Ekološki Leksikon

Domagoj iki, Hrvoje Glume.
, Vjekoslav Glavat, Vladimir Hrak, Vladimir Jelam, Draen Njega,, Viktor Simoni, Oskar P. Springer, luna Tomakovi, Vjeroka Vojvodi
K kolos! i
leksikon
STRUNI REDAKTOR I GLAVNI UREDNIK
O skar P, Springer
M IN IS TA R S TV O Z A T IT E O K O L I A i P R O S TO R N O G U R E E N JA
B'A-R-B*A*T
ZAGREB, 2001.
Sadraj
Proslov (B. Kovaeevi) Uvod (O. P. Springer)
V IX
I. D IO T E O R IJS K E O SN O V E
1.
ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEJA HRVATSKE (D. Njega)
2. ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA (V. Glavat) 3. EKOLOKE ZAKONITOSTI (O . P. Springer) 4. ONEIENJE VODA
(V.
15
45 57 73
95
Vojvorti)
5. ONEIENJE ZRAKA (V . Jelavi)

6.
ONEIENJE TLA
(V. Hrak) (V.
7. UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

8.
Jelavi)
109
129
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLI

(V.
(O. P. Springer)
9. ZBRINJAVANJE OTPADA
Sinioni)
(H.
143 161
10. POLITIKA ZATITE OKOLIA
Glava)
VI
E koloki leksikon
II. D IO P O JM O V N IK S T R U N O G N A Z IV L J A
Predgovor pojmovn iku POJMOVNIK Literatura

(D. ild, I. Tomakovi)
175 177 357
Z atita okolia u sve veoj m jeri zaokuplja nau i svjetsku javnost. Svijest o iscrpljivosti p riro d n ih bogatstava nam ee pitanja o m ogunosti opstanka sve b rojnije ljudske vrste. G ranice rasta sve se oitije pokazuju u nepovratnoj degradaciji voda, m ora, tla i zraka, u sve eim pojavam a dosad nepoznatih bolesti u ljudi i strelovito b rzo m nestajanju m nogih biljnih i ivotinjskih vrsta s lica Z em lje. D avno ve ovjek nije ju n a k u neravnopravnoj borbi s p riro d o m ni pustolov koji se iskuava u bezizglednom nadm etanju s elem en tarn im p ri ro d n im pojavam a. P redodba o blagostanju, zasnovana na rezultatim a m o d ern e znanosti i suvrem ene tehnike, katkad pokazuje zastraujue nalije. E shatoloke vizije propasti svijeta kao eksplozivnog sraza term o n u ld earn ih supersila u novije vrijem e bivaju u p o tp u n jen e poastim a usporedivim a sa srednjovjekovnim jahaim a Apokalipse. Kravlje ludilo je bez su m n je jed an od njih. In d u strija kao tem elj globalnog blagostanja u m n o g o m e je uzrokovala globalnu p rijetn ju m ogunostim a daljnjeg opstanka ovjeanstva. Z n an o st kao podloga ljudskoj nadi, ne sam o u uspjeh borbe protiv bolesti i neishra njenosti nego i kao zavodljivo obeanje b esm rtnosti, istodobno stvara p o n o re zastraujue neizvjesnosti u vezi s m oguim posljedicam a sve rairenije p ri m jen e genskog ininjeringa. Volja za m o dovela je ovjeanstvo d o ruba straha pred posljedicam a n jezine neograniene prim jene. O ito, p o treb n o je pronai m jeru u od n o su izm eu am bicija i potreba ovjeanstva s je d n e strane i m ogunosti koje p lanet p rua s druge. O d g o v o r na taj zahtjev je koncept odrivog razvitka. Taj ko n cep t objedinjuje socijalne, ekonom ske i ekoloke aspekte razvit ka. N jih o v a usklaenost trebala bi osigurati razu m n o troenje p riro d n ih resursa i n jih o v u zatitu, ravnom jeran gospodarski rast i, na globalnoj razini, prav ed n u raspodjelu bogatstva koje je ovjeanstvo stvorilo.
VIII
E koloki leksikon
Pokuavajui pronai globalno prihvatljive m ehanizm e za izbjegavanje sve vjerojatnijih globalnih katastrofa kao posljedica ljudske neum jerenosti i neprom iljenosti, U jedinjeni narodi donijeli su niz konvencija o klim atskim prom jenam a, o zatiti ozonskog om otaa, zatiti tla i zatiti bioloke razno likosti te o m nogim drugim aspektim a zatite prirode i okolia. R epublika H rvatska stranica je ili potpisnica svih U N - o v ih koncepcija i protokola o zatiti okolia. Iz te injenice, kao i iz stratekog opredjeljenja za ulazak u E uropsku U n iju koja inzistira. na uvaavanju najstroih kriterija zatite okolia, proizlazi obveza prilagodbe dom aeg zakonodavstva zahtje vim a odrivog razvitka. Pretpostavka za uspjeno provoenje zakona u djelo je st obavijetenost najire javnosti i njezin interes za problem e zatite okolia i prirode i o d r ivog razvitka. Objavljivanje Ekolokog leksikona, prvoga u nas, je d a n je od priloga M inistarstva zatite okolia i prostornog ureenja stvaranju p re tp o stavki za jae uvaavanje naela odrivog razvitka u R epublici H rvatskoj.
B o zo Kovaevi
M IN IS T A R Z A T IT E OKO LIA I P R O S T O R N O G U R E E N JA
Uvod
Pogledajte oko sebe. ivot je posvuda oko nas. Pue, leti, pie simfonije, gradi katedrale. No vie od svega eli ivjeti i nastaviti ivjeti.
A lbert S c h w eit zer (1875. 1965.)
Ekologija je stara znanstvena disciplina. M e u pivim a znaajnija ekoloka opaanja opisao je znam eniti p rirodoznanstvenik C h a r le s D a r w i n u svojoj knjizi o evoluciji: Opodrijetlu vrsta (1859.) D arw in objanjava brojne prim jere u evoluciji npr. adaptaciju, p riro d n u selekciju, b o rb u za opstanak, izum iranje vrsta i dr., kao i spletove razliitih m e u so b n ih odnosa organizam a i njihove interakcije u uvjetim a okolia. Ekologija j e u pravilu postala viedisciplinarna znanost koja ud ru u je razliita p riro ao znanstvena (i drutvena) podruja. Ekologiju kao znanost treba razgraniiti od zatite okolia (environmental Science/ environmental m anagement) i od zatite prirode (nature protection /nature conseruation) kao p rim ije
n jen ih dijelova te znanosti s kojim a je najee u naoj zem lji pogreno poistovjeuju. N aroito treba razgraniiti skupljanje sm ea i otpada tj. ko m u n a ln u higijenu od ekologije. T ak o er treba razlikovati fakultetski educiranog ekologa (dipl. ing. eko logije) od ekologista, tj. zaljubljenika u p riro d u koji esto dobro n am jern o eli po m o i prirodi, ali zbog pom anjkanja adekvatne edukcije m oe joj u in i ti vie tete nego koristi. D anas je ekologija postala vrlo zanim ljivo podruje pa se n jom e ele baviti gotovo svi. Svi su o d jed n o m strunjaci za ekologiju, slino kao to se svatko sm atra velikim strunjakom za n o gom et i politiku. T im e ne u m a n ju jem graanske inicijative i nevladine udruge u sm islu zatite prirode i okolia; naprotiv, njihove prim jedbe i njihova opaanja m o g u biti putokaz strunjacim a za adekvatno djelovanje. S red in o m prolog stoljea golem i porast ljudske populacije, industrijali zacije i agrarizacije dovelo je do izrazito nepovoljnih p rom jena okolia. Iz u o en ih porem eaja ekosustava i nastale zabrinutosti razvila se nova strategija
E koloki leksikon
zatite okolia, pa razvijene industrijske zem lje pokazuju znatan napredak u to m p o d ru ju u n ato b ro jn im otporim a i neuspjesim a. U polurazvijenim i nerazvijenim zem ljam a, naprotiv, stanje okolia stal no se pogorava, je r brzu i neusklaenu izgradnju infrasrukture i industrije ne prati po treb n a zatita okolia. Vrlo m alo je strunjaka ekologa i zatitara okolia zaposlenih u poduzeim a i upravi. P rivredne aktivnosti se zasnivaju sam o na proizvodnji. T rite, potroai i okoli kao da trebaju prihvaati sve o n o to se proizvede (i otpadne tvari proizvodnje), bez obzira na pitanja ekoloke etike. T akvim p ristu p o m ugroene su brojne biljne i ivotinjske vrste sve do propadanja, a ugroeno je i ovjekovo zdravlje. P lanet Z em lja sve je osirom aeniji, a gom ilaju se opasne i toksine tvari i glom azni otpad svuda oko nas. T a spoznaja natjerala je ljude da h itn o i trajno sprijee devastaciju okolia je r je biosfera jed in stv en a i zajednika, a oneienje okolia u pravilu glo balno. N a tvornike dim njake instaliraju se sustavi za odsum poravanje, m o n tiraju se proistai za industrijske i kom unalne vode. Kao pogonsko gorivo autom obila uveden je bezolovni benzin, spreava se otputanje radio aktivnih izotopa, sm anjuje se uporaba pesticida i freona, instaliraju se konv erteri na ispunim cijevima prom etala, sm anjuje se em isija ugljikova diok sida i freona, uvode se alternativni izvori energije um jesto fosilnih goriva i atom ske energije, recikliraju se ve iskoritene sirovine, razu m n o se zbrinjuje otpad, zatiuju se ugroene biljne i ivotinjske vrste, zatiuju se pojedina vrijedna i specifina biogeografska podruja, donose se i p rim je n ju ju zakoni za zatitu, izrauju se strategije zatite i ekoloke studije. U stjecanju znanja za zatitu prirode i okolia v anu ulogu im aju kolski obrazovni sustav, stalna edukacija teajevima, asopisim a, televizijskim i radijskim em isijam a, te akcije i odravanje razliitih ekolokih i zatitarskih dana. Izdavanjem ovog leksikona izdava N akladniko poduzee Barbat i M inistarstvo zatite okolia i pro sto rn o g ureenja R H nastoje pom oi svima o n im a koji ele proiriti svoje znanje iz ekologije, ekotoksikologije, zatite priro d e i okolia i zbrinjavanju otpada. Leksikon se sastoji od dva dijela: u p rv o m dijelu deset tekstova naih uvaenih strunjaka daje tem eljno znanje iz n av edenih razn o ro d n ih podruja; a u drugom dijelu opsean je pojm ovnik stru n o g nazivlja s vie od 1500 leksikih jedinica. T reba naglasiti d a j e to prvo takvo objavljeno sabrano dijelo u H rvatskoj.
U vod
XI
E koloko obrazovanje i obrazovanje o p rirodi i o okoliu te p rim jeren i suivot s p riro d o m je d in o osiguravaju opstojni razvoj i b u d u n o st novim generacijam a. P o treb n o n am je znanje kako bism o obranili nau zajedniku p riro d n u batinu i nau zajedniku budunost.
Prof. r. sc. O s k a r P . S p ringer
U R ED N IK
DIO I.
TEORIJSKE OSNOVE
A U T O R I:
Prof. dr. sc. D r a e n N je g a Proj. dr. sc. V jeko sla v G lava Prof. dr. sc. O s k a r P . Sp rin g er Prof. dr. sc. Vjeroka V ojvodi M r . sc. V la d im ir fe la v i D oc. dr. sc. V la d im ir H r a k D r . sc. V ik to r S im o n i D r . sc. H rv o je G la v a
P O G L A V L J E
1.
ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEJA HRVATSKE

Prof. dr. sc. Draen Njegac, Geografski odsjek
Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb
Veliina teritorija i granice

V eliinom teritorija i b ro jem stanovnika (56.542 k m 2, 4.381.352 st. 2001.) H rvatska pripada u red m anjih europskih drava. P o vrinom je na 26, m jestu u E u ro p i (od 44 drave), iza A ustrije, eke, Irske, Litve i Letonije, a ispred B osne i H ercegovine, Slovake, E stonije, D anske, vicarske i N izozem ske, d o k je b ro jem stanovnika 27., iza Slovake, D anske, Finske, M oldavije i N o rveke, a ispred B osne i H ercegovine, Irske, Litve, A lbanije i Letonije. N o , zbog vrlo neravnom jerne naseljenosti u itavoj E u ro p i (veliki dijelovi su v rlo rijetko naseljeni pa i nenaseljeni), H rvatska je natprosjeno naseljena europska drava u kojoj ivi 77,5 stanovnika na kvadratnom kilom etru. U u sp o red b i s n ek im d ru g im dravam a, n aseljen o stje rijetka (npr. N izozem ska im a 385 st/km 2, Belgija 333, Velika B ritanija 242, N jem aka 230, Italija 188, vicarska 176), ali je , s druge strane, H rvatska m nogo gue naseljena od n pr. Irske (51), L etonije (37), E stonije (32), N orveke (14), vedske (20) ili F inske (15). U n a to m aloj povrini, H rvatska ima, zbog specifinog lunog oblika dravnog teritorija, kakav im a rijetko koja zem lja u svijetu, vrlo dugake granice. U k u p n a duina k opnene granice iznosi 2028 kilom etara. N ajvei dio otpada na granicu s B iH (932 k m ili 46%), zatim sa S lovenijom (501 lem), M a arsk o m (329 lan ) i Jugoslavijom (266 km , od ega 241 km sa S rbijom , a 25 la n s C rn o m G o ro m ). G ranice su djelom ino od re en e na osnovi p riro d n o -g eo g rafsk ih elem enata (rijeke i gorski hrptovi), ali openito su p o tv r en e m e u d rav n im ugovorim a. G ranine su rijeke M u ra (prem a Sloveniji i M aarskoj), D rava (prem a M aarskoj), Sutla, Bregana, Kupa,
Ekoloki leksikon
abranka i D ragonja (prem a Sloveniji), Sava, U n a, Korana, G lina (prem a B iH ), D u n av (prem a Srbiji), a granine planine Pljeivica, D inara i Kam enica (prem a B iH ) te um beraka i M aceljska gora (prem a Sloveniji). P u in o m Jadranskog m ora prolazi m orska granica H rvatske, duga 930 kilo m etara. Jadransko m o re je m alo (135.418 km 2) i relativno plitko (1233 m ) ru b n o m o re S redozem noga m ora, ali zbog svojih hidrogeografskih obiljeja i svoga poloaja (duboko se uvlai u europsko kopno) im a vrlo veliko znaenje ne sam o za H rvatsku nego i za neke kontinentalne srednjoeuropske zem lje. O d u k u p n e povrine Jadranskog m ora, na hrvatsko obalno m ore, koje je zajedno s k o p n en im teritorijem sastavni dio hrvatskog dravnog prostora, otpada 31.607 k m 2. O sim ribarstva, pom orstva i turizm a, kao tradicionalnih djelat nosti, u novije se vrijem e iz Jadranskog m ora, tj. iz njegova po d m o rja dobiva zem n i plin iz nov o otkrivenih leita u sjevernom Jadranu. H rvatska im a n ajd u u k o p n en u obalu na Jadranskom m o ru (1777 lem). Kada se tom e pridoda i duina obala otoka (4058 km ), tada na H rvatsku, otpada u k u p n o 5835 lem m orske obale Jadranskog m ora (74% u k u p n e d u i ne). Z rana udaljenost izm eu najsjevernije i najjunije toke na hrvatskoj obali, od ua D ragonje d o rta O trog, iznosi 526 km , to znai da je odnos zrane i stvarne udaljenosti 1 : 3,4 (koeficijent razvedenosti = 3,4), a ako se uzm e u obzir u k u p n a duina, ukljuivi otoke, koeficijent razvedenosti iz nosi 11,1. T im e hivatska obala ide u red najrazvedenijih u svijetu. R azvede n o st se ogleda i u b ro jn im otocim a. O d ukup n o 718 otoka, 67 je naseljenih. N ajvei su K rk i C res (po 406 k m 2), zatim Bra (395 lem2), H v ar (300 k m 2), Pag (285 k m 2), K orula (276 k m 2), D ugi oto k (114 km 2) i M ljet (100 k m 2), a najnaseljeniji K rk (17.600 st.), K orula (16 200 st.), Bra (14 000 st.), H var (10.800 st.), Rab (9400 st.), Loinj (8400 st.), Pag (8400 st.) itd.
Geografski smjetaj i poloaj

H rvatska je sm jetena izm eu 4223 (otok Galijula u Palagrukoj otonoj skupini) i 4633 s. g. . ( abnik u M e im u rju ) te 1330 (rt Lako u Istri) i 1927 i. g. d. (Raevac, dio Iloka). Po svojim geografskim obiljejim a, ona je sred n jo eu ro p sk o -m ed iteran sk a zem lja, sm jetena na d o d iru panonskog, dinarskog, jad ran sk og i predalpskog prostora. Takve odrednice njezina sm jetaja u p u u ju na razliitost prirodno-geografskih, ali i d ru tv en o -p o v ije s n ih obiljeja p ojedinih dijelova. U tom se sm islu m ogu izdvojiti tri velike cjeline ili regije.
Panonsko-peripanonska regija najprostranija je i naj m no g o lju d n ija p riro d n a regija H rvatske. N a 54,4 posto teritorija ivi 67,2 posto stanovnitva. U p riro d n o -g eo g rafsk o m sm islu to je i najraznovrsnija hrvatska regija. in e je prava panonska ravnica visine do 100 m etara, peripanonski p ro sto r s m anjim ravnicam a i p o b r im a do 500 m etara visine i nekoliko izdvojenih gora viih od 500 m etara. G raena je uglavnom od tercijarnih i k vartarnih naslaga, bogatih p lo d n im tlom , tako da su se tu razvila i naa najvanija p oljo p rivredna p o d ru ja (Slavonija). Je d in o u ju n o m dijelu, na d o d iru s gorskom H rv atsk o m (K ordun) prevladava krki reljef. Vie od 50 posto u k u p n o g teritorija otpada na obradivo zem ljite. O vdje se nalaze i glavna leita nafte i zem n o g plina u H ivatskoj (savska i dravska potolina). O va se regija dijeli na sred in ju i istonu H rvatsku. Sredinja H rvatska je peripanonski p ro sto r s rijen im dolinam a, po b r im a i goram a (Z um beraka gora s v rh o m Svetom G ero m , 1181 m , zatim Ivanica, M edvednica, S am oborska gora, S trahinica, Pleivica i dr.), a u istonoj H rvatskoj prevladava pravi p anonski p ro sto r na istoku (ravnica), a prijelazni na zapadu, gdje se izdie nekoliko gora do 1000 m (P sunj, Papuk, K rndija, Dilj i dr.). U breuljkastim krajevim a prevladavaju ratrkana, a u nizinam a i rijenim dolinam a zbijena naselja. Sredinja H rvatska najvaniji je dio H rvatske u p ro m e tn o m , dem ografskom i go spodarskom sm islu. P osebno je vana uloga glavnoga grada Z agreba (683.000 st.), je d n o g od najvanijih p ro m e tn ih vorita u ovom dijelu E u rope. U Z ag reb u se kria devat vanih p ro m e tn ih sm jerova, od kojih su neki i dijelovi tran seu ro p sk ih p ro m e tn ih koridora. O stali su vei gradovi O sijek (91.000 st.), Slavonski B rod (57.000 st.), Karlovac (49.000 st.), Sesvete (43.000 st.), V aradin (41.000 st.), Sisak (37.000 st.), V inkovci (34.000 st.), Velika G orica (33.000 st.), B jelovar (27.000 st.), K oprivnica (25.000 st.), V ukovar (24.000 st.), Poega (21.000 st.) i akovo (20.000 st.). G orsko-planinska regija p o vrinom je najm anja i najslabije napuena regi ja. D ijeli se na G orski kotar, Liku i prijelazni p ro sto r O gulinsko-plaanske udoline. N a 14 posto dravnog teritorija ivi sam o 2,1 posto u k u p n o g sta novnitva. Takva vrlo rijetka naseljenost posljedica je n ep o v o ljn ih p riro d n o geografskih, ali i d ru tv en o -g o sp o d arsk ih faktora. T o je , naim e, relativno visok krki p ro stor, graen p reten o od m ezozojskih vapnenaca, nepovoljan za in tenzivnije gospodarsko iskoritavanje. Sastoji se od nizova visokih gora i planina m e u so b n o odvojenih dolinam a i poljim a u k ru (Liko, Gacko, Krbavsko, O g u linsko, Plaansko, K oreniko, G raako, D elniko i dr.). O brad iv o je sam o 11 posto povrine, uglavnom u poljim a u kru i rijenim dolinam a, a p o d u m am a je 50 posto teritorija. G ospodarstvo je ogranieno na ekstenzivno ratarstvo, stoarstvo i tradicionalno um arstvo te drvnu in dustriju. Stoga se tu nisu razvila ni vea naselja. Istiu se O g u lin (8800 st.),
E koloki leksikon
G ospi (5800 st.), D elnice (4500 st.), O toac (4300 st.), Graac (2600 st.), V rbovsko (1900 st.), Ravna G ora (1900 st.), B rinje (1700 st.), Liki O sik (1700 st.), Plaki (1600 st.) i K orenica (1500 st.). O stala naselja im aju m anje od 1000 stanovnika, a veina i m anje od 100, s tendencijom daljnjeg sm a njivanja uslijed opih negativnih dem ografskih procesa. N o g o rsk o -p lan in ska regija ldjuna je u sm islu pro m etn o g povezivanja hrvatskih krajeva. D inarski gorski niz na to m je podruju najui i najprohodniji, s nekoliko planinskih prijevoja preko kojih prolaze ceste i eljeznike pruge koje pove zuju p an o n sk o -p erip an o n sk i i prim orski dio H rvatske. B udui da su te p ro m etn ice stare i ne odgovaraju zahtjevim a dananjeg vrem ena, pristupilo se njihovoj m odernizaciji, to je je d a n od preduvjeta b u d u eg razvoja i djelom ine revitalizacije toga kraja. T a regija takoer im a dobre m ogunosti za razvoj turizm a. Mediteranska regija ili hrvatsko primorje obuhvaa 31,6 posto povrine i 30,6 posto stanovnitva H rvatske. U z d u n o se dijeli na otoke, usko obalno p o druje i zalee, a u sm jeru sjever-jug uobiajena je podjela na sjeverno hrvatsko prim orje, u koje se ubrajaju Istra, K varner, P odvelebitsko prim orje i pripadajui im otoci, te ju n o hrvatsko prim orje, tj. D alm aciju. V apnenake je grae, obiljeava je krki reljef i hidrografija s m alo plodnog tla (oko 15 posto povrine), ogranienog na flina podruja i polja u kru. P ro sto r je to p osebno pogodan za vinogradarstvo i uzgoj m editeranskih kultura. N a j vanija se flina podruja nalaze u unutranjoj Istri, V inodolu, na otocim a K rku i R abu, u R avnim kotarim a, Katelima, Poljicama, M akarskom p rim o r j u i Konavlim a. Vano poljoprivredno podruje je i delta N eretve, a u zaleu, tj. D alm atinskoj zagori, istiu se polja u kru, ponajprije Sinjsko i Im otsko. M editeranska regija je najranije urbanizirana regija u H rvatskoj, gdje su nastali najstariji hrvatski gradovi, jo za razdoblja grke i kasnije rim ske kolonizacije. N ajstariji centri nastali su na obalam a nekih dalm atinskih o to ka, a kasnije se naseljenost proirila i na kopneni dio. T reba sp o m en u ti grke naseobine Issu (Vis), Pharos (Stari G rad na H varu), K orkyru M elainu (K or ula), T ra g u rio n (Trogir) i dr., a u rim sko doba d o m in an tn o je znaenje, u n u ta r relativno guste m ree gradova, imala Salona (Solin), tada najvei grad na istonoj obali Jadrana (oko 60.000 stanovnika). H rvatsko je prim orje, zahvaljujui dugoj urbanoj tradiciji, slabijim m ogunostim a iskoritavanja zalea zbog nepovoljnih p riro d n ih uvjeta (kr) i, povezano s tim , utjecajim a procesa litoralizacije, tj. prem jetanja stanovnitva i gospodarskih djelatnosti na obalu, ostalo sve do danas najurbaniziraniji dio H rvatske. N ajvei gradovi su: Split (174.000 st.), Rijeka (143.000 st.), Z adar (69.000 st.), P ula (58.000 st.), ibenik (37.000 st.), D u b ro v n ik (30.000 st.), Solin (16.000 st.), Rovinj (14.000 st.), M etkovi (13.000 st.), M akarska (13.000 st.), Sinj (11.000 st.),
K nin (11.000 st.), T ro g ir (11.000 st.) i P ore (10.000 st.). D anas prim arn o znaenje u razvoju prim orske H rvatske im a tu rizam pa se naa obala ubraja m e u vanije turistike regije Sredozem lja. N o ne treba zanem ariti n i in d u striju pa ni neke druge djelatnosti (ribarstvo, pom orstvo, poljoprivreda i dr.). O sn o v n a odrednica geografskog poloaja H rvatske je st kontaktnost, i to na d o d iru razliitih europskih civilizacijskih krugova. N a terito riju H rvatske p roim aju se i sukobljavaju tri civilizacijska kruga: srednjoeuropski, sredo zem n i i jugo isto noeuropski, to je utjecalo i utjee na obiljeja njezina povijesno-geografskog i d ru tveno-gospod arskog razvoja (Klem eni, 1992.). U tjecaji srednjoeuropskog civilizacijskoga kruga dopiru u H rvatsku sa sjevera, preko N ijem aca, A ustrijanaca i M aara (katolianstvo, ah i p ro te stantizam i idovstvo), utjecaji sredozem nog sa zapada, prvenstveno preko Talijana (katolianstvo), a utjecaji ju g o isto n o eu ro p sk o g (tzv. balkanskog) s istoka i jugoistoka, tj. preko Srba (pravoslavlje) i T u rak a (islam). Z b o g toga se za H rv atsk u m oe rei da se nalazi na razm ei Istoka i Zapada. Takav se poloaj, zbog njihovih estih sukoba u prolosti, negativno odraavao na razvoj i teritorijalni integritet H rvatske. H rvatskom je dugo v rem ena prola zila vojna granica izm eu dvaju svjetova, koja je om etala norm alan razvoj, a gotovo 900 godina (1102. 1991.) nije bila sam ostalna, nego je pripadala razliitim d ravnim zajednicam a. U p ro m etn o -g eo g rafsk o m sm islu, H rvatska je kriina i tranzitna zem lja. N jo m e prolaze neki vani transverzalni i longitudinalni p ro m etn i kori dori m e u n aro d n o g znaenja. N ajvaniji su Be Z agreb Split, B u d im peta Z agreb Rijeka, posavski koridor, bosansko-neretvanski, jadranski i neki drugi, m anje vani. T im koridorim a prolaze vane transeuropske p ro m etn ice koje im aju veliko znaenje i za povezivanje naih krajeva. U tom se pogledu posebno svojim znaenjem izdvaja sredinja H rvatska, koja im a najpovoljniji poloaj s ob ziro m i na oblik nacionalnog teritorija i na sm jerove glavnih prom etnica. H rvatska je tranzitna zem lja za neke ko n tin en taln e europske zem lje (p o p u t M aarske, A ustrije, eke, Slovake, pa i Srbije) koje nem aju vlastiti izlaz na m ore, pa najblii izlaz ostvaruju preko H rvatske. P osebno su u tom sm islu vane nae luke, kao zavrne, o d n o sn o poetne toke na p ro m etn im k orid o rim a koji vode od tih zem alja prem a Jad ranskom m o ru . B osna i H ercegovina je p rito m neobino vana i za povezivanje p ojedinih dijelova H rvatske, npr. istone H rvatske i ju n o g hrvatskog prim orja, je r zbog oblika dravnog teritorija H rvatske najkrae veze izm eu tih dijelova prolaze u p ra vo kroz n ju (b o sansko-neretvanski koridor). Stoga se m oe rei da H rvatska i B iH u p ro m etn o -g eo g rafsk o m sm islu ine je d n u cjelinu.
E koloki leksikon
B rodskim je vezam a povezana s Italijom , a D unavom , koji kroz H rv a t sku protjee ru b n o, sudjeluje u europskom un u tran jem plovnom putu.
Prirodno geografska obiljeja

H rvatska je p reteno nizinska zemlja. Vie od polovice povrine (53,4%) otpada na visine do 200 m etara. U tu su kategoriju, osim pravih nizina, ukljuena i nia pobra, predgorske stepenice te lesne i krke zaravni. O ko etvrtine teritorija (25,6%) im a obiljeja breuljkastih krajeva i pobra (2 0 1 500 m ), oko petine (20,8%) su gore (501-1000 m , 17,1%) i sredogorja (1001-1500 m , 3,7%), a sam o 0,2 posto su visokoplaninska podruja (iznad 1500 m ). M e u potonje pripadaju sam o najvii dijelovi D inare (D inara, 1831 m , najvii v rh H rvatske), K am enice, Biokova, Velebita, Pljeivice, Velike Kapele, Risnjaka, Svilaje i Snjenika. U geom orfolokom sm islu H ivatska pripada euroazijskom reljefnom sustavu m laeg ulananoga gorja, odnosno dio je njegove zapadne, sredozem ne oblasti (Bognar, 1992). U p an o n sk o p erip an o n sk o m dijelu prevladava fluviodenudacijski i fluvioakum ulacijski reljef, a u go rsk o -planinskom i p rim orskom dijelu krki i fluviokrki reljef. O sn o v n i klim atski im benici H rvatske su njezin smjetaj u um jeren im geografskim irinam a te opa geografska raspodjela kopna i m ora (Filipi, 1992.). N alazi se u pojasu izm eu euroazijskoga kopna i sjeverne Afrike, o d n o sn o sjevernog A tlantika i S redozem nog m ora, to utjee na obiljeja zranih m asa koje dolaze u H rvatsku. N je n najvei dio im a u m jeren o k o n tin en taln u ili u m jereno toplu vlanu klim u. Cijeli p anonsko-peripanonski prostor, najvei dio sjevernog prim orja i veliki dio gorske H rvatske, kao p odruja ove klim e, m e u so b n o se klim atski razlikuju s obzirom na term ika obiljeja ljeta zapadna Istra, kvarnersko prim orje i otoci te najistoniji dio H rvatske im aju vrua, Panonska zavala, peripanonski rub, unutranja Istra i m anji dijelovi gorske H rvatske (polja u kru i zavale) im aju topla, a najvei dio gorske H rvatske im a svjea ljeta. Preostali dio prim orja i ju n a Lika im aju sred o zem n u klim u (takoer s razliitim varijantam a, ovisno o ljetnim tem peraturam a), a planinsku ili sn jen o -u m sk u klim u im aju sam o najvii dije lovi Like i G orskoga kotara. Povezano s klim atskim obiljejim a razvile su se i klim atogene biljne zajednice u H rvatskoj. U p rim orskom pojasu rastu kserofitne vrste tvrdoga konatog lia, prilagoene su h im v ru im ljetim a i blagim kiovitim zim am a. T o su um e crnike (esvine), danas rijetko ouvane, te zim zelene ikare (m akija i garig). N a zonu crnike nadovezuju se listopadne um e hrasta m ed u n ca i bjelograba, koje se prostiru u u nutranjost do dinarskih planina.
U u n u tran jo sti Braa, H vara i Peljeca raste crni bor. N ajvei dio k o n tin en talne H rvatske zona je hrasta kitnjaka i obinoga graba. U istonoj se H rv a t skoj one m ijeaju sa um am a hrasta sladuna i cera, koje dom iniraju u kraj n jem istonom dijelu. U najniim , poplavnim dijelovim a nekad su bile rairene poznate um e hrasta lunjaka (tzv. slavonske ume). N jih o v je areal m elioracijam a danas znatno sm anjen. U viim dijelovim a H rvatske prevladavaju bukva i jela, a u najviim m unjika i klekovina. O petrografskoj podlozi i klim i ovisi tlo. N ajkvalitetnije i najplodnije nae tlo je crnica. O n a je tipina za lesne ravnjake istone H rvatske. P rem a zapadu prevladavaju sm ea tla, a u gorskoj H rvatskoj gdje im a najvie pada lina tipina su isprana, sirom ana i kisela tla podzoli. U sred o zem n o m pojasu na vapnencim a su rairene crvenice i sm ea tla. U hidrogeolokom sm islu H rvatska se dijeli na k o n tin en taln u i p rim o r sku (R ianovi, 1992.); u kontinentalnoj prevladava povrinsko otjecanje voda, a u prim orskoj povrinsko i podzem no. G otovo dvije treine voda (62%) otjee p rem a udaljenom C rn o m m o ru , a ostatak (38%) prem a m nogo bliem Jadranskom . Posljedica je to specifinog, ru b n o g poloaja ja d ra n s k o crn om orske razvodnice koja se nalazi u gorskoj H rvatskoj, kao i geolokih znaajki terena. Slijevu C rnoga m ora pripadaju nae najvee i najdulje rijeke: Sava (562 la n u H rvatskoj), D rava (305 km u H rvatskoj), Kupa (296 lem), D u n a v (188 k m u H rvatskoj) i dr. O n e veinom teku ru b o m hrvatskog teritorija, po seb no u istonoj H rvatskoj. M anjeg su pada i m irnijeg toka. N ajvea koncentracija tekuica je u sredinjoj H rvatskoj. O k o sn icu ini rijeka Sava, iji su najvaniji pritoci Kupa, Sutla, K rapina, Lonja i Orljava. P rim o rsk e su rijeke krae, im aju m anja porjeja, vee padove i pogodnije su za h id roenergetsko iskoritavanje (C etina, Krka, N eretva, Z rm an ja i dr.). P o znaenju i svojim specifinostim a posebno se istie C etina, koja tee sredinjim dijelom krkog podruja i najdulja je rijeka prim orske H rvatske (101 km ). Specifina je po velikim razlikam a izm eu koliine padalina na po v rin sk o m dijelu toka i veliine prosjenih protoka. T e razlike u p u u ju na veliko pritjecanje podzem ne vode iz udaljenijih krkih krajeva. H idroloko je porjeje C etin e povrinom od 3725 la n 2 etiri puta vee od topografskog poijeja. O n o prelazi planinski okvir D inare i K am enice i obuhvaa dio podzem lja B osne i H ercegovine (Livanjsko, G lam oko, K upreko i D uvanjsko polje). P rim orske se rijeke hidroenergetski iskoritavaju jo od kraja XIX. stoljea pa j e tako grad ibenik na osnovi hidroenergije s rijeke Krke ve 1.895. godine dobio elektrinu rasvjetu, prije nego L ondon. V ode p ri m o rsk ih rijeka, (C etina i N eretva) zbog svoje se kakvoe slue takoer za v o d o o p sk rb u b ezvodnih dalm atinskih otoka (za sada sam o Braa te dijelova olte, H vara i K orule) (N ac. program razvitka otoka, 1997).
10
E koloki leksikon
N ajvea hrvatska jezera nalaze se u prim orskom podruju. P ovrinom je najvee V ransko jeze ro kod Biograda (30,7 k m 2), a o b u jm o m V ransko jeze ro na C resu. O ba su jezera kriptodepresije je r im je dno ispod, a povrina iznad razine m ora. V ransko jezero na C resu najvei je priro d n i rezervoar slatke vode na naem kru. N astalo je u slabije propusnoj dolom itnoj udolini, a vo d o m opskrbljuje otoke C res i Loinj. N ajvea um jetna jezera su P eruko (13 k m 2) na rijeci C etini i V aradinsko na rijeci Dravi (10,1 k m 2). O d ostalih naih m anjih jezera treba spom enuti Plitvika jezera u Lici, naa najpoznatija i turistiki najatraktivnija jezera, proglaena 1949. godine nacionalnim parkom , zatim Veliko i M alo jezero na zapadnom M ljetu (na cionalni park od 1960.), jezera kod Im otskog (C rveno, M o d ro , Galipovac i dr.) i Bainska jezera kod Ploa.
Demografska i gospodarska obiljeja

H rvatska je naseljena od pretpovijesnih vrem ena o em u svjedoe m n o g o brojni arheoloki ostaci (npr. spilja krapinskog praovjeka iz starijega kam e no g doba, V uedol kod V ukovara iz m laega kam enog doba i m nogi drugi). U p red rim sk o m razdoblju tu su ivjela ilirsko-keltska plem ena (H istri, Lib u rn i, Japodi, D elm ati i dr.), a osnutak grkih i rim skih kolonija na Jadranu i njihovo irenje prem a rim skoj granici na Dravi, Savi i D u navu poetak je pisane povijesti o H rvatskoj. N a k o n antike, u srednjem vijeku, pokreu se velike seobe naroda kada su na teritorij dananje H rvatske doselili H rvati. N a k o n toga, od razvijenog srednjeg vijeka do danas, zbog vrlo esto tu rb u len tn ih povijesnih zbivanja dogaale su se velike prom jene u naseljenosti H rvatske, posebno kao posljedica osm anlijskih prodora (14. 17. st.) i njihova povlaenja (od 18. stoljea) te kao posljedica svjetskih i drugih ratova. D ananja stru k tu ra stanovnitva, prije svega nacionalna, posljedica je upravo tih gibanja. R edoviti popisi stanovnitva na teritoriju H rvatske provode se od 1.857. godine. T ada je na dananjem po d ru ju H rvatske ivjelo oko 2,1 m iliju n stanovnika ili 38,6 stanovnika na kvadratnom kilom etru. Ratovi, epidem ije, gospodarske krize i neki drugi, m anje vani im benici utjecali su na fluktua cije stanovnitva do danas. N jim a su u veoj ili m anjoj m jeri bili pogoeni gotovo svi dijelovi H rvatske. Stoga je em igracija i njezine popratne pojave (sm anjenje p riro d n o g prirataja, starenje stanovnitva i dr.) izrazito usporila porast broja stanovnika pa se u otprilike 150 godina od prvog popisa do danas broj stanovnika jedva udvostruio. Iseljavanje je najvie pogodilo b rd sk o planinski (Lika, G orski kotar) i otoni prostor, ali i veinu ostalih krajeva.
11
Procjenjuje se d a je sam o u razdoblju od 1857. do 1948. H rvatska izgubila oko 1,3 m ilijuna stanovnika (iseljavanjem 550.000, epidem ijam a u drugoj poloviciX IX . st. 230.000, P rvim svjetskim ratom 163.000 i D ru g im svjetskim rato m 365.000) (N ejam i, 1991.). U razdoblju nakon D rugoga svjetskog rata (1948.-81.) H rvatska je iseljavanjem izgubila daljnjih 300.000 stanovni ka, to znai d a je iseljavanjem H rvatska od 1857. do 1981. izravno izgubila oko 850.000 stanovnika. Iako se tu ubraja i etniki nehrvatsko stanovnitvo, koje se iselilo uglavnom iz politikih razloga nakon D rugoga svjetskog rata, gotovo 90 posto iseljenika bili su H rvati (N ejam i, 1991.). B udui da se iseljavalo veinom m lae stanovnitvo, em igracija je imala indirektne pos ljedice i na sm anjenje p rirodnog prirataja. P rocjenjuje se d a je izvan H rv a t ske na poetku 9 0 -ih godina prolog stoljea ivjelo oko 3,3 m ilijuna H rvata. O d toga je 1991. u republikam a bive Jugoslavije ivjelo oko m ilijun H rvata (u B iH 761.000, u Vojvodini 110.000, u Sloveniji 56.000, u Srbiji 51.000 itd.), u S A D -u oko 1,2 m ilijuna, u A ustraliji 260.000, u N jem akoj 290.000 itd. (N acionalni program dem ografskog razvitka, 1997.). N o znakovito je da se broj H rvata u njim a kontin u iran o sm anjuje. D ananja je gustoa stanovnitva rezultanta razliite napuenosti pojedi n ih h r/a tsk ih krajeva. Z b o g snanih un u tran jih preseljavanja javila se izra zita polarizacija izm eu seoskih i gradskih naselja te b rdsko-planinskih i nizinsko-ravniarskih podruja. G lavnina naseljenosti (85%) vezana je uz nie krajeve, do 200 m nadm orske visine. N ajnaseljeniji je sredinji dio H rvatske (109 st/km 2), a najslabije naseljena gorska H rvatska (12 st/km 2). O stale m akroregije (istona H rvatska, sjeverno i ju n o hrvatsko prim orje) na razini su ili neto ispod prosjeka napuenosti H rvatske. N aseljenou se istiu ira podruja Zagreba (oko 550 st/km 2) i nekih d ru g ih veih gradova (Rijeka, Split, O sijek, V aradin vie od 250 st/km 2) te M e im u rje i H rvatsko zagorje. Vrlo su rijetko naseljeni Lika, G orski kotar, K ordun, u n u tranja Istra i veina otoka, a tek neto gue O gulinsko-plaanska udolina, Banovina, M oslavina, zapadna i sjeverozapadna Slavonija, Baranja i dijelovi D alm atinske zagore. D em ografski razvoj H rvatske uao je u posttranzicijsko razdoblje je r su se stope m ortaliteta i nataliteta toliko sm anjile da se p riro d n i prirataj pri bliio nultoj vrijednosti, a u nekim godinam a posljednjeg desetljea XX. stoljea ak je zabiljeen i prirodni pad stanovnitva, dakle vie u m rlih negoli ro enih. U k u p a n se broj stanovnika u razdoblju od 1991. do 2001. sm anjio oko 400.000, to je posljedica pojaanog iseljavanja i sm anjenog prirodnog prirataja u vrijem e D om ovinskog rata. P rem a nacionalnom sastavu, H rvatska je nacionalna drava je r je u njoj 1991. ivjelo 78 posto H rvata, 12 posto Srba, 2 posto Jugoslavena i 8 posto
12
Ekoloki leksikon
ostalih (Talijani, M aari, esi, Slovaci i dr.). Doseljavanje etnilh skupina u posljednjih nekoliko stoljea bilo je potaknuto razliitim razlozim a. U doba turskih osvajanja doselilo se najvie vlakog i srpskog stanovnitva. T o je stanovnitvo kasnije bilo ukljueno u obram beni sustav V ojne krajine. N a k o n povlaenja T uraka austrijske su vlasti na djelom ino ili p o tp u n o opustjela podruja izm eu D rave i Save naseljavale gospodarski naprednije C ehe, M aare, N ijem ce, Slovake i drugo stanovnitvo kako bi unaprijedile p oljoprivrednu proizvodnju i uvele neke nove djelatnosti (ribnjaarstvo, industrija i dr.). Sve je to uvjetovalo dananju prilino aroliku naro d n o sn u stru k tu ru sp o m en u tih hrvatskih krajeva, dok su podruja koja su bila izvan izravnih ratn ih zbivanja zadrala nacionalno hom ogeniju stru k tu ru . Jaa su doseljavanja nehrvatskog stanovnitva (Bonjaci, Srbi...) bila zabiljeena i u doba industrijalizacije, nakon drugog svjetskog rata, i to ponajvie u in d u strijska sredita. N a razvoj hrvatskoga gospodarstva utjecali su razliiti faktori, od prirodno-geografskih, drutveno-geografskih, p rom etnih, povijesnih do politi kih. S o bzirom na obiljeja gospodarstva kao posljedicu m euzavisnosti i kom pleksnosti tih faktora, m oe se izdvojiti nekoliko etapa razvoja: 1. o b rtn ik o -m a n u fak tu rn o razdoblje, 2. m an u fak tu rn o -in d u strijsk o ili eljezni ko, 3. razdoblje izm eu dva svjetska rata, 4. realsocijalistiko razdoblje i 5. razdoblje trinoga gospodarstva (Feletar, Stiperski, 1992.). G lavna je gospodarska djelatnost u H rvatskoj industrija, u kojoj je 1998. radila etvrtina zaposlenog stanovnitva, a u vrijednosti b ru to dom aeg p ro izvoda je sudjelovala sa oko 17 posto (Statistiki ljetopis 1999.). P rem a broju zaposlenih d o m in iraju prehram bena i tekstilna, a slijede m etalopreraivaka, kem ijska, drvna industrija i strojogradnja. Poeci razvoja industrije seu jo u kraj XIX. stoljea, no d o m in an tn o m granom djelatnosti postala je tek u drugoj polovici XX. stoljea. O d tada je , pod utjecajem industrijalizacije, ali i uslijed jaanja tercijarnog i kvartarnog sektora djelatnosti, dolo do jaega socijalnog prestru k turiranja stanovnitva, tj. do prijelaza stanovnitva iz p o ljoprivrede u nepoljoprivredne djelatnosti. Jo 1948. godine u H rvatskoj je ivjelo 63,4 posto poljoprivrednog stanovnitva, ali se taj udio do 1991. sm anjio na sam o 9,1 posto. Istovrem eno se pojaala urbanizacija pa se udio gradskog stanovnitva poveao sa 25 posto na 54,3 posto. Dakle, od 5 0 -ih godina na djelu je intenzivno preseljavanje na relaciji selo-grad (ruralni egzodus) pod utjecajem industrijalizacije, s to je prouzroilo bri rast gradova i ru raln u depopulaciju. O d 7 0 -ih godina, razvojem prom eta, tj. pojaanom autom obilizacijom , slabi trajno preseljavanje, a sve vie jaa proces dnevnih odlazaka na rad. Dakle, zaposleno stanovnitvo vie ne naputa svoje selo, tj. m jesto stanovanja, nego se selo, zbog prom ijenjenog naina ivota svojega
13
stanovnitva, po d utjecajem grada urbanizira. Taj je proces najizraeniji u okolici velikih gradova i centara rada, posebno Zagreba, O sijeka, Rijeke i Splita, a u prim orskim je centrim a pojaan litoralizacijom . O d ostalih djelatnosti treba posebno sp o m en u ti turizam . H rvatska im a turistiku tradiciju dulju od 100 godina. Poeci tu rizm a seu u d ru g u po lo vicu XIX. stoljea kad je u H varu (1.868.) osnovano prvo drutvo turistikog karaktera (Pepeonik, 1.992.). O sim vrlo povoljnih prirodno-geografskih ob i ljeja i bogatoga k u ltu rn o -p o v ijesn o g naslijea, razvoju turizm a pridonijele su i dobre p ro m etn e veze s em itivnim turistikim zem ljam a, na poetku parobrodske, a kasnije u m nogo jaoj m jeri eljeznike. Z ahvaljujui izgrad nji eljeznikih pruga od Postojne do Rijeke (ogranak austrijske Ju n e e ljeznice Be T rst) i od B udim pete do Rijeke (1.873.) razvila su se prva vanija turistika sredita na naem sjevernom prim o rju najprije O patija, zatim C rikvenica, a u ju n o m se dijelu prim orja turistiki razvio D ubrovnik. N a k o n 2. svjetskog rata poinje razdoblje m asovnog turizm a, a dolasku dom aih i in o zem n ih turista pridonijela je izgradnja Jadranske m agistrale 1964. godine. D anas su najvanije hrvatske turistike regije zapadna Istra (s P oreom , R ovinjom , P u lo m i dru g im sreditim a), M akarsko prim orje, D u brovako p rim o rje, zatim otoci Loinj, H var i dr. T u rizam se, iako u m anjim razm jerim a, razvija i u k o n tin en taln o m dijelu H ivatske. O sim gradova, koji se istiu svojim k u ltu rn o -p o v ijesn im sadrajim a, u turistikom su sm islu vane i toplice (Krapinske, Stubike, V aradinske, T uheljske, D aruvarske, Bizovake, T o p u sko, Lipik i dr.) sa svojom ljeilino-kupalinom p o nudom . Posebna vrijed n ost H rvatske su njezini nacionalni parkovi i ostala posebno zatiena podruja prirode. H rvatska im a osam nacionalnih parkova; osim sp o m en u tih Plitvikih jezera i M ljeta, to su Paklenica, Risnjak, K ornati, B rijuni, Krka i Sjeverni Velebit. Bijele i Sam arske stijene na Velikoj Kapeli proglaene su strogim rezervatom , a Kopaki rit na sutoku D rave i D unava, M edvednica, V elebit, Biokovo, uvala Telaica na D u g o m otoku i Lonjsko polje parkovim a prirode. M aksim alan turistiki p ro m et H rvatska je im ala u drugoj polovici osam desetih godina XX. stoljea (1.987 10,5 m ilijuna, 1.988, 10,4 m ilijuna), a najvie stran ih turista posjetilo je H rvatsku 1.988. (5,9 m ilijuna, od ega 2,1 m iliju n N ijem aca, 862.000 Talijana, 599.000 Austrijanaca, 474.000 B ri tanaca, 352.000 N izozem aca itd.). N a k o n toga, u prvoj polovici 9 0 -ih godina turistiki p ro m e t bio je vrlo slab zbog ratnih zbivanja (2-3 m ilijuna), a tek krajem desetljea zabiljeen je vidljiviji oporavak (1.998 5,5 m ilijuna), ali jo daleko od najboljih godina. Iako turizam ni u turistiki razvijenijim dravam a u u k u p n o m d rutvenom p roizvodu ne sudjeluje sa vie od 5 posto, a u H rvatskoj i s m nogo m anje, ipak je to je d n a od najvanijih gospodarsldh
14
E koloki leksikon
djelatnosti je r od tu rizm a in direktno ive i m nogi koji se bave dru g im djelatnostim a (prijevoz, trgovina, proizvodnja hrane i dr.). Sveukupno, u stru k tu ri djelatnosti po sektorim a u H rvatskoj dom iniraju tercijarni i kvartarni sektor, zatim slijedi sekundarni, a najslabije je zastupljen p rim arn i sektor.
L IT E R A T U R A I IZ V O R I
Bognar, A. (1992): G eom orfoloke osobine Republike H rvatske, Geografski ho rizo n t 2, str. 16-25, Zagreb Feletar, D., Z. Stiperski (1992): Gospodarska obiljeja Hrvatske, Geografski h orizont 2, str. 76-81, Zagreb Filipi, A. (1992): Klima Hrvatske, Geografski h orizont 2, str. 26-35, Zagreb Klemeni, M . (1992): Geografija H rvatske, Geografski horizont 2, str. 7-1 5 , Zagreb N acionalni program dem ografskog razvitka (1997), M inistarstvo razvitka i obnove, Zagreb N acionalni program razvitka otoka (1997), M inistarstvo razvitka i obnove, Zagreb N ejam i, L (1991): Depopulacija u H rvatskoj: korijeni, stanje, izgledi; G lobus, Zagreb Pepeonik, Z. (1992): T u rizam H rvatske, Geografski h orizont 2, str. 109-114, Zagreb Popis stanovnitva 2001: Prvi rezultati po naseljima, Statistiko izvjee 1137, D Z S , Z agreb Rianovi, J. (1992): H idrogeografske znaajke Hrvatske, Geografski ho rizo n t 2, str. 36-48, Zagreb Statistiki ljetopis 1999, D Z S , Zagreb Z em ljopisni atlas Republike H rvatske (1992), kolska knjiga, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb
P O G L A V L J E
2.
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

Prof. r.
SC.
Vjekoslav Glava, Villach, Austrija
D E F IN IC IJA E K O L O G IJE
Radi lakeg razum ijevanja znanstvenih sadraja ekologije, na kojim a se tem e lje zatita p riro d e i zatita okolia, po treb n o je u ovom kratkom uvodu podsjetiti i u najkraim crtam a poblie objasniti njezine osnovne zadae, pred m ete istraivanja i postignuta saznanja. Ekologija (gr. oikos, dom , kua, nastam ba, obitavalite, stanite ili dom ainstvo i logos, znanje, govor ili sm isao) je s t znanost o dom ainstvu prirode, o m e u so b n im odnosim a i utjecajim a ive i neive prirode, o ovisnosti ivih bia i njihove ivotne sredine. U to m j u je sm islu prvi p u t sp o m en u o njem aki biolog E. H aeckel 1866. godine. U d ru g o m dijelu njegove knjige G enerelle M o rp h o lo g ie der O rganism en nai e itatelj na stranici 286. sljedeu definiciju: Pod eko logijom razum ijevam o cjelokupnu znanost o odnosim a organizm a prem a vanjskom svijetu, u koji u irem sm islu ubrajam o sve egzistencijalne uvjete. O n i su djelom ice organske, djelom ice anorganske prirode. U svom kasni je m djelu N atiirliche Schopfungsgeschichte (B erlin 1875., str. 645.) razu m ijeva po d ekologijom vrlo raznolike i isprepletene odnose organizam a p rem a okoliu, prem a organskim i anorganskim ivotnim uvjetim a; tako zvanu ek o n o m iju prirode, uzajam ne odnose svih organizam a, koji ive za je d n o n a je d n o m te istom stanitu. Kako se danas term in ekologija upotrebljava u m n o g o irem sm islu, i to u sm islu v rlo opsenog strukovnog podruja, m ogli bism o potkrijepiti aktualnost ove definicije s nekoliko izvadaka iz poznatijih udbenika, rjenika i enciklopedija. ... ecology is defmed as the study o f the relation o f organisms to their environment, or
the science o f the interrelations between living organisms and their environment. Study of
16
E koloki leksikon
thestructure andfiunction o j nature (E. P. Odum: Fundamentals ofEcology. 3th ed.,
Saunders Co., Philadelphia 1971).

Die Okologie beschaftigt sich ganz allgemein mit den Beziehungen der lebenden Organismen untereimnder und mit ihrer unbelebten Unnvelt (Walter H., Breckle S.
-W .: Okologie der Erde. Bd. 1, 2. Aufl., G. Fischer Veri., Stuttgart 1991). ... ecology the branch ofbiology that deals ivith the relations betiveen living organisms
and their environment: the complex of relations betiveen a speciftc organism and its enmronment: sociology the study of the relationship and adjustment of human groups to their geographical and social environments (Websters New World Dictionary o f
american and english, N ew York 1988). ... nach der Defmition von E. Haeckel (1866) eine Wissenschaft, die sich mit den
Wechselbeziehungen der Organismen und ihrer unbelebten (abiot. Faktoren ime Klima, Boden) und belebten (andere Organismen, Biozonosen) Umivelt befasst soivie mit dem Stojf- und Energiehaushalt der Biosphdre und ihrer Untereinheiten (z. B. Okosysteme)
(Brockhaus, Die Enzyklopadie, Leipzig- M annheim 1996).

Ecology, also calle bioecology, bionomics, or enviromnental biology, study of the relationsships betiueen organisms and ali the factors, including other organisms, that make up their enmronment. Ecology considers organisms at the levels of individuals, populations and communities (The N ew Encyclopedia Britannica, Chicago, London, Toronto
1986).
Etude des etres vivants enfonction du milieu naturel oii ils vivants enfonction du milieu naturel oii ils vivent (facteurs physico-chimiques du sol, climat, topographie et site des stations, concurrence animale et vegetale) (Grand Larousse Encyclopedique, Pari
1961).
Estuio des los sistemas constituidos por u m comunidad de especies y el medio en que viven (Nueva Enciclopedia Larousse, Barcelona Madrid 1980). Termine proposto da E. Haeckel (1866) per indicare lo studio delte relazioni tra gli organismi e ii loro ambiente (Lessico Universale Italiano, Roma 1970).
D anas je ekologija, koja i inae slovi kao najheterogenija i najopsenija grana biologije, prerasla u golem o, jedva sagledivo strukovno podruje koje na ovaj ili onaj n ain zadire u sve pore dru tv en o g ivota. U javnosti se uvrijeilo vrlo iroko poim anje term ina ekologija, u kojem vie nem a granica izm e u ekoloke znanosti, prim ijenjene ekologije, zatite okolia, zatite prirode, p ro sto rn o g ureenja i zatite ljudskog zdravlja. S po p u la rizacijom ekologije postao je term in ekologija sin o n im za okoli. A trib u t ekoloki ili p red m etak eko uobiajene su i vie ne iskorjenjive naznake za neto to je u naem okruju zdravo, prirodno, nekodljivo, potrajno, na energiji i sirovinam a tedljivo, neto to ne optereuje ili ne oneiuje ljudski okoli i si. U to m se sm islu govori o ekolokoj poljo privredi, ekolokoj proizvodnji, ekolokoj hrani, ekolokim porezim a, ekolokim standardim a, ekolokim zakonima, ekolokoj katastrofi ili o ekopolitici, ekoprivredi, ekoporezim a, ekohrani, ekoproduktim a,
17
ekoturizm u itd. U potrebljava se glagol ekologizirati, im enica ekologizacija kao i pridjev ekologizirajui. T ak o gledajui, posebno je vana zadaa m o d ern e ekologije istraiti i dokazati antropogene p rom jene u dom ainstvu prirode, stvoriti kontrolne m eh an izm e za njihovo praenje (m onitoring), izraditi pouzdane m odele sistem skih procesa, pravovrem eno upozoravati odgovarajue nacionalne i in ternacionalne institucije na nastale ili m ogue posljedice raznih gospodar skih zahvata, m jera i uzg red n ih optereenja, te p ru iti osnove za etiki opravdane d ru tv en o -p o litik e odluke za ouvanje okolia, ljudskog drutva, biljnog i ivotinjskog svijeta.
R A L A M B A E K O L O G IJE
iva i neiva p riroda nedjeljiva je m nog o stru k o povezana i isprepletena cjelina nastala dugotrajnim koevolutivnim procesim a. P rem a najosnovnijim geofizikim znaajkam a Z em ljine povrine ekologija bi se m ogla podijeliti na terestriku (kopnenu) i akvatiku (lim niku i m arinsku) ekologiju. Po sa draju, nainu gledanja, znanstvenom pristupu ili prim jeni ekolokog znanja govori se nadalje o opoj, poredbenoj, teorijskoj i prim ijenjenoj (poljopri v red n o j, um arskoj ili urbanoj) ili pak o laboratorijskoj i terenskoj ekologiji. P rem a vrsti organizam a kojim a se bavi m oe se podijeliti u ekologiju m i kroorganizam a ili mikrobioloku ekologiju, ekologiju bilja ilifitoekologiju, ekolo giju ivotinja ili zooekologiju i ekologiju ljudi ili hum anu ekologiju. Svaka od n jih m o e se dalje ralaniti prem a sistem atskim grupam a u bakterioekologiju, algoekologiju, m ikoekologiju, entom oekologiju, ornitoekologiju itd. O sim toga postoji cijeli niz p riro d n ih i d ru tv en ih znanosti koje u svoje program e u k lju uju i vanjski okoli. T ako se govori prim jerice o ekom orfologiji, ekogenetici, ekokem iji, m olekularnoj ekologiji, antropoekologiji, ekoetologiji, ekopsihologiji, ekosociologiji ili ekopolitici. N ajuobiajenija je znanstvena ralam ba ekologije p rem a stu p n ju orga nizacije sustava koji se istrauju, prem a veliini i ustrojstvu isjeaka ivih i neivih sastavnica biosfere. U to m se sm islu dijeli na ekologiju jed in k e (autekologiju, idioekologiju ili ekofiziologiju), ekologiju vrste (emekologiju ili populacijsku ekologiju), ekologiju ivotne zajednice (sinekotogiju , biogeocenologiju, sistem ekologiju ili ekologiju ekosustava), krajobraznu ekologiju (geoekologiju) i globalnu ekologiju (planetarnu ekologiju ili holekologiju) (v. si. 2. 1, objanjenja i s tim e povezano znanstveno nazivlje).
18
Ekoloki leksikon
a) A trtekologija
momocen
b) D em ekologija
democeH
c) S inekologija
ekosistem
d) K ra jo b ra z n a
k ra jo b ra z a !
ekologija
prostor
e) G lo b aln a ekologija
ekosfera
slika 2 . 1: a) Autekologija (Schroter, 1896.) ili fizioloka ekologija, znanost o meusobnim
utjecajima jedinke neke vrste i njenog okolia. Monocen = sustav organizam/monotop ; b) Demekologija (Schvverdtfeger, 1963.) ili populacijska ekologija (Park, 1948.), znanost o meusobnim odnosima populacije neke vrste i njezina okolia. Democen = sustav populacija/demotop; c) Sinekologija (Schroter, 1902.), znanost o heterogenim ivotnim zajednicama (biocenozama) i njihovu stanitu. Znanost o ekosistemima, sistemekologija, biogeocenologija; Ekosistem ili biogeocenoza = fitocenoza + zoocenoza + mikrocenoza i njihovo stanite (biotop, ekotop); d) Krajobrazna ekologija (Troll, 1968.) iligeoe/)logija, skup biocenoza u nekom krajobraznom prostoru i njihove ivotne prilike. Krajobrazni prostor = skup biocenoza i njihovih biotopa (ekotopa, geotopa); e) Globalna ekologija, holekologija (Thienemann, 1 956.), planetarna ekologija ili ekosferologija (LaMont Cole, 1 958.), znanost o meusobnim ovisnostima ive i neive prirode na Zemlji. Ekosfera biosfera + hidrosfera, litosfera, pedosfera i atmosfera); < > unos i iznos, odnos s ostalim sustavima ivotnog okruja.
19
Autekologija
T ak so n o m sk im opisom vrsta, inventarizacijom flore i faune u pojedinim bioregijam a, biocenolokim istraivanjim a i kartografskim , arealgeografskim prikazim a dobivam o uvid u autekologiju pojedinih vrsta, uvid u njihovu ovisnost i povezanost s o d re en im klim atskim , orografskim , eafskim i biotskim im benicim a. P o red b en im istraivanjim a, posebice stojbinski im obilnijih vrsta, m oe se otkriti vrlo diferencirana p o d u d arn o st njihova pridolaska i vitalnosti s o d re en im intenzitetim a djelovanja p ojedinih staninih faktora i n jih o v ih kom binacija. Takve nam vrste slue kao bioindikatori p riro d n ih ili antro p o g en o izm ijenjenih staninih prilika. Autekologija ili ekoftziologija zasniva se najee na laboratorijskim ili te ren sk im pokusim a s jedinicam a p ojedinih vrsta da bi se ustanovio utjecaj razn ih ekolokih im benika na pojedina genetska, biokem ijska, fizioloka i m orfoloka svojstva, na u n u tarn je biofizikalne, biokem ijske i m olek u larn o bioloke procese, na izgled, stru k tu re i funkcije p ojedinih vrsta, na sposob n o st i nain p ro m jene graevnog ustrojstva na razini fenotipa i genotipa. Ispitivanjem utjecaja pojedinih ekolokih faktora ili njih o v ih kom binacija ele se nai optim alne i m inim alne ivotne prilike. N a slici 2.2 shem atski je prikazan m o n o cen , autekoloki sustav jed in k e i njezina okolia na tem elju kojeg se m oe naslutiti njegova sloenost. Kod bilja se danas najee istrauje utjecaj jain e i trajanja Suneva svjetla, utjecaj poveanog intenziteta ultraljubiastih zraka, uin ak visokih ili niskih tem p eratu ra, sm anjene ili poviene zrane vlage, sadraja raspoloive vode u tlu, p ro m ijen jen ih koncentracija atm osferskih plinova (S O 2, C O 2, O 3 itd.), koncentracije vodikovih iona u oborinskoj vodi ili u adsorpcijskom kom pleksu tla, sm anjene ili poviene koncentracije p o jed in ih hranjivih tvari u tlu, n ep o sred n ih utjecaja raznih kem ikalija (pesticida) i si. S druge strane istrauje se utjecaj biljnih jed in k i na okoli. (Tako se na p rim jer dokazuje da sam o je d n o odraslo stablo u k u p n e povrine lia od 1.000 m 2 proizvodi 3 m iliju n a litara kisika na godinu, 370 1 na sat, 4.000 kg organske tvari, da izluuje 2.500 1 vode transpiracijom , isfiltrira 7.000 kg praine i aerosola, da otpalim liem i k orijenjem m ijenja fizikalna, kem ijska i bioloka svojstva tla i cijeli niz d ru g ih pojava.) Kod ivotinja se osim istraivanja utjecaja pojedi n ih ekolokih im benika n a biokem ijske i fizioloke procese, njihov izgled 1 grau, velika p o zo rn o st posveuje ivotnim pojavam a kao to su m inim alni ivotni uvjeti, selekcija, rezistencija, razvoj, razm noavanje, ponaanje, d o rm ancija, bioloki ritam , ivotni krug, razni podraaji (term iki, higriki, kem ijski, m ehaniki, svjetlosni), reakcije na ek strem n e ekoloke utjecaje,
20
E koloki leksikon
slika 2.2: Monocen. Biljna jedinka (Ophrys pauciflora) iz porodice Orhidacesae - kauni i
ekoloki imbenici njezina monotopa (VVildermuth, 1994.)
zam jeivanje optikih, akustikih i kem ijskih signala, povrem ene ili p erio dike m igracije itd. Kako se rauna s oko 30 m ilijuna raznih vrsta (a predm ijeva se jo p u n o vei broj) autekoloka se istraivanja ponajvie usredotouju na k u ltu rn o bilje, dom ae ivotinje, indikatore kakvoe odreenog ivotnog okolia, na d o m in an tn e vrste ugroenih ekosustava, na posebno zanim ljive vrste ili vrste na tem elju kojih se m ogu nai stanovite prirodne zakonitosti od opeg znaenja.
21
Demekologija
D em ekologija ili populacijska ekologija istrauje istovrsne, hom otipine organizm ike kolektive, njihovu p ro sto rn o -v rem en sk u grau, raznovrsne m e u so b n e odnose i ivotne pojave, kao i sve egzistencijske uvjete koje o m o guuju i prate njihovu opstojnost (v. si. 2.1 i 2.3). Pod populacijom razu m i jevam o skup svih jed in k i neke vrste koje ive na o d re en o m p odruju u o d re en o m vrem enu. O n a se najee opisuje b rojem jedinka ili veliinom biom ase po jed inici povrine. N adalje, dem ekologija istrauje grau genom a znaajnu za vrstu, na skupinu gena populacije, genetsku varijabilnost, evolutivne procese (m uta cija, selekcija, migracija, genetski drift), polim orfizam , evoluciju socijalnih odnosa, sposobnost reprodukcije, intraspecijsku kom peticiju, p ro sto rn i ra spored, gustou, rast, ivotni vijek i tijek, starosnu stru k tu ru , stopu nataliteta i m ortaliteta, regulaciju populacije ili sposobnost osvajanja novih teritorija. O sim toga istrauju se i abiotski i biotski param etri koji nadziru opstojnost, veliinu i dinam iku populacije, optim alne i m inim alne ivotne uvjete (topli na, opskrba vodom , kem izam tla, trofiki odnosi, grabeljivci, raspoloivost resursa, toksina optereenja, raspoloivost p o treb n ih nia, antropogeni u t jecaji, preobrazba p riro d n ih ekosustava i si.) i m nogi drugi ekoloki im be nici.
s l i k a 2.3: Populacija nekog mikroorganizma (A), biljne (B) i ivotinjske vrste (C) s naznakom demotopa
22
Ekoloki leksikon
Sinekologija (sistemekologija)
U sreditu sinekolokih istraivanja je st ekosustav (biogeocenoza) odnosno ivotna zajednica (biocenoza) i njezino stanite (biotop ili ekotop) u kojim a ekologija kao znanost nalazi svoj identitet, svoju zasebnost. O snovni je cilj ekosustavnih istraivanja (engl. ecosystem research, njem . O kosystem forschung) inventarizirati i tipizirati grau ivotnih zajednica i njihovih sta nita tipinih za neki krajolik, prouiti m reoliku isprepletenost i m e u so b n u ovisnost ivih i neivih sastavnica, upoznati i objasniti u n u tarn je vrem ensk o -p ro sto rn e procese, izm jeriti protok energije, proizvodnju biom ase i krune tokove tvari, dokazati i prikazati blagotvorne utjecaje na blie i dalje okruje, ustanoviti uzroke i posljedice nekadanjih i sadanjih vanjslh utje caja na njegovo ustrojstvo, sposobnost sam oobnove, sam oorganizacije i sa m oodranja (si. 2.4). N ajvaniji p riro d n i kopneni ekosustavi u H rvatskoj, kao i u ostalim dijelovim a srednje i jugoistone E urope, jesu um ski ekosustavi, koji bi bez utjecaja ovjeka, bez krenja i prekom jernog iskoritavanja um e u posljednih nekoliko tisua godina, pokrivali gotovo cijelu povrinu. U vid u njihovu grau, p rim arn u i sekundarnu proizvodnju, protok energije, koli inu kem ijski vezane energije u biom asi, hranidbene lance i hranidbene m ree, kruenje bioelem enata i raspored oborina pruaju slike 2.5, 2.6 i 2.7. N a slici 2.8 naznaeni su procesi spontane progresivne sukcesije i retrogresije pod utjecajem sjea i poara, procesi koji ve tisuljeim a traju u sjevernom i ju n o m hrvatskom p rim orju, u regiji jadranske Hrvatske. R azm jerno m ale povrine pokrivali bi na k o pnenom dijelu H rvatske akvatiki ekosustavi (rijeke, bare, jezerca i jezera). N a slici 2.9 prikazane su najvanije sastavnice biocenoze u litoralnom podruju ekosustava jezerce, naznaeni h ran idbeni lanci, protok energije i kruenje tvari. O bradive poljoprivredne povrine, ve prem a veliini posjeda, pretvore ne su u vie ili m anje kem izirane i tehnizirane agroekosustave, ekosustave u kojim a ovjek organizira proizvodnju k u ltu rn ih biljaka i uzgoj dom aih ivotinja, o d reuje vrst i veliinu sastojina, usm jerava tokove energije i kruenje tvari. B iodiverzitet biocenoze zam ijenjen je m o n o k u ltu ro m (kao i nepoeljnim korovom i tetnicim a). Suneva energija biva nadopunjena energijom fosilnih goriva koja pokree strojeve za obradu zem lje, iznos gnojiva, za sjetvu i etvu i povrem eno prskanje pesticida. U ro d o m iznesena biljna hranjiva nadoknauju se (prekom jerno) u m jetn im gnojivom . Cijeli je sustav optim iran na to vei urod odre en ih biljnih organa (si. 2. 10.). Slino j e usm jeren i m asovni, stacionarni uzgoj dom aih ivotinja, u kojem u je proizvodnja zbog upotrebe industrijski proizvedene hrane (i raznih m edika-
23
s lik a
2.4: S h e m a p rirod nog ekosustava i osnovn i ciljevi ekolokih istraivanja. A: ivotna zajed nica (b io ce n o za ); B: stanite (e k o to p ); C : utjecaj ivotne za je d n ice na stanite ; D: utjecaj stanita na ivotnu zajed nicu; E: P ovezan ost s ostalim ekosu sta vim a , unos i iznos energije, tvari i inform acija
10. Apsorbirana toplina i uz nju vezane geofizikalne pojave itd.
A. Biocenoza
1. Sastav biljnih vrsta, ivotinja i mikroorganizama 2. Prostorno ustrojstvo 3. Primarna i sekundarna proizvodnja organske tvari 4. Raznovrsnost organskih spojeva 5. Kruni tijekovi tvari 6. Hranidbeni lanci i protok energije 7. Sadraj energije u biomasi 8. Razmnoavanje 9. Prostorno-vremenska dinamika
D. Utjecaj stanita na bioce-
nozu
1. Oblik reljefa 2. Tip tla, struktura, tekstura i dubina 3. Raspoloiva hraniva 4. Kapacitet tla za vodu 5. Atmosferski plinovi 6. Podzemna voda 7. Stupanj i nain oneienja 8. Nadmorskom visinom, ekspozicijom i inklinacijom uvjetovane promjene klimatskih faktora (svjetlo, toplina, zrana strujanja, snjeni pokrov i dr.) itd. E. Unos i iznos 1. Sunevo zraenje i albedo
2. Povratno infracrveno zraenje 3. Unos i iznos topline zranim strujanjem 4. Izmjena plinova 5. Unos i iznos raznih polutanata 6. Povrinsko, bono i podzemno pritjecanje i otjecanje vode 7. Nanos i odnos zemlje 8. Unos i iznos hranjivih tvari 9. Imigracija i emigracija mikroorganizama, bilja i ivotinja itd.
C. Utjecaj biocenoze na stanite

