim i pravednijim odnosima meu ljudima; koji se nesebino, iskreno i ustrajno borio za osloboenje malog i bespravnog ovjeka iz njegova podreenog i tekog poloaja. Ali za ostvarenje tog ideala Drieva bilo je jo prerano!.[13] Iz spomenutih se navoda dade razabrati da su knjievni historiografi kako god formulirali svoje stavove svejednako isticali Drievu politiku nekompetentnost, uglavnom zaobilazei pitanje je li njegov in iskaz domoljublja ili pak izdajnitvo, izuzevi Reetara, kojemu je Driev pokuaj urote dodue nerazumljiv, ali iz njega ne izvodi dalekosene etike prosudbe: Nego ja se nadam da slijepa D-eva mra protiv dubrov. vlastele nije ila tako daleko, te je on ovaj put poao u Mletke zbia zbog prave zabave ili kojeg drugog bezazlenog uzroka, te da tako ne trebamo s imenom D-evim spajati sliku mahnitog izdajice svoje domovine.[14] Vinko Foreti, nakon detaljne analize sadraja pisama, precizno odgovara na postavljeno pitanje: Mi ne moemo Dria smatrati izdajnikom, ve samo pobornikom jedne druge politike koncepcije... On ne zamilja da bi vojvoda zavladao nekom apsolutistikom vlau u Dubrovniku, kao to je stvarno ve vladao Firencom i ostalom Toskanom, ve da bi bio onaj koji vri samo vrhovnu vlast nad Dubrovakom Republikom te joj prua kao velika vlast zatitu i potporu u odnosu prema Turskoj, a s druge strane titi novi zavedeni politiki poredak ravnopravne kondominacije starog plemstva i vieg puka.[15] Konano, urotu e lucidno razmotriti Josip Pupai te zakljuiti: To nam daje za pravo zakljuiti da je prema pismima jedan od prvih i jedan od najodsudnijih motiva Drieve pobune bio u svojoj osnovi patriotske naravi te da su drugi Drievi motivi (prije svega humanistiki) kojih je moralo biti vie, a koji su, ma koliko nam se eventualno inili osobnim, imali ope znaenje, jer su imali svoje izvore u drutvenoj i politikoj stvarnosti tadanjeg Dubrovnika proizili iz ovog prvog ili su usko s njim povezani.[16] To stajalite ostat e na snazi do danas. Pronalazak i publiciranje pisama upuenih firentinskome vojvodi Cosimu I. Mediciju i njegovu sinu Francescu rezultiralo je s dvije krupne posljedice: prvo, zanijekana je slika o Driu kao prponom komedijantu, leernome popu, veselom Dum Marinu,[17] vjenom duniku i izjelici; drugo, interpretacijski napori usredotoili su se na Driev odnos prema sustavu vlasti Dubrovake Republike. Tumaenja su krenula u novome smjeru, emu su priloge dali ponajprije ivko Jelii, Leo Kouta, Josip Pupai, Franjo velec, osobito Frano ale i Slobodan P. Novak.
2/29
ANAGRAM
Shvatilo se, naime, da je prvi prolog Dunda Maroja, koji izgovara negromant Dugi Nos od Velicijeh Indija, nuno itati u kontekstu urotnikih pisama, ljude nazbilj i ljude nahvao povezati s dubrovakom vlastelom, konano, postalo je jasno da je Driev opus cjelina zasnovana na nekoliko temeljnih antiteza (ovjek zvijer, mudrost ludost, mladost starost, nazbilj nahvao). Artikulirana je teza da je Dri govorio o prevladavanju opreke izmeu dvaju svjetova, borio se kako je zapisao u prvome sauvanom pismu od 2. srpnja 1566. protiv dvadesetorice nenaoru anih, ludih i bezvrijednih nakaza (str. 26), zalaui se za, slobodno reeno, novoga ovjeka koji nije odreen aristokratskim podrijetlom, nego ljudskim vrlinama, zahvaljujui kojima se moe izboriti s nestalnom fortunom. U 1551. godine izvedenom Dundu Maroju nastavku 1548. Prikazanoga Pometa[18] Dri je iznio misli o vladaru, utjelovljenom u liku Pometa. U svakom sluaju, postao je Dri neznanstveno kazano simpatiniji, njegova utopijska, transgresivna gesta dala je i njemu i njegovu djelu znaenja koja do otkria pisama nisu imala. Tumaenje najvanije i najkompleksnije Drieve komedije vie se ne moe zamisliti bez urotnikih pisama (i obratno), a alegorijske implikacije iz monologa Dugoga Nosa itaju se kao ifrirane poruke koje je Dri o pokladama spomenute godine upuivao Gradu i njegovu oligarhijskome sustavu. Meutim, je li Driev odnos prema vlasteli uvijek bio takav, to se dade zakljuiti iz sauvanih tekstova? Ponajprije, da je ta relacija iz nekoga razloga bila vana za Dria vidi se iz Genealogije Jera Dria, sina Drieva brata Vlaha. Dio posveen Marinu zapravo je uoljivo oskudan podacima nije zabiljeena godina roenja, a naslovom nije navedeno nijedno Drievo djelo, nego Jero knjievni rad predstavlja vrlo openito: Fu poeta in lingva n[ost]ra non solam[ente] lirico, ma comico et tragico ancor come si uede per moltissime opere che compose oltre di cio, era musico eccelentiss[im]o et sonaua dogni sorte de instrumenti.[19] No, bilo mu je vano napomenuti sljedee: Poi tornando nella patria si fece prete et fu molto amato dalla nobilta Raugia. [20] Taj podatak, dakako, ne mora odgovarati istini i moe biti posljedica obiteljske frustracije gubitkom plemstva u 14. stoljeu, no indikativno je ve i to da je kroniar smatrao potrebnim unijeti i jednu takvu opasku. Prema Kastropilovim istraivanjima, Jero je pouzdan, dapae, on se trudio da za sve svoje navode nae oslonac u arhivskim dokumentima.[21] Ipak, preutio je pravi razlog gubitka plemstva krenje enidbene klauzule pretka Marina Dria i utekao se legendi o njegovu naputanju grada za vrijeme kuge 1348. godine unato strogoj zabrani Senata. Da je Dri uivao naklonost stanovitoga broja plemikih obitelji nedvojbeno je. Ve i sama injenica da mu je Senat 24. kolovoza 1538. odobrio financijsku potporu od trideset dukata za kolovanje u Sieni premda s malom razlikom u glasovima (osamnaest za, petnaest protiv) i uz jamstvo Bartola Zuzoria i Nikole Ivanova Maibradia govori da je tu beneficiju nekako zasluio.[22] U drugome prologu Tirene napisanom za pir Vlaha Nikolina Dria i Marije Sinievi 1551. godine Obrad e kazati nakon to podsjeti na sumnje koje su neki iznijeli o Drievu pjesnikom umijeu te da je uzalud boravio u inozemstvu na kolovanju[23] da je Dri lijepo prihvaen (Ma kad on doe, pak i poe sviriti, / tuj kako manen, svak ide ga sliditi, s. 129-130, str. 192), pa zatim dodaje: er toga Dria ljube ti vlastele kako sve mladia ljubeljiva vele. (s. 139-140) Da barem u jednom dijelu te konstatacije ima poneto istine, moda moe potvrditi i napomena u posveti Maru Makulji Puciu u kojoj Dri, izmeu ostaloga, za sebe kae da je stvoren za posluit i pogodit svakomu u stvari razloite (str. 204), dakle doista je mogao biti ljubeljiv pa zbog toga i respektiran u svojoj sredini. U prvome prologu Tirene Dri e Dubrovniku namijeniti sve same laude: pohvalit e mlade i stare, vladike i grake, a zatim e uzdizati vlastelu, s tim to treba
3/29
ANAGRAM
zapaziti da u istoj reenici vee Grad i vlastelu, kao da je u nekoj zamiljenoj irokoj Vuetinoj gesti rukom pokazujui vlastelu istodobno pokazao i Republiku: Vidi li ovi grad i vlastele ove? Po svemu svitu sad dobro ime njih slove. Istona gospoda po bojoj milosti otmanskoga ploda miluju ih dosti; i tamo od zapada uzmnona gospoda ljube ih sva sada, milos im tuj Bog da; razmirja ne imaju na svitu s nikime, korablje plivaju njih vitrom svakime. (s. 39-46, str. 206) Na poetku prologa Dugoga Nosa obratit e se Dri svijetlijem, uzmnonijem dubrovakijem vlastelom, zatim e ih titulirati moji uzmnoni vlastele, svitla krvi, a u drugome prologu plemeniti i dobrostivi skupe. Meu tom vlastelom Dri je imao prijatelja; u najmanju ruku morao je to biti Maro Makulja Puci, kojemu se u posveti Tirene obratio sve samim biranim rijeima: I razmiljajui er bez pomoi od uzviena gospodina ona bi bila kako lijepa djevica bez uresa od svitlih haljina, odluio sam (uzdavi se u ljubav ku mi si vazda nosio za tvoju slatku narav kojom si svakomu drag, kako su sve izvrsne stvari drage) reenu komediju stavit prid tvoje svitlo lice, da ju ti tvojom dobrotom nakiti, tvojijem razumom uresi, tvojom plementinom brani i kriposti mnozima, kojima sja meu vlasteli, tvojima druzi, kako sunce meu zvjezdama. Sada, svitla krvi, hrabreni vlasteline, asti grada Dubrovnika, sinu velikoga vlastelina Diva Makuljia, koga je svitla vridnost meu nami kako sunani zrak na nebi i na zemlji... (str. 204). Tu je, zatim, Sabo Nikulinov Meneti, kojemu je uputio poslanicu nakon potvora da je plagirao Vetranovia, moda i zato kako pretpostavlja Franjo velec[24] to je Sabo pripadao onima koji su povjerovali u objedu (Lupeom i mene jo ine prid tobom, / kako oni ki sciene i sude svih sobom, s. 15 -16, str. 185). Premda nam danas nisu jasni Drievi odnosi s plemiem Lujom Sarakom, zajedno su se nali u Anconi 4. sijenja 1543, kad Dri od Firentinca Jeronima Gerina posuuje stotinu zlatnih dukata, a Saraka mu je jamac. Treba podsjetiti da je u tome trenutku Saraka mlad, ima oko dvadesetak godina. [25] Bio je Dri blizak i s Ambrozom Guetiem i Marinom Damanjiem, ijim je posredovanjem stupio u slubu Christopha Rogendorfa, s kojim je o Boiu 1545. krenuo put Bea, a u jesen 1546. U Carigrad. Meu Drievim manje ili vie bliskim prijateljima bili su valjda i plemii za ije je pirove pisao svoja djela: Martolica Vitov Damanji (Novela od Stanca, 1551), Rafo Marinov Gueti (Duho Kerpeta, 1554), Sabo Stjepanov Palmoti (Skup, 1555), Vlaho Valentinov Sorkoevi (Griula, 1556). Konano, prijateljima u pismu Francescu Mediciju od 28. kolovoza 1566. godine naziva Luka Sorkoevia i Frana Lukarevia. O Drievu odnosu s vlastelom zacijelo svjedoe i scenski prostori koji su mu bili na raspolaganju. Mislim ponajprije na Vijenicu, sredite politike vlasti Republike, raskonu gotiko-renesansnu graevinu smjetenu izmeu Arsenala i Kneeva dvora, dovrenu 1493, stradalu u potresu 6. travnja 1667, zatim obnovljenu, potom unitenu poarom 1816, a 1863. potpuno sruenu.[26] Ako se zna da je u taj ekskluzivni prostor pristup imala samo vlastela, pa ako se zna da je Malo vijee odluivalo o tome hoe li se koja predstava u vrijeme poklada prikazati ili ne[27] sjetimo se samo dviju zabrana Hekube, 9. Oujka i 21. svibnja 1558.[28] ako, dakle, uzmemo u obzir nadzor nad svim podrujima ivota Grada i njegovih stanovnika, onda u injenici da je Dundo Maroje a mislim da je tako bilo i s Pometom[29] prikazan ba u Vijenici, a ne, primjerice Prid
4/29
ANAGRAM
Dvorom, treba vidjeti osobit znak odnosa vlastele prema Driu. Je li se ve te 1551. godine promijenio odnos Dria prema vlasteli tonije reeno, prema jednom dijelu njezinih pripadnika i je li ve tada smiljao ono to e u Firenci pokuati provesti 1566, moemo nagaati, premda su se dosadanji istraivai utruivali pokazati da jest. No, ukoliko o inu ustupanja Vijenice za izvedbu Dunda Maroja razmiljamo u kontekstu iznimnoga opreza dubrovakih plemia, onda je teko zakljuiti da je Dri u nju uao sluajno. U tome smislu ini mi se neprihvatljivom teza Petra Kolendia o nekakvom navrat-nanos prenoenju scene Dunda Maroja ispred Kneeva dvora u Vijenicu zbog vjetra, kie ili ega slinoga.[30] Teko mi je, naime, prihvatiti da se u Vijenicu stupalo lako, da bi vlastela dopustila da u taj prostor ue bilo to to bi joj se inilo makar i malo sumnjivim. Uostalom, posve je nevjerojatno kad bismo prihvatili Kolendievo miljenje zamisliti ne samo tehnike poslove koji takvo premjetanje prate, a jo tee stratifikaciju onih koji e u Vijenicu ui. Jer, bio je to prostor s ogranienim brojem mjesta, i za sjedenje i za stajanje. Budui da u prologu Dugi Nos pozdravlja i stari puk, pa onda ene, zacijelo je bila rije o predstavi za koju se znalo tko e joj od staroga puka dakle bogatijih graana pribivati. Prije e biti da je Dundo Maroje u svakome smislu planirana predstava, da je prola malovijeniki imprimatur, da je Dri unaprijed znao gdje e se komedija igrati. Konano, dramska sloenost, opsenost tekstualnoga materijala, koji trai pojaan glumaki angaman, pa neto sloeniju scenu s trgom, krmama i balkonom, sve to upuuje da Dundo Maroje u Vijenicu nije stigao sluajno, a to zacijelo ipak treba pripisati Drievu statusu meu plemstvom.[31] Ne treba, uostalom, zaboraviti da u obraanju Svojim prijateljem posveti knjizi iz 1551. Dri kae da je komediole, koje su ovdi unutra, u dva sjedenja sklopio, er me je tako brijeme silovalo i potreba od prijatelja komu, u ovi nain za posluit, mnokrat sam obeao (str. 172). Termin komediola odnosi se na Novelu od Stanca i Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, i ti su tekstovi za kratko vrijeme mogli biti napisani. I premda je Petar Kolendi dokazivao da je Novela prikazana na piru Martolice Vitova Zamanje i Anice Kaboga negde pred kraj aprila ili prvih dana meseca maja 1550. godine,[32] a Milan Reetar nijekao takav zakljuak, drei da je prikazana 1551.[33] dakle iste godine kad i Pripovijes i drugi put Tirena ono to je bitno primijetiti jest da Dri govori o prijateljima, a ne primjerice o roacima, to bi moda bilo primjerenije, ako se prihvati pretpostavka da mu je knjigu financirao Vlaho Nikolin Dri, ili ju je moda sam isfinancirao pozajmicom kod Martina Ivanova umiia (16. VIII. 1551), kako pretpostavlja Leo Kouta.[34] Budui da je barem jedno od djela iz knjige Novela od Stanca prikazano na plemikome piru, spomenuta odrednica nema u Dria staleku dimenziju: njegovi prijatelji potjecali su iz razliitih slojeva dubrovakoga drutva. Vijenica je imala zlatno-plavi strop, niz sjedalica s kasnogotikim naslonima; bio je to skup prostor, a u simbolikome znaenju svet i u njega se doista nije ulazilo kad se komu prohtjelo. Uostalom, ne treba sumnjati u Drieve rijei da likovi Pometa ugodni vam bie a rije ugoda i poslije se esto spominje pa zato ne pomisliti da je probrano gledateljstvo jo jednom htjelo uivati u doba poklada, u zatvorenom prostoru, bez bojazni da e im uitak bilo to omesti vremenske nepogode ili mnotvo gledatelja natiskanih od Sponze do Gospe.