1. Stvaranje posebne mikroklime 2. Smanjivanje intenziteta Suneva zraenja 3. Promjene zranih strujanja 4. Tvorba tla ubrzanim troenjem litosfere 5. Stvaranje humusa u tlu 6. Tvorba specifinoga kemijskog miljea 7. Inkorporacija anorganskih i organskih tvari 8. Mineralizacija organskih tvari 9. Smanjivanje oborina intercepcijom 10. Upijanje vode i vezanje vode u biomasi 11 Povienje zrane vlage transpiracijom 12. Smanjivanje erozije tla 13. Vezanje ugljikova dioksida i proizvodnja kisika 14. Povienje depozicije praine i aerosola itd.
B. Stanite (biotop)
1. Zemljopisni poloaj i prostorno oblije 2. Geoloka podloga 3. Tip tla, struktura i tekstura 4. Dubina tla 5. Mineralna hraniva 6. Kapacitet tla za vodu 7. Mrtva organska tvar 8. Pritok i odtok oborinske vode 9. Visina i oscilacija podzemne vode
24
Ekoloki leksikon
120.000 kJ/(m2'd) solarna konstanta
sekundarni potroai
razlagai ivotni procesi omogueni energetskim tijekovima
V
energija kojom se biocenoza ne moe koristiti
s l ik a
za fotosintezu neiskoritena energija
otputena energija
2.5: Vrlo pojednostavljen prikaz protoka energije u ekosustavima umjerenih klimatskih podruja. Dnevno raspoloiva ili kemijski vezana energija prikazana je u kilojoulima po kvadratnom metru (kJ/m2d), vrijednosti mogu sluiti samo kao gruba orijentacija. Od dnevno asimiliranih 120 kJ primarnih proizvoaa po m2 biva polovica disimilirana a 60 kJ vezana u biomasi. Od toga iskoriste primarni i sekundarni potroai samo 10 posto, odnosno 6 ili 0,6 kJ (Streit, 1994.)
m enata) neovisna o veliini seoskog posjeda, u kojem u je , drukije reeno, p rim arna i sekundarna proizvodnja vrem enski i prostorno odvojena. O pe su poznate posljedice m o d ern e tehnizirane i kem izirane poljoprivrede na okoli. N a su p ro t tom e, livade i panjaci, ako zbog reljefnih prilika i prekom je rn e pae ne podlijeu eroziji, odlikuju se veim biodiverzitetom i m ogu se prom atrati kao p oluprirodni ekosustavi koji ne optereuju okoli. Ekosustav grad, antropogeni kopneni ekosustav, posve je um jetna tvo revina. Z a izgradnju i ouvanje njegovih struktura potrebne su golem e ko liine raznih m aterijala (opeke, kam ena, ljunka, pijeska, cem enta, asfalta, drva, stakla, plastike, eljeza i dr.) iz blieg ili daljeg okolia. P rem a vicar skim podacim a (usp. W ittig, 1995.) svake se godine po gradskom stanovniku unosi oko 7800 kg ljunka i pijeska, 390 kg kam enja, 630 kg cem enta, 400 kg m etala, 100 kg plastike, 3400 kg bilja, 120 kg ugljena, 1800 kg ulja i plina, 300 kg drva itd., a iznosi oko 40 kg isuenog m ulja otpadnih voda, 370 kg vrstoga kuanskog, 250 kg graevnog i 6 kg industrijskog otpada, 18 kg lima i gum e i dr. Zanim ljivi su, tako gledajui, podaci o postojeoj biom asi u
unoenje oborinama
vezano u 3161biomase K Ca Mg N P 479 kg/ha 1976 69 255 62 -
" -
gu b ita k
ispiranjem
bioelementl u 72501tla koliina bio elemenata koje ukupna koliina biljka moe upiti bioelemenata u tlu K 771 kg T77.1t Ca 590037279,6Mg 1003 64N -----p -----45biomasa stojee sastojlna 316^ha godinji prirast 17,6 t/ha
prijam korijenja |
K
SLiKA 2.6:
M g
Godinja kemijski vezana energija (kJ m 2 a 1) u organskoj tvari raznih ivih i neivih sastavnica 122-godinje brdske bukove ume (Luzulo-Fagetum) u Njemakoj (Runge, 1973., Ellenberg, Mayer, Schauermann, 1986.)
26
E koloki leksikon
Suneva rad ijacija |
PhA R oca 40%
2% kemijski vezane Suneve energije
b ru to p rim arn a proizvodnja 60 000 k J m 2 a"1
54,7 %
neto p rim arn a proizvodnja 29 160 k J m'2 a 1 41,7 %
2,2
biljojedi 630 k J m 2 a '1 1,4 % mesojedi 63 k J n f2 a '1
godinji p rira st biom ase 15 9 6 0 k J - m '2 - a '1
sjem enje 420 k J m'2 a 1
sastojinski otpad 12 150 k J m * a '1 razlagai 10 100 k J m 2 a 1 tra jn i hum us 610 k J m 2 a 1
saprofagi
mesojedi
2.7: Godinji potroak nekih bioelemenata za prirast fitomase (lijevo) i njihova godinja cirkulacija (kg/ha) u umskom ekosustavu hrasta kitnjaka starom 117 godina s
slika
podstojnim slojem lijeske (Corylo-Quercetum petraeae) u Belgiji (Duvigneaud, 1974.)
m ilijunskom gradu Briselu. Bilje na gradskoj povrini tei prim jerice oko 750.000 tona to iznosi 91,50 posto u kupne biom ase: ljudi 7,16 posto, gliste 0,97 posto, sve ostale ivotinje 0,61 posto, a oko 100.000 pasa i 250.000 maaka 0,09 posto (Kalusche, 1995.). G rad je ovisan o nep rek id n o m u n o su golem ih koliina p rim arn e i sekundarne energije (pri em u se je d n a treina po prilici troi u kuanstvu, druga u industriji, trea u prom etu). R auna se da sveukupna potronja vode, koja se crpi u bliem i daljem okoliu, iznosi po glavi stanovnika vie od 600 1 na dan. Sustav je nadalje ovisan o uvozu raznovrsne h rane iz raznih dijelova svijeta i im portu raznih sirovina i pretp ro d u k ata za postojeu industriju. N a slici 2.11. shem atski su prikazani unos i iznos energije i tvari, kao i oneienost gradske troposfere, a na slici 2.12. prikazane su relativne prom jene tem perature, zrane vlage i koncentracija ispunih plinova u pojedinim gradskim etvrtim a. U usporedbi s gradskim okoliem , u gradu je atm osfera 10 puta oneienija, zrana vlaga 6 do 8 posto
27
slika 2.8 : Vanije etape progresivne sukce sije i retrogresije u mediteranskom podru ju hrasta crnike (Quercetum ///c/s); A = eumediteranska vazdazelena uma panjaa (makija) hrasta crnike, B = preteno vazdazelena ikara (garig) sastavljena od heliofitnih grmova i polugrmova, C = eumediteranski suhi travnjak ili kamenjarski panjak. Erozija tla koja ve tisuljeima prati retrogresiju, i koja se u predoivim razdobljima moe promatrati kao nepovrat na, mijenja brzinu i tijek progresivne suk cesije
nia, prosjena godinja tem peratura via 0,5 do 1,5C, a m aksim alne te m p eratu re vie 3 d o 10C. N ova, vrlo pozitivna pojava je s t ta da u predgraim a velegradova koji su okrueni m ehaniziranim i kem iziranim agrosustavim a raste na vrlo iznenaujui nain bioloka raznovrsnost. C ijeli niz ugroenih b iljnih i ivotinjskih vrsta nalazi tu svoja nova prebivalita. P ro sto rn a ralam ba m orskih ekosustava, koji zauzim aju 71 posto Z e m ljine povrine, m n o g o je tea je r izm eu njih nem a tako zam jetljivih granica (ekotona) kao u k o p n en ih ekosustava. U m orskim ivotnim p rostorim a sve je sa svim e povezano, biljne i ivotinjske vrste ako nije rije o stanovni cim a m orskoga dna podvrgnuti su velikim m igracijam a. Z b o g toga se ekosustavi razgraniuju na osnovi topografskih i zem ljopisnih znaajki m o r skog dna, na tem elju dubinskog p rodora Sunevog svjetla i opskrbe prim ar-
28
E koloki leksikon
s l ik a 2.9: Shema ekosustava jezerca. 1 = fitoplankton (Navicula, Scenedesmus, Pandorina, Closterium, Cosmarium, Oscillatoria), 2 = zooplankton (Gammarus, Cyclops, Daphnia, Limnaeus, Planorbis), 3 = grabeljivi kukci i njihove liinke (Dytiscidae), 4 = aran (Cyprinus carpio), 5 = tuka (Esox //c/us), 6 = liinke Chironomidaea, 7 = bakterije (Duvigneaud, 1974.)
n ih proizvoaa m in eraln im tvarim a (fosforom i duikom ). P rem a dubini m orskoga dna (bentala) dijeli se m orski p rostor u litoral (obalno podruje, k o n tin en taln a podina, elf, do dubine od 200 m ), batijal (kontinentalni strm in a izm eu 200 i 3000 m ), abisal (3.000 do 6.000 m ) i hadal (> 6.000 m ). H o rizo n taln o , po udaljenosti od kopna, dijeli se m orsko podruje u neritiko (obalno) i pelagiko podruje (pelagijal, otvorena m orska puina). V ertikalno se m ogu oba podijeliti na eufotiku (epipelagiku zonu ili fital), povrinski sloj koji je proet svjetlom i u kojem se odvija biljna proizvodnja, i afotiku zo n u (afital) ispod toke kom penzacije, u dubini u kojoj je pri-
29
tvorba nakupina gline i humusa
odavanje tvari
slika 2. 10: Shema agrarnog ekosustava u kojem se tlo obrauje, gnoji anorganskim i
organskim gnojivom i u kojem se korov i tetnici suzbijaju herbicidima i insekticidima. Tijekovi energije i tvari izmeu sastavnica ( - ) i tijekovi hraniva (->); u debelim okvirima naznaene su ljudske djelatnosti a njihovi utjecaji oznaeni su strelicama s neispunjenim iljiem. U tankim okvirima na donjem dijelu grafikona naznaeni su utjecaji pedoflore i pedofaune (Bick, 1989.)
m arna proizvodnja svedena na nu lu , u kojoj je in ten zitet Suneva svjetla pao na 1 posto (u u sporedbi s in ten ziteto m na povrini vode). Ve prem a stupnju eutrofikacije ona dosee do du b in e od je d n o g m etra do 150 m etara. N a nju se nastavlja slabo osvijetljena, tam noplava, disfotika zona, koja dopire do d u b in e od 200 m , pa je u njoj jo m ogua optika orijentacija m orskih ivotinja. Jo dublje nadovezuju se m ezopelagika zona ili m ezopelagijal (200 m do 1000 m ), batipelagika zona ili batipelagijal (1000 m do 4000 m ) i abisopelagika zona ili abisopelagijal (> 4000 m ). Po svojoj grai i funkcijam a, p ro to k u energije, k ru en ju tvari i inform a cijskim sadrajim a m orski ekosustavi podlijeu istim zakonitostim a kao i ko p n en i (v. si. 2. 13.). Ipak, zbog velike m obilnosti biljnih i ivotinjskih vrsta u g o lem o m v o d en o m pro sto ru , m oem o ih ralaniti sam o na osnovi n jiho-
s l ik a
2 .11:
Grad kao ekosustav. Shema unosa i iznosa tvari i energije (Wittig, 1995.)
zaselak
industrijsko | | podruje p ark
gradska jezg ra
nova etvrt
park
stam beno port. naselje u podruje teren i zelenilu (X
um a
L
tem peratura oborine povrinski odtok isparivanje vlanost zraka vezanje C 0 2 em isija S 0 2 em isija CO p o tro n ja energije rekreacija
if
1 Ml
:r;J^
if
:V > -;
-------------
.
~
V ~ --
-------------r^r------
s l ik a
2.12:
Shema gradske strukture Brisela i relativna optereenja okolia (Duvigneaud, 1974.)
32
Ekoloki leksikon
Vrlo pojednostavljen prikaz hranidbene mree u eutrofnom obal nom morskom podruju. Crna strelica: hranidbeni lanac; svijetla strelica: tok mrtve organske tvari; crtkana strelica: tok biljnih hraniva. 1 = autotrofno bilje, 2 - fitofagi i saprofagi, 3 = karnivore 1. reda, 4 = karnivore 2. reda, D = destruenti (Schnese, 1984.)
s lik a 2.13:
-200m
va topografskog i zem ljopisnog poloaja (epipelagijal Ju n o g Pacifika, batipelagijal Arktika i si.). H rvatski akvatorij pripada najveim dijelom neritikom , litoralnom p o druju. T e k na srednjim dijelovim a Jadranskog m ora, zapadno od otoka Jabuke i ju g o istono od Lastova dubine su vee od 200 m ; to je dakle podruje batijala odnosno batipelagijala. N a koncu naglasim o jo jed n o m , ekosistem i su osnovne organizacijske jed in ice prirode, u kojoj su iva bia i njihov neivi okoli pro sto rn o i vrem enski integrirani pro to k o m energije i kru n im tokovim a tvari, te koja posjeduje za nju svojstvene inform acijske sadraje, sposobnost sam oorganizacije, sam oobnove i sam oodranja. K opneni ekosustavi reguliraju vodne resurse u krajoliku, pripom au tvorbu tla i tite ga od erozije, proizvode h ra n u za bilje i ivotinje, filtriraju atm osferu i akum uliraju tetne tvari, veu ugljkov dioksid i proizvode kisik, ublaavaju tem peraturne razlike na p o vrini Z em lje i pridonose stabilnosti klim e, sadravaju korisne i za ovjeka upotrebljive kem ikalije, tvore biom asu za razne potrebe, ivue su genetske banke, pokazatelji su zdravog okolia, slue za rekreaciju i ine u svakom pogledu nau nenadoknadivu p riro d n u batinu. M orski ekosustavi kolijevka
33
su ivota koji posjeduju golem o bogatstvo biljnih i ivotinjskih vrsta i koji velikim dijelom uvjetuju klim atske prilike na Zem lji. Sve veu vanost i aktualnost sinekologije dok u m en tiraju m e u ostalim i nova publikacija U N D P - a et al. (2000.) W orld R esources 2000-2001, People and Ecosystem s: T h e F raying W eb ofLife, novi dvom jeseni asopis Ecoystems (Springer-V erl., N e w York) i novi projekt M illenium Ecosystem A ssessm ent (MEA) p o tak n u t odlukom G eneralne skuptine U je d i n jen ih naroda u ru jn u 2000. godine.
Krajobrazna ekologija
T e rm in krajobrazna ekologija (Landschaftsokologie, engl.: landscape ecology) uveo je u znanost njem aki geograf C . T ro ll godine 1939., u vrijem e kad se zem ljopisni p rostor poeo prouavati na osnovi aerofotosnim aka i tako dobivene inform acije sluile su za razne potrebe. Isti au to r (1968.) definira novu znanstvenu disciplinu kao studij svih u o d re en o m krajob razn o m p ro sto ru postojeih m e u so b n ih i sloenih odnosa izm eu ivot n ih zajednica (biocenoza) i staninih prilika (das S tu d iu m des gesam ten in ein em b estim m ten L andschaftsausschnitt h errsch en d en kom plexen W irkungsgefge zw ischen d en L ebensgem einschaften /B io zo n o sen / u n d ihren U m w eltbedingungen), Z b o g lakeg prijevoda na engleski i druge jezike predlae C. T ro ll (1970.) istoznani term in Geookologie (engl.: geoecology). Isto bi se tako krajobrazna ekologija m ogla oznaiti kao znanost koja se bavi ivim i neivim sastavnicam a krajobraznog prostora i njihovim m e u so b n im ovisnostim a. N adalje, kao znanost o stru k tu rn im i funkcional n im osobinam a odreenog zem ljopisnog prostora, o izgledu, rasporedu, grai i m e u so b n im utjecajim a raznooblikovanih antropogenih, p o lu p riro d n ih i p riro d n ih ekosustava, kao znanost o m n o g o stru k o m p ro sto rn o -v re m en sk o m spletu sastavnica atm osfere, litosfere, pedosfere, hidrosfere i bio sfere. K rajobrazna ekologija je m ultidisciplinarna integrativna znanost koja se za specifine potrebe p ro sto rn o g ureenja, zatite okolia ili zatite prirode slui postojeim podacim a raznih znanstvenih disciplina i ciljano provodi ili potie od re en a istraivanja u zem ljopisnom prostoru. O n a je uvijek nanovo oseb u jn im prilikam a ivotnog prostora i istraivakim ciljevim a prilagoena m jeavina razn ih rubnih podruja pojedinih p riro d n ih znanosti (borderline Science), Z b o g toga je m nogi autori definiraju kao m ultidisciplinarno integrativno znanstveno podruje (Fachbereich) koje je izraslo iz ope ekologije i geografije. Kao sam ostalna znanost nalazi svoj identitet sam o u istraivanju o n ih pojava i im benika koji proim aju i povezuju geografski
34
E koloki leksikon
prostor, kao to su npr. prostorni tokovi oborinske i podzem ne vode, erozija tla, unos polutanata iz atm osfere i si. (v. si. 2.14.). Pod krajobrazom se razum ijeva oblije i ustrojstvo odreene Z em ljine povrine, izgled, graa, p rostorni raspored i isprem reenost p riro d n ih , polu p riro d n ih i/ili antropogenih ekosustava. Po najstarijoj definiciji, koja se pripisuje A. v. H u m b o ld tu (1808.), krajobraz ine sveukupne znaajke n e kog p o druja na Zem lji (G esam tbeschaffenheit einer Erdgegend). P o j . S ch m ith iisen u (1970.): Krajobraz je sveukupno stanje nekog pro sto rn o znaajnog dijela geosfere. U to m kontekstu razluuje K B uchw ald (1995.) term in e osnovna krajobrazna jedinica (Landschaftliche G rundeinheit) i krajobrazni prostor (Land schaftsraum ). Osnovna krajobrazna jedinica naj m anja je geografski i planski relevantna prostorna jedinica koju tvori neki ekotop o d nosno ekosistem . O n a npr. m oe im ati dim enziju seoske bare (ha do povrine o d v ie km 2), a m oe je initi i gradska etvrt ili um ska sastojina. Krajobrazni prostor konkretni je isjeak Z em ljine povrine (ekosfere) sastav ljen od raznih ekotopa (geotopa, biotopa i antropotopa), koji se od ostalih krajobraznih prostora m oe prostorno kartografski i upravnoorganizacijski om eiti, kao p redm et p ro sto rn o g planiranja ili kao podruje s izrazitim ustrojstvom . N jegova se teritorijalna osebujnost obrazlae povijesnim razvo je m , izgledom , funkcionalnim osobitostim a, p riro d n im i gospodarskim po tencijalim a, naseljim a i privrednim djelatnostim a. U tom sm islu govori H . Leser (1997) o krajobraznom ekosistem u (Landschaftsokosystem). Isto tako m oglo bi se rei d a je krajobrazni p rostor dio ekosfere, ek o sistem -k o m pleks, saglediv ivotni p ro sto r ili doivljena prostorna stvarnost. Kako je krajobrazni prostor sredinji term in krajobrazne ekologije, evo na ovom m jestu o tom e jo nekoliko rijei. O d re en i krajobrazni p rostor ili razlike izm e u krajobraznih prostora opisuju se njihovim (1) izgledom , s krajolikom ili pejsaom, s vizualnom percepcijom prostranosti, oblija i boja (ali i dru g im osjetim a i opaajim a kao to su buka, m irisi, aerosoli itd.); (2) povijesnim razvojem koji su doveli do danas postojeih gospodarskih stru k tu ra (poljodjelske povrine, um e, naselja, ceste, eljeznike pruge, gustoa naseljenosti, industrijska postrojenja itd.); (3) kartografskim prikazom p riro d n ih ekosustava na tem elju potencijal no p riro d n e vegetacije; (4) graom , odnosno geom orfolokim , geolokim , pedolokim , klim at skim , hidrolokim , floristikim , faunistikom i vegetacijskim prili kama, ljudskim nastam bam a i gospodarskim djelatnostim a, na o sno vi njihova opisa, raznih znanstvenih podataka i kartografskih prikaza;
Suneva energija
ZNANSTVENE
toplinska
'
OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE
s = podzem ni a, t = atm osferski i povrinski ---------- granice ekotopa stalni iznos i prem jetanje tvari iz ekosustava vi i h poloaja u ekosustave niih poloaja
PRIRODE I O K O L IA
, t j
kruenje tvari i protok energije unutar i izmeu ekosustava odnosno ekotop-kompleksa izm jena tvari izm eu ekosustava i atmosfere | _ o. prijenos tvari i informacija unutar i izmeu ekotopa posredstvom ivih bia
Gravitacijski odtok vode prem jeta tvari. Kruni tokovi ekosustava viih poloaja siromauju. a nii postaju bogatiji. Tako se moe rei da nii poloaji iskoriuju vode, a da vii optereuju nie, na kojima se mijenja proizvodnja i koja je takva ovisna o viim poloajima. Tako nastaje suparnitvo ekosustava pri opskrbi vodom. s lik a 2.15:
Shema funkcionalne povezanosti raznih ekosustava na padini nekog brdskoga krajobraza (Lenz, 1999.)
36
E koloki leksikon
(5) fu n k cio n alnom , v re m e n sk o -p ro sto rn o m povezanou i m e u so b n o m ovisnou raznih p riro d n ih i antropogenih ekosustava i n jih o v ih graevnih elem enata, p ro sto rn o m po d u d arn o u p o jed in ih geofaktora, u sp o re d b o m topografskih, geolokih, pedolokih, vegetacijskih i d ru g ih karata, ru tin sk o m izm jerom raznih pokazatelja kak voe, bioindikacijom , m o n ito rin g o m , izradom tablica i grafikona, statistikim bivarijatnim ili m ultivarijatnim analizam a itd.; (6) izradom m atem atikih sim ulacijskih m odela za znaajne funkcional ne procese. P rem a stu p n ju preobrazbe prvobitnih prirodnih krajobraza uslijed sto ljetn ih ili tisu ljetn ih ljudskih djelatnosti m ogu se krajobrazni p ro sto ri podijeliti na p riro d n e, p o lu p riro d n e, opustoene, antropogene, kultivirane, agrarne, in dustrijske i urbane. T a m o gdje um e nisu posve degradirane, gdje se p riro d n o obnavljaju i zauzim aju velike povrine, govorim o o prirodnom krajobrazu. N a su p ro t to m e, poltiprirodni krajobraz ili kultivirani (predindustrijski) krajobraz sastoji se od ostataka visokih um a, panjaa, ikara, konica, panjaka, oranica, vonjaka, povrtnjaka, naselja i m anje ili vie p riro d n ih vodotoka, drukije reeno, od p o lu p riro d n ih ekosustava koji su p o stu p n o oblikovani potiskiva n jem um a. N a golem im povrinam a ogoljeloga kra, u o b alnom p o d ru ju i na otoju, najee govorim o o devastiranom , sjeom , paom i erozijom opustoenom (predindustrijskom) krajobrazu. O stala poljoprivredna podruja u u n u tran jo sti zem lje svrstavam o u agrarni krajobraz, m anja podruja u kojim a prevladavaju industrijska postrojenja u industrijski krajobraz, a vee gradske p o v rin e u urbani krajobraz. C iljevi i zadae istraivanja tih raznovrsnih krajobraznih prostora jesu: opis, analiza i kartografski prikaz p riro d n ih i an tro p o g en ih ekosustava u o d re en o m krajobraznom pro sto ru , posebice za p o treb e p ro sto r n o g planiranja, na osnovi raznih izabranih pokazatelja njih o v ih stanja i p ro sto rn o -v re m e n sk ih zbivanja; procjena p riro d n ih i gospodarskih sadraja (potencijala); ocjena stu p nja p riro d n o sti terestrikih i akvatikih krajobraznih ek o sustava i krajobraznih prostora na tem elju vegetacijskog pokrivaa ili iv otnih zajednica; p ro sto rn i prikaz glavnih izvora, vrsta i stupnja oneienja uslijed razn ih ljudskih djelatnosti; p ro su d b a kakvoe, stupnja optereenosti i oneienosti p o jed in ih sastavnica ili dijelova krajobraznog prostora, prilog objanjenju u z ro ka i posljedica; analiza rizika;
37
procjena utjecaja na okoli (P U O ) novih industrijskih i d ru g ih obje kata prije njihove gradnje; procjena prekograninog u nosa tetn ih tvari; m o n ito rin g ; praenje kakvoe, optereenja i oneienja tijekom v re m ena; izrada sim ulacijskih m odela za p ro sto rn o prem jetanje tvari (vode, erodiranoga tla, kem ikalija i si.); obrazloenje p o treb n ih adm inistrativ nih m jera i teh n ik ih ureaja za zatitu okolia; zatita prirode (ugroenih vrsta, ivotnih zajednica, ekosustava i p o je d in ih k rajobraznih prostora); dokaz i prikaz raznih v re m e n sk o -p ro sto rn ih kauzalnih odnosa p o je d in ih ekofaktora, nu m erik i opis raznih zanim ljivih p ro sto rn o -v re m en sk ih procesa, nalazi in tere sa n tn ih pojedinosti u grai ivih i n e ivih dijelova u okviru pojed in an ih specijaliziranih istraivanja; uspostava svestranog i svim a d o stu p n o g inform atikog sustava za p o treb e p ro sto rn o g ureenja, zatite okolia i zatite prirode. Kao p rim je r p rik a z a n je na slici 2.15. p o stu p ak znanstvene analize: od prikupljanja, p rip rem e, obrade, sprem anja i analize raznovrsnih relevantnih podataka do izrade m odela, ocjena i procjena za d onoenje up rav n ih i poli tikih odluka, o u re en ju i ouvanju krajobraznog prostora i njegovih sa stavnica koje su od opeg interesa. Poeljan je svekoliki kvantitativan opis k rajo b razn ih p ro sto ra i n jihov kartografski prikaz u raznim m jerilim a na to in fo rm ativ n iji i razum ljiviji nain. P ri to m e se n e zaboravljaju ni estetske znaajke krajolika. K rajobrazna ekologija je teorijska osnova zatite okolia, zatite p rirode, p ro sto rn o g u reenja i trajno odrivog d ru tv en o -g o sp o d arsk o g razvitka, te ko izbrisiv zapisnik posljedica svih naih djelatnosti u iv o tn o m pro sto ru , p o d sjetn ik i znanstveno obrazloena op o m en a naih etikih obveza prem a prirodi.
Globalna ekologija
G lobalna ekologija (planetarna ekologija, holekologija ili ekosferologija) znan stv en o je p o d ru je koje se bavi d o m ain stv o m p riro d e na Z em lji, u stro j stvom i fu n k cio n aln im osobitostim a ekosfere, gra o m i m e u so b n im ovis n o stim a ive i neive p riro d e (si. 2.1).
38
E koloki leksikon
s k u p lja n je p o d atak a
p rip re m a p o d atak a
o b ra d a p o d a ta k a
polirani podaci
postojee karte - topografske - geoloke - hidrografske - pedoloke - vegetacijske i dr. statistika anali za i provjera podataka
ekoloka b a n k a po d a ta k a primami podaci i
b an k a m odela G lS-rezultati - vizualizacija - nadstiranje kartografskih podataka; tematski spe cijalizirani simulacijski modeli; integriram modeli ekosustava; krajobrazni modeli; pomagala za donoenje odluka
korisnici
i>
znanstvenici
I i
urbanisti prostorni planeri
digitalizacija podaci avionskih i satelitskih snim aka - nain korienja; ~ vegetacijski po kriva; - reljefni oblici i dr. rezultati sustavnog znanstvenog monitoringa sporadina specija lizirana znanstvena istraivanja i si. povijesne karte, crtei i fotografije
pohranjeni podaci
podaci geoekoloke literature podaci analiza i procjena
drugi upotreb ljivi podaci
-p > >
lokalni i regionalni politiari
analize/ocjene i procjene/scenariji
s l ik a
2.16: Skupljanje, obrada i prikaz podataka krajobrazne ekologije u obliku modela (Leser, 1997.)
E kosfera se sastoji od biosfere, atm osfere, hidrosfere, litosfere i pedosfere (si. 2.17.). Svaka se od njih m oe se dalje rastaviti u niz podsustava, u niz m e u so b n o isp repletenih graevnih dijelova, im benika i procesa, koji su u najuoj vezi i s o nim a ostalih kom partim enata. T o je nedjeljiva, dinam ina, vrlo sloena, p ro sto rn o -v rem en sk i povezana i u tokovim a svojih u n u tarn jih zbivanja teko saglediva cjelina. Svako m jesto na povrini Z em lje im a svoje o seb u jn o ustrojstvo, specifinu geofizikalnu i ekoloku konstelaciju sastav n ih dijelova, izv rgnutu i p o d v rg n u tu povratnim i n epovratnim vrem en sk im p ro m jenam a. O n e m ogu biti p riro d n e ili ih izaziva ovjek, pa se u to m o p enitijem sm islu govori o globalnim promjenama (global cliange). G lobalni okoli (global environm ent) definira se kao planetarni p ro sto r u kojem se zbivaju utjecaji izm eu prirode i svjetskoga stanovnitva, kao cjelokupnost svih njih o v ih m e u so b n ih p ro sto rn o -v rem en sk ih utjecaja i ovisnosti.
39
s l ik a
2,17: Ekosfera kao globalni sustav i njezine sastavnice. Svaka toka na Zemljinoj povrini ima sebi svojstvenu prostorno-vremensku konstelaciju strukturno-funkcionalnih svojstava
Ekosfera, tj. povrina planeta Z em lje nastanjena biljem , ivotinjam a i ljudim a, sastoji se od razliitih akvatikih i terestrikih m egaekosustava, a ovi o p et od m n o g o b ro jn ih bioregija i lokalnih ekosustava. D obar pregled glo baln ih iv otnih prilika p ruaju nam terestriki zonobiom i, koji se opisuju na osnovi grae klim azonalnog, potencijalno p riro d n o g vegetacijskog pokrivaa (si. 2.18.). Sa sve veim p o rasto m svjetskog stanovnitva, n ek o n tro liran o rastuom p o tro n jo m energije i sirovina te sve v eom oneienou tla, vode i zraka, ovjek ugroava globalno ne sam o opstanak preostalih p riro d n ih i p o lu p riro d n ih ekosustava nego i vlastitu egzistenciju. Z b o g toga se danas u sreditu p o zo rn o sti globalne ekologije nalaze nek o n tro liran i rast svjetskog stanov nitva, antro p o g eni stakleniki uinak, p ro m jen e oceanskih strujanja, global n e klim atske p rom jene, razgradnja stratosferske oz;onske ovojnice, prek o m jern o iskoritavanje i oneiivanje m ora, sve vea p o tro n ja i oneienost slatke vode, krenje um a, degradacija i erozija tala, sm anjivanje bioloke raznolikosti, sve vee razlike izm e u bogatih i sirom anih drava, naroda i
40
E koloki leksikon
ekocentrini
ouvanje biljnih i ivotinjskih vrsta ukljuivi njihov cjelokupni evolutivni razvojni po tencijal
anfropocetilrieni sigurna opskrba zdravom hranom ouvanje ljudskog zdravlja odmor i rekreacija u zdravom prirodnom okruju |
f |
/\
\ * ' i zatita razvojnih tijekova - procesa u eko1 sustavima 1 - procesa u krajo brazu - regeneracije | ekosustava zatita biotskih resursa - bioloke raz novrsnosti - biotopa - genetske raz novrsnosti unutar vrsta \ J
? ........ ame*st -
!
zatita abiotskih resursa - tla - voda - zraka . - klime
zatita estet skih resursa - ljepote priro de i krajobra za - raznolikosti - zasebnosti
A = primami ciljevi
s l ik a
B = dopunski ciljevi
2 .18:
Zonobiomi, zonoekotoni i orobiomi Zemlje (po VValteru i Breckleu, 1991.)
d ru tv en ih slojeva, m ogui sukobi radi zaliha fosilne energije i p o treb n e m jere za trajno odriv razvoj (v. Glava 2001.). Jed in i m ogui odgovor za rjeavanje sp o m en u tih globalnih p roblem a je st A genda 21 prihvaena na K onferenciji U jed in jen ih naroda za okoli i razvoj (U N C E D ) u R io de Ja n e iru 1992. godine.
ZA TITA PRIRODE I OKO LIA

Zatita prirode (engl. nature conservation, nature protection, njem . N a-
turschutz) strukovno je podruje kojem u je zadaa ouvanje rijetkih i u g ro en ih biljnih i ivotinjskih vrsta, rijetkih, ugroenih ili p rim jern o graenih iv otnih zajednica i njihovih stanita (biotopa), preostalih, p rv o b itn ih eko
41
sustava, kao i ouvanje, njega i unapreivanje krajobraznih prostora koji se odlikuju po seb nom ljepotom , biodiverzitetom , opim gospodarskim i rekreativnim znaenjem , ili koji su po svojem prostranstvu, grai i funkcijam a od ope vanosti za ouvanje biosfere. N asu p ro t tom e, term in o m zatita okolia (engl. environm ental protection, environm ental control, njem . Urm veltschutz) naziva se strukovno po druje kojem u je zadaa ouvanje zdravog ivotnog okruja; zatita okolia odreuje granice raznih vrsta optereenja, predlae zakonske propise, uvodi preventivne i reparativne tehnike m jere za odranje p o treb n e kakvoe zraka, vode, tla i p reh ram b en ih proizvoda, i utvruje pravila u oph o d n ji s raznim biotskim i abiotskim im benicim a ivotne sredine. U njezinu kom petenciju pripadaju npr. m jere za sm anjivanje buke, kontrola pitke vode, poticaji za sm anjivanje tetn ih ispunih plinova iz industrijskih postrojenja i prom eta, kontrola kakvoe preh ram b en ih proizvoda, zabrana proizvodnje spojeva koji razgrauju o zonsku ovojnicu ili nepovratno kontam iniraju postojee ekosu stave, prijedlozi za provedbu osm iljenoga prostornog ureenja, nadzor nad zbrinjavanjem otpada, poticaj za p rim jenu tedljivih tehnologija, upotreba obnovljivih izvora energije, provedba p o treb n ih m jera za ostvarenje trajno odrivog razvitka u sm islu A gende 21 i dr. Zatita priro de i zatita okolia usko su povezane. Prva se vie shvaa kao
bioloka, a druga kao tehnika zatita okolia, prva vie u ekocentrinom , druga
u an tro p o cen trinom sm islu. T ekoa njihova razgranienja lei ve u samoj definiciji prirode i okolia. T o su uzroci m nogih nesporazum a koji se oituju u upravnoj i politikoj praksi (Plachter, 1995.). Izbor zatienih biljnih i ivotinjskih vrsta, biotopa, ekosustava i krajo braza obavlja se na tem elju sljedeih kriterija: (1) njihove rijetkosti, (2) ugroenosti, (3) nenadoknadivosti, (4) stupnja prirodnosti, (5) raznovrs nosti, (6) visokog stupnja organizacije graevnih sastavnica i funkcionalnih procesa, (7) reprezentativnosti za neku regiju ili zem lju i (8) vanosti za biosferu i ekosferu. Zatita prirode nije sam o pasivna, teritorijalna i defen zivna, nego joj je zadaa i provoenje p o treb n ih m jera za odranje postojeeg stanja, spreavanje ili poticanje sukcesivnog razvoja, regeneracija nestalog, p o tisn u to g ili ugroenog, oivljavanje novih biotopa (iskopine ljunka, p o vrinski kopovi i si.), poticanje trajno odrivog razvoja itd. N o valja spom e n u ti i to da su u svijetu i u naoj zem lji m noga um ska i m ovarna podruja ouvana i stavljena pod zatitu zbog svoje nepristupanosti. Trokovi izgrad nje cesta ili m elioracija bili bi vei od gospodarske dobiti. C esto je ono to
42
Ekoloki leksikon
je gospodarski beznaajno stavljeno pod zatitu. Pa ipak, i to se m ora v re d novati pozitivno! O d oko 7500 opisanih biljnih vrsta u H rvatskoj opisano je u C rvenoj knjizi 226 rijetkih, ugroenih, osjetljivih i izum rlih taksona. N a C rvenoj listi ivotinjskih svojti (u R. H . rauna se s oko 24.000 poznatih vrsta) upisan je 41 takson sisavaca (Zavod za zatitu prirode, 1994.). Kao i u drugim zem ljam a i u H rvatskoj jo nije poznat broj vrsta. Z b o g toga su taksonom ska istraivanja od p rim arne vanosti da bi se ustanovila i ouvala bioloka raznovrsnost, u sm islu K onvencije o biolokoj raznovrsnosti (Rio de Janeiro 1992.) i d ru g ih m e u n aro d n ih sporazum a (up. O m ejec 1998., D U Z O , O koli, svibanj 1999.), to ih je potpisala R epublika H rvatska, kao i aktivno sudjelovanje u n ovom fo ru m u O E C D Global B iodiversity Inform ation Facility (G B IF) koji je god. 2000. osnovan u K openhagenu.
TABLICA 2.1. Zatiene povrine u Hrvatskoj
Kategorija
Broj
Povrina kopna (km2) 759 4.005 24 318 6 405 79 9 5.605 (9,9%)
Povrina mora (km2) 235 41 24 7 6 405 79 9 283 (0,9.1%)
Ukupna povrina (km2) 994 3.989
Nacionalni park Park prirode Strogi rezervat Posebni rezervat Spomenik prirode Zatieni krajolik Park-uma Spomenik parkovne kulture Ukupno
8 10
2 74 80 32 36 114 356
325
5.888 (6,7%)
U u sporedbi s nekim ostalim europskim zem ljam a, u H rvatskoj su zatiene povrine relativno m ale (tabl. 1.). T ako npr. D anska zatiuje 23,8 posto svog teritorija, G rka 19,5 posto, N izozem ska 17 posto, Italija 16,4 posto, panjolska 14,8 posto, a m ali L uksem burg 13,6 posto.
43
L IT E R A T U R A
Bick H . (1989): Okologie. G rundlagen, terrestrische u n d aquatische O kosystem e, angew andte Aspekte. G. Fischer Veri., Stuttgart: 327 S. B uchw ald K. (1995): Landschaftsplanung als okologisch-gestalterische Planung. In: Steubing L., Buchw ald K., B raun E., Hrsg.: N a tu r - und U m w eltschutz. O kologische G rundla gen, M ethoden, U m setzung. G. Fischer Veri., Jena: 383-402 B undesm inisterium ftir U m w elt, N aturschutz u n d R eaktorsicherheit (1997): U m w eltpolitik. Agenda 21. K onferenz der V ereinten N atio n en fur U m w elt u n d E ntw icklung im Ju n i 1992 in Rio de Janeiro D okum ente. 2 Aufl., B onn: 359 S. D U Z O D ravna uprava za zatitu prirode i okolia (1999): O koli, poseban broj, svibanj, Zagreb: 63 str. D uvigneaud P. (1974): La synthese ecologique. Populations, C om m unautes, Ecosystemes, Biosphere, N oosphere. D o in ed., Pari: 296 p. E llenberg H ., M ayer R., Schauerm ann J., H rsg. (1986): O kosystem forschung. Ergebnisse des Sollingprojekts 1966-1986. U lm e r Veri., Stuttgart: 507 S. Glava V. (2001): U vod u globalnu ekologiju. H rv, sveuilina naklada, 2. izdanje, Zagreb: 204 str. G law ion R. (1999): N aturschutzziele in der A ngew andten Landschaftsokologie. In: Schneidei'-Sliw a R,, Schaub D ., G erold G., Hrsg.: A ngewandte Landschaftsokologie. G rundla gen und M ethoden. Springer Veri., Berlin: 87-105 H aeckel E. (1866): G enerelle M orphologie der O rganism en. Bd. 2: Allgem eine E ntw icklungsgeschichte d er O rganism en. R eim er Veri., Berlin: 462 S. H aeckel E. (1875): N atiirliche Schopfungsgeschichte: gem einverstandliche wissenschaftliche Vortrage tiber die Entwicklingslehre. 12 Aufl., 1923., de G ruyter: 625 S. K alusche D . (1995): O kologie in Zahlen. E ine D atensam m lung in T abellen m it u b er 10. 000 Stichw orten. Spektrum A kadem ischer Verlag, H eilderberg: 415 S. Lenz R. (1999): M ittelmaBstabige R aum bew ertungen fu r die A ngewandte Landschaftsoko logie. In: Schneider-Sliw a R., Schaub D ., G erold G., H rsg.: A ngewandte Land schaftsokologie. G rundlagen und M ethoden. Springer Veri., Berlin: 151-168 Leser H . (1997): Landschaftsokologie. 4. Aufl., U T B 521, U lm e r Veri., Stuttgart: 644 S. M inistarstvo graditeljstva i zatite okolia. Zavod za zatitu prirode (1994): C rvena knjiga biljnih vrsta Republike H rvatske. Zagreb: 522 str. M inistarstvo graditeljstva i zatite okolia. Zavod za zatitu prirode (1994): C rvena knjiga ivotinjskih svojti Republike Hrvatske Sisavci. Zagreb: 84 str. M inistarstvo zatite okolia i prostornog ureenja (2000): Prijedlog zakona o zatiti prirode. Zagreb: 95 str. M inistarstvo zatite okolia i prostornog ureenja (2001): Prijedlog Strategije zatite okolia i nacionalnog plana djelovanja za okoli. Zagreb: 306 str. O d u m E. P. (1971): Fundam entals ofE cology. 3. ed., Sounders C o., Philadelphia: 574 p. O m ejec J. (1998): Propisi Republike H rvatske vani za zatitu okolia (stanje na dan 31. prosinca 1996). U : L onari-H orvat et al.: O snove prava okolia. 2. izd., Pravo 10, Zagreb: 265-281 Plachter H . (1995): D er Beitrag des N aturschutzes zu Schutz und E ntw icklung der U m w elt. In: E rdm ann K. - H ., K astenholz H . G.: U m w elt und N atu rsch u tz am E nde des 20. Jahrhunderts. Problem e, Aufgaben, Losungen. Springer Veri., Berlin: 197-254
44
Ekoloki leksikon
Rat von Sachverstandigen fur U m w eltfragen (2000): U m w eltgutachten 2000. Schritte ins nachste Jahrhundert. M etzler-Poeschel Veri., Stuttgart: 685 S. Riedl U . (1995): N aturschutz Ziele, G rttnde, Wege. In: Steubing L., Burvvald K , B raun E., Hrsg.: N a tu r- und U m w eltschutz. O kologische G rundlagen, M ethoden, U m setzung. G. Fischer Veri., Jena: 411-436 Runge M . (1973): Energieum satze in den B iozonosen terrestrischer Okosystem e. Scripta geobotanica 4, Gottingen: 77 S. Schm ithiisen J. (1970): Begriff u n d Inhaltsbestim m ung der Landschaft als Forschungsobjekt vom geographischen u n d biologischen Standpunkt. Q uaestiones G eobotanicae 7: 13-25 Schnese W. (1984): O kosystem e des M eeres. In: S chubert R., Hrsg.: Lehrbuch der Okologie. G. Fischer, Jena: 404-446 S. Streit B. (1994): Okologie, kurzgefaBt. M eyers Forum . B. I. -T asch en b u ch Veri., M annheim : 128 S. T roll C. (1939): Luftbildplan und okologische B odenforschung. Z eitschrift der Gesellschaft fur E rdkunde, Berlin: 241-298 T roll C. (1968): L andschaftsokologie.In: T iixen R,, H rsg.: Pflanzensoziologie u n d Landschaftsokologie. Berichte Int. Symp., C ram er V eri, Vaduz: 1-21 T roll C. (1970): Landschaftsokologie (Geoecology) und Biogeocoenologie. Eine term inologische Studie. Rev. roum aine de geol., geophys. et geogr., Serie de geogr., T. 14: 9-18 U N P D -a et al. (2000): W orld Resources 2000-2001, People and Ecosystems: T he Fraying W eb o f Life, Elsevier Science Ltd, London: 390 p W alter H ., Breckle S. -W . (1991): O kologie der Erde. Bd. 1: G rundlagen. U T B , G. Fischer Veri., Stuttgart, 2. Auflage: 238 S. W ilderm uth H . (1994): Priroda kao zadaa. D ravna uprava za zatitu k ulturne i prirodne batine, Zagreb: 297 str. W ittig R. (1995): O kologie der Stadt. In: Steubing L., Buchwald K., B raun E., H rsg.: N a tu rund U m w eltschutz. Okologische G rundlagen, M ethoden, U m setzung. G. Fischer Veri., Jena: 230-260
P O G L A V L J E
3.
EKOLOKE ZAKONITOSTI
Prof dr. sc. Oskar P. Springer, B ioloki odsjek

Prirodoslovno-m atem atiki fakultet, Zagreb
BIOSFERA
Svi organizm i ive u relativno uskom povrinskom sloju Z em ljine kugle u tzv. ovojnici koja se sastoji od tri sastavnice: povrinskoga krutog sloja Z e m ljine kore lito s f e re , vodenog dijela h id r o s f e r e i nieg sloja atm osfere t r o p o s f e r e . T e dijelove naeg planeta, koji podravaju ivot, nazivam o b io s f e r o m . N aziv biosfera prvi je upotrijebio austrijski geolog E. Suess 1875. godine. D a bi ivi organizm i i ljudi m ogli ivjeti, u pravilu p o treb n o je sudjelovanje svake od tri sfere. U lito s f e r i (pedosferi) ive brojni organizm i, naroito u n jezin u p o vrin sk o m sloju. T u ive m nogobrojni m ikroorganizm i, biljke i ivotinje. M an je organizam a ivi u p o tp u n o m m raku u dubljim slojevim a tla, npr. u piljama; tada uglavnom ovise o hrani koja im dolazi s povrine. U h id r o s f e r i ivot je m ogu u raznolikim pojavnim oblicim a. P osebno je bogat do one dubine do koje prodire Suneva svjetlost. D u b in a prodiranja svjetlosti ovisna je o prozirnosti vode, a to m oe biti do sam o pola m etra u nekoj m u tn o j rijeci, ili do 200 i vie m etara u b istrom m o ru p o p u t naega ju n o g Jadrana. U veim m orskim dubinam a ive razliite ribe i druge ivotinje, ali su i one ovisne o hrani koja to n e s povrine m ora. U tr o p o s f e r i ivi m notvo m ikroorganizam a, biljaka i ivotinja. D io organizam a lebdi ili aktivno leti u Z em ljinoj zranoj ovojnici, ali se veina n jih m o ra spustiti na tlo radi hranidbe i/ili razm noavanja. P rem a tom e, biosfera se p ro tee u troposferi sam o toliko koliko su visoki organizm i koji ive n a povrini tla, tj. koliko doseu najvie grane nekog stabla ili glava neke ivotinje. N e k e ptice doista lete u velikim visinam a (npr. kondor) snagom
46
E koloki leksikon
vlastitih m iia i noene zranim strujam a. Ali i one se gnijezde na planin skim stijenam a. B io s f e ra je organiziran sustav. O sn o v n i procesi u njoj im aju kruni tijek. Kem ijski elem enti koji ulaze u sastav ive tvari (biogeni elem enti), krue kroz biosferu od anorganskog okolia do ivih organizam a i obratno. T a b io g e o k e m ijs k a k r u e n ja tv a r i pokazuju kako je biosfera visokoorganizirana. S am oregulatornim m ehanizm im a postie svoju organiziranost, odrava ravnoteu i spreava njezinu degradaciju. U okviru stalne razm jene s okoliem ivi organizm i iskoritavaju oko 50 posto svih kem ijskih elem enata na naem planetu. N ek i od tih elem enata iskoritavaju se u veim koliinam a kao m a k r o e le m e n ti, npr. kisik, vodik, ugljik i duik, a potrebe za drugim elem entim a su m anje ( m ik r o e le m e n ti, npr. eljezo, cink, bakar). U sprkos tom e, m ikroelem enti kao i elem enti koji dolaze i tragovim a od vitalnog su znaenja za ivot. B itno pitanje opstanka ivota u odn o su ovjeka prem a biosferi je st gra nica do koje pojedina biogeokem ijska kruenja i njihove kom p o n en te m ogu biti m odificirani, eksploatirani ili optereeni a da i dalje m ogu funkcionirati. O neienje okolia djelovanjem ovjeka ve je m nogo puta upozorilo d a je p ro sto r na kojem ovjek ivi i dijeli ga sa svim dru g im ivim biim a, vrlo ogranien i nije beskonaan. N ade da e se raznim tehnolokim rjeenjim a (npr. projekt B IO S) m oi stvoriti novi ivotni prostori za ovjeka izvan dananje biosfere nisu opravdane. Stoga s okoliem koji nam je dan u nasli je e i koji m o ram o predati iduim generacijama, m oram o postupati vrlo razum no.
E K O L O K I C IM B E N IC I O K O L IA
Ekoloki su im benici utjecajne veliine okolia koji m ogu pozitivno ili negativno djelovati na rast, razm noavanje i gustou populacije nekog orga nizm a. M o g u biti razliite naravi: fiziki odnosno kem ijski, tj. a b io ti k i i oni uzrokovani uzajam nim odnosim a m eu organizm im a, tj. b io ti k i. (tabl. 3.1.)
TABLICA 3.1. Abiotiki i biotiki ekoloki imbenici
ABIOTIKI
tem peratura, oborine i vlanost, svjetlost, vjetar, kemijski sastav tla, fizika struktura tla, vodni reim podloge, nadmorska visina, nagib terena, izloenost terena klimatskim imbenicima, kemizam okolia (zdravog i oneienog) priogeni, virogeni, bakteriogeni, fitogeni, zoogeni, antropogeni
BIOTIKI
EKOLOKE ZAKONITOSTI
47
Vaniji abiotiki imbenici

A b io ti k i e k o lo k i im b e n ic i okolia djeluju na pojedini organizam . N e dostatak je d n o g od ivotnih uvjeta m oe prouzroiti sm rt organizm a. Ako u u izobilju im a npr. Suneve svjetlosti, a nem a dovoljno vlage, biljka nee n o rm aln o rasti niti se razvijati, odnosno ako potraje suno razdoblje biljka e se posuiti. D jelovanje pojedinog ekolokog im benika ovisi osim o in ten zitetu i o trajanju (ekspoziciji) i kakvoi njegova djelovanja. C esto djeluju istovrem eno dva ekoloka im benika ili vie njih (npr. toplina i duljina dana ili toplina, vlanost i duljina dana. Kao s to je navedeno, ekoloki im benici m o g u djelovati razliitim intenzitetom . N ajm anji in ten zitet nekog im beni ka koji u zro k u je neku posljedicu na jed in k e je st e k o lo k i m in im u m , a najvei in ten zitet nekog im benika koji m oe neka jed in k a podnijeti je st e k o lo k i m a k s im u n . Izm eu tih ru b n ih vrijednosti postoji za skupine jed in k i e k o lo k i o p tim u m . R azm ak izm eu ekolokog m in im u m a i m ak sim u m a u okviru kojeg je m ogu ivot pojedinog organizm a nazivam o e k o lo k o m v a le n c ijo m . Ekoloka je valencija razliita za svaki ekoloki im benik i u pravilu je razliita za po jedinu jed in k u pa tako i za vrstu koja se sastoji od jedinki. T ak o er se valencija m ijenja s dobi i s razvojnim stu p n jem u vrijem e ekspo zicije n ek o m ekolokom im beniku. T ako je npr. osjetljivost vodozem aca razliita na m anjak vode u razvojnom stupnju (punoglavac) i u odrasloj dobi. Z b o g tih se razloga npr. aran ne m oe razm noavati u hladnim vodam a sjeverne E urope. P renesen iz naih krajeva u hladno podneblje ivi i hrani se no rm aln o , ali m u je zbog hladnoe onem oguena proizvodnja spolnih stanica (gam etogeneza). Im a vrsta koje im aju vrlo iroku ekoloku valenciju te im aju iroku rasprostranjenost. T o su e u r it r o p n e (e u r iv a le n tn e ) v rs te . Takva je p rim jerice biljna vrsta m aslaak (Tam xacum officinale L.). Takve vrste nazivam o i k o z m o p o litim a . S uprotno kozm opolitskim vrstam a, postoje vrste uske ekoloke valencije, tj. s t e n o tr o p n e ( s te n o v a le n tn e ) v rs te . T ako prim jerice grebenski koralji ive iskljuivo u toplim m orim a. O ekolokoj valenciji za pojedine ekoloke im benike ovisi koje e vrste biljaka i ivotinja ivjeti u nekom kraju. T reba sp o m en u ti da se ekoloki im benici u n ek o m p odruju m ijenjaju, u novije vrijem e osobito an tro p o genim utjecajem , to bitno rem eti uravnoteene ekoloke im benike (npr. term opolucija) i tim e esto dovodi do nestanka pojedinih vrsta u tom o k ru enju. Vani im benici najee su i o g r a n i a v a ju i im b e n ic i je r je bez njihova sudjelovanja u ekosustavu ivot otean ili nem ogu. N epovoljno ograniavajue djelovanje m oe biti uzrokovano utjecajem s u p r a m a k s i-
48
E koloki leksikon
m a l n o g i/ili s u p r a m in i m a l n o g djelovanja n ek o g ekolokog im benika. T ak v o djelovanje (ovisno o v re m e n u ekspozicije) u zro k u je n ep o sred n o sm rt, a p o sre d n o u zro k u je nestanak neke populacije. A ko se te p ro m jen e dogode p lan etarn o , iz u m iru pojedine skupine organizam a (npr. dinosauri zbog kli m atsk ih p ro m jen a u prolosti). Svaki o rganizam izloen je razliitim djelovanjim a b ro jn ih im benika iz okolia. A ko je prilagoen tim uvjetim a nerazdvojno je vezan za neivi i ivi dio okolia. C esto u p riro d i opaam o da na o su n a n o m dijelu ive je d n e , a na zasjen jen o m dijelu ive druge vrste. Taj m ozaini raspored razliitih vrsta na m alo m p ro sto ru (biocenoze) govori o ovisnosti o sam o je d n o m eko lokom im b en ik u (npr. o svjetlosti) na rasp ro stran jen o st vrsta. P rim jerice, p ito m i kesten, kadulja (alfija), kopriva ili iak m o g u rasti sam o n a tlim a u kojim a im aju p o tre b n u koliinu duika. K adulja raste na tlim a u kojim a osim duika im a i kalcija. P ojedine biljne vrste rastu na kiselim , a druge na alkalin im tlim a. V rste koje u p u u ju na kiselost (p H ) tla su e d i f i k a to r i (npr. p o jed in e v rste gljiva). iv o t svake je d in k e ovisi o razliitim ekolokim im benicim a, o o n o m e koji je n ajm an je zastupljen u to m stanitu. T u je injenicu zapazio i prouio njem aki kem iar Justu s von Liebig (1840.) Istraivao je m in im a ln u p o treb u p o jed in ih m in erala u tlu za rast uzgojne biljke. D a je prinos neke k u ltu rn e biljke (npr. penice) o d re en o n im im b en ik o m koji se npr. u tlu nalazi u m in im u m u (npr. kalij), dobro je pozn ato u poljoprivrednoj proizvodnji ( L ie b ig o v o p r a v ilo e k o lo k o g m i n im u m a ) . Stoga osirom aenim tlim a treb a dodavati prije svega o n e m inerale kojih im a u su b m in im aln im koliina m a, o d n o sn o rabe se p riro d n a i u m jetn a gnojiva. N ap ro tiv , tetan u inak po ekosustav postie se p re k o m je rn im u n o so m u m je tn ih gnojiva.
V aniji biotiki imbenici

O sim neive abiotike ili fizikalne okoline u p o jed in o m ekosustavu p o stoje m n o g o b ro jn i p rioni, virusi, m ikroorganizm i, gljive, biljne i ivotinjske v rste koje svi zajedno ine ivi dio ekosustava ili njegovu biotiku okolinu. D jelovanje b iotikih im benika u ekosustavu nije ovisno sam o o sebi, nego j e tijesno vezano s abiotikim im benicim a. Z n aen je b iotikih i abiotikih im benika u ekosustavu vano je zbog ovisnosti ivih organizam a o okoliu u k o jem ive. Biljke daju ivotinjam a p o tre b n u h ra n u od koje ive b rojni nizovi b i l jo j e d a (h e r b iv o r a ) : od kukaca i n jih o v ih liinaka, pueva, m ieva, voluharica, tekunica, kunia, vjeverica, zeeva, ovaca, koza, srna, jelena, go veda, konja do slonova. P risu tn o st ili m anjak biljne h ran e odre u je u pravilu rasp ro stran jen o st ivotinjskih vrsta.
EKOLOKE ZAKONITOSTI
49
SUNEVA ENERGIJA A B IO TI K I OK O LI SVJETLO T O P L IN A ,^ _
jg jp
PROi/vnnani P R O IZVO A I ZELENE BI U KE
4\
K O N ZU M EN TI
a
1
1
RAZLACSA1:
^ SAPROBNI ORGAMIZfvl!: * (SAPROVOR1)
s l ik a
3.i. Sumarni prikaz djelovanja razliitih abiotikih i biotikih imbenika
N a prv o b itne nizove biljojeda nadovezuju se nizovi m e s o je d a ( k a r n iv o ra ) koji se p reh ran ju ju biljojednim organizm im a. T o su vei ili m anji grabeljivci (predatori). N a kraju h r a n id b e n o g n i z a (ili la n c a ) obino je vea ivotinjska vrsta (npr. lav, tigar, korm oran, orao). Isto se tako na bi ljojede nadovezuju nizovi k u k c o je d a (in s e k tiv o ra ), npr. pauk, tipavac, aba, guter, ptice, rovka, imi. N a k o n ug inua ivotinja u hran id b en im lancim a njihova se m rtva tijela razgrauju i njihove gradbene tvari iskoriste tzv. r a z l a g a i ( r a z g r a iv a i d e s t r u e n ti ) , prim jerice m ikroorganizm i, ili se njim a hrane leinari (npr. bjeloglavi sup, hijena). P reraeni otpadni pro d u k ti njihove probave ulaze u veliko kruenje tvari u prirodi. O d tih tvari (npr. duikovi spojevi, ugljikov dioksid, m inerali) biljke ponovno proizvode organske spojeve procesim a fotosinteze, a te tvari su poetna hrana biljojeda. D io organizam a uzim a b iljnu i ivotinjsku hranu. T o su r a z n o j e d n i o r g a n iz m i ( o m n iv o ri) npr. ovjek.
50
E koloki leksikon
U n u ta r nekog ekosustava isprepleu se interesi svih potroaa hrane koji su ukljueni u hranidbene n iz o v e o dn o sn o u hranidbene piram ide. O sn o v u svakog hranidbenog niza ine prim arni p roizvo ai (autotrofni foto tro fn i organizm i), koji od Suneve energije koja dospijeva na Z em lju iskoriste dio za aktiviranje fotosintetskih reakcija i za stvaranje prim arne organske tvari iz ugljikova dioksida, vode i m inerala. Stvorene organske spojeve (npr. celuloza, glukoza) iskoritavaju biljojedi kao h eterotrofni o r ganizm i. O n i pripadaju u kariku potroaa (k on zu m en ata). Biljojedim a se h rane grabeljivci m esojedi I. reda, a tim grabeljivcim a njihovi n e prijatelji - m esojedi II. reda. P ro to k organske tvari u h ranidbenom nizu prati i p ro to k energije. ivot na zajednica u ekosustavu m oe se norm alno razvijati i odravati sam o onda ako je odnos izm eu proizvodnje hrane (asimilacije) i razgradnje tvari (di sim ilacije) uravnoteen, dakle ako vlada h o m e o s ta z a . P orem etnja u odnosu asimilacije i disimilacije m oe onem oguiti norm alan razvoj ekosustava ili dovesti do njegova propadanja. U svakoj biocenozi postoji velik broj najrazliitijih hranidbenih nizova. O n i su u pravilu m euovisni, je r od iste vrste proizvoaa kreu posebni nizovi. Isto tako veina se potroaa hrani razliitim vrstam a plijena (npr. m aka lovi m ieve, takore, vrapce, golubove, gutere) (si. 3. 1.). U ekosustavu m oe doi do p riro d n ih porem eaja (npr. erupcija vulka na, p riro d n e klim atske prom jene), ali i do porem eaja uzrokovanih djelova njem ovjeka antropogeno djelovanje. O neiivanje okolia ili u n i tavanje p o jed inih populacija organizam a glavni su im benici nestabilnosti ekosustava o d n osno naruavanja uravnoteenih (hom eostatskih) odnosa. U ek strem n im sluajevim a djelovanja na ekosustav, pa ak i djelovanjem na sam o je d n u kariku hranidbenog niza, m oe nastupiti propadanje svih ili veeg broja vrsta organizam a tog ekosustava. P rim jera djelovanja ovjeka na p riro d n e u ravnoteene sustave im a naalost ve podosta (tabl. 3.2.).
TABLICA 3.2. tetni imbenici koji remete hom eostazu u ekosustavu Fizikalni Kemijski zraenje iz svemira, radioaktivno zraenje, UV zraenje, elektromagnetski smog, struja, buka, toplina, pH, tlak plinovi (CO, CO2 , N20x, CH4 , CFCI*, SO 2 , O3 , H2 S); kovine (Pb, Cd, Hg, As, Cu); sintetini spojevi (detergencije, umjetna gnojiva, nitrati, nitriti), pesticidi, lijekovi prioni, virusi, bakterije, gljivice, otrovi gljiva, biljaka i ivotinja
Bioloki
Drutveno gospodarski tehnoloki razvoj, demografska eksplozija, razvoj prometala, ratovi, prehrana, kupovna mo stanovnitva, psiholoki razlozi
EKOLOKE ZAKON1TOSTI
51
Djelovanje biotikih imbenika

Biotiki im benici m ogu djelovati: (a) posredno (npr. hran id b en im nizovi m a) i (b) n ep o sred n o (npr. kom enzalizam , parazitizam , sim bioza). Takva djelovanja m o g u biti povoljna (sim bioza), nepovoljna (parazitizam ) i n e u tralna (kom enzalizam ). B rojni su p rim jeri s im b io z e (potpom aganja) m e u razliitim vrstam a. Ako obje vrste im aju od zajednice koristi a da ne tete je d n e drugim a, govorim o o m u t a l i z m u (npr. rak samac i m oruzgva). Ako je d n a vrsta im a koristi, a druga vrsta niti trpi tetu niti im a koristi, govorim o o k o m e n z a liz m u . N ap ro tiv, kod p a r a z i t i z m a paraziti (nam etnici) ive na raun dom aina dom adara. Paraziti m ogu parazitirati na povrini tijela ektoparaziti (npr. b u h a, u) ili u unutranjosti tijela endoparaziti (npr. traka vica, m etilj, glista). Paraziti u pravilu oteuju dom aina (antibioza). Z bog toga se poveava sm rtn o st jed in k i zaraenih parazitim a, to m oe im ati kao posljedicu sm anjenje gustoe populacije dom aina, ali i nam etnika. B rojni patogeni m ikroorganizm i napadaju pojedina tkiva biljaka, ivoti nja i ovjeka te ih oteuju i uzrokuju esto i teke i sm rto n o sn e bolesti. T e se bolesti bolesti lijee preparatim a (biocidi) koji ubijaju uzronike bolesti (npr. m ikrobiocidi, antibiotici, insekticidi, fungicidi).
Odnosi meu jedinkama unutar populacije

Jed in k e iste vrste m eusobno su povezane b ro jn im i razliitim odnosim a. N ajvaniji je reprodukcijski odnos, tj. razm noavanje. Prirataj jed in k i u populaciji nazivam o n a t a l i t e t o m . N atalitet je prem a tom e im benik rasta i poveanja b ro jnosti, a m ortalitet (sm rtnost) im benik nazatka svake p o p u lacije. U rav n o teen im odnosom nataliteta i m ortaliteta odrava se brojnost populacije stalnom (stagnacija). Ako je m ortalitet vei od nataliteta, sm anjuje se b ro jn o st populacije, a kod nataliteta veeg od m ortaliteta b ro jn o st se populacije poveava. Broj jed in k i neke vrste na nek o m p ro sto ru m jerilo je g u s to e p o p u la c ije (izraava se brojkam a od 1 rijetka vrsta, do 5 v eo m a brojna vrsta. O pisana pravila vrijede kako za populaciju biljaka i ivotinja tako i za ljudsku populaciju (dem ografska eksplozija!). Populacija je skupina organizam a iste vrste koja u o dreeno vrijem e naseljava neko stanite i m e u so b n o se razm noava. Z naajni su za popula ciju: natalitet, m ortalitet, reproduktivni potencijal, rast populacije, dobna stru k tu ra, spolna struktura, prostorna struktura odnosno gustoa i raspored jed in k i u pro sto ru.
52
E koloki leksikon
Valja naglasiti da se prekobrojnim rastom jed in k i sm anjuje k apacitet ok olia zbog suparnikih kom peticijskih odnosa m e u prek o b ro jn im pripadnicim a dotine vrste u sm islu borbe (suparnitva) za hranu, ivotno sklonite ili/i spolnog partnera. K om peticija (nadm etanje) najjai je biotiki im b en ik u n u ta r jed in k i iste vrste (intraspecijski im benik). U p o jed in im povoljnim uvjetim a javlja se povrem eno p rekom jerni eks p an zivn i rast p opu lacije (npr. invazija skakavaca u Africi, poljskih m ieva u H rvatskoj). Isto tako u nepovoljnim uvjetim a (jaka hladnoa, sua, djelova nje otrova iz okolia) dovodi do redukcije broja jed in k i u pop u laciji ili do p o tp u n o g lokalnog izum iranja populacije. O d n o si izm eu razliitih vrsta organizam a u nekom ekosustavu (interspecijski odnosi) vrlo su vani za odravanje i razvoj njihovih populacija. N p r. lanovi je d n e populacije hrane se lanovim a druge populacije (odnos grabeljivac plijen) ili se lanovi dviju vrsta m e u so b n o bore za isti teritorij, h ra n u ili zaklon, pa snaniji ili brojniji istiskuju slabije ili m alobrojnije (interspecijska kom peticija). K om peticija radi je d n o g uvjeta u okoliu m oe postati snaan suparnik kada se u populaciju dom aih a u t o h t o n i h v r s ta ubaci unesena a lo h to n a v rs ta . S p o m en im o prim jer sjevernoam erike pastrve koja je iz naih vodotokova gotovo istisnula a u to h to n u po to n u pastrvu, naseljavanje m ungosa na o to k M ljet koji su suzbili zm ije a nakon toga se hrane ostalim ivotinjam a (npr. kokoim a).
R eintrodukcija, tj. vraanje u ekosustav vrste koja je unitena zbog

n ek ih razloga (npr. prekom jerni lov, bolest), takoer m oe biti opasna za novonastale ravnotene hom eostatske odnose. N aim e, pono v n o vraena vrsta vie n em a svoga p riro d n o g predatora, pa e ta populacija vrlo brzo postati prek o brojna (npr. reintrodukcija risa u podruje G orskoga kotara).
B IO T O P
U okviru naseljenog prostora biosfere m ogu se izdvojiti p ro sto rn o ogra niena podruja koja obiljeavaju pojedine kom binacije ekolokih im beni ka. T akve osnovne topografske jedinice nazivam o b io to p o m i one ine ivotna stanita organskih vrsta. T im e se pojedini biotopi m e u so b n o ra zlikuju. O n i se takoer razlikuju po posebnim kom binacijam a m ikroorga nizam a, biljaka i ivotinja, dakle po ivotnoj zajed n ici kojoj odgovaraju uvjeti u biotopu. B iotop je npr. m ovara, jezero , livada, um a, m ore, pustinja, gdje ive u istim uvjetim a razliiti organizm i npr. ribe, puevi, fitoplankton, bakterije i
EKOLOKE ZAKONITOSTI
53
v o d en o bilje te ine b io c e n o z u . Dakle, biocenoza je skupina jed in k i (ivot na zajednica) razliitih populacija koje ive u o d re en o m stanitu biotop u , a usko su povezane razliitim m euodnosim a, posebno m e u o d n o sim a u h ra n id b e n o m nizu. B iocenozu ine m ikroorganizm i (m ikrobiocenoza), biljke (fitocenoza), ivotinje (zoocenoza) i ostali predstavnici carstva organi zam a (npr. gljive).
E K O SU ST A V
P ojam e k o s u s ta v davno je uveden u ekologiju. E kosustav je osnovna fu n k cionalna ekoloka jedinica koja ukljuuje sve fizike, kem ijske i bioloke znaajke stanita kao i organizm e koji ive u n jem u (tabl. 3.3.). E kosustav im a etiri strukturalne kom ponente: anorganske tvari, orga nizm e proizvoae, organizm e potroae i organizm e razlagae. O rg an izm i su u ekosustavu podijeljeni u dvije velike skupine: a u to t r o f n e fo to tro fn e (tj. proizvoae) i h e t e r o tr o f n e (tj. potroae i razlagae). U ekosustavu se m oe uspostaviti dugorona postojana ravnotea iz m e u bio to p a i biocenoze. T ada se radi o p o s to ja n o m e k o s u s ta v u . Raz n o v rsn o st i sloenost ekosustava poveavaju njegovu postojanost. A sloeni ekosustav nije sam o raznovrstan u sastavu fizikalno-kem ijskih sastavnica biotopa, nego raznovrsnost ine i prostorni raspored vrsta, veliina i genska razn o v rsn o st populacija. E kosustav je dinam ina kategorija koja se prilagoava te uspostavlja i m ijenja svoj sastav u funkciji v rem ena poveanjem njegove postojanosti (stabilnosti). Stabilnost se postie poveanjem raznovrsnosti u ekosustavu sve do stanja tzv. e k o lo k o g o p t im u m a (k lim a k s a ) , o d n o sn o do krajnjeg stupnja razvitka je d n o g ekosustava. U ekosustavu m oe doi do p o stu p n o g zam jenjivanja su k c e s ije p o jed in ih iv otnih zajednica, poevi od jed n o stav n ijih prem a sloenim a. Sukcesije m o g u biti p rim arne i sekundarne. P od p rim arn im sukcesijam a razum ijeva se naseljavanje dotada nenaseljene zone, a sek u n d arn o m sukce sijom ozn au jem o obnovu prije u n iten ih ivotnih zajednica. N aseljavanjem n enaseljenih p o druja poinju tzv. p io n ir s k e v rs te , uglavnom biljke koje stvaraju uvjete za p o stu p n o naseljavanje drugih biljnih vrsta i ivotinja (prvo biljojeda, a nakon toga i m esojeda). D ugotrajne poplave, poari i vulkanske erupcije m o g u uzrokovati p o tp u n u degradaciju okolia te e se s v re m e n o m ona obnavljati procesim a ekoloke sukcesije. N a rav n o da e pionirska i p o slije naseljena vegetacija ovisiti o klim atskim i d ru g im abiotikim im b en i cima: je d n e vrste biljaka naselit e podruje devastiranih tu n d ri, a druge vrste naselit e npr. p odruja tropskih vlanih (bivih) um a.
54
E koloki leksikon
U k u p n o s t svih raznolikih ekosustava na Z em lji naziva se biosferom .
TABLICA 3.3. Skup in e ekosustava Vodeni ekosustavi kopnenih voda ekosustavi mora Kopneni stajaice, tekuice bentoski, dubinski, obalni, puinski
tundra, tajga, mijeane ume, tropske um e, savane, stepe, polupustinje, pustinje
B IO M
B io m je skupina raznolikih ekosustava kojim a je zajednika karakteristika istoznanost klim atskog podruja. B iom i su stoga geografski pravilno raspo re en i i odgovaraju klim atskim regijam a (npr. biom tu n d re u cirkum polarn o m p o d ru ju , b iom bjelogorinih um a u u m jere n o m klim atskom p o dru ju , b io m tro pskih kinih um a u p o d ru ju tropske klim e, biom pustinje u su p tro p sk im podrujim a). K arakterizira ih dom in an tn a klim azonalna v e getacija (npr. b iom m ijeane um e breze, jasike, javora, lipe te d u rijenih obala vrba i joha). M o g u biti rasporeeni i tem eljem nadm orske visine od n o sn o dubine m ora. R adi se o v e r tik a ln o j r a s p o d je li biom a. U z veu nad m o rsk u visinu m ijenjaju se klim atski uvjeti i koncentracija kisika pa e flora o d n o sn o vege tacija i fauna biti prilagoene to m klim azonalnom podruju. S d u b in o m m o ra m ijenjaju se hidrostatski tlak, p risu tn o st svjetlosti i tem peratura, (pa su prim jerice na d u b in i od 11 km , brazda M indanao kod Filipinskog otoja), n a en e dubinske vrste rakovica, rakova i svijetleih riba.
AREAL
P o jam areal treba razlikovati od pojm a biotop. N aim e, areal je uk u p n i p ro sto r u ko jem u je rasprostranjena neka vrsta. T ako prim jerice lisica m oe biti rasprostranjena u razliitim biotopim a i razliitim biom im a. O n a je rasprostranjena gotovo u cijeloj E u ro p i osim Islanda, Baleara, K rete i M alte. ivi u p o larn im podrujim a, tundram a, um am a razliitih tipova, otvorenim p o d ru jim a s grm ljem , u visokoplaninskim biotopim a, pustinjam a, stepam a, a ne izbjegava ni ljudska naselja. M ogli bism o rei d a je lisica k o zm o p o lit. S u p ro tn o velikom arealu p ojedinih vrsta biljaka i ivotinja, neke vrste ive na vrlo u skom podruju, o d n o sn o njihov areal rasprostranjenosti je o granien na o d reena ua biogeografska podruja. Takve vrste koje dolaze
EKOLOKE ZAKONITOSTI
55
sam o na je d n o m uem lokalitetu nazivam o e n d e m i m a (npr. dalm atinska iglica /G eranium dalmaticum G. Beck). Pojedine biljke preivjele su iz ra zliitih razloga (npr. u usjeklinam a, kanjonim a) nepovoljna razdoblja iz pleistocena. Takve vrste su rijetki i m alobrojni ostaci nekadanje drevne flore. T o su r e li k t n e v rs te ili r e lik ti. U H rvatskoj je to npr. velebitska degenija (Degenia velebitica Deg. /H ayek). ivotinjske reliktne vrste obino nazivam o iv im fo s ilim a , prim jerice Latim erija (Latimeria chalumnae Sm ith) je d in i ivi p redstavnik svih izum rlih resoperki.
E K O L O K A NIA
M jesto i poloaj koji jed n a vrsta zauzim a u spletu m e u so b n ih odnosa, p osebno od n o sa prehrane u ivotnoj zajednici, tj. njezin funkcionalni p o loaj, ozn au jem o e k o lo k o m n i o m . O n a obiljeava m jesto i ulogu je d n e vrste u toj zajednici. Kao prim jer spom enim o brojne i raznolike vrste tvrdokrilaca u u m sk im zajednicam a m ijeanih um a. M e u tim , svaka vrsta kornjaa odlikuje se posebnim nainom ivota i igra razliitu ulogu u ivotu um ske zajednice. Dakle, svaka je vrsta na neki nain specijalizirana i zauzim a je d n o planski odabrano m jesto, odnosno posjeduje svoju ekoloku niu. O n a se m oe tem eljiti na odabiru prostora (prostorna nia), preh ran e (pre h ram b en a ili trofika nia i/ili vieprostorna (viedim enzionalna). D vije vrste s istom n io m izvrgnute su snanoj konkurenciji.
UMJESTO ZAKLJUKA
S u v rem en o se ovjeanstvo susree s dva tem eljna problem a okolia:
1 ) oneienjem 2 ) p rek o m jern im i n eu m jeren im iskoritavanjem p riro d n ih dobara npr.