II. Knjievna republika i Republika

Kakav je status Dri imao u Republici, onoj knjievnoj i onoj politikoj? O mukama Dria kao pjesnika ve je mnogo toga reeno.[35]Svojedobno je Jaka Ravli iznio tezu da je napad na Dria nakon prikazivanja Tirene bio plasiran u stihovanoj pisanoj formi.[36] Dri se vehementno branio u poslanici Sabu Menzeu, zastupajui svoj poten glas, vieputno ponavljajui rije lupe, valjda i zato to se nakon Tirene ee ula. Istaknuo je kategoriju asti, naglasio da ga nitko ne moe odvratiti od pjesnikovanja (U meni ter pravim, uinit tko e toj / da ikad ostavim sej pjesni, boe moj!, s. 71-72, str. 186). To to je na njegovu stranu stao Mavro Vetranovi moralo
5/29
ANAGRAM
je imati jak odjek. A taj isti Vetranovi nedvojbeno cijenjen u svoje vrijeme, pjesnik kojemu su poslanice pisali Petar Hektorovi, Nikola Naljekovi, Sabo Bobaljevi i drugi dao je do znanja da su napadi na njegova prijatelja stigli iz redova pjesnika: Svieh vas molim rad ljuvezni, plemeniti Dubrovane, ki pojete rajske pjesni i sijete po sve strane: tako da bi vaa mlados u veselju segaj svieta svako dobro i svaku rados uivala mnogo ljeta, vaeg starca namirite kriva suda ne inei, kiem Dria sad tvorite, svoga truda ne scienei. (s. 1-12)[37] Koji su to pjesnici bili, danas vie ne moemo znati.[38]Ako se pregleda popis imena koje je u pjesmama Drugi san i U pohvalu pjesnika dubrovakijeh naveo Antun Sasin (Vetranovi, Naljekovi, Bobaljevi, Miho Monaldi, Marin Burei, Maroje Maibradi, Nikola Dmitrovi, Dinko Ranjina, Sabo Gueti Bendevievi, Frano Lukarevi Burina), ostavljajui pritom po strani one koji u Drievo vrijeme nisu ivi (Dore Dri, iko Meneti), i one o kojima nita poblie ne znamo (Andrija Zlatar, Maro Lila, kojemu je, inae, Vetranovi ispjevao dva nadgroblja), onda je meu njima teko identificirati potencijalnoga napadaa, odnosno, moe se posumnjati tek na Naljekovia, Bureia i Dimitrovia. Ostali su ili potvreni Drievi prijatelji, ili su mlai od njega, ili su u doba objeda bili djeca (Ranjina i Lukarevi, na primjer). Samo, Naljekovi je puanin, Dmitrovi i Burei isto, sva su trojica meusobno prijateljevala (Naljekovi i Dmitrovi su k tomu roaci) i razmjenjivali poslanice. Podrijetlo tih pjesnika, meutim, ne slae se s Vetranovievom napomenom o plemenitim Dubrovanima koji poju rajske pjesni, osim ako pridjev plemeniti nije uzet u znaenju literarnoga posla, a ne u smislu pripadnosti staleu, a rajske pjesni u smislu pjesnitva uope, a ne tek jednoga njegova odvjetka, onoga s ljubavnom tematikom.[39] Dodue, najvea sumnja pada na Nikolu Naljekovia, pjesnika koji je napisao mnogo poslanica, no nijednu nije uputio Driu, premda ga je sigurno poznavao, a istodobno je cijenio Marinova brata Vlaha, spomenuvi ga u knjizi Dijalog o sferama svijeta (Dialogo sopra la sfera del mondo, Venecija, 1579), hvalei njegov reljefni globus izraen za kardinala Rudolfa Pija, a i rodbinskim je vezama bio povezan s obitelji Dri.[40] No, to su ipak nagaanja o suparnikoj zavisti:[41] obojica su bili dramski pjesnici, a Naljekovi se javio prije Dria njegova Komedija V. izvedena je na piru Mara Klariia 1541. ili 1542. godine.[42] Ipak, zanimljiva je injenica premda opet moe biti rije o sluajnosti da Vetranovi osvjedoeni Driev prijatelj Naljekoviu nije uputio nijednu poslanicu, premda mu je ovaj pisao od 1539. i to iz zatvora do smrti 1576, slavei ga i hvalei, traei od njega i blagoslov i knjievne radove. S druge pak strane, s mnogim je pjesnicima Dri bio u dobrim odnosima. Vidi se to najbolje po nadgrobljima. Vetranovi, duhovnik koji se povukao u samou Sv. Andrije, pisac znaenjski netransparentnoga Pelegrina, posvetit e mu dva nadgroblja Na priminutje Marina Dria Dubrovanina, tuba (dulje) i Nadgrobnica gornjega reenoga Marina (krae) koja uvelike nadilaze konvencionalnost toga anra i svjedoe o jednom zaista prisnom prijateljstvu. Inae, sastavak Na priminutje Marina Dria Dubrovanina, tuba opiran je, Vetranovi spominje Drieva djela (Tirena, Hekuba), detaljno nabraja instrumente koje je svirao, na etiri mjesta spominje Driev poten glas, apostrofira ga i po nadimku, kae da je umro u Mlecima. Kao da je htio ostaviti
6/29
ANAGRAM
to vie podataka, kao da je slutio da bi se Dria moglo zaboraviti pa nie biografske podatke, posve netipino kad je o nadgroblju rije, anru koji je uglavnom stereotipno panegirian, nerijetko retoriki hladan. Stari remeta Dria oslovljava intimno, nadimkom Vidra, rabi emfatine i pijetetom oplahnute sintagme Driu dragi moj, srani drue moj, Driu dragi moj, a nedvojbeno iskreno zvue stihovi: er vee takoga, jamano mogu re, / prijatelja drugoga, ni druga neu ste. Pri kraju kae: Ter bih ja agoran sve Bnetke obaal, pribijeli mramoran doijem bih grob naal, ter bih taj mramor bil, gdi Vidra poiva, suzami vas polil i s desna i s liva.[43] Antun Sasin se s mnogo alosti sjea Dria u sastavku Antun Sassi u smrt Marina Dria (Marin moj Dri, moj Driu), Sabo Bobaljevi Mieti, sifilitian i gluh, ovjek na kojega se gledalo s prezirom, posvetio je Driu talijanski sonet (Darsa il cui puro, vago, e dolce canto Driu, iji sladak ist i mio),[44] kao i Miho Monaldi (Darsa novello Cittadin del Cielo Driu, s kojim u nebu se die). Pritom ne treba zaboraviti ni sljedee: Bobaljevi pie nadgroblje Vetranoviu, obojica su ga pak napisala Driu; Bobaljevia napadaju da nije pjesnik dakle, isto kao i Dria o emu se ali Monaldiju, koji je takoer napisao nadgroblje Driu; Bobaljevi pie Marinu Kabogi, pie i Lukareviu, kojega Dri spominje u posljednjem urotnikom pismu. Kad se mozaik tako sloi, vidi se da je Dri imao svoju knjievnu republiku (Vetranovi, Bobaljevi, Sasin, Monaldi, Lukarevi), samim tim i stanovit ugled u svojem vremenu. Spomenutim imenima treba svakako pribrojiti i Nikolu Vitova Guetia roenoga 1549. koji u djelu O ustroju drava (Dello stato delle republiche, Venecija, 1591) spominje da je kao djeak (najnjenije doba) igrao u komedijama i tragedijama Marina Dria, te hvarskoga vlastelina Miku Pelegrinovia kojega u poslanici Odgovor Saba Mietia Piligrinu pisanoj 7. sijenja 1557. godine pozdravlja Bobaljevi (I Dria k u slavi / spjeva pjesni sve ljuvene, / vele drago ti pozdravi / i rec ove rijei od mene[45]). Tako dobivamo relativno zaokruenu sliku Drieva knjievnoga kruga koji, ako emo pravo, nije bio ni tako malen ni tako neznatan, a zacijelo je komunikacija meu spomenutim pjesnicima bila mnogo ivlja no to to moemo naslutiti iz sauvanih nadgroblja i poslanica. Dri je imao i ne tako zanemarivu drutvenu poziciju u Republici, koja se donekle dade rekonstruirati.Ponajprije, stric mu je bio Dore Dri, kojega s velikim slavama spominje u prvome prologu Tirene,takoer i u poslanici Sabu Nikulinovu, to je u Gradu moglo neto znaiti meu onim slojem dubrovakih patricija i graana koji su se bavili skladanjem. Patronat nad crkvama Svih Svetih u Dubrovniku i sv. Petra na Koloepu po tradiciji je pripadao kui Dri, to Jero Dri posebno istie u Genealogiji, pozivajui se i na papinu potvrdu.[46] Marin ga je preuzeo 12. travnja 1526, nakon to je s te slube odstupio stric Andrija. Je li rije o Drievu izboru ili o spletu okolnosti i nudi, neka ovom prigodom ostane po strani. Rektorat je donosio odreene povlastice prihodi od bratovtine kamenara koja je u Dominu imala sjedite, prihodi od koloepskih vinograda itd. Nadalje, krajem veljae 1538. Dri je postao orgulja u stolnoj crkvi, uz plau od sto perpera godinje. Dakle, Dri do svojega kazalinoga nastupa 1548. godine nije bio anoniman u Republici, a ni bez, makar i ogranienoga, utjecaja. Jesu li, barem neki, Dria do odlaska u Sienu poznavali i kao pjesnika, moe se nagaati. No, spomenuta financijska potpora morala je, barem jednim svojim dijelom, imati uporite u dotadanjem Drievu obnaanju javnih funkcija u Gradu. Da je on od mladosti a rektor je postao kao osamnaestogodinjak bio onakav kakvim ga je prikazivao Milan Reetar ili pak Jorjo Tadi, teko da bi Vijee umoljenih odrijeilo kesu za njegovo kolovanje, pogotovo zato to je bio u visokim godinama.
7/29
ANAGRAM
Da je Dri imao utjecaja u politikom ivotu grada, svjedoi u pismu Cosimu I. Mediciju od 2. Srpnja 1566. Predstavljajui, naime, okrutnost i nepravednost kaznenoga sustava Republike, govorei o razliitim oblicima penalizacije, ispripovijedat e sljedei sluaj: Neka Vaa Preuzvienost uje o jo jednom sluaju koji se nedavno dogodio. Jedne noi tri golobrada mladia odu da se zabave po gradu, pa im neki ovjek uini nekakvu neugodnost, a budui da je dubrovaka mlade jako dobre udi, kad se u igri sijee udara pljotimice. Ti se mladii dogovore da napadnu onoga to im je napravio neugodnost, ne s ciljem da ga rane, nego samo da ga malo natjeraju u bijeg. Kad su ga pronali, dvojica ga od njih na takav nain i napadnu, ali trei, koji je bio malo nesmotreniji, zamahne i rani ga u ruku. Idui dan skloni se u crkvu, a ona druga dvojica koja nisu uinila nikakva zla ne htjedoe bjeati. Ranjeni ovjek bijae plemi, pa njegovi roaci samovlasno odu u crkvu i s nekoliko ga dukata izvuku iz crkve. Prestraeni djeak svali krivnju na drugove, pa oni mahnito pograbe i njegove drugove, a kako jedan od njih, koji nije plemia ranio, bijae rekao Napadnimo ga!, oni donesu presudu da mu se odsijee ruka, a onome koji je ranio dadoe blagu kaznu. Na moju molbu ispravi se tolika nepravda, ali je spomenuti djeak ipak bio osuen na dugotrajno tamnovanje u okovima i jo je i danas tamo. (str. 28- 29) U koju se crkvu mladi sklonio, ne kae se. Ipak, treba zamijetiti vanu Drievu posredniku ulogu u ublaavanju kazne mladiu koji plemia nije ranio, ali je prijatelje poticao na osvetu. Naime, on jasno istie da na moju molbu ispravi se tolika nepravda. Budui da ne znamo tko su bili krivci, nemogue je rei zbog ega je Dri bio zainteresiran intervenirati u tome sluaju. Nije, po svemu sudei barem to ne spominje svjedoio napadu. Za njega je ipak znao, mladie je zacijelo poznavao. Drieva je rije, dakle, neto znaila za predstavnike suda jer su kaznu, na njegovu molbu, ublaili, premda je nisu i ukinuli, to su po Drievu miljenju trebali, budui da je osueni mladi manje kriv od onoga koji je plemia ranio. Inae, treba se ovdje prisjetiti da se mladost esto vee uz Dria: u prvome prologu Tirene kae se da e predstavu izvesti izbrana mlados, Nikola Gueti je u vrijeme djeake njenosti sudjelovao u izvedbama Drievih predstava, Vetranovi u duljem nadgroblju kae Velja je jo tuba u gradu nastala, / gdi je tvoja sva druba jak niema ostala, / ter mlados tuguje s velikom alosti, / er vee ne uje minule sladosti,[47] a sam Dri u prvome sauvanom urotnikom pismu istie da sva bi mlade prihvatila ove moje planove. Da je Saraka bio mladi, ve je spomenuto, a nije nezanimljivo nadodati da su i Luka Sorkoevi i Frano Lukarevi kad ih Dri susree u Firenci, pokuavajui pokrenuti urotu mladi: prvi ima dvadeset osam ili dvadeset devet godina, drugi dvadeset pet. Osim toga, i retorika razina gornjega navoda ukazuje na Drievu naklonost mladosti: za njega je dubrovaka mlade jako dobre udi, onaj koji je ranio plemia bio je malo nesmotreniji, poslije prestraen. Konano, nije potrebno spominjati da se o mladosti koju starost ne razumije govori u Tireni, Noveli od Stanca, Dundu Maroju, Skupu. Drievo posredovanje da se djeaka ne kazni sjeom ruke nije samo primjer njegova humanistikoga i kranskoga milosra, nego i, ini se, potvrda utjecaja u svakodnevnom ivotu Grada, primjer da je njegova rije imala teinu, da Dri nije bio neozbiljni komedijant koji se naokolo samo zaduivao. Ipak, slika Dria i njegova statusa, kakva se dade proitati iz ovdje izdvojenih fragmenata, moe se i subverzivno potkopati, a povod za to daje sam Dri. Naime, u urotnikim pismima od 3. srpnja i 28. kolovoza 1566. postoje dvije reenice koje su se u interpretaciji Drieva djela i ivota manje eksploatirale, moda i zato to bi mogle podrati jorjotadievsku sliku o Driu kao neodgovornom zabavljau. Stoga se valjda toliko inzistiralo da on Rogendorfu nije bio sobar (f accetato per cameriero), nego osobni tajnik,[48] a nekako je utian i njegov prvi susret s Rogendorfom.[49] Dri je sigurno znao da e zbog odluke da otputuje s grofom imati neprilika s vladom Grada, ne samo zato to je ona i inae pazila na svako intenzivnije druenje sa stranci-
8/29
ANAGRAM
ma, nego i zato to je Dri bio, slobodno kazano, dunik toj vladi, to je imao mjesto u strukturi Grada. Ipak, otiao je, bez obzira na to to je grofu na tome putubio zabavlja, sobar, komornik, ili neto to danas ne moemo u potpunosti razumjeti, kao to ne moemopoznavati motive koji su ga na to nagnali, neovisno o onome koji sam navodi vidjeti svijeta.Uostalom, Dri, jest bio i zabavlja veina njegova opusa napisana je za pirove plemenitakih sinovai keri, samo je manji dio nastao iz unutarnjeg knjievnog impulsa: Pomet, Tirena i, djelomino, Dundo Maroje. Meutim, ta spoznaja nipoto ne umanjuje njegov talent; tek realizirao se on u odreenom institucijskom okviru, a Dri je prigode iskoritavao i u tekstove upisivao znaenja koja su nadilazila puku pirnu zabavu. Moe li napad Vlaha Stjepanova Kanjice koji se zbio 16. travnja 1548. godine u Crevljarskoj ulici togod rei o Drievoj poziciji u Gradu?[50]Kako Kanjiine izjave nema, o motivu napada ne znamo nita, a budui da je Dri Vlahinu majku upitao zato je to njezin sin uinio a ona odgovorila: Piu tosto voria che fosse morto (Radije bih da je mrtav)[51], dok je pak Kanjica stanovitoj Peri, svjedokinji u tome sluaju, potvrdio samo to da bi ga udario i jae ne da bi ga i ubio) da mu palica nije zaplela o plat razumjelo se da Dri doista nije znao o emu je rije. Zato se nagaalo da je u pitanju bio kakav krupniji razlog, ak i da je atentat bio naruen, a Vlaho instrument u rukama anonimnih, a monih Dubrovana. injenica je da je Kanjica palicu na Dria potegao 1548, dakle u godini prikazivanja Pometa, povezivala su se ta dva dogaaja tako to se domiljalo da se netko moda prepoznao u kojemu od likova komedije pa to Driu nije mogao oprostiti.[52] Ne bih iao tako daleko u pretpostavkama: 1536. Benediktinka Marta iz Sv. Andrije tuila je Dria jer njezinu samostanu nije platio stanarinu dvije godine, 1549. Optuili su ga za plagijat, 1554. Dri je tuio Ivana Paskova Draevicu jer ga je vrijeao na Placi.[53] Zbog nedovoljnoga poznavanja Drieva ivota svaki je podatak vaan i zacijelo neki dogaaji za nas imaju mnogo veu dimenziju no to su je imali u pjesnikovo doba, pogotovo kad ih uklapamo u sliku o Driu urotniku. Dakako, ne treba im umanjivati vanost, ali ih ne treba ni precjenjivati o Driu je ostalo zabiljeeno ono to je predstavljalo eksces, povredu privatnih prava, za to je bio nadlean kazneni sud. Ipak, ini mi se da je Driev ivot smjeten izmeu osobnih elja i stege zakonodavnih tijela Dubrovake Republike uvelike slian ivotu dananjega ovjeka, premda o mnogim povredama ne ostaje nikakvih tekstualnih tragova: i dananji se ovjek sudi, trpi institucijske i osobne uvrede, posuuje novac, kreditira na razliite naine itd. Sve te mikroprocese teko je pratiti, premda su vani za unutarnji ovjekov ivot, a o mnogoemu uope nema zapisa, a ako ih i ima, svedeni su u suhi jezik struke i njezina funkcionalnoga diskursa. Hou rei da napad Vlaha Kanjice ili pak Ivana Draevice mogu biti signifikantni, ali ih ne bi trebalo uzimati kao presudne u procjeni mjesta koje je Dri imao u ivotu Grada. Oni koji nasru palicom ili omalovaavaju grubim rijeima na trgu, ti svakako zauzimaju slabo mjesto u motivacijskom sustavu Drievih politikih planova. Njega su ipak zanimali oni koji su se sluili mnogo suptilnijim, pa dakle perfidnijim oblicima pripitomljavanja drugoga. Da je o Driu, meutim, ipak postojala stereotipna predodba, posvjedoio je sam. U drugome sauvanome pismu, pourujui Cosima, kae: Za mene bi najvea milost bila kad bih dobio neku brzu odluku, kako moj dugi boravak ovdje ne bi u naih izazvao kakvu sumnju ili pomisao da u Firenci neto pregovaram, dok ja svakoga obmanjujem da sam ovdje jedino radi zabave (str. 35). U posljednjem pismu upuenom 28. kolovoza 1566. godine Cosimovu sinu Francescu pie: S Vaim doputenjem, u drutvu s gospodinom Lukom Sorkoeviem i gospodinom Franom Lukareviem, svojim prijateljima i odanim slugama Preuzvienosti Vae, otputovat u kreui prema Dubrovniku, prikazujui se tim plemiima kao da ovdje nisam imao drugog posla nego sam ostao etiri mjeseca radi zabave (str. 36-37). Te su dvije izjave viestruko simptomatine. Ponajprije, otvara se pitanje prirode Drieve slube kao kapelana mletakoga nadbiskupa u
9/29
ANAGRAM
kojoj je sigurno od kolovoza 1563. Kakva je to sluba bila kad Dri jednostavno na vie mjeseci moe otii u Firencu? Je li u tome trenutku uope bio u slubi ili se vratio kako kae u Dubrovnik? Dalje, iz prvoga navoda vidi se da se pribojava sumnje naih, dapae, pretpostavlja da bi mogli pomisliti da neto pregovara. Tko su nai, treba se zapitati, a najloginiji odgovor jest da je rije o Dubrovanima koji u tome gradu trguju i koje on, valjda, susree, to opet potvruje napomena da svakoga obmanjuje, dakle, odgovara na pitanja to u Firenci radi. Napomena pak o pregovaranju vodi zakljuku da u tome trenutku Dri nosi teret potencijalno sumnjive osobe. U kojemu ga je trenutku stekao, ne moemo kazati, kao to je nejasno zbog ega je u jednome trenutku otiao u Veneciju i tamo naao kapelansku slubu. Takoer, u drugome navodu spominje imena dvaju plemia, to je u pismima takva sadraja zapravo opasno. Zato je to uinio, nejasno je. Sorga moda zato to je Cosimu I. Mediciju u listopadu 1562. posudio osam tisua kuda, pa pozivajui se na prijateljstvo s njim valjda rauna na kakvu Cosimovu reakciju. Nedvojbeno je, meutim, da se Dri u to vrijeme sa spomenutim plemiima u Firenci druio, izrijekom kae da su bliski, a oni su jedini Dubrovani koje spominje u pozitivnom kontekstu, pa je nemogue oteti se dojmu da su neto o Drievim planovima morali znati. Josip Pupai razmilja ovako: Naprotiv, obavjetavajui Francesca a preko njega i Cosima I, kako e spomenutim plemiima kazati da je u Firenzi boravio radi zabave (sjetimo se rijei kojima je obrazlagao zbog ega je iao s Rogendorfom u Carigrad!), Dri nas sam navodi na pomisao da su ova dvojica mlade vlastele, ili da je bar jedan od njih mogao biti obavijeten o pravom karakteru Drieve zabave. Na takvu nas sumnju pogotovo navodi buran ivot Frana Lukarevia-Burine, takoer pjesnika (to nije bez ikakva znaenja), ali i bankrotiranog trgovca, napuljskog tajnog agenta, to je od posebna znaenja; teka osuenika i, na koncu, bjegunca i tienika napuljskoga potkralja.[54] Ono to je u Drievim izjavama najzanimljivije jest da on kao moguu ispriku navodi zabavu, kako god taj pojam razumjeli. Ako on to pie Medicijima, u pismu vrlo ozbiljna sadraja, koje da se realizira moe proizvesti dalekosene posljedice, onda zacijelo vjeruje da e takvo obraz loenje, kolokvijalno kazano, proi. Zato? Zato to je, valjda, u tome trenutku unato ozbiljnim godinama u kojima se nalazio Dri imao takav image. Jer, ne govori on napamet, sigurno dobro zna to kao valjan izgovor moe biti prihvaeno, a to je predodba o ovjeku sklonom zabavi, koji doista moe otii u koji grad i u njemu ostati etiri mjeseca ni zbog ega drugoga nego radi zabave. To govori sveenik, kapelan pri mletakoj kuriji! Zapravo, najmanje je tu presudna injenica da je on duhovnik; vanija je spoznaja o slici koju su njegovi sugraani o njemu imali i u koju se savim lijepo mogao uklopiti boravak u Firenci, a da se pri tome ne posumnja da se iza toga krije i neto subverzivnije. Ukratko reeno, Dri referira na predodbu naih o sebi i izlazi joj u susret. to se iza svega krije, danas je nejasno. Za mnoge godine Drieva ivota nemamo podataka, ne znamo kamo se sve kretao, kamo je otiao kad je napustio Sienu, je li i kad bio u Rimu a pretpostavljamo da jest, jer u posveti Maru Makulji Puciu spominje skulpturu Pasquina nita ne znamo o njegovu boravku kod Mike Pelegrinovia, zato je otiao u Veneciju itd. Jedno je, ipak, sigurno: Dri 1566. Tono zna to o njemu misle pa to koristi kao valjanu ispriku. Kad je i zato stekao takav ugled, opet se moe samo nagaati: je li ba zbog pisanja komedija i pastoralnih drama za pirove? U svakome sluaju, bit e da se i slika o njemu vremenom mijenjala, da nije uvijek bila ista, da je u jednome trenutku mogao s Pomet druinom ui u Vijenicu i ishoditi blau kaznu danas nepoznatom mladiu, a potom se zbog kojeega to danas ne znamo prometnuti u ovjeka koji se, eto, zabavlja u Firenci. Ne treba pritom zaboraviti da Vetranovi u duljem nadgroblju istie Marinov poten glas (etiri puta), to zacijelo nije bez razloga, kao to nije samo konvencionalna fraza kad kae: Dubrovnik a grad svoj, u kom se porodi, / boljeljiv nepokoj i
10/29
ANAGRAM
trude provodi.[55] To sada vie nisu trudi iz Pjesance Marinu Driu u pomo, tu vie nije rije o pjesniku koji razmi svoju svies lomei / ter gizdave pjesni sklada, / bez pokojna sanka bdei (s. 18-20), tu je sada rije o ozbiljnijim ivotnim nedaama o kojima nita ne znamo. Tek, sam je Dri posvjedoio da su ga, iz tko zna kojih razloga, a moda ponajprije njegovom zaslugom, svjesnim ustrajavanjem na izgradnji predodbe o lepravoj prirodi, drugi vidjeli kao zabavljaa. Takav se status lako stjee, a teko gubi. Kao nitko, ni Marin Dri ga nije morao voljeti, pogotovo ne onaj Dri koji strasno uzvikuje Sabu Nikulinovu: Lupetvom, ah, time ne tvor me nitkore / neznano er ime jo slavno bit more (s. 21-22, str. 185). No, u jednome se trenutku njime posluio zbog viega cilja koji, meutim, nije dostigao.
III. Vijenica
U pjesmi kojom brani Drievu pjesniku ast Vetranovi navodi i publiku koja je gledala Tirenu: inostranci ki su s dvora, zatim graani plemeniti, vlaci, knez. Pobrojani su, zapravo, svi slojevi stanovnitva, dapae, ako je vjerovati Vetranoviu, predstavu su 1549. pogledali i neki nedubrovani. Bila je to, dakle, izvedba namijenjena doslovno svima. S Dundom Marojem nije bilo tako. Uao je Dri u gradsku Vijenicu kao knjievno ime iji ugled nije bio zatrt ni skandalom s Tirenom, a ni nekim drugim, recimo to tako, osjetljivijim epizodama iz njegova ivota: Kanjiinim napadom iz 1548, putovanjima s Rogendorfom od 1545. do 1547, zbog ega je i tajno sasluan u Malome vijeu, pogotovo zato to je bio u kontaktu s braom Boiniima, neprijateljima Republike. Je li pritom Drievo objanjenje da je, putujui s Rogendorfom, elio vidjeti svijeta, bio poneto ublaen izraz za obavljanje i kakvih pijunskih zadaa u korist vlade, teko je rei. Onima koji sjede u Vijenici i ekaju poetak Dunda Maroja mnogi likovi iz Pometa (Dundo Maroje, Pomet, Grubia, Pavao Novobranin) Negromantovim rijeima bili su ugodni, to znai da je barem jedan dio publike vidio Pometa, i Dri to zna. Da je vlastela sumnjala u Dria, bi li mu prepustila Vijenicu za izvedbu Dunda Maroja? Bi li zvali Dria da im komedijama uvelia pirove da je bio persona non grata? Ipak, oni ga pozivaju jer je zacijelo najbolji zabavlja u tome trenutku, moda je imati njegovo djelo na piru stvar prestia, ako ve ne i zajameno veselje. Drugo je pak pitanje to je Dri te prigode koristio pa se usudio rei i neto takvo kao to je useru hasase (Miho u Noveli od Stanca), odlazak u dumne usporedio s vjenom tamnicom (Pjerin),[56] ismijao odlazak na protenje,[57] sv. Vlaha u cijelome opusu spomenuo samo jedanput, rugao se kilavim Kotoranima (krepadure), esto spominjao lokalitete Prijeko, Pelile, Duiine skaline, dakle mjesta gdje su stanovale prostitutke, a vilama u Noveli od Stanca dao imena onodobnih javnih ena.[58] Da je Dundo Maroje najkompleksnija Drieva komedija, povezujem s injenicom da je prikazana u Vijenici, odnosno s pretpostavkom da je Dri znao da e imati prigodu nastupiti upravo u tom prostoru, da je imao na pameti gledatelje, pa ju je tako i koncipirao. Pritom upada u oi da se u drugome prologu kae da e je gledati ene (ali su ove ene lijepe koje ju e gledat), a dobri (mukarci?) e je sluati (i vi dobri koji ju ete sluat). I poslije e izvoa prologa kazati: ene, para li vam ovo malo mirakulo Rim iz Dubrovnika gledat (str. 307).[59] Nije nebitno zamijetiti da se Dugi Nos obraa publici koja Pometa oito poznaje: ako se spomenujete, scijenim da nijeste zaboravili. To bi moglo znaiti da u publici sjedi barem dio onih koji su bili i na premijeri Pometa. Da tomu nije tako, besmisleno bi bilo podsjeati nekoga na neto to mu je nepoznato. Zato sumnjati da je predstava bila dobro prihvaena i da je Dri ba zato a moda i zamoljen da to uini napisao njezin nastavak? Jer kad kae: U njoj e biti jedna stvar koja scijenim da vam e draga bit, er e bit nova i stara, nova, er slijedi onu prvu komediju od Pometa, kako da je ona i ova sve jedna komedija, i u tu smo svojevolju oto mi sami upali (str. 307; ist. M. T.),
11/29
ANAGRAM
onda se ini loginim zakljuiti da je Dundo Maroje pisan s jasnom namjerom: udovoljiti oekivanjima onih kojima likovi iz Pometa ugodni bie, onima koji su poeljeli nastavak. Imajui te reenice na pameti treba se zapitati: je li Dri Pometom nekoga doista povrijedio, i to toliko da bi Kanjica po nekim interpretacijama bio produena vlasteoska ruka, svilena rukavica kojom je elegantno trebalo ukloniti Dria ne samo s kazaline pozornice nego i mnogo drastinije s pozornice Grada? Ne bih se priklonio takvu tumaenju, pogotovo zato to nastupa u Vijenici, i to s komedijom koja se izravno nastavlja na Pometa, dapae, Dri upozorava da se je ovjezijeh komedija njekoliko arecitalo nazbilj u vaem gradu, koje su svrile u tradediju!.[60] Ako se i u Pometu govorilo kako Maro uz Pometovu pomo starome ocu krade dukate, ali ih na kraju vraa, dakle, ako je i u njemu bila rije o temi koju je Dubrovnik nazbilj poznavao, pa ako se ta tema i dalje razvija sada u perspektivi na kurtizanu potroena novca namijenjenoga trgovini onda mi se teza o drastinim implikacijama koje je Dri morao podnijeti nakon prikazivanja Pometa ne ini do kraja uvjerljivom. Uostalom, ako su zbog ega Dubrovani voljeli Drieve komedije, onda je to, izmeu ostaloga, i zato to su u njima prepoznavali osobe s Place. Konano, da je Dundo Maroje na neki nain naruena komedija za probranu vijeniku publiku, moda mogu potkrijepiti i reenice s poetka drugoga prologa: Ma ovo brijeme od poklada budui od starijeh naijeh odlueno na tance, igre i veselja, i videi se naoj druini od Pometa ne putat pro poklade bez kojegodi feste ili lijepe ili grube, stavili se su za prikazat vam jednu komediju koja, ako i ne bude toliko dobra i lijepa, ali su ove ene lijepe koje ju e gledat, i vi dobri koji ju ete sluat. U njoj e biti jedna stvar koja scijenim da vam e draga bit, er e bit nova i stara... (str. 307). U njoj vie vidim potvrdu za dobru recepciju Pometa, zbog ega je Dri i odluio napisati njegov nastavak. Inae, praksa sustavnoga pokladnoga kazalinoga veselja prije Dria arhivski nije najbolje posvjedoena. Znamo, primjerice, da je 1525. doputeno (...) nekim mladim plemiima da u jednoj privatnoj kui predstavljaju neke Plautove komedije, bez sumnje na latinskom jeziku, [61] druina Marina Mihova Bunia 1536. dobila je doputenje za pripremanje nekakve komedije, moda je o Boiu 1537. u franjevakoj crkvi izvedeno Vetranovievo prikazanje Od poroda Jezusova,[62] na Klariievu je piru izvedena Naljekovieva Komedija V., 1546. izvedeno je Vetranovievo prikazanje Posvetilite Abramovo.[63] Nije nerealno pretpostaviti da se u Dubrovniku predstavljalo i vie nego to nam to govore oskudni zapisi, no tek je s nastupom Marina Dria otvorena slikovito kazano redovna kazalina pokladna sezona. Koji je Driev udio u pripremanju Dunda Maroja bio reijski, scenografski, a moda i glumaki zasad je nepoznato. No, da je ponuenu priliku elio iskoristiti, mislim da nije sporno. Pritom nije teko uoiti da je Driev svjetonazor upisan u nekoliko oduljih Pometovih monologa: II, 1 (str. 323-324); II, 10 (str. 335-336); III, 14 (str. 352-353); IV, 3 (str. 363-364); IV, 5 (str. 367). Dakako, neoekivana karakteroloka napetost izmeu rasprava o hrani i misli o ivotu vodila je do razliitih zakljuaka. Frano ale je interpretaciju odluno usmjerio prema djelu De Principatibus (O monarhijama) Niccola Machiavellija (14691527)[64] poslije autorove smrti nazvanim Il Principe (Vladar) tumaei da je Marin Dri osobito stvarajui lik Pometov, izravno poznavao u prvom redu Machiavellijevo djelo i u komediji na svoj nain proveo njegovu doktrinu,[65] da je, dakle, Dri itao taj utjecajan politoloki spis o vladanju i vladaru, napisan 1513. godine (Dri tada ima pet godina), a tiskan 1532. (Driu su tada dvadeset etiri). alino deifriranje Pometova lika odnosno stanovite proturjenosti izmeu njegovih kontemplacijona o hrani i filozofema o dobrome ivotu usmjereno je prema traenju teorijske podloge koja bi objasnila spomenutu neskladnost, a lik Pometa izvukla iz stereotipnih predodbi dotadanje historiografije koja je u njemu vidjela lakrdijaa, glasnogovornika obespravljenih siromaha u sukobu s monim bogataima.[66]
12/29
ANAGRAM