um a, nafte, ruda, poljoprivrednog zem ljita, v o d en ih dobara, poje d in ih vrsta bilja i ivotinja. U degradaciji okolia znaajnu ulogu im aju ljudske djelatnosti. R em ete se ravnoteni odnosi u ekosustavu, propadaju brojne populacije, a nepovrat no nestaju pojedine vrste. S m anjuje se bioloka raznolikost (biodiverzitet) i nep o v ratn o nestaje genski potencijal (genofond) izu m rlih vrsta. O uvanje okolia i bioloke raznolikosti stoga je im perativ bez kojega ovjeku nem a opstanka na ovom e planetu.
56
E koloki leksikon
L IT E R A T U R A
1. Chiras, D . D . (1990) Environmental Sience. Action fo r a Sustainabk Future, T h e Benjam in/C um m ings Publishing C om p., R edwood City, California. 2. Ehrlich, P. R. and R oughgarden, J. (1997) The Science ofEcology, M acm illan, N e w York. 3. Liebm ann, H . (1993) E in Planet wir unbeivohtibar, Biologie, Bd. 3, Springer Verlag, Berlin. 4. Sm ith, R. L. (1995) Elements ojEcology, H arper and Row, N e w York. 5. Springer, P. O ., Pape, D., Kalafati, M . (2001) Biologija 4, Profil, Zagreb.
P O G L A V L J E
4.
ONECISCENJE VODA
Df.
SC.
Vjeroka Vojvodi, z n a n stv e n i

In s titu t R u e r B o k o v i, Z a g re b
su ra d n ik
Raspodjela vode na Zemlji

H id ro sfera koja se esto naziva vodena sfera ukljuuje svu v odu na Zem lji: oceane, vodotoke, jezera, vodu u tlu, podzem ne vode i v o d en u paru u atm osferi. Voda je u hidrosferi nejednoiiko raspodijeljena i prem a procjena m a na Z em lji zaprem a vo lu m en od 326.000.000 kubinih milja. N e je d n o li kost u raspodjeli vidi se iz podataka da se 97 posto vode nalazi u oceanim a, oko 2 posto u snjenim pokrovim a i ledenjacim a (gleerim a), 0,61 posto u p o d zem n im vodam a, a ostatak su vode u slatkovodnim jezerim a, m orim a, vlaga u tlu i atm osferi te voda u rijekama. Rijene vode s u k u p n im v o lu m e n o m od 300 kub inih m ilja ine sam o desettisui dio hidrosfere, a zadovo ljavaju gotovo sve svakodnevne potrebe stanovnitva na Zem lji. U prosjeku je poljoprivreda najvei potroa vode i na nju otpada oko 70 posto u k upne potronje, industrija troi 2 2 -2 4 posto vode, uz napom enu da se u razvijenim zem ljam a esto za potrebe industrije troi vie od 70 posto u k u p n o raspoloive vode. N a kuanstva otpada oko 8 posto potronje, od toga sam o 4 posto stanovnika troi 300 400 litara na dan, a vie od dvije treine stanovnika Z em lje troi m anje od 50 litara na dan. H id roloki ciklus vode opisuje njezino kruenje kroz sustave Z em lje. Isparavanje je faza koju karakterizira prijelaz vode iz tekueg u plinovito stanje, a kondenzacijom vodene pare u atm osferi ponovno se na tlo vraa u obliku kie, snijega, tue, m raza i rose. Oborinske vode izraavaju se za neki vrem enski odsjeak u stupcu vode u m ilim etrim a. P odaci o oborinam a kao to su trajanje, obilnost i uestalost p o m n o se prate i analiziraju dugo godina. U H rvatskoj podaci p o tv r u ju povoljan
58
Ekoloki leksikon
godinji reim m ijena i obilnosti padalina koje su u sjeveroistonom dijelu zem lje obilne u vegetacijskom razdoblju, a obilnije oborine na ju g u zem lje pristiu u jesen. O dstupanja od prosjeka najee donose neprilike p o p u t poplava ili sua.
Povrinske vode ine rijeke ili vodotoci i stajaice: jezera, lokve, bare, m ovare,
m ora i oceani te boate vode (slatke vode izm ijeane s m orskom vodom ). Rijeke se u H rvatskoj nalaze u podruju crnom orskog i jadranskog slijeva, a karakteristike reljefa, tj. uskoga prim orskog dijela, planinskog i panonskog dijela uvjetuju izgled i raspored vodenih tokova. Drava i M ura nalaze se na sjevernoj granici s M aarskom , zapadnu granicu sa Slovenijom dijelom ine Sutla, Kupa i Dragonja, a na istoku na granici s V ojvodinom je D unav. N a pograninom dijelu s B osnom i H ercegovinom teku Sava, U n a i Korana a u jad ran sk o m porjeju gdje su tokovi isprekidani i krai nalaze se C etina, Lika (ponornica), Gacka, Krka, M irna, N eretva sam o dijelom , te m anje rijeke D ragonja, Raa, Rjeina i Zrm anja. U k u p n a povrina slijevnih podruja u H rvatskoj iznosi 5,653.800 ha, a duina glavnih vodotoka je 6620 kilom etara. U H rvatskoj nem a p u n o jezera a najpoznatija su kraka jezera C rveno i M o d ro jezero kod Im otskoga, Babino jezero na Velebitu i Plitvika jezera. V ransko jeze ro na C resu je slatkovodno, a od rijenih jezera najpoznatija su ona na p o d ru ju Kopakog rita u uu Drave i Dunava.
Podzem ne vode sm jetene su u n ep ropusnim vodonosnim podrujim a kvar-
tarn ih i aluvijalnih naslaga i najee su blisko povezane s rijenim sustavim a, o d n o sn o s povrinskim vodama. Ezogene podzem ne vode potjeu od oborinskih voda, nastaju otapanjem ledenjaka i snijega, pritjeu iz povrinskih voda ili nastaju procesom kondenzacije. E ndogene podzem ne vode nastaju u u n u tran jo sti Z em lje spajanjem vodika i kisika pri visokim tem peraturam a. U H rvatskoj su podzem ne vode nejednoliko raspodijeljene, ovisno o klim atskim uvjetim a i geolokoj grai. N a podrujim a s dovoljno oborina p o d zem n e su vode bogatije vo d o m i dobro se obnavljaju, a u sunijim predjelim a sirom anije su vo d o m i zalihe vode tee se obnavljaju. Sm atra se da e podzem ne vode i u budunosti biti vani izvori za opskrbu i ljudi i industrije, prem da jo uvijek nisu poznate koliine raspo loivih zaliha je r nije jed n o stav n o doi do podataka o stru k tu ri p o d zem nih izvora, o h idrolokim svojstvim a vodonosnih slojeva i o reim im a kretanja p o d zem n ih voda.
ONEIENJE VODA
59
Jadransko more najvei je vodni resurs u H rvatskoj. Povrina Jadrana iznosi
138.595 k m 2 a v o lu m en 34.997 k m 3. Jadransko m ore najplii je dio S redo zem n o g m o ra i u po d ru ju sjevernog Jadrana prosjena du b in a je 24 26 m etara. Palagruki prag dijeli Jadransko m ore na dva dijela i najdublji dio, Ju n o jad ran sk a kotlina, d u b o k je 1330 m etara. O d Jo n sk o g m ora Jadran je odijeljen O tra n tsk im pragom dubine 741 m etar. D u in a kopna uz Jadran iznosi 3737 km , od ega H ivatska zaposjeda 1778 km (48%).
Opskrba vodom
G o sp o d aren je vodam a niz je kom pleksnih djelatnosti koje ukljuuju i isko ritavanje raspoloivih dobara za zadovoljavanje potreba ljudi. S o b ziro m na p ro b lem e zagaivanja voda i okolia, opskrba v o d o m postaje sve sloenija i iskoritavanje te strateke sirovine zahtijeva koncentraciju znanja i strunog potencijala, sustavno planiranje i istraivake radove. T ak o e r je n u n o prim jenjivati najpovoljnija tehnoloka dostignua u svim fazam a opskrbe v o d o m od istranih radova do raspodjele vode. T em elj opskrbe v o d o m p reth o d n i su istraivaki radovi povrinskih i p o d z e m n ih voda, a slijede ih geoloko-hidroloka ispitivanja v o d onosnog p o druja s podacim a o njihovu sastavu i grai. U opskrbi v o d o m m anjih potroaa kao to su zaseoci i m anja naselja zahvati su jed n ostavniji, a istraivaki radovi ukljuuju obilazak terena, pri kupljanje podataka o p o d ze m n im i povrinskim vodam a, kopanje p okusnog bunara, p rovjeru kvalitete vode i opskrbljenosti vo d o n o sn o g sloja. K od sloenijih zahvata koji su potreb n i u organiziranju vodoopskrbe v eih naselja i gradova hidroloka istraivanja zahtijevaju p o m n a ispitivanja h id ro lo k ih i hidraulikih znaajld p o d zem n ih v o d o n o sn ih podruja kao i poznavanje fizikalno-kem ijskih i bakteriolokih svojstava vode. P ro stiran je vo d o n o sn o g podruja ispituje se pom ou p ro b n ih buotina koje se razm jetaju na tem elju geoloko-hidrolokog kartiranja m ogueg v o d o n o sn o g podruja. U bu o tin e se za pokusno crpljenje vode ugrauju eline cijevi (piezom etri) s otvorim a na krajevim a cijevi te se izdvaja je d a n p iezo m etar iz kojega se voda pokusno crpi, tj. slui kao pokusni bunar. Istraivanje se sastoji od odreivanja statikog stanja v o d o n o sn o g p o druja, tj. razine i visine stupca vode kao i kvalitete vode prem a strogo p ro p isan im postupcim a. U kljuivanjem crp n ih agregata u z n ep rek id n o crp ljenje, sustav postaje dinam ian i na osnovi pokazatelja odre u je se izdanost p o d ze m n ih v o d o n o sn ih slojeva te se zajedno s podacim a o razini vode
60
Ekoloki leksikon
dobivaju nizovi podataka na tem elju kojih se grade karte hidroizohipsa i o d reuje se sm jer podzem ne vode. Prije izgradnje svih ureaja i prateih objekata za vodoopskrbu pitkom v o d o m m oraju se po m n o ispitati svojstva vode je r m oraju biti zadovoljeni strogi dravni i m eunarodni kriteriji o kvaliteti voda. U prvoj fazi ispituju se terenskim pregledom uvjeti u kojim a se voda nalazi, tj. otkriva se eventualno postojanje posrednih i neposrednih oneistaa koji m ogu utjecati na sanitarnu vrijednost vode. T erenska ispitivanja u k lju u ju i istraivanja fizikalnih svojstava vode kao i skupljanje uzoraka vode po o d re enim pravilim a za daljnje laboratorijske pretrage. Kod izgraenih vodoopskrbnih sustava pravilnikom se predvia ispitiva nje kvalitete vode na izvoritu, vode nakon obaveznog postupka dezinfekcije, u vodosprem i i u razvodnom sustavu. Ispituju se fizikalna, kemijska, bio loka i bakterioloka svojstva prem a strogim pravilim a i preporukam a. T rajn o praenje kvalitete daje uvid u prom jene svojstava vode nastale u raznim stupnjevim a opskrbe radi crpljenja, priprem e, sprem anja i raspodjele. Fizikalna svojstva vode koja se ispituje je su tem peratura, boja, m utnoa, okus i m iris. P itkost vode odreuje se ispitivanjem kem ijskih pokazatelja: o topljeni plinovi ugljikov dioksid i kisik, potronja kisika kojom se odreuje sadraj organske tvari u pitkoj vodi, duikovi spojevi, ostatak nakon isparavanja, eljezo, m angan, alkalnost, kloridi i tvrdoa. B iolokim ispitivanjim a o d reuje se sanitarna ispravnost vode i ispituju se glavne skupine organizam a u vodi, tj. biljke, ivotinje, plijesni, virusi i bakterije.
Ureaji za potrebe vodoopskrbe

Z A H V A T O B O R IN S K E V O D E Z a opskrbu v o d o m pojedinanih kuanstava i sam o iznim no za potrebe m anjih sela i zaselaka grade se cisterne. Zahvat i crpljenje iz sprem nika u kojem se oborinske vode skupljaju s nakapne plohe jednostavni su, a cisterne kao vodosprem e grade se po pravilim a struke. Z A H V A T P O V R IN S K E V O D E Povrinske vode koje m ogu sluiti za opskrbu stanovnitva je su rijeke, p o toci, jezera (prirodna i um jetna) i u posebnim sluajevim a m ora i oceani. Izvedba vodo o pskrbnih sustava ovisi o uvjetim a izvedbe i o hidrolokim i topografskim posebnostim a podruja. U pravila o gradnji vodoopskrbnih
ONEIENJE VODA
61
sustava pripada odabir lokacije, pa se obino izvode uzvodno od naselja, na dijelovim a korita koje nije izloeno procesim a uruavanja obale, izbjegavaju se m jesta velikog taloenja itd. Pazi se i na tem peraturne oscilacije i izbjega vaju se lokacije gdje prijeti zaleivanje. P rem a obiljejim a korita rijeke zah vati m o g u biti priobalni i obalni, m ogu se izvoditi u koritu, m ogu biti plutajui, potopljeni ili u form i akum ulacije.
ZAHVAT PO D Z E M N E VODE Z ahvatom kroz vodonosne slojeve obavlja se dreniranje, tj. gradi se jarak do nepro p u sn o g a tla, gdje se ugrauju provodnici vode. D renani sustavi se poslije toga zatiuju. Z a drenae veih dim enzija grade se tzv. galerije u v id u h o rizo n taln ih bunara koji se postavljaju cijelom duinom vodonosnog sloja. P osebno izvedeno dno om oguuje otjecanje vode prem a sabirnoj graevini. U plitkim v o d o n o sn im slojevima koji su karakteristini za podruje M ed i terana izvodi se zahvat koji se zove qanaat ili kavez. T akoer se izvode vertikalni zahvati plitkih p o d zem nih voda te kopani i bueni bunari. Kad se p o d zem na voda nalazi u dubokim geolokim form acijam a, ona se dovodi na povrinu vertikalnim cijevima. B uotina je okrugla i gradi se od povrine p rem a d n u uz obveznu zatitu buotine. N a d n u se ugrauje filtar koji om oguuje protjecanje vode iz vodonosnog sloja u cijev s istim reim o m strujanja kakavje u podzem noj vodi. H o rizo n taln i bunari grade se u pjeskovitom i ljunkovitom m aterijalu, a sastoje se od horizontalnih zahvatnih perforiranih cijevi i sabirnog bunara. Kad je koliina podzem ne vode u v o dono snom sloju mala, obogauje se povrinskim vodam a s pom ou posebno izgraenih otvorenih bazena koji djeluju kao talonici. N akupljeni m ulj povrem eno se uklanja prikladnim nainom .
Dovod i raspodjela vode

Sustav za opskrbu vodom sastoji se od niza graevina, cjevovoda i ureaja kojim a se voda od izvorita doprem a do ureaja za obradu, zatim se uz p om o crp n ih stanica dovodi do vodosprem e, odakle se cijevim a dovodi do potroaa. Postoje dva razliita sustava za dovod vode do korisnika: gravita cijski i kom binirani sustav. U gravitacijskom sustavu, crpilite se nalazi na uzvisini u od n o su na podruje koje opskrbljuje vodom s razinom voda koja om oguuje p ro to k du cijevi uslijed djelovanja gravitacijske sile. M eutim , ee se zbog svojstava terena p rim jenjuju kom binirani sustavi opskrbe koji
62
Ekoloki leksikon
rade na p rin cip u tlaka i gravitacije. U nizinskim krajevim a grade se v o d o sprem e na m jestu potronje u obliku vodotornja.
Kondicioniranje vode za potronju

Sirova voda iz izvora obino ne zadovoljava kriterije kvalitete p o treb n e za ljudsku u p o treb u pa se m ora kondicioniranjem uiniti prihvatljivom za p o treb n e nam jene. Z b o g toga se izm eu izvora i vodosprem e obino ugra uje ureaj za kondicioniranje vode, npr. dezinfekcija. N a kraju se iz vodosprem e voda distribuira do korisnika na nekoliko naina, i to razgranatim ili k ru n im sustavom .
Oneienost kopnenih povrinskih i podzemnih voda i mora

U n o en je tvari u priro d n e vode koje naruavaju kvalitetu vode i ine je m anje upotrebljivom , a posebno za opskrbu pitkom vodom , sm atra se o n e ienjem vode. Kia i otopljeni snijeg ispiru iz zem lje krute estice, bakterije, pesticide, gnojiva, ulja i m noge druge toksine tvari na svom p u tu do rijeka, p o d zem n ih voda, jezera i priobalnog m ora. O borinske vode m ogu biti oneiene i prije nego to dospiju do tla je r ispiru oneienja iz atm osfere. T ako su na p rim jer poznate kisele oborine ili radioaktivne oborine kao posljedica pri ro d n e radioaktivnosti ili su u ekstrem nim sluajevim a nastale zbog havarije u atom skim centralam a. O borinske vode zajedno s oneistaim a (zagaivalima) ulijevaju se u p riro d n e vode i s poveanim pro to k o m poveavaju njihov u n o s u priobalno m ore. D io dospijeva u podzem ne vode i ovisno o sastavu tla m oe prouzroiti vea oneienja pod zem n ih voda koje se prih ran ju ju o b o rinam a ili procjeivanjem povrinskih voda. Zagaivanje p riro d n ih voda oborinskim vodam a ili vodam a nastalim a otapanjem snijega pristie iz velikog broja razliitih rasprenih izvora vezanih uz svakodnevne ljudske djelatnosti kao to su poljoprivreda, stoarstvo, in dustrijska proizvodnja, vonja autom obilim a, izgradnja cesta i naselja itd. T a oneienja iz u rb an ih i seoskih sredina teko se m ogu kontrolirati a stvaraju m notvo p ro b lem a je r degradiraju i ugroavaju povrinske i podzem ne vode. U z rasprene izvore postoje i tokasti izvori zagaivanja kao to su otpadne vode koje se isputaju direktno u prirodne vode. T akvim izvorim a oneienja sm atraju se ispusti kom u n aln ih otpadnih voda naselja i gradova
ONEIENJE VODA
63
te industrijske otpadne vode. Zagaivanja iz tokastih izvora lake je nadzirati i kon tro lirati negoli rasprene izvore oneienja. D va su glavna tipa porem eaja ekosustava voda zbog d ugotrajnog u n o e nja zagaivala: eutrofikacija i udarno optereenje. Eutrofikacija se definira kao proces pro m jene hranidbenog statusa u p riro d n im vodam a zbog p re ko m jern o g unosa hranjivih tvari antropogenog podrijetla. Sm atra se d a j e poljoprivredna djelatnost glavni faktor eutrofikacije povrinskih voda. P os ljedica je nagom ilavanje organske tvari i prekom jerna potronja kisika za njezinu razgradnju, zbog ega nastaju stru k tu rn e prom jene u sastavu ivot n ih zajednica. U d a rn o oneienje dogaa se kod naglog isputanja otpadne vode u p riro d n e vode. O dgovor ekosustava gotovo je trenutaan i vidljiv jei nastaje p o m o r riba i drugih ivotnih zajednica. O neiavanje voda u porastu je zbog u brzanog industrijskog razvoja, poveane p o tro nje energije uz p rim jenu sve veih koliina fosilnih goriva, zbog e n o rm n o g porasta broja stanovnika i sve veih potreba za vodom najvee kvalitete. Z b o g porem eaja tem eljnih ekolokih i zdravstvenih aspekata kakvoe voda uz porem eaje ekosustava voda i gubitak bioloke raznovrsnosti, zaga ivanja m ora i p o d zem n ih voda kao i globalnog zagaivanja voda nerazgradivim organskim zagaivalima um ire u svijetu svake godine do pet m ilijuna ljudi od bolesti izazvanih upo treb o m takve vode. B u d u i da se oneienja p riro d n ih voda vie ne m ogu uklanjati razrjeivanjem , tj. isputanjem neproienih otpadnih voda u p riro d n e vode, strunjaci predviaju da e u m nogim zem ljam a kvaliteta voda postati glavni ograniavajui faktor prihvatljivog razvoja. Sm atra se da e kriza poprim iti globalne razm jere zbog gubitka prihvatljivih izvora hrane (npr. ribolov u rijenim i m orskim obalnim podrujim a), zbog neadekvatne kvalitete voda nagom ilavat e se negativni uinci loeg upravljanja dragocjenim izvorim a i vezano uz to do en o rm n o g porasta trokova za ozdravljenje zagaenih p ri ro d n ih voda. Pokazatelji prem a kojim a se utvruje oneienost p riro d n ih voda jesu: fizikalni pokazatelji, tj. boja, m iris, tem peratura i sadraj k ru tih esti ca, kem ijski pokazatelji, tj. sadraj organskih tvari kao to su ugljiko vodici, ulja, masti, pesticidi, povrinski aktivne tvari, npr. detergenti, sadraj bjelanevina itd., te anorganski pokazatelji kao alkalinitet, sa draj klora, tekih m etala, duikovih spojeva i spojeva fosfora i su m pora, koncentracija plinova kao to su kisik i m etan itd. bioloki pokazatelji: biljke, ivotinje, m ikroorganizm i i virusi.
64
E koloki leksikon
N ajvei tokasti izvori oneienja su otpadne vode koje se prem a m jestu nastajanja dijele na kom unalne, industrijske i poljoprivredne otpadne vode. T em e ljn o svojstvo k o m unalnih otp ad n ih voda (iz naselja i gradova) je s t bioloka razgradljivost prisutne otpadne tvari. O k o dvije treine otpadnih tvari ine organski spojevi u obliku estica rasprenih u vodi te u o topljenom stanju s m n o tv o m m ikroorganizam a fekalnog podrijetla, od kojih su m nogi patogeni i potencijalno toksini. Sastav industrijskih otpadnih voda ovisi o proizvodnom procesu i one m ogu sadravati nerazgradive, kao i biorazgradive sastojke. Industrijske vode m o g u sadravati teke m etale, kiseline, luine, anorganske soli, biocide, m i neralna ulja i m asti, ugljikovodike, fenole, arom atske spojeve, readioaktivne tvari i slino. P oljoprivreda je najvei pojedinani korisnik povrinskih voda na glo balnoj razini ije d a n od glavnih uzronika degradacije povrinskih i p o d zem n ih voda erozijom i ispiranjem kem ikalija iz tla. G lavni oneistai koji d o spijevaju u vode zbog poljoprivrednih djelatnosti je su fosfor i duik, (koji u zro k u ju tetne pojave eutrofikacije), m etali, patogeni m ikroorganizm i, pesticidi, soli, tragovi elem enata, kao npr. selen, sedim ent i drugi. Pratee industrije za preradu i proizvodnju hrane takoer su b itni izvori oneiiva nja voda organskim tvarim a kao i akvakultura, tj. uzgoj riba i koljaka u p riro d n im vodam a, to zadaje velike problem e u slatkovodnim sustavim a, rijenim uim a i priobalnim m orskim zonam a.
Stanje kvalitete voda u Hrvatskoj

U re d b a o klasifikaciji povrinskih voda, podzem ne vode i vode obalnog m ora u H rvatskoj razvrstava vode prem a nam jeni i stupnju istoe, u etiri vrste. Prva (I.) vrsta su vode koje su u p riro d n o m stanju poslije dezinfekcije upotrebljive za pie, u prehram benoj industriji i za uzgoj p lem enitih riba. D ru g a (II.) vrsta su vode koje su u p riro d n o m stanju prikladne za kupanje i rekreaciju, za portove na vodi, za uzgoj riba te se nakon posebne priprem e m ogu upotrebljavati i za pie i za potrebe industrije koja treba istu vodu. T rea (III.) vrsta su vode koje se u p riro d n o m stanju ili nakon odgovara ju eg a kondicioniranja m ogu upotrebljavati u poljoprivredi i industriji koja ne treba istu vodu. etvrta (IV.) vrsta su sve ostale vode. Stanje kvalitete voda u H rvatskoj razliito je u razliitim podrujim a a ponajvie ovisi o stupnju razvijenosti podruja i o stru k tu ri industrije. T ako na p rim jer u savskom v o d n o m p odruju rijeka Sava dospijeva u H rvatsku ve zagaena industrijskim ispustim a uz njezin tok iz Slovenije (npr. otpadne
ONEIENJE VODA
65
vode L jubljane, T vornica celuloze iz Krkoga i toplinsko oneiivanje ras h lad n im vodam a N u k learn e elektrane Krko). U H rvatskoj tom e pridonose naselja uz rijeku Sutlu, K rapinu, zatim Savu dodatno optereuju otpadne vode grada Z agreba kako kom unalne tako i industrijske otpadne vode, a nizvodno od Z agreba Sisak s cjelokupnom svojom ind u strijo m i uglavnom n eo b ra en o m otpadnom vodom dodatno je oneiuje. Iza ua K upe stanje j e bolje, ali U n o m pristiu otpadne vode prljave industrije iz B osne i H e r cegovine. S lijeve strane obale iz N ovske i N o v e G radike te s desne strane rijekom V rbasom nova su optereenja rijeke Save. N izv o d n o je oneiuju Slavonski B rod i Bosanski B rod i do granice s Jugoslavijom dodatno jo u p an ja i Brko. Z a ilustraciju, Sava se na ulazu u H rvatsku ubraja u vrstu voda III. IV, nizv o d n o od Zagreba u vrstu IV., a nizvodno od upanje u III. vrstu. Stupanj istoe Save trebao bi prem a propisim a biti II. i I. nizvodno od upanje. S druge strane, za prim jer navodim o v odno podruje istarskih sljevova iji su v odotoci u gornjim tokovim a vrlo isti, a u m jereno i jae oneienje karakterizira donje tokove, odnosno ua u m ore. U glavnom se nalaze u skupini voda koje ine vrste II., III. i IV. S obzirom na dijelove vodotoka, situacija je u dalm atinskim rijekam a slina, a prem a stupnju istoe uglav n o m su to vode I. i II. vrste. P o d zem n e vode u H rvatskoj nejednoliko su rasporeene, ovisno o kli m atskim uvjetim a i geolokoj grai, te se nalaze dva tipa vodonosnika: P a nonski bazen na sjeveru i krko podruje na ju g u zem lje. P odzem ne vode obino su do b re kvalitete zbog procjeivanja oborinskih i povrinskih voda kroz p ro p u sn e slojeve na kojim a se raznim procesim a od adsorpcije do bioloke razgradnje uklanjaju oneienja, a m ogu ih ugroziti isputanja o tp ad n ih voda u rijeke ili u podzem lje, poljoprivredne aktivnosi, nep rim je reno gospodarenje kao to je prekom jerna eksploatacija te p ro m etn e nezgode u blizini v o d o n o sn ih podruja prilikom transporta razliitih kemikalija. O ko 90 posto vodoopskrbe stanovnitva i gospodarstva u H rvatskoj vezano je za po d zem n e vode ija je kvaliteta vrlo visoka i im aju strateku ulogu u razvitku zem lje. U Jadransko m ore zagaivala dospijevaju rijekam a ili izravnim isputa n jem k o m u n aln ih i industrijskih otpadnih voda. Izm eu m no g o b ro jn ih organskih i anorganskih oneistaa vanu ulogu im a unos estica (sedim en ta), koji s o b ziro m na svoja fizikalno-kem ijska svojstva b itno utjeu na k ru en ju zagaivala i spreavaju njihovo irenje u m oru. Veina ih se vee na estice i deponira se u uskoj zoni litorala. Z b o g toga su posljedice vidljive na biocenozam a u m anjim zaljevima i uim a te gradskim lukam a. Jadran je
66
Ekoloki leksikon
uprkos m anjim zonam a oneienja isto m ore. Tako je usporedba koncen tracija detergenata, ulja, fenola, tekih m etala i drugih zagaivala u m o ru pokazala d a je unos u Jadran najm anji u usporedbi s C rn im m o rem i B alti kom . Jad ran se sa svojom razvedenom obalom ubraja m e u najljepa m ora i uglavnom je vrlo ist. Ipak, u cijelom p odruju najugroenije je priobalje sjevernog dijela Jadrana gdje zagaene vode rijeke Pada (Po) uzrokuje pojavu eutrofikacije, ponekad vrlo izraenu kad se stvaraju velike sluzave nakupine poznate kao cvjetanje m ora. T e nakupine, koje m ogu prekriti velike m orske povrine, nisu otrovne, ali om etaju turistike djelatnosti, ribolov i nepovolj ne su za ivotne zajednice u m oru.
Proiavanje voda
O dravanje kvalitete voda preduvjet je ivota i razvitka, obveza je na dravnoj i m e u n aro d n o j razini, a provodi se nizom m jera i postupaka, politikih, sociolokih i pravnih, planiranjem i gospodaranjem uz prim jenu znanstvenih m etoda i teh n o lokih postupaka kao i institucionalnih mjera. Kako bi se ouvala i zatitila kvaliteta p riro d n ih voda, m oraju se p rim i je n iti p o stupci ienja otp ad n ih voda prije njihova otputanja. Kod p riro d n ih zagaivanja, obino m anjih razm jera, u vodam a se odvi jaju prirodni fizik a ln i, kemijski i bioloki procesi koji odravaju kakvou voda na zadovoljavajuoj razini. F izikalni postupci sam oienja su razrjeivanje, taloe nje i cijeenje. Razrjeivanjem se m ijeaju oneiene vode s velikim v o lu m e n o m iste vode, im e se pospjeuje sam oienje voda. Taloenjem se iz vode uklanjaju rasprene estice pa nizvodno od m jesta taloenja dospijeva ia voda, a u talogu se zbiva m ikrobioloka razgradnja zagaivala. N epovoljni su uinci tog procesa nakupljanje organske tvari u talogu na d n u , gdje se zbog m ikrobioloke razgradnje pojavljuje prevelika potronja kisika. O sim toga, kod ob iln ih ob orina zbog bujica se talog podie sa dna i m oe poveati o p tereen o st vode organskom tvari. Cijeenjem ili filtracijom zadravaju se na poram a p ro p u sn ih slojeva od pijeska ili ljunka rasprene estice iz vode, im e se ona m ehaniki proiava. T im se procesom iz povrinskih voda u p odzem lju dobivaju podzem ne vode visoke kvalitete. Kem ijski procesi kod sam oienja voda su procesi oksidacija-redukcija, precipitacija ili ponovno taloenje. V anu ulogu u kem ijskim procesim a im aju kiselost vode i sadraj otopljenoga kisika. Biokem ijski procesi teku uz pom o m ikroorganizam a uz p risu tn o st kisika (aerobna razgradnja) i bez p risutnosti kisika (anaerobna razgradnja).
ONEIENJE VODA
67
U vodam a oneienim a otpadom iz urbanih i ruralnih sredina kvaliteta voda m oe se odrati sam o uz prim jenu razliitih postupaka za proiavanje otp ad n ih voda koji su dio kom pleksnog sustava zatite voda. Postoje etiri glavna postupka za proiivanje otpadnih voda: A) Prethodno ienje ine ureaji za reetanje; njim a se odstranjuje krupni otpad iz vode koji pravi sm etnje na ostalim dijelovim a ureaja, zatim ureaj za usitnjavanje krutog i krupnijeg dijela otpada. Postupci uklanjanja pijeska i m asnoa uz pom o pjeskolova u p re th o d n o m stupnju ienja tite crpke, cjevovode i druge dijelove ureaja. Pijesak i m asnoa skidaju se m ehaniki i n akon pranja odvoze na odlagalite. B) Prvi stupanj proiavanja voda ukljuuje ureaje za uklanjanje rasprenih estica iz vode postupcim a taloenja, isplivavanja ili cijeenja. Rasprene estice taloe se zbog sile gravitacije i skupljaju se na dnu talonika kao sirov m ulj. P rem a poloaju u ureaju za obradu otpadnih voda talonici m ogu biti p reth o d n i ili prim arni, naknadni ili sekundarni talonici, m ogu biti razliitih oblika a ovisno o nainu unoenja otpadne vode m ogu biti s vodoravnim ili o k o m itim protjecanjem . D im enzioniranje bilo prim arnog bilo sekundarnog talonika tem elji se na povrinskom optereenju, a izbor oblika ovisi o veliini ureaja, raspo loivom pro sto ru, trokovim a gradnje i drugim uvjetim a na m jestu gradnje. K om unalne otpadne vode esto se zadravaju u taloniku 1 do 2 sata, to se sm atra uinkovitim v rem en o m taloenja. O tpadna voda nakon talonika istjee preko preljevnika. U p rvom stupnju proiivanja otpadnih voda vaan je i postupak is plivavanja ili flotacija kojim se odvajaju estice k rutine iz otopine na tem elju razlike u gustoi. U reaj za isplivavanje slui um jesto preth o d n o g talonika. P riro d n o isplivavanje dogaa se u taloniku kad tvari m anje gustoe, kao m asti i ulja, isplivaju na povrinu, odakle se m ogu ukloniti uz pom o p re grada u ro n jen ih ispred preljeva preko kojih otpadne vode otjeu na daljnju obradu. U m je tn o se isplivavanje postie uvoenjem m jehuria zraka u o t p ad n u v o d u uz prim jenu razliitih tlakova radi boljeg rasprivanja zraka i uinkovitijeg isplivavanja. P ostupak isplivavanja posebno je koristan u p ro iavanju kom unalnih i industrijskih otpadnih voda s velikim sadrajem ulja i masti. U reaji za taj postupak m anji su od talonika, a p red n o st im je i u tom e to se dobiva vei sadraj suhe tvari u m ulju zaostalom nakon obrade. U reaj se dim enzionira p ilot-postrojenjem uz poznato povrinsko opteree nje sprem nika i vrijem e zadravanja otpadne vode od 15 do 20 m inuta.
68
Ekoloki leksikon
C ) U drugom stupnju obrade, koji se naovezuje na p reth o d n i postupak proi avanja ili na prvi stupanj ienja, uklanjaju se biorazgradive organske tvari iz o tp ad n ih voda. U ureajim a za bioloko proiavanje odvijaju se isti procesi kao i kod p riro d n o g sam oienja, sam o ovdje ti procesi teku ubrzano i uz p o tp u n u ko n tro lu izvana. B iolokim postupcim a rasprene i otopljene organske tvari pretvaraju se u nekodljivu biom asu, plinove i nerazgradivi ostatak. U to m p o stupku glavnu ulogu im aju m ikroorganizm i koji se za svoj rast i razvoj slue organskim tvarim a iz o tpadnih voda kuanstava i industrije ako sadravaju bioloki razgradive organske tvari. N a kraju procesa narasla stanina m asa taloenjem se uklanja kao m ulj otpadne vode. B iolokim p o stupcim a proiavanja iz otpadnih se voda uklanja ili bitno sm anjuje koncentracija organskih, duikovih i fosfornih spojeva. Sam postupak raz gradnje organske tvari, tj. spojeva ugljika, m ogu je uz p risu tn o st kisika (aerobna razgradnja) ili bez kisika (anaerobna razgradnja) ili procesom bak terijske oksidacije i redukcije. U aerobnoj razgradnji organske tvari konani p ro d u k ti su bioloki m ulj, ugljikov dioksid, voda i nerazgradiv ostatak, a u an aerobnim uvjetim a razgradnje m etan, ugljikov dioksid i voda te biom asa kao i u anaerobnoj razgradnji. D jelotvornost razgradnje ovisi o sadraju organske tvari u otpadnoj vodi, o koncentraciji biogenih elem enata, kiselosti i tem peraturi. U d ru g o m stu p n ju obrade posebno je vano uklanjanje spo jev a duika i fosfora zbog njihova utjecaja na nepovoljne procese eutrofikacije u p riro d n im vodam a. Proces proiavanja aktivnim m uljem odvija se s po m o u m ase ivih m ikroorganizam a koji u otpadnoj vodi pospjeuju bioloku razgradnju o r ganske tvari. U biolokom sprem niku s otp ad n o m vo d o m nalaze se raspreni m ik roorganizm i koji kisikom iz zraka koji se uvodi u sprem nik i uz m ijeanje u b rzan o razgrauju organske spojeve. N arasla masa m ikroorganizam a odvo di se o tp ad n o m v o d o m u naknadni talonik i kao aktivni m ulj dijelom se vraa u sp rem n ik u novi proces proiavanja, a preostali se m ulj prije konanog odlaganja odvodi na konanu obradu. O sim u sprem nicim a bioloka razgradnja je m ogua i u prokapnicim a, tj. sprem nicim a ispunjenim a poro zn im m aterijalom . N a povrini punila nalaze se m ik roorganizm i i preko njih se slijeva otpadna voda, a zrak se radi kisika dovodi iz istog ili su p ro tn o g sm jera. Proces razgradnje zbiva se na povrini p u n ila uz poveanje debljine bioloke opne zbog porasta biom ase, a u u n u ta rn je m dijelu bioloke opne stanice se razgrauju, zbog ega se otkida biom asa s punila. Biom asa se iz sprem nika uklanja zajedno s p ro ienom v odom . Proces biorazgradnje se na povrini punila poslije toga nastavlja, a aktivni m ulj stvoren u prijanjem postupku taloenja se odvaja i dijelom vraa u prokapnik, a dijelom se odvodi na konanu obradu.
ONEIENJE VODA
69
B ioloka razgradnja takoer je m ogua s p o m o u bioloke cjediljke, tj. sp rem n ik a isp u n jen o g glinenim kuglicam a velike specifine povrine na k o jim a se u z p o m o m ikroorganizam a bioloki proiavaju otpadne vode. Taj p o stu p ak je p rikladan tam o gdje je p ro sto r ogranien, j e r bioloka cjedila ne trebaju velike povrine za svoj rad, a kvaliteta proiene vode vrlo je visoka. P ostoji jo niz d ru g ih rjeenja za bioloko proiavanje o tp ad n ih voda, n p r. lagune i stabilizacijske bare, a p rim jen ju ju se na velikim povrinam a zem ljita slabije kvalitete, no nepovoljni su u toplijim razdobljim a zbog n eu g o d n ih m irisa. P o stu p ci anaerobne bioloke razgradnje o tp ad n ih voda p rim jen ju ju se kod voda s visokim sadrajem organske tvari kao to su otpadne vode m esne industrije, tv o rnice kvasca ili eera. U procesu razgradnje bez kisika nastaje m etansko v ren je i m etan p roizveden procesom truljenja m oe se kao o b n o v ljiv izvor energije upotrijebiti za zagrijavanje sprem nika. F izik aln o -k em ijsk i postupci u d ru g o m stu p n ju proiavanja p rim je n ju ju se prije isputanja u p riro d n e vode slabije proienih o tp ad n ih voda. U o b iajen o je da se poslije postupka p re th o d n o g ienja p rim jen ju ju p o stupci zgruavanja (koagulacija), pahuljienja i taloenja. Z gunjavanje je proces uklanjanja o tpadnih tvari iz vode kojim se dod atk o m kem ikalija (vievalentnih kationa) neutraliziraju uglavnom negativno nabijeni organski spojevi u koloidnoj form i. K oagulirane estice m ogu se dalje taloiti i cijediti. U p ah u ljien ju ili flokulaciji takoer se uz dodatke kem ikalija koloidno rasprene organske tvari iz o tp ad n ih voda prevode u vee estice i tako uklanjaju. D ) Trei stupanj proiavanja o tp ad n ih voda prim jen ju je se da bi se postigla visoka kvaliteta vode prije otputanja u p riro d n e vode. F izikalnim m etodam a kao to su cijeenje, adsorpcija i m em bransko uklanjanje zagaivala postie se bistroa vode, uklanjaju se neu g o d n i m irisi, boja i okus, m ikroorganizm i i toksine tvari. K em ijskim dodacim a, ionskom izm jen o m i procesim a oksi dacije i redukcije odstranjivaju se tetni sastojci iz o tp ad n ih voda pa se na p rim jer talo enjem om ekavaju vode, ionskom izm jen o m uklanjaju se ioni m etala, a oksidoredukcijskim reakcijam a voda se dezinficira, uklanjaju se eljezo i m angan ili cijanidi. D ezinfekcija je vana u svim stupnjevim a proiavanja je r se sm anjuje broj p ato g en ih m ikroorganizam a koji m ogu biti uzronici m n o g o b ro jn ih bolesti. T ak o se osim pitke vode dezinficira i proiena otpadna voda prije nego to se o tp usti u p riro d n e vode kao i m ulj preostao nakon obrade prije konan o g odlaganja u okoli. D ezinfekcija vode najea je k lo ro m i k lo rn im spojevim a, o zo n o m , b ro m o m i jo d o m a rjee kiselinam a i luinam a. M ik ro
70
Ekoloki leksikon
organizm i se unitavaju i p rim jen o m ultraljubiastog zraenja kao i g a m a zrakam a. B iolokim postupcim a u treem stupnju proiavanja uklanjaju se i duikovi i fosforni spojevi. S loenim procesim a nitrifikacije po m o u bak terija du ik prelazi u am onijak preko nitrita i nitrata. Z b o g troenja kisika stvaraju se anaerobni uvjeti i tada poinje denitrifikacija, tj. nitrati i nitriti red u k cijo m prelaze u plinoviti duik ili se redukcija odvija do nastajanja am onijaka koji m ikroorganizm i uzim aju za vlastiti rast i razvoj. O rganski fosfor takoer se odstranjuje iz otpadnih voda biolokim m etodam a ili ke m ijskim pro ceso m taloenja. Postoje i alternativni postupci i ureaji za proiavanje otp ad n ih voda koji su na nioj tehnolokoj razini i p rim jen ju ju kad nije potrebna visoka kvaliteta oiene vode, (kao to je na prim jer ponovna uporaba vode u poljoprivredi). T ako se otpadna voda proiava teenjem po povrini ili cijeenjem kroz slojeve, zatim akvakulturom p o m o u vo d en ih biljaka ili organizam a kojim a oneistai slue kao hrana. V oda se m oe zadravati dulje vrijem e i u d u b o kim sp rem nicim a i sluiti za natapanje polja i njiva. U sprem niku se taloe i bioloki razgrauju organske tvari iz otpadne vode. Poslije obrade o tp ad n ih voda zaostaju proizvodi kao to su k ru p n i kruti otpad, anorganske tvari: pijesak i soli, ulja i m asti, organski i anorganski m ulj koji se prije k o nanog odlaganja m o raju preraditi da b u d u prihvatljivi za okoli. N ajvei je p ro b lem obrada organskog i anorganskog m ulja i ovisi u p rv o m red u o m jestu odlaganja. U obradi m ulja uobiajeni su postupci: zgrunjavanje, stabilizacija, poboljanje svojstava, kom postiranje, spaljivanje i piroliza. Z g ru njavanjem se poveava koncentracija k rute tvari u m ulju, sm anjuje se sadraj vode a tim e se sm anjuje i v o lu m en o tpadnog m ulja. Stabilizacijom m ulja spreava se daljnja razgradnja, a poboljanjem svojstava m ulja sm anjuje se broj m ikroorganizam a i uklanjaju neu g o d n i m irisi. K om postiranjem se organska tvar u m u lju razgrauje do anorganskih tvari i zajedno s k o n anim p roizvodom koji je slian h u m u sn o m m aterijalu postaje pogodan za odlaganje na poljoprivredne povrine. Suenje, spaljivanje i pi roliza ubrajaju se u term ike postupke obrade m ulja, a m e u so b n o se razli k uju po k o n an o m p ro d u k tu obrade. S uenjem se uklanja vlaga, spaljiva njem zaostaje pepeo, a pirolizom , tj. spaljivanjem bez prisutnosti zraka, nastaju plinovi m etan, vodik, ugljikov m onoksid, katran te pougljenjena kruta tvar i pepeo. Ako se iz m ulja uklone svi tetni sastojci, m ulj se odlae u okoli, a ponekad je od koristi u poljoprivredi ili kao obnovljiv izvor energije. P roiene otpadne vode m oraju prije isputanja u p riro d n e vode za dovoljavati propisane no rm e o doputenim najveim koncentracijam a p oje
ONEIENJE VODA
71
d in ih oneistaa, m ora se strogo kontrolirati kvaliteta proienih otpadnih voda i n ep rek id n o pratiti stanje prirodnih voda koje slue kao prijam nici o tp ad n ih voda.
L IT E R A T U R A
G uli I.: O pskrba vodom . Izdava: Hrvatski savez graevinskih inenjera, Zagreb, 2000. T edeschi S.: Z atita voda. Izdava: Hrvatski savez graevinskih inenjera, Zagreb, 1997. Glava V.: U vod u globalnu ekologiju. Izdava; D ravna uprava za zatitu prirode i okolia, Zagreb, 1999. Vode H rvatske: Izdavai: M inistarstvo vodoprivrede Republike H rvatske, Zagreb; Javno vodoprivredno poduzee Hrvatska vodoprivreda Zagreb, 1991. Sekuli B. i Sondi. I. Koliko je Jadran doista optereen antropogenim i p rirodnim unosom tvari? Z naenje sedim enta u zatiti m ora od zagaenja. H rvatski geografski glasnik, 59, 95-105, 1997. Sekuli B. and V ertanik A. C om parison o f anthropoiogical and natural input ofsubstances th rough w aters into Adriatic, Baltic and Black Sea. W ater Research, Vol. 31, 3178-3182, 1997
P O G L A V L J E
5.
ONECISCENJE ZRAKA
Mr. sc. VladimirJelavi

EKONERG i U N D P , Zagreb
Uvod
Kad se govori i oneienju atm osfere, m oe se razlikovati nekoliko skupina pitanja s o b ziro m na uzroke oneienja, oneiujue tvari, uinke i utjecaje. N e k i p ro b lem i vezani su za utjecaje na globalnoj razini, a neki su tipino lokalnog i regionalnog tipa. Kad se govori o globalnom oneienju m isli se na itavu Z em lju , a govorei o regionalnom oneienju, m isli se na p ro sto r od n ekoliko stotina kilom etara do prostora itavoga kontinenta. G lavne sku p in e p ro b lem a vezanih za oneienje atm osfere:
Problem Globalno zatopljenje Oteenje ozonske ovojnice Zakiseljavanje Prizemni ozon Disperzija otrovnih kemijskih tvari Problemi oneienja zraka u gradovima Tipina razina globalno globalno regionalno regionalno regionalno i lokalno lokalno (
P itanje globalnog zatopljenja obrauje se u po seb n o m poglavlju, ovdje se p rik azu ju ostala pitanja. B udui da su uinci na okoli razliitih oneiujuih tvari m e u so b n o povezani, ustanovljeno je da je pristup koji p ro m atra integralno vie tvari i m nogostruke uinke najbolji nain da se kreira politika zatite. S tim u vezi u okviru K onvencije o prekograninom daljinskom oneienju zraka (LRTAP) uv ed en je tzv. m ulti p o lu ta n t m u ltiefek t-p ristu p kojim se zajedniki p rom atraju em isije vie tvari: sum -
74
Ekoloki leksikon
porova dioksida (S O 2), duikovih oksida (N O x), am onijaka (N H 3) i hlapljivih organskih tvari (V O C). T o su oneiujue tvari koje im aju zajednike tetne uinke na zakiseljavanje, eutrofikaciju i prizem ni ozon. Slian je npr. p ro b lem em isija kloriranih ugljikovodika s obzirom na ozonsku ovojnicu i na ldim atske prom jene. B udui da su neke oneiujue tvari pro b lem oko lia, sm anjenje em isije im a viestruki pozitivni uinak. N a prim jer, sm anje nje em isije C O 2 koje se provodi zbog klim atskih prom jena ujedno sm anjuje i em isije S O 2 , N O x i C O i tim e pridonosi poboljanju stanja akiseljavanja, troposferskog ozona i kvalitete zraka u urbanim sredinam a. N a drugoj strani aerosoli sum pora im aju rashladan uinak u atm osferi pa sm anjenje em isije S O 2 poveava globalno zatopljenje. P rim jer m ogueg su p ro tn o g djelovanja je s t npr. blago sm anjenje em isije tvari koje su p re th o d n ik ozona, to m oe dovesti do poveanja koncentracije ozona je r je u procesu njegova nastajanja i reakcije bitan o m jer pojedinih vrsta plinova. Z bog navedenog, podjele na p roblem e zatite atm osfere ne treba prihvaati suvie striktno je r postoji preklapanje i m eudjelovanje. U elji da se sistem atski opie pitanje oneienja zraka m oe se poi od razm atranja pojedinih koraka u lancu utjecaja koji su svojstveni i za druge m edije okolia (tlo, voda, proizvodnja otpada i slino). Postalo je donelde ve standardno prom atrati pojedine vrste utjecaja kroz njihove sastavne ele m en te (si. 5.1.), a to su pokretai oneienja, pritisci, stanje okolia, tetni utjecaji i odgovor politike, (tzv. SPSIR shem a, E E A , 1998.).
Kakvoa okolia
s l ik a
Sastavnice problema zatite okolia (zraka) i sastava upravljanja o k o liem (EEA, 2001.)
5.1.
ONEIENJE ZRAKA
75
Pokretai, oneienja su ljudske aktivnosti kojim a se zadovoljavaju osnovne
ivotne potrebe: potreba za hranom , energijom , prijevozom , m aterijalnim d o b rim a i slino. Z b o g zadovoljenja tih potreba em itiraju se tetne tvari koje ine pritisak na okoli. E m isijom dolazi do disperzije i transporta tetnih tvari kroz atm osferu, do povienih koncentracija u p rize m n o m sloju, u stratosferi ili do taloenja tetnih tvari, to su p o k a z a te lji stanja okolia. Izlaganje p o v eanim koncentracijam a ili taloenju utjee se na ljudsko zdravlje, usjeve, um e, m aterijalna i k u ltu rn a dobra. Politika zatite okolia m ora nadzirati ili utjecati na svaki od tih koraka i aktivno djelovati, posebice u sferi pokretaa, gdje se ostvaruje preventiva. O p i cilj je svesti optereenje okolia ispod praga trajno podnoljivih optereenja, im e se om oguuje odriv razvoj. U traenju najboljih ljeenja i d o b re prakse prim jenjuju se najbolje raspoloive tehnike (BAT) za sm a njenje em isije, pridravanjem principa m aksim alne djelotvornosti u skladu s u lo en im sredstvim a. S o b ziro m na isprepletenost razliitih problem a okolia i politike u nji h o v u ljeavanju, poeljno je pojednostaviti i standardizirati ocjenjivanje sta nja okolia i postignua politike. U to m pogledu u posljednjih nekoliko godina u in jen o je m nogo u definiranju pokazatelja okolia, i na europskoj razini i globalno. O vdje se navode sustavi indikatora u okviru E uropske agencije za okoli, E U R S T A T -a , O E C D -a , Svjetske banke, U N E P -a , o em u se podaci m ogu nai u radu. Jelavi, 20 01.) i (D S Z , 2001.). M n o g o b ro jn e procjene pokazuju da su tete izazvane oneienjem zra ka jo uvijek zn atno vee od trokova m jera za sm anjenje oneienja, to znai da se svaka uloena novana jedinica u cilju zatite zraka, viestruko vraa kao dobit zbog izbjegnute tete u okoliu. U to m je pogledu cilj u politici zatite okolia: to vie internalizirati eksterne trokove okolia, o d n o sn o na pravedan nain provesti naelo: plaa onaj koji oneiuje. U nastavku se daje kratki opis pojedinih problem a okolia s o snovnim inform acijam a o pozadini problem a, pokretaim a, em isijam a, stanju okolia i odgovorim a. Kratkoa teksta onem oguuje objanjenje fizikalno-kem ijskih osnova procesa.
76
Ekoloki leksikon
Oteenje ozonske ovojnice

P O Z A D IN A PR O B L E M A O z o n sk o m ovojnicom sm atra se sloj atm osfere od 10 do 40 lem iznad Z em lje. M aksim alna koncentracija ozona pojavljuje se na visini oko 20 km ; stratosfera sadrava oko 90 posto ozona, a ostatak je u troposferi. O z o n nastaje u gornjim slojevim a stratosfere zbog kratkovalnog Suneva zraenja (< 1 9 0 nm ). Sunevim zraenjem pretvaraju se m olekule kisika (O 2) u atom ni kisik (O ). A to m n i kisik veom a je reaktivan i reagira brzo s m olekulam a kisika stvarajui ozon (O 3). U ltraljubiasto zraenje (U V ) veih v alnih duljina (< 2 8 0 nm ) m oe razbiti m olekule ozona u m olekularni i ato m n i kisik, kao povratni proces naprijed opisanom . N a taj nain postoji dinam ika ravnotea u proizvodnji i razbijanju ozona. N ajvei dio ozona u stratosferi nastaje iznad tropskih krajeva, gdje je najjae Sunevo zraenje, odakle se globalnim cirkulacijam a ozon tran sp o r tira p rem a polovim a. Taj transport je najvei u kasnu zim u i na proljee. Z ato se m aksim alne koncentracije pojavljuju u proljee, a m inim alne u kasnu jesen . U k u p n i ozon m jeri se obino D obsonovim jedinicam a (D U ). O zo n sk a ovojnica debljine 300 D U znai da bi imala debljinu 3 m m ako bi se sastojala sam o od ozona pri atm osferskom tlaku od je d n e atm osfere. Stanje ozonske ovojnice vie ili m anje posljedica je prisutnosti tetnih spojeva klora i brom a. M nogi spojevi reagiraju u niim slojevim a atm osfere ili se otapaju u kapljicam a oblaka pa tako i ne dospiju u stratosferu. Sto je dulje v rijem e raspada neke tvari, to ona vie dopire u stratosferu. T vari koje utjeu na oteenje ozonske ovojnice jesu: klorofluorougljikovodici (C F G ), ugljikov tetraklorid, m etil kloroform , haloni, hidrofluorougljikovodici (H C F C ), hidrobrom ofluorougljikovodici (H B F C ) i m etil-b ro n id .
S T A N JE Sm anjenje ozonske ovojnice nije poeljno je r se tim e poveava U V -B zrae nje na povrini Z em lje. Satelitski podaci pokazuju da se na sjevernoj hem o sferi, izm e u 40. i 50. stupnja U V -B radijacija poveala 10 posto u svakih d eset godina u razdoblju od 1979. do 1992. godine (H erm an et al., 1996.). N a d E u ro p o m je relativno vee poveanje iznad sjevernog i srednjeg dijela, a upola m anje n a ju g u . Najvee stanjenje ozonske ovojnice pojavljuje se na A ntartici, p o v rem eno i do treine prijanjih vrijednosti.
ONEIENJE ZRAKA
77
T E T N I U IN C I U V -B zraenje m oe izazvati m n ogobrojne kem ijske i bioloke procese koji su tetn i za ljudski organizam . U ovjeka m oe povieno U V -B zraenje uzrokovati rak koe, m re n u (katarakt) oiju, opekotine, ub rzan o starenje koe i sm an jen je o tp o rn o sti im unolokog sustava. N e postoji jed n o stav n a veza izm e u izlaganja U V zraenju i oboljenja zbog toga to razliita p o p u lacija im a i razliitu osjetljivost na U V zraenje. U tv r e n o je da U V -B zraenje im a utjecaj na vodene ekosustave sm anjenjem p roizvodnje fitoplank tona u zro k o ju i tete u ran o m razvoju riba, rakova, koljkaa i ostalih ivotinja. T ak o e r utjee na biljke, ali se one m o g u donekle prilagoditi p ro m jen am a. D o d atn o , U V -B radijacija pospjeuje kem ijske reakcije u at m osferi, p rid o n o si poveanju koncentracije ozona u troposferi i utjee na p ro d u ljen je ivotnog vijeka velikog broja spojeva, ukljuujui staklenike plinove.
S T A N JE P L IN O V A U A T M O S F E R I P orast k o ncentracije tvari koje oteuju ozonsku ovojnicu (T O O O ) sm a nju je se ili su koncentracije stabilizirane zahvaljujui M o n trealsk o m p ro to kolu i n jeg o v im dodacim a. U k u p n i potencijal oteenja ozonske ovojnice u obliku klorida i bro m id a u atm osferi dosegla je m ak sim u m oko 1994. godine, n ak o n toga pada zbog sm anjenja m e til-k lo ro fo rm a i ugljikova tetraklorida. P o tp u n i oporavak ozonske ovojnice (ako se u p o tp u n o sti b u d u provele o d red b e M o n trealsk o g protokola i njegovih am andm ana), oekuje se sredi n o m stoljea.
E M IS IJ A T O O O T V A R I T O O O tvari slue kao otapala, rashladna sredstva, za pro izv o d n ju pjenastih masa, kao odm aivai i potisni plinovi sprejeva, p ro tu p o arn a sredstva (haloni) i poljo p riv redni pesticidi (m etil-b ro m id ). G lobalna proizvodnja C F C -a u 1995. godini na razini je 10 20 posto njezin e m aksim alne vrijednosti u E U (E E A , 1998.), m e u tim u n ekim zem ljam a u razvoju kao to su Kina i Indija jo uvijek raste (si. 5.2.). Em isija glavnih tvari C F C -1 1 i C F C -1 2 poela je padati nakon 1974. godine zahva ljujui sm an jen ju up o treb e u sprejevim a. T o je bila posljedica prvih spoznaja da C F C tvari negativno utjeu na ozonsku ovojnicu. N a k o n toga p ro izv o d nja je p o n o v n o poela rasti zbog vee up o treb e u proizvodnji pjenastih m asa, u hladnjacim a i u rashladnim sredstvim a, a nakon 1978. godine, zahvaljujui M o n trea lsk o m protokolu, poela je p o n o v n o padati.
78
E koloki leksikon
HCFC-22
SLiitA 5 ,2 . Globalna emisija najznaajnijih tvari koje oneiuju ozonsku ovojnicu (TOOO Spojeva), 1930. 1995. (AFEAS, 1997.) (CFC=klorfiuorugljik; HCFC=hidrafluorougljikovodici)
H rvatska n em a vlastite proizvodnje T O O O tvari, a njihova uporaba je na razini od 0,06 kg po stanovniku, to je znatno m anje nego u industrijsld razvijenim zem ljam a (9,3 kg po stanovniku). T o doputa stanovite olakice u p o gledu prestanka uporabe koje slijede iz M ontrealskog protokola. T O O O tvari koje zam jenjuju C F C spojeve, kao to je H C F C , m nogo m anje oteu ju ozonsku ovojnicu ili npr. H F C koji j u uope ne oteuje, ali je p lin s jak im staklenikim potencijalom . O sim T O O O tvari i druge tvari i pojave oteuju ozonsku ovojnicu, kao: em isija duikovih oksida, su m p o rn o g dioksida i dim a iz zrakoplovnog p ro m eta sm an jenjem tem p eratu re u stratosferi (zbog staklenikog uinka) m oglo bi se pojaati form iranje stratosferskih oblaka iznad polova to im a negativne posljedice na ozonsku ovojnicu poveana koncentracija staklenikih plinova m ogla bi utjecati na p ro m jen e u globalnoj cirkulaciji zraka u stratosferi, to bi m oglo utjecati na o zo n sk u ovojnicu iznad polarnih krajeva
ONEIENJE ZRAKA
79
velike vulkanske erupcije s em isijom su m p o rn ih aerosola m ogu u t jecati kratkorono na ozonsku ovojnicu.
M O N T R E A L S K I P R O T O K O L I N JE G O V I D O D A C I K onvencija U jed in jen ih naroda o zatiti ozonske ovojnice potpisana je u B eu 1986. godine, a 1987. godine 47 zemalja dogovorilo se u okviru M o n trealskog protokola o tvarim a koje oteuju ozonsku ovojnicu da nee po veavati proizvodnju odreenih C F C tvari i halona i da e se potronja istih sm anjiti 50 posto do 2000. godine u usporedbi s 1986. godinom . D odatna sm anjenja i obveze na nove tvari propisane su u tzv. Londonskim (1990.) i K openhakim (1992.) dodacim a, a zatim ponovno Bekim (1995.) i M o n trealskim dodacim a (1997.). D anas Konvencija im a 165 drava lanica, a K openhake dodatke prihvatile su 72 drave. Prihvaanje M ontrealskog p ro tokola i njegovih am andm ana rezultiralo je velikim sm anjenjem proizvodnje i em isije T O O O tvari, a tim e i stabilizacijom ili sm anjenjem tih tvari u atm osferi. B udui da postoji znaajan vrem enski razm ak izm eu proizvod nje i emisije, ovisno o vrsti prim jene i ivotnom vijeku proizvoda u kojim a se koristi, a takoer u vrem enu koje je potrebno da dopre do stratosferskih slojeva, efekti na ozonsku ovojnicu i tim e na sm anjenje U V -B zraenja jo nisu vidljivi. Kao lanica M ontrealskog protokola H rvatska je obvezna p o stupno uki n u ti C F C tvari i halone do 2010. godine (H C F C do 2040. godine). T o je deset godina kasnije od razvijenih zemalja (zbog m anje emisije po stanovni ku). U razdoblju od 1986. do 1994. godine potronja C F C -a v e je sm anjena 61 posto, halona 93 posto, ugljik-tetraklorida 48 posto i m etil-kloroform a 77,posto ( M Z O P U , 2001.).
Zakiselj'apatije
T aloenje kiselih sastojaka, najveim je dijelom uzokovano em isijom su m p o rn o g dioksida (S O 2), duikovih oksida (N O x) i am onijaka (N H 3), a dje luje tetno na povrinske vode, tlo i vegetaciju, to je vidljivo u propadanju um a i vitalnosti drvea, sm anjenju ribljih zaliha, sm anjenju raznolikosti biljnih zajednica u jezerim a i rijekama je r su osjetljive na kiselo taloenje te u p ro m jen i kem ijskih svojstava tla. tete su takoer na spom enicim a k u ltu r n o g naslijea i graevinam a. Taloenje duikovih spojeva takoer je u zro k om eutrofikacije na kopnenim i vodenim ekosustavim a.
80
E koloki leksikon
Zakiseljavanje je m eugranini p ro b lem i zbog toga se je d in o m oe rjeavati zajednikim akcijama, najvie sm an jen jem em isije iz energetskih stacioniranih izvora i prom eta.
M E U G R A N I N I P R IJE N O S O N E I E N J A Spojevi S O 2 , N O x i N H 3 isputeni u atm osferu transportiraju se na velike u d aljenosti p ri em u nastaju njihove fizikalno-kem ijske prom jene. T i spo jev i dospijevaju na tlo i vegetaciju u obliku su h o g ili m o k ro g taloenja ispiranjem kiom , snijegom i m aglom . S O 2 i N O x m ogu oksidirati u su m p o rastu ili d u in u kiselinu, u atm osferi ili nakon taloenja. A m onijak N H 3 m o e reagirati s tim kiselinam a, pri em u nastaju estice am onijeva sulfata i nitrata. V rijem e raspada kiselih plinova i estica u atm osferi ovisi o m e te o ro lokim i kem ijskim uvjetim a. Spojevi su m p o ra uglavnom se taloe dva do etiri dana nakon em isije. O ksidi duika ostaju u atm osferi neto dulje, ali je reakcija u d u in u kiselinu relativno brza, a ta se kiselina vrlo brzo taloi na tlo. A m o n ijak u istom stanju brzo se taloi, ali sulfati i nitrati ostaju dulje u atm osferi. N a v ed en e reakcije o d re u ju d eb ljin u taloga i o m o g u u ju tra n sp o rt na velike udaljenosti, nekad i do nekoliko tisua kilom etara. G lavni izvor inform acija i podataka o daljinskom prijenosu kiselih sasto jaka je E u ro p sk i p ro g ram za praenje i ocjen u (E M E P ) uspostavljen 1979. godine u okviru K onvencije o daljinskom p rek o g ran in o m o neienju zraka koju v o d i E u ro p sk o gospodarsko povjerenstvo U je d in je n ih naroda (U N E CE).
T E T N I U IN C I P raenje stanja propadanja um a p okazuju oteenja na vie od treine drvea u Srednjoj i Istonoj E uropi. U H rvatskoj su u razdoblju od 1992. do 1998. godine u tv r en a oteenja klase 2 -4 (postoje etiri klase oteenja), n a 16 do 40 p o sto drvea, ovisno o godini ( U N E C E , 1999.). U posljednje vrijem e zam jeuje se sm anjenje porasta oteenja, ali zabrinjava porast na nekim vrstam a, kao to je npr. hrast. tete na drveu ne m o g u se povezivati sam o sa zakiseljavanjem . O stali stresni im benici, kao to su sua, m raz, vjetar, hid roloki uvjeti, pa i n o rm aln o starenje um skih sastojina, takoer p rid o nose sm an jen ju vitalnosti i propadanju um a. O sim taloenja, na um e tetn o utjeu poviene koncentracije p rizem n o g ozona, su m p o rn o g dioksida i taloenje m etala. Z b o g navedenog nije m ogue postaviti je d n o sta v n u vezu
ONEIENJE ZRAKA
81
izm e u oteenja na um am a i prekoraenja pragova kritinog optereenja s o b ziro m na zakiseljavanje. U sp rk o s sm an jen ju em isije kiselih plinova u E u ro p i, praenje stanja i dalje pokazu je p o rast gubitka lisnatosti. Proces zakiseljavanja tla vrlo je spor i p o tre b n o je o d re en o vrijem e da se tlo i vegetacija obnove. Sto se tie utjecaja na slatku vodu, najvee tete pojavljuju se u sjevernoj E uropi. U tjecaj na ekosustav jezera m oe biti direktan zbog toksinosti kiselih sastojina, in d irek tan zbog utjecaja na o d re e n u vegetaciju ili zbog izm jene k o m p lek sn ih kem ijskih uvjeta. Z b o g zakiseljavanja jeze ra esto p o t p u n o nestan e riblji fond. Inae, taj pro b lem s vidljivim tetam a bio je prvi poticaj da se rjei pitanje zakiseljavanja na razini E uro p e. U Finskoj su na p rim jer u 3000 jezera, a u vedskoj u 6000 jeze ra prekoraene vrijednosti kritikog op tereenja (H enriksen et. a i, 1998.). U sp o re d b a podataka za pos ljednjih d eset godina pokazuje poboljanje stanja m n o g ih jeze ra u k em izm u v o d e i osjetljivoj fauni (Lukeivile et. al., 1997.). tetni utjecaj na vrste m aterijale (korozija, raspadanje i zaprljanje) n a staje zbog p o v ienih koncentracija su m p o rn o g dioksida. P okazuje se da ko risti zbog sm an jenja trokova zatite i zam jene o p rem e koja je po d lo n a koroziji m o g u n adm aiti trokove sm anjenja em isije. O vdje se m oe sp o m e n u ti jo i to da kao posljedica em isije su m p o rn o g dioksida nastaju sulfati u ob lik u estica koji su vrlo tetni po zdravlje jed n a k o kao i ostale k ru te estice. C estice sulfata i n itrata sm anjuju vidljivost, ali im aju i efekt hlaenja povezan s p ro b le m o m globalnog zatopljenja.
T A L O E N J E K IS E L I H S A S T O JA K A Em isija s u m p o rn o g dioksida u posljednjih sto godina u E u ro p i narasla je vie od p etn aest p uta. O n a se sm anjuje tako d a je u 1995. godini pala na polovicu m ak sim u m a iz 1980. godine, kada je bila 60 m ilijuna tona. T aloenje su m po ra pokazuje slian tren d kao i em isija, posebice za S red n ju E u ro p u gdje su taloenja najvea. S m anjenje taloenja duika m n o g o j e m anje nego s u m po ra j e r se em isija N O x u E u ro p i vrlo m alo sm anjila, a znaajno porasla u n ek im dijelovim a E u ro p e (E E A , 1997.). N a v ed en o je najvie posljedica v e likog udjela p ro m eta u em isiji N O x. U E u ro p i zbog toga taloenje duika postaje sve vei p ro b lem , relativno u o d n o su na su m p o r. N a slici 3. daje se kao p rim je r prikaz taloenja duika na p o d ru ju H rvatske i m e u n a ro d n e razm jene. Iz slike 5.3. m oe se vidjeti da d u ik taloen u H rvatskoj najee potjee iz d ru g ih europskih zem alja, a to je jo izraenije u taloenju su m pora. Slika tak o er pokazuje da vei dio hrvatske em isije zavrava izvan nae granice.
Termoelektrano 12.4 %
Ind. kotlovnlee i grijanje domainstava 20,0 %
Jugoslavija
'
10.1% 5,1% ' "poljska
BIH
Slovenija
Udio pojedinih sektora u emisiji H rvatske 1996. godine
Doprinos izvora izvan Hrvatske taloenju duika u Hrvatskoj 1996. godine

-
-*cy -
Izvor: EKONERG. EMEP 1998.
slika s. 3 . Daljinski prekogranini prijenos spojeva duika (EKONERG, 1998.) Bilanca emisije i taloenja duika u Hrvatskoj 1996. godine.
ONEIENJE ZRAKA
83
PREKORAENJA KRITINOG OPTEREENJA

K ritino o p tereenje definira se kao najvee taloenje kiselih sastojaka ili d ru g ih tvari koje n e u zrokuju kem ijske p ro m jen e s d u gotrajnim tetnim u in k o m na ekosistem (Gregor et. a i, 1996.). K ritino optereenje odreuje se za m re u 50x50 k m i usporeuje s m odeliranim i m jeren im v rijednostim a taloenja su m p o ra i duika. P rem da se pokazalo da kritino optereenje, onako kako se danas rauna, nije sasvim po u zd an pokazatelj stanja, to je za sada je d in i univerzalno prihvaen nain ocjene stanja i m etoda za planiranje p o treb n o g sm anjenja tetne em isije u Europi. K ritino optereenje odreuje se za tlo i um ske ekosustave, ali se ta koncepcija prim jenjuje i na slatkovodne ekosustave i tete na m aterijalnim dobrim a. K ritina optereenja raunaju se i kartiraju za su m p o r, zakiseljavajui d u ik i eutrofikacijski duik. Zakiseljavanje ovisi o taloenju su m p ora i duika, pa tako koliina sum pora koju neki ekostav m oe prihvatiti ovisi o razini taloenja duika i obrnuto. E utrofikacijski efekt duika povezan je s izluivanjem duika u p o d zem n e vode, povrinske tokove i jeze ra te s p ro m jen am a u um skom ekosustavu. U okviru K onvencije L R T A P sve drave lanice K onvencije dostavljaju podatke o kritin o m optereenju u E uropski koordinacijski centar za efekte. T am o se p rovodi kontrola i izra unava statistika tzv. 5 -p o sto tn ih vrijednosti kritinog optereenja. T o su v rijed n o sti iznad kojih e 5 posto povrine najosjetljivijih tipova um skog ekosustava ostati nezatieno. Z a ocjenu stanja i planiranje p o treb n o g sm a njenja u tv r u ju se prekoraenja kritinih optereenja. itav p o stu p ak koji m eto d o lo k i sjedinjuje proraun daljinskog oneienja, raunanje kritinog optereenja, prekoraenje kritinog optereenja i odreivanje p o tre b n ih ak cija, u zim ajui u o bzir trokove zatite i teta u okoliu, naziva se Integralnim m o d elsk im procjenjivanjem (Integrated M o d elin g A ssessm ent). Z a H iv atsk u je sastavljen p roraun kritinog optereenja za podruje G orskoga kotara (Jelavi i drugi, 1998.) i sjeverozapadne H rvatske (Jelavi i drugi, 1999.), a upravo je u planu dovrenje za podruje itave H rvatske. R ezultati pokazuju d a je relativno vei pro b lem p rek o m jern o taloenje d u ika zbog eutrofikacije, nego zakiseljavanje. Z a podruje H rvatske zabrinjava to procjene pokazuju da bi se u b u d u n o sti uz postizanje ciljeva iz P rotokola L R T A P na p o d ru ju H rvatske, u 2010. m ogla oekivati prekoraenja k ri tinog optereenja (C C E , 1999.). N a slici 5.4. d a n je prikaz prekoraenja kritinog optereenja na razini E u ro p e (EEA, 2001.)
84
E koloki leksikon
Postotak optereenja
25- ,
2015105-
eutrofikacija
zakiseljavanje (pH)
SLIKA 5.4. Prekoraenje kritinog optereenja u Europi (EEA, 2001.)