alin postupak komparatistike je prirode: traio je on srodna mjesta u Machiavellijevu Vladaru i Pometovim monolozima, pri emu je rije vjertuoz klju za oditavanje Drieva svjetonazora, dapae Pomet je za alu eksplicitni tuma makijavelizma,[67] posebno tamo gdje govori o fortuni i vrlini. Izvukavi iz Pometovih monologa sva ona mjesta koja se tiu spomenutih pojmova, usporedivi ih s prikladnim navodima iz Vladara, ale je pokazao da je Dri s pozornice u Vijenici 1551. godine progovorio o promjenjivosti sree, njezine uposlenosti i za tue dobro ako je to njemu (Pometu nap. M. T.) u korist,[68] o akomodavanju, o enskoj naravi fortune, konano i o turobnoj Machiavellijevoj viziji ljudi kao zlih, to ale vidi ponajprije u odnosu Dunda i Mara, potvrdu potom pronalazi i u Tripetinoj replici Uzmi mi dukate, uzmi mi ast i ivot (I, 1, str. 310), a zatim i u nizu Pometovih replika u kojima spominje kanalje, neljude, luake, potitenjake, injorante. Zakljuak je alin sljedei: Dri je itao Machiavellijev katekizam tirana 16. stoljea, teze iz Vladara nije htio proturiti kao svoje, nego dati umjetniku, to znai na vlastit nain izreenu poruku usvojene i opepoznate misli,[69] odnosno svojom pobjedom na kraju komedije pokazati da je do pobjede doao ne u suprotnosti, ve u skladu s etikim naelima vremena.[70] Machiavelli je, inae, 1521. odbio ponudu Piera Soderinija[71] da postane kancelar Dubrovake Republike, no premda grad nikad nije posjetio, za njega je znao spominje ga u Raspravama o prvoj dekadi Tita Livija (gdje govori o narodu kao vladaru), navodei Dubrovnik kao primjer drave koja je nastala pomicanjem naroda sa zaviajne zemlje i traenjem novoga sjedita i traenjem novoga sjedita. Zanimljivo je da u jednome pismu iz 1513. pie prijatelju Francescu Vettoriju (firentinski poklisar u Rimu) kako se njegov prijatelj, conte Orlando, opet zatreskao u nekoga dubrovakog momka.[72] Jedna je od vanih ideja Vladara pesimistika vizija o ljudima kao svjetini: Jer o ljudima se openito moe rei ovo: nezahvalni su, nepouzdani, prijetvorni i himbeni, klone se opasnosti i pohlepni su za dobitkom; ako im dobro ini, uz tebe su, nude ti krv svoju i imutak, ivot i djecu, kako sam ve kazao, kad je potreba daleko; no kad se nevolja primakne, oni izmiu.[73] Nasuprot takvima nalazi se razborit pojedinac koji zna kolika je vanost sree ( fortuna), vrline (virt), prave prilike, prigode (occasione; okazijon) i prilagoavanja (akomodavanje). O svemu tomu razlae i Pomet, koji za sebe kae da je vjertuoz, a posebno je ale podvukao poznatu reenicu: Fortunu piu enom ne zaman (IV, 3, str. 363), to odgovara Machiavellijevu zapaanju u dvadeset petom poglavlju Vladara: Ja pak smatram da je bolje biti naprasit nego obazriv: jer srea je ena, pa je mora tui i krotiti; i vidi se kako se ona prije pokorava naprasitima nego obzirnima koji u svemu postupaju hladno. Srea je, kako rekosmo, ena, pa je uvijek prijateljica mladih ljudi jer su bezobzirniji, ei i s vie joj smjelosti zapovijedaju (str. 169). Ipak, nije na odmet primijetiti da Pomet fortunu ne bi tukao, nego bi ju karecao: Ovo se more rijet ovjek, ja sam ovjek ki s galantarijom idem, razumno se vladam, nijesam rustik, ala mi ne para da sam! Dobra srjea sa mnom je, a s ovjekom je: umijem ju karecat, tako sa mnom dobrovoljno i stoji (III, 14, str. 352-353). Machiavelli je veli ale Driev uitelj;[74] preuzimajui Machiavellijeve teze i uklapajui ih u Pometove monologe, Dri je preko sredinjega lika komedije izrazio svoj svjetonazor, vjeru u promjenu reima (str. 101). ale tvrdi: Tako je Dri u svijetu komedije umjetniki ostvario ono to je potkraj svog vijeka vojno- -politiki pokuao postii urotom: prema kriteriju suvremenih etikih naela u ivotu, politici, ljudskoj djelatnosti uope, Pomet kao pravi ovjek, inteligentni, razumni, mudri ovjek nazbilj raskrinkava i moralno poraava ljude nahvao i zaslueno mijenja svoj status. A u urotnikim pismima pjesnik i zamilja poraz nesposobnosti i oligarhije i podjelu vlasti izmeu puka i vlastele (str. 100). Pitanje koje se namee jest: emu prisutnost Machiavellijevih misli u Pometovim monolozima? Niti su ti monolozi dramaturki funkcionalni, niti je Dri inae sklon takvim opirnim ekspli-
13/29
ANAGRAM
kacijama. Jer, vodio je on rauna i o prigodi u kojoj se prikazivao komad i o gledateljima, pa je zacijelo dobro znao odvagnuti gdje e to i kako spomenuti. Primjerice, Arkulin je komedija u kojoj se definitivno najvie psuje (osobito je frekventna uvreda becco fututo = jebeni jare), a tih psovki nee nedostajati premda u manjoj mjeri ni u komediji Tripe de Utole. Jeb t pas mater!, kae Nadihna (II, 4, str. 508), i to je najprostakija psovka u cijelom Drievu opusu, izuzmemo li, primjerice, uvrede kurba, kuka (Tripe de Utole, Arkulin), skatoloke sintagme tipa I govna li ovoga / mislite eniti? (Vukodlak, Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, 1, str. 287), Pjanico uscana (Grubia, Pripovijes, 1, str. 287), useru hasase (Miho, Novela od Stanca, 1, str. 268), Odkle sam iz Grada, nijesam se usrao (Bokilo, Dundo Maroje, I, 1, str. 308), Otac mu u gradu govno griza (Niko, Dundo Maroje, II, 2, str. 327), Maj prc! (Vlah, Arkulin, I, 1, str. 537). Pometovi monolozi mogu, recimo, biti i dosadni, ako ih motrimo iz perspektive onodobnoga dubrovakoga neobrazovanoga gledatelja koji ne zna talijanski, pogotovo ne latinski. Po svemu sudei, Dri ih je ispunio reenim sadrajima zato to je znao tko e ih sluati: oni koji o Machia velliju valjda poneto znaju i mogu prepoznati reference na Vladara. U tome vidim jedan od dokaza da je Dundo Maroje doista prikazan u Vijenici, da je od samoga poetka i bio namijenjen za Vijenicu, a ne za otvoreni prostor Prid Dvorom. Jer, tako duga komedija mogla bi jednostavno domorit onim gledateljima koji su u Driev teatar dolazili iz drugih razloga, svakako ne da bi sluali duge rasprave o kralju od ljudi, ako ve ne smijem nagaati da bi im moglo biti i hladno. Dakle, Dri zna tko e komediju gledati, gdje e je gledati, pa prema tome i koncipira njezinu strukturu: odulji, sadrajno neobian i po funkciji netipian prolog Dugoga Nosa, sloeniji dramski zaplet, mnogo dionica na talijanskome jeziku, povremeni prodori (iskrivljene) latintine, monoloke dionice koje radnju usporavaju i sl. Ono to impliciraju dosadanje interpretacije odnosa Dria i Machiavellija jest da je 1551. godine Dri ve imao koncept urote, pa najavio ono to e petnaest godina poslije pokuati ostvariti u Firenci. ale kae: Usvojivi vjerovanje da se pobjedom vrline nad fortunom otvaraju perspektive realizaciji humanistike koncepcije o neogranienim sposobnostima ovjeka Dri je tu renesansnu ideju, barem na prvi pogled, utjelovio u liku Pometa, no kad je urotnikim inom htio provesti u djelo viziju svoje najbolje komedije odao je kako mu nije bio cilj ostati na razini renesansnog svjetonazora, nego je prevladao konvencionalne standarde i zaao u izrazitu maniristiku modifikaciju.[75] Pritom je taj autor Machiavellijeva Vladara, a onda i Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija (poglavlje O urotama) uzimao kao teorijske spise koje je Dri temeljito prostudirao i prema njima proveo, prvo knjievnu, a zatim pokuao izvesti i politiku urotu. Dapae, na jednome e mjestu ale rei da se Dri oduevljavao novim makijavelistikim spoznajama o tome da veliki i plemeniti cilj za dobro domovine opravdava svako sredstvo.[76] aline analize ile su ponajprije prema tome da se s Drieva urotnikoga pokuaja skinu negativni nanosi dvadesetostoljetne knjievne historiografije: htio je pokazati da je Dri usvojio humanistiki ideal pobjede humanitatisa nad feritasom, a da je potom zamislio prevrat koji za njega nije bio nemogu, nego naprotiv, provediv, da ga je precizno zamislio, predvidio potencijalne opasnosti, da je pritom bio svjestan preuzetoga rizika, konano, da je po nainu razmiljanja stvorenoga na temelju Machiavellijeve lektire bio pripadnik europske intelektualne elite. Ideja snane Drieve teorijske ukorijenjenosti u Machiavellijevu misao ali je posluila i zato da konceptualno zaokrui Driev ivot i knjievni opus, prome ga jedinstvenom misli vodiljom: Kada se urota ne odvaja od geneze u ivotu i djelu Drievu, kad se pojedinosti u pismima i cjelovit pothvat retrospektivno poveu s tekstovima komedija i s Negromantovim prologom u Dundu Maroju, lake e se razumjeti pjesnikov potez i ocijeniti kao jedna od najizrazitijih pojava u razdoblju manirizma. Olakim modernim, povijesno i kritiki nedovoljno utemeljenim obje-
14/29
ANAGRAM
dama Dria kao izdajice domovine treba, meu ostalima, suprotstaviti jednu od injenica koje karakteriziraju maniristike pisce, a to je kozmopolitizam maniristike elite kojoj je, duhovno i idejno, Dri nesumnjivo pripadao.[77] to bi, meutim, bilo da ne poznamo Drievu urotniku epizodu, kako bismo tada itali Pometove monologe? Moda i dalje onako kako su ih svojedobno, primjerice, itali Reetar i Tadi: Pomet je Dri, Dri se esto zaduivao, dakle bio je neodgovoran, rasipan, vreme provodio na studijama u Italiji i troio novac koji su oni (njegova braa nap. M. T.) mukom sticali, veseli, bezbrini, neozbiljni Marin Dri.[78] Nakaze, ovuljici iz Negromantova prologa imaju drukije znaenje izvan konteksta pisama; u njihovu kontekstu vode do kritike dubrovakoga plemstva. Ne mogu a ne izraziti sumnju da je Dundo Maroje dospio na tako uglednu pozornicu, a da nitko od onih koji su o takvim stvarima odluivali i koji su, uostalom, sjedili u Vijenici, nisu znali o emu e tu biti rije. ak i da nisu znali, nemogue je da bar netko od vlastele nije prepoznao Pometov makijavelizam ako je o makijavelizmu tu uope rije i posumnjao da im Dri ipak neto subverzivno podmee. A ako je prepoznao, je li to imalo kakve konzekvencije za samoga autora?[79] Dria, dodue, poslije 1551. nema na javnim pozornicama, ali ga ima u plemikim palaama. U Vijenici ga nema jer je Vijee umoljenih 10. travnja 1554. zabranilo izvoenje predstava u tom prostoru. Nema ga ni Prid Dvorom, ali nema ni drugih dramskih pisaca. Ipak, ima ga na vlastelinskim pirovima, a teko da bi ga tamo zvali da je za to ozbiljnije osumnjien. Uostalom, Dri u Pjerinu spominje Dunda Maroja: Je li pravo da si ti tvomu ocu neposluan? [...] Drugi se si uinio Maro Marojev, koji, kad splavio imanje bijee, ne htje da oca pozna (III, str. 570). Ve je ale primijetio da ta intertekstualna referenca svjedoi o velikoj popularnosti remek-djela,[80] to valjda znai da komedija nije natetila Driu, ali i to da je Pjerin prikazan pred nekim uglednijim skupom, onim koji je poznavao izvedbu Dunda Maroja. Konano, Pjerin je nastao prema Plautovim Menehmima (Menaechmi), to upuuje da je pripreman za one koji imaju i, slikovito reeno, viak znanja, jer Plauta u skuli legaju, za njega ueni znaju. Koliko je to, dakle, Dri subverzivan i transgresivan u trenutku prikazivanja Dunda Maroja u Vijenici, tonije reeno, kome se Dri ruga kad pabiri po Machiavelliju, kako ga tumai i kakav je to uope Driev makijavelizam? Pometu se autor sigurno ne ruga, jer je to jedini lik kojemu se Dri ne smije, jedini u njegovu opusu koji optimizmom i humorom rjeava ivotne krize i nedae,[81] jedini prema kojemu autor gaji neskrivene simpatije. Moda bi uputnije bilo zapitati se zato je Dri jedan tip ideologije unio u komediju, zato je neke od postavki spomenutoga talijanskoga politiara i knjievnika eksplicirao u monolozima sluge, je li te 1551. godine time neto htio poruiti, ako jest, to? Je li to doista najava urote i vjera u promjenu reima? Je li, ukratko reeno a to je pretpostavka ovoga rada moda htio ironizirati Machiavellija? Jer, zato se pisac koji se rugao svemu i svima, otvoreno, bez ustruavanja, ne bi rugao i Machiavelliju, zato bi mu on bio poseban? To su pitanja koja mogu zainteresirati, ponajprije ono koje se tie Pometa kao Drieva glasnogovornika i njegova zalaganja za ovjeka nazbilj koji zna vladati, a pritom nije plemenit po podrijetlu.Retrospektivno se ta misao oditala iz urotnikih pisama, u kojima se, usput reeno, Dri ipak nije zalagaoza puk openito, nego za vii puk (popolo grasso).[82] Ipak, ne mora biti daleko od istine da je Dri nakon itanja Vladara naumio poigrati se s jednom koncepcijom te polazei od pojmova vrline i sreeironizirati talijanskoga pisca. Pometovi monolozi nisu traktat, oni su oprimjerenje samo nekih teza traktata.Machiavelli daje savjete najmalobrojnijima (vladar), Pomet daje savjete svima on nudi svjetopogledkoji nema veze s upravljanjem dravom, nego s upravljanjem vlastitim ivotom. Dodue, moemo nagaati kakva je u Dubrovniku 16. stoljea recepcija Vladara bila ale sluti da su vlastela nita manjedobri poznavatelji Machiavellijeve teorije nego to to bijahu vlastodrci slinih dravica na Zapadu.[83]
15/29
ANAGRAM
Moda je to bilo tako, moda Dri referira na stav koji dubrovaka vlastela ima o Machiavelliju pametan uitelj iji nauk, meutim, ne treba javno podrati. Ipak, Dri ima razlog zato parafrazira Machiavellija, zato u Dundu Maroju, zato to ini Pomet, zato u komediji koja se predstavlja u Vijenici. to on, dakle, tumai gledateljima uzmnonijem dubrovakijem vlastelom, koji to sekret koji dosle od ovizijeh strana nijedan ovjek ni mudar, ni tri mudar nije znao (str. 304)? Mislim da je jedno nedvojbeno gledatelji znaju da ono to govori Pomet, govori Dri, da je Pometov svjetonazor Driev svjetonazor. Kad sluaju to im Pomet govori, sluaju Dria. Samo, problem je u tome to je u Drievu diskursu sve viestruko preokrenuto, pa itatelj/gledatelj nikad nije siguran kad su i u kojoj mjeri njegovi ironizacijski postupci aktivni i na to/koga se odnose. Kakav je stav prema Machiavelliju vladao u Drievo doba moda se moe posredno zakljuiti iz jedne strofe satirine pjesme Contra la nobilit di Ragusi (Protiv dubrovakoga plemstva) plemia, doktora teologije i obaju prava Marina Kaboge (15051582), koji se, inae, dovodio u vezu s Driem, premda nema izravnih potvrda da su se poznavali. Ipak, zbog Kabogina stava da sama injenica plemenita roenja ne znai nita osobito[84] i Drieva urotnikoga pokuaja ta su dva Dubrovanina meusobno povezivana. Stihovi glase: Covi vendette ed i veleni annidi Al cospetto del ciel che il tutto vede; Vedove fai le spose, ed i mariti uccidi: Dunque concluder deggio, che non si crede; Lutile stimi buono ed onesto (Dettame dellempio Machiavelli) E perci sotto simulato pretesto Deturpi questi, ed opprimi quelli. (Ti osvete snuje i otrove sprema, obzir prema nebu to se vidi nema. Zarunice jadi, a ubija ljude: pokazati moram emu se svi ude. Dobrim i potenim smatra to ti prudi (to odavno ui Machiavelli hudi). Pod izlikom koju vjeto pronalazi jedne osramoti, druge nogom gazi.[85]) Kaboga zacijelo nije spomenuo Machiavellija bez razloga: potkrijepio je on njegovim uenjem ono to su dubrovaka vlastela provodili u praksi dobro i loe odreuju se prema njihovim mjerilima, neovisno o nekom univerzalnijem moralu, to je, na slian nain, izrekao i Dri u Divovu monologu: Tihi ljudi tizijem paraju ludi; gospoctvo u glavi njeko nose s oholasti ijem hoe da je sve na njih nain, a to je to se zove barbarija; to hoe i scijene njih htjenje da je razum (Skup, IV, 8, str. 455). Spomen Machiavellija, dodue, ne potvruje da je njegov traktat bio priruna lektira dubrovake vlastele, nego samo to da je Kaboga jedan tip vladanja sveo na Machiavellijevu doktrinu, istodobno pridjevom hud (dell empio) sugerirajui odnos prema njemu i njegovim stavovima, a to znai i prema dubrovakome tipu vladanja. Dubrovaka vlastela nisu se, dakako, smatrali pobornicima makijavelizma, premda se makijavelistiki ponaali praktino i pragmatino. Jer, sila je bila sastavni dio dubrovakoga penalnoga sustava, dvostruka diplomatska politika prema Istoku i Zapadu sasvim prirodan nain opstanka Dubrovake Republike u sloenim politikim odnosima (Turci, Mleci, panjolska, Ugarska, Vatikan).
16/29
ANAGRAM
Ipak, mislim da neu pogrijeiti ako kaem da je makijavelizam u 16. stoljeu bio deklarativno, dakako psovka. Vladar je, naime, samo eksplicirao ono to se provodilo u praksi. Uostalom, takvo stajalite Machiavelli nije krio: Ali namjera mi je da napiem neto korisno po onoga koji e razumjeti, pa mi se inilo mnogo dolinije drati se zbiljske istine stvari negoli njezina privida. Mnogi su zamiljali republike i monarhije za koje se nije nikada ni vidjelo ni ulo da su odista postojale. Od toga kako se ivi do toga kako bi se valjalo ivjeti toliko je daleko da onaj, koji zanemaruje ono to se radi zbog onoga to bi se imalo raditi, prije nastoji oko svoje propasti negoli oko svojega odranja; meu tolikima koji nisu dobri mora propasti ovjek koji hoe da u svemu postupa kako je dobro. Stoga vladar koji eli opstati mora nuno nauiti da ne bude dobar, pa se toga drati, ili od toga odstupati, ve prema potrebi (str. 136). U Kaboginoj perspektivi odnos dubrovake vlastele prema Machiavelliju mogao bi barem donek le biti jasniji: Kaboga je svoje protivnike htio uvrijediti upravo spominjanjem imena onoga tko je u to doba bio na zlu glasu, a s kim se Dubrovani nikako nisu htjeli vezati, premda su u sloen mehanizam vladanja i opstanka ve imali utkane njegove osnovne znaajke. Dri pak posee za njegovim traktatom, ije dijelove recitira Pomet u dvorani Vijenice. Ipak, to ne znai da Dri prihvaa Machiavellijevu doktrinu. Netko tko je studirao Machiavellija, tko doista prihvaa njegove stavove, teko bi napisao onakva pisma kakva je Dri napisao Cosimu I. Mediciju, pisma iz kojih se vidi odsutnost politike pragmatike premda Frano ale tvrdi suprotno u kojima se, dodue, trai potpora u ljudstvu, ali u kojima se neprekidno eksponira zamjenica ja. Nekako proizlazi da je urota Drieva privatna misija, premda spominje potporu mladei i jednoga dijela plemstva. On, primjerice, kae: ... sve do one noi kad se pothvat bude provodio u djelo i kad im ja pokaem zapovijedi Vae Preuzvienosti (str. 31); Ja u njima kad bude potrebno nabaviti arkibuze i oruje koje e im biti nuno (str. 31); ... dok mu na koncu ja ne pokaem nalog Vae Preuzvienosti (str. 32); Ja bih pak s tim plemiem potajno i sa svom nunom lukavou djelovao u mornarici i meu ljudima nenaviknutim na novotarije... (str. 32); Neka Vaa Preuz vienost misli na to da se ja u ovaj pothvat ne bih uputao kad ne bih imao vrsta razloga da u sigurno uspjeti... (str. 32).[86] Danas ne znamo pravi, duboko intiman motiv Drieve urote, ne znamo na koga je mogao raunati, ne znamo tko su petnaest-dvadeset ludih nakaza[87] oito manji dio upravljakoga republikoga tijela ne znamo koliko je dugo o tomu Dri razmiljao,[88] zato se uope obratio Cosimu, na koje to dvije treine plemia misli kad kae da bi i oni prihvatili plan otimanja vlade i stvaranja nove republiice, kako je to zamislio izvesti s pedesetoricom, odnosno sedamdesetoricom vojnika, i to kako pie nou. Ipak, uza sve podudarnosti s nekim mislima iz Machiavellijeva Vladara i Rasprava o prvoj dekadi Tita Livija, ne vidim u Driu ovjeka koji se oduevljavao novim makijavelistikim spoznajama. S druge pak strane, treba biti oprezan kad se procjenjuje naivnost urotnikih pisama: osobe koje Dri u pismima spominje Lorenzo Miniati, Lodovico Beccadelli, Luko Sorkoevi, Frano Lukarevi ne moraju biti nepoznate Cosimu, dapae, ve sama injenica da u jednom tako osjetljivom spisu Dri izrijekom navodi probrana imena, moe znaiti da ta imena Cosimu neto znae i da upravo njihov spomen nekako moe uvjeriti Cosima da Dri nije neozbiljan u svojemu naumu. Primjerice, jo je davno Dragoljub Pavlovi iznio pretpostavku da je Dri Beccadellija spomenuo namjerno[89] inae je bio oevidac gruboga nastupa nekih plemia prema Lorenzu Miniatiju raunajui valjda i na zagovor nekadanjega dubrovakoga nadbiskupa (15551564), budui da je tom istom Beccadel liju Cosimo povjerio sina Ferdinanda na odgoj, a 1564. dodijelio mu prepozituru u Pratu. I inae su pisma intonirana intertekstualno u najirem znaenju te rijei i raunaju na neka prethodna znanja; da nije tako, doista bi bila psihogram uma koji ivi izvan svijeta realnosti. Pisma jesu naivna kad je rije o zamisli da se urota izvede gotovo bezbolno, u jednoj noi, bez krvoprolia,
17/29
ANAGRAM
ali njihov sadraj barem se tako ini ipak nije samo besmisleno nabrajanje injenica koje moda nemaju kakvu prijanju podlogu u Cosimovim znanjima o situaciji u Dubrovniku. Ako je u Drievo vrijeme Machiavelli imao onaj status koji mu pripisuje Kaboga (hudi),[90] onda je teko pomisliti da bi dubrovaka vlastela prihvatila njegova Vladara previe je mudra da bi javno podrala prirunik za tirane. Dri je morao znati za status te knjige, a opet, za njom posee i djelomino je prepriava u Vijenici. No, to je njemu u njoj zanimljivo? Mislim da je vano uoiti da on iz Vladara uzima dobre pouke, dekontekstualizira ih. Dri nije Machiavellijev oboavatelj, nije njegov sljedbenik, on posuuje ideje i uklapa ih u novu cjelinu, daje im novi smisao. Kad se ne bi znalo iz kojega konteksta potjeu, prie o vrlini i srei, o prilagoavanju prilikama pametni su savjeti. Ipak, alina iscrpna analiza vez izmeu sadraja Pometovih monologa i Vladara, pa uoavanja Machiavellijevih reenica i stavova u urotnikim pismima i izvoenje zakljuka u perspektivi pisama Cosimu o vjeri u promjenu reima, bacila je prejaku sjenu Machiavellijeve surove pragmatinosti na interpretaciju Drievih stavova koje on 1551. godine nije morao misliti na reeni nain. Pri tome je osobito intrigirala injenica da s pozornice o spomenutim idejama pouava puanin, to se sasvim lijepo uklopilo u kontekst urote da je Dri ve pedesetih godina u knjievnosti razvijao ono to je potkraj ivota pokuao ostvariti nasilnim sredstvima: ograniavanje vladavine vlastele i uvoenje viega puka u upravno tijelo. Ipak, treba se prisjetiti da Divo iz Skupa nije puanin, a zastupa identinu teoriju o ljudima nazbilj i ljudima nahvao, kao i Tripeta iz Dunda Maroja, s tim to je s njim situacija jo zanimljivija ne samo da nije plemi nego je i Kotoranin, a njih Dri u komedijama Tripe de Utole i Arkulin estoko ismijava.[91] Spremajui se za nastup u Vijenici, svjesno nastavljajui novu komediju na Pometa koji je, po autorovu svjedoenju, bio lijepo primljen Dri je dramski zaplet opskrbio porukama koje nad ilaze priu o dezvijanom sinu i splavljenim dukatima: onima koji su mu dopustili ui u Vijenicu htio je poruiti da postoje dobri i loi ljudi. Treba se, naime, prisjetiti da Dri nije blagonaklon prema veini svojih likova, neovisno jesu li vlastela ili puani, jer njemu i nije cilj kako je ve zapazio Vinko Foreti u komediji istai ljude nazbilj.[92] Izuzetak su Pomet i Tripeta Kotoranin u Dundu Maroju i Divo u Skupu. Svi ostali unjigaju i lisie, manipulanti su, trae osobni interes, egoisti su zauzeti parcijalnim, trenutanim interesima. Kad govori o ljudima nazbilj i ljudima nahvao, on ne misli na podjelu vlastela/puani, nego na podjelu razumni/nerazumni u smislu vienja ovjeka uope koji zna prihvatiti ivot i odrediti to je u njemu vano, a to ne. U tomu smislu Dri jest ironizirao Machiavellijev traktat koji je usmjeren na metodu vladanja i strategije vladareva ouvanja moi, a slijedom toga ironizacijska je otrica usmjerena i prema gledateljima u Vijenici koji su upravo tu gdje jesu zbog odluke od 12. svibnja 1332. kad je zatvoreno Veliko vijee odlukom koja zauvijek prijei ulazak novih rodova u patricijski stale.[93] Takav status i nije ostavljao prostora za neto drugo osim za neprekidnu brigu o poloaju, to je umanjilo smisao ivota kao moi postao je on neprestani strah od svega i svaega. Machiavelli pie kako se fortunu moe pobijediti, kako je vladar moe ukrotiti. Suprotno Pomet se fortuni ne suprotstavlja, on je prihvaa, prihvaa ono dobro to mu donosi, ali i ono loe, znajui da se u trenutku moe promijeniti i ponovno pokazati nasmijano lice, o emu, uostalom, Pomet na vie mjesta u komediji i govori. Machiavellijevo uvjerenje da je bolje biti naprasit nego obziran, da sreu treba tui i krotiti suprotno je Pometovoj filozofiji on je vladar jer uzima i dobro i zlo brijeme, a sve zato to je razuman. Samo se nerazumni nerazumnim (neasnim) postupcima pokuavaju oprijeti neumitnosti situacije i agresijom je preokrenuti u svoju korist. Kako se pokazalo, Dri je imao prijatelja meu vlastelom, meu graanima, meu obinim svijetom, meu knjievnicima i politiarima, a i u urotnikim pismima spominje dio plemia koji bi stali zu njega. Uostalom, Dri se u Dundu Maroju nigdje izravno ne ruga vlasteli ruga se on
18/29
ANAGRAM
svima odreda, a to to su neki vlastela, a neki puani, posljedica je onodobne staleke strukture drutva. U tomu smislu nisu Pometovi monolozi dokaz da je on umjetniki instrumentalizirao Machiavellija kako bi vlasteli pokazao da e Pomet puanin postati kralj od ljudi u buduoj podjeli vlasti u dravi. Preuzimajui tek dijelove jedne teorije vladanja i dobroga vladara, Dri ju je rekonceptualizirao i prilagodio svojim namjerama. Kojim? Pomet primjerom pokazuje kako se vrlina i srea mogu i trebaju uposliti u opu dobrobit. Jer, na kraju svi zahvaljujui Pometovim zapletima dobivaju to zasluuju, pri emu nitko nije oteen. Sputanje Machiavellijevih misli meu ljude obine, meu sluge i kurtizane, znak je Drieva stava prema jednoj pragmatinoj teoriji u kojoj mane mogu postati vrline, i obratno, koja ne odbacuje ni upotrebu sile, to je oponiranje toj teoriji. No, je li to Dri uinio zato da bi se nasmijao vlasteli u lice? Drim da su 1551. godine Driu jo daleke urotnike ideje barem onakve kakve su artikulirane u pismima Cosimu to opet ne znai da ne posjeduje vlastitu viziju ivota. Uostalom, pitanje je koliko je sam Dri mogao provesti u svom ivotu ono to je iznosio Pomet, koliko je znao ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uiva, koliko se znao s bremenom akomodavat? Kako bilo da bilo, ini se da je Dri znao uiniti relativnima sve vrijednosti, pa i Machiavellija. Jer, ne treba zaboraviti ni sljedee: Maro spenda pet tisua dukata, a na toliko se zaduila Drieva obitelj i propala; mladi i ozbiljni plemi Vlaho iz Dunda Maroja u Rim stie iz Livorna, u kojemu je gradu 1544. na svome brodu u poaru poginuo Driev brat Nikola; odnos Pometa i Uga Tudeka gledatelje je morao asocirati na Drievu pustolovinu s Rogendorfom, veza je preoita da bi bila sluajna. Sve to pokazuje da Dri nema milosti ni prema komu, pa ni prema sebi, a svjesno uspostavljanje relacija s vlastitim ivotom trebalo je valjda pojaati humoristinu dimenziju komedije, izazvati kod gledatelja smijeh jer im je moglo biti simpatino kako se, eto, autor smije i na vlastiti raun. Nije, na primjer, nevano ni to da prije no to e iznijeti neke od kljunih misli Pomet mnogo govori o hrani. Kulinarija je bitan aspekt njegovih monologa, to ipak moe navesti na krivi zakljuak da je rije o izjei kojega nita drugo i ne zanima osim kopuna, kosovia i jarebica, osim profumanoga i sofriktanoga