Napomena: povrina na kojoj dolazi do prekoraenja 5-postotnih vrijednosti kritinog optereenja
E M IS IJ A S O 2 , N O x I N H 3 U k u p n a em isija S O 2 u E u ro p i pala je 50 posto od 1980. do 1995. godine, najvie zbog pada em isije u zem ljam a bivega Sovjetskog Saveza i Z apadne E u ro p e. S m anjenje em isije N O x u istom razdoblju bilo je 15 posto, a 15 po sto sm anjena je i em isija N H 3 (E E A , 1998.). U em isiji su m p o rn o g dio k sida najvei ud io im a energetski sektor, u em isiji N O x transport, a u em isiji N H 3 poljopriveda. U H rvatskoj postoje podaci o em isiji od 1990. godine. Em isija S O 2 pala je od 1990. do 1999. godine 50 posto, em isija N O x 14 posto i em isija N H 3 24 p o sto (E K O N E R G , 1999.). Pad em isija n akon 1990. godine uglavnom je posljedica sm an jene privredne aktivnosti, p restru k tu riran ja i gaenja nekih velikih izvora em isije u tijeku i nak o n rata, a u najnovije vrijem e i zbog sve kvalitetnijega tekuega goriva. Prikaz stru k tu re em isije po p o jed in im grupa m a izvora za 1999. godinu d a n je u tablici 5.1. (E K O N E R G , 2 0 0 1 .). H rvatska im a relativno m alu em isiju S O 2 , N O x i N H 3 po stanovniku i po jed in ici povrine, ako se u sporeuje s ostalim europskim zem ljam a.
SMANJENJE EMISIJE SO2, N O x 1 NH3

S m anjenje em isije tvari koje pridonose zakiseljevanju i eutrofikaciji regulira se m e u n a ro d n o u okviru protokola K onvencije LR TA P. P ostoji nekoliko protokola: za sm anjenje em isije S O 2 (stari i novi), pro to k o l o sm anjenju
ONEIENJE ZRAKA
85
TA B LIC A 5.1. Emisija glavnih oneiujuih tvari u Hrvatskoj, 1999 godina
( E K O N E R G , 2001.). Emisija 1999. godine t/god.

Izgaranje u termoenergetskim objektima i u postrojenjima za pretvorbu energije Izgaranje u neindustrijskim loitima Izgaranje u industriji Proizvodni procesi Cestovni transport Ostali pokretni izvori i strojevi Obrada i odlaganje otpada Poljoprivreda Ostali izvori UKUPNO SO2 61.526 6.158 14.475 1.281 4.075 2.984 169 0 55 90.723 NOx 14.393 3.820 8.551 1.612 28.634 15.018 43
nh3
66j 112 33 4.828 405] 4 0
0 ^Ta983^ 254 72.326 7.394 31.826
em isije N O x i posljednji m ulti p o lu tan t m u lti efekt protokol. Posljednji postavlja ciljeve sm anjenja em isije S O 2, N O x, N H 3 i N M V O C , a od uinaka p ro m atra se p ro b lem zakiseljavanja, eutrofikacije, p rizem n o g ozona. T e m e ljem p ro rau n a daljinskog oneienja i pragova kritinih optereenja o d re u ju se ciljne v rijednosti sm anjenja em isije, koje su razliite za svaku zem lju. P rim jerice, H rvatska je obvezna sm anjiti em isije S O 2 61 posto, N H 3 19 posto u 2010. godini u usporedbi s 1990. godinom . Z a N O x obveza je zadrati em isiju na razini iz 1990. godine. S m anjenje em isije S O 2 i N O x postie se n izo m m jera, a najvie odsu m p o rav an jem d im n ih plinova i ureajim a za uklanjanje duikovih oksida iz d im n ih plinova koji se m ogu efikasno uklanjati i d o 90 posto. U relativno jeftin ije m jere pripada prim jena goriva s m anjim sadrajem su m p o ra i o d re en i zahvati na loitim a da bi se sm anjila em isija N O x, a te se m jere obino nazivaju p rim arn im m jeram a. U autom obilim a se em isija N O x uspjeno sm anjuje p rim je n o m katalizatora. U svojem nacionalnom zakonodavstvu drave potpisnice P rotokola L R T A P p ro p isu ju granine vrijednosti, tehnike standarde i kvalitetu goriva, u skladu s postavljenim ciljevim a iz m e u n aro d n ih protokola. H rvatska je za sada ratificirala D rugi prokol o sm anjenju su m p o ra i sprem a je pristupiti ostalim protokolim a.
86
E koloki leksikon
Troposferski ozon
F o tokem ijsko oneienje nastaje zbog em isije duikovih oksida ( N O x) i n em etan sk ih hlapljivih organskih tvari (N M V O C ) u p risutnosti suneva zraenja. O z o n (O 3) je glavna fotokem ijska oneiujua tvar, a transportira se na velike udaljenosti. Em isija N O x najveim dijelom je u zro k nastanka ozona u ru raln im podrujim a. U gue naseljenim podrujim a, posebice blizu velikih gradova, nastajanje p rizem n o g (troposferskog) ozona najveim je d ijelo m povezano s poveanim koncentracijam a N M V O C -a u zraku.
TETNO DJELOVANJE I GRANINE VRIJEDNOSTI

Izlaganje o zo n u teti zdravlju zbog respiratornih tegoba osjetljivih osoba, a nanosi tetu usjevim a, um am a i m aterijalnim dobrim a. U vrijem e p o veanih koncentracija ozona ustanovljeno je da raste broj intervencija H itn e bolnike slube zbog respiratornih sm etnji ljudi a golem e su tete i zbog sm anjene radne sposobnosti tih bolesnika. N a vegetaciji su vidljiva oteenja na liu, a na usjevim a je sm anjen prinos. Biljke su razliito osjetljive na ozo n , p ri em u jo niz d ru g ih im benika djeluje na njihovu osjetljivost tako da nije jed n o stav n o razluiti sam o tetno djelovanje ozona. Kao i za ostale tvari tetne za ljudsko zdravlje, granine koncentracije ozona zadaju se u obliku kratkotrajnih i dugotrajnih koncentracija. Z a vege taciju i um e tetnija su dugotrajna izlaganja i akum ulacija oneienja, povezana s vegetacijskim razdobljem . U tablici 5.2. prikazane su granine vrijednosti p rizm e n ih koncentracija ozona za zdravlje, tem eljem preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (W H O , 1996.) i H rvatskih n o rm i (N . n. 101/96.). U K onvenciji LR TA P navodi se kritina razina za odreivanje
TABLICA 5.2. Pragovi tetnog izlaganja prizem nom ozonu ( O 3) i njegova kritina
razina Izvor
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) UNECE/CLRTAP
Opis
Zatita zdravlja ljudi Kritina razina za zatitu usjeva (A0T40c) Kritina razina za zatitu uma (A0T40f)
Kriterij
pomini 8-satni prosjek sati danjeg svjetla, svibanj srpanj sati danjeg svjetla, travanj rujan 120 |ig/m3 3 ppm/h 10 ppm/h
Hrvatske norme
zatita zdravlja ljudi
24-satna, 98 postotna 110 (rg/m3
ONEIENJE ZRAKA
87
pragova tetn o g djelovanja na vegetaciju i usjeve. P ri to m e se granina vrije d n o s t sp om inje kao akum ulirano izlaganje o zo n u iznad granice od 40 p p b -a (cca. 80 p g/m 3), iskazano u jed in ici ppbh, a veliina se naziva A O T 4 0 (A ccum ulated O z o n e above T h resh o ld ). T e vrijednosti za usjeve (A O T 4C c) i u m e (A O T 40f) prikazane su u tablici 5.2. K oncentracije ozona rastu svakog ljeta u velikom dijelu E uro p e. M je re nja p o kazuju n jih o v porast kako se ide od sjeverozapadne E u ro p e p rem a ju g o isto n o j. Ljeti su srednje dnevne koncentracije u sjeverozapadnom d i je lu E u ro p e od 60 do 80 pg/m 3, srednjoj E u ro p i 120 140 pg/m 3. N aalost, raspored m je rn ih stanica je takav da slabo pokrivaju ju n i dio E u ro p e i p o d ru je M ed iteran a gdje su najvee koncentracije. U H rvatskoj se o zo n za sada m jeri sam o u Z agrebu i P uli na gradskim postajam a. K oncentracije u Z ag reb u kreu se najvie do 100 pg/m 3 (I M I , 2 0 0 1 .). M odelski p ro rau n i za p o d ru je H rv atske pokazuju da im a i prekoraenja k ritin ih razina za usjeve i vegetaciju.
EMISIJA I MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE

E m isija tvari od kojih se stvara ozon V O C i N O x rasla j e u E u ro p i negdje d o 1990. godine, a sada pom alo opada. P rem a raspoloivim podacim a, u E u ro p i je u razdoblju od 1990. do 1994. em isija V O C -a pala oko 14 posto, a isto toliko pala je i em isija N O y -a (E E A - E T C , 1997.). N ajvie em isije N O x - a i N M V O C -a dolazi od transporta. U E u ro p i tran sp o rt su d jeluje u em isiji N O x- a oko 60 posto, a u H rvatskoj tak o er 60 posto. U em isiji N M V O C -a u E u ro p i tran sp o rt sudjeljuje sa 45 posto, a u H rvatskoj sa 35 posto (E K O N E R G , 2 001.). Izvor em isije N M V O C - a su proizvodi koji sadravaju otapala, a i em isije iz p riro d e su znatne, to je izraenije u toplijim krajevima.
POLITIKA I MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE

Sm anjenje em isije p rethodnika ozona najveim d ijelom je posljedica djelot v o rn o sti m jera K onvencije U N E C E LR TA P, o d n o sn o P rotokola o sm anje n ju em isije N O x i V O C iz 1988. i 1991. godine. Ve je sp o m en u to d a j e n edavno u okviru U N E C E prip rem ljen tzv. m ultip o lu tan t m u lti efekt protokol koji se odnosi na sm anjenje em isije S O 2 , N O x, V O C i N H 3 . E m isija N O x iz vozila sm anjuje se u p rv o m re d u u p o treb o m katalizatora, a slinim teh n ik im ureajim a sm anjuje se i em isija N O x iz energetskih postrojenja. O sim proiavanja d im n ih plinova razliitim teh n o lo k im p o
88
E koloki leksikon
stupcim a, m ogue je u loitim a sm anjiti em isiju N O x tzv. p rim a rn im m je ram a, p rik lad n o m konstrukcijom loita i naina izgaranja, to je ekonom ski m n o g o prihvatljivije. Em isije N V O C - a vozila sm anjuju se vrlo efikasno tak o er s p o m o u katalizatora.
Disperzija otrovnih kemijskih tvari

O d v rem en a poetka industrijalizacije razvijeno je m notvo razliitih kem ij skih spojeva. P rem d a je u k u p an broj nepoznat, procjenjuje se da na e u ro p sk o m tritu im a oko 100.000 razliitih kem ijskih proizvoda (E E A , 1998.). O p asn o sti od m n o g ih spojeva jo su nepoznate i nesigurne zbog nep o zn atih podataka o n jih o v im koncentracijam a, p u tovim a m igracije, nainu a k u m u lacije u ivim organizm im a i o njihovoj toksinosti. N ajvie se zna o tetn o m djelovanju tekih m etala i p osto jan ih organskih tvari (P ersistent O rganic P o llu tan ts P O P -s ). Bez obzira n a to to se zahvaljujui sve stro im propisim a i m e u n a ro d n im akcijam a sm anjuju em i sije tih tetn ih tvari, njihova koncentracija jo uvijek je u nekim vruim tokam a prek om jerna. P ro b lem je u tom e to se zbog njihove postojanosti te tvari p ren o se na velike udaljenosti, gdje se m o g u akum ulirati u tkivim a ivih organizam a u koncentracijam a zn atn o veim a od o n ih u zraku, vodi ili tlu. Kad se govori o te k im m e t a l i m a i njihovu utjecaju na zdravlje, najvie se p o zo rn o sti posveuje kadm iju (C d), ivi (H g) i olovu (Pb). Kadm ij slui kao do d atak bojam a i plastici, a im a ga i u baterijam a i au tom obilskim g um am a. iva se rabi u baterijam a, u zubnoj tehnici, flu o rescen tn im svjeti ljkam a, a odailje se u zrak pri spaljivanju k o m u n aln o g otpada. ive im a i u fosilnim gorivim a, najvie u ugljenu, a u m alim koliinam a ak i u p riro d n o m p lin u . P ro b lem je to p ri izgaranju goriva ili otpada iva prelazi u p lin o v ito stanje pa je nije m ogue u k lo n iti stan d ard n im filtrim a za estice. T eki m etali najvie dolaze iz p ro m eta isputanjem olova iz goriva. U to m p o g led u p o sljednih je godina uinjeno m n o g o je r se potronja olovnog b en zin a sm anjila, a uskoro e p o tp u n o izai iz upotrebe. D a su teki m etali vrlo opasni za zdravlje, najprije je uo en o u okolici talionica, ru d n ik a i u podrujim a s k o n tam in iran im tlom . T oksinost tekih m etala o tkrivena je i u v o d en ih i m o rsk ih organizam a. U tjecaj tekih m etala na vegetaciju i um ske ekosustave nije jo dovoljno istraen i za sada n em a p o tp u n o vrstih podataka o uzro n o -p o sljed in o j vezi (E E A , 1998.).
ONEIENJE ZRAKA
89
P o s to ja n i o r g a n s k i sp o je v i ( P O P ) dispergiraju na velike udaljenosti i d u g o trajn o se zadravaju u organizm im a ivih bia. M e u najpoznatijim P O P tvarim a su policikliki arom atski ugljikovodici (PA H ), policikliki arom atski spojevi (PA C ), poliklorirani bifenili (PC B ), dioksini i furani te ra zliite vrste pesticida (D D T , D D E itd.). N ajvee tete P O P tvari nanose se m orskim organizm im a, posebice u B altikom i S jevernom m oru. P oznto je da je to toksino djelovanje naj izraenije u utjecaju na reproduktivni sustav riba. P risu tn o st P O P -a i tekih m etala sm an ju je opu im u n o lo k u o tp o rn o st ivih organizam a. N e k e se P O P tvari, kao P C B , D D T i dioksini, akum uliraju u m asnom tkivu ovjeka pa tako dospijevaju u m ajino m lijeko. D anas su najtoksinije poznate tvari dioksini, koji nastaju kao proizvod n ep o tp u n o g izgaranja kloriranih spojeva, najvie p ri spaljivanju otpada. S uvrem enim ureajim a za term iku obradu otpada, svode se koncentracije dioksina u izlaznim d im n im plinovim a na v rijed n o sti m anje od 0,1 ng/m 3, to je m iliju n p uta m anje od em isije kla sinih oneiujuih tvari. E m isija tekih m etala i P O P -a kontrolira se uz p o m o filtera kojim a se o d stran ju ju estice iz otpadnih plinova. E lektrini ili vreasti filtri uklanjaju estice i do 99,99 posto. Em isija plinovitih toksinih tvari iz loita i palionica regulira se paljivim voenjem procesa izgaranja, na tem p eratu ri iznad 850 C ili 1100 C , a po potrebi dodatno se postavljaju ureaji za apsorpciju ili za n ak n ad n u destrukciju tetnih tvari. U okviru Protokola U N E C E o sm anjenju em isije tekih m etala i P O P -a (H g, C d i P b te 18 P O P -a ) te u okviru K onvencije U jed in jen ih naroda o P O P -u , postavljene su obveze da se sm anje ili sasvim izbace iz upotrebe te tetne tvari. U H rvatskoj se izraunava emisija tekih m etala i P O P -a u skladu s m eto d o lo g ijo m C O R IN A IR /E M E P (E E A , 1999.). Em isija je relativno m ala u usp o red b i s d ru g im zem ljam a, osim isputanja olova iz autom obilskog benzina. Z anim ljivo je da em isija dioksina u H rvatskoj najvie dolazi od izgaranja drva za loenje.
Oneienje zraka u urbanim sredinama

U u rb a n im sredinam a oneienje zraka nekad je bilo najvie vezano za visoke koncentracije su m p o rn o g dioksida i dim a zbog izgaranja ugljena i tekuega goriva s visokim sadrajem sum pora. U dananje vrijem e glavni p ro b lem i vezani su za em isije tetnih tvari iz prom eta. T o su duikovi oksidi (N O x), ugljikov m onoksid (C O ), estice, olovo i hlapljive organske tvari
90
E koloki leksikon
(V O C ), a osobito B T X (zajedniki naziv za benzen, to lu en i ksilen). Z b o g isputanja N O x iz prom eta stvara se prizem ni ozon, s veim koncentracijam a obino na rubovim a urbanog podruja i podalje je r se kem ijske reakcije ne stignu razviti na p o d ru ju grada. Izgaranjem goriva u p ro m etu ili u loitim a em itira se obino vie od 90 posto duikova m onoksida (N O ) koji je reak tivan i vrlo brzo se pretvara u m nogo otrovniji plin duikov dioksid ( N O 2). K om binacija tetnih tvari u gradskoj atm osferi, obino sum porova diok sida i estica, osim to poveava tetan uinak na zdravlje, uzrokom je sm anjene vidljivosti, to se naziva zimskim i ljetnim sm ogom . U blizini industrijskih postrojenja ponegdje nastaju poviene koncentracije tvari spe cifinih za o d re en u industriju, kao to su am onijak (N H 3), sum porovodik (H 2S), m erkaptani itd. tetnost tvari za ljudsko zdravlje utvruje se epidem iolokim studijam a, testiranjem na ivotinjam a i skupljanjem iskustava iz epizodnih oneienja. G lavni izvor inform acija o referentnim vrijcdnostim a su preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (S Z O ) tem eljem kojih se postavljanju nacionalni standardi kakvoe zraka (tabl. 5.3.) tetni utjecaj ovisi o dozi, odnosno veliini i trajanju izlaganja pa se referentne vrijednosti zadaju kao statistike veliine, najee pojednostavljeno kao prosjene godinje koncentracije i kratkotrajne koncentracije (do 24 sata). R eferentne vrijednosti zadaju se
TABLICA 5.3. Referentne vrijednosti kakvoe zraka prema Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji (W H O , 2001.) Oneiujua tvar Preporuene vrijednosti

(|.ig/m3) 120 500 125 50 200 40 100.000 60.000 30.000 15.000 0,5
1 ,0
Vrijeme usrednjavanja
8 sati 10 minuta 24 sata 1 godina 1 sat 1 godina 15 minuta 30 minuta 1 sat 1 sat 1 godina 1 godina
Granina vrijednost
(|ig/m3) 200 400
Vrijeme usrednjavanja
24 sata 24 sata
O3 SO2
N02 CO
Pb
ONEIENJE ZRAKA
91
o b in o u dvije razine: preporuene vrijednosti ispod kojih nije ustanovljeno tetn o djelovanje ni za najosjetljivije p rijam nike i granine vrijednosti iznad kojih su u o en i efekti tetni na zdravlje. N a cio n aln im standardim a p ro p isu ju se i alarm n e razine, a to su koncentracije iznad kojih je p o tre b n o h itn o p o d u ze ti m jere da se sm anje. H ivatske n o rm e p ropisane u (N . n. 101/96.) tem elje se na S Z O -p re p o ru k a m a . Z a n ek e tvari kao to su estice nisu u tv r en i jasn i pragovi tetnog djelovanja, ali se ipak i za n jih postavljaju o d re en e granine vrijednosti. N ajizrav n ija veza izm e u izlaganja i tetnosti ustanovljena je kod estica m an jih od 10 p m (PM 10) i m an jih od 2,5 p m (P M 2,5), koje dospijevaju u dini sustav. U sp rk o s to m e to je u posljednih deset godina znaajno sm anjena k o n centracija su m p o rn o g dioksida i estica (si. 5.4.), jo je veliki dio europske p opulacije izlo en p re k o m je rn im kratkotrajnim koncentracijam a. I u H rv a t skoj j e uvelike sm anjena koncentracija su m p o rn o g dioksida najvie kao pos ljedica plinofikacije, istijega tekuega goriva, vrlo m ale p o tro n je ugljena te zbog o p sk rb e to p lin o m iz centraliziranih top lin sk ih sustava u velikim gra dovim a. R auna se d a j e jo oko 25 m ilijuna ljudi u E u ro p i izloeno zim skom sm o g u n ajm anje je d a n p u t u godini, a 40 m iliju n a ljetnom sm ogu
(E E A , 1997. b). p /m 3 Mg g/m
1 3 0 -r
120110-
Atena (1)
.......... - --------- -------- --------- - : ? --------.o 0 .5 5. j

} I : ^4 r i ; ^ ; 'V : ;...... :
10* 90"
o - - Barcelona (2) a Aalburg (3) -. ..Z a g re b (4) (4) Zagreb

0
Prag (5)
8070
* Minsk (6)
- London (8)
I
i J
*v. ; '
. U,
Amsterdam (7 (7))1
g0 -
50
40j 30
201
10 0
1976. 1978. 1980. 1982. 1984. 1986. 1988. 1990. 1992. 1994.
s lik a 5 . 4 .
Smanjenje koncentracije SO 2 u odabranim gradovima Europe
92
E koloki leksikon
O sim tetn o g djelovanja na zdravlje, poviene koncentracije su m p o rn o ga dioksida utjeu tetno i na graevine em u su najvie izloeni k u ltu rn i i povijesni spom enici, a vidljive su i tete na zagrebakim fasadam a, koje propadaju za nekoliko godina. K oncentracije duikovih oksida u europskim gradovim a pokazuju tren d sm anjenja izm e u 1990. i 1995. godine. P rekoraenje kratkotrajnih m aksi m aln ih v rijed n o sti p rem a S Z O (|ig/m 3) izm jereno je u 15 velikih gradova od u k u p n o 27 koji su prikupili podatke o satnim vrijednostim a. K oncentra cije olova znaajno padaju otkad je u veini drava uveden propis o m aksi m aln o m sadraju od 0,15 g/1, a sve je vei udio bezolovnog benzina. U H rvatskoj se kakvoa zraka u gradovim a m jeri u vie gradova, a jo od 1965. godine u Z agrebu. M jerenja provodi In stitu t za m edicinska istra ivanja, upanijski i gradski zavodi te in stitu ti za jav n o zdravstvo. M jerenja se baziraju na m etodam a laboratorijskog uzorkovanja s nekoliko autom atskih m je rn ih ureaja. D ravni hidrom eteoroloki zavod m jeri kakvou zraka i o borina na m eteorolokim postajam a, ukljuujui i udaljene stanice koje su u okviru m e u n aro d n e E M E P -m re e (Zavian i Sljem e). P o u zd an povijesni tren d podataka raspoloiv je za S O 2 i dim , u posljednje vrijem e za desetak postaja N O 2 , a m jerenja u k u p n ih estica, P M 10 i O 3 relativno su slaba. P rem a podacim a iz p ojedinih godina, prekoraenja p re p o ru e n ih vrijednosti zabiljeena su za S O 2 , N O 2, T S P u nekim gradovim a (obino Z agrebu i Rijeci). P rekoraenje graninih vrijednosti koncentracije veom a je rijetko, sam o za neke industrijski-specifine oneiujue tvari kao to su N H 3 i H 2 S (IM 1, 20 0 1 .) i za talonu tvar koja je indirektni pokazatelj kakvoe zraka za estice. S o b ziro m na to da p ro m et zadaje najvei dio problem a oneienja, u europskoj regulativi postavljeni su rokovi za daljnje drastino sm anjenje em isije, posebice na dizelska vozila koja do sada nisu im ala ureaje za proi avanje. U E uropskoj uniji u tijeku je realizacija A u to -o il program koji sjedinjuje napore tehnologije autom obilske i petrokem ijske industrije kako bi se sm anjio utjecaj p rom eta na oneienje zraka. U n ek im podrujim a koja im aju izraene epizode sm oga (Kalifornija), uvedeni su propisi za p ro iz voae vozila o udjelu vozila s ultram alom em isijom ili bez em isije. P ri to m e treba voditi rauna o tom e da vozila s p o g o n o m na elektrinu energiju i vo d ik n em aju em isije, ali pri proizvodnji tih goriva em isije se pojavljuju na d ru g o m e m jestu.
ONEIENJE ZRAKA
93
L IT E R A T U R A
AFEAS (1997): Production, sales and atmosphere release o f jluorocarbons through 1995. AFEAS (Alternative F luorocarbons, E nvironm ental Acceptability Study) D . C. USA. C C E (1999): Calculation and M apping o f Cricial Thresholds in Europe, Status R eport 1999, RIVM , Bilthoven, N eth erlan d . D S Z (2001): Indikatori pritisaka na okoli, D ravni zavod za statistiku, Zagreb. E E A -E T C /E A (1997): Corinair 1994 Sum m ary Report, D raft T o p ic R eport, EEA, C openhagen. EEA (1997): A ir Pollution in Europe, E uropean E nv iro n m en t Agency. EEA (1998): Europes Environment: The Second Assessment, E uropean E nv iro n m en t Agency. EEA (1999): E M E P /C O R IN A J R Atmospheric Einission Inventory Guidebook, E M E P T ask Force on Em ission Inventories, EEA. EEA (2001): Environmental sigrnls 2001, E uropean E nvironm ental Agency regular indicator report. E K O N E R G (2001): Proraun emisije oneiujuih tvari u atmosferu na podruju Hrvatske, M in i starstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb. G regor H . D ., W ern er B., and Spranger T . (1996): M anual on methodologiesfor mapping critical loads/levels and geographical areas ivhere they are exceeded, T ask Force o n M apping (T F M ), U B A T exte 71/96, UBA, Berlin. H enriksen et al. (1998): Norhtern Europe L ake Survey 1995, Finland, N otw ey, Siveden, Denmark, Russian Kola, Russian Karelia, Scotland and Wales, A m bio, 1998. F lerm an et al. (1996): U V - B increases (1 9 7 9 -1 9 9 2 ) from decreases in total ozone.. In G eophys. Res. Lett., Vol 23. Jelavi V., Ju ri Z. (2001): Sakupljanje nacionalnih podataka o okoliu Z ra k , grupa autora za M inistarstvo zatite okolia i prostornog ureenja. Jelavi V., M artinovi J., V rankovi A ., Stela Satali: R azvoj modela za kartiranje kritinog optereenja s primjenom za podruje Gorskog kotara, E K O N E R G . Jelavi V., M artinovi J., Vrankovi A., Stela Satali: Odreivanje kritinog optereenja za taloenje kiselih sastojaka iz atmosfere za um ski ekosustav sjeverozapadne Hrvatske, E K O N E R G . IM I (2001): Izvjee o praenju oneienja atmosfere na podruju Republike Hrvatske, Izvjee za 2000. godinu, In stitu t za medicinska istraivanja i m edicinu raa, Zagreb. Lukew ile A., Jeffries D ., Johannessen M ., R addum G., Stoddard J., T raaen T ., (1997): The
N in e Year Report: Acidification o f Suiface Waters in Europe in N orth America. Long Tenn Developments (1980s and 1990s) LRTAP C o -operative P rogram m e o n A ssessm ent and
M o n ito rin g o f Acidification o fR iv ers and Lakes, N IV A -R eport, Serial N o . 3637-97. M Z O P U (2001): Prijedlog strategije zatite okolia, M inistarstvo zatite okolia i p ro stornog ureenja. U N E C E (1999): Forest Condition in Europe, 1999 Executive Report, C onv en tio n o f L ong-R ange T ransboundary Air Pollution International C o-o p erativ e program m e o n A ssessm ent and M o n ito rin g o f Air P ollution Effect o f Forests, Federal Research C en ter for Forestry and F orest Products (BFH ). W H O /E E A (1996): Update and revision o f the W H O air quality guidelines fo r Europe, Classical air pollutants; ozone and other photochemical oxidants, E uropean center for en v iro n m en t and health, B ilthoven, T h e N etherland. W H O (2000): A ir Q uality Guidelines fo r Europe, Second Ectiti'n. C openhagen.
P O G L A V L J E
6.
ONECISCENJE TLA
doc. r.
Bioloki odsjek Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb

SC.
Vladimir Hrak,
O snovni pojmom i postanak tla

T lo je relativno tanak rastresiti sloj na povrini litosfere i ini tzv. pedosferu koja je dio biosfere, tj. podruja n a k ojem je razvijen ivot na Z em lji. T lo , tj. pedosfera, p re d u v je t je za ivot na k o p n u , m jesto globalnog i lokalnog k ru e nja tvari i energije, sprem ite razliitih kem ijskih spojeva, ivotni p ro sto r za biljke, ivotinje i ljude, m jesto i sredstvo za biljnu pro izv o d n ju . T lo je nastalo tro e n je m k am en e kore Z em lje litosfere, i to tzv. pedogenetskim procesima koji u k lju u ju fizikalne, kem ijske i bioloke procese.
F izik a ln i procesi u k lju u ju razgradnju stijena na m anje dijelove te m p e ra tu
ro m , sm rzav an jem vode i djelovanjem soli b ez kem ijskih p ro m jen a m inerala stijena. U sitn jav an jem estica stijena poveava se njihova povrina u jed n ak o j za p rem in i tla, te je tako tlo podlonije svim oblicim a djelovanja d ru g ih faktora. N p r. estica sa stranicom 1 cm im a p o v rin u 6 cm 2 a estica istog v o lu m en a, ali sa stranicam a 0,1 cm , im aju 10.000 p u ta veu p o v rin u , tj. 6 m 2. D n e v n e i godinje p ro m jen e tem p eratu re (u v ru im pu stin jam a dnevna te m p e ra tu rn a am p litu d a m oe biti 30 50 C ) dovode d o usitnjavanja zbog rastezanja m in erala i pucanja n a djelie o trih rubova. Razlike u tlaku m o g u dosei i 500 bara. S m rzavanje poveava v o lu m e n vode oko 10 posto. V oda koja se nalazi u p u k o tin a m a stijena m oe prilikom sm rzavanja postii tlak i vei od 2200 bara. T o je djelovanje najizrazitije u su b p o larn im zo nam a i visokim planinam a. U su n im p o d ru jim a otopljene tvari se n e ispiru, nego se nakupljaju na p o v rin i isparavanjem vode. V o lu m en iskristaliziranih tvari vei je od v o lu
96
E ko lo ki leksikon
m e n a p rezasien e tekuine. T ak o se m o e postii tlak od 100 bara, koji on d a u sitn ju je stijene.

K em ijski procesi otapanje m in erala p o in je s h idratacijom , tj. p o javom kada
m o le k u le vo d e o k ru u ju katione i anione m inerala. U v o d i se prvi otapaju n atrij, kalcij, m agnezij i kalij, a kasnije silicij i m angan. O d an io n a se lake ispire k lo r a tee sulfati. O to p lje n i C O 2 stvara ugljikovu k iselinu koja reagira s tee to p ljiv im d o lo m itim a. V odikovi katio n i u m in era lim a za m je n ju ju k atio n e m etala. T im e povrina m in erala postaje nestabilna i raspada se na silicijevu k iselin u i alum inijeve okside koji d aljn jo m kristalizacijom stvaraju s e k u n d a rn e m in erale.
Bioloki procesi biljke ra sto m k orijena u d eb ljin u m o g u postii tlak od 10
d o 15 bara i tako m o g u rastavljati stijene.
Ope karakteristike tla

T la kao i sva d ru g a p riro d n a tijela im aju niz k arak teristin ih u n u ta rn jih i v an jsk ih svojstava. T o su vanjska i u n u ta rn ja m orfologija, fizikalna, kem ijska i bio lo k a svojstva.
Vanjska morfologija tla o d re e n a je re lje fo m te ivim i m rtv im b iljn im
p o k ro v o m .
U nutarnja morfologija vidi se n a v ertik a ln o m p ro filu tla koji se dobije ako se iskopa tzv. p edoloki profil. N a razv ijen o m tlu v ide se slojevi koji se nazivaju horizontim a a n astaju tijek o m po stan k a i razvoja tla. K od tla u p o d ru ju v lan e (h u m id n e ) klim e razlik u jem o sljedee slojeve idui o d p o v rin e p re m a d u b in i:
O A B C D G
sloj listinca ili organski h o riz o n t ak u m u lativ n i h u m o z n i sloj, koji m o e im ati i svjetliji m in e ra ln i p o th o riz o n t iluvijalni m in e ra ln i h o riz o n t; tu se taloe tvari isprane iz A h o ri z o n ta m atin a stijena o d koje je tlo nastalo stijena o d koje tlo nije nastalo glej.
T i h o riz o n ti m o g u im ati i vie p o th o riz o n a ta koji se o zn a u ju ve p re m a p ro c esim a koji u n jim a prevladavaju (e eluvijalni iz k ojeg se isp iru hraniva,
ONEIENJE TLA
97
h h u m o z n i gdje se nakupljaju organske tvari, o oksidativni, 1 lesivizirani, k razvijene konkrecije, n p r. eljeznog oksida, r prevlada vaju red u k cijsk i procesi itd.). Sve vrste tala n e m a ju uvijek sve n ab ro je n e h o riz o n te pa se po nedostajanju nekog od n jih i m e u so b n o razlikuju.
Svojstva tla
FIZIKALNA SVOJSTVA
T e k stu ra je o d re en a k v antitativnim o d n o so m veliinskih klasa estica tla. C estice tla d ijelim o n a dvije osnovne kategorije p o veliini; to su skelet i sitno tlo ili sitnica. S kelet ine estice > 2 m m a sitn o tlo estice < 2 m m . Skelet kao i sitn o tlo se dalje dijele na veliinske kategorije p re m a nekoliko razliitih sistem a. O d re iv a n je m p o sto tn o g udjela svake od tih kategorija u tlu, m oe se tlo razv rstati u n ek u od kategorija p rem a teksturi. O sn o v n e kategorije tla p re m a te les tu ri su gline, ilovae i pjeskulje. T e k stu ra tla v ano j e svojstvo je r su m n o g a ostala svojstva tla izravno ovisna o teksturi.
Struktura tla ovisi o sposobnosti m eh an i k ih elem en ata tla, tj. estica da
se v eu u s tru k tu rn e agregate, tj. n ak u p in e slijepljenih estica. P jeskulje n p r. n e m a ju s tru k tu re je r njihove estice lee slo bodno je d n a kraj druge. G line i ilovae im aju s tru k tu rn e agregate razliitih veliina i oblika ija veliina, ali i stab iln o st, uvelike o d re u ju m noga d ru g a svojstva tla.
Poroznost tla. Iz m e u estica i s tru k tu rn ih agregata postoje p ro sto ri koje n aziv am o p o ram a. U tim se p ro sto rim a m o e nalaziti zrak, v o d a ili razliiti
b iljn i d ijelovi i ivotinje. G rube pore ( > 50 |j,m) v rlo lako p ro p u taju v o d u ,
osrednje pore (10 50 p m ) sp o ro p ro p u taju v o d u a sitne pore ( < 1 0 jam)
zadravaju v o d u .
Kapacitet tla za vodu je d n o j e od v an ih svojstava koje ovisi o stru k tu ri i tek stu ri tla. N a jm a n je vo d e m o g u zadrati skeletna tla, m e u tim pjeskulje a n aro ito ilovaa i gline, m o g u zadrati u sebi z n a tn o vee koliine vode. T ak o je n p r. k o d iste zasienosti v o d o m pjeskulja m okra, ilovaa vlana, a glina suha. O b o rin sk a voda ulazi u tlo i je d a n njezin dio kao cijedna voda prolazi k ro z tlo do p o d z e m n e vode temeljnice. Ako je tlo slabo p ro p u sn o za v o d u , on d a se n a p o v rin i tla zadrava stagnirajua voda. D io vode j e v ezan te in o m estica tla (inertna voda), dio je vezan n a p o v rin u estica (apsorpcijska voda), a dio je v ezan k ap ilarn im i kohezijskim silam a (kapilarna voda).
R azlik u jem o nekoliko vrsta kapaciteta tla za vodu:
98
Ekoloki leksikon
maksimalni kapacitet za vodu je ona koliina vode koja se u tlu nalazi kada su sve pore ispunjene vodom retencijski kapacitet za vodu j e ona koliina vode koja se nalazi u tlu kada su sve kapilarne pore ispunjene vodom a nekapilarne zrakom ekoloki kapacitet je najvea koliina vode koju tlo sadrava a p ristu paan je za biljke. K vantitativno on ini razliku izm eu retencijskoga kapaciteta i ekoloki inertne vode u tlu.
Kapacitet za zrak takoer je je d n o od svojstava koje ovisi o teksturi i stru k tu ri tala. O n ini razliku izm eu poroznosti tla i retencijskog kapaciteta. Z rak u tlu je vrlo vaan za ivot pod zem n ih organa veine biljaka te m ikroflore i faune u tlu. Temperatura tla znaajno je svojstvo tla je r o njoj ovise svi ivotni procesi u tlu, ali isto tako i fizioloki procesi u pod zem n im i nadzem nim biljnim organim a. T lo upija energiju Suneva zraenja te se toplina iz povrinskih slojeva iri prem a dubljim slojevima. T o zagrijavanje ovisi o m nogim im benicim a: o intenzitetu zraenja, o izloenosti i nagibu terena, o boji, vlanosti, ivom i m rtvom biljnom pokrovu, ali i o toplinskim svojstvim a tla. T oplinska svojstva tla su ova: kapacitet za toplinu
specifina toplina tem p eratu rna provodljivost.
Kemijska svojstva tla

Koliina humusa h u m u s je m rtva organska tvar u tlu koja je nastala n ep o t
p u n o m razgradnjom biljnih, ivotinjskih ostataka i m ikroorganizam a. T e ostatke ivotinje koje ive u tlu (m akrofauna i m ezofauna) usitnjuju i jed u . T ako se poveava relativna povrina estica pa m ikrofauna m oe svojim enzim im a lake nastaviti razgradnju. H u m u s se m ineralizacijskim procesim a razgrauje do m ineralnih tvari te nastaje m jeavina konanih produkata i m e u p ro d u k ata razgradnje koje nazivam o hum inskim tvarima. U hum inske tvari ubrajaju se: fulvokiseline im aju m olekulsku m asu do 9000, topljive su u lunatoj o topini, stvaraju kom plekse s m etalnim kationim a i otapaju okside eljeza hum inske kiseline im aju m olekulsku m asu do 100 .000, teko su topljive u vodi i im aju m anje - C O O H i fenolnih - O H skupina nego fulvokiseline
ONEIENJE TLA
99
k u m in i visokom olekularni teko razgradivi spojevi, netopljivi u luini, s m ineralim a gline stvaraju kom plekse. H u m u s je znaajan ekoloki im benik je r je rezervoar hraniva za biljke i m oe vezati na sebe znatne koliine vode. Stoga se koliina h u m u sa poseb n o prahline u praksi esto uzim a kao m jera plodnosti tla. P rem a m o rfolokim svojstvim a koja su i odraz njihova kem izm a razli kujem o: sirovi hum us ili tru lim (rohumus) sastoji se od slabo razgraenih organskih tvari, slojevi su jasn o razgranieni, p H 3 -4 , C /N > 3 0 ; n a staje na tlu slabe bioloke aktivnosti prhlina (moder) sastoji se od vrlo u sitn jen ih ostataka, rahla je za razliku od truline, slojevi im aju neotre granice, na silikatim a im a p H 3 -4 na vapnencim a p H > 7 , C /N ~ 20, nastaje na tlim a vee bioloke aktivnosti prahlina (m uli) sastoji se od p o tp u n o hum ificirane organske tvari, im a izgled fine h u m u sn e praine, slojevi se ne naziru, p H slabo kiseo do slabo bazian, C /N 10 15, dolazi na tlim a velike bioloke aktivnosti.
Aciditet tla ovisi o odnosu koncentracije vodikovih ( H +) kationa i h id ro k -
silnih (O H ") aniona. T la s veom koncentracijom H + kationa im aju p H < 7 a tla s veom koncentracijom O H - iona im aju p H > 7 . T la u H rvatskoj im aju p H vrijed n o st najee u rasponu od 3 do 8. Vie ili nie vrijednosti susreu se sam o iznim no. R azlikujem o aktivni i potencijalni aciditet.
Adsorpcijska sposobnost tla ekoloki znaajno svojstvo tla koje isto tako
u m n o g o m e ovisi o teksturi. T o svojstvo se sastoji u sposobnosti tla da na estice vee i zadrava tvari s kojim a doe u doticaj. M eh an izm i toga vezanja m o g u biti m ehaniki, fizikalni, kem ijski, fizikalno-kem ijski. Z a ekoloka svojstva tla najvee znaenje im a fizikalno vezivanje vode i plinova u tlu kao i fizikalno-kem ijsko vezanje iona, naroito biogenih. T la u kojim a im a vie sitnijih estica gline im aju i veu sposobnost adsorpcije. O sim kvantitativnih razlika, razliita tla pokazuju i kvalitativne razlike u adsorpciji estica. Kako su estice tla p reteno negativnog naboja, one m n o g o vie veu na sebe katione. K od ekoloki povoljnih tala prevladavaju u adsorpcijskom k o m plek su tla H + i Al3+ ioni. Kod ekoloki povoljnih tala u adsorpcijskom k o m plek su prevladavaju C a2+, M g2+ i K + ioni. U ekolokoj praksi odreuje se zasienost adsorpcijskoga kompleksa bazama (V ) koja pokazuje stupanj ispranosti (podzolizacije) tla: jak o podzolirana tla (V <35% )
100
E koloki leksikon
u m jeren o podzolirana tla (V 35-65% ) slabo podzolirana da (V >65% )
B I O T I K A S V O JS T V A T L A Slojevi u tlu ivotni su prostor organizam a rasporeene su u tlu to m pogledu vrlo heterogeno. Taj rasporedu hrane, intraspecifinim za organizm e tla (edaphon). Populacije na vrlo m alom pro sto ru tako da je tlo u raspored ovisi o abiotikim im benicim a, i interspecinim odnosim a i skrovitim a.
T ako npr. u kiselim tlim a prevladavaju gljive, a gujavica npr. im a m alo. U n eu tra ln im i bazinim tlim a je obratno. Poseban ivotni p rostor je rizosfera, dio tla u kojem se nalazi korijenje biljaka. O n a je bogatija m ikroorganizm im a a i njihove vrste su druge u odnosu na dio tla izvan utjecaja korijenja. T u m ik roorganizm i ive od izluevina korijenja i ostataka m rtv ih tkiva. N ek i biotiki odnosi u tlu im aju veliko znaenje za u k u p n u bioloku aktivnost tla. T o su ovi odnosi: M ikoriza pojava da m noga stabla, grm lje i orhideje stvaraju sim biontske odnose izm eu korijenja i odre en ih vrsta gljiva u tlu. M icelij gljive pri tom e obuhvaa korijenje i sm anjuje rast korijenja u duljinu. P red n o st za biljke sastoji se u tom e da micelij gljive poveava resorbirajuu povrinu te se m n o g o uinkovitije m ogu apsorbirati m inerali p o p u t N , P, K (duik, fosfor, kalij) a ujedno se poveava i zatita od napada parazitskih gljiva. Gljive pak im aju korist u tom e to iz korijena uzim aju ugljikovodike. P rekid m ikoriznih veza obino uzro k u je na biljkam a teka oteenja. Fiksiranje duika u tlu ive bakterije koje m ogu vezati atm osferski duik. N e k e od njih ive slobodno (Azobacter, Spinllum , Enterobacter), a druge su sim biontske (.R hizobium ), posebno esto vezane s p o ro d i com lepirnjaa (Fabaceae). Sim biontsko v ezanjeje m nogo uinkovitije i daje 200 400 kg N /h a god. O sim bakterija i neki aktinom iceti stvaraju sim biozu s nekim vrstam a drvea veui pri tom e oko 60 kg N /h a godinje. Vezanje atm osferskog duika je kvantitativno naj vaniji nain na koji duik ulazi u hranidbeni ciklus.
ONEIENJE TLA
101
Podjela tala
N e postoji jed instvena podjela tala. P rem a djelovanju vode razlikuju se:
1 . terestrika tla 2 . semiterestrika tla (tla tem eljne vode i poplavljivana tla)
3. 4.
subhidrika tla (podvodna) cretna tla.
1. T e re s tri k a tla: Sirozem ili sirovo tlo to je poetni stadij u stvaranju tla. O n o se sastoji od h u m o z n o g sloja < 2 cm na vrstoj ili rastresitoj stijeni. Ranker (njem . R ank strm ina) razvija se na silikatnoj m atinoj stijeni. T o je m ladi tip tla s tankim h u m o zn im A horizontom . R endzina (polj. struganje kam ena po plugu) je h u m o zn o -sk e le tn o tlo A -C profila na vapnencim a i dolom itim a. N a dubljim rendzinam a m o gua je i poljoprivreda. Pararendzim tlo A -C profila nastaje na lesu, ljunku, laporu i pijesku u uvjetim a p olusuhe (sem iaridne) klime. U uvjetim a vlane (hum idne) klim e prelazi u sm ea i polusm ea tla. N a tim tlim a m ogui su intenzivna poljoprivreda i vinogradarstvo. Smee do nastaje razgradnjom silikata. U B h o rizo n tu nakupljaju se oksidi eljeza koji daju sm eu boju. Im a sm eih tala bazine i kisele reakcije. N a pijescim a se iz takvih tala razvijaju podzoli. P oljoprivreda je m ogua uz gnojenje. Parasmee tlo najraireniji tip tla u uvjetim a u m jeren o vlane klim e. Podzol (rus. pepeljasto tlo) nastaje u uvjetim a hladne u m jereno vlane klim e iz stijena s m alo vapnenca i dolom ita, a najee na pijescim a, pjeenjacim a i granitim a. N a takvim tlim a razvija se najee etinarska vegetacija ili vegetacija u kojoj dom iniraju biljke iz porodice vrjesova (Ericaceae). U dubljim slojevima akum uliraju se organski spojevi eljeza i alum inija. N a povrini se nalazi surovi h u m u s, ispod njega tanki Ah h o rizo n t te ispod njega karakteristian pepeljastosivi A i horizont. U iluvijalnom B sh h o rizo n tu nakupljaju se h u m u sn e tvari koje se u nedostatku vode pretvaraju u vrsti ortstein. Ako se podzoli natapaju i jak o gnoje, m ogui su i vei prinosi u poljoprivrednoj proizvodnji. Pseudoglej tlo koje nastaje na m jestim a zadravanja (stagniranja) vode. T u se izm jenjuju vlano i suho razdoblje. P ovrem eni nedostatak kisika za v rijem e stagniranja vode dovodi do otapanja i razdvajanja eljeza i
102
E koloki leksikon
m an g an a u n u ta r horizonata. P ovrina agregata estica tla je izbijeljena, a u u n u tra n jo sti agregata nakupljaju se oksidi eljeza. N a takvim tlim a razvija se livadna ili um ska vegetacija, a p o ljo p riv red n a j e p ro izv o d n ja otean a zb o g stagniranja vode u proljee. Stagnoglej razvija se na m jestim a gdje n ak o n stagniranja vode slijedi daljnje vlaenje. P ovrina takva tla ja k o je izbijeljena, niske te m p e ra tu re u sp o rav aju m ineralizaciju organskih tvari tako da se u g o rn jem sloju od 10 d o 30 cm nakuplja h u m u s sirom aan h ran jiv im tvarim a. T a vrsta tla n ije p o g o d n a za p o ljo p riv red n u p ro izv o d n ju . ernozem (rus. crna zem lja) to j e tlo tipino za stepu i u m o step u . Razvija se u u v jetim a k o n tin en taln e p o lu su h e (sem iaridne) klim e. H u m u s n i h o riz o n t A h debeo j e > 40 centim etara. iv o tin je p o p u t hraka i tek u n ica m ijeaju to bazam a bogato tlo. T o je n ajplodnije tlo za p o ljop riv red u . U p o d ru jim a koja su granina s p o d ru jim a vlanije klim e sloj h u m u s a postaje sve tanji i sm ekast te se zove kastanozem (kestenjasto tlo). N a takvim tlim a m ogui su u p o ljo p riv red n o j p ro izv o d n ji veliki p rin o si, o so b ito ako se tlo natapa. - Kerosol (gr. xeros suh) sivosm ee do sivo tlo p o lu p u stin ja. U d o n jim slojevim a n ak upljaju se soli. N a povoljnijim m jestim a m o g u a je ispaa stoke. P o ljo p riv red a je m ogua je d in o u z natapanje. Terra rossa crvenica h u m u s o m relativno sirom ano tlo u m e d ite ra n sk o m p o d ru ju nastalo na v ap n e n cim a i d o lo m itim a u tercijaru pa se m o e sm atrati i reliktnim . Vertisol nastaje na v ap n e n cu kao m atinoj stijeni u u v jetim a tople klim e, ali u kojoj im a tri do etiri m jeseca sue s g o d in jo m k o liin o m o b o rin e o d 300 d o 1300 m ilim etara. Ferrasol/oxisol/latosol tropska i suptropska tla obogaena oksidim a e ljeza, alu m in ija i k ao lin ito m te je zato u to crvene boje. A ko se ero zijo m u k lo n i A h o riz o n t, dolazi kao posljedica isuivanja do ireverzibilnog stvrdnjavanja m aterijala u laterit (slino p eenju cigle).
2. S e m ite re s tri k a tla G lej (rus. m uljasta m asa). A ko p o d z e m n a voda dosegne 0,5 l m ispod p o v rin e tla, nastaje takav tip tla. H u m u s n i A h h o riz o n t na povrini voda n e dosegne. U d u b lje m p lav o crn o m re d u k cijsk o m G r h o riz o n tu u uvje tim a n ed o statk a kisika stvaraju se topljivi spojevi eljeza i m angana. O n i se k ap ilarn im silam a diu u G 0 h o rizo n t, gdje oksidiraju, tako da je taj sloj h r a v o u te d o sm eosive boje. D olinsko tlo p o v re m e n o poplavljivano tlo u d o lin am a rijeka i potoka.
ONEIENJE TLA
103
O balno tlo tlo na n iskim obalam a m o ra u razini m ora. O n o je zaslanjeno i p oplavljuje se m o re m s izm jen o m plim e i oseke.
3 . S u b h id r i k a tla R azvijaju se na d n u stalnih voda u uvjetim a stalnog m anjka kisika. R azlikuju se: dy ili smei m u lj nastaje u sm e im vodam a s m alo h ran jiv ih tvari, ali s b o g atim h u m in sk im kiselinam a gytja ili sivi m u lj nastaje na d n u e u tro fn ih i kisik o m bogatih voda - sapropel nastaje na d n u e u tro fn ih ali kisikom siro m an ih voda. Z b o g an a ero b n e razgradnje organskih tvari stvaraju se su m p o ro v o d ik i m etan, to re zu ltira n e u g o d n im m iriso m .
4. C r e t n a tla N a sta ju tam o gdje ili p o d ze m n a ili povrinska voda usporavaju razgradnju o rg an sk ih tvari. U tim tlim a h u m u s n i h o riz o n ti im aju vie od 30 posto organske tvari i esto su debeli vie m etara. R azlik u jem o nekoliko vrsta c re tn ih tala: niski cretovi treset nastaje iz trske, rogoza i aeva; ako razina treseta d o seg n e razin u vo d e razvijaju se tu jo h o v e i vrbove u m e pa su o n d a to
prijelazni cretovi
visoki cretovi naseljavaju ih m ah o v i tresetari (Sphagnum sp. div.). R azli k u jem o bijeli treset koji je slabije razgraen i crni treset koji je jae razgraen.
Utjecaji na tlo
T lo je osn o v a za p ro izv o d n ju h ran e, organskih tvari, sp rem ite za hraniva za biljke i o b o rin sk u vodu. O n o djeluje kao filtar, p u fe r, obnavlja i isti p o d z e m n u p itk u v o du. U tjeca ji na tlo i oneienje tla poinje in ten ziv n ije ve u m lae k am en o doba, im ovjek prestaje biti skuplja i lovac i poinje se baviti p o ljo p riv red o m .
Utjecaj poljoprivrede:
- M la e k am en o doba (oko 7000. god. pr. K r.). T ad a p o in ju paljenje i ispaa, razvijaju se poljoprivreda i stoarstvo i osnivaju se stalna naselja
104
E koloki leksikon
1100. god. prije Kr. eljezno doba, poveavaju se p o ljo p riv red n e povrine, u v o d e se plugovi i sve je vee krenje um a. D o 800 g. poslije Kr. n e gnoji se, nego se polja upotrebljavaju izm je n in o , tj. n eka se ostavljaju na ugaru. U Franakoj se uvodi trogodinji cildus po ljo p rivrede (ozim a k u ltu ra, ja ra k u ltu ra i ugar). O d toga v re m e n a raste gustoa naseljenosti od 4 do 5 stanovnika/km 2 oko 800. godine na 12 d o 15 stanovnika/km 2 oko 1800. godine. U to m e razdoblju pojavljuju se novi a n tro p o d e n i ekosistem i kao to su polja, livade koenice, vritine, panjaci, tj. tz v . prirodni kulturni krajolik. O n eienje i utjecaji na tlo tada su bili lokalno ogranieni i rasli su s p o ra sto m in ten ziteta iskoritavanja. P o rast b ro jn o sti stanovnitva u z n em o g u n o st porasta p ro izv o d n o sti po je d in ic i po v rine doveli su do poveanja povrina koje se iskoritavaju za p o ljo p riv red u . T ak o su u 17. i 18. st., kada su p o g o d n e povrine ve iskoritene, u E u ro p i isuene velike pov rine p o d cretovim a i privedene k u ltu ri. In d u strijsk a revolucija (oko 1800.) porasli su in ten zitet i opseg utjecaja ovjeka na tlo. Iz u m i i otkria donijeli su niz p ro m jen a u organizaciji d ru tv a i u poljoprivredi. U v o d i se m ehanizacija u ob rad u tla, o n o se obogauje m in e ra ln im gnojivom . P ro izv o d n o st u in d u striji prestigla je p ro izv o d n o st u poljoprivredi, a porast b ro jn o sti stanovnitva doveo je do odlaska u gradove. Sve je to uzrokovalo p ro m jen e u k u ltu rn o m krajoliku te se p riro d n i k u ltu rn i krajolik p retv o rio u um jetni kulturni krajolik. Razvila se visokoracionalizirana, ra d n o ekstenzivna poljoprivreda. U v o e n je m m in e ra ln ih gnojiva u razdoblju o d 1880. d o 1980. u e tv ero stru io se p ro sjen i p rin o s ozim e penice, rai i k ru m p ira. Isto v re m e n o udjel p o ljo p riv red n o g stanovnitva u E u ro p i pao je s 40 posto na < 5 posto. Iz m e u 1930. i 1950. uvode se in ten ziv n o herbicidi pa su tim e neke vrste k o rova ja k o p o tisn u te ili nestale. N a su p ro t to m e, neke vrste neosjetljivih korova ja k o su se proirile. V iso k o ro d n e sorte uzgajanih biljaka zahtije vaju in ten ziv n o gnojenje. G n o jen je d u in im gnojivim a uzrokovalo je pojaan rast izdanaka stabljika. D a bi se to sprijeilo, m orale su se p rim i je n iti tvari za spreavanje rasta izdanaka. Posljedica toga bio je porast gljivinih bolesti, to je navelo na u p o tre b u fungicida. U n itav an je korova dovelo je i do pojaane invazije tetn ih kukaca i in ten ziv n e u p o treb e insekticida. M jere za intenziviranje proizvodnje sm anjile su diverzitet stanita u krajoliku: m n o g i ru b o v i izm e u polja, ivice, n ak u p in e stabala, m lake i m ale bare koji su bili pribjeita za biljke i ivotinje nestali su, pa su nestala i m n o g a stanita i m n o g e vrste ili im je broj b itn o sm anjen. P oslije 1960. godine m o d e rn a poljoprivreda potie specijalizirnost p ro izvodnje, sm anjenje broja uzgajanih kultura, raste p o tro n ja gnojiva i
ONEIENJE TLA
105
sredstava za zatitu bilja. U zgoj stoke dijeli se na uzgoj goveda koji je ovisan o panjacim a i uzgoj svinja i peradi koji je neovisan o panjacim a. T o u zro k u je sve vei uvoz stone hran e i u p o tre b u nekadanjih panjaka za uzgoj k rm n o g a bilja. U je d n o se pojavljuje p ro b le m uklanjanja otpada i izm eta od m asovnog uzgoja stoke. Sve to utjee na tlo n a velikim povrinam a. O neienje iz poljo p riv red n e i in d u strijsk e djelatnosti p re lazilo je p o v re m e n o i m jestim in o kritine v rijed n o sti za bilje, ivotinje i ljude. O p teree n je okolia raslo je u sp o red o s p o ra sto m broja stanovnika i s p o ra sto m in ten ziteta djelatnosti. Z apravo j e nejasno dokle ti utjecaji m o g u jo rasti. Z bijanje tla uvoenje m ehanizacije u p o ljo p riv red n u p ro izv o d n ju d o nijelo j e i nove utjecaje na tlo. V onja strojevim a zbija tlo do d u b in e 60 cen tim etara. Z b ijan jem se sm anjuje p o ro z n o st tla, h o m o g en izira se gornji sloj i razbija stru k tu ra tla, im e se sm an ju ju stabilnost i prozraivanje. U p riro d n im se tlim a u gorn jih 10 cm tla nalazi 70 90 posto organske tvari, u p re o ran im tlim a u to m sloju preostaje < 20 posto, a u d u b in i 15 25 c m nalazi se 60 posto u k u p n e organske tvari u tlu. U nos stranih tvari u suvrem enoj poljoprivrednoj p ro izv o d n ji u tlo se u n o se gnojiva, sredstva za zatitu bilja. M in e ra ln im gnojivim a u n o se se u tlo soli kalija, nitrati i fosfati. T o d u g o ro n o ne sm anjuje p lo d n o st tla, ali u k lanja stvaratelje h u m u sa koji je osnova za postojanje eda/ona. Biljke iskoriste je d v a polovicu upo trijeb ljen e koliine m in e ra ln ih gnojiva pa se ostatak s cijednom vodom ispire u p o d z e m n u v o d u . N a ro ito in ten ziv n o ispiru se n itrati, koji se slabo ili nikako n e veu na estice tla. N e k a fosfatna gnojiva sadravaju i znatne koliine kadm ija (2 -3 g C d na 70 kg/ha). O rg anska gnojiva p o p u t stajskoga gnoja i gnojnice tak o er ne d jelu je u v ijek povoljno. G noj o d svinja esto sadrava vee koliine bakra, a govee gnojivo djeluje n a gujavice otrovno. Stajsko gnojivo m o e p o godovati i razvoju gljivinih bolesti biljaka. Zelena gnojidba i zaoravanje b iljn ih ostataka m o g u djelovati povoljno. K o m p o st je najpovoljniji za obnavljanje p lo d n o sti tla. M u lj iz proiavanih voda pro b lem atian je zb o g toga to esto sadrava velike koliine tekih m etala n p r. olova. Sredstva za zatitu bilja (pesticidi) p rim jen ju ju se u koliinam a 1 3 kg/ha n a g o d in u . O n i se adsorbiraju na estice tla, ulaze u o rganizm e u tlu, kem ijski ili bioloki se razgrauju ili se ispiru cijed n o m v o d o m u p o d z e m n u v o d u . Sam o m alo pesticida djeluje strogo selektivno n a ciljanu sk u p in u biljaka ili ivotinja. Melioracije da bi se opsena p odruja, koja su zbog p re k o m je rn e v lan o sti n ep o g o d n a za poljoprivredu, privela k u ltu ri, p rovode se esto opsene m elioracije. Posljedica toga stalni je tren d sniavanja p o d z e m n ih voda,
106
E koloki leksikon
isuivanje m n o g ih vlanih stanita i nestajanje p riro d n ih zajednica i vrsta v ezan ih za takva stanita. Erozija uklanjanje prirodnoga biljnog pokrova na sve veim povrina m a ero zijo m tla zahvaene su sve vee povrine. P od u m o m ili pa n jak o m gu b i se erozijom 0,8 t/ha godinje tla, p o d livadom 4 t/ha godi nje, u po v rtn jaku i vinogradu s p o tk u ltu ro m 15 t/ha godinje a u v in o gradu bez p o tk u ltu re 68 t/ha godinje (D assler, 1991.). D anas se u S red njoj E u ro p i erozijom prosjeno gubi 13-15 t/ha na godinu, to prem auje p riro d n o stvaranje tla 50 do 100 puta. E ro zijo m se gubi h u m u s u hranjive tvari a n a m jestu gdje se nakuplja tlo p rem jeteno erozijom dolazi do zam uljivanja, nagom ilavanja organskih tvari i eutrofizacije takvih m jesta.
UTJECAJ URBANIZACIJE
P o veanjem b ro jn o sti gradskog stanovnitva raste broj i veliina velikih gra dova. T im e se poveava i njihova aktivnost pa utjecaji na tlo postaju takoer v rlo znaajni. U gradovim a i oko n jih raste u rb an i i industrijski p ro m et. T u Sve vee povrine se asfaltiraju, zbija se tlo, rastu em isije lokalnih izvora oneienja zbog dobivanja energije i odlaganja otpada. O sim toga u velikim gradovim a i oko n jih pojavljuju se sve vee povrine nam ijenjene p o rtu i rekreaciji etalita, parkiralita, igralita: tu je jo jae gaenje, vonja vozilim a, oneienje organskim i d ru g im otpatcim a. G aenje i vonja vozi lim a u zro k u je vertikalno zbijanje (kom presiju) tla ili h o rizo n ta ln o p re m jetan je (translokaciju). N isu poteena ni podruja koja su udaljena od v elikih gradova, pa n i ona u visokim planinam a. T am o se velike povrine upotrebljavaju kao skijalita. N a njim a se grade i upotrebljavaju vunice, iare, obavlja se m ehanika p rip rem a skijalita te se oteuje tlo kod plitkog snijega. Snijeg se n a tim stazam a sporije topi i dulje zadrava. Izg rad n jo m naselja esto se gubi v rijedno tlo p o g odno za druge nam jene. O sim naselja, i izgradnja p rom etnica, osobito autocesta, u zro k u je gubitak tla. T ak o je d a n k ilom etar 4 -staz n e autoceste pokriva 4,6 ha, u b rd im a 6,6 ha, d o d atn i sadraji odnose 3,6 hektara. A utoceste esto zahtijevaju soljenje zim i, to u zro k u je ispiranje hranjivih iona kalcija, m agnezija i kalija iz tla.
UTJECAJ RUDARSTVA
P o d ru ja na kojim a se nalazi vie ru d n ik a i povrinskih kopova trpe zbog toga zn atn e posljedice. N a povrinskim kopovim a uklanja se tlo i ta su p o d ru ja izgubljena za svaki dru g i nain upotrebe. O koli je u tom e sluaju o p tereen p o tre b o m preseljenja ljudi, opasnou od lokalnih potresa, praine
ONEIENJE TLA
107
i buke. U p o d ru jim a s p o d ze m n im kopovim a zn atn o se snizuje razina p o d z e m n ih voda. N a sreu, u H rvatskoj praktino n em a takvih podruja o sim kam en o lo m a, a on i ipak ne zauzim aju velika podruja.
U T JE C A J IN D U S T R IJE Oneienje tla oborinama dospijeva u tlo iz oneiene atm osfere. M noge grane in d u strije intenzivno isputaju oneienje u okoli. N ajintenzivnije em isije oneienja su u kem ijskoj industriji, preradi nafte, eljezaram a i elianam a, p o gonim a galvanizacije, proizvodnji baterija, preradi kam ena, papirnoj in d u striji i industriji celuloze, elektranam a na ugljen i m azut, in d u striji koksa, cem enta. Industrija stvara oneienje u redovitom p o g o n u a zabiljeeni su i b rojni sluajevi akcidentnog isputanja oneienja s lokalno tekim posljedicam a. N ajvea koliina oneienja isputa se u atm osferu, m an ji dio dolazi izravno u tlo ili u p o d zem ne vode. I oneienje atm osfere zavri prije ili poslije s oborinam a u tlu. O n o m oe potjecati iz lokalnih, ali i u daljen ih izvora. N ajvei oneistai tla su kiseline, osobito spojevi sum pora (S O 3- , i S O 42-) koji nastaju iz S O 2 . T i spojevi zakiseljuju tlo a p ro m jen a aciditeta ovisi o koliini un esen ih kiselina kao i o puferskoj sposobnosti tla. V eu o tp o rn o st na zakiseljavanje im aju tla bogata kalcijem . Zakiseljavanje im a kao posljedicu p rom jene p H vrijednosti (ponegdje je zabiljeeno snie nje i za 1 p H jed in icu ), ispiranje hranjivih tvari i sm etnje u rastu biljaka zbog oslobaanja toksinih spojeva alum inija i nekih tekih m etala. O sim kiselina u tlo se u n o se i teki m etali. N ajvie se unosi olovo i arsen, neto m anje kadm ij i cink. U H ivatskoj je u p odruju G orskoga kotara, daleko od veih izvora oneienja, izm jereno vee oneienje tla tekim m etalim a nego u u rb a n o -in d u strijsk im podrujim a (Glava et al., 1985, M iko et al., 2000; V rbek & G aparac, 1992.). O n o je tam o dospjelo veim dijelom daljinskim tran sp o rto m iz sjeverne Italije, a m anjim dijelom iz rijekog podruja.
Zatita tla
Utjecaj industrije. Rjeenja za sm anjenje utjecaja industrije trae se u p rim je n i tehnologija koje oslobaaj-u m anje tetn ih tvari i koje zahtijevaju m anje energije. O sim toga nastoje se u postojeim pro izv o d n im te h n o logijam a sm anjiti nekontrolirane em isije p rim jen o m razliitih ureaja i redu cirati po d ruje na kojem se oneistai m ogu proiriti. Utjecaj poljoprivrede. Rjeenja za utjecaj poljoprivrede na tlo trae se u ekstenziviranju proizvodnje i socijalnom ugaru. P od ekstenziviranjem
108
E koloki leksikon
se razum ijeva sm anjenje utjecaja pro izv o d n ih faktora. P rito m se oekuje sm anjenje prinosa, ali se s druge strane ostvaruju ekoloki ciljevi, npr. stanita bogatija vrstam a, bolja zatita biljnih i ivotinjskih vrsta. P rim jeri m jera koje vode k ekstenziviranju je su npr. uvoenje u p roizvodnju vrsta i sorti koje zahtijevaju m anje intenzivne zahvate, daju m oda m anje p rin o se ali daju i zdraviju i kvalitetniju hranu. T ada gubitak od sm anjenja p rinosa m oe biti i m anji od trokova za pojaanu zatitu koju bi traile v iso k o ro d n e sorte. Ekstenziviranje poljoprivrede s ostavljanjem nek ih povrina na ugaru i za ekoloke svrhe (zatita prirode, pribjeita za ivotinje i biljke i dr.) m ogu dovesti do razvoja tzv. ekoloki upravljanoga krajolika. Iz svega toga proizlazi alternativna poljoprivreda koja pretvara je d n o stran u energetski, kapitalno i in ten ziv n u poljoprivredu u sveobuhvatno ekoloku poljoprivredu. Takva ekoloka (bioloka) poljoprivreda nastoji proizvesti zdravu i kvalitetniju h ra n u i odbaciti sintetine biocide. U v o d i bioloke proizvode i postupke za tetnike, bolesti i korove. O n a djeluje p ro tiv sm anjenja broja vrsta i jaa sposobnost sam oregulacije u ekosusta vim a.
L IT E R A T U R A
DaGler H .-G ., 1991: EinfluB von L uftverunreinigungen a u f die Vegetation. G ustav Fischer Verlag, Jena. Enger, E .D ., B. F. Sm ith, 1995: E nvironm ental Science. 5 -th edition. M cG raw -H ill, B oston Glava, V., H . Koenies, B. Prpi, 1985: O unosu zranih polutanata u bukove i bukovo-jelove um e D inarskog gorja sjeverozapadne Jugoslavije. um . list 9-10: 429-448. G raanin, M ., Lj. Uijani, 1977: U v o d u ekologiju bilja. kolska knjiga, Zagreb. H einrich, D ., M . H ergt, 1994: D TV -A tlas zur Okologie. D eutscher T aschenbuch Verlag. M iko, S., Z. Peh, D . Bukovec, E. Prohi, 2000: G eochem ical baselinem apping and lead pollution assessm ent o f soils o n the karst in W estern Croatia. N at. C roat. 9(1): 41-59. Skori, A., 1974: T ipovi naih tala. Sveuilina naklada Liber, Zagreb. Vrbek, B., M . Gaparac, 1992: N e w findings o f heavy metals in p u t in N ational Park R isnjak Rad um . Inst. 27(1): 65-75.
P O G L A V L J E
7.
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA
Mr. sc. VladimirJelavi

E K O N E R G i U N D P , Z a g re b
Pitanje klim atskih prom jena nesum njivo je je d a n od najznaajnijih suvre m en ih p ro b lem a globalnog okolia. Klimatske p rom jene su posljedica pri ro d n ih varijacija uzrokovanih razliitim astronom sldm , fizikalnim i kem ij skim im benicim a. U posljednje vrijem e znanstvene spoznaje upozoravaju da na p ro m je n u klim e utjee ovjek, od n o sn o da je globalno zatopljenje posljedica poveane koncentracije staklenikih plinova u atm osferi. Z bog oekivanog porasta tem perature, m ogla bi se povisiti razina m ora, p ro m ije niti koliina oborina, poveati uestalosti sua i poplava, to bi sve m oglo utjecati na poljoprivredu, um arstvo, bioloku raznolikost, tehnike sustave i k u ltu rn o naslijee. U uvjetim a rastue populacije i tim e sve veih potreba za h ran o m , v o d o m i energijom , pitanje klim atskih p rom jena im a razloga biti najveom b rig o m u ostvarenju odrivog razvoja ovjeanstva u ovom sto ljeu. Jo uvijek je vrlo neizvjesno koliki e biti utjecaj, m e u tim istraivanja koja se sustavno provode znatno su uznapredovala u razum ijevanju sloenih procesa: od prom atranja stanja, uzroka, m oguih posljedica i p o treb n ih m jera za ublaenje klim atskih prom jena. N ajcjelovitije spoznaje o p rom jeni klim e m o g u se nai u Izvjeima ocjene M e u n a ro d n o g tijela za klim atske p ro m je n e (IP C C ), znanstvenog forum a u sklopu O kvirne konvencije U jed in jen ih naroda o p ro m jeni klim e (U N F C C C ). IP C C svakih pet godina objavljuje napredak u spoznajam a iskazom uoenih prom jena u povijesnom nizu p o dataka, izradom projekcija, m oguih m jera i oeldvanih sociogospodarskih implikacija. U svom drugom izvjeu iz 1995. godine IP C C je prvi p u t
110
E koloki leksikon
zakljuio da ravnotea niza ev id en tn ih injenica razliite pojavnosti, kazuje da ovjek im a utjecaja n a p ro m je n u klim e (IP C C , 1996a). P osljednje, tree izvjee iz 2001. godine (TSA R) p o tv r u je navedenu konstataciju, u p o zo ra vajui n a neke nove i do d atn e dokaze, im e se sm anjuje jo uvijek prilino p risu tn a n eizvjesnost (IP C C , 2001a). Izgaranje fo silnih goriva d o m in a n ta n je izvor em isije staklenikih p lin o va. O stale aktivnosti koje utjeu na poveanje koncentracija su poljoprivreda, p ro m je n e u eksploataciju zem ljita u k lju u ju i sjeu um a, o d re en e in d u strijske p rocese kao to su npr. ce m e n tn a industrija, odlagalita otpada, ra shladna sredstva, pjenasti m aterijali i otapala. M iljen je je strunjaka da su k l i m a ts k e p r o m j e n e n e p o v r a t a n p r o ce s. Z b o g toga ve u tre n u tk u p o d u zim an ja akcije postoje k u m u l a t i v n i e f e k ti, a to znai: to se kasnije k re n e u p o d u zim an je m jera, to e biti p o tre b n e drastinije m jere. T e m e ljn o naelo prihvaeno u m e u n a ro d n o m o d g o v o ru na klim atske p ro m jen e je s t p r e v e n tiv n o d je lo v a n je , a to znai da n esig u rn o st u p ro g n o ziran ju rizika n e bi sm jela biti razlogom za ekanje. O d g o v o r svijeta na tu ozb iljn u p rijetn ju je st O k v irn a konvencija U je d i n jen ih n aro d a o p ro m jen i klim e (U N F C C C ), koja je stupila na snagu 1992. g od in e na sastanku na v rh u (su m m itu ) o Z em lji u R io de Jan eiru . U k ratk o m prikazu u nastavku daju se saeto rezultati globalnih spoznaja i neki p rim jeri specifine situacije u H rvatskoj, uglavnom tem eljen o na istraivanjim a koja su provedena u sklopu izrade P rvog n acionalnog izvjea u svezi s obvezam a R epublike H iv atsk e p rem a U N F C C C - u (M Z O P U , 2001.). O v o m p rilik o m iskazujem o zahvalu M in istarstv u zatite okolia i p ro sto n o g u re enja, E K O N F R G - u i m n o g o b ro jn im au to rim a koji su o m o guili da se p o slu im o n jih o v im rezultatim a.
Stanje i utjecaji
TEMPERATURA
G lobalna srednja p rize m n a tem p eratu ra zraka u 20. je stoljeu porasla oko 0,6 C (si. 7.1.). Z apisi pok azu ju veliku varijabilnost, na p rim jer, najvea zatopljenja u 20. stoljeu bila su u razdobljim a od 1910. do 1945. i o d 1976. do 2000 . godine. G lo b aln o , pokazuje se d a j e posljednje desetogodinje razdoblje n ajto plije otkad postoje m jeren ja tem p eratu re te rm o m e tro m , a 1998. godina bila je najtoplija u to m razdoblju, (si. 7.1.).
U ZRO CI KLIMATSKIH PROMJENA
111
(a) posljednjih 140 godina

Porast srednje temperature (C) izmeu 1961. i 2000. godine
Godina
(b) posljednjih 1000 godina
Sjeverna hemisfera
Porast srednje temperature (C) izmeu 1961. i 2000. godine
Podaci termometarskih mjerenja, (deblja sredinja linija), godova drvea, ledene kore i povijesnih zapisa (sjenano) 1000. 1200. 1400. Godina
s l ik a
1600.
1800.
2000.
7 .1. Promjenljivost prizemne temperature na Zemlji (IPCC, 2001a): a) u posljednjih 140 godina b) u posljednjih 1000 godina
112
E koloki leksikon
Analize rek o nstruiranih prom jena tem perature u dalekoj prolosti poka zuju d a j e na sjevernoj hem isferi u dvadesetom stoljeu porast tem perature bio najvei u posljednjih 1000 godina. S tim u vezi m oe se s prilinom sigurnosti (pouzdanost 66 90 %) tvrditi d a j e 1998. godina bila ujedno i najtoplija u posljednjih tisuu godina. U prosjeku, su izm eu 1950. i 1993. godine, none dnevne m inim alne tem p eratu re na k opnu rasle oko 0,2 C svakih deset godina. T o je dvostruko vie od porasta m aksim alne dnevne tem perature koja iznosi 0,1 C . Porast tem perature iznad razine m ora u istom razdoblju bio je gotovo upola m anji od porasta p rizem nih tem peratura na kopnu. O pi porast tem perature u E uropi globalno je istovjetan, a posljednjih deset godina su najtoplije u ovom stoljeu. Varijacije izm eu godina neto su vee nego na globalnoj razini je r se radi o teritorijalno m anjem podruju usrednjavanja. R ezultati analize dugih nizova m eteorolokih m jerenja na podruju H rvatske to ih je proveo D ravni hidrom eteoroloki zavod (M Z O P U , 2001.) pokazuju da su prom jene prosjene godinje srednje dnevne tem pe rature u rasponu od 0,3 do 0,4 C, n o one za sada nisu statistiki signifikantne (dokazive). Statitistiki signifikantan je trend porasta m inim alnih dnevnih tem peratura u kontinentalnoj H rvatskoj, a i sm anjenje dnevnog raspona tem peratura. U z to, postoji tendencija pada srednje godinje naoblake. G lobalna satelitska m jerenja pokazuju da je u posljednje etiri dekade p o r a s la t e m p e r a t u r a u d o n je m s lo ju a tm o s fe r e n a v is in i d o 8 k ilo m e ta ra . Taj je porast otprilike trostruko m anji nego u prizem n o m sloju, uglav n o m zbog poveane razlike u suptropskim i tropskim podrujim a. Projekcije razliitih scenarija pokazuju da e globalna srednja prizem na tem p eratu ra rasti od 1,4 do 5,8 C u razdoblju od 1990. do 2100. godine. Takve p rom jene bit e m nogo vee od svih prom jena u posljednjih 10.000 godina, a ta se tvrdnja tem elji na paleoklim atskim podacim a. Z a podruje H rvatske regionalni m odeli pokazuju m ogue prom jene od 2 do 2,8 C du obale i 2,4 do 3,2 C u nizinskom dijelu. N ajnovije sim ulacije (prem a IP C C -ju , 2001a) pokazuju da bi na podruju H rvatske prom jena m ogla biti izm eu 4 i 6 C.
P O R A S T R A Z IN E M O R A G lobalno zagrijavanje uzrokuje zagrijavanje oceana, a posljedica toga je ter m ika ekspanzija i topljenje polarnog leda i gleera to je razlogom podizanja razine m ora. Podaci o praenju razine m ora pokazuju porast 0,1 do 0,2 m u
113
20. stoljeu. G lobalna toplina oceana porasla je u posljednjih pedeset godina (otkad postoje pouzdana m jerenja) za spom enute indikatore. O visno o p rom jeni tem perature, projekcije pokazuju da bi razina m ora m ogla narasti 15 90 cm do 2100. godine. T reba n ap o m en u ti da bi uz stabilizaciju koncentracije staklenikih plinova u atm osferi, razina m ora i dalje rasla 30 50 posto u iduih nekoliko desetljea, a polarni ledeni tit prilagoavao bi se novom stanju i tisuu godina. P orast razine m ora im at e m nogobrojne negativne posljedice: na ljudska naselja, turizam , opskrbu pitkom vodom , ribarstvo, infrastrukturu, na p o ljoprivredna i m ovarna zemljita, uzrokujui gubitak zemljita, ekonom ske tete i m ogue preseljenje m ilijuna ljudi, je r oko pola ljudske populacije ivi u o balnom podruju. Z bog porasta razine m ora bit e plavljenja niskih povrina, poveanja saliniteta plitkih ua, ugroavanja izvora slatke vode. M n o g o b ro jn e studije pokazuju da su m ali otoci i rijene delte posebice ranjive na porast razine m ora. U E uropi se najvei takav porast m oe oeki vati u N izozem skoj, N jem akoj, baltikim zem ljam a, U krajini, R usiji i del tam a M editerana (EEA, 1998.). Procjenjuje se da bi u H rvatskoj pri najgorem scenariju tete m ogle biti vrlo velike, posebno na uu rijeka N eretv e, C etin e i M irne, s utjecajem na ispuste gradskih otpadnih voda na obali, tetam a u gradovim a koji su danas pod rizikom povrem enog plavljenja (Rovinj, Pula i Split) i s m oguim tetam a na slatkovodna jezera Vransko jeze ro na C resu i kod Biograda (M Z O P U , 2001.). Prim jerice, na podruju Loinja i C resa, zbog poveanja razine m ora od 1 m bila bi poplavljena povrina na kojoj ivi 13 posto stanovnitva. M ogui odgovori obrane vrlo su ogranieni i usm jereni uglavnom na preseljenje ljudi i na planiranje aktivnosti u m anje ugroenim podrujim a.
OBORINE I VODNI RESURSI

U prosjeku, na sjevernoj hem isferi koliina oborina u posljednjoj dekadi 20 stoljea porasla je 0,5 do 1 posto, sa znaajnim varijacijama po podrujim a. O b o rin e su se poveale na sjeveru Europe, a sm anjile na ju g u . U H rvatskoj se to odrazilo, na vee sm anjenje na Jadranu (19 %), a na m anje u k o n tin en talnoj H rvatskoj (4-13 %). Klim atski m odeli pokazuju da e porasti globalne prosjene koliine oborina, s po rastom u E uropi (relativno m anjim od globalnog prosjeka). O b o rin e koje su u izravnoj povezanost s biljnim svijetom i s vlanosti tla, to e uzrokovati e prom jene u rastu i prinosim a poljoprivrednih kultura. U svijetu, e najvee posljedice biti u su h im i p o lu su h im podrujim a, gdje se oekuje sm anjenje oborina. Danas oko 1,3 m ilijarde stanovnika nem a
114
E koloki leksikon
p ristu p a sig u rn im izvorim a pitke vode, a oko dvije m ilijarde stanovnika n em a adekvatnih sanitarnih uvjeta. U H rvatskoj je u o b alnom p o d ru ju m ogue sm anjenje oborina, u k o n tin e n ta ln o m p o d ru ju neki m odeli pokazuju blago sm anjenje, a neki poveanje o b o rin a (IP C C , 2001). Z b o g porasta tem p eratu re i zbog p ro m jen e o b o rin a m oglo bi se sm anjiti u krkim po d ru jim a otjecanje 10 d o 20 posto, a u sjevernoj H rvatskoj 10 posto (B onacci i drugi., 2000.).
PROMJENE OSTALIH POKAZATELJA

Satelitski podaci pokazuju sm anjenje snjenog pokrova oko 10 posto u u spo red b i s kasnim ezdesetim godinam a. U sjevernim krajevim a sm anjuje se trajanje led en o g pokrova na jeze rim a i rijen im tokovim a za oko dva tjedna. U sred n jim i viim irinam a sjeverne hem isfere u posljednjoj polovici stoljea pokazuje se d a j e porasla uestalost ek stre m n ih ob o rin a 2 do 4 posto. O d 1950. godine podaci vrlo pou zd an o pokazuju sm anjenje uestalosti ek stre m n o niskih tem p eratu ra, s m alim p o rasto m uestalosti ek strem n o viso kih tem p eratu ra. Porasla je frekvencija to p lih epizoda e k stre m n ih nevrem ena p o zn a tih p od im e n o m E1 N in o .
POLJOPRIVREDA, UMARSTVO I EKOSUSTAVI

P rojekcije p o kazuju da bi se poljoprivredna proizvodnja m ogla sm anjiti u m n o g im dravam a tropskog i su p tro p sk o g podruja. Z a pod ru je E u ro p e teko je predvidjeti kako e ekosistem reagirati n a p ro m je n u tem p eratu re, o b orina, vlanosti tla, koncentracije ugljikova dioksida i kakve e to p o s ljedice im ati na poljoprivredu i um arstvo. N e postoje jasn i pokazatelji iz p ro losti koji bi m ogli upuivati na osjetljivost i ranjivost, pa su procjene vrlo n esig u rn e (EEA, 1998). S p ro m je n o m klim e p ro d u it e se vegetacijsko razdoblje, to e utjecati na p ro d u k tiv n o st poljo p riv red n ih k u ltu ra i um a. U H rvatskoj je u tv r en o da bi pro d u ljen je razdoblja s n ed o statk o m vlage u tlu m o g lo im ati znaajne posljedice na p oljoprivredu, a u um arstvu bi m oglo utjecati na neke osjetljivije vrste drvea, kao to su je la i h rast lunjak (M Z O P U , 2001.).
115
N E K I V A N I P O K A Z A T E L JI Z A K O JE N IS U U O E N E P R O M JE N E O vdje se navode neke pojave za koje nisu uoene pro m jen e, p rem d a su dio klim atskih procesa: neka p o druja na Z em lji nisu imala p ro m jen e tem p eratu re u posljed njih desetak godina, posebice na ju n o j hem isferi i na A ntartici nije bilo p ro m jen a ledene povrine na A ntartici od 1978. godine, otkad postoje satelitska m jerenja in ten zitet i uestalost nevrem ena u tro p sk o m i p ritro p sk o m p o d ru ju nije pokazivao trend prom jena u 20 . stoljeu nije bilo p rom jena u uestalosti tornada, dana s grm ljavinom , oluja s tu o m , p ro m atran o iz ogranienog broja podataka.
Doprinos globalnom zatopljenju i koncentracija staklenikih plinom

D o p rin o s staklenikih plinova globalnom zatopljenju ovisi o njihovoj k o n centraciji u atm osferi, v rem en u zadravanja u atm osferi i njihovu svojstvu da apsorbiraju zraenje. T ako su na p rim jer spojevi klorofluorougljikovodika (C F C ) u atm osferi u vrlo m alim koncentracijam a, ali su znaajni je r je n jihovo v rijem e zadravanja oko 100 godina, tako da svaka m olekula im a stakleniki efekt nekoliko tisua puta vei od je d n e m olekule ugljikova dio k sida. Z a u sp o red b u utjecaja razliitih plinova obino se sluim o veliinom globalni potencijal zatopljenja (Global W arm in g Potential) G W P), pri em u se uzim a da C O 2 im a G W P je d n a k 1. Veliina G W P ovisi o to m e koje se razdoblje p rom atra. Z a razdoblje od 100 godina navode se u tablici 7.1. G W P vrijednosti, za glavne staklenike plinove (IP C C , 1996).
T A B L IC A 7.1. Stakleniki potencijal nekih glavnih plinova (plinovi Kyotskog protokola)
Plin
Ugljikov dioksid (CO 2) Metan Diduikov oksid (N 2O)
cf4
Stakleniki potencijal
1 21 310 6.500 9.200 23.900
C 2 F6 SF6
116
Ekoloki leksikon
Jed in ice em isije staklenikih plinova koje uzim aju u obzir G W P zovu se C O 2 ekvivalentne tone. Em isije se ponekad iskazuju u tonam a ugljika; p rerau n s C O 2 na tone ugljika dobiva se m n o en jem s faktorom 12/44 koji znai om jer n jihovih m olekularnih teina. U tablici 7.2. d a n je prikaz procjene doprinosa pojedinih plinova zatop ljenju, s iskazom glavnih izvora em isije (IP C C , 1996. b).
T A B L IC A 7.2. Doprinos globalnom zatopljenju glavnih staklenikih plinova Plin C0 2 CH 4 halogenirani spojevi N20 Glavni antropogeni izvori em isije Izgaranje fosilnih goriva, sjea uma i promjene u iskoritavanju zemljita, proizvodnja cementa Izgaranje goriva, proizvodnja i transport plina, ivotinje, riina polja, odlagalita otpada, izgaranje biomase, otpadna voda Industrija, rashladni ureaji, aerosoli, pjenaste mase, otapala Gnojenje zemljita, proizvodnja kiseline, izgaranje biomase, izgaranje fosilnih goriva
~
Doprinos % 65
20
10
O sim plinova navedenih u gornjoj tablici, globalnom zatopljenju p rid o nosi i troposferski ozo n (O 3), ija se koncentracija poveala 36 posto u p o sljednjem stoljeu. A erosoli u obliku sitnih estica ili kapljica, bilo da su direktno em itirani u atm osferu ili su nastali kao sekundarni plinovi iz sum porova dioksida (S O 2), duikovih oksida (N O x) ili am onijaka (N H 3), im aju rashladni efekt zbog p ro m jen e rasapa Suneva zraenja i p ro m jen e svojstava oblaka. Veliina rashladnog efekta aerosola vrlo je nesigurna i to je ujedno podruje najvee n esigurnosti u m odeliranju sloenih procesa klim atskih prom jena, posebice zbog toga to je p risu tn o st aerosola pro b lem regionalnih oneienja i tim e podloan relativno velikim prom jenam a. P rocjenjuje se da danas aerosoli sm an ju ju globalno zatopljenje oko 50 posto. K oncentracija ugljikova dioksida (C O 2) porasla je 31 posto od 1750. godine. O k o dvije treine antropogene em isije C O 2 u posljednjih dvadeset godina dolazi od izgaranja fosilnih goriva (si. 7.2.). O ceani i kopno apsorbi raju oko pola u k u p n e em isije C O 2 . B rzina porasta koncetracije je oko 0,4 posto na g odinu u posljednja dva desetljea, pri em u je varirala od 0,2 do 0,8 posto. Razlika u brzini porasta koncentracije C O 2 posljedica je klim atske varijabilnosti i apsorpcije oceana i kopna.
117
1958 1960
1962
1964
1966
1968
1970
1972 1974
1976
1978 1980
1982 1984 1986
1988
1990 1992 19941995
s l ik a
7 .2.
Globalni porast koncentracije CO 2 u atmosferi od 1958.-1995. (EEA, 1998.)
K oncentracija m etana (C H 4) porasla je 151 posto od 1750. godine. P o lovica u k u p n e em isije je antropogenog podrijetla, a posljednja poveanja koncentracija dovode se u vezu i s poveanjem em isije ugljikova m onoksida (C O ). K oncentracije diduikova oksida (N 2O ) porasle su 17 posto od 1750. godine. Po prilici treina dananje em isije toga plina je antropogenog p o d ri jetla. O d 1995. godine atm osferske koncentracije plinova koji oteuju o zo n sku ovojnicu, a koji su ujedno i stakleniki plinovi (C F C I 3 i C F C I 2) rastu sporije ili blago padaju, zbog m jera M ontrealskog protokola i njegovih d o dataka. Supstituirajue tvari (C H F 2CI i C F C H 2F) i neki ostali sintetini plinovi (P F C -i i SF) takoer su stakleniki plinovi i njihove koncentracije rastu. Kako je ve istaknuto, sm anjenje em isije sum porova dioksida, duikovih oksida, am onijaka i estica, pridonosi rjeavanju lokalnih i regionalnih p ro blem a oneienja zraka, ali sm anjuje rashladni efekt zbog njihove p risu tn o sti u zraku u vidu aerosola.
118
E koloki leksikon
Em isija staklenikih plinova

U G L JIK O V D IO K S ID N ajvei izvor em isije ugljikova dioksida je s t izgaranje fosilnoga goriva za p ro izv o d n ju elektrine i toplinske energije, a zatim za energetske p o treb e u in d u striji i p ro m e tu . D ru g i vaan izvor je p ro m jen a u nain u iskoritavanja zem ljita, oso b ito sjea um a, a od in d u strije proizvodnja cem enta. P riro d n i sustav em itira i upija velike koliine C O 2 , k ru n im ciklusom ugljika, fo to sin tezo m i respiracijom . T i procesi su n o rm aln o u ravnotei i ne prid o n o se d o d atn o p o ra stu em isije. L judskom aktivnou ravnotea se m oe naruiti tako da nastaju n e to -e m isije (ienjem um a) ili n eto -ap so rp cije, to zove m o p o n o ro m em isije (podravanjem rasta um a). U o d re iv an ju em isije najvea p o u zd a n o st je u p ro ra u n u em isije C O 2 , a vee su n esig u rn o sti pri odreivanju em isije ostalih staklenikih plinova, posebice N 2 O i apsorpcije ugljika u d rv n u m asu. G lo b aln o najvei izvor em isije j e izgaranje fosilnog goriva (77 %), in d u strijski procesi kao cem en tn a industrija (2 %) i p ro m jen a u iskoritavanju zem ljita (21 %). U 1996. godini u k u p n a globalna em isija iznosila je 6 G tC , to j e 1 to n a ugljika po stanovniku (si. 7.3.). O d te koliine, 64 p o sto em itira se u razv ijen im zem ljam a koje im aju oko 1,2 m ilijarde stanovnika, to je u p ro sjek u 3 to n e ugljika po stanovniku. N a su p ro t tom e, 4,4 m ilijarde stanov nika u zem ljam a u razvoju odg o v o rn o je za ostale 2,1 G tC , s p ro sjek o m od sam o 0,5 tC po stanovniku, (otprilike est p u ta m anje od zem alja u razvoju.)
8.000
_ es}/ Srednji istok j g f f f l ' ' ' Latinska Amerika Afrika jH r jt Zemlje u razvoju Azije i Pacifika
:=
(/>
2 .0 0 0 -
Razvijene zemlje
U-1 1.000-
T~T
1971 . 1974 , 1977 . 1980 . 1983 . 1986 , 1989 . 1992 . 1995 . 1998 .
s l ik a
7.3. Emisija CO 2 u svijetu po regijama, 1971. 1998. (IPCC, 2001b)
UZRO CI KLIMATSKIH PROMJENA
119
G lobalna je em isija rasla od 5,8 G tC na 6 G tC , od 1990. do 1996. godine, a predvia se da bi m ogla narasti na 6,4 G tC u 2000. godini i 9,8 G tC u 2020. g o d in i (bez p rim jen e K yotskog sporazum a). U H rvatskoj su podaci o em isiji staklenikih plinova za razdoblje od 1990. do 1995. godine (E K O N E R G , 2001.), dobiveni u skladu s m e to d o m p ro rau n a koji je definirao U N F C C C (IP C C , 2000. a). U 1995. godini u k u p n a agregirana em isija iznosila je 22,2 M tC 0 2 eq, a p o n o r em isije zbog p rirasta zalihe ugljika u um am a iznosio je 4,8 M tC 0 2 eq. O d u k u p n e e m i sije 73 po sto je C O 2, 13,9 posto C H 4, 13,0 posto N 2O i 0,1 posto ostali plinovi. U g o d in i 1995. em isija je m anja (u o d n o su na 1990.) za 40 posto zbog posljedica rata i opeg sm anjenja gospodarskih aktivnosti i energetske p o tro n je u zem lji, te kao posljedica restru k tu riran ja industrije i gaenja n ek ih energ etsk i in ten ziv n ih izvora. N a slici 7.4. d a n je prikaz em isije C O 2 u H rvatskoj za razdoblje od 1990. do 1995. godine po po jed in im sektorim a (M Z O P U , 2001.). Z a H rv atsk u je specifino da je udio em isije sektora za p ro izv o d n ju elektrine energije zn atn o m an ji nego 11 d ru g im zem ljam a zbog velikog udjela h idroelektrana u p ro izv o d n ji elektrine energije (40 60 %). Z n a ta n se dio elektrine energije dobiva i iz N u k lea rn e elektrane Krko (15 20 %) te iz uvoza. E m isija iz 1990. i 1991. prikazana na si. 7.4. i korigirana je na prosjek stanovnika bive Jugoslavije.
Emisija C O 2 u Hrvatskoj
33000 31000 29000 27000 25000 23000
H umarstvo (ponor) EDProcesi u industriji H Korekcija Fugitivna emisija (proiavanje prirodnoga piina) Ostalo (neenergetska potronja goriva) U SOstalo (ustanove, kuanstva,...) Promet Izgaranje goriva u industriji 0 Pretvorba energije
21000
19000 17000 Gg 15000 13000 11000 9000 7000 5000 3000 1000 -1000 -3000 -5000
1990.
1991.
1992.
1993.
1994.
1995.
Godine
s l ik a
7.4. Ukupne emisije i ponori CO 2 u Hrvatskoj za razdoblje od 1990. do 1995. (Ekonerg, 2000)
120
E koloki leksikon
C 0 2 emisija uslijed izgaranja goriva, 1995. godina
t C0 2 /stanovnik
s l ik a 7.5. Emisija CO 2 uslijed izgaranja goriva u Hrvatskoj i u nekim grupacijama zemalja (EKONERG, 2000)
U ocjeni intenziteta nacionalne em isije najee se p rom atra em isija p o stanovniku ili em isija po jed in ici brutonacionalnog dohotka. U H rv a t skoj, em isija po stanovniku relativno je m anja nego u dru g im dravam a. N a slici 7.5. d a n je za ilustraciju prikaz usporedbe em isije C O 2 s nekim grupa cijam a drava. N avodi se ovdje da neke razvijene zem lje, kao to su Sjedi njene A m erike D rave, im aju em isiju gotovo pet puta veu od H rvatske.
EMISIJA METANA (CH4)

G lobalna em isija m etana iz antropogenih izvora iznosi 375 m ilijuna tona (EEA, 1998.), od ega 27 posto otpada na izgaranje fosilnoga goriva. G lavni izvor em isije je curenje p riro d n o g plina iz plinskih instalacija i em isije iz u gljenokopa i poljoprivrede. N a p o m in je se da priro d n i izvori, kao to su m ovarna zem ljita znaajno pridonose em isiji, globalno oko 20 posto (IP C C , 1996. b). U H rvatskoj su glavni izori em isije m etana poljoprivreda, odlaganje otpada i fugativna em isija iz proizvodnje, prerade, transporta i izgaranja goriva. M etan se form ira kao direktni proizvod m etabolizm a kod ivotinja biljojeda (u n u tarn ja ferm entacija) i kao posljedica organskog raspada ivo
121
tinjskog otpada (gospodarenje gnojivim a). N a odlagalitim a otpada em isija nastaje uslijed anaerobne razgradnje organskog otpada. E M IS IJ A D I D U I K O V A O K S ID A ( N 2 O ) G odinja globalna em isija N 2O iznosi 3 do 8 m ilijuna tona. N ajvei dio globalne em isije potjee od prim jene gnojiva u poljoprivredi. U H rvatskoj je najvie em isije od poljoprivrede, proizvodnje duikove kiseline, otpada i energetike. E M IS IJ A S I N T E T S K I H P L IN O V A E m isija halogenih spojeva koji su regulirani M ontrealskim pro to k o lo m znat no opada, ali raste emisija zam jenskih plinova H C F C - a i H F C -a koji su takoer stakleniki plinovi. O stali znaajni plinovi, kao perfluorougljici (C F 4 i C 2F 6) i su m p o rn i heksafluorid (SF), em itiraju se u m alim koliinam a i zbog toga im aju m ali ukupan doprinos globalnom zatopljenju. Podaci o em isiji tih tvari relativno su ogranieni i odnose se na razdoblje nakon 1995. godine. U H rvatskoj je znatna em isija tih plinova (C F 4 i C 2F 6) bila u vrijem e p roizvodnje alum inija. P lin SF upotebljiva se u elektrooprem i visokona p o n sk ih postrojenja.
Ublaettje klimatskih promjena

O D G O V O R S V IJE T A O k v irn a konvencija U jed in jen ih naroda o prom jeni klim e (U N F C C C ) p rih v aen aje na skupu u Rio de Jan eiru 1992. godine. O d tad aje 186 zemalja ratificiralo K onvenciju, m e u kojim a i H rvatska 1996. godine. T em e ljn i cilj K onvencije je ... postignuti stabilizaciju koncentracija staklenikih plinova u atmosferi na razinu koja te sprijeiti opasno antropogeno djelovanje na klim atski sustav. Ta razina treba se ostvariti u vremenskom okviru dovoljno dugom da omogui ekosustavu da se prirodno prilagodi klim atskim promjenama, da se ne ugrozi proizvodnja hrane i da se omogui nastavak ekonomskog razvoja na odriv nain.
P rem a Konvenciji, zem lje potpisnice Priloga I. a to su uglavnom sve razvijene zem lje svijeta i zem lje u tranziciji m e u kojim a i H rvatska obvezale su se zadrati em isije staklenikih plinova na razini iz 1990. godine (referen tn a godina). Z em ljam a u tranziciji om oguena je odreena fleksibil
122
Ekoloki leksikon
n o st u izboru referentne godine, iz b o ro m je d n e godine iz razdoblja od 1985. do 1990., ili o d abirom prosjeka vie godina iz istog razdoblja. Vrlo brzo se pokazalo kako prihvaene obveze iz K onvencije nee biti dovoljne za stabilizaciju koncentracije staklenikih plinova. Posljednje proc je n e pokazuju da bi em isije trebalo sm anjiti 50 do 70 posto, to je praktiki nem ogue bez golem og utjecaja na sociogospodarski razvoj. Prvi korak u daljnjem nastojanju na sm anjenju em isije staklenikih plinova je protokol iz Kyota 1997. godine kojim se sm anjuje em isija u k u p n o 5 posto u razdoblju od 2008. do 2012. godine u usporedbi s referen tn o m godinom . T im p ro to kolom za H rvatsku je odreeno sm anjenje od 5 posto prem a referentnoj godini. E uropska unija prihvatila je sm anjenje od 8 posto kao zajedniki cilj, im e je om ogueno poveanje za neke drave lanice E U -a . P rotokol iz Kyota stupa na snagu kada ga ratificira najm anje 55 drava K onvencije ija je emisija najm anje 55 posto em isije zemalja aneksa B P ro tokola (razvijene zem lje) u 1990. godini. U sklopu toga protokola o m o guuje se da zem lje ispune svoje obveze domaim m jeram a i dodatno uz pom o m ehanizm a zajednike provedbe (JI), m ehanizm a istog razvoja (C D M ) ili trgovanjem em isijom (ET). JI i E T su m ehanizm i koji vrijede izm e u drava potpisnica Priloga I, a C D M je m ehanizam koji vrijedi izm e u bilo koje drave Priloga I. i onih koje nisu u tom prilogu Konvencije. N ap o m in je se da stranke m ogu ostvarivati prava tem eljem tih m ehanizam a sam o ako uspostave m e u n aro d n o verificiran nacionalni sustav prorauna em isije definiran K yotskim protokolom . U okviru G lobalnog fonda za okoli (G EF), financijskog m ehanizm a K onvencije, odreena su financijska sredstva za izgradnju kapaciteta za uspo stavu i provedbu program a te za transfer tehnologija i znanja. O bveza je svih pripadnica K onvencije izm jena inform acija i pruanje pom oi razvijenih zemalja zem ljam a u razvoju.
G L O B A L N A P R O J E K C IJ A E M IS IJE S igurno je da e em isija staklenikih plinova rasti zbog ljudskih aktivnosti. B udue em isije staklenikih plinova ovisit e o stru k tu ri sociogospodarskih i politikih prilika u svijetu, posebice o prom jenam a u populaciji, o prim jeni novih tehnologija, cijenam a i raspoloivosti energije. Razliiti razvojni pravci rezultirat e s vrlo razliitom em isijom stakenikih plinova, ali veina p ro jekcija pokazuje da e se znatno povisiti em isije ve u ovom stoljeu ako se ne p rim ijene odgovarajue m jere za rjeavanje tog problem a. N e k e projek cije pokazuju da bi inicijalno veliki porast em isije m ogao prijei u tren d sm anjenja nakon nekoliko desetaka godina, koliko bi trebalo da zem lje u
123
razvoju d osegnu o d re en u razinu odrivoga gospodarstva. R azlike izm eu zem alja u razvoju i razvijenih zem alja u svim im benicim a toliko su velike da nije m ogue predvidjeti neki najvjerojatniji raspon m o g u ih scenarija. P rek retn i m o m e n t m ogao bi biti iskoritenje raspoloivih rezervi fosilnoga goriva, n o pokazuje se da bi rezerve m ogle biti dovoljne u ovom stoljeu. U z pretp o stav ku da se sve danas poznate rezerve fosilnoga goriva pretvore u staklenike plinove, em isija bi bila dvaput do trip u t vea od akum ulirane em isije p o jed in ih m oguih scenarija u sljedeih sto godina (IP C C , 2001. b). Scenariji kojim a se pokuava projicirati b u d u n o st nisu sam o ute p ro jek cije em isije, to su zapravo vizije m oguega globalnog svijeta u b u d u n o sti, p ri em u se uzim aju u obzir im benici koji o d re u ju pu to v e razvoja, kao to su npr. pitanja vezana za populaciju, gospodarstvo, odnos prem a okoliu, uspostava jed n ak o sti, uvoenje novih tehnologija, globalizacija. N a slici 7.6. prikazane su projekcije za etrdeset razliitih scenarija, koje se m ogu g ru p i rati u sljedee skupine (IP C C , 2000. b):
suka
7.6. Projekcije globalne emisije CO2 iz energetike i industrije (IPCCC, 2001.)
A l T a skupina scenarija vidi svijet u veom a b rz o m gospodarskom rastu, vidi globalnu populaciju koja dosee m ak sim u m u polovici ovoga stoljea s padom nakon toga, s b rzo m p rim jen o m efikasnijih i n o v ih tehnologija. T a skupina scenarija ralanjuje se s o b ziro m na razliite energetske opcije vezano za stru k tu ru p rim arn ih goriva. A 2 T a skupina opisuje svijet kao veom a heterogen. P ozadina su politike prilike koje se tem elje na sam odovoljnosti drava i ouva
124
Ekoloki leksikon
nju n jih ovih identiteta. Stopa prirasta populacije slabo konvergira. E konom ski razvoj je prim arn o regionalno orijentiran, a drutveni proizvod po stanovniku i tehnoloke prom jene teritorijalno su m n o go fragm entiranije nego u ostalim skupinam a scenarija. B I T a skupina opisuje konvergenciju u razvoju s je d n o m globalnom populacijom , s m aksim um om stanovnitva u polovici ovoga stoljea kao u grupi A I, ali s b rzo m p ro m jen o m gosporarske stru k tu re u sm jeru uslune i inform atike ekonom ije, sa sm anjenjem m aterijal ne intenzivnosti i s uvoenjem istih i uinkovitih tehnologija. N a g lasak je na globalnom rjeenju za ekonom sku, socijalnu i okolinu odrivost, ukljuujui unapreenje jednakosti, ali bez dodatne kli matske inicijative. B 2 T o je skupina scenarija u kojoj je nastojanje na lokalnim rjee njim a gospodarske, socioloke i okoline odrivosti. T o je svijet s k o n tin u iran im rastom populacije, neto m anje od porasta u grupi A2, srednjeg gospodarskog razvoja, m nogo b rih i raznovrsnijih teh nolokih prom jena nego u scenariju A I i B I. Scenarij je takoer o rijen tiran prem a zatiti okolia i socijalnoj jednakosti, ali fokusirano na lokalnu i regionalnu razinu. Scenariji sa slike 7.6. ne podrazum ijevaju eksplicitnu provedbu ciljeva K onvencije ili Kyotskog protokola. N a slici 7.6. ucrtan je i poznati scenarij IS92a, koji podrazum ijeva podvostruenje koncentracija staklenikih plinova u atm osferi u sljedeih sto godina. Taj je scenarij preu zet iz prijanjih analiza (IP C C , 1996.) i na njem u su se najvie tem eljile dosadanje procjene klim at skih prom jena.
T E H N I K I I E K O N O M S K I P O T E N C IJA L I Z A S M A N JE N JE E M IS IJ E S T A K L E N I K IH P L IN O V A P rocjenjuje se da na globalnoj razini potencijal za sm anjenje em isije stakle nikih plinova iznosi 1900 do 2600 M tC /u godini do 2010. godine, odnosno 3600 do 5050 M t/ na godinu do 2020. godine. N avedene brojke m ogu se prihvatiti sam o kao indikativne, s ob ziro m na to da cjelovita ocjena za itav svijet jo nije donesena. T rokovi razliitih opcija ovise o vrsti prim ijenjene tehnologije, sa znat n im razlikam a po regijama. O k o polovice potencijala za globalno sm anjenje em isije m oe se ostvariti do 2020. godine uz direktnu korist koja nadm auje trokove, a ostatak s trokovim a do U S $ 100/tCeq. Vrlo sline trokove
125
pokazuju i procjene provedene za H rvatsku, gdje se takoer oko pola p o ten cijala m oe ostvariti uz izravnu korist, a ostatak uz cijenu od 150 U S $/tC eq, s prosjekom od oko 40 U S $/tC eq. N a globalnoj razini proizlazi da bi se uz d irek tn u korist po gospodarstvo m ogla zadrati em isija na razini iz 1990. godine, u razdoblju od 2010. do 2020. godine. Z a sm anjenje em isije staklenikih plinova postoje stotine razliitih te h nikih ijeenja: u sektoru kuanstva, uslune djelatnosti, transporta, in d u strije, poljoprivrede, gospodarenja otpadom i um arstvu. Glavne su grupe m jera za sm anjenje em isije u sektoru energetike: poveanje energetske uinkovitosti u proizvodnji, prijenosu i potro nji energije a uporaba obnovljivih izvora energije (hidroenergija, Suneva energija, energija vjetra, biom asa, geoterm alna energija, energija valova) zam jena goriva s veim sadrajem ugljika gorivim a m anjeg sadraja ugljika. p rim jena novih tehnologija s m alom em isijom C O 2 i d ru g ih stakle n ikih plinova (npr. vodik) n u klearna energija. S um e, poljoprivredno zem ljite i ostali kopneni ekosustavi, prem da esto na kratki rok, im aju velike potencijale za sm anjenje emisije. N ajnovije p ro c je n e pokazuju da bi se na globalnoj razini (kum ulativno do 2050. godine) m oglo vezati 100 G tC , to odgovara oko 10 do 20 posto em isije iz fosilnih goriva u istom razdoblju. Kod opcija koje se odnose na poveanje zaliha ugljika u um am a i poljoprivrednom zem ljitu pro b lem je to se nakon n ekog vrem ena, zbog prom jene prakse ili npr. zbog poara m ogu izgubiti svi pozitivni uinci takvih mjera. Z bog navedenog postoje razlike u m ilje njim a koliko je ta opcija u skladu s p rincipom odrivosti ako se prom atra d ugorono. U H rvatskoj je za sm anjenje em isije u sklopu izrade scenarija u P rvom n acionalnom izvjeu analizirano 39 razliitih m jera u sektoru proizvodnje elektrine energije, energetske opskrbe u sektoru kuanstava, uslune djelat nosti, prom eta, industrije, poljoprivrede, um arstva i u gospodarenju otpa dom . Potencijal tih m jera u razdoblju do 2010. godine iznosi oko 6 M t C 0 2 eq, to je 16 posto u kupne emisije. N ajvei je potencijal u poveenju en er getske efikasnosti i prim jeni obnovljivih izvora energije. O d obnovljivih izvora najvei je potencijal u prim jeni biom ase, a zatim Suneve energije. Taj potencijal m ogao bi biti dovoljan za zadravanje em isije na razini iz 1990. godine ili na razini cilja iz Kyota koji je pet posto nii (si. 7.7.).
126
E koloki leksikon
C O :-eq (kt)
s lik a 7.7. Projekcija emisije staklenikih plinova u Hrvatskoj do 2 0 2 0 . godine
(EKONERG, 2 0 0 0 . b)
O sim teh n o lo k ih rjeenja za sm anjenje em isije potrebna je prom jena navika, ponaanja i nain ivota. U u voenju i prim jeni novih tehnologija postoje m n o g o b ojne zapreke, vezane za financijske m ogunosti, znanje, in stitu cio n aln u in frastrukturu, zakonodavstvo, trine odnose, socioloke na vike, raspoloivost inform acija itd.
P O L IT I K A I I N S T R U M E N T I P o litik o m i in stru m en tim a postie se prim jena tehnikih i drugih m jera za sm anjenje em isije staklenikih plinova. N e postoji pristup koji bi se m ogao sm atrati najboljim za provedbu m jera, je r ona ponajvie ovisi o nacionalnim okolnostim a. Z b o g toga se ne m oe govoriti o najboljoj politici, nego o dobroj praksi koja povezuje niz razliitih instrum enata u provoenju p o litike. Kada govorim o o instrum entim a, oni m ogu biti: ekonom ski, fiskalni, zakonodavni, dobrovoljni, tem eljeni na inform acijam a, obrazovanju, javnoj p ro m id b i ili na istraivanjim a. Jed a n od osnovih principa u izgradnji poli tike je s t plaa oneista, to se operativno provodi plaanjem pristojba na em isiju, gorivo ili proizvode. Bez razlitih oblika poticajnih m jera za p rim je n u klimatski prijateljskih tehnologija nije m ogue postii znaajne rezu l tate, a sredstva se obino nam iu iz plaanja pristojbe na emisije. U ostvare nju ciljeva velike m ogunosti postoje u prim jen i m e u n aro d n ih in stru m e nata p u tem C D M , J I i E T m ehanizam a iz K yotskog protokola.
127
Zakljuno
Pitanje klim atskih prom jena nedvojbeno je je d a n od najveih problem a dananjice u zatiti okolia. B udui d a je em isija najvie vezana za izgaranje fosilnih goriva, a tim e za energetiku i drutveni-gospodarski standard, nain rjeavanja na globalnoj razini koji bi im ao djelotvorne rezultate nije je d n o stavno dogovoriti je r su pogledi zemalja u razvoju i razvijenih zem alja p o nekad vrlo razliiti. Ipak, u skladu s ciljevima K onvencije u svijetu je ve do sada vidljiv napredak, a to obeava da bi se m ogli postii i stroi uvjeti, oni zacrtani K yotskim protokolom . Z n an stv en e spoznaje o klim atskim prom jenam a znatno su u znapredo vale, kako vezano za inform acije o povijesnim prom jenam a tako vezano i za projekcije i naine rjeavanja pitanja i pripadne trokove. P rem da posljednje cjelovite analize dodatno potvruju utjecaj ovjeka na uoene prom jene, p risutne nesigurnosti jo su velike, zbog ega jo im a ozbiljnih oponenata itavoj teoriji. S obzirom na evidentne prom jene i ozbiljnost posljedica te ku m u lativ n o djelovanje, potrebu prim jene m jera opreza teko je osporiti. Pitanje koje trai odgovor ovog trenutka je st kakav je nain operativne provedbe u ostvarivanju postavljenih ciljeva prim jeren u dananjim okolno stim a globalnog svijeta.
L IT E R A T U R A
Bonacci O ., G ere D (2000). Hidrologija i vodni resursi s obzirom na prom jenu klime, Prilog Prvom nacionalnom izvjeu o prom jeni klime, EEA (1999). E uropes Environm ent: T h e Second Assessment, E uropean E nvironm ent A gency. E K O N E R G (2000). Inventory o f Croatian G reenhouse Gas Emissions and Sinks, Final R eport to U N D P /G E F project CRO /98/G 31. E K O N E R G (2001). Efekti mjera za smanjenje emisije staklenikih plinova, Prilog za Prvo nacionalno izvjee o prom jeni klime, Zagreb. IP C C (1996a). Second Assessment C lim ate Change 1995, a R eport o f the IP C C , W M O , U NEP, IP C C (1996b). Clim ate Change 1995: T he Science o f C lim ate Change, C on trib u tio n o f W orking G roup I to the Second Assessment R eport o f IP C C , C am bridge U niversity Press. IP C C (2000a). IP C C G uidelines for N ational G H G Inventories, Revised 1996, IPC C /U N E P /O E C D /IA E A . IP C C (2000b). Em ission Scenarios, W orking G roup III, C am bridge U niversity Press.
128
Ekoloki leksikon
IP C C (2001a). C lim ate C hange, T h e Scientific Basis, C o n trib u tio n o fW o rk in g G roup I to the T h ird A ssessment R ort o f the Intergovernm ental Panel on C lim ate C hange, W M O , U NEP. IP C C (2001b). C lim ate Change 2001, M itigation, C o ntribution ofW o rk in g G roup III to the T h ird Assessment R eport o f the Intergovernm ental Panel on C lim ate C hange, C am bridge U niversity Press. M Z O P U (2001). Prvo nacionalno izvjee u svezi s obvezama Republike H rvatske O kvirnoj konvenciji o prom jeni klime, M inistarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, projekt Vlade Republike H rvatske i U N P D /G E F -a.
P O G L A V L J E
8.
Prof. dr. sc. Oskar P. Springer,
Bioloki odsjek
Prirodoslovno-m atem atiki fakultet, Zagreb
S u vrem eno ovjeanstvo izloeno je trajnim opasnostim a od oneienja okolia, tj. oneienja vode, zraka, tla i hrane. Izvori tvari koji oneiuju okoli razliiti su, ali stupanj njihove prisutnosti ovisi o stupnju razvoja tehnologije u industrijskoj proizvodnji, poljoprivredi, p ro m etu i dr. Zasad nem a savrenih postupaka u proizvodnji i dru g im djelatnostim a, koji ne ostavljaju za sobom sporedne, esto otrovne produkte, a oni su trajan i opasan izvor trovanja biljaka, ivotinja i ovjeka.
Podjela oneistaa (polutanata)

P ostoji vie razliitih podjela oneistaa, pri em u se rabe razliiti kriteriji kao to su kem ijska priroda, svojstva, izvori, m jesta djelovanja, uinci i dr.
P R IM A R N O M JE S T O O N E I E N JA V O D A , ZRAK, T L O , H R A N A
P R IR O D A O N E I E N JA KEM IJSKA (anorganska i organska) FIZ IK A L N A (plinovita, tekua, kruta, radioaktivna) B IO L O K A (m ikroorganizm i, gljivice, toksini)
130
E koloki leksikon
P O D R IJE T L O O N E I E N JA P R I R O D N O (npr. erupcije vulkana, m ikroorganizm i, gljivice) A N T R O P O G E N O (npr. kom u n aln o , industrijsko, poljoprivredno i dr.)
IZ V O R I A N T R O P O G E N O G O N E I E N J A IZ G A R A N JE F O S IL N IH G O R IV A O T P A D N I P R O D U K T I U IN D U S T R IJS K O J P R O IZ V O D N JI K O M U N A LN I OTPAD O T P A D N I P R O D U K T I U P O L JO P R IV R E D N O J P R O IZ V O D N JI D JE L O V A N JE R A T N E T E H N IK E I B O J N IH O T R O V A
U IN C I O N E I E N JA NA NA NA NA NA NA NA NA NA PRO CESE U ATM OSFERI PRO CESE U VO D I P R O C E S E U T L IM A K O R O Z IJ U M ETA LA PREIV LJA V A N JE M IK R O O R G A N IZ A M A ZD R A V LJE BILJAKA ZD RA V LJE IV O T IN JA ZD R A V LJE O V JEK A D E G R A D A C IJU E K O S U S T A V A
P o treb n o je naglasiti da su antropogeni uinci na okoli iz dana u dan sve vei. P ro cjenjuje se d a je vie od 85 posto svih oneienja uzrokovano n ep o sred n im ili po sred n im ovjekovim djelovanjem .
Ksenobiotici, otrovi i otrovnost

P ro b lem tetn ih tvari u okoliu sve vie optereuje su v rem en o ovjeanstvo. P o rasto m p roizvodnje u posljednjih 8 0 -a k godina m n o in a raznolikih tet n ih tvari nadm aila je m n o in u tvari nastalih proteklih nekoliko tisua go
131
dina. S u v rem eno oneienje okolia po opsegu i trajnosti prelazi lokalne okvire i postaje svjetskim globalnim problem om . Z n a n o st poznaje oko dva m ilijuna kem ijskih o tro v n ih spojeva, od kojih se vie od 100.000 rabe kao raznoliki kom ercijalni proizvodi u kuanstvu, in d u striji i u farmaciji. U te spojeve uvrteni su i lijekovi, je r i oni m ogu, ako se p rek o m jern o i nekontrolirano uzim aju, uzrokovati oteenja u tijelu kao i ostali otrovi. T vari koje nem aju ni hranidbene ni gradbene uloge u nek o m organiz m u , a ne m o g u se iskoristiti ni za dobivanje energije nazivam o k sen o b io ticim a, D eseci tisua kem ijskih i stru k tu rn o vrlo razliitih ksenobiotika nalaze se u okoliu. M e u ksenobioticim a im a kem ijslh tvari koje ovisno o kvaliteti, koliini i koncentraciji unesene u tijelo, djeluju tetno na n o r m alne fizioloke procese i u zrokuju tlvna oteenja. T akvu tvar tada nazi v am o o tro v o m ili toksikantom .
T o k sin i su otrovi ivih organizam a, a m ogu biti bakterijskog (bakteriotoksini), gljivinog (m ikotoksini), ivotinjskog (zootoksini) i biljnog (fitotoksini) podrijetla.
T o k sin o st (otrovnost) neke kem ijske tvari je s t njezino svojstvo da

izaziva tetn e (toksine) uinke u organizm u ivotinje ili ovjeka. S tu p a n j o tr o v n o s ti (toksicitet) oznauje se kao koliina otrova koja ubija 50 posto otrovanih jedinki. T o je tzv. 5 0 -p o sto tn a letalna doza (LD 50). P rem a to m naelu stupanj otrovnosti svrstava otrove u etiri skupine: I. skupina: do 50 m g/kg tjelesne m ase (izraziti toksikanti)
II. skupina: od 50 do 250 m g/kg (jaki toksikanti) III. skupina: od 250 do 1000 m g/kg (u m jereni toksikanti) IV. skupina: od 1000 do 5000 m g/kg (slabi toksikanti) K od otrovanja pojedinog organizm a treba voditi brigu ne sam o o k o liini, koncentraciji i otrovnosti nego i o v re m e n u izloenosti (ekspoziciji) o trovu. D u g u ekspoziciju otrovu nazivam o k ro n in im trovanjem , a naglo, najee jed n o k ra tn o , izlaganje tijela otrovu je st a k u t n o o tro v a n je . O staci otrova u okoliu i biosferi p re d m e t su istraivanja znanstvenika poevi od ezdesetih godina prologa stoljea. U stanovilo se da m noge kem ikalije kojim a se rukovalo neoprezno i bez dovoljno znanja im a niz posljedica po ive organizm e i djeluje tetno esto i u vrlo m alim tzv. s u b to k s i n im d o z a m a na zdravlje ljudi i ostalih ivih organizam a. D anas se m n o g o vie pozornosti posveuje uporabi kemikalija, njihovu utjecaju na
132
E koloki leksikon
zdravlje i okoli, te se odabiru najpogodnije kem ikalije i najpogodnije doze s n ajm an jim tetn im uinkom .
Perzistentnost i detoksikacija
Z a otrove koji se nalaze u priro d i ili u ivim organizm im a vrlo je vana njihova p o stojanost (perzistentnost), tj. njegova sposobnost za razgradnju (degradaciju) u m anje toksine ili netoksine p ro d u k te procesim a detoksikacije. O tro v i se m o gu razgraditi i detoksicirati abiotiki djelovanjem ultraljubiastih zraka Suneve svjetlosti (fotoliza), vo d o m (hidroliza), to p lin o m (term oliza), tj. oksidacijskim i redukcijskim reakcijam a. R azgradnja polutanata u p riro d i zbiva se i biotiki djelovanjem prilagoenih (m u tiran ih ) m ik ro o r ganizam a i viih organizam a. P rem a postojanosti (perzistentnosti) otrove svrstavam o: a) b) c) d) na vrlo postojane vrijem e razgradnje dulje od 2 godine na postojane vrijem e razgradnje od 6 m jeseci do 2 godine na umjereno postojane vrijem e razgradnje od 1 do 6 m jeseci n a slabo postojane tvari vrijem e razgradnje m anje od m jesec dana.
V rijem e p o treb n o da se koncentracija o trovnog spoja p risu tn o g u okoliu sm anji 50 posto nazivam o p o l u i v o t o m tog otrova. P o jed in i otrovi im aju osobito izraenu sklonost nakupljanja (bioakum ulacije) u p o jed in im tkivim a i organim a ivih organizam a, u koje su uli bilo zbog njihove n ep o sred n e izloenosti tim tvarim a ili p o sred n o k o n zu m aci jo m h ran e i/ili pia. S klonost nakupljanja izraava se koeficijentom n ak u p ljanja (Kn).
Putovi unosa otrova u tijelo

Z a vein u otrova prodiranje u tijelo uvjet je za njihovo toksino djelovanje. G lavni pu to v i u nosa toksikanata u tijelo jesu: (1) k ro z dini sustav (alveole plua u ovjeka povrina do 100 m 2)
133
(2) kroz kou i vanjske sluznice (perkutano) u ovjeka povrina oko
2 m2
(3) kroz probavilo (u ovjeka apsorptivna povrina probavila oko 300 m 2) (4) p arenteralno (injekcijski u m ii im , u v en u iv, u kou id i dr.). P ro d iran je otrova u organizam zrakom kroz plua (aerogeno, inhalacijski) posebna je opasnost je r ovjekova plua im aju povrinu alveola od 80 do 100 m 2. Svaki p lu n i m jehuri (alveola) dobro je obavijen spletom lo v n ih kapilara, tako da se otrovi iz plua, uglavnom plinovi, brzo resorbiraju u kn/. B rzina intoksikacije (trovanja) dinim p u to m ovisit e o koncentraciji otrova (plina, praine, dim a, magle, pare), o brzini (frekvenciji) disanja, i o brzini rada srca (tzv. m in u tn i v o lu m en srca). P ro d iran je otrova u organizam kroz kou slabije je od prodiranja kroz plua. N a im e, ljudska koa im a u k u p n u povrinu od sam o oko dva etvorna m etra. D ru g o , koa donekle svojim ronatim slojem ini p riro d n u zapreku za neke otrove. U sprkos tom e, m nogi otrovi topljivi u m astim a, tzv. liposolubilni otrovi, i topljivi u vodi, tzv. hidrosolubilni otrovi, m ogu prodirati kroz ep id erm u , kroz lijezde znojnice i lojnice, a najbre p ro d iru kroz sluznice usta, nosa, oka i spolnih organa. O trovi koji su prodrli kroz epiderm u ulaze u krvne kapilare potkonog sloja i krvlju se prenose dalje tijelom . B rzina intoksikacije ovisi o koncentraciji otrova, debljini i propusnosti koe ili sluznice, o koliini m asnoga potkonog sloja, toplini, vlanosti i p rokrvljenosti koe i dr. P ro d iran je otrova kroz probavili sustav m ogue je na svim njezinim dije lovim a - usta, jednjak, eludac te u tankom i debelom crijevu. O tro v i p o p u t alkohola, nikotina ili cijanida p ro d iru u tijelo ve kroz sluznicu usne upljine. N e k i otrovi e u kontaktu s kloridnom ldselinom (HC1) u elucu postati n eotro v n im a, ali postoji i opasnost da neki m anje otrovni spojevi u tijelu p o stan u jae otrovnim a. T o je tzv. p ro c e s to k s ik a c ije . M n o g i liposolubilni otrovi (npr. alkohol) m ogu se apsorbirati ve i u sluznici eluca. Najvea m n oina otrova apsorbira se tijekom prolaska cri je v n o g sadraja (him usa) kroz tanko odnosno debelo crijevo. A psorpcija je brza je r je fizioloka zadaa crijeva da kroz crijevne resice (povrina oko 300 m 2) apsorbira hranidbene tvari u krv odnosno lim fu. Istim p u to m apsorbi raju se u z eere, m asti, bjelanevine i voda i s njim a otopljeni ili vezani otrovi.
134
Ekoloki leksikon
B rzina intoksikacije kroz probavilo ovisi o koncentraciji otrova, fizikal n o kem ijskim znaajkam a otrova (topljivost, rasprenost), te o punoi i kiselosti (pH ) eluca i crijeva. P ri u m j e t n o m ( p a r e n te r a ln o m ) u n o s u o tr o v a brzina apsorpcije ovisi o m jestu unosa. N ajb ri je intravenski (iv.) i in tram u sk u larn i (im .) put. V rijem e koje protekne od injiciranja otrova o d n o sn o lijeka do njegove p o t p u n e i je d n o lin e raspodjele u krvi, tzv. v r ije m e m ije a n ja , iznosi od 1 do 3 m in u te. Injiciranje u kou (id.) usporava apsorpciju, tako da je vrijem e m ijeanja u to m sluaju oko 20 m inuta. P ri u m je tn o m injekcijskom u n o su otrova (ili lijeka) u kou ili m ii brzina apsorpcije ovisi o koncentraciji otrova i o toplini podruja injiciranja (pro iren o st kapilara). D odavanjem m asnih i kolo id n ih prim jesa lijeku ili otro v u usporava se apsorpcija. TJ farm akologiji se taj fen o m en rabi da bi se lijek apsorbirao dugotrajno i p o stupno (tzv. d e p o -u in a k ).
Mjesto djelovanja otrova

O tro v koji je na je d a n od opisanih naina uao u tijelo m oe djelovati tetno na jed n o j od tri razine. Prva je razina djelovanja otrova n a m je s tu u l a z a (lo k a ln a ); npr. ote u ju se koa, plua, probavilo. D ruga je razina djelovanja otrova u ita v o m tije lu (s is te m s k a ); npr. oteuje se opi m etabolizam antim etabolinim djelovanjem na pojedine enzim e zajednike za sve stanice (npr. A T P -aza), blokiranjem staninih receptora, staninih organela i jezgre. T rea je razina djelovanja otrova n a m jestu izlu iv an ja otrova (eks k re c ijs k o m je s to ); npr. bubrezi, sluznica crijeva, m okrani m jehur.
Fizioloka klasifikacija otrova

O sim tih tem eljnih m jesta djelovanja p ojedinih otrova, m nogi otrovi kada u u u tijelo p rim arn o oteuju sam o neka tkiva ili organe. T o se naelo tem elji na specifinoj fiziologiji pojedinih tkiva i organa tako da se pojedini otrovi klasificiraju p rem a fiziolokom naelu (tabl. 8.1.). P o treb n o je naglasiti da m nogi otrovi osim svoga p rim arn o g m jesta tetn o g djelovanja oteuju i druga tkiva, naroito kod tzv. k r o n i n e e k s p o z ic ije ( d u g o tr a jn e iz lo e n o s ti) tije la o tr o v u .
135
T A B L IC A 1. Fizioloka klasifikacija otrova OTROVI Hem atotoksini Im unotoksini OTEUJU krvne stanice i krvotvorna tkiva PRIMJER! (CO, olovo, citostatici)
stanice i tkiva imunolokog (pesticidi, nitrati, nitriti) sustava Neurotoksini periferno i sredinje ivano tkivo (olovo, iva, bromidi) (alkohol, fosfor, selen, arsen, Hepatotoksini jetru klorirani ugljikovodici) (iva, olovo, kadmij) Nefrotoksini bubrege i mokrane putove (iritansi kiseline luine, klor) Derm atotoksini kou i sluznice kromosomsku grau i gensku (kolhicin) strukturu (hidroksilamin, etilmetan sulfonat, genom i dovode do mutacija teki metali) (DNA) i prenose se na potomstvo (katran, vinilklorid, azbest, genom i uzrokuju nastanak netipinih tumorskih stanica benz(a)-piren, benzen) (talidomid, citostatici) zametni razvoj i dovode do malformacija (nakaznosti)
Genotoksini Mutageni
Kancerogeni Teratogeni
Oneienje okolia otrovima

P ojam o n e i e n je o k o li a definiram o kao svaku kvalitetnu i kvantitetnu
promjerm fizikih , kemijskih i biolokih karakteristika osnovnih sastavnica okolia (zraka, voda, tla, hrane), to dovodi do naruavanja zakonitosti u ekosustavu, teme ljenih na m ehanizm im a samoregulacije. Te promjene djeluju danas, ali i ubudue, na pogoranju zdravstvenih, gospodarstvenih i drugih uvjeta ivota.
U b rz an o oneienje okolia od poetka prologa stoljea uzrokovano je s nekoliko im benika. 1) P rv o m tehnolokom revolucijom tj. izu m o m parnog stroja a p o to m stroja s u n u tarn jim izgaranjem zam ijenjen je m iini rad ovjeka i ivotinja. Strojevi rade bre i vie, te za njihov rad treba sve vie p riro d n ih sirovina (ugljen, nafta, rude). Svake se godine iz Z em ljine kore vadi oko 140 m ilijarde tona ruda, fosilnih goriva i graevinskog m aterijala s tendencijom stalnog poveanja. P rerad o m te im pozan tn e koliine sirovina otputaju se ogrom ne koliine plinova i pepela, a ostaje do 40 posto neiskoritenog otpada u tijeku proizvodnje. Izraeni proizvodi im aju ogranieno trajanje te se nakon iskoriten osti odbacuju kao nekoristan otpad. B rzim porastom ljudske populacije u posljednjih stotinjak godina s je d n e m ilijarde na 6,5 m ilijarde stanovnika (dem ografska eksplozija)
2)
136
Ekoloki leksikon
poveava se u kupna proizvodnja, a o tpadnim se p ro d u k tim a onei uje okoli. 3) P rim jen a suvrem enih agrotehnikih i agrokem ijskih postupaka u proizvodnji hrane za sve vie stanovnika na naem planetu n am et n u le su se kao im perativ. Intenzivno se upotrebljavaju um jetn a g n o jiva, zatitna sredstva protiv tetnika i nam etnika. P ostignuti su re zultati zelene revolucije s je d n e strane, ali i oneienje okolia o trovim a (nitrati, nitriti, pesticidi), s druge strane. Z b o g p reo p te reenja raznim o trovnim spojevim a, m noge nadzem ne i podzem ne vode i tla postala su opasna za zdravlje.
Izvori kemijskog oneienja okolia

ZRAKA VODA plinovi, estice praine iz industrije, prometala i kuanstava (npr. ugljikov monoksid, ugljikov dioksid, ozon, ugljikovodici, sumporov dioksid i dr.) komunalni, industrijski, poljoprivredni, ostali (isto kao i u tlima)
TALA iz oneiene atmosfere i vodotokova i tretiranjem tla (npr. nitrati, nitriti, _________ pesticidi, olovo, kadmij, kalij, fosfor, bakar)________________________________
Kruenje otrova u biosferi

O trovi se pojavljuju u svim dijelovim a biosfere - u atmosferi, hidrosferi i litosferi. Biljke koje rastu na oneienim tlima i same postaju oneienima. Preko korijenova sustava odnosno lia apsorbiraju se tetne tvari. Najee su to sredstva za zatitu bilja, tj. pesticidi, um jetna gnojiva i teki metali (npr. olovo, srebro, kadmij, bakar). Apsorbirani otrovi ulaze u plodove, stabljiku i lie. P utovi i nain oneienja (kontam inacije) ivotinja u naelu su slini o n im a u biljaka. H ranei se b iljnom h ranom , biljojedi unose u organizam kroz svoje probavilo i ostatke otrova iz te hrane. U priro d n im h ran id b en im lancim a koncentracija pojedinog otrova m nogostruko se poveava u vioj karici. U pravilu organizm i koji se nalaze na v rh u hranid benog lanca im aju i do 100.000 puta veu koncentraciju otrova od poetne. N p r. govedo koje je na pai uz prom etnice i hrani se travom bogatom olovom (iz ispunih plinova pri izgaranju benzina) ugrauje olovo iz trave u svoja tkiva. ovjek koji jed e tako oneienu hranu koncentrira je u svojim tkivim a. Dakle, hrana uzgajana u oneienoj biosferi i sam a je oneiena i prenosi se n ovo m konzum en tu. P o treb n o je naglasiti da majka za vrijem e dojenja m lijekom predaje dojenetu neke otrove topljive u m astim a (liposolubilni otrovi) koje je na kupila tijekom ivota iz biosfere ili radei u proizvodnji s otrovim a bez
137
do v oljnih zatitnih m jera (npr. klorirani ugljikovodici u proizvodnji pesticida, detergencije u proizvodnji sredstava za pranje).
Glavne skupine otrova koje tete zdravlju ljudi

Z n an o st poznaje oko dva m ilijuna kem ijskih otro v n ih spojeva, a od njih se oko 100.000 upotrebljava kao kom ercijalni proizvodi diljem svijeta. T o m u treba dodati oko 8.600 aditiva za ljudsku prehranu, oko 3.400 spojeva koji se rabe u proizvodnji kozm etikih sredstava te oko 1.000 tem eljnih spojeva iz kojih se p rip rem aju oko 10.000 kom ercijalnih pripravaka pesticida. G odinja proizvodnja svih navedenih sredstava danas prem auje 200 m ilijardi tona, to je dv o stru k o vie nego 1960. godine. N a v ed en im koliinam a proizvedenih otro v n ih kem ijskih spojeva treba dodati i koliine osloboenih otpadnih otrovnih tvari nastalih antropogenim djelovanjem koje se otputaju u atm osferu, hidrosferu i /ili litosferu.
T A B L IC A 8.2. Najei kemijski oneistai koji tete zdravlju UGLJIKOVI OKSIDI DUIKOVI SPOJEVI SUMPOROVI SPOJEVI UGLJIKOVODICI OZON METALI Ugljikov dioksid, Ugljikov monoksid Duik, Duikovi oksidi (NO i NO2), Amonijak, Nitrati, Nitriti, Nitrozamini, Nitrozamidi Sumporov dioksid, Sumporovodik Metan, Halogenirani (tzv. freoni) CFCI3 , CFCI2, CF 2CI2 Ozon IVA (Hg) OLOVO (Pb) KADMIJ (Cd) BAKAR (Cu) CINK (Zn) ARSEN (As) ALUMINIJ (Al) DETERGENCIJE Metiliva, dimetii-iva, Kloridi ive (HgCte), Sulfid ive Tetraetil olova, Tetraoksid olova Sulfid kadmija, Jodid, bromid ili klorid kadmija, Oksid i hidroksid kadmija Sulfat bakra, Hidroksid bakra, Karbonat bakra, Oksiklorid bakra Sulfid cinka, Silikat cinka, Oksid cinka, Cinkov fosfid, Cinkov kromid i bromid Trioksid arsena Klorid aluminija
Alkil benzen sulfonat (ABS), Polifosfati, Tenzidi, Nitriltrioctena kiselina POLIKLORIRANI BIFENILI (PBC) PESTICIDI Vidi tablicu 3. FENOLI Fenol, Krezol, Timol OSTALI Fluor (F), Klor (Cl), Mangan (Mn), Fosfor (P), Azbest, estice _____________________ (ugljena, kamena, brana, azbesta)_____________________
138
Ekoloki leksikon
T A B L IC A 8.3. Klasifikacija pesticida Skupina MIKROBIOCIDI Podskupina Baktericidi Virocidi FUNGICI Dl FITOCIDI Algicidi Herbicidi selektivni neselektivni ZOOCIDI Insekticidi neselektivni Akaricidi Nematocidi Limacidi Moluscidi Rodenticidi neselektivni Muricidi Raticidi Avicidi HOMOCIDI Suzbija bakterije viruse gljivine bolesti alge korovnu vegetaciju ostalo bilje kukce grinje, pauke oblie pueve mekuce glodavce mieve, voluharice takore ptice bojni otrovi protiv ljudi
P e s tic id i su sintetske, rjee prirodne, selektivno toksine tvari, nam ije njene suzbijanju (ubijanju) tetnih m ikroorganizam a, gljivinih, biljnih i ivotinjskih tetnika i nam etnika. Rije pesticid izvedenica je od latinskih rijei: pest bolest, kuga, napast, i cedo, cedere ubiti.
Patofizioloki uinci otrovanja