trbuha. Mislim da razbrbljana kulinarija svemu daje jednu vrlo ljudsku dimenziju, da preko nje Dri ne karakterizira Pometa, nego hoe pokazati neto drugo svi smo isti, tijelo ima svoje potrebe, jedemo i uivamo u tomu, i nismo zato ni bolji ni loiji, tek smo ljudi s potrebama. Naoko neobavezno iznoenje ivotnih istina Pomet uklapa u razgovore o bogatoj trpezi, o delicijama, nakon kojih slijedi kontemplacijon izveden iz Machiavellija. Machiavelli je ozbiljan, Pomet je neozbiljan; Machiavelli bi fortunu tukao i krotio, Pomet bi je karecao; Machiavelli pie o pojedincu koji vlada, Pomet govori o sebi i nainima preivljavanja nedaa. Moda je ba kontekst u kojemu se u pamet prizivaju misli iz Vladara, kao i anr u kojemu je to uinjeno, bitan za odnos spram Machiavellija. Rekao bih da je Dri prema piscu Vladara ipak distanciran; barem ponekom gledatelju priziva Machiavellija u pamet zato da bi rekao da ono to on vidi u izabranom pojedincu, Dri vidi u svakom ovjeku. Uope, u raspravama o odnosu Dria i Machiavellija ulog toga Talijana ini se gotovo presudnim za razumijevanje ne samo Dunda Maroja nego Drieva opusa u cjelini, zapravo njegova ivota. A upravo je pitanje koliko je tada gledatelja ulo za Machiavellija, koliko ih je italo Vladara i znalo to on sadri, odnosno, koliko im je injenica njegove prisutnosti u Dundu Maroju bila vana. Driu zacijelo jest, ali kakav je odnos imao prema spomenutome traktatu i zato je ba njega izabrao, podlono je spekulaciji. Sam taj odnos ne bih podcijenio, ali ni prenaglasio, pogotovu zato to spomen Machiavellija nosi stanovitu hipoteku teorije vladanja sporne u nekoliko sredinjih poglavlja (od petnaestoga do osamnaestoga). Jer, ne treba zaboraviti da se iz injenice da je Dri Pometu namijenio priu o srei i vrlini, o prilici i prilagoavanju ne bi trebali izvlaiti dalekoseni zakljuci
19/29
ANAGRAM
kakav je onaj da je Dri 1551. najavljivao uspon neplemenita po podrijetlu na mjesto koje u tome trenutku zauzimaju oni kojima je Vijenica zajamena plemikim rodom. Naime, Pomet nije reprezentant puana. Slugu u komediji ima jo, ali ni za jednoga se ne bi moglo rei da ga krase vrline: Bokilo neprestano prigovara i gleda kako bi negdje neto popio; Popiva je u trenutku kad Mara nadmudri otac spreman na sve (Svijea je dola na zeleno, kae on, V, 1, str. 375), ponavlja da nije sad brijeme gubit, a ni biti malankolik, predlae da okradu Lauru, ak da ubiju Pometa. U tomu smislu, ono to izgovara Pomet nije manifest potlaenih, pametnih, a roenih bez staleke povlastice, to je savjet za dobar ivot namijenjen svima, i dubrovakijem vlastelom i starom puku. Pria o potroenim dukatima krije sekret o pravim i lanim ljudima, dakako, to jest pria koja kritizira vrijeme kad se sline tragedije nazbilj arecitaju u Dubrovniku, to jest kritika jurnjave za novcem, ali je to i filozofija ivljenja koja kae da se u ljudskom vijeku izmjenjuju dobra i loa razdoblja koja treba znati preivjeti. Pometovi monolozi su, zapravo, recept za mudar ivot, pa prema tome i kritika onodobnoga ivota u kojemu sredinje mjesto zauzimaju kojekakve druge vrijednosti (novac, odjea, nakit itd.) zbog kojih ivot nije lagoda, nego strepnja. Tek, taj je recept sastavljen od kategorija koje je u posve druge svrhe upotrijebio Machiavelli, a Dri ih je iskoristio kako bi objasnio to je u ivotu vano, a to ne. Pomet s pozornice prezentira Machiavellijeva obrazloenja, pokazujui da teze uena ovjeka mogu biti sastavni dio bilo ije pameti, neovisno gdje se rodio i to inio u ivotu. Nije, dakle, sporno je li Dri poznavao Machiavellijeva Vladara, je li ga itao i njime se inspirirao, je li iz njega preuzimao neke postavke pa ih potom inkorporirao u komediju. Pitanje je tek kako se prema njemu odnosio. Pjesnik iz prirunika pisanoga za ljude nahvao preuzima pojedine misli koje su, uostalom, misli renesansno83 ga doba ali ih u tkivu komedije prekodirava u drugi sustav vrijednosti, suprotan onome na kojemu se temelji ivot njegova grada. U tom zapletenom preokretu Machiavellijevi ideologemi o srei i vrlini viestruko su ironizirani; ponajprije, o njima govori sluga Pomet koji se ruga onima koji bi o takvim stvarima trebali znati mnogo vie od njega, a ne znaju; drugo, ruga se onome od koga ih je preuzeo jer Machiavelli ipak priznaje da i sreu i vrlinu treba uposliti u postizanje jednoga cilja vladanje, koje je opet to je Machiavelli otvoreno rekao zasnovano na sili, a Pomet postupa upravo suprotno nenasilno; tree, implicitno uvlaenje prirunika o vladanju u anr komedije ve je neka vrsta stava prema njemu, a to opet ima veze s onima kojima se Dri alegorijom obraa u prologu Dugoga Nosa koji bi, valjda, trebali prepoznati Machiavellijeve misli, pa i shvatiti da su ljudi nahvao nerazumni. Pritom Dri kae mnogo, ali i malo: nigdje izravnoga dokaza da su nahvao vlastela, a opet to mogu biti upravo ona. Ipak, budui da se Negromant pozdravom obratio i uzmnonijem dubrovakijem vlastelom i starom puku nitko nije iskljuen iz optube da spada meu one koji za zlo imaju ono to im se za dobro ini (str. 304), i na jedne i na druge moe se odnositi opomena da ljudi su nahvao ljudi nahvao i bit e do suda (str. 306). Igra koju Dri igra sa svojim gledateljima teko je protumaiva: on nudi sekret, a kako e ga tko protumaiti, ostaje u prostoru napetosti izmeu miljenoga i reenoga. Poigravanje s Machiavellijem pridonosi toj napetosti: ne spominje ga, ali prepriava njegove stavove; afirmira vanost sree i vrline, ali s drukijom namjerom i u drukijem kontekstu. Ono do ega je Machiavelli doao prouavanjem povijesnih primjera i onodobne politike prakse i to je bilo upueno kao neka vrsta posebnoga, tajnoga znanja samo izabranima, Dri je izloio kao filozofiju ivota uope, a ne kao ragion di stato. Hudi Machiavelli kojega su neki gledatelji Dunda Maroja poznavali, a neki ipak ne iskoriten je kao pledoaje za sasvim drukiju utopiju: Machiavelli pie traktat za ljude nahvao, a Dri uzima upravo njegove misli da bi oblikovao sliku ovjeka nazbilj. Dri tako Machiavellija podvrgava dvostrukoj ironizaciji: njegove misli u niskomimetskom modusu eksplicira sluga, iznosi ih onima koji vladaju makijavelistiki, po-
20/29
ANAGRAM
kazujui, meutim, da se moe i drukije i da Machiavellijevo znanje nije ekskluzivno znanje povlatenoga stalea; konano, za biti kralj od ljudi, za renjati na svijetu, ne mora se nuno biti amoralan kako to izvodi Machiavelli nego naprotiv: briga za sebe moe ukljuivati altruizam i filantropiju. No, Dri otkriva svojim gledateljima tajnu da ima ljudi koji su nepopravljivo nahvao, takvi su se rodili i takvi e ostati, do suda, a to je primjeuje Leo Kouta svaki ovjek koji je u odnosu prema blinjemu izgubio razum i tako podlegao sebinosti bez mjere.[94] Dri takve razobliava upravo koristei Machiavellijeve teze, pokazujui im da ni mudri ni tri mudri ne mogu izbjei sudbinu, ma kako naprasiti bili. Jer, Machiavelli kae: Vladar, a navlastito nov vladar, ne moe se drati svega onoga zbog ega ljude smatraju za dobre, jer je, da bi odrao vlast, vrlo esto primoran raditi protiv onoga to nam zapovijeda vjernost, milosre, ovjenost, vjera. Stoga on mora imati duh sposoban da se okrene ve prema tome kako mu to nalae vjetar varljive sree i neprestana promjenjivost okolnosti; ne smije se, kako ve gore rekoh, ako moe, udaljavati od dobra; ali mora znati zagaziti u zlo, bude li prisiljen (str. 143). Pomet ni u jednome trenutku ne ini zlo, ak i kad se varljiva srea promijeni, on je prihvaa. To je bitna razlika izmeu Machiavellija i Dria: prvi nee zanijekati silu, drugi e zagovarati strpljivost; prvi e ovjeriti nasilje, drugi e zastupati galanteriju i klanjanje s baretom u ruci,[95] ak i onda kad bi se moglo initi suprotno. Na taj nain Pomet ispada mudrijim i od mudroga Machiavellija, a time i od onih koji u njegovu spisu nalaze uporite za opravdanje vlastitih postupaka. Ujedno kazano: Dri osporava Machiavellija unutar njegova vlastita sustava, tako to mu oduzima komponentu nehumanosti. Drukije nije ni moglo biti: Dri nije mogao s Machiavellijem podijeliti ragion di stato lien moralne komponente, jer u protivnom njegova pria o ljudima nazbilj i nahvao ne bi bila smislena, tonije reeno: da je Pomet makijavelist u doslovnom znaenju te rijei, bio bi u pievoj tipologiji nahvao. Oksimoronski kazano: Pomet je humani makijavelist, ironian spram spomenutoga politologa, budui da je neke njegove postavke preuzeo, ali im se istodobno nasmijao, pokazujui da je mogue i drukije vladati, bez sile i prisile. Stoga, ako pretpostavimo da je barem jedan dio (plemikih) gledatelja Dunda Maroja prepoznao kontemplacijon preuzet iz Vladar, onda je morao primijetiti ne samo da o njemu raspreda sluga, te time skida veo tajnosti sa znanja namijenjenoga povlatenima, nego i da mu Dri oduzima tiranijski podtekst zbog kojega Machiavelli i jest dobio atribut hudi. Dri je, zapravo, nainio obrat: o vrlini, fortuni, okazijonu i akomodavanju dakle Machiavellijevim pojmovima govori Pomet, no makijavelistiki se ponaaju svi ostali likovi: Maroje, Maro (Lisie otac i sin. Boe, tko e dobit?, kae Popiva, IV, 2, str. 362), Popiva, Laura, Sadi udio itd. I tu je, ini mi se, Driev sekret: on ne nudi utopiju i ne prijeti promjenama, ve kroz smijeh (Je li se igda ovaka komedija uinila?!, uzvikuje Pomet, IV, 6, str. 368) nudi gorku spoznaju u svijetu e uvijek biti ljudi nahvao, takvi su, takvi su se rodili, nikad nee shvatiti ne samo svoju prirodu nego ni nain kako treba ivjeti na vlastitu sreu, ali i na zadovoljstvo drugih. Postojat e oni upravo u onim okvirima koje je ponudio Machiavelli unjigaj, umjej fengat (Popiva, III, 13, str. 352), Na brijeme valja umjet fengat (Dundo Maroje, IV, 1, str. 359), Ovdje trjeba uinit srce od lava a obraz od zle ene[96] (Maro, III, 8, str. 346). I, premda se ini da je Pomet prenositelj makijavelistikih premisa, i premda u njegovim monolozima pronalazimo najjae uporite za tezu da je Dri itao Vladara, on se, mislim u preokrenutom svijetu komedije poigrao s Machiavellijem: pokazao je kako prolaze oni koji se Machiavellija pridravaju, kakvi su to ljudi (nahvao), a njegovu teoriju ironizirao, lako joj izmiui oslonac upravo ondje gdje se ini uvjerljivom u nainu ophoenja sa sudbinom. Upravo je tu Dri suprotan Machiavelliju: potonji tvrdi da je bolje biti naprasit nego obziran, dok Pomet kae: Dobra srjea sa mnom je, a s ovjekom je: umijem ju karecat, tako sa mnom dobrovoljno i stoji (III, 14, str. 353). Nasmijao se, dakle, Dri svima onima koji su doista mislili
21/29
ANAGRAM