O tro v i koji su na neki od prije opisanih naina uneseni u organizam ulaze u interakciju na m olekularnoj, staninoj, tkivnoj i organskoj razini. Interak cija se odvija na dvojako: (a) kao slaba ionska veza koja je u pravilu reverzi bilna i (b) kao jaka kovalentna veza koja je u pravilu irevezibilna. N ain kem ijske veze otrova i strukture u tijelu ne odreuje stupanj otrovnosti i posljedice u tijelu. Stupanj oteenja zdravlja otrovane osobe ovisi o vitalnoj vanosti biokem ijskih i fiziolokih procesa u stanicam a koje ine pojedina tkiva i organe, a koje su u interakciji s otrovim a. U tablici 8.4. i 8.5. sum irani su najei uinci nekih otrova iz okolia na fizioloke sustave ovjeka. T reba naglasiti da su navedeni uinci sam o
139
okvirni je r stupanj oteenja fiziolokih sustava ovisi o kem ijskom spoju pojedine sk u pine otrova, o koncentraciji i v re m e n u izlaganja tijela otrovu (ekspozicija otro vu), m jestu unosa otrova te dobi i spolu otrovane osobe. N av ed en i podaci odnose se uglavnom na subletalne doze otrova koje u n o sim o u tijelo piem , hranom , inhalacijom ili preko koe iz oneienog okolia.
T A B L IC A 8.4. Najee patofizioloke posljedice otrovanja nekim skupinam a otrova
iz okolia
OTROVI UGUIKOVI OKSIDI DUIKOVI SPOJEVI NAJCESCI IZVOR izgaranje plinovi prometala izgaranje umjetna gnojiva procesi truljenja urin ivini pesticidi proizvodnja nafte OLOVO sama benzin s tetraetilolovom puenje proizvodnja kovina ispuni plinovi puenje PATOFIZiOLOKI U O N C i oteano disanje (guenje) blokira hemoglobin oteuju bubrege uzrokuje probavne smetnje oteano disanje (hipoksija) oteenje kn/nih kapilara slabi imunoloka reaktivnost oteuje spermatogenezu oteuje ivani sustav i vid oteuje sredinji ivani sustav hemoliza eritrocita (anemija) oteuje oteuje uzrokuje uzrokuje nefrone bubrega bubrege hipertenziju degeneraciju testisa
ZIVA
KADMIJ
BAKAR
uporaba modre galice u vinogradarstvu
remeti sintezu vitamina A hipertrofija nadbubrene lijezde hemoliza (hemolitika utica) oteuje jetru i bubrege poveava razinu kortizona
CINK
legure (bronca, mjed) pocinane cijevi poljoprivreda
uzrokuje gubitak teka i povraanje uzrokuje gubitak vode oteuju hematopoezu uzrokuju anemije slabe imunoloku reaktivnost smanjuju oplodnost spermija slabokrvnost povraanje, proljevi oteuje dini sustav
PESTICIDI
DETERGENCIJE OZON (prizemni)
kuanstva kemijska industrija prometala
140
Ekoloki leksikon
T A B L IC A 8.5. Najea simptomatologija otrovanja nekim otrovima iz okolia SIMPTOMATOLOGIJA ALERGIJA ANEMIJA (slabokn/nost) DEPRESIJA (potitenost) DISPNEJA (oteano disanje) EKSCITACIJA (podraenost) HEMOUZA (raspadanje eritrocita) IMUNOSUPRESIJA OTROVNI SPOJEVI pesticidi, lijekovi, estice praine bakar, kadmij, olovo, klorirani ugljikovodici arsen, nitrati/nitriti, olovo, cink, ureja, atrazini, klorirani ugljikovodici, aflatoksin amonijeve soli, rodenticidi, cijanidi, nitrati/nitriti cijanidi, olovo, strihnin, fluoracetat bakar, olovo, dinitrobutilfenol DDT, paration, atrazin, lindan, piretrin, malation, antibiotici, kortikosteroidi, salicilati, aluminij, berilij, krom, kobalt, cink, dioksin, olovni acetat, alifatski ugljikohidrati, aromatski ugljikovodici, kokain, metadon, etanol, kanabidiol, duhanski dim arsen, bakar, cinkfosfid, olovo, nitrati/nitriti, dioksin, kiseline, luine, fenol rodenticidi, karbamati, kadmij, arsen, iva, fosfid cinka, organofosforni insekticidi cijanidi, karbamati, olovo, organoklorni i organo-fosforni pesticidi, triazini, iva
KOLIKA (grevi probavila) POVRAANJE / PROLJEVI TREMOR MIIJA (drhtanje)
Detoksikacija otrova
Detoksikacija otrova ukljuuje razliite postupke za razgradnju (degradaciju) otrova u m anje otrovne spojeve ili u neotrovne spojeve u organizm u ili u prirodi. U prirodi se detoksikacija zbiva hidrolitiki (vodom ), f o to liti ld (svje tlom ), t e r m o liti k i (toplinom ), rjee p ir o liti k i (pri visokim tem p eratu ram a) i m ik r o b io lo k i (bakterijam a kojim a otrov slui za njihov m etabo lizam). U organizm u se detoksikacija obavlja prim arno u stanicam a jetre, i to specifinim m ikrosom alnim enzim im a te raznim biokem ijskim i biofizikaln im postupcim a (oksidacija, redukcija, sintetsko konjugacijske reakcije, p ro m jen o m povrinske napetosti, poveanjem aciditeta i dr.). O tro v i se djelo m ice detoksiciraju u povrinskim slojevima koe fotolitiki, u crijevu m ikrobioloki, te u ostalim stanicam a hidrolitiki i poneto term olitiki (na 36,5 C ). Svaki organizam (vrijedi i za ekosustav) im a svoj k a p a c i t e t d e to k s ik a cije. Ako je unos otrova u organizam vei od kapaciteta detoksikacije u
141
o d re en o m v re m e n sk o m intervalu, nakupljat e se o tro v u organizm u (aku m ulacija otrova) i dovesti to patolokih prom jena, o d n o sn o do teih oblika bolesti s m o g u im sm rtn im ishodom . S uprotno, ako je u nos otrova m anji od kapaciteta detoksikacije koliina otrova se u sustavu sm anjuje. K oncen tracija se otrova u sustavu ne m ijenja ako je koliina un esen o g otrova izjed naena s detoksikacijskim kapacitetom . D akle, svi otrovi koji su uli u organizam ne ostaju u n jem u , ve se neki od n jih izlue iz tijela, neki se detoksiciraju, a organizam s v re m e n o m ostvaruje sp o so bnost n a v ik a v a n ja na neke otrove, to dovodi i do stjecanja ovisnosti (npr. na nikotin, alkohol, drogu). O rganizam navikao na otrov proivljava teke apstinencijske krize uskrati li m u se uobiajena dnevna doza tog otrova. D u g o tra jn o izlaganje tijela istom otrovu oteuje fizioloki sustav, ali i sam u je tru , ije stanice p o stupno propadaju (degeneracija i/ili ciroza je tre ), najee s letalnim ishodom .
Umjesto zakljuka
U o v o m prikazu opisani su neki vaniji otrovi koji su proizvodi ljudske djelatnosti, a koji i u subtoksinim dozam a m ogu p o stu p n o vie ili m anje tetiti lju d sk o m zdravlju. T reb a na kraju sp o m en u ti i ostale abiotike im benike iz naeg okolia, koji takoer tete zdravlju ljudi ra d ija c ijs k o o n e i e n je u dva oblika: elektrom agnetsko i k orpuskularno, a p rem a p o d rijetlu m oe b iti iz p riro d n ih i u m je tn ih izvora. S p o m en im o ovdje i tetni u in ak rend g en skih, alfa, beta, gam a, n e u tro n sk ih i ultraljubiastih zraka (raaijacijska bolest, m utacije, kancerogenost). Sve vie im a dokaza o pojavi leukem ije i po jed in ih skupina tu m o ra u zro k o v an ih elektrom agnetskim poljim a, tj. e le k t r o m a g n e t s k im s m o g o m (m obiteli, dalekovodi, radio, T V i radarske antene). L judskom tijelu nadalje teti b u k a o d n o sn o preglasni zvukovi i um ovi, a osobito stresno djeluju zvukovi visokih frekvencija. Valja dodati i podatak o ostalim fizikalnim i geografskim im benicim a koji tak o er m o g u tetiti zdravlju, a to su pretjerana hladnoa, pretjerana toplina, poveana vlanost zraka, elektrina struja, nadm orska visina, h ip erbariki uvjeti, hipobariki uvjeti, klim atski uvjeti i dr.
142
Ekoloki leksikon
L IT E R A T U R A
1. 2. 3. 4. 5. A lbert, A. (1995) Selective Toxicity, C hapm an and H ali, London, N e w York. Calow, P. (1994) Hanbook o f Ecotoxicology, Blackwell Science, Oxford. Springer, O . P. (2000) /ed. /, ovjek i okoli, Priroda, 875-877. Springer, O . P. (2001), Osnove ekologije i ekotoksikologije, Profil, Zagreb. W alker, C. H ., H opkin, S. P., Sibly, R. M ., Peakall, D. B. (2001) Priticiples o f Ecotoxicology, T aylor and Francis, London.
P O G L A V L J E
9.
ZBRINJAVANJE OTPADA
Dr. sc. Viktor Simoni,
Sisak
U laikom se sm islu pod pojm om o tp a d razum ijeva sve ono to se u odreenoj aktivnosti pojavljuje kao bezvrijedni nusproizvod. U stru n o -ad m in istrativ n o m sm islu pod pojm om otpad razum ijeva se kruti otpad koji nastaje u kuanstvim a i industriji. T ekui otpad (otpadne vode i m uljevi) te radioaktivni otpad pripadaju u vrste otpada koje se zbog svojih svojstava, naina uklanjanja ili zbog poveane potencijalne opasnosti u pravilu zbri njavaju na poseban nain i pojm ovno ne pripadaju u g rupu k ru to g otpada iz kuanstava i slinog otpada koji nastaje u industriji. N jim a se, za razliku od pojm a otpad, pod kojim se razum ijevaju pojedinano, ili u sm jesi sve vrste k ru to g otpada koji nastaje u kuanstvu i industriji (papir, staldo, m etal, krpe, drvo, m in eraln e i organske tvari, razne druge tvari, ....) dodaje atribut kojim se tono o d re u je vrsta: otpadna voda, otpadni m ulj, radioaktivni otpad itd. P rem a Z a k o n u o o tp a d u (N N 34/95.) otpadom se sm atraju predm eti i stvari koje je fizika ili pravna osoba odbacila, nam jerava ili ih m ora odbaciti. T a definicija nije cjelovita i trebala bi se prom ijeniti tako da se odnosi samo na tvari i/ili predm ete, koji su tono klasificirani u posebnom k a ta lo g u o tp a d a . T o je p o trebno u prvom redu zbog toga to m o d ern o zakonodav stvo tem elji podruje otpada na istim zakonitostim a koje vrijede i za slobo dan p ro to k robe i usluga, pa treba precizno odrediti to otpad jest, a to nije. T o znai da se s otpadom m ora postupati, uz obveznu brigu o okoliu, to prem a p ropisanim tehnikim standardim a koji ukljuuju i postupanje u ekonom ski najpovoljnijim uvjetima. T o pak posebno stim ulira industriju da pronalazi (tehniki i organizacijski) najbolja rjeenja: slino kao to to zbog k o n k u ren tn o sti na tritu radi u proizvodnom procesu.
144
Ekoloki leksikon
O tp ad se po m jestu nastanka dijeli: n a k o m u n a l n i o tp a d to je otpad iz kuanstva, otpad koji nastaje

ienjem ja vn ih povrina i otpad slian otpadu iz kuanstava koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima n a te h n o lo k i o tp a d to je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima, a po koliinama, sastavu i svojstvu razlikuje se od komunalnog otpada.
O tp ad j e po svojstvima:
@ O pasni o tp a d to je otpad naveden u posebnim dodacima Z akona o ratifi

kaciji Konvencije o nadzoru prekograninog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju ( N N Meunarodni ugovori 3/94.; sukladno meunarodnoj praksi). Sadrava tvari koje imaju jedno od ovih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, nagrizanje, podraljivost, tetnost, toksinost, kancerogenost, m utagenost, teratogenost, ekotoksinost i svojstvo otputanja otrovnih plinova kem ij skom reakcijom ili biolokom razgradnjom. K om unalni i tehnoloki otpad svrstavaju se u opasni otpad ako sadravaju tvari koje imaju jedno od spome nutih svojstava.
I n e r t n i o t p a d to j e otpad koji uope ne sadrava ili sadrava malo tvari

koje podlijeu fizikalnoj, kemijskoj i biolokoj razgradnji pa ne ugroava okoli.
Kao sin o n im za otpad esto se rabi izraz sm ee, kojim se inae oznauje i pom ijeani otpad iz kuanstva, industrije itd. K atalogom otpada, koji izvorno potjee iz prava okolia E uropske zajed nice (D irectiva 74/442/EEC) d an je popis 20 djelatnosti koje generiraju otpad, naziv svih vrsta otpada koje nastaju pri pojedinoj djelatnosti (oko 600, od ega oko polovice ini opasni otpad), te prijedlog m oguih p o stu paka obrade otpada. D jelatnosti i vrste otpada navode se pod kljunim brojevim a, a kao m ogui postupci obrade navode se: kem ijsko-fizikalni p o stupci (K/F), biloki (B), term iki (T) i ostali (O ). T ako se npr. Otpad
od proizvodnje, formulacija, prodaje i primjene premaza (boje, lakovi i staklasti emajli), ljepila, sredstva za brtvljenje i tiskarske boje navodi pod Idjunim b ro jem 08 0 0 00, a je d n a od vrsta otpada iz te grupe otpadne boje i lakovi bez halogenih otapala pod kljunim brojem 08 01 02, s p rep o ru en im
te r m i k i m (T ) nainom obrade. K o li in a i s a s ta v k o m u n a ln o g o tp a d a , po stanovniku ovise o e k o n o m skom stu p n ju razvoja drutva. Sto je je d n a zemlja razvijenija, to je koliina otpada po stanovniku vea. S obzirom na sastav, prevladavaju m aterijali od
ZBRINJAVANJE OTPADA
145
am balae, otpad je rastresitiji i im a veu ogrjevnu mo. E konom ski najraz vijeniji stvaraju izm eu 0,8 i 2,2 kg otpada po stanovniku na dan, a m anje razvijeni izm e u 0,3 i 1,0 kg/stanovniku/danu. Sedm ina stanovnika u razvi je n im zem ljam a stvara treinu ukupnog kom unalnog otpada. U n ato na stojanju da se kom unalni otpad sm anji, njegova koliina po stanovniku raste i u razvijenim zem ljam a i u zem ljam a u razvoju. G odinja stopa rasta iznosi vie od 3%.
TABLICA 9.1. Koliine komunalanog otpada 1
Koliine otpada po stanovniku
RAZVIJENE ZEMLJE 0,8 2,2 kg/dan 0,29 0,8 t/godinje
ZEM LJE U RAZVOJU 0,3 1,0 kg/dan 0,11 0,36 t/godinje
TABLICA 9.2. Svojstva i sastav otpada
Svojstvo Gustoa (kg/m3) Vlanost (% teinskih) Ogrjevna vrijednost (MJ/kg) Veliina komada (% veih od 50 mm) Sastav (% teinski) Papir, karton Staklo, keramika Metali Plastika Koa, guma Drvo, kosti, slama Tekstil Biootpad Opasni otpad Razni inertni otpad
Razvijene zemlje 100 200 20 40 8 12 10 85
Zem lje u razvoju 200 500 40 80 3 10 5 35
20 40 4 10 3 13 4 10 1 5 1 5 2 5 20 50 0,5 3 1 20
1 30 1 10 1 5 1 8 1 5 1 5 1 10 40 85 0,5 1,0 1 40
Vladim ir Potonik, O brada kom unalnog otpada svjetska iskustva, M T G C onsulting, Zagreb,
1977.
146
Ekoloki leksikon
Razlike u koliinam a tehnolokog otpada viestruko su vee u korist industrijski razvijenih zemalja. G odinja koliina industrijskog otpada u raz vijenim zem ljam a iznosi i do nekoliko stotina tona po stanovniku, a u nerazvijenim a m ogu biti ak i m anje od koliina kom unalnog otpada.
Gospodarenje otpadom
P roblem i vezani uz otpad nisu novi. O n i su sam o s razvojem velikih naselja i industrijalizacijom postali vei i tee rjeivi. C ovjekje otpad praktiki poeo stvarati od prvih dana svog razvoja. V rlo rano je uoena opasnost od n ek o n troliranog odlaganja otpada za ljudsko zdravlje. U A teni je oko 500. godine prije Krista donesena prva poznata odredba o zabrani bacanja otpadaka na ulicu, a postojala su i odlagalita smea, koja su m orala biti udaljena najm anje oko 2 lem od gradskih zidina. U srednjem vijeku odnos prem a sm eu bio je m nogo neodgovorniji i otpad je zavravao jed n ostavno na ulici. T ek s poetkom industrijske ere, s pojavom sve veih koliina otpada, koji je osim toga i po sastavu postajao sve zahtjev niji glede zbrinjavanja, gradske uprave su se poele b rin u ti o otpadu. N ain zbrinjavanja otpada kakav je danas poznat poeo se uvoditi u velikim eu ro p skim m etropolam a tek u prvim desetljeim a prolog stoljea, a npr. prvo naplaivanje odvoza otpada u Beu od graana, kao proizvoaa otpada, uvedeno je tek u tridesetim godinam a prolog stoljea.
T A B L IC A 9.3. Usporedba potroenih koliina sirovina i energije za proizvodnju
nekih dobara upotrebom prirodnih sirovina i upotrebom sekundarnih sirovina (% smanjenja)

Sirovina/energent Energija Oneienje zraka Oneienje vode Rudarski otpad Upotreba vode Investicijski trokovi Pogonski trokovi Aluminij 90 97 95 97 25 50 10 30 elik 47 -7 4 85 76 97 40 25 50 10 30 58 50 Papir 23 75 72 35 Staklo 4 32 20 80 50
ZBRINJAVANJE OTPADA
147
Suoene sa sve veom koliinom otpada, ali i svjesne m aterijalnih i energetskih svojstava pojedinih vrsta otpada, unatrag 20-30 godina poele su gradske vlasti uvoditi sustave za g o s p o d a r e n je o tp a d o m . Pod tim se poj m o m razum ijeva ekonomski i po okoli razumno upravljanje cjelokupnim ivotnim vijekom/ciklusom otpada od njegova nastanka, skupljanja, prijevoza, iskoritavanja, obraivanja i odlaganja, u skladu sa zakonskim obvezama i s odgovornosti. S inonim za pojam gospodarenje otpadom jest z b r in ja v a n je o tp a d a , iako neki autori nalaze sutinsku razliku izm eu ta dva pojma. O rganizirano s k u p lja n je o tp a d a je prvi korak gospodarenja otpadom . U razvijenim je zem ljam a organiziranim skupljanjem kom unalnog otpada obuhvaeno vie od 90 posto ukupne populacije (este su najrazvijenije zem lje gdje je organiziranim skupljanjem obuhvaena gotovo cijela popula cija), a u zem ljam a u razvoju u prosjeku jedva treina. N eskupljeni otpad zavrava doslovno svagdje u okoliu. Samo malo zemalja je do sada, radi to racionalnijeg iskoritavanja pojedinih vrsta otpada, organiziralo o d v o je n o s k u p lja n je pojedinih vrsta otpada ve na m jestu nastanka u kuanstvim a. Najee se radi o sustavu odvojenih sprem nika (kontejnera) za papir, staklo, plastiku i organsl dio otpada, koji se nalaze u svakom kuanstvu ili zajed niki za pojedine kue odnosno sklopove kua. D io kom unalnog otpada odvojeno se skuplja i na principu donoenja otpada na tzv. e k o o to k e ili r e c ik la n e c e n tr e . U njih graani m ogu donijeti i druge vrste otpada: razliita neiskoritena kem ijska sredstva koja se upotrebljavaju u kuanstvu, stare baterije, metal, stare lijekove... Prije industrijske upotrebe ovako skupljeni m aterijali m oraju se sortirati, je r je inae teko postii da se u pojedinom sprem niku ne nae i neto to se ne bi sm jelo u njem u nai. U d io izdvojenih otpadnih m aterijala ovisi o organiziranosti u drutvu i o kulturi ivljenja. Postoje zemlje u kojim a se na taj nain sm anji koliina otpada koji treba kasnije obraditi i/ili odloiti i vie od 50 posto (Austrija, N izozem ska, Danska). O dvojeno skupljanje pojedinih vrsta otpada u pravilu je skuplje od skupljanja m jeovitih vrsta otpada (po sebni sprem nici, logistiki sloeniji i skuplji nain skupljanja zbog nasipnih gustoa pojedinih materijala i si.). U zbrinjavnaju/preradi pojedinih vrsta otpada trokovi m ogu biti nii (papir, staklo, m etal), ali i znatno vii (plastika) od trokova klasinog odlaganja (bez predobrade ili proizvodnje istog m ate rijala od recikliranog m aterijala osobito plastike). Posebna je kategorija otpada u sustavu odvojenog skupljanja i prerade a m b a la n i o tp a d . D a bi se sm anjila koliina ambalae i am balanog otpada, Europska unija je donijela posebnu direktivu (94/62/EC), kojom su svi oni
148
Ekoloki leksikon
koji am balau stavljaju na trite obvezani da se pobrinu za njezino zbri njavanje. Proizvoai ambalae m oraju osigurati najm anje 50 posto, a najvie 65 posto prerade/iskoritavanja otpadne ambalae, pri em u treba m aterijal no (izravno) reciklirati najm anje 25 posto u kupne ambalae, a pritom od svakog od am balanih materijala (papir i karton, plastika, drvo, metal, staldo, vieslojni m aterijali) najm anje 15 posto m asenog udjela. Ispunjenje tih uvjeta nije jed n o stav n o , ali je postalo obvezom za svaku dravu koja nam jerava postati lanicom E U -a.
Obrada otpada
N a p red n i sustavi zbrinjavanja otpada u pravilu predviaju razliite tehnolo gije iskoritavanja svojstava otpada (sirovinska, bioloka, energetska), a u funkciji sm anjenja (i) koliina koje se m oraju odloiti i (ili) sm anjenja ne gativnih uinaka otpada koji se treba odloiti (emisije deponijskog plina, procjedne vode). O ekivana prim jena nove zakonske obveze u dravama E U -a , po kojoj udio organskog ugljika u odloenom otpadu ne bi sm io biti vei od 5 posto, bitno e poveati predobradu otpada prije odlaganja. P ri to m e se razlikuju tehnologije koje se tem elje na (a) m ehanikoj (izdvajanje korisnog dijela otpada), biolokoj (bioloka razgradnja organskog dijela otpada) i (b) term ikoj obradi (ukupnog dijela otpada ili sam o jed n o g dijela, koji prije toga m oe biti obraen drugim postupcim a (a)).
(a) M E H A N I K O - B I O L O K A O B R A D A N a tritu postoje razliite izvedbe ove tehnologije. O snovni princip sastoji se u izdvajanju pojedinih vrsta otpada koji se m ogu sirovinski iskoristiti kasnijom biolokom obradom organskog dijela otpada, pri em u se raz grauju lakorazgradivi dijelovi. T ako se sm anjuje i potreban deponijski vo lu m en i neeljene pojave vezane uz odlaganje neobraenog otpada (stvaranje deponijskog plina i procjednih voda). P rim jen o m m ehaniko-biolokih postupaka m oe se postii veliko sm a njenje v o lum ena obraenoga kom unalnog otpada esto i vie od 50 do 70 posto. Kao bioloki postupci razgradnje u obzir dolazi kom postiranje (najee) i ferm entacija (rijetko). K om postiranje otpada je prim jer aerobnog postupka bioloke obrade (postupak razgradnje uz prisutnost zraka/kisika), pri em u se kao proizvod
ZBRINJAVANJE OTPADA
149
dobiva kom post, a ferm entacija je anaerobni postupak (bez prisutnosti kisi ka), pri em u se kao proizvod dobiva bioplin. Proizvedeni se kom post u m ehaniko-biolokom postupku, zbog neistoa, ne upotrebljava u poljoprivredi, nego se odlae odnosno u p o treb ljava za prekrivanje deponija. Samo ako je ulazni organski m aterijal ist (prije svega istoa glede tekih m etala i teko razgradivih organskih tvari) nastali kom post se m oe rabiti za proizvodnju hrane. O b a postupka se m ogu provesti ekoloki prihvatljivo glede utjecaja na iri okoli. G lavni problem pri kom postiranju m ogu biti neugodni m irisi, te je poeljno pogone locirati bilo dalje od urbanih cjelina, bilo provesti dodat ne m jere zatite (izbor tehnologije, provoenje tih m jera u zatvorenim p ro storim a i biofiltriranje procesnog zraka).
Kompostiranje A erobsia bioloka o brada k o m p o s tir a n je obavlja se u slobodno n a

su tim hrpam a organskog otpada koji se prevre, rastresa i prem a potrebi vlai. Proces biorazgradnje traje od 10-ak tjedana pa i do nekoliko mjeseci. U b rz an o kom postiranje ve usitnjenog i navlaenog organskog otpada postie se razn im vrstam a ureaja i tehnolokih postupaka u kojim a se stalno odravaju optim alni ivotni uvjeti (esto) posebnih kultura m ikroorganiza m a (tem peratura, vlaga, kisik i pH ). O tp ad se m oe mijeati s razliitim dodacim a, npr. s kanalizacijskim m uljem . K om postiranjem mijeanoga kom unalnog otpada (kada se ne radi o istom , sam obiorazgradivom dijelu) proces razgradnje traje najee dulje, tee se kontrolira, a konani proizvod kom post je slabije kakvoe i s p rim jesom vee koliine otpadnog materijala, koji naknadno treba izdvojiti. Sm atra se svrsishodnom kada ne postoje sofisticirane tehnologije zbrinjavanja otpada obrada dijela organskog otpada (kom postiranje), prije svega zelenog odreza, otpada s trnice i groblja te drugog organskog otpada koji nastaje u veim koliinama. S poro kom postiranje, u slobodno nasutim hrpam a, koje se prevru o d nosn o rastresaju i eventualno vlae, m oe se provesti gotovo bez posebne oprem e. D a bi se sm anjila koliina otpada preporuuje se potaknuti i pouiti graane da sam i kom postiraju vlastiti dio organskog otpada. T ako m ogu
150
Ekoloki leksikon
proizvesti vlastiti kvalitetan kom post, bez znaajnijeg ulaganja u oprem u, s m in im aln im vlastitim radom .
Ferm entacija
A n a e r o b n a b io lo k a o b r a d a o tp a d a f e r m e n ta c ija poela se prim je njivati 8 0 -ih godina prolog stoljea. R jee se p rim jenjuju u obradi krutog otpada, a ee u obradi m uljeva iz ureaja za proiavanje otpadnih voda i n ekih d ru g ih vrsta industrijskih otpada. B io p lin , kao glavni p ro d u k t fer m entacije, im a cca. 60 posto ogrjevne m oi p rirodnog plina, a sastoji se od 55 do 70 vol. % m etana, 44-27 posto ugljikova oksida, m anje od 1 posto vodika, a ovisno o ulaznom m aterijalu i do 3 posto sum porova vodika.
(b) T E R M I K A O B R A D A
T erm ika obrada je djelotvoran, ali i relativno skuplji nain obrade k o m u nalnog otpada. Prvi kontrolirani nain spaljivanja kunog otpada te s tira n je 1874. godine u N o ttin g h am u u Engleskoj. U d io term ike obrade u ukupnoj obradi k o m u n alnog otpada raste u razvijenim zem ljam a i nerijetko se njom e zbrine/obradi i 50 posto u kupnih koliina kom unalnog otpada. U k u p n o je izgraeno oko 3000 ureaja za spaljivanje otpada, od ega vie od polovice u Jap an u (n u n ost redukcije volum ena otpada zbog nedostatka prostora za odlaganje). U E u ro p i je izgraeno vie od 600 palionica. O sn o v n e vrste term ike obrade otpada jesu: spaljivanje (potpuna oksidacija organskih kom ponenata otpada), pri em u osloboena energija slui za proizvodnju elektrine i toplinske energije (zastupljeno u 99 posto postupaka term ike obrade) i piroliza (otplinjavanje/tinjanje term ika razgradnja organskih ko m po n en ata bez p risutnosti odnosno uz kontrolirani do to k zraka). Kao proizvod se dobiva pirolitiki plin, ijim se izgaranjem dobiva energija te kruti i/ili tekui ostaci (katrani), koji se eventualno takoer m ogu iskoristiti (zastupljeno u sam o oko 1 posto postupaka term ike obra de). Sa stajalita okolia, spaljivanje je, u z uvjet m aksim alnog ienja d im n ih plinova te iskoritavanja osloboene energije, je d n o od najprihvatljivijih rjeenja. O b a ova uvjeta danas su ispunjena u svim novijim palionicam a. B udui da su ulaganja vrlo visoka, ova tehnologija dolazi u obzir prije svega u veim aglom eracijam a. D anas se palionice grade uglavnom za vee
ZBRINJAVANJE OTPADA
151
kapacitete (u pravilu iznad 100.000 tona otpada), iako postoje intencije i za g rad n ju m an jih kapaciteta (oko 20.000 tona/na god.).
Odlaganje
O dlaganje otpada je neizbjena karika svakog sustava zbrinjavanja otpada, a p o nekad i jed in a. T eh n ik a odlaganja otpada posljednjih se desetak godina vrlo brzo razvijala. ^ lanice E U - a jo su 1994. godine prihvatile propis o izgradnji trajn ih odlagalita otpada, a u p rip rem i je i novi propis o odlaganju otpada. N jim e e se ograniiti odlaganje otpada koji b u d e sadravao vie od 5 posto ugljika o rganskog podrijetla. O tp a d koji se odlae vrlo je aktivan. P rocesom raspadanja organskog dijela nastaje d e p o n ijs k i p lin , a u d o d iru otpada s v o d o m nastaju p r o c je d n e vode. U pravilu se, s obzirom na m ogui utjecaj otpada na okoli, deponiji razvrstavaju u dvije k a te g o r ije I. (za zahtjevniji otpad: sve vrste k o m u n aln o g otpada i neke vrste industrijskog otpada) i II. (za m anje zahtjevni otpad). Z ah tjev n o st se glede tehnikih m jera odreuje na osnovi sastava e lu a ta . O dlagalite m o ra im ati osigurano brtvljenje s donje i gornje strane, prihvat i proiavanje p rocjednih voda i osiguran sustav otplinjavanja s m ogunosti u p o treb e deponijskog plina (do sada nije bio uvjet). Sve vei teh n ik o -te h n o lo ld zahtjevi za izvedbu odlagalita kako bi se sprijeilo d u g o ro no oneienje okolia, stalno poveavaju trokove odlaga nja, a isto d o b n o sve m anja nasipna gustoa neobraenoga k o m u n aln o g o t pada (sve vei u dio am balanog m aterijala) zahtijeva sve vee povrine zem ljita za odlaganje. Kako e odlaganje otpada i dalje ostati neizbjean posljednji segm ent u sustavu gospodarenja otpadom , nastoji se na odlagalite odlagati sam o doista n u n e koliine otpada sa to m anjim negativnim potencijalom na okoli. U donjoj tablici dan je pregled trokova p ojedinih faza zbrinjavanja k o m u n aln o g otpada.
152
E koloki leksikon
T A B L IC A 9.4. Pregled trokova za razliite fa z e zbrinjavanja otpada u E C U /to n i Aktivnost EU prosjek gusto/rijetko naseljeno 51/82 Francuska (prosjene vrijednosti) 60 (prosjena naseljenost odvoz iz pojedinanih kua) 120 (prosjena naseljenost odvoz iz pojedinanih kua vrijedi samo za koristan dio otpada) 20/30 M aribor2 min./max. Ljubljana3 Istra4 Sisak
Skupljanje mjeovitog otpada ruralno podruje
63
35
Odvojeno skupljanje otpada
44/70
Recikliranje/sistem donoenja na ekootoke Spaljivanje Kompostiranje/ fermentacija Odlaganje
80
40/80
150
75 110 100
125/175 75/100 120/150
80-150 35/60
30
95
95
17
28
Sanacija (ureenje) odlagalita

Kad je rije o n eu re en im odlagalitim a otpada postoje dvije tehnike m o gunosti rjeenja problem a: (1) osiguranje i ureenje odlagalita, bez obrade odloenog otpada, pri em u se tetni utjecaj p o stupno sm anjuje u d u ljem razdoblju te
2 3 4 5
K oncept gospodarenja z odpadki, C E G O R , M aribor, 1996 (Prepared by D r. -In g . StrefTen, G erm any). Strategija ravnanja z odpadki v Ljubljani in Ljubljanski regiji, Ljubljana, 1998 (Prepared by IBE, Slovenia); Sustav gospodarenja otpadom u K varnerskom i Istarskom podruju, 1996 (Prepared by Ram boll, D enm ark). P rogram gospodarenja otpadom grada Siska, 1995, (Prepared by Z G O , Croatia).
ZBRINJAVANJE OTPADA
153
(2) sanacija odlagalita, koja obuhvaa obradu i iskoritavanje m aterijala i energije odloenog otpada, pri em u se utjecaj sm anjuje i p o tp u n o uklanja u relativno kratkom razdoblju. P ri tom e se n u d e rjeenja in-situ (na m jestu) i ex-situ (izvan m jesta). R jeenje in-situ podrazum ijeva iskopavanje otpada, ienje sta re lokacije i odlaganje na no v o u re en u lokaciju/plohu, s m ogu n osti zatvaranja odlagalita uz provoenje nadzora. R jeenje ex situ podrazum ijeva prijevoz otpada do postrojenja za obradu (najee term iku) ili djelom inu obradu (neki od m eh an iko-biolokih postupaka) te odlaganja na neku d ru g u lo-
N a tritu se prije nekoliku godina pojavila tehnologija pod nazivom biopuster: u tijelo neureenog deponija pod pritiskom se udarno u p u h u je sm jesa zraka obogaena kisikom . U tijelu deponija anaerobni procesi prevo de se u aerobne ubrzanim postupkom razgradnje organske tvari. T ako se bez iskopavanja odlagalita odloeni otpad m oe inertizirati.
Stanje u Hrvatskoj
U k u p n a koliina novonastalog otpada u H rvatskoj7 procjenjuje se na 9 m i lijuna to n a na godinu (oko 2 tone po stanovniku na godinu), a njegova stru k tu ra prikazana je na slici 9.1.
izdvojene sekundarne sirovine
Komunalni otpad 13%
Tehnoloki otpad 76%

s l ik a 9 . 1 .
Struktura novog otpada u Republici Hrvatskoj 1998.
Izvor podataka: Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvatskoj, DUZPO, Zagreb, 1998.
6 7
Sanacija ex-situ predviena je samo za neka od divljih odlagalita, pri em u bi se otpad dovezao na neko u re en o odlagalite. P re u zeto iz N E A P R H , 2001.
154
Ekoloki leksikon
K o m u n aln i otpad sudjeluje s 13 posto u u k u p n o m otpadu, a izdvojene sekundarne sirovine (vie od 95% iz tehnolokog otpada) ine 11 posto u k upnoga otpada. P rocjena koliina opasnoga otpada iznosi oko 0,2 m ilijuna tona na go d in u o d n o sn o oko 2,2 posto ukupne koliine otpada. Koliina sta roga otpada akum ulirana diljem H rvatske na nekoliko tisua odlaga lita (od ega na oko 120 slubenih) procjenjuje se na oko 29 m ilijuna tona. N ije poznata koliina otpada koji je odbaen u um e, polja, rijeke, jezera i u m ore. Z a H rv atsk u je godinja koliina k o m unalnog otpada u godini 1998. procijenjena na oko 1,200.000 tona ili na oko 253 kg po stanovniku. O rga niziran im skupljanjem kom unalnoga otpada obuhvaeno je sam o od 55 do 60 posto stanovnitva u H rvatskoj. P rocjenjuje se (Izvjee o stanju okolia iz godine 1998) da e koliina otpada po stanovniku rasti po stopi od 2,0 posto na godinu, a broj stanovnika ob uhvaenih skupljanjem i odvozom otpada na slubena odlagalita trebao bi rasti po godinjoj stopi 4,0 posto (slika 9.2.).
Koliine komunalnog otpada
s lik a 9.2. Procjena buduih koliina komunalnog otpada u RH
T ri etvrtine u k u p n o g otpada ini tehnoloki otpad. S truktura te h n o lokog otpada je sljedea (u m ilijunim a tona na godinu):
ZBRINJAVANJE OTPADA
155
graevni otpad poljoprivredni i um arski otpad industrijski otpad rudarski otpad
2,5 1,5 2,0 0,8
U kupno:
6,8
A naliza stanja odlagalita8 otpada pokazuje d a je danas na oko 160 velikih odlagalita (29% svih registriranih odlagalita) odloeno oko 39 m ilijuna m 3 otpada, to ini ak 98 posto u k u p n o odloenog otpada. N ajvie velikih odlagalita registrirano je u ovim upanijam a: O sje k o baranjskoj (17), P rim orsko-goranskoj (13), Sisako-m oslavakoj i S plitskodalm atinskoj (po 12), a najm anje u M eim urskoj (2), V irovitiko-podravskoj i Zadarskoj (4) te K oprivm ko-krievakoj i P oeko-slavonskoj upa niji (po 5). O velikim odlagalitim a m ogue je openito rei sljedee: da zauzim aju u k u p n u povrinu o oko 8,3 la n 3 da njih o v ukupan raspoloivi kapacitet (obujam ) iznosi oko 97 m ili ju n a m 3 da su u prosjeku po p u n jen a otpadom na razini od 40 posto svoga kapaciteta d a j e opasni otpad poh ran jen na 80 velikih odlagalita da su graena bez osnovnih zatitnih m jera, a oneienost okolia oita je na 40 odlagalita otpada. R epublika H rvatska, zadnjih j e nekoliko godina donijela vie podzakonskih akata tem eljenih na Z akonu o otpadu ( N N br. 34/95.), i to: P ravilnik o vrstam a otpada ( N N br. 27/96.), P ravilnik o uvjetim a za postupanje s otpa d o m ( N N br. 123/97.) i U re d b u o uvjetim a za postupanje s opasnim otpa d o m ( N N br. 32/98.). P rem a Pravilniku o uvjetim a za postupanje s otpadom , kom u n aln i otpad se sm ije odlagati sam o na ureena odlagalita. T eh n ik i standardi izgradnje odlagalita vrlo su strogi i na tragu su Prijedloga E U - a o odlaganju otpada. Sam o nekoliko odlagalita posjeduje graevnu i u p o rab n u dozvolu9, a sam o sedam im a radnu dozvolu. Iz n eu re en ih odlagalita b ilo je godine 1998. em itirano oko 48.000 tona staklenikog plina m etana.
8 9 Izradila j u je Agencija za posebni otpad. ak i ta odlagalita nisu sagraena u skladu s najnovijim E U -o v im preporukam a/sm jernicam a.
156
E koloki leksikon
U p ra v o traje ureivanje postojeih odlagalita koja bi se prem a hrvatskoj regulativi do godine 2002. trebala urediti i osposobiti za daljnji rad ili pak zatvoriti10. Z b o g znatnoga sm anjivanja industrijske proizvodnje, proizvodnja t e h n o lo k o g o t p a d a najvjerojatnije e slijediti silazni tren d industrijske p roiz vodnje. T eh n o lo k i otpad uglavnom skupljaju sam i proizvoai otpada, a dije lo m i tvrtke specijalizirane za odvojeno skupljanje korisnog otpada. N ajvei dio teh n o lo k o g otpada zavrava na n eu re en im odlagalitim a, esto zajedno s dijelom opasnog otpada. Sam o dva odlagalita J e d n o u K utini i d rugo na L em i b rd u , im aju radne dozvole za odlaganje industrijskog otpada. N i je d n o odlagalite za tehnoloki otpad nije o p rem ljeno sustavom za skupljanje i o b radbu procjedne vode, a sam o m anji broj odlagalita im a o snovne m o g u nosti za vizualni nadzor nad ulazom i fiziku zatitu (ograda, uvari, p ro tu p o arn a zatita)11. N e k e vrste op asn o g otp ad a, kao to su P C B i galvanski m ulj, k o n tro lirano se izvoze. N e m a tonih podataka o izvezenim koliinam a. P rocjenjuje se d a je godine 1997. bilo izvezeno u k u p n o 400 tona opasnoga otpada. D o sada nije sagraeno ni je d n o odlagalite za opasni otpad, a prem a najnovijim p rocjenam a danas se sam o oko 10 posto u k u p n ih koliina opa snoga otpada zbrinjava redovito i na prikladan nain. U Z ag reb u je u tijeku izrada dokum entacije i ishoenje svih p o treb n ih dozvola za izgradnju energetskog objekta palionice za k o m u n aln i otpad i m ulj iz proistaa otp ad n ih voda. P ostoji sam o je d n o postrojenje iskljuivo za obradbu opasnog otpada. T o je p o k retn i ureaj za spaljivanje otpada u Z agrebu, koji im a ograniene m o g u n o sti za proiavanje o tp ad n ih plinova i praenja em isija, a tim e i vrsta opasnoga otpada koje se m o g u spaljivati u njem u. U skladu s P ravilnikom o vrstam a otpada ( N N br. 27/96.), sva postroje nja za dobivanje toplinske energije snage vee od 3 M W (u H rvatskoj ih im a
10 T a m jera donesena je godine 1998. bez detaljnije ekonom ske analize. Z b o g vrlo velikih trokova sanacije i otvaranja n ovih odlagalita (trokovi nisu tono procijenjeni), teko je vjerovati d a je tu m jeru m ogue provesti u potpunosti. Postoji stalna opasnost od oneiavanja povrinskih i podzem nih voda zbog padalina koje se cijede kroz deponije, osobito u krkim podrujim a. N ajoitiji prim jeri jesu takozvana crna jam a Sovjak u krkom e pod ruju blizu Rijeke koja sadrava oko 250.000 tona m ijeanog otpada ukljuujui opasan otpad, odlagalite ljake T E P lo m in I. s oko m ilijun tona ljake, odlagalite ljake u Katelanskom e zaljevu te odlagalite zauljenih m uljeva od pranja eljeznikih cisterna u B otovu. Sanacija tih odlagalita otvoreno je pitanje.
11
ZBRINJAVANJE OTPADA
157
vie od 20) m o g u se potencijalno rabiti za spaljivanje otpadnih ulja I. i II. kategorije. C em en tare su tek poele s program om spaljivanja otpadnih ulja i gum a. Sam o Tvornica cementa Koromano im a za to osigurano tehniko rjeenje pre m a svim standardim a. C em entare su potencijalni p artn er u iskoritavanju i nekih d ru g ih vrsta otpada kao alternativnoga goriva ukljuujui gorivi dio kom unalnoga otpada. N ek o lik o poduzea posjeduje ureaje za spaljivanje otpada ogranienoga kapaciteta za vlastite potrebe. U sluge spaljivanja rijetko se pruaju treim osobam a. V ezano za zbrinjavanje opasnog otpada, uldjuivanjem u E U -o v prostor bit e p o treb n o preispitati i ogranienja vezana za doputenje uvoza otpada radi energetskog iskoritavanja12 koja se izriito navode u Z ak o n u o otpadu ( N N br. 34/95.). N a taj nain H rvatska, iako se koristi m ogunostim a za zbrinjavanje dijela svoga opasnog otpada u inozem stvu, drugim a postavlja u najm anju ru k u upitna ogranienja i tim e negativno utjee na m ogue postizanje ekonom skih prednosti dom aega gospodarstva13. U p itn o je i ko liko to utjee na slobodan protok robe i usluga.
K liniki / zarazni I medicinski otpad ne zbrinjava se na odgovarajui nain.
N e k e vrste toga otpada spaljuju se u p o k retn o m ureaju za spaljivanje u Z a g re b u .14 Sam o neke bolnice u Zagrebu i u nekim velikim gradovim a im aju in tern e ureaje za spaljivanje. Neupotrebljiva farmaceutska sredstva takoer su veliki p ro b le m .15 Isto tako nedostaju i strvodernice (kafilerije). U H rvatskoj postoji sam o je d n a , u Sesvetskom e Kraljevcu, a i ta nem a odgovarajue zatitne m jere. P ro b lem klaonikih i drugih organskih (anim alnih) ostataka je d a n je od p rioriteta posebno za istonu Slavoniju.
12 Z a raspravu je pitanje to znai energetsko iskoritavanje kad se zna da industrija m oe biti ek o n o m ski i ekoloki vrlo prihvatljiv partner za zbrinjavanje dijela otpada na ekonom ski i ekoloki prihvat ljivim naelim a. Isto tako upitno je stajalite da se u Z akonu o otpadu uvoz opasnoga otpada izriito zabranjuje i onda kada bi postojali uvjeti za njegovo ekoloki prihvatljivo zbrinjavanje, a da se H rvatska istodobno koristi uslugama zbrinjavnja opasnoga otpada u drugim zem ljam a. O ito je da e se to m orati prom ijeniti u postojeim propisim a. N a taj nain bio je onem oguen uvoz otpadnih ulja i ostataka naftnih derivata od ienja sprem nika te uvoz otpadnih gum a za cem entnu industriju. N isu stvorene m ogunosti za p otpuno sigurno privrem eno uskladitenje toga otpada. D io ini i naslijee iz rata kada su zbog neusklaenosti podjele hum anitarne pom oi nastale znatne koliine neupotrebljivih farm aceutskih sredstava (izm eu 1700 i 2500 tona), razm jetene na oko 250 priv rem en ih skladita. Bilo je predloeno nekoliko m ogunosta sanacije, ali do sada nije pronaeno nikakvo cjelovito rjeenje. U sklopu pom oi, reorganizacije i unapreivanja stanja u zdravstvu Svjetska banka pom ae realizaciju projekta sanacije starih lijekova.
13 14 15
158
Ekoloki leksikon
O d v o jen o skupljanje tehnolokog otpada im a tradiciju i nastoji se poveati njegovo iskoritavanje16. Iako je ve prije m nogo godina postojala organizirana m rea, ip ak je u dananje vrijem e odvojeno skupljanje korisnog dijela k o m u n aln o g otpada (papir, staklo) vrlo sk ro m n o 17. N e m a p ouzdanih podataka o koliinam a sek undarnih sirovina izdvojenih iz industrijskog o t pada. P rocjenjuje se d a j e godine 1998. bilo skupljeno oko 1.000.000 tona sek u n d arn ih sirovina, pri em u su najveu koliinu inile neke vrste in d u strijskog otpada. Cjelovitije gospodarenje otpadom (koje je na tragu integralnoga gospodarenja) za sada se u odreenoj m jeri provodi sam o u Z agrebu. P ri m arna reciklaa i izdvajanje tetnih tvari iz kuanstava poeli su davati rela tivno d o b re rezultate. P ravilnikom o postupanju s am balanim otpadom ( N N 53/96) odreene su uloga i obveze proizvoaa robe, d istributera am balae, proizvoaa am balae te potroaa u postupanju s o tp ad n o m am balaom . N o taj pravilnik izraen je tako da nije om oguio sustavan pristup i nije uzeo u obzir stupanj d ru tv en e organiziranosti (na problem atici otpada) i stvarne gospodarske m ogunosti, pa nikada nije uspio zaivjeti u praksi18. O sim toga u H rvatskoj postoje ogranieni kapaciteti za preradbu p ojedinih vrsta otpadne ambalae. Velike tekoe stvaraju vrlo niske cijene odlaganja, relativno slabo zatieno hrvatsko trite otp ad n ih tvari od uvoza jeftinih sek u n d arn ih sirovina i n ed o statn o djelotvorna organizacija oporabe otpada. Radi unaprjeivanja postojeega stanja, P ravilnik o postupanju s o tp ad n o m am balaom prijeko je p o treb n o uskladiti s E U -o v o m sm jernicom o am balai i am balanom otp ad u , om oguiti p o stu p n o uvoenje m jera za postizanje postavljenih ci ljeva, stvoriti uvjete za stim ulaciju u obliku dopu n sk ih sredstava koja potiu tvrtke da recikliraju am balani otpad te unaprijediti organizaciju sustava o p o rab e19. Kao p rio ritet na p odruju zbrinjavanja otpada pojavljuje se i potreba da se h itn o uspostavi skupljanje i iskoritavanje pojedinih vrsta otpada za koje ve postoje ekonom ske i okoline opravdanosti. U z papir i staklo, za koje
16 17 18 P rije desetak godina osnovana je B urza otpada, koja djeluje uspjeno. Postoji nekoliko tvrtki specijaliziranih za skupljanje nekih vrsta otpada (papir, staklo, plastika) s m ream a postavljenim a po regijama. Z brinjavanje otpadne am balae pokualo se rijeiti uspostavom sustava O H O (oporaba hrvatskog otpada), koji se trebao tem eljiti na gospodarskim naelim a. Z b o g spom enute nedoreenosti zakon skih propisa to nije uspjelo. Kao i druge zem lje u tranziciji, Hrvatska e m orati postaviti realne rokove za postizanje S m jernice C D 94/62/EC. Taj rok teko da e m oi biti krai od 10 godina. N o to ne spreava da se odm ah pone uspostavljati odgovarajui sustav kao je d n a od prioritetnih aktivnosti.
19
ZBRINJAVANJE OTPADA
159
postoje preraivaki kapaciteti, a m aterijali se uvoze kao sekundarne sirovine, postoji opravdana potreba da se pojaa skupljanje uljnih i zauljenih vrsta otpada (i n ad zo r nad njim e) te starih gum a, za koje ve postoji m ogunost energetske valorizacije u cem entaram a. N a izradbi m etodologije za izbor m jerila za nova odlagalita i saniranje oneienih podruja radi se tek odnedavno. Prihvaena je koncepcija racio nalnoga gospodarenja prostorom u sm islu optim alizacije broja lokacija za odlagalita, koja se tem elji na naelu izbjegavanja otvaranja novih lokacija gdje god je to m ogue. N o v i ustroj ukljuen je u P rogram prostornog ureenja R epublike H rvatske (1999.), prem a kojem u u k u p an broj objekata za zbrinjavanje otpada vjerojatno ne bi bitno prem aivao 100 lokacija, a oslanjao bi se na koncepciju 100 [prikupljalita] + 20 [skladita] + 4 [odla galita]. U taj broj od oko 100 do 120 objekata za zbrinjavanje cjelokupnog otpada nisu ukljuena prikupljalita i (privrem ena) skladita k o m unalnog otpada, ije e se lociranje na odgovarajuim m jestim a provesti u skladu sa stvarnim potrebam a lokalnih zajednica20. Iako je potonje u skladu i s prepo rukam a S tudije izraene u okviru Program a M E T A P 2; Rijeka Istra R egion Sohd W aste Study (1996.), cijela koncepcija m ora se detaljno prei spitati, ak i vezano za postojee zakonske obveze za pojedine vrste otpada. N aim e, zbrinjavanje kom unalnog otpada pripada u ingerencije lokalne upra ve, pa prije svega treba stvoriti poticajne m jere kako bi predloene koncepcije m ogle im ati uspjeha. P osebna p o zornost m orat e se posvetiti zbrinjavanju otpada s otoka. Taj p ro b lem nije ispravno rijeen ni na je d n o m e od naseljenih otoka. U p itn o je m ogu li otoci uope postati m jesto za konano zbrinjavanja vlastitog otpada ili taj p ro b lem valja rjeavati na kopnu. Z bog toga se kao je d n a od p rio ritetn ih aktivnosti predlae izradba pilot-projekta na kojem u bi se preispitale sve okoline, tehnike i ekonom ske m ogunosti.
20
Prijedlog je nainjen bez ekonom ske ocjene, pa se m ora preispitati u sklopu planirane izradbe strategije zbrinjavanja otpada.
P O G L A V L J E
10.
POLITIKA ZATITE OKOLIA
Dr. sc. Hrvoje Glava,

Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja RH
Zadaa i ciljevi politike zasite okolia

Zadaa je politike zatite okolia i zatite prirode ouvati sve za (ljudski) ivot p o treb n e sastavnice ive i neive prirode, zabraniti ili sm anjiti tetne utjecaje na okoli, osigurati trajno gospodarenje opim p riro d n im dobrim a, zatititi vrijedne krajobrazne prostore od tetnih ljudskih djelatnosti, ouvati poje dine ekosustave, kao i ugroene biljne i ivotinjske vrste. Z a p ro v ed b u takve politike po treb n i su: n ed v ojbeni i dosljedno prim jenjivi zakonski propisi uinkovita upravna, znanstvena i strukovna struktura osm iljena strategija pro sto rn o g ureenja izgradnja i odravanje tehnikih ureaja za sm anjivanje tetn ih u tje caja nep rek id n a kontrola kakvoe pojedinih sastavnica okolia u pro sto ru i v re m e n u na osnovi izabranih pokazatelja - dosljedna prim jena postojeih n o rm i i uinkovita provedba zakonslh propisa i kaznenih odredaba poticaji za trajno odrivi gospodarski razvoj poticaji za koritenje obnovljivih energija i obnovljivih solarnih siro vina obavjeivanje javnosti o prom jenam a kakvoe okolia m o g u n o st prosvjeda stanovnitva i nevladinih u druga na kriznim aritim a i u sredstvim a javnoga priopavanja n esm etani pristup svim postojeim inform acijam a.
162
E koloki leksikon
Ideja odrivog razvoja

Prva m e u n aro d n a konferencija na kojoj su se traila rjeenja za usklaivanje gospodarskog razvoja, rasta svjetskog puanstva i ouvanje okolia odrana je godine 1972. u S tockholm u u organizaciji U N - a (U n ited N a tio n s C o n ference o n H u m a n E n v iro n m en t) i na njoj je sudjelovalo 113 drava i oko 400 n evladinih organizacija. G o d in e 1983. U jed in jen i narodi osnovali su rad n u g ru p u World C o m m ission o n E n v iro n m en t D evelopm ent (U N C E D ) koja je etiri godine poslije pod vod stvom norveke predsjednice G ro H a rlem B ru n d tlan d obja vila izvjetaj O u r C o m m o n Future (B rundtland R eport), ija je b it k o n cepcija trajno odrivog razvoja. G o d in e 1992., od 3. do 14. lipnja, odrana je u Rio de Jan e iru povijesna konferencija U N C E D - a o daljnjem razvoju cjelokupnog ovjeanstva, na kojoj su sudjelovali izaslanici iz 179 drava i vie stotina predstavnika raznih n evladinih organizacija. D anas bi se m oglo rei d a je to bio pravi karneval globalne politike preivljavanja, vatromet ideja, optim izm a, idealizm a, h u m anizm a i ekoloki pojanjenog bivanja. N a nav ed en o m je skupu usvojeno p et dokum enata: (1) R io deklaracija o okoliu i razvoju; (2) A genda 21 (radni program za 21. stoljee); (3) O k v irn a konvencija o klim atskim prom jenam a; (4) K onvencija o biolokoj raznovrsnosti i (5) D eklaracija o um am a. R io deklaracija o okoliu i razvoju form ulira 27 osnovnih naela globalne politike zatite okolia, od kojih npr. neke glase: U o d rivom razvoju stoje ljudi u sreditu pozornosti. O n i im aju pravo na zdrav i p roduktivan ivot u skladu s prirodom ; Pravo na razvoj i okoli m ora se ostvariti tako da se na pravian nain zadovolje potrebe sadanjih i b u d u ih generacija; T rajno odrivi razvoj zahtjeva da zatita okolia b u d e sastavni dio razvojnog procesa i da se na zatitu okolia i razvoj ne sm ije gledati odvojeno. D ru g i sp o m en u ti d o k u m en t A genda 21 sredinji je d o k u m en t koji obra zlae p o litiku zatite okolia U jed in jen ih naroda u ova etiri poglavlja: (I) Socijalna i gospodarska dim enzija; (II) O dravanje i gospodarenje resursim a
163
u slubi razvoja; (III) Jaanje uloge vanih d rutvenih grupa; te (IV) M ogunosti realizacije. U pream buli tog dokum enta prim jerice stoji:
ovjeanstvo stoji na povijesnoj prekretnici. Suoeni sm o s trajnim nejednakostim a izm e u i u n u ta r naroda, porastom siromatva, gladi, bolesti i neobrazovanosti i neprekid n im razaranjem ekosustava o kojim a ovisi n a opstanak. U skladenija povezanost sastav nica okolia i razvoja, kao i vea briga o n jim a osiguravaju zadovoljenje osnovnih potreba, svim a p o d ie iv o tn i standard, vodi boljem gospodarenju i za titi ekosustava, te sigurnijoj i boljoj budunosti. N ije d a n narod ove ciljeve ne m o e postii sam . T rajno od rivi ra zvita k m o em o postii sam o zajedno u globalnoj suradnji.
R epublika H rvatska kao suverena drava potpisnik je dokum enata iz Rio de Janeira te se d u h Agende 21 reflektira u hrvatskom Z akonu o zatiti okolia (lanak 1., 2., 3.), kao i brojnih drugih konvencija, protokola i m e u n aro d n ih sporazum a (vidi popis konvencija i protokola). Z anim ljivo je da su osnovne zamisli trajno odrivog razvoja, na kojim a se tem elji A genda 21, bile provedene na podruju velikih dijelova H rvatske (i Srednje E u rope) u um skom gospodarstvu U re d b o m o um am a carice M arije T erezije iz 1769. godine, u kojoj se propisuje: - trajno ouvanje umske povrine bez obzira na starost sastojina trajno iskoritavanje samo prirasle drvne mase tako da je ukupna drvna masa
konstantna ili se poveava
kontinuirani novani prihod na temelju godinjega prirasta odravanje svih funkcija ume radi ope dobrobiti. O vi jed n o stav n i principi pojanjavaju ciljeve odrivog razvoja n a je d n o m p o seb n o m strukovnom podruju. N o gospodarski razvoj i funkcioniranje suvrem enoga industrijskog drutva koje se tem elji na iskoritavanju u k u p n ih globalnih resursa prirode i okolia u uvjetim a konkurencije nacionalnih gospodarstva, kao i danas globaliziranih, transnacionalnih korporacija, m n o go je sloeniji zadatak da bi se konflikti ekonom skog i industrijskog razvoja i zatite okolia dali svladati ovim jednostavnim naelima. Stoga je tem a odrivog razvoja danas jed an od najizazovnijih intelektualnih, politikih, gospodarskih i drutvenih zadataka. U trajn im i nem inovnim sukobim a izm eu nekontroliranog, sam o na d o b it u sm jerenog gospodarskog razvoja (shareholder-value-m anagem ent), dru tv ene pravinosti i uinkovite zatite okolia preispituju se d o sadanji i stvaraju novi financijski i politiki in stru m en ti koji bi trebali o m o guiti trajno odrivi razvoj. T ako prim jerice E uropska unija, koja je potpisnik K onferencije u Rio de Janeiru, osniva nove institucije, kom isije, savjetodavne fo ru m e za okoli i odriv razvoj, pa je tako nedavno odobrila dvije m ilijarde i sedam sto i pedeset eura za etverogodinji znanstveni program Ekonom ski
164
E koloki leksikon
k o n k u re n tn i odrivi razvoj, a oekuju se odgovori na navedene problem e u o b lik u razvoja novih tehnologija, politika i in stitu cio n aln ih rjeenja. A genda 21 vie je nego zatita okolia je r se n jo m e nastoji osigurati ne sam o zdravi okoli nego i trajno odrivi i pravedni gospodarski, socijalni i k u ltu rn i razvoj na Z em lji, sada i u b u d u n o sti. T ako se prim jerice tvrdi da je cilj: O drivi razvoj koji podmiruje dananje potrebe bez okrnjivanja mogunosti
buduih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba... U trajnom se svijetu skladno povezuju zatita okolia, gospodarski razvoj i drutvena pravinost.
O vaj globalni p ro g ram naelno je razraene i na lokalnoj razini. Rije je 0 L o k a ln o j a g e n d i 21. Svaka opina, kao osnovna p o litik o -u p rav n a i p ro sto rn a jed in ica, m o ra pridonijeti n jezin u ostvarenju (u sm islu 28. poglav lja A gende 21). U suradnji s d ru g im regionalnim i d ravnim stru k tu ram a m o ra u g rad iti njezine osnovne zam isli u lokalne program e d ru tv e n o -g o spodarskog razvoja svake zem lje. B udui da vie od 80% sred n joeuropskog stanovnitva ivi u gradovim a, gradovi su njezini najvaniji prom icatelji. N je n o ostvarenje zahtijeva su rad n ju cjelokupnoga stanovnitva, udruga, p o litikih stranaka, nevladinih organizacija, gospodarstvenika, sindikata, raznih u stanova i ostalih d ru tv en ih grupacija. Sam o se na toj osnovi m ogu rjeavati pitanja p ro sto rn o g a planiranja, ureenja graevnog zem ljita, p ro b lem i za dovoljavajue, ali tedljive energetske opskrbe, svrsishodnoga prom eta, traj n o odrivoga gospodarskoga razvoja i zapoljavanja, vodoopskrbe i ienja o tp ad n ih voda, zbrinjavanja otpada, istoe zraka, sm anjivanja buke, ouva nja posto jeih p riro d n ih dobara, uvoenja novih, ekoloki uinkovitijih i k o n k u re n tn o sposobnih tehnologija, utede sirovina i energije u in d u strij skoj pro izv o d n ji, opskrbe zdravom h ra n o m , turizm a, rekreacije i dr. E u ro p sk a je zajednica u to m sm islu donijela cijeli niz zakonskih propisa 1 p re p o ru k a koji podravaju Lokalnu agendu 21. O d lu k o m E u ropske kom i sije (93/701) osnovan je Savjetodavni fo ru m za okoli i trajni razvoj, a o p o sto jeim se pro b lem im a po d n o se petogodinji izvjetaji (Five Year Assesm e n t R eports). N eo v isn i znanstvenici bave se o kvirnim program im a (F ram ew ork Program m es), u koje su sada ukljuene i zem lje u procesu pridruivanja. N a p re d a k u ostvarivanju i provedbi prati se na osnovi p oseb n ih indikatora (u Finskoj se prim jen ju je oko 80 pokazatelja Lokalne agende kao to su npr. udio plastike u sm eu u kilogram u po osobi, godinji utroak to p lin e po osobi u stam b en im prostorijam a u kW h, broj stabala u opini, broj au to m o b ila u postocim a itd.). U b ro jn im publikacijam a o tem i Lokalne A gende 21 opirn o se raspravlja o ekoloki o rijentiranoj urbanizaciji, racionalnom iskoritavanju prostora, o en erg etsk im u tedam a i toplinskoj izolaciji kua, tedljivom iskoritavanju sirovina, po b o ljanju gradske klim e, uporabi ekoloki prikladnog graevnog
165
m aterijala, sm anjivanju otpada, ouvanju, proirenju i njezi gradskih nasada, rjeavanju p ro m etn ih problem a, sm anjivanju buke i ispunih plinova, p o boljanju propisa za procjenu utjecaja na okoli (P U O ), o IS O 14001 i E U -e k o -a u d itu EM AS (E nvironm ental M anagem ent and A udit Schem e), 0 poticanju no vih tehnologija, suradnje nevladinih organizacija, o pokazate ljim a trajnosti i m onitoringu, o kolskim nastavnim program im a, o ulozi om b u d sm an a, o civilnom drutvu i principu supsidijarnosti (lat. subsidium , hrv. pomo), odnosno o pom oi koja je n u n a jedinicam a lokalne razine u sv rhu boljeg rjeavanja specifinih m jesnih problem a. Pri tom e one sam oodgovorno rjeavaju problem e koji nastaju na razini lokalne zajednice.
Meunarodni forum i za zatitu okolia

U skladu s U N C E D - o v o m Deklaracijom u Riju industrijske zem lje priz naju p o seb n u odgovornost im ajui u vidu njihovo sudjelovanje u uzrokova nju p roblem a pa im stoga pripada i posebna uloga u rjeavanju problem a. U in dustrijskim zem ljam a ivi petina svjetskog puanstva koja je odgovorna za etiri petine svih faktora koji optereuju okoli. M e u ostalim , to vrijedi za p o tro n ju energije i em isije C 0 2 , potronju drva, (iskoritavanje um a), kao 1 za p o tro n ju ostalih sirovina. U potrazi za politikim rjeenjim a za globalne problem e okolia esto je rije o pregovaranju, pronalaenju i dogovaranju obveza industrijskih zem a lja a da se pri tom e zemlje u razvoju ukljue u proces rjeavanja problem a to ranije. Z a go d in u 2002. (deset godina nakon Rio de Janeira) priprem a se trea konferencija o okoliu (Rio + 10) u Jo h an n esb u rg u u Junoafrikoj R ep u blici. O ek u je se da e se kritiki bilancirati rezultati prve U N C E D -o v e konferencije. U irokom procesu priprem a ove konferencije sudjeluju broj ne U N - o v e organizacije i, naravno, politiki i diplom atski zastupnici zemalja lanica U N - a . Prim jerice, G ospodarsko i socijalno vijea U N - a (E C O S O C ) m e u svojim razn o ro d n im zaduenjim a im a i K om isiju za odriv razvoj u kojoj sudjeluju 53 zem lje (Republika H rvatska lanica je te kom isije iji su lanovi izabrani na O poj skuptini U N -a ). R azvojni program U N - a ( U N D P ) s 134 regionalna ureda kao sredinja agencija U N - a za planiranje, financiranje i koordiniranje m eu svoje aktiv nosti ubraja i zatitu okolia. P ro g ram za zatitu okolia U N - a (U N E P ) osnovan godine 1972. akti van je na tri polja:
166
Ekoloki leksikon
poticanje meunarodnih sporazuma u svrhu stvaranja meunarodnoga prava

zatite okolia,
razrada globalnih direktiva u zatiti okolia, pomo pri izradbi nacionalnog zakonodavstva u zatiti okolia te izgradnja
sustava praenja okolia i razmjena informacija o stanju okolia.
N a prvoj U N C E D -o v o j konferenciji u R iju uloga U N E P - a ojaana je u n u ta r U N - o v a sistem a. U N E P je, kao i U N D P i Svjetska banka, je d n a od triju im plem entacijskih agencija dobrovoljnog fonda Global environm ental facility (G EF). N ap o k o n , za E u ro p u kljunu ulogu zauzim a U N E C E (Econom ic councel for E urope) kao dio E C O S O C -a . U N C E je odgovoran za niz konvencija u zatiti okolia u E uropi. (Vidi dodatak s popisom konvencija i protokola.) R epublika H rvatska preko M inistarstva zatite okolia i p ro sto rn o g u re enja sudjeluje u radu svih nabrojenih U N - o v ih agencija, to znai na svim razinam a: strunoj, diplom atskoj i politikoj. N a K onferenciji u Rio de Janeiru godine 1992. sve zem lje potpisnice A gende 21 obvezale su se izraditi N acionalnu strategiju odrivog razvoja. Po zakljuku O pe skuptine u lipnju 1997. u N e w Y orku, sve zem lje potpisnice A gende 21 trebaju dovriti nacionalnu strategiju do godine 2002. N acionalna strategija, po naelim a A gende 21, trebala bi sadravati: definiranje dugoronih ciljeva u zatiti okolia izvoenje ciljeva na temelju principa orivosti u z integraciju kljunih poli
tikih polja (integracija sektorske politike)
sudjelovanje oneiivaa u rjeenju problema sudjelovanje kljunih interesnih skupina pri formuliranju ciljeva i tvorbi poli
tike volje
obvezu praenja ostvarivanja ciljem (monitoring). M inistarstvo zatite okolia i pro sto rn o g ureenja R epublike H rvatske dovrilo je sredinom godine 2001. Nacionalnu strategiju zatite okolia. Ovaj je d o k u m e n t izraen na tem elju odredbe u Z ak o n u o zatiti okolia, ali i u skladu s oekivanjim a m e u n aro d n ih institucija. P oetkom devedesetih go dina prologa stoljea pod vodstvom U N C E - a zapoinje u tranzicijskim zem ljam a izradba nacionalnih strategija i akcijskih planova pod zajednikim nazivnikom O k o li z a E u ro p u , a sve je popraeno nizom m inistarskih konferencija poevi od skupa u D obiu (1991 R epublika eka), L uzern u 1993., Sofiji 1995. do A arhusa 1998. godine, a idua se konferencija planira odrati u Kijevu 2002. godine. N aim e, oekivao se silan pritisak na
167
okoli uvjetovan naglim gospodarskim razvojem tranzicijskih zem alja (to se pokazalo p o g renim oekivanjem ), Proces O koli za Europu tem elji se na tri stupa: na P ro g ram u zatite okolia za E u ro p u , A kcijskom program u za S rednju i Istonu E u ro p u (EAP) i na P aneuropskoj strategiji bioloke raznolikosti. U D o b riu bila je p re dloena izradba Izvjea o stanju okolia za E uropu i to je izvjee predstav ljeno u Sofiji 1995. Izvjee obuhvaa 46 zem lje i ocjenjuje stanje okolia u n jim a do godine 1992. N a konferenciji u A arhusu predstavljeno je izvjee O koli za E u ro p u drugo izvjee koje se koncentriralo na 12 najvanijih p ro b lem a okolia. U go d in i 2000., prem a podacim a O E C D -a , 16 od 24 zem lje u tranziciji dovrilo j e svoje nacionalne akcijske program e. Izradba ovog d o k u m en ta olakava p ristu p kreditim a Svjetske banke i d ru g im m e u n a ro d n im novar skim ustanovam a. H rv atsk a Strategija zatite okolia izraena je po m etodologiji Svjetske banke i tim e odgovara visokim standardim a i djelom anticipira kriterije za izradbu N acio n aln e strategije odrivog razvoja. G o re opisana naela (ideja odrivog razvoja, Local A genda 21, O koli za E u ro p u ) kao i U N - o v institucionalni sustav koji ukljuuje konvencije i pro to k o le, okvirni su uvjeti svake politike zatite okolia R epublike H rvatske. Z am jetljivo je da prije opisani m e u n aro d n i sustav, naela, konvencije i p ro to k o li globalnoga i regionalnoga karaktera (regija u am erikom e znaenju n p r. E u ro p a), osim ideje odrivog razvoja, zn atn o prom oviraju participativne procese u odluivanju u politici zatite okolia (vidi A genda 21). Valja na ovoj, globalnoj razini i u globalnim politikim okvirnim uvjeti m a im ati na u m u injenicu da su politike tradicije, ostvarenje vladavine prava, p riv ren o st liberaln o -d em o k ratsk im naelim a, osjetljivost na onei enje okolia, kao i sam a oneienost okolia, u razliitim zem ljam a b itn o razliiti. Kao ilustraciju koliko je problem atika zatite okolia d u b o k o doprla do m e u n a ro d n ih institucija valja sp o m en u ti prim jerice da je Svjetska banka razvila izn im n o zahtjevan i strog i u internacionalnoj usporedbi uzoran sustav izrada dokum enata u svrhu zatite okolia prije nego se p o k ren u znaajne investicije. Pa i u okvirim a W T O -a (W orld T rade O rganisation), koji je svojim pregovarakim ru n d am a zn atn o prid o n io otvaranju i globalizaciji svjetskoga trita, danas se nam eu i otvaraju tem e zatite okolia, je r kritiari o tvaranjem svjetskoga trita predviaju dodatne pritiske na sve dragocjenije p riro d n e resurse i tim e sve vei pritisak na okoli i p riro d u u v rijem e kada nedostatak o d re en ih resursa ve dovodi do regionalnih vojn ih konflikata (voda, nafta, strateke sirovine).
168
E koloki leksikon
K onano, razum ljivo je d a je zatita okolia toliko d u boko involvirana u institucije U N - o v o g sustava, d a je ova tem atika prisutna u institucijam a kao to su Svjetska banka i W T O je r je ve od poetka osam desetih godina znanstvenim , stru n im i politikim skupinam a jasno: - d a je uljajue optereenje okolia globalno (uinak staklenika, razgrad nja ozonskoga sloja, problem i optereenja svjetskih m ora i k o n tin en talna dezertifikacija itd.) da je odgovornost, odn o sn o stupanj sudjelovanja u globalnom opte reen ju znaajno asim etrina izm eu kontinenata, razvijenih in d u strijskih zem alja i nerazvijenih zemalja da navedeni problem i koji pogaaju sve ljude planeta Z em lje m ogu biti rijeeni sam o izgradnjom zajednikih institucija i globalnim p o litikim procesom . R epublika H ivatska kao relativno m ala teritorijalna cjelina, s rijetkom gu sto o m naseljenosti, kasno industrijalizirana, s 4.500 U S $ G D P -a po stanovniku i m alom energetskom p o tro n jo m po stanovniku, s je d n e strane, a, s druge, d o b ro m tradicijom zatite prirode i s 43% um skog zem ljita, ne p rid o n o si zn atno navedenim globalnim optereenjim a okolia. U sp rk o s to m u, R epublika se H rvatska u devetesetim godinam a prologa stoljea suoava sa znaajnim problem im a zatite okolia koji se nazivaju
klasinim.
O k v irn i uvjeti nacionalne politike zatite okolia opisani u N acionalnoj strategiji okolia (2001) jasn o definiraju prioritete tehnike zatite okolia koja se u R epublici H rvatskoj u b ro jn im sektorim a nalazi tek na poetku: p o d u zetn itv o (m enagem ent) u vezi s k o m u n aln im , am balanim , te poseb n im i o p asnim otpadom , sustavi za proiavanje k o m u n aln ih o tpadnih voda, energetska uinkovitost i zatita zraka prioriteti su tehnike zatite okolia u R epublici H rvatskoj. O vi infrastru k tu rn i deficiti dolaze osobito do izraaja u procesu tranzicije i u oekivanom gospodarskom razvoju, pa je zadatak politike zatite okolia pojaanim m jeram a, izgradnjom zakonske regulative i institucija u zatiti okolia pratiti, tovie, poticati gospodarsku, indu strijsk u m odernizaciju zem lje, te je tim e priprem iti za pridruivanje i p u n o p rav n o lanstvo u E uropsku uniju, to je je d a n od prioriteta vlade R epublike H rvatske u razdoblju od godine 2000. do 2004.
169
Pridruivanje Republike Hrvatske Europskoj uniji

E uropska zajednica, prem a U govoru iz M aastrichta (1993.), koji su prihvatile sve ondanje zem lje lanice, slijedi ove ciljeve u pogledu zatite okolia: ouvanje i zatitu okolia i poboljanje njegove kakvoe zatitu ljudskoga zdravlja, - paljivo i razum no iskoritavanje p riro d n ih resursa, - u n ap re en ju m jera za rjeavanje regionalnih i globalnih ekolokih problem a. N o v e zem lje lanice koje ele pristupiti Europskoj zajednici m oraju prihvatiti cijeli niz u m e u v rem en u donesenih zakonskih odredaba i prep o ruka koje se odnose na zatitu okolia. Zakonski okviri i in stru m en ti p ri druivanja za zem lje jugoistone E urope u najkraim su crtam a prikazani na sljedeem grafikonu (po C ariusu i. sur., 2000., izm ijenjeno).
Pravne osnove
Ugovor o Europskoj zajednici
Ugovor o stabilizaciji i pridruivanju
Strategija udruivanja
Odluke vijea
Bijela knjiga Partnerstvo pri 19 9 5. pridruivanju Legal Gap A'.r-essutent

Instrumenti
Agenda 2000
Izvjee o strategiji
Guide fo Ap|.iroximaii( > n
-i reeiiinK
CARDS
LIFE
P o stu p ak je udruivanja konkretiziran u lanku 49. U govora u A m ster d am u (1997.) po kojem svaka drava m oe postati lanica E U - a ako ispu njava od re en e uvjete koji su propisani u lanku 6. odsjeak 1:
Z ajed n ica poiva na tem eljim a slobode, dem okracije, vladavini prava, tem eljim a koji su zajedn iki svim dravam a E U -a. U n ija respektira nacion aln i id en titet svih lanica.
170
E koloki leksikon
Z e m lje p rvoga i drugoga kruga kandidata za p u n o p ra v n o lanstvo (m e u k ojim a su Slovenija, eka, M aarska i Poljska) u razdoblju od godine 1994. d o 1996. potpisali su s E U - o m p re d u g o v o r p o d n azivom U govor za E u ro pu u k o jem se o d re u ju obveze p o jed in a n ih zem alja. Isp u n je n je m d efin i ra n ih obveza zapoinje k ru g pregovoranja oko p u n o p ra v n o g a lanstva u 31 sek to ru o d kojih je je d a n od najznaajnijih zatita okolia. U viegodinjem razd o b lju preg o varanja u p o tp u n o sti m o ra biti usvojeno pravo zajednice (iacquis com m unautaire) , koje se na p o d ru ju zatite okolia sastoji o d oko 300 direktiva, regulacija i odluka, p ri em u su m o g u i o d re e n i p rijelazni rokovi za p o jed in e od redbe. T ra i se ad m in istrativ n a provedba zajednikoga prava u d rav n im i k o m u n a ln im u p ravam a C O M (9 6 ) 500. R ep u b lik a H rv atsk a uskladila je s E U - o m U govor o stabilizaciji i p ri druiv an ju u ljeto 2001. godine. T v rd a jezg ra ugovora je s u slo b o d n o trin e in stitu cije i m eh an iz m i, ali i sektor zatite okolia p reu zim a sasvim k o n k re t ne obveze. U p o sljed n ih 30 godina izraeno je u E U - u oko 300 direktiva, odluka i p re p o ru k a koje se tiu zatite okolia (od u k u p n o 800 direktiva, odluka i p re p o ru k a ). Bijela knjiga (W hite P ap er o n th e P rep a ratio n o f the A ssociated C o u n tries o f C e n tra l and E astern E u ro p e for In teg ratio n into In te rn a l M ark et o f th e U n io n , C O M (9 5 ) 163 final, 3. 5. 1995) o d re u je p rincipe i zakonske akte koji o m o g u u ju je d in stv e n o u n u ta rn je trite te tim e navodi o n e d irek tive koje treb a to u rn ije uskladiti s n ac io n a ln im zakonodavstvom je r se prije svega o d n o se na u n u ta rn je trite. O n a j e ele m e n t strategije p rid ru iv a nja ( p re-accession strategy). N a p o d ru ju zatite okolia u Bijeloj k n jizi n avode se direktive koje im aju izravne im plikacije na teh n o lo k e procese i trin e p ro izv o d e (E U ne do p u ta ekoloki dum ping), to ini oko e tv rtin u cjelo k u p n o g acquis communautaire n a p o d ru ju zatite okolia. Z ak o n o d av stv o E U - a u zatiti okolia pokriva: pro izv o d e, p rim jerice k o n tro lu bu k e u teh n o lo k o m procesu, k o n tro lu em isija iz auto m o b ila, k o n tro lu rizin ih kem ikalija u n ek im tr in im proizvodim a, kretanje otpada aktivnosti ili p ro izv o d n i proces, prim jerice o n e vrste koje im aju u t jecaj na zdravlje u industrijskoj proizv o d n ji k valitetu okolia, p rim jerice zatita od i kon tro la op asn ih supstancija u vodi, zraku, tlu, i n jih o v u k o n tro ln u , zatiti p riro d e i b io d iv erzitetu politiki proces odluivanja u zatiti okolia, p rim jerice p ro cjen a u t jecaja n a okoli, p ristu p inform acijam a i in stitu t ja v n e rasprave.
171
P olitika zatite okolia R epublike H rvatske b itn o je o d re en a pro ceso m p ristu p an ja E u ropskoj uniji. M inistarstvo zatite okolia m o ra u oekivanom i d o g o v o re n o m razdoblju ispuniti definirane obveze koje proizlaze iz U go vora o stabilizaciji i pridruivanju. V eina se tih obveza o d n o si na jaanje i izg rad n ju in stitu cio n aln o g sistem a, m e u ostalim , i osnivanje F o n d a za zatitu okolia te N acio n aln e agencije zatite okolia (R epublika H rvatska je u o v o m tre n u tk u prom atra u E uropskoj agenciji za zatitu okolia te zapoi nje proces razm jenjivanja podataka i sudjelovanja u o d re e n im aktivnosti m a). Isto d o b n o slijedi izradba k lju n ih d o k u m en ata kao to je Strategija pridruivanja koja treba definirati p rio ritetn e direktive i p ru iti analizu trokova. M in istarstv o m ora izraditi Analizu n eusldaenosti zakonodav stva, to znai detektirati razlike i nedostatke n acionalnog zakonodavstva u o d n o su na acquis communautaire. P o stu p n o valja u id u em razdoblju od etiri go d in e zapoeti s transpozicijom zakonodavstva, E U - a i to Idjunih o k v irn ih direktiva.
Redoslijed potrebnih radova Prijevod propisa EU-a i poredba zakona LegaJ Gap Assessment
I
I 4 I
Nadopuna zakonskih propisa Organizacijsko preustrojstvo Izgradnja potrebne infrastrukture za provedbu zakonskih regulativa izvjea i monitoring
P ro cjen ju je se da p o tp u n a transpozicija, im plem entacija i in stitu cio n aln o praen je acquis communautaire u nacionalno zakonodavstvo i p raksu zatite okolia zahtijeva ulaganja via od p et m ilijardi eura. O vi su izazovi n u d a n i n eizb jean u lo g u m odernizaciju R epublike H rvatske. K rajnji cilj politike zatite okolia m ora biti 15.000 U S $ G D P po stanovniku, a m an je o p teree n ja za okoli nego danas.
172
E ko lo ki leksikon
L IT E R A T U R A
B rasw ell J., T a r D . (2001): T h e R egional E n v iro n m e n tal R eco n stru ctio n P ro g ram for S o u th E astern E u ro p e (R ER eP). B u ild in g a B etter E n v iro n m e n t for th e F u tu re . S zen ten d re, P ro T ertia, H u n g ary , 138 p. B u n d e sm in iste riu m fu er U m w e lt, N a tu rsc h u tz u n d R eak to rsich erh eit (1997); U m w e ltp o litik. A genda 21, K onferenz d e r V ereinigten N a tio n e n fu e r U m w e lt u n d E n tw ick lu n g D o k u m e n te . K oellen V eri., B onn, 359 S. B u n d e sm in iste riu m fuer U m w e lt, N a tu rsc h u tz u n d R eak to rsich erh eit (1998): H a n d b u c h L okale A genda 21. W ege z u r nachhaltigen E n tw ick lu n g in d en K o m m u n e n . K oellen V e ri, B o n n , 143 S C ariu s A., H o m e y e r I. v., B aer S., K raem er R. A. (2000): D ie u m w eltp olitisch e D im en sio n d e r O ste rw e ite ru n g d er E u ro p aeisch en U n io n . M e tz le r-P o e sc h e l V er., S tuttgart, 136 S. C E M R C o u n cil o fE u ro p e a n M unicipalities and R egions (1999): E u ro p e an Local A genda 21. N a tio n a l P ro g ram m e D irectory. B russels, 50 p. C o m m issio n o f the E u ro p ean C o m m u n itie s (1995): W hite Paper. P rep aratio n o f th e A sso ciated C o u n trie s o f C en tral and E astern E u ro p e for In teg ratio n in to the In te rn al M ark et o f th e U n io n . C O M ()% )1 6 3 , B russel, 438 p. C o m m issio n o f th e E u ro p ean C o m m u n itie s (1997): G u id e to the A p p ro x im atio n o f E u r o pean U n io n E n v iro n m e n tal Legislation. S E C (7) 1608, B russels, 133 p. E u ro p ean C o m m issio n (1997): G u id e to A p p roxim ation o fE u ro p e a n U n io n E n v iro n m en ta l Legislation. C o m m isio n S tatT W orking Paper. Sec(97)1608, 25. Ju li 1997. EEA E u ro p ean E n v iro n m e n t Agency (1999): State and P ressures o f th e M arin e and C oastal M ed iterran ean E n v iro n m e n t. E n v iro n m e n ta l Issues Series, N o 5, C o p en h ag en , 137 p. M in istarstv o zatite okolia i p ro sto rn o g u re en ja (2000): Strategija zatite okolia i nacionalni plan djelovanja za okoli. N a c rt, Z agreb, 299 str. M inistarstvo za euro p sk e integracije (2001): K om pilacija d o k u m en ata relev an tn ih za izradu pregovarakih stavova za zakljuivanje sp o razu m a o stabilizaciji i prikljuivanju izm e u E U i R H (engleska verzija teksta), Z ag reb , 183 p. M in istry o fE n v iro n m e n ta l p ro tectio n and Physical P lan n in g (2001): N a tio n a l E n v iro n m e n tal D ata G ath erin g Capacity. B arbat, Z agreb, 171 str. P A P/R A C P rio rity A ction P ro g ram m e, R egional Activity C e n tre (1997): G u id elin es for carrying capacity assessm ent for to u rism in M ed iterran ean Coastal areas. Split, 51 p. P resse u n d In fo rm a tio n sa m t d e r B u n d esreg ieru n g (1997): E u ro p aeisch e U n io n , E u ro p a eische G em einsch aft. E u ro p a U n io n V eri., B o n n , 376 S. R at v o n S achverstaendigen fu er U m w eltfrag en (2000): U m w e ltg u ta c h te n 2000. S chritte ins naechste Ja h rh u n d e rt. M e tz le r-P o e sc h e l V eri. Stuttgart, 685 S. Sabor R epublike H rvatske. Z a stu p n ik i d o m . O d b o r za p ro sto rn o u re e n je i zatitu okolia (1997): P ropisi o zatiti okolia. SIP, Z ag reb , 568 str. S to rm P C . (1999): U m w e ltre c h t. W ichtige G esetze u n d V e ro rd n u n g e n z u m S chutz d er U m w e lt. B eck -T e x te im dtv., M u e n c h e n , 956 S. U n ite d N a tio n s E n v iro n m en ta l p ro g ram m e (U N E P ), M ed ite rra n e a n A ctio n P lan (M A P), P rio rity A ctions p ro g ra m m e (PAR) (2001): W h ite Paper, C oastal Z o n e M an a g e m e n t in the M ed iterran ean . U N E P , 74 p. Z u e rn M . (1998): T h e Rise o f In tern atio n al E n v iro n m e n ta l Politics. A R eview o f C u rre n t R esearch. W o rld Politics 50, 4, 61 7 -6 4 9
DIO II.
POJMOVNIK STRUNOG NAZIVLJA

Domagoj iki, ipl. ing. biologije-ekologije (D. .) luna Tomakovi, ipl. ing. biologije-ekologije (i. T.)
Predgovor pojmovniku
U p o jm o v n ik u j e abecednim redom obraeno oko 1000 pojm ova iz p odruja ekologije, zatite okolia i sro d n ih disciplina. Izbor najveeg dijela pojm ova napravio j e prof. dr. Vjekoslav Glava. U re d n ik i autori pojm ovnika taj su izb o r izm jenili i nadopunili. T a m o gdje su u red n ik i autori sm atrali d a j e potrebno, uz pojm ove su dani starogrki (gr.) i/ili latinski (lat.) korijen, te naziv na engleskom (engl.) i njem ak o m (njem .) jeziku. M o ram o n ap o m en u ti da za neke pojm ove odgovarajui engleski ili njem aki term in ne postoji ili nije uvrijeena nje gova uporaba, pa sm o u takvim sluajevim a strane nazive izostavili. Rijei koji su u tekstu oznaene kurzivom i uspravnom strelicom , npr. ekosustav I , objanjene su na drugom e m jestu u rjeniku i korisnik ih prem a potrebi m oe p roitati da bi bolje razum io tekst. N a kraju objanjenja svakog pojm a nalaze se inicijali autora koji je taj pojam obradio. P ojm ovi su objanjeni sa stajalita bioloko ekoloke struke, a tekst uz pojm ove razliitogje opsega, ovisno o zahtjevim a sam og pojm a. N a p o m in jem o da razliiti znanstvenici i strunjaci iz p o druja ekologije ponekad isti pojam tum ae na razliite na ine, pa sm o u takvim sluajevim a pokuali dati nekoliko objanjenja pojm a ili sm o izabrali tum aenje koje prevladava m e u hrvatskim strunjacim a. L iteratura ko jo m su se autori sluili navedena je na kraju pojm ovnika. N a d am o se da e pojm ovnik strunog ekolokog nazivlja nai svoju p rim jen u u okviru Ekolokog leksikona, prve takve knjige na hrvatskom jeziku.
A u to r i
POJMOVNIK
Abieti-Fagetum,
b u k o v o -je lo v a
p e rio d i k i d je lo v a ti kao: p o p lav e , p o ari, e ru p c ija v u lk a n a itd . (D. .)
m a . Z a je d n ic a j e razv ije n a u G o r s k o m k o ta r u i L ici n a v isin i o d 500 d o 1200 m e ta ra , g d je d aje g lav n i izgled p e jz a u D in a rid a (d in a rsk a b u k o v o je lo v a u m a ). Z a je d n ic u sli n o g flo rn o g sastava n a la z im o i u p a n o n s k o m o k ru ju , na M a c e lju , T ra k o a n u , S tra h in j ic i, R av n o j g o ri, Iv an ici, M e d v e d n ic i i P a p u k u (p a n o n s k a b u k o v o -je lo v a u m a ), n a v isin i o d 2 0 0 d o 1000 m e ta ra . (I. T.)
abisa! (gr.
a byssos pon or, ja z ; engl.
abyssal zone ; n je m . Abyssal), iv o tn o

p o d ru je o c e a n sk o g a d n a k o je se p ro
tee od 3 0 0 0 do 6 0 0 0 metara dubine

i p o d u d a ra se s a b is a ln o m ra v n ic o m (v id i prostorna ralamba mora i ocea
na t ) . Z a u z im a n a jv e i d io o c e a n sk o g
d n a , o k o 75 p o s to , n o z b o g svoje je n e d o s tu p n o s ti sla b o istra e n . P o z n a tih v rsta je m a lo , u k u p n o n e to v ie o d 1000. U a b isa lu v la d a m o n o to n ija fiz ik a ln o -k e m ijs k ih svojstava, p o tp u n i m ra k , n isk a te m p e ra tu ra , sp o re d u b o k o m o r s k e s tru je i n e d o s ta ta k h r a n e. M o n o to n iju m je s tim ic e p re k id a p ris u tn o s t d u b o k o m o r s ld h te r m a ln ih izv o ra o k o k o jih se ra zv ija ju iv o tn e z a je d n ic e . T e r m a ln i iz v o ri zag rijav aju o k o ln u v o d u i is p u ta ju v e lik e k o li in e s u m p o ro v o d ik a ( H 2 S). N jim e se k ao iz v o ro m e n e rg ije k o riste k e m o sin te tsk e b a k te rije , k o je su u o v a k v im z a je d n ic a m a p rim a rn i p r o d u c e n ti i iz v o r h ra n e v rs ta m a la n k o n o a c a , k o ljk aa, m n o g o e tin a a i b ra d n ja k a k o je ive o k o ta k v ih izv o ra. S e d im e n t
ab io tsk i im benici (la t .factores abiotici; o d gr. a n eg ac ija su fik sa isp re d

k o je g sto ji + gr. bios ivot; engl.
abioticfactors, n je m . abiotischeFaktoren), im b e n ic i fizikalnog T, kemijskog t ili

d ru g o g a tip a k o ji p rip a d a ju n e iv o m d ije lu p rio d e a u tje u n a ivi d io p r i ro d e . P o d abiotskim imbenicima t p o d ra z u m ije v a ju se u u e m sm islu sve tzv. n e iv e u tje c a jn e v arijab le tj. svi v a n js k i u tjecaji. Im a ih m n o g o ali su n ajv a n ije: te m p e ra tu ra , kisik, ugljikov
dioksid T, sv jetlo st, h ra n jiv e soli, atmo sfera t , voda t , tlo T, klima T, klimatske promjene T, zraenja T i d r. te slo e n ije
p o jav e o d n o s n o im b e n ic i k o ji m o g u
178
E koloki leksikon
dna je pelagiki, organogeni mulj od uginulih pelagikih organizama. Pre vladavaju krem eni mulj podrijetlom od ljutura alga kremenjaica (D iatom eae), zrakaa (Radiolaria) i vapnenaki mulj od krednjaka (Foram inifera). N a dubinama ispod 5000 m p e lagikih estica vie nem a jer se zbog visokog tlaka otapaju, pa dno prekriva crvena glina od aluminosilikata. Abisalnu ravnicu ispresijecaju kotline, jarci i brazde koji seu do najveih oceanskih dubina i ine zasebno i votno podruje liadal T. (I. T.)
ne primarno pravo (engl. primary law) Europske zajednice. (I. T.) adaptacija (prilagodba uz prom jenu genom a) osobina znaajna za od reeni stupanj razvojnosti ivih bia koja je vana za odravanje u odre enim uvjetima. Poznate su o p e a d a p ta c ije skup m orfolokih, fi ziolokih i biokem ijskih osobina od reenih skupina i sp e c ija ln e a d a p ta c ije skup osobina koje se razvi jaju u odreenim uvjetima. (D..)
abisopelagijal
(gr. abyssos ponor, jaz + pelagos m ore), abisopelagika zona. Vidi pelagijal t . (I. T.)
ADI-vrijednost (engl. acceptable daily intake, njem. ADI-Wert), maksimalna

doputena koncentracija neke tvari koja se na dan smije unijeti u organi zam tijekom cijelog ivotnog vijeka a da ne dovede do zdravstvenih prom jena. Procjena te vrijednosti za poje dine tvari temelji se na pokusim a s laboratorijskim ivotinjama. (D. .) adsorpcijska voda u tlu (lat. ad na, lat. sorbere srkati, engl. adsorption ivater), higroskopska voda. Voda vezana na povrini estica tla adsorpcijom , odnosno jakim fizikalnim si lama, a nije pokretljiva pri prom jeni dinam ikih uvjeta (temperature i si.) koji u tlu norm alno vladaju. Biljni or ganizm i ne m ogu je iskoristiti. Koliina te vode proporcionalna je disperznosti tla, tako najveu koliinu higroskopske vode sadravaju gline, a najmanju pijesci. (D. .) adsorpcijski kom pleksi u tlu, vidi
abundancija (lat. abandare obilova ti; engl. abnndance; njem. Abundanz), brojnost neke vrste ili populacije T na odreenom podruju ili na globalnoj razini; esto se opisuje kvalitativnim term inim a poput rijedak, est, ugroen i si. ili se izraava kvantita tivno brojem jedinki, volu m enom biom ase, postotkom pokrovnosti, te inom i kao gustoa (broj jedinki po jed inici povrine ili volum ena). U z roci i prom jene abundancije predmet su m nogih ekolokih istraivanja. (I.
T .)
AC-IMPEL,
vidi IMPEL
t.
acqui$ communautaire
Europske zajednice, term in kojim se opisuju sva naela, ciljevi, zakoni, m eunarodni ugovori i drugi sporazumi koje je do govorila Europska zajednica. Acquis com m unautaire sadrava direktive, propise i odluke, usvojene na osnovi razliitih sporazuma, koji zajedno i
kemijska svojstva tla. (D. .)

aerosol (engl. aerosole, njem. Aerosol), disperzija vrstih i tekuih estica u zraku, koje zbog vrlo male veliine, relativno dugo ne sedimentiraju tj.
POJMOVNIK
179
lebde. Promjer estica u aerosolu m a nja je od 10 j.im. (D. .) aerosol (gr. aer zrak + lat. solvere rastaviti; engl. aerosol, njem. Aero sol), siune kapljice ili krute estice veliine do jed n og mikrometra (10-6 m) koje se nalaze rasprene u atmosferi t . Ponekad se aerosolom smatraju i vee estice (do 100 mikrometara) koje se ne taloe, nego ostaju u atm o sferi uslijed pojaanih turbulencija. U gornjim slojevima atmosfere aero sol ine sitne m eteorske estice koje u nju ulaze iz svemira, a u niim di jelovim a to su mikroskopski sitni kristalii soli, estice praine t i dima. A erosol je vaan u m nogim atmosfer skim procesim a, u prvom redu u on i ma u kojima estice aerosola slue kao jezgre kondenzacije i kristalizaci je, te u razliitim kemijskim reakcija ma koje se odvijaju u atmosferi. (I. T.) afotika zona (gr. a bez + fotos svjetlo; engl. aphotic zone; njem. aphotische Zone), prostor u morim a, oceanima i kopnenim stajaicama ko ji je neosvijetljen i u kojem zbog n e dostatka svjetla nije m ogu proces fo
ferencije za okoli i razvoj U jedinje nih naroda (U N C E D ) donesen u Rio de Janeiru 1992., k ojije potpisalo i prihvatilo 179 zemalja (m eu njima i Hrvatska). D ok u m en t je temelj po litike trajno odrivog razvoja T i gospo darstva. Istie se da se trajno odriv razvoj m oe postii jed in o globalnom suradnjom, ustanovljeni su etiki principi u ophoenju s prirodnim dobrima i pravednija raspodjela tih dobara izm eu sirom anih i bogatih zemalja, dananjih i buduih genera cija. Postavljene su konkretnije sm jernice za redukciju izvjesnih dje latnosti koje optereuju globalni ok o li, potrebne prom jene u potronji, demografskoj dinam ici, razvoju ljud skih naselja, zdravlja, integraciji oko lia i razvoju, u politildm odlukama, sm jernice za zatita mora i oceana, zatitu pitke vode, m enadm ent ot rovnih kemikalija i za zatitu atm o sfere. Slijedei naputke A gende 21, m noge drave i regije donose slian dokum ent na lokalnoj razini (tzv. Lo kalna agenda 21). (D. .)
agrobiologija (engl. agrobiology, njem.

Agrarbiologie), znanstvena poddisciplina koja prim jenjuje bioloke zakonitosti u poljodjelstvu, radi poveanja poljoprivrednih prinosa. (D. .)
agroekoiogija (engl. agroecology, njem.
tosinteze T, pa je to ujedno i nepro duktivni ili trofolitiki sloj t . Afotika zona se nalazi ispod osvijetljene eufotike zone T i slabo osvijetljene disfotike zone T i protee se do dna. O bi
no se uzim a da afotika zona poinje na dubini od 200 metara u morima, a u jezerim a ta je dubina znatno manja zbog vee koliine suspendiranih es tica i s tim u vezi smanjene prozirno sti vode. A fotiku zonu karakterizira potpun mrak. (I. T.) Agenda 2 1 (engl. njem. Agenda 21), povijesni, zakljuni dokum ent K on
Agrookologie), znanstvena poddisciplina koja istrauje ekoloke T, uzro n o posljedine odnose organizama t na poljoprivrednim povrinama, prim je rice kretanje brojnosti populacija T tetnika, utjecaj abiotikih imbenika T na prinos, optim alni sustavi meliora cije (odvodnjavanje t , navodnjavanje T) i si. (D. .)
180
E koloki leksikon
agroekonom ija (engl. agroeconomy, njem. Agroivirtschajt), znanstvena poddisciplina, koja se bavi prim jenom ekonom skih pravila na agrarnu proizvodnju ra di optimalne ekonomske iskoristivosti u proizvodnji. (D. .) ag ro ke m ija (engl. agrochemistry, njem. Agrochemie), znanstvena poddisciplina kojoj je cilj istraiti optim alnu prim je n u kem ijskih sredstava u poljopri vrednoj proizvodnji (tzv. agrokemikalija) u svrhu poveanja prinosa. P o druja agrokem ije su zatita bilja, is hrana bilja (umjetna gnojiva t ) i regu latori biljnog rasta. (D. .)
agrokemkalije, vidi agrokemija. (D. .) abem erobni (gr. a negacija sufiksa
zliitom od onoga gdje je prije ivio. N ije nasljedno. (D..) aktivni mulj, masa m ikroorganizam a rasprenih u bioaeracijskom sprem niku koji u aerobnim uvjetim a (aktiv no dovoenje zraka ili kisika puhali ma za aeraciju bioaeracijskih sprem nika uz dodatno mijeanje) razgrau ju organsku tvar. (D. .) akum ulacija (engl. acummulation, njem.
Akkumiilation, Akkumulinmg, Anreichertmg), 1. nakupljanje tvari (i/ili eleme nata) u ivim (organizmi t , hranidbeni lanci T , bioakumulacija T ) i neivim (geoakumulacija) dijelovima ekosustava. Pojam najee opisuje nakupljanje tetnih tvari (npr. teki metali u tlu, pesticidi u hranidbenim lancima itd.), no takoer oznaauje netetno, prirod no, metaboliko nakupljanje tvari ili elemenata (npr. koncentracija ugIjikovih spojeva u biomasi uma, sum por, fosfor i duikovi spojevi koji se nakupljaju u biomasi planktona i si.). 2. jezero nastalo presijecanjem prirodnog vodotoka, primjerice izgradnjom brane za hidroelektranu. (D. .) a k u stik a (engl. acoustics, njem . Akustik), znanost o zvuku. Prem a objektu prouavanja dijeli se na slunu, teh niku, graevinsku akustiku, elektroakustiku, hidroakustiku, bioloku akustiku, m edicinsku akustiku, slu nu, glazbenu i prostornu akustiku. S obzirom na buku t kao jed an od va nijih im benika u zagaenju okolia, zakonitosti akustike kao znanosti bi tan su dio antropoloke ekologije i zatite okolia. (D. .) akutna toksinost, vidi toksinost. (D. .)
ispred kojeg stoji + hemerobni f ; njem . Ahemerobie) neizm ijenjeni, ne taknuti, iskonski, prirodni dijelovi ekosustava T, koji funkcioniraju bez direktnog antropogenog utjecaja f , pri mjerice; dijelovi praum a; abisopelagiko t , batiopelagiko T podruje, po larni ekosustavi, prvobitne movare i dr. Pojam je vie teoretski je r niti je dan ekosustav nije bez tragova indi rektnog antropogenog t djelovanja (prim jerice; bioakumulirani t tragovi D D T - a T u polarnim organizm im a, otapanje polarnih kapa uslijed ozonske rupe T, oteenje bubrega bioakum ulacijom kadmija u pelagikih ptica, ksenoestrogenski i ksenoandrogeni uinci itd.) (D. .) a k a ric id i (engl. acaricides, njem . Akarizide), otrovne tvari nam ijenjene suz bijanju populacija grinja. (D. .) ak lim a tiza c ija prilagodba organizma klim i i geografskom podneblju, ra
POJMOVNIK
181
akvakultura (lat. aqua voda + cultus obraivati zemlju; engl. aqimculttire; njem. Aquakultiir, Geimsserkultur), uzgoj vodenih organizama, u prvom redu riba, koljkaa i rakova u komer cijalne, znanstvene i rekreacijske svr he. O sim njih, u svijetu se jo uzga jaju alge i vie vodeno bilje, abe, pu evi i glavonoci. Akvakultura se u dananje vrijeme provodi u prvom redu u svrhu proizvodnje ljudske hrane, za potrebe razliitih industrija, za poveanje prirodnih zaliha umjet nim poribljavanjem, proizvodnju ri be i mamaca za komercijalni i por tski ribolov, proizvodnju ukrasnih ri ba i drugo. Akvakultura se provodi u prirodnim stajaicama i tekuicatna T ili u za to sagraenim ribnjacima, ba zenima i slino. Poseban oblik akvakulture je marikultnra T, uzgoj mor skih riba i drugih morskih organiza ma. Iako kao ljudska djelatnost posto ji jo od antikih vremena, akvakul tura dobiva komercijalnu vanost tek u nedavno vrijeme. N a porast vano sti akvakulture utjecali su brojni im benici, ukljuujui rast svjetskog sta novnitva, promjene u prehrambe nim navikama, napredak akvakulturne tehnologije i injenica da su pri rodne rezerve ograniene i nedovo ljne za zadovoljavanje rastue potra nje. (I. T.)
t , koja prouava ekologiju tekuica i stajaica. N a akvatike ekosustave znatno utjee stanje vode zbog ega se u akvatikoj ekologiji velika pozor nost poklanja kem ijskim i fizikalnim svojstvima ekosustava, poput gibanja vode i njezina kem ijskog sastava. (I.
T.)
albedo (lat. albedo - bjelina; engl. al

bedo', njem. Albedo), omjer energije
zraenja koja se odbila od neke po vrine i upadnog zraenja na istu po vrinu. U obiajeno je da se iskazuje kao postotak (%). (I. T.)
aldrin (engl. aldrin, njem. Aldrin), klorirani ugljikovodik, T ciklodienski sinte tiki insekticid T. Upotrebljava se za
zatitu bilja od kukaca koji obitavaju u tlu. Pripada u skupinu visoko tok sinih kloriranih ugljikovodika. U tlu i organizmu se biodegradacijom ra spada do dieldrina, koji ima sposob nost bioakumulacije t i koji se akumu lira u organima toplokrvnih kralje njaka (mozak, jetra, slezena, gutera a, bubrezi i m asno tkivo, potencijal no i u majinu mlijeku). Otrovan za ribe, teti pticama. Kronina izloe nost (ekspozicija T) niim dozama u z rokuje oteenje jetre. (D. .) aielopatija (gr. alleIon naizm jeni an + ptlios nesrea, zlo, trpljenje; engl. allelopathy\ njem. Allelopathie), pojava kad jedan organizam T izluuje kemikalije koje inhibiraju rast, razvoj i sazrijevanje drugog organizma i tako ga onem oguuje u kompeticiji T za p o tencijalno ogranien resurs (minerali, voda, hranjive tvari). Tvari koje se iz luuju najee su alkaloidi, terpenoidi i fenoli. Primjer alelopatije je crni orah (Juglans nigra) koji izluuje spoj
akvatika ekologija (lat. aqua v o

da + oikos kua, dom 4- logos rije, govor; engl. aquatic ecology; njem. aquatische Okologie), grana ekolo gije T; bavi se akvatikim ekosustavima t , tj. istrauje ivotne zajednice (biocenoze t ) u vodenom okoliu, pa po definiciji pripada u sinekologijii f . D i jeli se na ekologiju mora t i timnologiju
182
E koloki leksikon
juglon to unitava zeljaste biljke koje

rastu u blizini njegova korijena. Alelopatija se susree i u drugih organi zama, ne samo biljaka. Ako jedan m i kroorganizam sprjeava razvoj dru gog tako da proizvodi odreene ke mikalije (antibiotike), govori se o an-
species; njem. allochthone Art), vrsta T unesena u odreeno stanite T u ko

jem dotad nije obitavala. Suprotno su autohtone vrste t koje izvorno potjeu iz stanita na kojem obitavaju. (I. T.)
tibiozi t . (I. T.)

alergija (engl. allergy, njem. Allergie),
aluvijalne tlo (engl. alnvial soil, njem. Auenboden), fluvijalno tlo, fluvisol.
Tip nerazvijenih hidromorfnih tala, recentni rijeni, jezerski i morski na nosi sa slojevima. Procesi pedogeneze t slabo su izraeni zbog male starosti nanosa ili stoga jer sedimentacija pre vladava pedogenezu. U nas se javljaju uz velike rijeke Dunav, Savu, N eret vu i u poljima koja su poplavljena re centno ili u nedavnoj prolosti Gac ko, Sinjsko, Imotsko polje itd. Pri rodna vegetacija su um e vrbe i topo
im unoloka preosjetljivost, im uno loka reakcija protiv stranih antigena pri kojoj dolazi i do oteenja vlastitih tkiva. (D. .) alfa-m ezosaprobn (gr. mesos srednji + sapros truo), prema Kolkvvitz-M arssonovu sustavu saprobnosti T, voda koja je jako optereena or
ganskom tvari. Voda je vei dio godi ne zamuena, sadraj kisika je oko 2 mg/1, ivotne zajednice su osiroma ene vrstama, a gustoa jedinki je ve lika. U ovu kategoriju pripadaju po druja recipijenta nizvodno od nase lja, izrazito produktivni ribnjaci i si.
le. (D. .) am onijak (engl. ainmonia, njem. A m inoniiim), (N H 4 ) otrovan, teko zapa
ljiv plin, spoj vodika i duika. U v o denim otopinama djeluje kao luina. Jedan je od polutanata t atmosfere t . Izluuju ga am onioteline ivotinje kao tvar kojim iz organizma izbacuju viak duika nastao razgradnjom du ikom bogatih spojeva (npr. protei na). (D..)
(I. T.)
algicidi, otrovne
tvari namijenjene suzbijanju populacija alga. (D. .)
aiohton (gr. allos drugi + chtlion zemlja; engl. i njem. allochthon), ino
zemni; strani; koji potjee izvan pro matranog ekolokog sustava. O dnosi se na materijal koji ne potjee s mjesta na kojem se nalazi, nego je na neki nain premjeten s drugog, obino udaljenog mjesta. N pr. biljni materi jal (lie, grane i si.) u sedim entu je zera koji je na odreen nain u jezero donesen izvana. Suprotno je autohton
anaerobno ien je otpadnih voda,

anaerobna digestija. Proces uklanja nja i/ili smanjivanja koliine otpadnih tvari (poglavito organskih) koji se od vija u zatvorenim spremnicima (tzv. tankovima) bez pristupa zraka (odno sno kisika), uz istodobno odvijanje procesa kiselog i metanskog vrenja. Povienjem temperature i mjeanjem sadraja m ogue je ubrzati bioloke procese. Konani je proizvod m etan skog vrenja metan (koji se m oe upo trijebiti kao gorivo) i gnjili talog
t . (I. T.) alohtona vrsta (gr. allos drugi + chtlion zemlja; engl. allochthonous
POJMOVNIK
183
(mulj) u sprem nicim a, koji se nakon dodatne obrade (inaktivacije, stabili zacije, detoksifikacije, dehidracije i si.) m oe upotrijebiti kao gnojivo. (D. .)
anem ohorija (gr. anemos vjetar +
anticiklona (gr. auti protu + kyklod savijam, vrtloim ; engl. anticycIone; njem. Antizyklou), podruje visokoga tlaka zraka u kojem se opaa divergentno strujanje zraka od sredi ta prema periferiji. A nticiklone d ono se m irno, lijepo vrijeme bez oblaka.
hora prostor, zemlja; engl. aneinochotj; njem. Aneniochorie), rasprostranjivanje biljaka i ivotinja uz pom o vjetra. Tako se ire biljke poput ma hovina i papratnjaa, koje imaju sitne spore, ili one ije su sjem enke lagane, a ponekad imaju i pom one strukture za to dulje odravanje u zraku, npr. jasen, javor, lipa, bor, maslaak i dru ge. A nem ohorno se ire razne jed n ostanine ivotinje (npr. trepetljikai i kolnjaci u zaahurenom stanju), m nogi kukci, a ponekad i ptice. (I. T.) antibiotici (engl. antibiotics, njem. Antibiotiktj), tvari biolokog podrijetla, ko je sintetiziraju i u okolinu izluuju, razliiti organizm i u sklopu svog nor m alnog m etabolizm a, a u odreenim koncentracijama tete rastu i razvoju drugih organizama. U uem smislu, tvari koje ometaju rast i razvoj mikro organizama (bakteriostati, fungistati itd.). Vani u suzbijanju bolesti. (D.
(I. T.)
antropogena vegetacija (gr. anthrpos ovjek + genesis postanak + vegetacija T), sekundarna vegetacija,
vegetacijski pokriva, neposredno ili posredno uvjetovan ili utjecan ljud skom djelatnou. Vidi vegetacija T. (D.
.)
antropogeni ekosustav (gr. inthropos

ovjek + genesis postanak + eko sustav T), ekosustav T koji je nastao usli jed ljudskih aktivnosti. N jegovo odra nje ovisi o stalnom djelovanju i kontro li o^eka nad veinom okolinih im benika koji determiniraju takav sustav (primjerice agrarne monokulture, agrarni
ekosustavi t , polihamerobni t i metahainerobni T ekosustavi t). Prema razini izmjenjenosti razlikujemo euhemerobni T, metahenierobni T i polihemerobni t ekosu stav. Nastanjuju ga m eu ostalima i sinantropni t i eusinantropni organizmi t .
(D..) antropohorija (gr. inthropos ov jek + hora prostor, zemlja; engl. anthropochoiy, njem. Anthropochorie), irenje biljaka i ivotinja uz p om o ovjeka. ovjek je svjesno ili nesvje sno rasprostranio m noge biljne i i votinjske vrste u podruja u koje one prirodno ne bi m ogle stii. Svjesno raznosi vrste koje su m u od koristi, a pritom sluajno raznese i neke nee ljene vrste, kako biljne tako i ivoti
.)
antibioza (gr. auti protiv + bios ivot; engl. antibiosis; njem. Antibiose), oblik alelopatije T; sprjeavanje razvit ka jed n o g mikroorganizma djelova njem drugog koji proizvodi antibioti ke. Klasian primjer je penicilin, an tibiotik kojeg proizvode neke vrste plijesni roda PeniciUhim kako bi inhibirale rast bakterija i onem oguile ih u kompeticiji T. (I. T.)
184
Ekoloki leksikon
njske. Vrste koje ovjek nesvjesno raznosi njegovi su tzv. pratioci: oha ri, buhe, grinje, ui, krumpirova zla tica, sm ei takor i drugi. (I. T.)
osnova benzolski prsten. Toj skupini pripadaju primjerice anilin, toluol, fenol, benzipiren. Jedan dio ovih spo jeva jaki su kancerogeni. (D. .)
arb o retu m nasad raznovrsnog dr

vea i grmlja, a slui u znanstvene i dekorativne svrhe. U Hrvatskoj O p e ka, Trsteno. (D..)
asim ilacija (lat. assimilare izjedna

iti; engl. assimilatiotv, njem. Assimilation), unoenje nutrijenata iz okoline u organizam i njihovo ugraivanje u organske strukture. Pod tim se u pr vom redu podrazumijeva vezivanje ugljika u ugljikohidrate procesom jotosinteze f koja se odvija u zelenim biljkama i cijanobakterijama. Biljni pigm ent koji om oguuje asimilaciju ugljika i proces fotosinteze jest kloro-
areal
(lat. area povrina; engl. area; njem. Verbreitungsgebiet), povrina na kojoj je rasprostranjena neka vrsta ili druga sistematska kategorija. Vrste s vrlo velikim arealom nazivaju se koz mopolitima t , a vrste s malim arealom endemima T. O blik areala m oe biti cjelovit (kontinuiran) i raskidan (dr sjunktan). O cjelovitom arealu govori se kad je udaljenost izm eu pojedinih naselja takva da om oguuje rasprostranjivanje prirodnim putem od jed n og do drugog naselja, a o raskida n om kad su pojedina naselja toliko udaljena da rasprostranjivanje prirod nim sredstvima nije m ogue. Ako po stoji jedan vei areal i nekoliko ma njih dijelova, tada se govori o glav nom arealu i eksklavama. (I. T.) (gr. archaos prastar, dre van + fytdn biljka, raslina; engl. archaeophytes\ njem. Archaophyten), bi ljne vrste koje je u neki prostor unio ovjek, namjerno ili sluajno, u pret povijesno doba i daljoj prolosti (do otkria Amerike). N pr. penica je arheofit koji je na podruje Europe do nesen iz Azije, oko 3000 g. prije Kri sta. U sporedi neofit t . (I. T.)
ftl
t. (i. T.)
asocijacija
(lat. associatio udruiva nje, pridruenje, drutvo; engl. association, njem. Assoziation), u neurofi ziologiji i etologiji t, pojam oznauje nauenu vezu izm eu odreenog do gaaja i/ili doivljaja i ivanog (neuralnog) podraaja s kojim je povezan.
arheoflti
U botanici t , prema koli Z u rich M ontpellier, osnovna jedinica u sistemati_/ifoc/02M t . U jed nu asoci jaciju ubrajamo sve sastojine s pri blino istim sastavom vrsta T koje za htijevaju i sline uvjete. Asocijacija se sastoji od karakteristinih vrsta T i stal no prisutnih vrsta (engl. constat species, high-presence species) koje joj daju ko herentnu strukturu. Imena asocijacija najee su izvedena od im ena nekog karakteristinog roda t u sastojini ko jem se dodaje sufiks etum (pr. Fa-
gus sylvatica Fagetum sylvaticae). (D. .)

astm a (engl. asthma, njem. Asthma), bronhalna astma, bolest plua koju obiljeava preosjetljivost dinih puto va i njihovo suenje a rezultira napa
arom atski ugljikovodici (engl. aromatic hydrocarbons, njem. Aromatische Kohlemvasserstofe), skupina ugljikovodikovih spojeva, ija je molekularna
POJMOVNIK
185
dom oteanog disanja s guenjem. M oe biti posljedica alergijske reakci je. Kardijalna astma, napadaj otea nog disanja uslijed nakupljanja vee koliine krvi u plunom optoku. (D. .)
tee se stratosfera. Konvekcijska giba nja su ovdje slaba, a prevladavaju ho rizontalna gibanja atmosfere. U stra tosferi s poveanjem visine raste i temperatura (inverzija f ) . Otprilike na sredini ovog sloja nalazi se sloj naj vee gustoe ozona (ozonosfera T).
atmosfera
(gr. atmos para, dah + sphairz lopta, kugla; engl. atmosphere; njem. Atmosphdre), plinovita ovojnica koja obavija Zem lju. Drugi planeti Suneva sustava takoer im a ju atmosferu. Atmosfera koja okru uje Z em lju je smjesa plinova koju nazivamo zrakom. Sastoji se od du ika (volum ni udio 79%), kisika (21%), ugljikova dioksida (0,03%), voene pare, argona i drugih plinova u tragovima. Sastav atmosfere uglav n om je konstantan do visine od oko 100 kilometara. N jezina se gustoa s poveanjem visine smanjuje, ali od nos pojedinih sastavnica atmosfere ostaje vie-m anje isti. O sim gustoe, s poveanjem visine mijenjaju se tlak i temperatura zraka. Prema tempera turi, atmosfera se dijeli na etiri glav na sloja: troposferu, stratosferu, mezosfem i tennosfem. Veina atmosfere koncen trirana je u troposferi koja se protee od povrine Z em lje do visine od 15 ki lometara. T u nastaju uzlazne ili konvekcijske zrane struje, kao i sputa nje zraka ili supsidencija. Konvekcijo m se odrava vertikalni temperatur ni gradijent (pad temperature s pove anjem visine) od oko 6C po kilo m etru u troposferi. Troposfera je sloj u kojem se nalazi gotovo sva atm o sferska vodena para i u kojem se d o gaa vrijeme T. N a gornjoj granici troposfere, koja se naziva tropopauza, temperatura pada na oko - 6 0 C. Iz nad nje, do visine od oko 50 lan, pro
Ozonska ovojnica t titi iva bia na Zem lji od tetnog djelovanja kratkovalnog, ultraljubiastog Suneva zra enja (radijacija Sunca T). N a visini od oko 50 km nalazi se relativno topla stratopauza, iznad koje se prostire mezosfera. U m ezosferi temperatura opet poinje padati s visinom , sve do 85C , koliko iznosi u mezopauzi T ko ja se nalazi na visini od 80 do 90 ki lometara. Tada slijedi porast tem pe rature u sloju koji se naziva termosferom, a see do priblino 800 lan visi ne. Temperatura se u termosferi da nju penje i do 2000C , a nou iznosi oko 1000C. U gornjim dijelovima m ezosfere i itavoj termosferi pod djelovanjem Suneva zraenja ultra ljubiastog dijela spektra nastaju fotokemijske reakcije i ionizacija plinova, uslijed ega je tu prisutan povean broj estica s nabojem (iona). Zato se ti dijelovi atmosfere nazivaju jo i ionosferom. U najviim slojevima atmo sfera se postupno gubi, jer m olekule zraka bjee u meuplanetarni pro stor. T o se podruje naziva egzosferom. Priblina gornja granica atmosfere nalazi se na visini veoj od 1000 kilo metara, gdje vie nema ni gustoe ni tlaka zraka. (I. T.) autekologija (gr. autos sam + oikos kua, dom 4- logos rije, govor; engl. autecology\ njem. Autokologie), naziv jo i idioekologija (gr. idios svoj, vlastiti). Ekologija pojedinih or
186
E koloki leksikon
ganizama. Bavi se odnosim a jedinke ili jed ne vrste s njezinim ivim i ne ivim okoliem . Obuhvaa ekologiju ponaanja i ekofiziologiju, a poneki znanstvenici joj pridruuju i popula cijsku ekologiju. U nastojanju da ob jasni potrebe i ponaanje organizma ili vrste, autekologija istrauje u labo ratoriju i na terenu uinak mjerljivih varijabli kao to su svjetlost, tempera tura, vlanost, hranjive tvari i slino, za to su joj od koristi m noge tehnike posuene od kemije, fizike i fiziolo gije. U sporedi sinekologija T. (I. T.)
autotrofni (gr. autos sam + trophos

hraniti se; engl. autotroph), organi
zam 1" koji sam m oe sintetizirati sve

organske kom ponente iz anorgan skih, primjerice biljke s Idorofilom koje energiju t za taj proces dobivaju od Sunca. Kemoautotrofi t takoer sa m i stvaraju organsku kom ponentu iz anorganske ali energiju dobivaju ok sidacijom anorganskih kemijskih spojeva. Izvor ugljika im je ugljikov dioksid (C O 2). Suprotnost, lietero-
trof f . (D. .)
autohton
(gr. autos sam + chtlion zemlja; engl. autochthon; njem. autochthon), samonikao; starosjedilaki; koji potjee iz promatranog ekolo kog sustava. O dnosi se na materijal koji izvorno potjee s mjesta na ko jem se nalazi. N pr. biljni materijal treset potjee od mahovina roda Sphagnum (mahovine tresetari) koje se nalaze na m ovarnim mjestima gdje tvore velike pokrivae. O ne u povrinskom sloju rastu iz godine u godinu, a dublji slojevi odum iru i prelaze u treset. Materijal je dakle na stao na istom podruju na kojemu su m ahovine rasle. Suprotno je alohton t . (I. T.)
avicidi (engl. avicides, njem. Avizide),

otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija ptica. (D. .)
azonalna zajednica
(lat. a negacija
pojma ispred kojeg stoji + lat. zona podruje, engl. azonal community, njem. azonale Gesellschaft), biljna za jednica koja nije uvjetovana opim
klimatskim imbenicima T, stoga se po javljuje pod razliitim Idimatskim uv

jetim a. T o su primjerice one biljne za jednice t koje nalazimo na stanitima t s ekoloki ekstremnim uvjetima u ne koliko zonalnih pojasa T , radi slinih mikroklimatskih i/ili fizikalnih t i ke
autohtona vrsta (gr. autos sam + chthdn zemlja; engl. autochthonous species; njem. autoclithone Art), vrsta T koja izvorno potjee iz stanita na ko jem obitava. Suprotno su alohtone vrste T koje su u dano stanite donesene iz nekog drugog stanita. (I. T.)
mijskih imbenika T mikrostanita, koji

se razlikuju od makroklimatskih uv jeta veeg podruja. Primjerice biljke pukotina stijena, toila, cretova i si. Ili zajednice iji opstanak ne uvjetuju opi klimatski uvjeti stanita nego sa m o jedan imbenik poput npr. viso kih podzem nih voda i sezonskih po plava koje om oguuju opstanak za jednice hrasta lunjaka i utilovke ( Genisto elatae-Quercetmn roboris, u ni zinskim dijelovima Hrvatske). (D. .)
baktericidi
(engl. bactericidcs, njem. Bakterizide), otrovne tsari namijenje ne suzbijanju populacija T bakterija. (D. .)
je prisutan sumprovodik, pa u takvim uvjetima m ogu ivjeti i nalaze se sa m o bakterije. (I. T.)
batijal
b ak terio fag (bacteria bakterija o gr bacteria palica, batina + gr.
ja g o
(gr. bathus dubok; engl. bathyal zone; njem. Bathjal), ivotno p o
jedem ; engl. bacterioplmg, njem. Bacteriofage) , skupina virusa koji infi cira izriito bakterijske stanice kako bi se u njim a razmnoio. (D. .)
(gr. bakteria ba tina, palica + plankts skitnica; engl. bacterial plankton; njem. Bakterienplankton), bakterije koje ive u zo ni slobodne vode po definiciji se
druje dubokom orskog dna koje se protee od 200 do 3000 m dubine. D rugim rijeima, batijal se prostire ispod litorala i podudara se s pod rujem kontinentskog slaza (vidi pro
bakterioplankton
storna ralamba mora i oceana t ) . Sva

dubokomorska podruja ispod 200 m dubine su neosvijetljena, biljnih or ganizama nema, pa njihove ivotne zajednice ine konzum enti i reducenti koji vise o donosu organske tvari iz pliih podruja. D n o batijala prekriveno je finim sedim entom (mulj i blato), podrijetla uglavnom od donosa sitnih estica s kopna (terigeni m ulj). Biocenoze su jednoline jer osim pridnenih struja vode nema znatnijeg utjecaja drugih ekolokih imbenika. Ovdje prevladavaju spu ve, dubinski koralji, zmijae, stapari itd. Broj vrsta opada s dubinom . Ispod batijala, na dubini veoj od 3000 m, prostire se abisal T. (I. T.)
ubrajaju u plankton T, no kako je za njihovo uzrokovanje i identifikaciju potrebna posebna tehnika, uobiaje no je da se razmatraju odvojeno kao bakterioplankton. T i su organizmi v eo ma vani za pretvorbu mrtve organ ske tvari u anorganske nutrijente ko jim a se koriste biljke. N ek i od tih slatkovodnih i m orskih organizama veu m olekularni duik i stvaraju du ikove spojeve potrebne za rast fitoplanktona. Poseban sluaj postoji u C rnom m oru, gdje na dubini ispod 130 do 180 metara nema kisika, nego
188
Ekoloki leksikon
batipelagijal (gr. bathns dubok +

pelagos more), batipelagika zona. Vidi pelagijal 1\ (I. T.)
prostorna ralamba mora i oceana T, pro storna ralamba jezera t). (I. T.)
benzipiren (engl,
bental (gr. bentlios dubina; engl.

benthnl; njem. Bentlial), ivotni pro stor dna. U jezerima se dijeli na tri zone: litoral t", sublitoral T i profundal T. U morim a obuhvaa sva dna od linije obale do najveih oceanskih dubina i dijeli se na litoral T, batijal t , abisal T i liadal t . Dva su osnovna oblika dna: vrsto (stijene, kamenje) i pom ino (ljunak, pijesak, mulj). ivotne za jednice bentala zajednikim se im e nom zovu bentos T. Vidi prostorna ra lamba mora i oceana T, prostorna ra lamba jezera I'. (I. T.)
benzpyren, njem. Benzpjren), policikliki aromatski ug ljikovodik. Nastaje spaljivanjem or ganskih tvari. Jaki kancerogen. Nalazi se u ispunim plinovima, dim u ciga rete i si. (D. .) (eng. benzol, njem. Benzol), bez bojni spoj, zapaljiva tekuina karakte ristinog aromatskog mirisa. U svije tu se proizvede 15 milijuna tona. D o daje se kao primjesa benzinu. Akutno otrovanje karakteriziraju glavobolja, nesvjestica, nepravilan rad srca i na poslijetku smrt. Kronina izloenost (ekspozicija) uzrokuje leukemiju. Kancerogen. Prodire kroz kou. (D.
benzol
bentos
(gr. bentlios dubina; engl. bentlios; njem. Bentlios), ivotne zajed
.)
nice dna akvatikih ekosustava T. Ben tos obuhvaa sve organizme koji ivot provode u dodiru sa dnom , bilo da su privreni za dno (sesilni organiz m i), bilo da se po njemu kreu (sedentarne i vagilne ivotinje) ili da se u njega ukopavaju. Bentos se dijeli na fitobentos T (biljke) i zoobentos T (i votinje), a prema veliini na makrobentos, vidljiv golim okom , i mikrobentos, kojeg ine organizmi vidljivi m i kroskopom. M nogi organizmi koji su u odraslom stadiju bentoski imaju planktonske liinke (plankton t ) . Bentoski organizmi imaju vaan ui nak na kemijska i fizikalna svojstva dna, kao to su veliina supstrata, poroznost, sadraj kisika i si. Bentosko ivotno podruje (bental t ) s obzirom na dubinu podijeljeno je na niz stepe nica ili etaa, kako u morima, tako i u slatkovodnim ekosustavima (vidi
beta-mezosaprobno
(gr. mesos srednji + sapros truo), prema Kolkwitz-M arssonovu sustavu saprobnosti T, voda koja sadrava umjerenu koliinu organske tvari. Sadraj kisika rijetko pada ispod 6 mg/1, vodu po vrem eno zamuuju alge, sadraj hra njivih tvari je vii nego u oligosaprobnim t vodama, ivotne zajednice su raznovrsne a gustoa jedinki umjere na. U ovu kategoriju spadaju gornji i srednji tokovi rijeka, produktivnije stajaice, slabo produktivni ribnjaci i si. (I. T.) vidi olovni tetraetil i
bezolovni benzin,
olovo. (D. .)
biljna hraniva, vidi kemijska svojstva tla. (D. .) biljna zajednica (engl. plant comnmnity, njem. Pjlanzengesellschaft, Pjlanzengemeinschaft), asocijacija T , fitocenoza 1\
POJMOVNIK
189
Spontano nastala, prirodnim im be nicim a i/ili ljudskim djelatnostima utjecana biljna sastojina na odree n om stanitu T tj. osnovna graevna jedinica biljnog pokrova nekog po druja. O na je esto i glavna osobina nekog podruja, primjerice listopad na ili crnogorina uma, livada, cre tovi i dr. U opem sm islu, pojam oznaava i skup slino graenih bi ljnih sastojina koje nastanjuju slina stanita, imaju slian floristiki sastav ili je raspored vrsta (distribucija) unutar nje najee jednolika (homogenitet T) i prepoznatljiva na osnovu znaajnih karakteristinih vrsta T. Broj nost jedinki i biomasa t takvih vrsta je relativno velika. Pojavnost vrsta unu tar pojedine sastojine svojstvena je za tu sastojinu odnosno u drugim i/ili susjednim sastojinama ih ima manje ili ih uope nema. Sastav vrsta ovisi o tom e da se vrste zadovoljavaju slinim potrebama i takve uvjete na laze na istom stanitu (komenzali) na kojem onda stvore biljnu zajednicu.
m i s vrha hranidbenog niza na taj na in akumuliraju i do nekoliko tisua puta vee koliine odreenih tvari nego oni s poetka hranidbenog niza, (biomagnifikacija). Tvari koje se na kupljaju m ogu biti razliiti polutanti T, agrokemikalije, ksenobiotici T, ali i tva ri koje su u optim alnim koncentraci jama dio norm alnih graevnih struk tura, fiziolokih procesa i m etaboli kih putova u organizmu, no obzirom na nakupljeni suviak vie ne djeluju ustaljenim m ehanizm im a ve uzro kuju patoloka starija. Nakupljanje tvari u biolokim sustavima, primje rice toksinih kemikalija u razliitim tkivima ivih organizama (nakuplja nje m etil-ive u ribama) ili u hranid benom tancu t i si. Vidi akumulacija t .
(D. .)
biocenoza
(D. .) bioakum uiaeija (bio koji se odnosi

na ivo od gr. bios ivot + lat. acumulare nakupljati; engl. bioaccumulation, njem. Bioakkmmilation), proces nakupljanja i uskladitenja neke od reene tvari iz okolia T u ivim susta vima. N ajee se pod tim e m isli na patoloko nakupljanje tvari u suviku u stanici, odreenom ciljnom orga nu, organskom sustavu ili organizmu T. M eutim , s obzirom na to da svi organizmi koji ive u odreenom ekosustavu t sudjeluju u hranidbenim nizovima T, bioakumulirane tvari u njihovim tijelima akumuliraju se i unutar hranidbenih nizova. O rganiz
(gr. bios ivot + lat. coenosis prema gr. choinos zajedniki; zajednica, engl. biocoenosis, njem. Lebensgemeinschajt), ivui dio biogeocenoze t koju ine zoocetioza tfitocenoza T i mikrobiocenoza koji ive na odree nom stanitu t i/ili podruju s pripa dajuim okolinim znaajkama. T o je biotika kom ponenta ekosustava t . (D. .)
biocidi (engl. biocide, njem. Biozide), tvari nam jenjene unitavanju razlii tih ivotnih oblika, npr. pesticidi, an tibiotici, bojni otrovi, sredstva za za titu bilja i si. (D. .) biodisk, ureaj za proiavanje otpad
nih voda s okruglim ploama (disko vima) nanizanim na vodoravnu oso vinu i uronjenima do polovine prom jera u sprem nik s otpadnom vodom . Opna od mikroorganizama (biofdm T) nalazi se na povrini diskova koji se
190
Ekoloki leksikon
lagano okreu kako bi cijela njihova povrina bila dobro aerirana. (D. .) biodiverzitet, vidi bioloka raznolikost T.
bioelementi, vidi kemijska svojstva

tla. (D. .) biofilm , opna, vrlo tanak sloj, nakupina
mikroorganizama i produkata njiho va metabolizma presvuen, privr en, obavijen preko krute podloge.
na bioindikatore tj. bioindikatorske vrste, odnosno na biokemijska, m or foloka i fizioloka svojstva organiza ma, na osobine populacije (gustoa, dobna struktura, natalitet, mortalitet, fekunditet i si.), na sinekoloke para metre biocenoza i na funkcionalne osobine ekosustava (ekoindikacija).
(D. .)
b io in d ika to ri
(D. .)
biogeocerroza,
vidi ekosustav. (D. .)
biogeokemijski ciklusi, vidi kruenje tvari. (D. .) b io h o r (gr. bios ivot + ehora
zemlja, kraj; engl. bioehore; njem. Bio ehore), openiti naziv za ivotni pro stor neke biocenoze T, tj. biljne i/ili ivotinjske ivotne zajednice. Otpri like odgovara znaenju pojma biotop T. O dnosi se i na velike ivotne pro store na Zem lji (biomi t ) , tj. na sku pinu slinih biotopa t u kojima vlada ju karakteristini ekoloki uvjeti, prije svega slina klima i slina vegetacija. N a kopnu to je dakle prostor koji se odlikuje odreenim tipom vegetacije. U m oru to su litoral T, batijal T, abisal t , liadal T, pelagijal T. U vodama na kopnu to su tekuice T i stajaice. Ter m in upotrebljava Raunkiaer kako bi opisao precizne bioloke granice iz m eu glavnih, klimatski determinira nih biljnih regija kao i njihovu pod jelu na osnovi ivotnih oblika (prema udjelu faneroftta t , hamefita T itd.). (I.
(gr. bios ivot + lat. indicare otkriti, pokazati; engl. bioindicators; njem. Bioindikatoren), orga nizm i koji su prikladni za dokazivanje prisutnosti i djelovanja neke tetne tvari u okoliu. Bioindikatori su osjetljiviji na tetne tvari od drugih organizama, pa prije njih upozoravaju na njihovu prisutnost. N a primjer, najbolji indikatori oneienja grad skog zraka su liajevi: u zoni onei enja ih uope nema, u zoni u kojoj se oneienje jo osjea pojavljuju se otporni liajevi, a u zoni bez one ienja raste normalna liajska flora.
(I. T.) bioinform atika, istraivanje geneti kih i drugih biolokih informacija uz upotrebu kompjuterske tehnologije i statistikih metoda. (D. .) b ioklim atski zakon, vidi (D. .)
fenologija.
biologija (gr. bios ivot + logos

rije, govor; engl. biology; njem. Biologie), znanost o ivotu. Predm et istra ivanja biologije su iva bia ili orga nizm i. Prouava svojstva i povijesni razvoj ivih bia, pojave i zakone za jednike itavome organskom (i vom ) svijetu i odnose ivog i neivog svijeta. Poetke biologije nalazimo kod Aristotela koji je opisao oko 500 ivotinjskih vrsta, a nakon njega slije
T.) b ioin dikacija (engl. bioindication, njem.

Bioindikation), pokazatelj biolokog uinka ekolokih imbenika (u uem sm islu antropogenih tetnih utjecaja)
POJMOVNIK
191
di dugo razdoblje stagnacije bioloke m isli koje je potrajalo sve do 16. sto ljea. N apretkom empirijskih znanosti u razdoblju od 16. do 18. stoljea, biologijaje dobila znanstvene osnove. U 17. stoljeu, izum mikroskopa d o vodi do otkria stanice i poetka cito logije. U 18. stoljeu Carl Linne (1707. 1778.) opisuje i sistematizi ra m notvo biljnih i ivotinjskih vrsta im e ujedno osniva znanstvenu siste matiku vrsta. N ed u g o zatim Georges C uvier (1769. 1832.) utemeljuje komparativnu anatomiju, a Charles Darvvin (1809. 1882.) postavlja te oriju evolucije t . Poetak 20. stoljea donosi jo vei zamah i ubrzani raz voj biolokih znanosti. Veliko pod ruje biologije dijeli se na niz poseb nih znanosti, od kojih su ovdje nave dene sam o neke. Biologija se u irem sm islu dijeli na botaniku, koja istra uje biljke, zoologiju koja istrauje ivotinje, i antropologiju, koja istra uje ovjeka. O d nos ivih bia spram okolia je podruje interesa ekologije T. Populacije, njihovu strukturu i od nose jedinici prouava populacijska bio logija, a zajednicama organizama i uv jetim a u kojima ive bavi se biocenologija. ivot izum rlih organizama pro uava paleobiologija. Virusi i mikroor ganizm i su objekt istraivanja mikro biologije. G raom ivih bia bave se moifologija i anatomija, istraivanjem stanica citologija, a s njima je usko po vezana znanost o tkivima, histologija. Vitalne funkcije organizma prouava fiziologija, kemijske procese u ivom organizm u biokemija, a nasljednom tvari se bavi genetika t . Strukturu i funkciju m olekula u stanici i stani nim organelima, posebice proteine i
nukleinske kiseline (DNA f i RNA t ) , prouava molekularna biologija. (I. T.) biolo ka cirk u la cija elem enata,
vidi kruenje tvari. (D . .)
biolo ka poljoprivreda (engl. biological agriculture, njem . Biologische Landivirtschaft), poljoprivredna proizvod nja na prirodni nain, kojoj je cilj upotreba manje koliina tetnih i/ili otrovnih tvari u proizvodnji (izbjega va se upotreba agrokemikalija i si.) nego u industrijskoj poljoprivredi i stvaranje konanog proizvoda sa to manje zaostalih tetnih tvari i openi to boljih biolokih kvaliteta. (D. .)
bioloka procjena stupnja onei

enja, stupanj oneienja nekog v o
denog ekosustava odreen na temelju strukture njegove ivotne zajednice. Pojedine vrste m ogu posluiti kao in dikatori stupnja oneienja, pa se analizom ivotne zajednice dobiva uvid u kvalitetu vode. P oetkom 20. stoljea Kolkwitz i Marsson su sasta vili popis indikatorskih vrsta, tj. onih koje pokazuju stupanj oneienja vode, i uveli sustav saprobnosti T pre ma kojem se vode svrstavaju u etiri kategorije, ovisno o strukturi ivot nih zajednica. (I. T.)
biolo ka ravnotea (gr. homois

jednak, slian, stasys stajanje; engl. biological equilibrum, homoeostasis, homeostasis), usklaenost, odranje stal nog stanja ustroja i funkcionalnosti unutar nekog biolokog sustava pod djelovanjem promjenljivih uvjeta iz vana. Javlja se na svim integracijskim stupnjevima organizacije ivog svijeta od subcelularne razine pa do razine
192
E koloki leksikon
ekosustava t , a posljedica je visokog

stupnja jedinstvenosti i mogunosti prilagodbe pojedinog ivog sustava da se gotovo puferskom spregom fun kcija to dulje opire vlastitoj promjeni koju nam eu prom jenjeni uvjeti. (D. .) b iolo ka r a z n o lik o st (engl. biodiversi-
aktinomiceti, gljivice, alge, podzem ni organi biljaka, (koji ine zaseban sloj
pedosfere T, tzv. rizosferu). Bakterije u

tlu imaju veliku biomasu i veliko ak tivno bioloko znaenje, razgraujui organsku tvar i veui duik iz zraka. Aktinom icete se odlikuju sposobno u razgradnje teko razgradivih or ganskih spojeva (primjerice iz dlake, eldnja, hitin), a tlu daju specifian miris. Gljive sudjeluju u razgradnji organske tvari, naroito lignina, do miniraju u um skim tipovima tla. Al ge u poobavljanskom sloju, procesi ma fotosinteze obogauju tlo kisi kom, a vana su karika ijed an od te melja hranidbene mree u tlu. Vie bi ljke obogauju tlo novom organskom tvari, a korijenje viih biljaka koje prorauje gornje slojeve profila, uzi ma anorganske tvari koje biljkama trebaju za rast i razvoj, stvara i odr ava pore u tlu, sudjeluje u razgradnji dijelova m atinog supstrata itd. Pedofauna tla, ima ulogu u usitnjavanju organske tvari tj. njezinom prireiva nju kao supstrata za djelovanje razlagaa. Razlikujemo, mikrofauna tla (npr. razliiti protozoa), mezofauna tla (npr. nematodi, grinje i neki kuk ci), makrofauna tla (npr. gujavice, kukci, stonoge, puevi, krtice i dr.).
ty; njem. Bioiversitcif), biodiverzitet; term in koji se upotrebljava u biologiji f i ekologiji T kako bi se opisala sveu
kupna raznolikost ivota na Zem lji ili na dijelu Zem ljine povrine. O biodiverzitetu je uobiajeno govoriti na razini gena T (genetska raznolikost t ; engl. genetic diversity), vrsta (raznoli kost vrsta; engl. species diversity) i ekosustava T (raznolikost ekosustava; engl. ecosystem iversity). (I. T.)
biolo ka svojstva tla (engl. biological
properties of soil), veina tala sadrava

ivu, bioloku kom ponentu, koja je znaajan im benik u dinamikim procesima tla f . Svaki od organizama koji ive u tlu zauzima svoju eko loku niu i ima, s obzirom na svoju bioloku aktivnost, odreenu ulogu u pedolokim procesima. Bioloke ak tivnosti u tlu su primjerice: htimizacija usitnjavanje svjee i nove organske tvari, netom pristigle u gornje slojeve profila, koju najee obavlja mezofauna 1* i megafauna t" tla i mikroorganiz m i, nadalje, razgradnja organske tvari koju obavljaju razlagai t tj. razlau odnosno mineraliziraju organsku tvar; potom pretvorba organske tvari u humus T; transport, mijeanje i po vezivanje organske i anorganske kom ponente; stvaranje i odravanje pora u tlu, itd. Najvaniji i najei predstavnici pedoflore tla: bakterije,
(D. .) b io lo ki filtar, vidi prokapnik. (D. .) b io lo k o ien je (engl. biological purification, biopurification, njem. Biologi-
sche reinigung, Biologische Verjaren, Biologische Abbau), smanjivanje koncen

tracije polutanata koritenjem ivih organizama. (D. .)
POJMOVNIK
193
b io lo ko i e n je otpadnih voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. .) b iolo ko oruje (eng. biological ivea-
biom (engl. biome; njem. Biom), skupi

na ekosustava T koji ine cjelinu na dijelu Zem ljine povrine. Biom i se dijele i opisuju prema ldimazonalnoj vegetaciji na kopnu, dakle odgovaraju dom inantnom vegetacijskom tipu u razliitim klimatskim regijama (npr. biom tundre u cirkum polarnom po druju, biom tropskih kinih uma u podruju tropske klim e, biom bjelo gorinih uma u um jerenom klimat skom podruju itd.). B io m je zapravo mozaik ekosustava odreenoga kli matskog podruja. B iom e koji su geografski pravilno rasporeeni i od govaraju klimatskim regijama neki autori nazivaju zonobiomima t . U po jedinim podrujima odluujui im benik za tip bioma m oe biti npr. tlo ili nadmorska visina, pa se tada govori o pedobiominm T ili orobiomima 1. (I. T.)
pon, njem. Biologische Waffen), vrsta

borbenog sredstva koja koristi ive organizm e (viruse, bakterije i dr.) ili njihove proizvode (biotoksini i si.) za onesposobljavanje neprijateljske ive sile ili nanoenje ekonom ske tete. Upotreba, proizvodnja i sldaditenje takvih sredstava kosi se sa etikim i m oralnim naelima i m nogim m irnodobsldm i ratnim konvencijama.
(D. .)
bioloko samooienje
(engl. auto-
purification; njem. biologische Selbstreinigung), sposobnost vodenih ekosu

stava da prirodnim procesima odra vaju kvalitetu vode. Samooienje je m o redukcije i mineralizacije organ ske tvari u vodi. U vjetovano je po stojanjem ivih organizama koji u v o di tvore jedinstvenu ivotnu zajedni cu, a odvija se prvenstveno djelova njem reducentskih bakterija. O slobo ene m ineralne tvari putem biljaka ponovno ulaze u hranidbenu mreu T.
b iom ag nifikacija (engl.
biotnagnification, njem. Biomagnifikation), povea
nje koncentracije tetnih tvari bioakumuliranih u lanovima hranidbe n og lanca, proporcionalno s razinom hranidbenog lanca (npr. zadnji lan, na najviem poloaju hranidbenog niza sadrava i najveu bioakumuliranu koncentraciju nekog zagaivaa).
(I. T.) b io lo ko suzbijanje teto in a (engl. biologicalpestcontrol, njem. biolo gische Bekampfung), suzbijanje eko nom ski tetnih vrsta upotrebom d ru gih organizama koji svojim nainom ivota (rastom, razmnoavanjem, hranjenjem , m etabolikim produkti ma itd.) sm anjuju populacije tetnika (npr. sm anjenje populacije zeeva u Australiji unoenjem virusa myxomatoze). (D. .)
(D. .) biom arker (engl. biomarker), u irem smislu pojam oznauje mjerljiv bio loki odgovor, specificiran na stani noj i/ili molekularnoj razini, na izlo enost organizma zagaivalu i/ili ui nak zagaivala na organizam. (D. .) biom asa (gr. bios ivot + lat. mas-
sa, gruda, grum en, engl. biomass, standingcrop, njem. Biomasse), kvantitativ
na procijena organizama na nekom podruju tj. ukupna masa jedinki jed
194
Ekoloki leksikon
ne vrste t , populacije, taksonomske skupine, grupe organizama ili bioceno
ze T , koja dolazi po jedinici povrine ili volum ena stanita T. Izraava se kao
volu m n i udjel, teina (tj. teinski ud jel), udjel mase sirove (tzv. mokre) ili suhe tvari ili kao koliina ugljika ili duika u organskoj tvari po jedinici povrine ili volum ena. Pokazatelj je produktivnosti t odreenog podruja. U kupna masa svih organizama
risti solarna energija T. Prilikom pro izvodnje bioplina ujedno nastaje i mulj koji je u poljoprivrdi visokovri jed no gnojivo. (I. T.)
biosfera (gr. bios ivot + sfaira

lopta; engl biosphere; njem. Biosphare), prostor na Zem lji koji je naseljen i vim biima, odnosno u kojem postoje uvjeti za ivot. ine je svi ekosustavi " T na Zemlji. Biosfera obuhvaa itavu
(proizvoaa T, potroaa T, razlagaa T)

ili odreene grupacije organizama (vrste t i si.) u ekosustavu t , na odreenoj trofikoj razini T unutar hra nidbenog lanca T. M oe biti izraen i kalorimetrijski po jedinici povrine/vo
hidrosferu t , sloj litosfere t do dubine od oko 10 metara i donji sloj atmosfe re T do visine od priblino 10 metara.
Debljina biosfere varira jer nisu svi dijelovi Zem ljine povrine jednako povoljni za ivot. (I. T.)
lumena. (D. .)
biom etrlja (engl
biostatistika, vidi biometrija. (D. .)

biotiki im benik (bio od gr. bios
ivot; engl. biotic factor, njem. biotische Factoren), biotiki faktor, biotski im benik. im benici ije je postojanje uvjetovano ivim dijelom prirode, to je ona grupa imbenika koji proizlaze iz ivotnih procesa odnosno uzajam nih utjecaja m eu organizmima. T o su prehrana (hranidbeni lanac T ili mre
biometrics, biometry, quantitative biolog} , biostatystic, njem. Biometrie, Biostatistik), biostatistika,

bioloka statistika. Primjena matematiko-statistikih metoda za analizu biolokih pojava. (D. .)
biom onitoring (engl. biomonitoring, njem. Biomonitoring), vidi m onitoring. (D. .) bioplin (engl. fermentation gas; njem.
Biogas), jedan od obnovljivih oblika energije (obnovljiva energija T) iji je

glavni sastojak plin m etan (50-70% ). Energetska vrijednost bioplina iznosi u prosjeku 25.000 kj/m 3. Nastaje m i krobiolokom razgradnjom organske tvari (slama, lie, stajski gnoj, tj. bio masa t) u anaerobnim uvjetima. Energija organske tvari (energija ke m ijskih veza) u osnovi je dobivena pretvorbom energije Suneva zrae nja u biokem ijskom procesu fotosinte ze t zelenih biljaka. T ehnikom bio plina se stoga na indirektan nain ko
a t ) , razmnoavanje, rasprostranjivanje vrsta, kompeticija t , paraziti zam T, komenzalizam t i dr. (D. .)

biotop (gr. bios ivot + topos
mjesto; engl. biotop, njem. Biotop), sta nite T, prostorna jedinica kojoj je svojstvena odreena kombinacija_/?z/kalnih I i kemijskih imbenika t ; pro stor ili mjesto gdje se organizam t ili popidacija t prirodno pojavljuju. (D.
.)
BNB, bruto nacionalni dohodak.
boata voda (engl.
brackish ivater; njem. Brackivasser), voda koja je slani-
POJMOVNIK
195
ja od slatke vode, ali manje slana od morske vode. Boate vode se javljaju na mjestima gdje se morska voda razrjeuje slatkom vodom , npr. u estuarijima. U zim a se da su boate vode one ija se slanost t kree od 0,5% do 30%, a dijele se na oligohaline (0,5 5%), m ezohaline (5 18%) i polihaline (18 30%), Prema Venecijan skom sustavu iz 1958. godine (engl. the V enice system) boate vode se klasificiraju prema sadraju klorida (C l- ) i dijele na zone: euhalina (1,65 2,2% C l- ), polihalina (1,0 1,65% C l- ), mezohalina (0,3 1,0% C l- ), a-m ezoh alin a (0,55 1,0% C l), B-m ezohalina (0,3 0,55% C l- ), oligohalina (0,03 0,3% C l- ) i slatka voda (0,03% Cl- i manje). B o ate vode u pravilu naseljavaju eurihaline vrste koje podnose kolebanja sla nosti. (I. T.) BPKs (engl. B O D s biochemical 0^ 7gen demand; njem. BSB 5 Biochemischer Sauerstojfbedaij), biokemijska po tronja kisika u pet dana. Metoda ko jo m se utvruje razina biokemijskih procesa u vodi prema tom e koliko ki sika potroe mikroorganizmi koji u vodi ive i razgrauju organsku tvar, pri em u troe kisik. Izvodi se tako da se u dvije posude sakupi uzorak vode, u jednoj se odmah mjeri koliina otopljenoga kisika, a druga se ostavlja da stoji u mraku pet dana na 20C. N akon isteka tog vremena mjeri se koliina kisika u drugoj posudi. D o bivena razlika je koliina kisika po trebna za biokemijske procese. S to je vie organskih tvari u vodi (npr. iz kanalizacije), vie je mikroorganiza ma, pa se troi vie lsika za biokemij ske procese. Posljedica je toga ta da
preostaje znatno manje kisika za vie ivotinja, poput riba. Zato je BPK do bro mjerilo organske oneienosti vode. Jedan od glavnih razloga za proiavanje otpadnih voda upravo je taj da se smanji njihov BPK prije vraanja u rijeke kako se kisik u rijeci ne bi smanjio uslijed pojaane raz gradnje organske tvari. (I. T.)
brojana piram ida, vidi piramida. (D. .)
hranidbena
bruto proizvodnja (engl. gross prodttc-
tio, njem. Bruttoproduktion), ukupna koliina asimilirane Torganske tvari i/ili energije t od strane jedinke ili po pulacije T po odreenoj prostornoj je
dinici u odreenom vrem enu. Ona se m oe iskazati kao bruto primarna proizvodnja (engl. gross primaij production, GPP, njem. Bruttoprimdrproduktion), kada govorim o o koliini asimilirane organske tvari to je asi miliraju autotrofni T organizami ili autotrofna populacija po odreenoj prostornoj jedinici u odreenom pe riodu vremena. M ogue ju je iskazati i kao bruto sekundarna proizvodnja (engl. gross secondatj production, GSP, njem. Brutto Sekundarproduktion), ako se ona odnosi na asimilaciju energije i organske tvari sa strane primarnoga
konzumenta T, odnosno na razini se kundarne produkcije t . (D. .)

buka, (engl. noise, njem. Lann), bilo
koji nepoeljan zvuk, u rasponu od praga ujnosti (0 dB) pa do praga boli (130 dB), primjerice jaka gradska bu ka (90dB) ili industrijska buka (110 dB) kategoriziraju se kao zagaenje okolia, odnosno tip polutanta koji zagauje okoli. tetna, kodljiva bu ka je ja la buka koja m oe izazvati
196
E koloki leksikon
trajno oteenje sluha, smatra se daje to buka iznad 90 dB, kojoj je osoba izloena osam i vie sati na dan. (D.
.) B urg ess Sh ale, kamena

formacija, sedim entnih stijena iz perioda kambrija. N alazi se na padinama planine M t Stephena, u N acionalnom parku Yoho u Britanskoj Kolumbiji, Ka nada, kao 60 metara dugaka, 150 metara visoka i 2,5 metra debela stijenovita formacija. Starosti je otprili ke 520 m ilijuna godina, a otkrio ju je i opisao 1909. Charles D oolittle Walcott, ameriki paleontolog, koji je sa
m o u Burgess Shaleu iskopao oko 65.000 primjeraka jedinstvenih fosi la T. D o danas je opisano oko 150 vrsta fosilnih ivotinja s toga lokalite ta. Dom iniraju fosili artropoda, od kojih m nogi ne slie niti jednoj danas poznatoj vrsti, a znaajno je i prvo pojavljivanje fosilnih hordata. O vo nalazite predstavlja najvanije i naj bogatije (po broju vrsta) nalazite kambrijskih fosila, a s evolucijskog t stajalita, jedinstveni uvid u radijaciju metazoa i jedinstveni primjer biodi-
verziteta T koji je vladao tijekom kambrija. (D. .)
ce ro fag i (engl. cerophagotis, njem. Cerophag), organizm i koji se hrane v o skom , npr. Galleria mellonella, Achroia grisella. (D. .)
meaja funkcija organizma, a u iz nim nim sluajevima i do smrti. (D. .)
ciklina su k c e sija , proces
CFC, vidi kloroflorougljikovodici. (D. .)