da im je Machiavelli otkrio sekret, a on je taj sekret oborio i pokazao im drugi sekret: ono to im savjetuje talijanski pisac licemjerno je, a licemjerni su i oni koji su uenje prihvatili; oni su marijoli (varalice), fengaju (pretvaraju se), unjigaju (laskaju), lisie (varaju). Pomet je pak ovjek, s galanterijom se kree kroz svijet, razuman je, sreu kareca. Dri je gledatelje Dunda Maroja zavarao: dajui Pometu da tumai Machiavellija, oblikujui ga kao gurmana koji samo misli o sofriktanom trbuhu i njemu se toboe podinjava, komikom je skrenuo pozornost s onih koji su utjelovljenje Machiavellijevih stavova. Ne ini mi se, dakle, da je Dri kako veli ale prihvatio i na svoj nain primijenio njegovu doktrinu,[97] nego upravo suprotno govorio je o njoj ba zato to ju je htio raskrinkati, prokazati na sceni njezinu pogubnost. Uostalom, ako su Marin Kaboga i Dri bili vrnjaci, ako su obojica bili duhovnici, ako im je stav prema dubrovakome plemstvu isti, zato onda ne pretpostaviti da je Kabogin stav o Machia velliju i Driev stav o tom talijanskome piscu? Dri je uvelike prekodirao smislove Vladara. Jer, kae Machiavelli: Morate, dakle, znati da postoje dva naina borbe: zakonima i silom. Prvi je nain svojstven ovjeku, drugi ivotinjama; no kako prvi nain esto puta nije dovoljan, valja se utjecati i drugome. Stoga je nuno da se vladar zna dobro posluiti i ljudskim i ivotinjskim svojstvima (str. 142). Ako tko u Dundu Maroju odgovara spomenutim odrednicama, onda je to Popiva, nipoto Pomet. No, premda su obojica sluge, bitno se razlikuju. Pomet e u jednome trenutku rei: Je li ikomu na svijetu srjea u favor kako je meni? Para da gdi hou do, tako mi i pripravi to hou. Namurala se je na mene... (III, 14, str. 352), zatim: Vrag uzeo srjeu i nesrjeu. Fortunu piu enom ne zaman; i dobro ine tu joj s init, ako se obre sad ovamo sad onamo, sad na zlu sad na dobru stranu; sad te kareca, a sad te dui (IV, 3, str. 363), a zatim: Ah, srjeo, moja srjeo, fortuno draga, sad poznam er se mnom pota; oito vidim er se sa mnom salaca, i vidim er me ljubi; bogme me ljubi; a ja, imi, ja tvoj, ja mahnit sam za tobom (IV, 5, str. 367). Popiva pak kad Maru otac otme posuenu robu, za koju je Laura dala veliku jamevinu ovako govori: Puta sada malankoniju! S kurvami imamo to init. in da si sada mariol: unjigaj, umjej fengat (III, 13, str. 352). To je reenica izvedena iz Machiavellija. Pomet svojim objanjenjima, svojim djelima pokazuje neto drugo: on ne eli biti naprasit, naprotiv, eli biti obazriv, on ne eli tui i krotiti, on eli preivjeti najgore, jer zna da e iza toga doi bolje, a to zato to je shvatio smisao fortune: Svakijem kami! Maro mi prijeti, a ja mu se s baretom u ruci klanjam; Tudeak me, moj idol, dvie s trpeze, s delicija! Srcem muno idem ijerom volontijero. I tko k meni doe: Pomete, opravi mi, opravljam; Po za mene, idem; konselj me pita, umijem mu ga dat; psuje me, podnosim; ruga se mnom, za dobro uzimljem (II, 1, str. 324). I, to se na kraju pokazuje? Pomet e odjenuti velut i staviti kolajinu, to ne znai da je promijenio staleki poloaj, nego tek da je jednostavno uzeo ono to mu ivot daje u dobrim je trenucima uivao (u bokunima popovskijem), loe je prihvatio, ne snujui nikome zlo, oekujui da fortuna okrene svoje kolo. Njegova filozofija iskljuuje silu (Popiva u jednome trenutku hoe zaklat Pometa), koju je Machiavelli uza sve dobre prijedloge preporuivao kao legitimno sredstvo u uvanju vladarskoga poloaja.[98] Dri je gledateljima Dunda Maroja doista otkrio sekret o ivotu u kojemu nije vano imati novac, biti doktur, junak, poeta ili muik, nego treba znati s mjerom prihvatiti ono to ivot nosi, jer ti nita ne moe zajamiti da e zauvijek zadrati ono to u nekome trenutku ima. O vladarskom prijestolju Machiavelli je napisao traktat, dao niz savjeta kako ga ouvati, dopustio sva sredstva u ostvarenju toga cilja. Dri je sve to uzdrmao, pokazujui da je samo da se posluim ve isluenom frazom mijena stalna, pa ako to nauimo, ivot e biti ako ne bolji, onda zacijelo laki. Pometov makijavelizam zapravo je antimakijavelizam uzaludno je trsiti se i prouavati slavne primjere vladanja, graditi utvrde, biti lisica i lav, biti okrutan, sve to nita ne vrijedi. Tako Pomet pred gledateljima Dunda Maroja ironizira Machiavellijev traktat koji bi trebao pouiti o umijeu vladanja. On doista govori o fortuni i vrlini, ali ne zato da poput Machiavellija grevito zadri to to ima, nego da se naui nositi sa ivotnim pro-
22/29
ANAGRAM
mjenama. Ono to zna Pomet jest da nita ne traje vjeno. U tomu smislu, on se smije i vlasteli, svima onima tri mudrijem koji to jo nisu nauili, vjerujui valjda da im je ono to su stekli bez truda zauvijek zajameno, pri emu ne vide anksioznost vlastita ivota uzrokovanu brigom da to ouvaju. No, Dri im otkriva tajnu, filozofiju ivota, a oni koji su pametni uzeti e za dobro to im se za dobro dobrovoljno ini, a sjeme prokleto (...) hulit e sve, od svega e zlo govorit, er iz zlijeh usta ne more nego zla rije izit (str. 306). Dosadanje interpretacije polazile su od itanja Pometovih monologa iz perspektive urote, iz povezivanja nakaza iz monologa Dugoga Nosa i ludih i bezvrijednih nakaza iz prvoga sauvanoga pisma Cosimu I. Mediciju, pa je onda i slijedio zakljuak da 1551. godine Dri zapletenom alegorijom najavljuje neto tako radikalno kao to je mijenjanje vlasti. U trenutku dok pie Dunda Maroja, Dri ve ima kojekakvih negativnih iskustava, vjerojatno i nije zadovoljan nainom na koji vlastela upravlja gradom, zacijelo je svjedoio mnogim nepravdama, no usudio bih se kazati on jo uvijek razumno motri svijet oko sebe. U to je vrijeme on ponajprije pjesnik koji ima lijepih prijateljstava u svim staleima i koji osim to zna zabaviti dobrom priom moe togod pametnoga rei, ne iscrpljujui komediju samo u atraktivnosti i kominosti igre, nego u nju upisujui i osobitu poruku o nainu ivljenja. Usuprot Machiavelliju koji se trsi pouiti kako neto osvojiti i zadrati, Dri ui umijee prihvaanja ugodit zlu bremenu. Zato drim da je, temeljei Pometovu filozofiju na Machiavellijevim mislima, zauzeo ironijsku distancu spram Vladara iz kojega je preuzeo pojmovnik, ali ga je uklopio u jedan drukiji svjetonazor, koji ne vrijedi samo za one koji vladaju, nego za sve koji ele vladati ne drugima, nego svojim ivotom. Njegovi stavovi nemaju politike, ve humanistike implikacije. Taj sekret otkrio je 1551. godine u Vijenici Pomet. I zato tako samouvjereno zvue njegove rijei: Je li ovjeku na svijetu srjea u ruci kako je meni? Je li itko pod nebom gospodar od ljudi kako sam ja? Bez mene se nitko ne moe pasat, bez mene se ljudi ne umiju obrnut. Gdje nije Pometa, tu nije nita uinjeno; gdi nije Pometova konselja, tu sve stvari naopako idu. Zatoj se je dobro reklo: ovjek valja za sto ljudi, a sto ne valjaju za jednoga (II, 10, str. 335).
Biljeke
[1] Marin Dri conspirant Florence, Revue des tudes slaves, tome X, Paris, 1930, str. 76-80. Hrvatski prijevod: Marin Dri, urotnik u Firenci, u: Dubrovake studije, Matica hrvatska, Zagreb, 1938, str. 1923. [2] Tek se ba sada, kada se slae ovaj uvod k novomu izdau D-ievih djela, saznaje da je D. godinu dan prije svoje smrti pokuao da provede neku dosta krupnu politiku akciju, to jest da s pomou tos kanskoga vojvode Kozma I promijeni vladu u Dubrovniku. Djela Marina Dria, Stari pisci hrvatski, knjiga VII, drugo izdanje, JAZU, Zagreb, 1930, str. LXVI. [3]Djela Marina Dria, str. CXXXI-CXLVII. [4]Zavjerenika pisma Marina Dria, Filologija, 5, Zagreb, 1967, str. 41. Budui da je umro 19. sijenja 1966, Batisti nije doekao objavljivanje svojega prijevoda. [5] Frano ale, Marin Dri: Djela, Cekade, Zagreb, 1987, str. 23. Svi navodi iz Drievih djela bit e citirani po tome izdanju. [6]Marin Dri, urotnik u Firenci, str. 19. [7] Nav. dj., str, 22. [8]Djela Marina Dria, str. LXXII. [9] Marin Dri (15081567), u: Marin Dri, priredio Miroslav Panti, Zavod za izdavanje udbenika Socijalistike Republike Srbije, Beograd, 1964, str. 37.
23/29
ANAGRAM
[10] Jorjo Tadi, nav. dj., str. 43, 44. [11] O revolucionarnom pokuaju Marina Dria iz 1566 godine, Glasnik SAN, I, 1-2, Beograd, 1949, str. 167. [12] O ko politikih planova Marina Dria-Vidre, Mogunosti, VI, 6, Split, 1959, str. 509-510. [13] O Drievu pokuaju prevrata u Dubrovniku, Dubrovnik, X, 3, Dubrovnik, 1967, str. 97, 98. [14] D Djela Marina Dria, str. LXXIV. [15] O Marinu Driu, Rad JAZU, 228, Zagreb, 1965, str. 99. [16] Pjesnik urotnik (O politikim planovima Marina Dria), u: Marin Dri, zbornik radova, uredio Jaka Ravli, Matica hrvatska, Zagreb, 1969, str. 191. [17] Djela Marina Dria, str. LXVII. [18] Milan Reetar smatra da je Dundo Maroje prikazan 1556. godine, a tu e tezu podrati i Franjo velec: U pogledu Pometa i Dunda Maroja, ja bih se, prema onome to sam naprijed izloio, priklonio Reetaru, pa bih te dvije komedije smjestio u 1553. odnosno u 1556. Komiki teatar Marina Dria, Matica hrvatska, Zagreb, 1968, str. 21. [19] Bio je pjesnik u naem jeziku, ne samo lirski, nego i komiki i tragiki, kako se vidi iz mnogih djela to ih je sastavio, a povrh toga bio je i izvrstan glazbenik te je svirao na svim vrstama glazbala. Stjepan Kastropil, Genealogija porodice Dri od Jera Vlaha Dria, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, br. 27, sv. 3-4, Beograd, 1961, str. 238. [20] Zatim je, vrativi se u domovinu, postao sveenik i bio veoma omiljen kod dubrovakoga plemstva. Nav. dj., str. 238. [21] Nav. dj., str. 228. [22] Prijepis odluke donio je Reetar, Djela Marina Dria, str. IL (biljeka 1). [23] Istina nije toj, Vlaiu! veljahu, Dria svi znamo pobolje nego ti, priko mora tamo ki u sviriti, komu se raspuknu sviraoca uei, a grlo zamuknu, u Gradu hotei s spievaoci boljima glasom se natjecat, visok glas tko ne ima, s kojim ga n spievat! (s. 122-128, str. 191-192). [24] Komiki teatar Marina Dria, str. 15. [25] Slavica Stojan, Slast tartare: Marin Dri u svakodnevici renesansnog Dubrovnika, HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb Dubrovnik, 2007, str. 60-61. [26] Opis Vijenice dao je Cvito Fiskovi u radu Pozornice Drievih igara, u: Batina starih hrvatskih pisaca, akavski sabor, Split, 1978, osobito str. 287-288. [27] Primjeri zabrana i doputenja ve su spomenuti u literaturi: Vijee umoljenih 27. sijenja 1525. doputa nekim mladim plemiima da u jednoj privatnoj kui predstavljaju neke Plautove komedije, bez sumnje na latinskom jeziku. Petar Kolendi, Premijera Drieva Dunda Maroja, u: Marin Dri, priredio Miroslav Panti, str. 156-157. O slinome je odluivalo i Malo vijee 15. veljae 1536: Tom prilikom oni su slono reili da dozvoledvadesetestogodinjem plemiu Marinu Mihovom Buniu i njegovoj druini (et suis sociis) da o karnevalu te godine mogu da se maskiraju da biizveli nekakvu komediju i da, spremajui se za svoju izvedbu, mogu i da se od vremena do vremena sastaju kako bi se uzajamno uputili u to kakose na sveanosti imaju vladati. Ali sve je to, prema opomeni opreznih malovijenika, trebalo da proe u miru i bez dosaivanja ikome (nemini tamenmolestiam inferendo). Miroslav Panti, Prilozi za istoriju renesansnog pozorita u Dubrovniku (1. Predstava nepoznate dubrovake komedije 153),Zbornik istorije knjievnosti, knjiga 3, Beograd, 1962, str. 204. [28] Miroslav Panti, Prilozi za istoriju renesansnog pozorita u Dubrovniku (4. Drieva Hekuba i dubrovaki platoniar ), str. 208-209.
24/29
ANAGRAM
[29] Svojedobno je Milan Reetar izvedbu Pometa takoer smjestio u Vijenicu (Stari dubrovaki teatar, Narodna starina, knj. I, Zagreb, 1922, str. 98), no poslije je u kritikom izdanju Drievih djela odustao od te teze, priklanjajui se pretpostavci o Placi kao Pometovu scenskom prostoru: Na istoj Placi po drugim rijeima istoga Negromanta regbi da se je prikazivao i Pomet. Djela Marina Dria, str. CVII. [30] Premijera Drieva Dunda Maroja, u: Marin Dri, priredio Miroslav Panti, str. 161-162. [31] Rafo Bogii napominje: Ako su mladii iz druine uspjeli komediju prikazati u Dvoru, onda je to svakako njihov veliki uspjeh. Gradski oci nisu rado davali Vijenicu za prikazivanje. Kada su to inili, imali su neprilika s predstavljaima. Marin Dri sam na putu, HAZU, Zagreb, 1996, str. 166. [32] Kad je postala Drieva Novela od Stanca?, Jugoslavenska njiva, god. X, knj. 1, br. 1, Zagreb, 1926, str. 36. [33] Djela Marina Dria, str. XCIII. [34] Jedan rektorski dopis Marina Dria iz Siene, Mogunosti, XIX, 10, Split, 1972, str. 1145. [35] Iscrpno o tome u radu Rafa Bogiia Marin Dri i Mavro Vetranovi. Jo jednom o aferi oko Drieve Tirene, Croatica, I, 1, Zagreb, 1970, str. 71--87. [36]Marin Dri i njegovi napadai (1548), Knjievnik, god. II, sv. I, Zagreb, 1960, str. 67. [37] Pjesme Mavra Vetrania avia, Stari pisci hrvatski, knjiga trea, dio prvi, skupili Dr. V. Jagi i Dr. I. A. Kaznai, JAZU, Zagreb, 1871, str. 208-212. [38] Da su Dria ponajprije osporavali njegovi suvremenici pjesnici, dade se razumjeti i iz jedne reenice s poetka posvete Marin Dri svojim prijateljem: I ako ne uzbude stvar, koja bi knjievne ui kojomgodi vridnosti psla, za to ne imam bit ja kriv nego vi koji, to ste pitali ja vam sam dao, i dao ono to sam umio i imao (str. 172). [39] U poslanici Sabu Nikulinovu Dri za Vetranovia kae zemaljska ki sklada i rajska u pjesan (s. 32), pa je razmjerno jasno da pridjevima zemaljsko i rajsko oznaava njegove svjetovne i duhovne teme. U Pjesanci Marinu Driu u pomo uporaba oznake rajski, meutim, nije do kraja razumljiva imislim da se ne moe bez ostatka tvrditi da je rije ba o platoniarima. [40] Slavica Stojan, Slast tartare, str. 70. [41] Tako sudi Reetar: Osim Vetranovia prosue o smrti D-evoj grozne suze a prazne rijei Antun Sasin srphrv. pjesmicom a Miho Monaldovi i Savko Bobaevi po jednim talijanskim sonetom. Zaudo je da Naekovi, koji je pisao vie negoli ijedan stariji dubrovaki pjesnik i poslanic i nadgrobnic nije ni jednu namijenio D-u; nije li tu bilo malo kolegijalne zavisti? Djela Marina Dria, str. CXVIII. Svetozar Petrovi pak misli da je u sluaju Dri Naljekovi rije i o sukobu dviju pjesnikih senzibilnosti koje su se srele u dubrovakoj lirici oko sredine 16. st., odnosno da je versifikatorska lakoa i blagoglagoljivost Naljekovieva, i uz to feminina slatkastost njegove lirike (rob viran ali miran), ono to je Dria odbijalo i iritiralo. Umeci petrarkistike lirike u komedijama Marina Dria, Umjetnost rijei, 1, Zagreb, 1967, str. 13, 14. [42] Miroslav Panti, Naljekovieva komedija arecitana u Mara Klariia na piru, Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, 3, Novi Sad, 1955, str. 66-71. [43] Rafo Bogii, Marin Dri sam na putu, str. 333. [44] O vezama izmeu ta dva pjesnika vidjeti rad Frana ale Bobaljevi i Dri (dodiri i analogije u svjetlu manirizma), u: Usporedbe i tumaenja, Matica hrvatska Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 1991, str. 59-68. [45] Zbornik stihova XV. i XVI. stoljea, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knjiga 5, priredio Rafo Bogii, Matica hrvatska Zora, Zagreb, 1968, str. 345. [46] Ebe il sop[r]adetto patronato della casa di Darsa della abatia et rectorato della chiesa di Ogni santi di Raugia et s[an]to Pietro di Calamota, come apare in Diuersi di Canc[ellaria] del 1530 adi 19 decem[bre] c[arta] 13 dove apare il modo osseruato da quelli della n[ost]ra casata per dare il detto pa-
25/29
ANAGRAM
tronato. (Pripale su mu gore spomenute povlastice obitelji Dri nad opatijom i dubrovakom crkvom Svih Svetih te sv. Petra na Koloepu, kao to je razvidno iz razliitih [spisa] Kancelarije za 19. prosinca 1530, list 13, gdje se vidi obiaj lanova nae obitelji u nasljeivanju reenih povlastica. Vidi se to takoer iz papinske potvrde.) Stjepan Kastropil, nav. dj., str. 238-239. [47] Rafo Bogii, Marin Dri sam na putu, str. 330. [48] Ovako o tome Vinko Foreti: Poznato je da je Dri stupio u grofovu slubu, kako sam izjavljuje, da bi vidio stvari svijeta. On je stupio u slubu kao komornik (talijanski camariero). Obino se istie da je bio sobar i time se naglaava pustolovna ud koja se esto pridaje Driu, istie se kako se on kao klerik ponizio ak da bude sobar. Ve je Reetar dobro istaknuo da nije ba on bio pravi sobar u pravom smislu rijei. I zaista, mi ovdje ne smijemo prevesti sa sobar rije camariero, to radije znai komornik, dakle u stvari dananjim nainom izraavanja tajnik grofa. Plaa mu, dodue, nije bila velika, ali ne ba ni tako premalena kako se istie. Veli u istrazi sam Marin: ... za plau mi ponudi dva dukata mjeseno i dva odijela na godinu, kako mu se pristoji, i k tome darove, koji se obiavaju godinje darovati itd. Tu nije reeno, ali treba pretpostaviti, kad je Marin grofa pratio na putu i s njim u Beu boravio, da je i Marin skupa s grofom jeo, dakle da je imao kod njega i prehranu. Osim male svote od dva dukata mjeseno tu su ipak dva odijela godinje, naravno dostojna, kakva odgovaraju tajniku uglednog grofa, razni darovi, pa i oni itd. Pod tim itd. moe se shvatiti i prehrana, ali i ostalo jo neto. K tome nije ba Dri iao grofu u slubu iz neke materijalne potrebe kao to se pokuava katkada isticati. On je kao rektor dviju crkava i dionik makar i osiromaene obiteljske imovine imao od ega ivjeti te mu nije bilo potrebno da primi dva dukata mjeseno i da ga grof odijeva i hrani itd. Mi moemo zaista vjerovati da je Driu, koji je sigurno zbog istog nagnua i iao u Sienu i obilazio ostale gradove Italije, bilo do toga da vidi svijeta. O Marinu Driu, str. 9. [49] Kako je u kasnijoj istrazi, voenoj u Dubrovniku o vezi Marina s Rogendorfom, Marin izjavio, izaslanici dubrovake vlade, izaslani k Rogendorfu, poslali su po njega don Marina da bi doao k njima i pozabavio spomenutog grofa. Dakle slubeni izaslanici Dubrovake vlade poslali su po Marina da bi zabavljao gosta. U kolikoj mjeri je Marin ba kao veseljak bio pozvan da zabavlja gosta, kako se to obino istie, ne znamo, ali svakako morao je biti duhovit kozer i ovjek s ugledom kad su slubeni izaslanici dubrovake vlade smatrali podesnim pozvati njega da zabavlja uglednog gosta. Vinko Foreti, nav. dj., str. 8-9. [50] O tome je prvi izvijestio Pavle Popovi u radu Arhivske vesti o Marinu Driu, u: Zbornik iz dubrovake prolosti Milanu Reetaru o 70oj godinjici ivota prijatelji i uenici, Dubrovnik,1931, str. 261-263. [51] Nav. dj., str. 263. [52] Rafo Bogii, Marin Dri sam na putu, str. 127-128. [53] O Draevici vidjeti u knjizi Slavice Stojan, Slast tartare, osobito str. 66-67. [54] Pjesnik urotnik (O politikim planovima Marina Dria), str. 199. [55] Rafo Bogii, Marin Dri sam na putu, str. 327. [56] Ima jednu her, ljepu, bolju i skladniju djevojku od svega ovoga grada; nemavi ju ijem udat, onomadne ju vodjahu da ju u dumne stave. Nitko se ne nae da ovu ljepotu, ureenu tolikom dobrotom, odkupi i slobodi iz vjene tamnice, gdje je vodjahu. Pjerin, str. 566. [57] Naime, svi likovi Dunda Maroja koji kau da su doli u Rim po stjecanje oprosta Dundo Maroje, Divulin Lopuanin, Baba zapravo lau, jer im je indulgentia plenaria tek na drugome mjestu po vanosti. [58] Slavica Stojan, Slast tartare, osobito str. 43-45. [59] enskome se rodu Dri obraa i u prologu Skupa, ispriavajui se to nee gledati vile od planina, satire od gora zelenijeh, vijence, rue, hladence i Kupida s lukom i strjelami. Kae on da upravo ene vole malahne komedijice (pastoralne drame), a ne makarate koje para da se na Placi razgovaraju, dakle, komedije s temama iz svakodnevnoga ivota, anr koji je Dri oito najvie volio.
26/29
ANAGRAM
[60] Slino zakljuuje i Slobodan P. Novak, tumaei Drieve nastupe do Dunda Maroja iz perspektive oka vlasti koje je nadziralo i ono to se gleda i one koji gledaju: Ove okolnosti ukidale su vienom pravo da progleda, da se tumai i ukidale su priliku elementima teatra da igraju i kada bi ih se otjeralo izvan teatra. Zato se od pisca predloka i oekivalo da u Vijenici na svako oko i na svaka usta u vremenu predstave stavi katance! Dri je tako uinio u Pometu godine 1548.; prihvatio je takvu igru i u Tireni izluujui iz nje, voen naredbom rukopisa vlasti, suvinu i tetnu emotivnost, a isto je radio, uz stanovite opstruktivne zahvate u princip zrcaljenja, u Veneri i u Noveli od Stanca. Planeta Dri, Cekade, Zagreb, 1984, str. 64. [61] Petar Kolendi, Premijera Drieva Dunda Maroja, str. 156-157. [62] Miroslav Panti, Prilozi za istoriju renesansnog pozorita u Dubrovniku (2. Premijera Vetranovievog prikazanja Od poroda Jezusova), str. 205-206. [63] Milan Reetar, Stari dubrovaki teatar, str. 97. [64]Pometov makijavelizam. Od umjetnike vizije do urotnike zbilje, u: O knjievnim i kazalinim dodirima hrvatsko-talijanskim, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1968, str. 7-28. Rad je prvi put publiciran u asopisu Dubrovnik, 3, Dubrovnik, 1967, str. 29-47. [65] Marin Dri: Djela, str. 99. [66] Pometov makijavelizam, str. 19. [67] Nav. dj., str. 13. [68] Nav. dj., str. 15. [69] Nav. dj., str. 16 (biljeka 14). [70] Nav. dj., str. 20. [71] Naao je utoite u Dubrovniku u jesen i zimu 15121513. kad ga je firentinska vlada prognala. [72] Mate Zori, Talijanski pisci 16. st. o nama: Niccol Machiavelli, u: Hrvatsko-talijanski knjievni odnosi, Zbornik I, uredio Mate Zori, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1989, str. 152. [73] Il Principe Vladar, s talijanskoga preveo Ivo Frange, priredio Damir Grubia, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1998, str. 139. Svi navodi bit e citirani po tome izdanju. [74] Dopune o Driu, urotniku i maniristu, Prolog, XIV, 51-52, Zagreb, 1982, str. 61. [75] Dopune o Driu, urotniku i maniristu, str. 67. [76] Nav. dj., str. 64. [77] Nav. dj., str. 65. [78] Jorjo Tadi, Marin Dri (15081567), str. 22, 25 [79] Ovdje moda treba citirati zapaanje Slobodana P. Novaka o hrabrosti izricanja u renesansnom teatru: Pogreno se u nas izvodilo kako svijetom hrvatske komedije vladaju sve sami Pometi, Intrigala, Bokili i Prodri i kako su se ispod njih zamaskirali pisci da bi svojim obrnutim igranjem rijeima i scenskim gestama zamazali vlastima oi kazujui im neto to njima, vlastima, u njihovoj naivnosti ne bi bilo jasno. Ova posvema kriva slika, jer nije ni najmanje uzela u obzir okolnosti kazalinog gledanja u renesansi zaboravlja da u onodobnim knjievnim sustavima kazati neto hrabro i obrnuto unutar karnevalskog, erotizirajueg i gastroenterolokog znakovlja i nije predstavljalo naroitu hrabrost. Sve to se na sceni zbivalo i kazivalo moglo se bez straha kazati samo zato jer je dolazilo iz prostora karnevalskog, saturnalijskog, iz svijeta prethodno izokrenutog i bez iznimke privremenog, koji je upravo vlast ozakonila kao obrnut svijet i time ukljuila bez ostatka u imenovani svijet Grada, tj. u svoj theatrum mundi. Planeta Dri, str. 70-71. [80] Marin Dri: Djela, str. 577 (biljeka 55). [81] O tome je pisala Dunja Falievac u radu Smijeno i komino u Dria, u: Smijeno & ozbiljno u staroj hrvatskoj knjievnosti, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1995, str. 29-52.
27/29
ANAGRAM
[82] Usp. Vinko Foreti, nav. dj., str. 94. [83] Marin Dri: Djela, str. 101. [84] Rafo Bogii, Marin Dri i Mario Kaboga, Forum, 3-4, Zagreb, 1988, str. 201. [85] Nav. dj., str. 195-196, 198. [86] Taj aspekt Frano ale tumai ovako: Moderni kritiari Drieve urote kao da su se ponekad koris tili injenicom to se ona nije ostvarila i to se u svakom sluaju pjesnik prevario, pa su se superiorno i s potcjenjivanjem postavili prema cijelom tom naumu, kao da su izravniji poznavaoci i dubrovakih unutranjih prilika, i poloaja Dubrovnika, nego to je Dri bio. Nisu htjeli vidjeti koliko je teorijskog znanja bilo potrebno imati, nisu pretpostavljali da je Dri raunao na odreena ortatva meu bliskim ljudima istih nazora, da mu je specifinost upravnih, vojnih, geografskih i drugih prilika Dubrovnika nadahnula osebujan nain prevrata u viemjesenom roku, bez prolijevanja krvi, dakako, samo pod presudnim uvjetom da se plan uklopi u vojno-politike ciljeve monog predstavnika protuturskog Zapada. Pouzdavao se u znanje i veliinu svoje linosti uope, uvjeren da se u tome podudara s uenjem Machiavellija, koji je naglasio da samo veliki i upueni ljudi obavljaju urote, da samo oni mogu raunati na povjerenje ostalih urotnika, izmeu ostaloga i zato to poznaju vladare i sferu vlasti. A Dri je u svojoj republiici, svojim vezama s dijelom plemstva, pa i stanovitim diplomatskim iskustvima, putovanjima na sjever i na istok u pratnji von Rogendorfa, smatrao kako je stekao uvjete da se upusti u opasnu zadau, raunajui na udio dobre fortune, o kojoj, prema Machiavelliju, ovisi polovica uspjeha. Dopune o Driu, urotniku i maniristu, str. 61-62. [87] Foreti pretpostavlja da bez sumnje pod onih petnaest ili dvadeset nakaza misli on na dubrovako Vijee umoljenih, koje dodue ima vie lanova, no sigurno on misli na one koji u njemu vode glavnu rije. O Marinu Driu, str. 61. [88] Budui da Dri u pismu od 3. srpnja 1566. spominje smrt pape Pija IV. ( 10. prosinca 1565), odnosno da se nadao njegovoj pomoi, Foreti zakljuuje da je Dri ve u godini 1565. pomiljao na prevrat. O Marinu Driu, str. 106. [89]O revolucionarnom pokuaju Marina Dria iz 1566. godine, str. 167. [90] O statusu toga spisa govori i sljedee: Prigovaraju mu (Machiavelliju nap. M. T.) da je mediejski kolaborant, a tome pridonose i glasine o Vladaru (koji nije objavljen, ve krui u vrlo ogranienom broju rukopisa meu uenim ljudima). O tome svjedoi i pismo firentinskog graanina Giovan-Battiste Businija Benedettu Varchiju: Bogatima se inilo da je njegov Vladar takav dokument koji e navesti vojvodu da im oduzme sve imanje, a siromasima svu slobodu; pristaama Savonarole inilo se da je taj spis heretian; poteni ljudi su nauli da taj spis hvali nepotene; okrutnima se inilo da je jo okrutniji od njih samih; i tako, svi su ga mrzili. Il Principe Vladar, str. 206. [91] Dovoljno je navesti samo neke njegove replike: I ne gledaj me ovako u spelanoj dolami; po svetoga Tripuna, ja ne kuram da sam u tuem mjestu signor i misser, gdje me ne znaju, ma da sam na mom domu gospodar potovan i svijetao, gdje sam poznan (I, 1, str. 310). Ree se: tko je bjestija, bjestija e i umrijet, a sve to se od make rodi, sve mie lovi, i sve to lisica lee, sve liha; a to hrtica koti, sve zeca tjera; a zmije to raaju, sve to prokleto sjeme jadom mee. (...) ovjek je u formu, zmija je u pratiku; grij zmiju, da te uije; pratika njim, da te otruje. (...) jedni se ljudi nahode zli bjestije, druzi se nahode dobri aneli et troni (III, 10, str. 347). [92] O Marinu Driu, str. 26. [93] O tome opirnije vidjeti u knjizi Zdenke Janekovi Rmer Okvir slobode: dubrovaka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb Dubrovnik, 1999, str. 63 i dalje. [94]Pravi i obrnuti svijet u Drievu Dundu Maroju, Mogunosti, 12, Split, 1968, str. 1495. [95] Rei e Pomet: Za octikom slaa e bit mavasijica, i za ukropom i srdjelami bolje e gustat kapune, torte, jarebice i fadane. Ja te i sad u adversitati s baretom u ruci onoram, i nijesam kako i njeki ki u dobru prijatelja ljube, u zlu ne ine ga se vidjet. Proplakah od njeke tenerece, er mi ga je ao; pateka e
28/29
ANAGRAM
za kigodi as, ne udugo. A tu mi sperancu dava narav od fortune, koja je kako i njeka koju duniah: sad mi dobru ijeru injae a sad zlu; sad me injae plakat, opet uas smijejat (IV, 3, str. 364). [96] Rije je o onome dijelu Vladara gdje se kae: Stoga je nuno da se vladar zna dobro posluiti i ljudskim i ivotinjskim svojstvima. (...) Kad je ve vladaru nuno da se slui ivotinjskim svojstvima, mora izmeu njih izabrati lisicu i lava, jer se lav ne moe braniti od mree, a lisica od vukova. Mora, dakle, biti lisica, hoe li da predosjeti mreu, a lav da prepadne vukove. (...) Tko se bolje znao sluiti lisijim svojstvima, bolje je proao; samo je nuno da zna dobro prikriti to svojstvo i da bude veliki hinac i licemjer; a ljudi su toliko tupi i toliko se pokoravaju nudi, kad nadoe, da e onaj koji vara uvijek nai nekoga tko e se dati prevariti. Il Principe Vladar, str. 142. [97] Pometov makijavelizam, str. 12. [98] U ovakvim uvjetima, nakon to su Machiavelli i Guicciardini razotkrili bit politike i bit nove drave koja nije zasnovana na razumu ve na sili, odnosno ravnotei sile koja, opet, izraava razliita raspoloenja, interese i tenje drutvenih skupina koje se sukobljavaju u drutvenoj areni, tek se u takvim okolnostima razvija bogata utopijska kola miljenja iji su najistaknutiji predstavnici Frano Petris i Tommaso Campanella od Sretnog grada do Grada Sunca. Damir Grubia, Politika misao talijanske renesanse, Barbat, Zagreb, 2000, str. 25.
29/29

Tatarin - Drzic O Pismima

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tatarin - Drzic O Pismima

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

II. Knjievna republika i Republika

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Milovan Tatarin: Dri i Machiavelli

You might also like