CF&j vidi kloroflorougljikovodici. (D. .)
CFU, vidi kloroflorougljikovodici. (D. .)
cijan id i (engl. cyanids, njem. Cyanide),

soli H C N (cijanovodine ili tzv. pru ska kiselina, njem. Blatisaure, Cyanwasserstqff). Najpoznatiji N a i K cijanid, vani u industriji. U organizmu se veu na enzim e citokrom e, sprijeavajui stanino disanje. M oe do i do sluajnog trovanja njihovom upotrebom kao pesticida (rodentici di), u industriji (metalurgija), pri uzi manju biljnih produkata bogatih glikozidim a i si. Ima ih u dim u cigarete. M oe nastati pri izgaranju plastinog materijala koji sadrava duik. Inhala cijom cijanidnih spojeva, smrt nastu pa za nekoliko minuta, njihovim gutanjem za oko 60 m in. U plodovim a badema nalazi se priblino 0,05-0,1 % cijanovodine kiseline, pretjerana konzum acija m oe dovesti do pore
sam oobnove prirodnih ekosustava t koji su postigli najvii stupanj organizacije. U ciklikoj sukcesiji na odreenom podruju nalazim o mjeavinu svih razvojnih faza (inicijalnih, optim alih i terminalnih npr. u praumi m ozaiki isprepletene povrine podmlatka, mladika, srednjedobnih, starih i pra starih, odum iruih sastojina). Vidi klimaks i sukcesija. (D. .)
c ik lo n a (gr. kykloo savijam, vrtloim; engl. cyclone\ njem. Zyklon), de

presija; podruje niskog tlaka zraka u kojem se zapaa vrtlono, konvergen tno i uzlazno strujanje zraka. C iklone donose oblano vrijeme i oborine. (I.
T.) ciljevi i usm jerenja prostornog raz voja RH, prema O dluci o donoenju
programa prostornog ureenja R epu blike Hrvatske (N . n. 50/99.) Cilje vim a prostornog ureenja, gospodarsko-razvojni okvir odreen je te njom Hrvatske da povea kvalitetu ivljenja i uravnotei razvoj svih po-
198
Ekoloki leksikon
druja Drave, da unaprijedi uinkovitost gospodarstva prilagoenog tr inim uvjetima te se tako ukljui u europske razvojne sustave i svjetsku razmjenu. Kljunu ulogu s gledita koritenja prostora imaju poljopri vreda, turizam i industrija, a osobito znaenje prom et i infrastruktura, po sebice vodno gospodarstvo zbog vi estrukog utjecaja na prostor. T om odlukom utvreni su i osnovni ciljevi prostornog razvoja. T o su: Osnaiti prostorno razvojnu stru kturu Drave, uvaavanjem obli ka i m orfolokih cjelina nacio nalnog teritorija, postojee mree naselja i prom etno razvojnih kori dora te razmjetaja resursa. Poveati vrijednost i kvalitetu pro stora i okolia, a razvojne ciljeve prilagoditi znaajkama prostora, uz iskljuenje negativnih utjecaja na prostor i okoli. Racionalno koristiti i zatititi na cionalna dobra, a svrhovito kori tenje i namjenu prostora tem eljiti na strunim i znanstvenim osn o vama i cjelovitom uvidu u zna ajke prostora, usklaeno s europ skim kriterijima-stanardima, osobito za zatitu prirodnih resur sa i okolia. U vaiti zajednika obiljeja i oso bitosti podruja, prirodnu cjelovi tost, ekoloku osjetljivost, razvije nost i ogranienja infrastrukture, turistiku atraktivnost i druge znaajke pojedinih podruja kao osnovu za utvrivanje zajednikih kriterija koritenja prostora i raz mjetaja djelatnosti, u sklopu izra de dokumenata prostornog ure enja i razvojnih programa.
Razvijati infrastrukturne sustave na cijelom podruju Drave su kladno razvojnim potrebama i eu ropskim mjerilima. Osigurati uinkovitost sustava pro stornog ureenja te s tim ciljem usavravati organizacijske, za konske i druge okvire sustavne skrbi o prostoru i prostornom razvoju. U sm jeriti prostorno-razvojne pri oritete prvenstveno na pobolja nje uinkovitosti u okvirima ve izgraenog i koritenog prostora, te na stvaranje uvjeta za nove pro grame radi pokretanja gospodar skih aktivnosti i poboljanja kvali tete ivota na svim , osobito depopulacijskim podrujima. (I. T.)
ciljevi za tite o ko lia, prema Zako

nu o zatiti okolia (N . n. 82/94.) os novni ciljevi zatite okolia u R H su trajno ouvanje izvornosti, bioloke
raznolikosti t prirodnih zajednica i

ouvanje ekoloke stabilnosti; ouva nje kakvoe ive i neive prirode i racionalno iskoritavanje prirode i njezinih dobara; ouvanje i obnavlja nje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika; i unapijeenje stanja oko lia i osiguravanje boljih uvjeta ivota. (I. T.) cirkalitoral (lat. circa oko + litus, litoris obala), etvrta po redu stepe nica litorala T, koja se naziva jo i elitoralom. Protee se od donje granice rasprostranjenosti fotofilnih alga i morskih cvjetnjaa do dubine do koje se jo m ogu razvijati scijafilne alge, a to je obino 120 do 200 metara. Z e lenih alga, koje su fotofilne i zahtije vaju jau osvijetljenost, ovdje vie ne ma. Scijafilne alge su crvene i sm ee
POJMOVNIK
199
alge kojima je za rast i razvoj dovoljna slaba osvijetljenost. Ispod 200 metara dubine svjetlo vie ne prodire, pa ne ma ni biljaka. D n o je pjeskovito ili muljevito. U cirkalitoralu prevlada vaju konzumenti T, alga je relativno m alo i javljaju se u pravilu pojedi nano, a ne u kompaktnim zajednica ma poput onih u infralitoralu t . Broj ivotinjskih vrsta raste. (I. T.) C/N odnos (engl. C /N rado, njem. C/N Verhaltnis), omjer ugljika i duika u organskim tvarima koje nalazimo u tlu. O dnos govori o stupnju degrada cije organske tvari s pom ou mikro organizama. O sim tog omjera postoji i C /P odnos (omjer ugljika i fosfora).
se u cijelom mediteranskam bazenu, a areal prostiranja u nas je relativno velik, jer su velike i nae povrine m ezozojskih vapnenaca i dolomita. U nas se ne javlja kao kontinuirani zem ljini pokrov, ve vie kao fragmen tarne manje plohe. Rasprostranjena je irom cijelog naeg kra. Najvee po vezane povrine nalaze se u Istri, za tim slijede manje povrine razbacane u kru Dalmacije, H ercegovine, a ima je poneto i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Pokrivaju prirodna vegeta cija naih crvenica: makija i degradi rana uma kserotermnih zajednica hrasta crnike, crnog bora ali i hrasta medunca, a dijelom i kserotermne travnate biljne zajednice. Reljef T na kojem je nalazimo je najee brdski. Kemijski sastav m ineralnog dijela crvenica i kemijski sastav svjeeg ostatka otopljenog vapnenca vrlo su slini. Crvena boja potjee od eljeza kojeg ima u spojevima (tzv. hematit). U prolosti, kad su vladali vie sup tropski uvjeti, dolo je do jae desilikacije rezidija, ime se relativno po veavao sadraj eljeza i aluminija (tzv. seskvioksida). arka i suha ljeta omoguavala su dehidrataciju i koa gulaciju seskvioksida s manje vode, dakle, dehidrirani oblici eljeza s izrazitijim crvenim nijansama. Vana je za uzgoj mediteranskih kultura, a po sebno vinograda, maslinika, ju n og voa, agruma, povra i dr. ovjek je poljodjelatnou intenzivno utjecao na svojstva i razvoj tog tla, zato su crvenice velikim dijelom antropoge na tla. Crvenice su relativno siroma ne hum usom . O sim toga crvenice su zbog antropogenog t utjecaja podlone eroziji. (D. .)
(D. .)
COR1NE, European C om m unities C oordination o f Information on the En vironm ent Programme.
crnica, skupni naziv za sve vrste tla ko je obiluju humoznim tvarima T; crne su boje. (D. .) crveni popis ugroenih vrsta (engl.
Red List ili Red (Data) Book; njem. Rote Liste), katalog koji izdaje IU C N
(The W orld Conservation U n ion ), a koji sadrava popis rijetkih biljnih i ivotinjskih vrsta i onih kojima prijeti opasnost od izumiranja. Vidi ugroena
vrsta t . (I. T.)

crvenica, terra rossa. T lo crvene boje
m editeranskog i submediteranskog podruja. Crvenica se formira na is tim i vrstim vapnencima i dolom iti ma, a solum je nekarbonatan. N e u tralne su do blago kisele reakcije. Tla pod ovim nazivom nalaze se na vrs tim vapnencim a i dolom itim a uglav n om iz trijasa, jure i krede. Pojavljuje
i e n je otpadnih voda viim bi ljem , vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. .) i e n je otpadnih voda, vidi zbri njavanje otpadnih voda. (D. .) rnozem (engl. chernozem, black eartlt,
njem. Tscliernoseine, Schivartz Erde), crnica, crna zemlja im e potjee od ru skog naziva arnozjom, prema V. V. Dokuajev 1883. jed n om od zaetni ka genetske pedologije. Taj je naziv prihvaen u cijelom svijetu. C ernozem je tlo semiaridnog stepskog p o druja, s m olinim A horizontom , debljim od 40 cm i prelaznim AC horizontom na dubini od 25 30 cm. Razvija se na karbonatnim ilovastim , a rjee pjeskovitim rastresitim
supstratima. Boja h um usnog hori zonta je tamnosmea. ernozem i imaju dobro izraenu zrnastu struk turu. Karbonati se javljaju od povri ne ili u prijelaznom horizontu. Ima ga m alo u Hrvatskoj (ist. Slavonija i Baranja). U vjeti postanka: matini supstrat je karbonatni les ili prapor, eolski sedim ent s 20 do 30 posto C aC 0 3 . M oe se razviti i na pretaloenom lesu, aluviju i na eolskim pi jescim a. R eljef u podruju gdje nala zim o ernozem je ravan. N astao je najvjerojatnije u borealu u suho i to plo doba, prije 7000 8000 godina, u stepskim klimatskim uvjetima. (D. .)
Dan bioloke raznolikosti, Dan planeta Zemlje,

tumi u zatiti okolia T.
vidi
vaniji datumi u zatiti'okolia t .

vidi vaniji da
Dan sm anjenja prirodnih k a ta stro
fa, vidi vaniji datumi u zatiti okolia T.

Dan za tite m ovara, vidi vaniji da tumi u zatiti okolia T. Dan za tite o k o li a , vidi vaniji datu mi u zatiti okolia T. Dan za tite o zo n sk e ovojnice, vidi vaniji datumi u zatiti okolia t . Dan z a tite p lan in sk e prirode RH, vidi vaniji datumi u zatiti okolia 1\ Dan za tite ivotinja, vidi vaniji da tumi u zatiti okolia t .
DT (engl., njem. D D T ), (C 14H 9CI5, 2 ,2 -b is(p -k lo r o fe n il)-l, 1, 1, -trik loroetan), klorirani ugljikovodik, sinte tiki insekticid, u upotrebi od 4 0 -ih godina 2 0 -to g stoljea. Otrovan za i votinje i ovjeka. Kemijski vrlo stabi lan. Bioakumulativan, nakuplja se u mastima i hranidbenom lancu. B ioperzistentan, s dugim poluvrem e-
nom razgradnje, stoga je zabranjen u veini zemalja svijeta. Kancerogen. Sintetiziran 1874. vicarski znanstve nik Paul H erm an M uller, 1939. ot krio njegova insekticidna svojstva, za to je nagraen N o b elo v o m nagra dom za fiziologiju i m edicinu 1948.
(D. .) decib el (skraeno dB), jedinica jai

ne zvuka (10 B el). Logaritamska v eli ina (promjena za 10 jedinica dB, predstavlja 100 x poveanje/sm anje nje intenziteta zvuka). N a ziv prema A. G. Bell. (D. .)
degradacija otrova (engl. degradation, njem. Abbau), razgradnja otrova. (D. .) de g radacija tla (engl. soil degradation),
proces smanjenja biolokih, kem ij skih i fizikalnih kvalitativnih osobina tla. N ek i od uzroka su ovi: krenje prirodnog vegetacijskog pokrova radi dobivanja aktivnih poljoprivrednih povrina, unos ksenobiotika T, poluta-
nata f i toksina T, eutrofikacija T tla uporabom gnojiva t , poveana stopa

erozije tla uslijed krenja i poljodjel ske obrade, odvodnjavanje, navodnja
202
Ekoloki leksikon
vanje, precipitacija atmosferskih polutanata, akumulacija urbanih otpa daka, rastua urbanizacija s glom az n om infrastrukturom, prom etnice i prom etni putevi, turizam, rudarski kopovi i dr. O ko 300 milijuna hektara tla je u potpunosti degradirano, dok oko 2 milijarde hektara pokazuju znakove degradacije, veim dijelom u Aziji i Africi. (D. .)
se procesi zbivaju uglavnom uz nedo statak kisika. Suprotan proces je nitirifikacija T. (D. .) de o ksirib on u kle in ska kiselina, vidi DNA t . derm atofit (engl. dermatophyte), biljni organizam koji se nastanjuje i ivi na koi ili dlaci (npr. alge koje naseljuju dlaku i kou ljenjivaca (Xenarthra, Bradypodide), a pogoduje im vlana tropska klima kine ume, usporeno kretanje i nain ivota ljenjivaca). U uem smislu naziv za parazitske glji vice koje ive na koi ivotinja i ov jeka. (D..)
degradirane umske povrine,

povrine koje su u prolosti bile pre krivene um om , a na kojima danas zbog snanog i dugotrajnog antropo genog utjecaja nalazimo neki od degradacijskih stadija: makiju, garig, i karu, livade i travnjake, kamenjare i si. (I. T.)
dem ekologija (gr. detnos narod, puk + oikos kua, dom + logos rije, govor), vidi populacijska ekologija
destruenti, vidi razlagai. (D. .)
deterdenti (engl. detergents, njem. Detergentien), skupina sintetskih spojeva

tzv. tenzida (linearnih alkilsulfonata, npr. anionski alkilbenzolsulfonat, ne ionski alkoholetoksilat i kationski tenzidi), koji slue kao sredstva za pranje i ienje. Jedan dio deterdenata teko su razgradivi spojevi, perzistentni u prirodi, no neke deterdentske kemikalije bioloki su razgradive, ali optereuju okoli fosfati ma. (D..) deioksifikacija, (engl. detoxication, njem. Entgiftung, Detoxifmtion), u ekologiji, razgradnja, pregradnja, kemijsko veza nje i kemijski raspad toksinih tvari i me se umanjuje njihova otrovnost i/ili tetnost. U razliitim organizmima po stoje razliiti mehanizmi (enzimi, metalotionini itd.) koji veu ili na drugi nain (oksidaze) smanjuju otrovnost. (D..) detoksikacija, (engl. detoxication, njem. Detoxiftkation), postupci razgradnje (de
t . (I. T.) em oeen (gr. dem os narod, puk +
koine zajednica; njem. Demozdn),

struktura odnosa izm eu pripadnika jed n e populacije te izm eu njih i okolia. T o je predmet prouavanja
demekologije t. (I. T.)

dem otop (gr. de m os narod, puk + topos mjesto; njem. Demotop), pro stor koji naseljava neka populacija t . (I.
T.)
dendrologija (gr.) znanost o drvena
stom bilju (grmlje i drvee). (D..) denitrifikacija (engl. deidtrification, njem.
Denitrjfikation), jedinstveni naziv za lan

ani skup procesa u kojima redukcijom nitratni i nitritni duik pod utjecajem denitrifikacijskih bakterija t prelazi u slobodni duik ili duikove okside. T i
POJMOVNIK
203
gradacije) otrovat u manje otrovne i/ili neotrovne spojeve u organizmu i/ili u
ronika zaraznih bolesti u organiz m u, hrani, okolini i okoliu. (D. .) dieldrin (engl. dieldrin, njem. Dietdrin),
klorirani ugljikovodik, ciklodienski sintetiki insekticid. Upotrebljava se za zatitu bilja, protiv kukaca koji obi tavaju u tlu. Ubraja se u skupinu v i soko toksinih spojeva. U tlu i orga nizm u se biodegradacijom slabo raz grauje, i ima sposobnost bioakum ulacije. M oe nastati kao produkt biodegradacije aldrina. Akumulira se u organima toplokrvnih kraljenjaka (mozak, jetra, slezena, guteraa, bu brezi i m asno tkivo, potencijalno i u majinu m lijeku). Otrovan za ribe, teti pticama. Kronina izloenost ni im dozama uzrokuje oteenje jetre. U Njemakoj zabranjen 1966. u vedskoj 1970. godine, (D. .) d ife r e n c ija ln e v r s te (engl. differential species, njem. Differentialarten, Trennarten), vrste T koje razluuju i odreuju osobitosti niih vegetacijskih jedinica (subasocijacije i facijesa) u okviru jedne asocijacije T , biljne zajednice T ili jitocenoze 1\ (D. .) dim (engl. smoke, njem. Rancit), hetero
ekosustamA. (D. .) detritivori, vidi detrivori. (D. .) d etritus (lat. detritus, us m. otpaci
ostaci; engl. detritus, njem. Detritus), detritusni mulj. D jelom ino razgraena organska tvar, nataloena na dnu, najee u eutrojnim T stajaim kopnenim vodama T. ine ga organogene, sitne estice koje tvore m ulje vitu masu. (D. .) d etrivori (ht. detritusf + vorare jesti, derati engl. detritivore, njem. Detrivoren, Reduzenten, Destruenten), u irem sm islu, organizmi t kojima je izvor energije t mrtva ili otpadna organsku
tvar (raziagai T, reucentl T, destnienti T), U uem sm islu oni organizmi t

koji kao hranu T uzimaju detritus T ; najee su to ivotinje koje pripadaju zajednicama f m uljevitoga dna, gdje se taloe vee koliine raspale i/ili poluraspale organske tvari. Poznati su brojni oligoheti (Tubijex, Limnodrilus, Potamothrix, Psammoryctes) i liinke hironom ida ( Tanypus, Tanitarsus, Polipedilum). Vrste poput Tubijex tnbijex cijeli ivot vezani su iskljuivo za detritivorni nain hranjenja; m nogim ivotinjama na viim stupnjevima razvoja detritus povrem eno predstav lja izvor hrane, primjerice riba Scatophagus argus koja jed e velike koliine detritusa u estuarijima jugoistone Azije, ali nije na njega strogo vezana kao na jed ini izvor hranjivih tvari (pri jevod latinskog im ena Scatophagus do slovno je izm etojed). (D. .)
gena mjeavina plinova (C O 2 , N O x, C O itd.), estica (praina, pepeo, aa i dr.) i para (vodena para) koje nastaju kao produkt izgaranja, a ispergirane su u obliku aerosola u plinovitoj fazi tj. zraku. (D. .) DISAE (Developm ent o f Implementation S tra te g ie s fo r Approxim ation in Environment), program to ga je
pokrenula Europska komisija u rujnu 1996. sredstvima PHARE programa s namjerom da se pridruenim lanica ma Europske zajednice pom ogne u
dezinfekcija, postupak
uklanjanja, unitavanja ili onesposobljavanja uz
204
Ekoloki leksikon
razvoju strategija za primjenu i pro vedbu zahtjeva koje namee zakon Europske zajednice. U sklopu D ISAE programa nude se pridruenim lanicama razliite usluge: tehnika p om o u obliku m ini projekata, se minari i financijska pom o za sudje lovanje na seminarima i sastancima Europske unije. (I. T.)
povrinu slobodne vode. Prozirnost vode je vrlo mala zbog golem ih ko liina suspendirane i otopljene organ ske tvari. Relativno male koliine slo bodne i otopljene anorganske tvari (prvenstveno kalcija) i niski pH t us porava aktivnosti bakterija, im e se takoer usporava razgradnja organske tvari, a tim e i recirkulaciju biogenih tvari pa je produktivnost (produkci
d isfo ti k a zona (gr. dys ne + p to s

svjetlo; engl. displiolic zone; njem. dysphotische Zone, Dammerzone), pro stor u akvatikim ekosustavima T koji se nalazi izm eu dobro osvijetljene
ja t ) takvog ekosustava T relativno

mala. Z bog male koliine hranjivih tvari i sastava flore alga nalikuju na slabo produktivna (oligotrofna) jeze ra. Faunu T dna ine uglavnom liin ke hironom ida i oligoheta (detritivo-
euforike T i neosvijetljene afotike zone t . U disfotikoj zoni prodor

svjetla u najveoj je mjeri reduciran, ali jo dovoljan da om oguuje ogra nienu fotosintezu T nekih vrsta alga. D isfotika zona se u prosjeku protee od 50 do 200 metara dubine. (I. T.)
ri t ) , stoga prema sastavu dna uglav

nom nalikuju na eutrofnajezera ali ih od njih razlikuju oskudna vegetacija dna i sirom ane planktonske t zajedni ce. Zooplankton T je dobro razvijen i ine ga uglavnom vrste koje se hrane otopljenim organskim tvarima i/ili suspendiranim hum usnim esticama.
(D. .)
d isim ila cija (lat. dissimilis neslian,

razliit; engl. dissimilation; njem. Dissimilation), razgradnja sloenih organ skih m olekula na jednostavnije tvari koje ih izgrauju. Suprotno je asimi
diversivor, vidi svejed. (D. .)

DNA (engl. deoxyribonucleic acid; njem. Desoxyribonukleinsaure), D N K , deok siribonukleinska kiselina. Nasljedna tvar (genetski materijal) koja nosi na sljednu uputu. M olekula D N A je polim er sastavljen od dva dugaka lanca nukleotida, zavojito obavijena jedan oko drugog u dvostruku uzvojnicu. Svaki nukleotid sadrava jednu m ole kulu eera deoksiriboze, fosfatni anion i jed nu od etiri duine baze: adenin, guanin, citozin ili timin. N u kleotidi su m eusobno povezani kovalentnim vezama. Dva lanca nukleo tida povezana su vodikovim vezama koje nastaju izm eu duinih baza, i
lacija
t . (I. T.)
distro fno (engl. distrophic, njem. di-
stroph), pojam opisuje plitke kopnen ovodne vodne sustave, najee movara, bara i plitkih jezera, sa ma lom koliinom nutrijenata T, bogato humusnim tvarima t , kojih je u donjim slojevima najee s m alom kolii nom kisika. N aziv je preuzet prema T hienem ann 1925. koji je prvi pre dloio pojam distrofni, uz oligotrofni T, eutrofni T i politrofni, kao jedan od pojmova klasifikacije vodenih ekosusta va T. Takvi sustavi obrubljeni su us kim pojasom trske i aa s plutajuom vegetacijom t koja gusto pokriva cijelu
POJMOVNIK
205
to tako da se adenin sparuje s tim inom , a guanin s citozinom . U slijedu duinih baza du m olekule D N A zapisana je nasljedna genetska uputa koja se ostvaruje sintezom bjelanevi na. U njoj je zapisan plan grae, fun kcije i razvoja stanice i itavog orga nizma. Strukturu D N A otkrili su znanstvenici James W atson i Francis Crick 1953. godine. Otkrie se sma tra jed nim od najvanijih u 20. sto ljeu. (I. T.) DNK, vidi DNA T,
dom inacija (lat. dominari vladati,

gospodariti; engl. dominance; njem. Dominanz), u ekologiji ponaanja ter m in se odnosi na drutveni status i votinje unutar skupine. Jedinka koja visold drutveni status unutar skupi ne odrava agresivnim ponaanjem spram drugih lanova skupine poka zuje dominaciju. U vegetacijskim is traivanjima, dominacija je sposob nost jed n e biljne vrste da iskae sna an utjecaj na ostale vrste unutar za jednice (fitocenoze t ) . Dom inantna bi ljna vrsta u nekom ekosustavu je obino ona koja je brojna, ima veliku pokrovnost i/ili veliku biomasu, usli jed ega odreuje mikroklimatske uvjete preostalim vrstama. (I. T.)
ljavaju i za ivotinje). U botanici je dormancija period mirovanja u ko jem sjemenke, spore, pupovi, bulbili i ostali vegetativni i reproduktivni or gani prestaju s rastom i razvojem i smanjuju m etabolinu aktivnost. Dormancija je fizioloki odgovor na nepovoljne uvjete okolia, a u m no gih je organizama potaknuta im be nicima okolia kao to su temperatura i fotoperiod (trajanje osvjetljenja), dostupnost hrane, vode, kisika i si. N a primjer, listopadno drvee se u jeseni gubitkom listova priprema za nepovoljno razdoblje zim u, koju provodi u dormanciji. N ek e druge biljke u dormanciji provode ljeto jer je ono za njih nepovoljno razdoblje sua i velilh vruina. Kada bare, j e zera ili rijeke presue, akvatiki orga nizm i koji m ogu ui u stanje dormancije preivljavaju, a ostali ugiba ju. U arktikom podruju odreene ivotinje u mirovanju provode zimu, period velikih hladnoa i nestaice hrane. S druge strane, u pustinjskim biom im a se nedostatak hrane esto javlja ljeti, u razdoblju sue i velikih vruina, pa neke ivotinje u mirova nju provode ljetno doba. Stanje m i rovanja u zim skom periodu naziva se hibernacijom, a ljetno mirovanje naziva se estivacijom. (I. T.)
dubina kom penzacije (lat. compensadorm ancija (lat. dormire

spavati; engl. dormanc}') njem. Keimruhe; Dormanz), stanje mirovanja i smanjenog m etabolizm a koje m oe zahvaati i tav organizam, kao u viih biljaka i ivotinja, ili m oe biti ogranieno na pojedine stadije, kao to su mirujue sjem enke biljaka, m irujue spore glji va i bakterija, mirujua jaja nekih i votinja (pojam dormancija uvrijeen je u botanici, no neki ga autori upotreb
tio izjednaenje; engl. compensation level; njem. Kompensationszone) , u ak vatikim ekosustavima t dubina na ko
joj je prodor svjetla toliko smanjen da su proizvodnja kisika u procesu foto sinteze T i njegova potronja u proce sima respiracije izjednaeni, drugim rijeima asimilacija t (proizvodnja or ganske tvari) jednaka je disimilaciji f (razgradnja organske tvari). N a toj dubini intenzitet svjetla iznosi samo
206
Ekoloki leksikon
1 posto od povrinskoga. Dubina kompenzacije razdvaja gornji trofogeni sloj T od donjega trofolitikog sloja T. (I.
T.) dugovaina rad ijacija atm osfere,

elektromagnetsko zraenje atmosfere velikih valnih duljina, od 3 m ikrom etra do 80 mikrometara. N aziva se jo i atmosferskim protuzraenjem. N a gor njem kraju atmosfere to je zraenje usmjereno u svemir, a na njezinu do njem kraju usm jereno je na Zem ljinu povrinu. Protuzraenje ovisi o tem peraturi zraka, pa je u pravilu danju vee nego nou, a pojaavaju ga oblaci i vlaga u zraku. (I. T.) dugovaina radijacija Zemljine povr ine, elektromagnetsko zraenje Z em ljine povrine dugovalnog, infracrven og dijela spektra. Energija toga zra enja emitirana s jedinine povrine Z em lje u nekom vrem enu naziva se iaravanjem tla ili zraenjem Zemljine povrine. O sim o temperaturi Z em ljine povrine, ona ovisi i o njezinim fiziko-kem ijskim svojstvima. Pri jednakoj temperaturi, od svih materi jala na Zemljinoj povrini najjae zra i svjei snijeg, jae od npr. kameni tog ili pjeanog tla. Iaravanje tla tra je neprestance, ali se tijekom dana mijenja sukladno promjenama tem perature povrine: on o je najjae sre dinom dana, a najmanje nou. Svake godine Zem ljina povrina u prosjeku gubi vie energije u obliku dugoval
nog zraenja nego to je primi u obli ku kratkovalnog zraenja Sunca (vidi radijacija Sunca t ) , no ona ne biva sve hladnija i hladnija jer osim Suneva zraenja energiju dobiva i od atmosfere T u obliku protuzraenja (vidi dngo-
valna radijacija atmosfere t ) . (I. T.) duikov (I) o ksid (N 2 O),

biduikov oksid. Bezbojan plin, prirodno nasta je m ikrobiolokom denitrifikacijom nitrata u tlu, izgaranjem biomase. M oe nastati reakcijom duika, atom arnog kisika ili ozona u gornjim slojevima atmosfere. Jedan od hitni jih oneistaa atmosfere. (D. .)
duikov (II) oksid (N O ), duikov ok

sid. Bezbojan plin, nastaje izgaranjem organskih spojeva. U tjee na sm anje nje ozona (spajanjem s o zon om daje produkt N O 2 i O 2 ). S vodom stvara nitratnu kiselinu, odgovoran za kisele kie. Sudjeluje u nastajanju fotosintetskog smoga. Jedan od hitnijih aeropolutanata. (D. .)
duikovi oksid i (N O x), skupina spo

jeva duika i kisika, poput duik (II) oksida (N O ), duikov (IV) oksida ( N O 2 ), nastalih spajanjem kisika i duika pri visokim temperaturama, primjerice izgranjem fosilnih goriva. M eu primarnim su aeropolutantima. U reakciji s vodom stvaraju kise line npr. duinu kiselinu ( H N O 3 ). Jedan su od uzronika kiselih kia. (D.
.)
eafon (engl. edaphon, njem. E daphon), ivotna zajednica pedobionata tj. or ganizama koji obitavaju u tlu ili su nainom prehrane vezani uz tlo (primjerice vie biljke). (D. .)
egzosfera, v id i atmosfera t . (I. T.)

EIONET, European Information Observation N etw ork. EIS, Environmental stem. and
Informationsy-
edafotop, vidi pedotop. (D. .)

e d a fsk i fa ktori (gr. edafos zem lji
te, engl. edaphic factors, njem. edapltische Faktoren, Bodenfaktoren ), grupa ekolokih imbenika T koji se odnose na fizik a ln e T, kemijske T i bioloke t oso bine da T, kao i na osobine stijena na kojima tlo nastaje, a ine jedne od abiotskih imbenika f koji djeluju na organizam t koji ivi na i/ili u tlu. Fizikalni edafski im benici su tem pe ratura tla, tekstura tla, relativna gu stoa (volum na teina), poroznost, koliina vlage, kapacitet retenicije, adhezivnost itd. Kemijski edafski im benici su p H tla t , koliina organ ske tvari i koliina anorganskih tvari poput nitrita, nitrata, duika, fosfora i
e kofiziolog ija (gr. oikos kua, dom

+ fsis priroda + logos rije, govor; engl. physiological ecology; njem. O kophysiologie), istrauje utjecaj oko lia na fizioloke osobine jedinke i koristi fizioloka zapaanja kako bi objasnila ivotne prilike, rasprostra njenost i abundanciju t organizama u prirodi i njihove unutarnje ivotne procese. U sredotoena je na fiziolo ke procese u organizmima u ovisnosti o fizikalnim i kem ijskim svojstvima okolia. Ekofizioloka istraivanja se uglavnom provode u laboratoriju, gdje se prouavaju reakcije organiza ma na prom jene vanjskih imbenika (npr. temperatura, slanost, vlaga, hra njive tvari, svjetlo), a zatim se dobi veni rezultati pokuavaju povezati s opaanjima u prirodi. Vidi autekologi
ja t . (I. T.)
si, (D. .) EEA, European Environom ent Agency. EEB, European Environmental Bureau.
ek olo g (gr. oikos kua, dom + logos

rije, govor; engl. ccologist', njem.
208
Ekoloki leksikon
Okologer), znanstvenik koji se bavi ekologijom T. Ekolozi prouavaju slo
ene odnose izm eu ivih bia i nji hova ivog i neivog okolia, a da bi te odnose bolje razumjeli i protuma ili slue se laboratorijskim pokusi ma, istraivanjima na terenu, mate matikim m odelim a itd. Rezultate svojih istraivanja ekolozi, kao i ostali znanstvenici, objavljuju u znanstve nim i strunim asopisima i knjiga ma. (I. T.)
sm islu na ekologiju mora T , uma, je zera itd. Ekolozi svoja istraivanja usmjeravaju na odreene taksonomske skupine, pa se tako razlikuju po druja ekologije bilja t , ekologije ivoti
nja T, a u uem smislu npr. ekologija
sisavaca, ptica, kukaca i si. O dnosom ovjeka i okolia bavi se ekologija ov

jeka T. Ekolozi ponekad prouavaju
ekologija (gr. oikos kua, dom +

rije, govor; engl. ecology; njem. Okologie), znanost o m eusob nim ovisnostim a i utjecajima ivih or ganizam a T i njihova ivog i neivog okolia. Ekologija je grana biologije T, a zbog svojih specifinih potreba uje dinjuje niz znanstvenih disciplina i njihovih metoda: botaniku, zoologi ju, antropologiju, pedologiju Id eo lo g i j u T, m eteorologiju, hidrologiju t , ma tematiku, fiziku, kemiju i druge. Ter m in ekologija prvi je upotrijebio i uveo u jezik znanosti njemaki zoo log Ernst Haeckel 1866. godine, koji je pod tim razumijevao cjelokupnu znanost o odnosim a organizama spram svijeta koji ih okruuje, dije lom organske, dijelom anorganske prirode. Ekoloka istraivanja m ogu biti usredotoena na jedinke (autekologija T ), populacije (demekologija ili
populacijska ekologija T) i skupine orga logos
ponaanje jedinki, prije svega nain sakupljanja hrane, odabir partnera i prilagodbu protiv predatora koje po spjeuju preivljavanje. T o podruje se naziva ekologijom ponaanja. Popula
cijska ekologija t prouava procese koji
utjeu na distribuciju i abundanciju biljnih i ivotinjskih populacija. B iocenologija je znanost o strukturi i fun kciji ivotnih zajednica, biocenoza, koje su sastavljene od populacija ra zliitih vrsta koje ive zajedno na od reenom stanitu. Ekolozi istrauju
areale T vrsta i njihove ekoloke nie T,
stabilnost biocenoza i imbenike koji na njih utjeu, odnose unutar i iz m eu zajednica, kruenje hranjivih tvari, utjecaj klime i m noge druge abiotike i biotike imbenike. Vana grana ekologije je i paleoekologija t ko ja se bavi izum rlim organizmima. D io ekologije koji istrauje strukturu i funkciju ekosustava sluei se mate matikim m odelim a i kompjutor skim programima jest ekologija sustava. Ona je pak dovela do ubrzanog raz voja primijenjene ekologije, koja se bavi prim jenom ekolokih principa na upravljanje prirodnim resursima, po ljoprivrednu proizvodnju i probleme oneienja okolia. Postalo je oito da su neki od najveih problema da nanjice, poput ekspanzije svjetskog stanovnitva, zagaenja okolia, ne
nizama (sinekologija T) odnosno na

ekosustave T. U sklopu autekologije,
ispitivanje odnosa jedinke i njena fi zikog okolia jest predmet ekoftziologije T . Sinekologija se dijeli prema ti
pu okolia koji prouava na: akvatiku t i terestriku ekologiju t , a u uem
POJMOVNIK
209
dostatka hrane i s tim u vezi proizali socijalni i politiki problem i, zapravo u velikoj mjeri ekoloki. T o je razlog zato interes za ekologiju neprekidno raste. N o ekologija se esto pogreno izjednaava sa zatitom okolia, pa se term in ekoloki vrlo esto m oe uti u izm ijenjenom sm islu u svako dnevnom govoru. Primjerice, esto se govori o ekolokim proizvodima, ekolokoj hrani,' ekolokoj svijesti, ekolokim udrugama i si. kad se zapravo ele istaknuti razliita na stojanja za ouvanjem okolia. M nogi ekolozi naglaavaju vanost zatite okolia i aktivno u njoj sudjeluju, to proistjee iz njihovih istraivanja, no pogreno je politiku, tehnike mjere i nastojanja za ouvanjem prirodnog i zdravog okolia poistovjeivati s ekologijom . (I. T.)
okoliu, prirodnim resursima i dru gim ljudskim skupinama. Premda se ekologija ovjeka ponekad bavi od no som pojedinca i okolia (autekologi ja t ) , ee se primjenjuje princip demekologije t i sinekologije t tj. istrauje se odnos skupine i okolia. Vidi eko logija
T. (I. T.)
gene ecology\
ekologija gena (engl.
njem. Genokologie), jedna od najmla ih grana ekologije t koja istrauje slo ene odnose gena T u organizmu i njihove interakcije s unutranjim i vanjskim okoliem . Danas sve vie dobiva na vanosti jer se u okoli unose genetski modificirani organiz m i dobiveni genetikim inenjerstvom T. D rugo je ekoloka genetika, koja pro uava varijacije unutar vrste i genetski sastav u odnosu na okoli. (I. T.)
e ko lo gija bilja (engl.
plant
ecology\
ekologija m ora (engl. marine ecology\

njem. Meeresokologie), dio akvatike
ekologije t . Prouava ivot u morima,
njem. P fanzendkologie , PhytodkoIogie), grana ekologije t koja je usredotoena na biljke, za razliku od ekologije ivoti
nja t . Ekologija bilja prouava odnose
oceanima i estuarijima. Istrauje od nose m orskih biocenoza f i njihova ivog i neivog okolia te kemijska i fizikalna svojstva vodenog okolia, poput slanosti t , sadraja otopljenih plinova, kem ijskog sastava, gibanja vode i si. (I. T.)
biljaka s njihovim ivim i neivim okoliem . Pristup m oe biti takav da se prouava odnos pojedine biljke
(autekologija T) s njezinim ivim i ne
ivim okoliem , populacije (demekolo

gija T) te odnos skupine (zajednice) i
ekologija v eg e tacijsko g pokrivaa

(engl. vegetation ecology\ njem. Vegetationsokologie), dio ekologije bilja T, bavi
okolia (sinekologija T). (I. T.)
e ko lo gija ovjeka (engl. hum an ecology\ njem. H umanokologie), znanost o
se pridolaskom i rasporedom biljnih zajednica (fitocenoza T) na nekom pro storu u ovisnosti o ivotnim uvjetima (klima, reljef, geoloka podloga, tlo, antropogeni utjecaj). (I. T.)
interakcijama ovjeka i okolia. P o taknuti radovima ekologa koji su is traivali interakcije ivih bia i njiho va okolia, sociolozi su na slian nain poeli prouavati ljudske skupine, odnosno naine na koje se neka soci jalna struktura prilagoava svom
ekologija ivotinja (engl. anim al ecolog y ; njem. Tierokologie, Zoodkologie), ekologija T se razvijala u dva temeljna
210
E koloki leksikon
pravca: jedan usredotoen na biljke, drugi na ivotinje. Ekologija ivotinja istrauje dinam iku populacija, distri buciju, ponaanje i m eusobne od nose ivotinja i njihova ivog i ne ivog okolia. Pritom se razlikuju tri pristupa: autekologija t istrauje od no se, demekologija T odnose populacije, a
sinekologija T odnose skupine ivotinja
i njihova okolia. Budui da su ivoti nje ovisne o biljkama kao izvoru hra ne i zaklonu, ekologiju ivotinja teko je u potpunosti razumjeti bez pozna vanja ekologije biocenoze T i ekosusta
va t. (I. T.)
e k o lo g ist (engl. environmental activist),

v id i zatitar okolia t . (I. T.)
e ko lo k a am plituda (lat. amplitudo

obujam, veliina; engl. ecological a m plitude-, njem. okologische A m plitude), irina djelovanja odreenog fizikal n og ili kem ijskog imbenika u nekom ekosustavu na odreenu vrstu. Pri tom vrsta pokazuje najveu uestalost (brojnost) u optim alnom podruju danog imbenika (optim um t ) , a uda ljavanjem od optim um a postupno se povlai sve dok ne iezne u podruju donje (m inim um ) ili gornje (maksi m um ) granice ekoloke amplitude. U sporedi ekoloka valencija T. (I. T.)
na koji vrsta utjee na svoj ivi i neivi okoli kao i svih imbenika koji utje u na tu vrstu. N ek i organizmi imaju iroke ekoloke nie, a drugi vrlo us ke. takor je primjer ivotinje sa iro kom niom: m oe se prilagoditi ita vom nizu razliitih klimatskih uvjeta, stvara brojno potom stvo, jed e razno liku hranu biljnog i ivotinjskog p o drijetla, a njega jedu brojni predatori. Vrlo usku niu ima koala: ivi samo u Australiji u umama eukaliptusa, hrani se liem samo nekoliko vrsta eukaliptusa, ne podnosi niske tem pe rature i ima malobrojno potom stvo. Vrste s uskom niom su puno osjet ljivije na svaku prom jenu svog za nimanja od vrsta koje imaju iroku niu. Ako se dvije vrste nau u istoj ekolokoj nii m eu njima e doi do suparnitva (kompeticija t ) , pa e bolje prilagoena vrsta s veim biolokim potencijalom istisnuti drugu vrstu. A ko im se nie djelom ino preklapaju doi e do promjene brojnosti na te tu slabije prilagoene vrste. (I. T.)
ekoloka potencija (engl. ecological p o iver; njem. okologische P otenz), sposob
nost nekog biljnog ili ivotinjskog or ganizma da se nosi s kolebanjima od reenog ekolokog imbenika. U sp o redi ekoloka valencija t. (I. T.)
ek olo k a nia (engl. ecological niche\

njem. okologische Nisclte), poloaj neke vrste u ekosustavu t , mjesto gdje op stoji (njezino stanite) i nain na koji ivi. Svaka vrsta ima odreene ivot ne potrebe i postavlja odreene zaht jeve spram stanita u kojem ivi. Ta uloga vrste ili zanimanje, kako se ponekad naziva, jest njezina ekoloka nia. Razumijevanje nie neke vrste ukljuuje detaljno poznavanje naina
ekoloka valencija (lat. valere va

ljati, vrijediti; engl. ecological valence; njem okologische V alenz), raspon tole rancije neke vrste prema odreenom im beniku okolia (temperatura, vla ga, osvijetljenost, salinitet, pH itd). Prikazana dijagramom, krivulja eko loke valencije najee ima oblik zvona, a m oe biti iroka ili uska. U optim alnom podruju (optim um t )
POJMOVNIK
211
vrsta ima najveu uestalost. Udalja vanjem od optim um a (pejtis T) prema donjem i gornjem graninom pod ruju njezina brojnost i brzina bio lokih procesa opadaju, a najmanje su u m inim alnoj i maksimalnoj vrijed nosti ekoloke valencije (pesimum T) ispod odnosno iznad koje ta vrsta vie ne m oe ivjeti. Vrste sa irokom ekolokom valencijom obino imaju iroku rasprostranjenost, a raspros tranjenost on ih s uskom valencijom m anje-vie je ograniena. Vrste s us kom ekolokom valencijom obino su vrlo dobre indikatorske vrste. N pr. temperaturna ekoloka valencija za razvoj jaja pastrve iznosi 0 15C, a optim um je pri 7C . Znai da e se jaja najbre razvijati na optimalnoj temperaturi, a odstupanja od optim u ma (pejtis T) prema donjoj ili gornjoj granici ekoloke valencije imat e kao posljedicu usporen razvoj i slabije preivljavanje jaja. U donjoj granici (m inim um ) i gornjoj (maksim um ), u ovom primjeru pri 0C i 15C, razvoj e biti krajnje otean (pesimum T). A ko je temperatura nia od m inim u ma ili vea od maksimuma, jaja se uope nee razvijati. (I. T.)
Izlazi svaki m jesec od 1990. godi ne. (I. T.)
e ko lo k i im b e n ici (engl.
ecological factors, njem. okologische Faktoren),

ekoloki faktori. Utjecajne varijable u
ekosustavu 1" tj. im benici koji utjeu

na stanje, procese i prom jene u eko sustavu. O ni se m ogu podijeliti, ra laniti, definirati, obiljeiti i opisati prema razliitim kriterijima; uobia jena je podjela na abiotike t (abiotske) i biotike t (biotske) imbenike. (D. .)
E koloki glasn ik, ekoloki RH t . (I. T.) e ko lo k o -g o sp o d a rsk i tip,
asopisi
odreena povrina um e i um skog zemljita koja ima sline ekoloke i gospodarske znaajke o kojima ovisi normalan nain gospodarenja. Eko loko-gospodarski tip odreuje se na temelju geoloke podloge, vrste tla, umske zajednice, klim e, uzgojnih znaajki, proizvodnih m ogunosti i vrijednosti sastojina. Za svaki ekoloko-gospodarski tip um e i um skog zemljita odreuje se najpovoljniji sastojinski oblik, ophodnja, promjer sjeive zrelosti, normalna proizvod nja i njezina vrijednost. (I. T.)
e k o lo k i a so p is i u RH, u Hrvatskoj
redovito izlaze tri asopisa s podruja ekologije i zatite okolia: Priroda m jesenik za populariza ciju prirodnih znanosti i ekologi ju. Izlazi od 1911. godine. Izda va: Hrvatsko prirodoslovno dru tvo, Ilica 16, Zagreb. Ekoloki glasnik izlazi od 1990. godine. Izdava: Ante Pelivan, Lomnica Donja. O koli glasilo Ministarstva zatite okolia i prostornog ureenja.
e ko sfe ra (engl. ecosphere), svi ekosus

tavi na Zem lji. Sveukupnost ekosu stava Zem lje. N ajee se koristi kao sinonim za biosferu. (D. .)
eko sistem , vidi ekosustav. (D. .) e ko su sta v (gr. oikos kua, d om +

lat. systema - sustav; eng. ecosystem, njem. Okosystem), ekosistem , biogeocenoza. Ekosustav je osnovna organi zacijska jedinica prirode, u kojoj su iva bia i njihov neivi okoli prostor
212
Ekoloki leksikon
no i vrem enski ujedinjeni protokom
energije t i krunim tokovima tvari t , te koja posjeduje za nju svojstvene infor macijske sadraje t , sposobnost samoorganizacije T, sam oobnove i samoodr anja. T o je jedinstvo ivotne zajedni ce T (biocenoze T, zoocenoze T ifitocenoze T) i njezina neivog okolia (ekoto pa t , biotopa f ) s osebujnim i kroz to
prepoznatljivim strukturnim i funk cionalnim obiljejima. (D. .)
de te sastaviti nacionalni program nji hova ouvanja i upravljanja. Vode daju posebno znaenje biolokoj i krajobraznoj raznolikosti Hrvatske. Bioloka raznolikost Jadranskoga
mora sve je ugroenija, kako zbog

oneienja mora gradskim i indus trijskim otpadnim vodama, oneie nja mora s brodova, tako i zbog nera cionalnog iskoritavanja biolokih dobara i nepridravanja zakonskih propisa.
e ko su sta vi stanje u RH,

Zastupniki dom Hrvatskoga drav nog sabora je donio na sjednici 30. lipnja 1999. Strategiju i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznoli kosti Republike Hrvatske u kojoj se, m eu ostalim , iznosi pregled stanja ekosustava u Hrvatskoj. Ukratko: Stanje uma u Hrvatskoj je znatno bolje nego u veini zapadnoeurop skih i srednjoeuropskih zemalja, za hvaljujui u prvom redu nainu gos podarenja koji daje prednost prirod n om sastavu uma. ak 95 posto um skih sastojina ima prirodni sa stav, a um ske povrine nisu se sma njile zadnjih stotinjak godina. Podruje kra sjedinjuje najvei broj posebnosti Hrvatske s obzirom na svoje prirodne znaajke (krajo brazne, hidrogeoloke, geom orfoloke, vegetacijske, floristike i faunistike) i vrlo je velika vrijednost ne sam o u europskim nego i u svjetskim razmjerima. Movarna podruja Hrvatske jedna su od najveih vrijednosti bioloke i krajobrazne raznolikosti, posebice na razini zapadne i srednje Europe. M e utim , to su ujedno i najugroeniji ekoloki sustavi u Hrvatskoj. Stoga im treba dati prednost u zatiti priro
Travnjaci su poluprirodna stanita

koja obogauju bioloku i krajobraznu raznolikost. N a europskoj razini osobito su vane prostrane poplavne livade i panjaci u nizinskom e dijelu Hrvatske.
Oranice su um jetno nastali ekolo ki sustavi, namijenjeni iskljuivo po

ljoprivrednoj proizvodnji, u kojim aje bioloka raznolikost veom a osiroma ena. Hrvatska obala m eu najrazvedenijima je na Sredozemlju. Priobalne planine i otoci istiu se bilj nim i ivotinjskim endemima t . O toci su vrlo osjetljive ekoloke cjeline, za sad relativno dobro ouvane, ali ug roene aktivnostima i porastom nau tikog turizma. Vidi ekosustav T. (I. T.)
ekotip (gr. ofkos kua, dom + tpos

lik, slika, trag; engl. ecotype\ njem. O kotyp),populacija T ili organizam ko ji se prilagodio lokalnom okoliu i pokazuje manje genetiki inducirane prom jene u svojoj m orfologiji i/ili fi ziologiji, a i dalje se m oe razm no avati s pripadnicima svoje vrste iz drugih podruja koji nisu doivjeli is te promjene. (I. T.)
POJMOVNIK
213
eko to ksiko log ija, (engl. ecototoxkolog)', njem. Umvelttoxikologie, Okotoxikologie), kovanica nastala od EKOloka
TOKSIKOLOGIJA. Znanstvena di sciplina iji je zadatak istraivanje pridolaska, uinka, zadravanja, dinam i ke (kretanja, razgradnje, pregradnje) tetnih i otrovnih tvari, polutanata, agrokemikalija, ksenobiotika i si. (D. .) ekoton (engl. ecoton, njem. Okoton), najee vie ili manje diskontinuira no prijelazno podruje izm eu dvije razliite ivotne zajednice T, dvaju po jasa zonalne zajednice T, biotopa T ili ekosustava T, primjerice ekoton tun dre i borealne crnogorine um e, ekoton brdske bukove um e i ume bukve i jele ili ekoton um e i livade.
kalna klima f slina makroklimi zo nalnog podruja. O n e se pojavljuju poput izoliranih enklava. Biljne za jednice koje su rasprostranjene na sjeveru dolaze u junijim predjelima samo na hladnim i vlanim sjevernim
ekspozicijama t , ju n o od originalne
zajednice ih obratno, zajednice ije je prirodno podruje rasprostranjenja na jugu dolaze u sjevernim podru jim a iskljuivo na ju n im ekspozici jama. U ekotoksikologiji t , izloenost tetnom djelovanju ili tvari (npr. zra
enju T, otrovu T, polutantu t i si.). (D. .)

El Nino (panj. djetece Isus), topla m or ska struja ju n o g smjera koja se javlja du obala Ekvadora i Perua u vrijeme Boia i donosi kiu suhim obalnim podrujima. U irem sm islu pojam se primjenjuje na dogaaje koji se jav ljaju u prosjeku svakih sedam godina kada slabe pasatni vjetrovi i poraste povrinska temperatura mora u sred njem i istonom dijelu T ih o g oceana. Tople povrinske vode, koje se nor malno kreu u smjeru zapada, u g o dini El N in a teku prema istoku i pre krivaju hladne vode Peruanske struje im e zaustavljaju upwelling (podi zanje hladne vode bogate nutrijentima). N edostatak hranjivih tvari do vodi do ugibanja planktona i s tim u vezi drastinog smanjenja ribljeg fon da i populacije m orskih ptica. U pos ljednje vrijeme uobiajeno je da se tim pojm om oznauje topla faza
(D. .)
ekotop (gr. oikos kua, dom + gr. topos -m jesto; engl. ecotop, njem. 0 kotop)\ odnosi se na staninu kom po nentu biogeocenoze T. Vidi biotop f . (D. .)
e ksp o zicija (engl. eksposition, njem. Exposition), poloaj i/ili nagib stanita
(npr. na padinama planina) prema stranama svijeta (istok, zapad, sjever, jug) i s tim e povezana izloenost sta nita Sunevu zraenju (npr. juna ekspozicija). (D. .)
ekstenzivno stoa rstvo , vidi inten zivno stoarstvo. (D. .)

ekstrazonalna zaje dn ica (lat. extra izvan, vanjski + lat. zona po druje; eng. extrazonal community, njem. extrazonale Pjlanzengesellschaft), u botanici T, pojava, pridolazak biljnih zajednicaT, na stanitimat izvan njiho va klimatskog zonalnog podruja (klim azonalnog podruja) gdje je lo
E N S O - a t , iji se uinak u obliku

dramatinih vrem enskih promjena zamjeuje u gotovo svim dijelovima Zemaljske kugle. (I. T.)
214
E koloki leksikon
e la s ti n o s t (engl. elasticity, njem . Elastizitat, Resilienz), m jera sposobnosti ekosustava da izdri pritisak prom ije njenih uvjeta (izraenih vrem enskim trajanjem i intenzitetom djelovanja), a da ostane neprom ijenjen tj. da ne prijee u neki drugi sustav. (D. .) e le k tro filtri (engl. electrofilters, njem. Elektrofdter), elektrostatski filtri. U r e
aji za ienje otpadnih plinova u kojim a se estice odvajaju tako da plin prolazi izm e u dviju elektroda, pri em u jed na elektroda (ionizacijska) polarizira (tj. elektriki nabije) estice a druga (kolektorska) ih privlai i tako taloi. Iz sm jese plinova (aerosola) ta ko se odvajaju pepeo, teki m etali, praina i neki organski spojevi npr. dioksini. (D..)
sunce, radioaktivne stijene i si.) ili um jetni (najee se m isli na neko industrijsko postrojenje). (D..)
endem (gr. en u + dernos narod; engl. endemic species, njem . Endem), bi

ljna ili ivotinjska vrsta, ili neka druga sistematska kategorija (rod, porodica, red itd., jed n o m rijeju takson), koja naseljava ogranieno podruje Z e m ljine povrine, tj. ija je prirodna geo grafska rasprostranjenost suena na odreeni lokalitet. Suprotno: kozmo politi, vrste irokog podruja raspros tranjenosti. Prem a veliini areala t (podruja rasprostranjenosti) govori se o endem im a u irem sm islu (npr. balkanski en d em i, europski endem i) ili u u em ako se pojavljuju sam o na od re en om lokalitetu i nigdje drug dje na Zem lji, npr. na n ek om otoku, planinskom vrhu, u nekoj dolini. Flora Hrvatske obiluje endem im a, p ogotovu biljnim a poput velebitske degenije, hrvatske sibireje, dubrova ke zeine i m nogih drugih. M n o g o ivotinjskih endem a nalazim o u fauni Hrvatske m eu gutericama na naoj obali i otocim a i m e u razliitim sku pinama ivotinja koje ive u krkim vodam a i jamam a. (I. T.)
Eltonova piramida, vidi hranidbena

piram ida. (D. .)
EM A S, E co-M an agem en t Schem e. (I. T.) and A udit
EIV1EP, C o-O p erative Program m e for

M on itorin g and Evaluation o f Long Range Transm ission o f Air P ollu tants in Europe. (I. T.)
e m isija (engl. transmission, njem . Emission), 1. U fizikalnom sm islu odailja

nje elektrom agnetskih valova ili ele m entarnih estica. 2. U ekologijskom sm islu, odailjanje vrstih (praina, pepeo, aa i dr.), tekuih, plinovitih tvari (C O 2, N O x, C O itd.), ali i ae rosola (dim ), neugodna m irisa i ener gije (buke, topline, vibracija, ioniziraju e g i neionizirajueg zraenja) u okoli. (D. .)
end og ena d in a m ika (engl. endogenous dynamics, njem . endogene Dynamik, en dogene Rhytmus), u geolokim znanostima, procesi u unutranjosti zem lje, prim jerice potresi, vulkanizam , orogeneza, tektogeneza, epirogeneza itd. U b iolok im znanostim a, koristi se pojam endogena ritmika, koji opisuje unutarnji sat, od n osn o periodike fizioloke procese unutar p ojedinog organizma. (D. .)
e m ite n t (engl. transmiter, njem. Em ittent, Emissionsqiielle), izvor em isije.

M o e biti prirodni (npr. vulkani,
POJMOVNIK
215
e n e rg e ts k a b ila n c a Zemlja je otvo ren sustav s obzirom na energiju T, pri
emu je stalni dotok Suneve energije u biosferu T osnovni preduvjet ivota. Maksimalno mogua energija dobive na Sunevim zraenjem u prosjeku iznosi 120.000 kj/m 2 na dan. Zbog niza imbenika primljena energija je znatno manja, tako u podrujima um jereno kontinentalne klime iznosi izm eu 10.000 16.000 kj/m 2 na dan, a u suptropskim do 25.000 kj/m 2 na dan. Od ukupno primljene Sun eve energije, primarni proizvoai T (zelene biljke) pretvaraju 0,05 4 posto u kemijsku energiju (bioma su T). N a viem stupnju prehrambenog lanca T stupanj iskoritenja energije je vei, te kod biljojeda (fitofagi t ) i kod mesojeda (zoofagi t ) iznosi oko 10 po sto. Koliina energije vezane u prvom stupnju prehrambenog lanca T znatno je vea od energije koja se vee na biotop t (zrak t , voa t , tlo t ) . Energija fo silnog podrijetla (nafta, ugljen, drvo) predstavlja milijunim a godina aku muliranu t Sunevu energiju. Dana nja potronja energije fosilnog podri jetla vea je od koliine koja se moe vezati u taj oblik. (D. .)
e n e rg ija vje tra (engl. wind energy; njem. Windenergie), jedna od obnov ljivih energija t koja se zasniva na m e
se zna da su povezani i da nastaju interakcijama oceana i atmosfere u tropskom podruju Tihog oceana. E N SO donosi globalne vremenske nepogode u nekim dijelovima svi jeta katastrofalne sue a u drugima oluje, kie i poplave. (I. T.)
en tom ohorija (gr. entomos zarez-
nik, tj. kukac + hora prostor, zem lja; engl. entomocliory; njem. Entomochorie), oblik zoohorije f . Rasprostranjivanje s pom ou kukaca. Poseban oblik entom ohorije jest rasprostranjivanje mravima, to se naziva mirmekohorijom. (I. T.) e ntropija (gr. entrepein obrnuti, zbrkati; engl. entropy, njem. Entropie);
hani,kim svojstvima strujanja zraka (kinetika energija). Moe se iskori stiti za dobivanje elektrine energije s pom ou vjetrenjaa t . (I. T.) ENSO, zajedniki naziv za klimatske fenomene E l N ino T i jun a oscilacija (engl. E l Nino-Southern Oscillation). T i su se fenomeni donedavno sma trali razdvojenim pojavama, no danas
mjera neureenosti, nasuminosti, energetskog rasula i tenje za povea njem nereda nekog sustava. Za odr anje reda, poretka i unutarnje ureenosti svaki sustav (u biologiji T, ivi sustav poput; ekosustava t , biocenoze t , organizma t , organa t , stanice T i dr.) mora u sebe ulagati odreenu energi ju f. Svaki ureeni sustav ima veu energiju od neureenog. Stoga svaki ureeni sustav tei stanju to manje energije, tj. neureenosti. Pri svakoj pretvorbi energije iz jednog koncen triranog oblika u drugi oblik, jedan dio se pretvara u toplinu (nasumian raspored atoma i molekula, poveani nered sustava). Svi atomi i molekule tee prema uspostavi sluajnog, neu rednog i kaotinog poretka s najniim m oguim energetskim sadrajem, odnosno entropiji. O na ima izmjerIjivu fizikalnu veliinu (S = k x log D, gdje je S = entropija, k = Boltzmannova konstanta; 1,38 x 10-:l6erg/oC, D
216
E koloki leksikon
= mjera za atomski nered odreenog

tijela). (D. .) e p ifit (gr. epi iznad, nad + gr .Jjton biljka; engl. epiphyte) biljka koja i
vi na stablima ili granama drugih bi ljaka ali se hrani samostalo, autotrofno t . Druga im biljka slui samo kao podloga za privrivanje. Cesta je pojava u tropskim kinim umama gdje mnoge vrste t" skupina Brotneliaceae, Orchidaceae i brojne paprati, ive kao epifiti. (D. .)
epiiimnij (gr. epi na, nad + limite
stajaa voda, bara, jezero; engl. epilimnioir, njem . Epilimnion), epilim nion; povrinski sloj vode u jezerim a koji prati sezonska kolebanja tem pe rature. (i. T.)
epipefagija! (gr. epi na, nad + pelagos more), epipelagika zona. Vi di pelagijal T. (I. T.) erozija tla (engl. soil erosion, njem. Bodenerosion), povrinsko odnoenje es tica tla odnosno odvajanje i transport obalnog dijela profila tla, djelovanjem vjetra i vode. (D. .) eruptivne stije n e (engl. igneous rock, njem. Eruptivgestein, magmatisches Gestein), stijene vulkanskog podrijetla,
nastale hlaenjem i kristalizacijom magme (lave). Magma je rastaljena tvar koja se nalazi u unutranjosti Zemlje T a vulkanskom aktivnou iz bija kao lava na povrinu Zemlje. Ke mijski sastav magme vrlo je raznolik. Oko 99,25 posto uglavnom ini devet elemenata (kisik, silicij, aluminij, e ljezo, kalcij, natrij, kalij, magnezij i titan) ostalih 0,75 posto ine ostali elementi poput mangana, barija, stroncija, kadmija, ive, olova, litija,
vanadija i dr. Plinovi kao sumporovodik, fluorovodik, klorovodik, uglji kov monoksid, ugljikov dioksid, sumporni dioksid, duik i vodik i vo dena para takoer se nalaze u velikim koliinama u magmi. Nakon kristali zacije i hlaenja magme odnosno la ve, ti plinovi ne ulaze u kemijski sa stav eruptivnih stijena ali su bitni za njihovu teksturu. Pri izbijanju mag me u obliku lave na zemljinu povri nu, ti plinovi uz temperaturu imaju veliku ulogu i u viskoznosti. Osim njih na viskoznost utjee i kiselost ili bazinost lave, koji su direktno ovisani o kemijskom sastavu, odnosno o omjerima pojedinih kemijskih ele menata koji ju tvore. N a visokoj tem peraturi kisele magme su viskozne, a bazine fluidne. Visoko viskozne, ki sele tzv. riolitne lave, koje se naglo ohlade, ne kristaliziraju pa stvaraju amorfne stijene tzv. vulkanska stakla primjerice obsidian. Openito erup tivne stijene dijelimo prema mjestu i nainu postanka na dubinske ili intruzivne (plutoniti), povrinske ili efuzivne (vulkaniti) i ilne ili ine stijene. ilne stijene su one koje na staju prodorom lave kroz pukotine unutar zemljine kore. Intruzivne sti jene nastaju duboko ispod kore Zem lje, pod visokim tlakom i odlikuju se manje zrnatom teksturom. Efuzivne stijene nastaju prodorom magme i kri-stalizacijom magme iznad zemlji ne kore, bilo u moru ili na kopnu. Ukoliko se lava izlila na morskom dnu, stvara karakteristine zaobljene oblike k o ji, se nazivaju pilow lava. Kod razliitih temperatura kristalizi raju razliiti minerali, odnosno raz liiti mineralni agregati, pa tako pri niim temperaturama kristaliziraju
POJMOVNIK
217
kremen, ortoldas i biotit. Kod sred njih temperatura kristaliziraju kiseli plagioklasi i amfiboli, a pri visokim temperaturama kristaliziraju olivin, piroksen i bazini plagioklasi. Ti mi nerali vani su za klasifikaciju i od reivanje eruptivnih stijena u kojima se nalaze. S obzirom na pojavljivanje ovih minerala, eruptivne stijene dije limo na granitne, sienitne, dioritne, peridotitne i gabritene. Najznaajniji su minerali koji ine eruptivne stijene tzv. glinenci s priblino 59 posto ud jela, zatim pirokseni i amfiboli s 17 posto udjela, kremen 12 posto, biotit 4 posto, olivit i ostali 8 posto. U eruptivnim stijenama ima najvie silikatnih spojeva. Eruptivne stijene izgra uju oko 95 posto litosfere (t). (D..)
Escherichia coli, enterobakterija (cri

jevna bakterija), iz skupine gram-negativnih bakterija ije je prirodno sta nite probavni sustav ljudi i ivotinja. Fakultativni anaerob. Vana za teme ljna (bioloka, genetika, biokemijska itd.) istraivanja. Njezina prisutnost u hrani i vodi pokazatelj je fekalnog oneienja. Odreeni sojevi proiz vode enterotoksine koji mogu izazva ti dijareju (proljev). (D. .)
estiva cija , vidi dormancija t . (I. T.) etio lo g ija (engl. etiology, njem. A tiologie), uzrok bolesti i/ili smrti. (D. .)
ETC/NC, European Topic Centre on
Nature Conservation.
eto lo gija (engl. ethology, njem. Ethologie), vidi ponaanje ivotinja T. (D. .)
EU, European Union.
njem. euphotische Zone), prostor u morima, oceanima i kopnenim sta jaicama koji je osvijetljen i u kojem je mogu proces fotosinteze T. Protee se od povrine do dubine od oko 50 metara, a u prozirnim puinskim vo dama i dublje, do 100 pa i 200 metara. U morima se podudara s epipelagikom zonom {pelagijal t) . Tona dubina ovi si o geografskoj irini, sezoni i prozir nosti t vode, tj. o koliini suspendira nih estica i planktonskih organizama koji smanjuju prozirnost. U kopne nim stajaicama dubina prodora svje tla znatno je manja zbog velikih ko liina suspendirane tvari i bujnog planktona uslijed ega je eufotika zona mnogo plia nego u morima. Ispod eufotike zone nalazi se disfo tika zona T u koju dopire ograniena koliina svjetlosti dostatna za fotosin tezu pojedinih vrsta alga, a ispod nje na dubinama veim od 200 metara prostire se afotika zona t bez Suneva svjetla, premda u vrlo prozirnim oce anskim vodama najprodornija plava svjetlost moe prodirati i do dubine vee od 200 m (ponekad sve do 1000 m). Neki autori u irem smislu eufotikom zonom nazivaju i disfotiku, pa je u tom sluaju prema definiciji eufotika zona osvijetljeni prostor u vodi u kojem je svjetlost dostatna za proces fotosinteze, a uzima se da se njezina donja granica u prosjeku po dudara s izobatom od 200 m ispod koje slijedi afotika zona. (I. T.)
euhem erobno (njem. Euhemerobie), jae izmijenjeni ekosustavi T pod di
e u fo ti ka zona (gr. eu dobro + jo to s svjetlo; engl. euphotic zone\
rektnom ljudskom kontrolom, gos podarenjem i upravljanjem. Primjeri ce monokulturni usjevi, poljopri vredne povrine, monokulturni nasa
218
Ekoloki leksikon
di etinjaa, travnjaci, vonjaci, gnojen e livade i dr. (D. .) eukavalne vrste, organizmi t koji ive
iskljuivo u podzem lju (u piljama, jam am a , podzemnim vodama T i si.). (I.
trata, fosfata), ispiranja um jetnog gnojiva iz tla, ali i prirodnim sukce sivnim putem . Karakterizira je povi en rast alga i drugog bilja. (D. .)
e utro fikacija tla (engl. soil eutrophica
T.)
EIJREKA, European Research and C o ordination Agency.
tion, njem. Boden eutrophikation), pre

komjerno nakupljanje fosfata, nitrata i drugih spojeva koji slue kao hra njive tvari. Glavni izvori eutrofikacije su prekomjerna gnojidba, fekalije i fekalne vode, sredstva za pranje deter-
e uriekija (gr. etirys irok, iroko

rasprostranjen; njem. Eutjokie), svoj stvo nekog organizma da tolerira i na stanjuje raznovrsna stanita t . Euriekijska vrsta je ona koja m oe podnijeti velika kolebanja za nju vanih im be nika okolia (temperatura, vlaga itd.), dakle posjeduje iroku ekoloku valen ciju t i pojavljuje se u najrazliitijim tipovima ekosustava T. Suprotno je ste-
gencije t , amonijak, nitriti i nitrati u

podzem nim vodama i si. (D. .)
eutrofni (engl. eutrophic, njem. eutro-
phiscli) pojam izvorno oznauje nutrijentim a bogat vodeni ekosustav t sa

visokom primarnom produkcijom T. O bino su takva jezera plitka sa veli kom koliinom planktona T i vrlo do bro razvijenom litoralnom vegetaci jom 1\ Visoka koliina organske tvari, koju razlau reducenti T, u ljetnim mjesecim a kad nastupi stagnacija kre tanja stupca vode zbog termalne stra tifikacije, uzrokuje pad koliine kisika u hipolimnionu f . Pojam se danas pri mjenjuje i u opisu kvalitativnih o so bina tla. (D. .)
nekija t . (I. T.)

euripoten tne vrste, vidi
eurivalentne
vrste t .
(I. T.)
eurivalentne vrste
(gr. eurys i rok + lat. valere valjati, vrijediti; engl. euryvalentspecies', njem. euryvalente Arteu), vrste koje imaju iroku eko loku valenciju t , tj. podnose snana variranja nekog ekolokog imbenika.
(I. T.) EUROTRAC, European Experim ent on

Transport and Transformation o f Environom entally Relevant Trae C onstituents in the Troposfere over Europe.
evaporacija (lat. e + vapor para; engl. evaporation, njem. Verdunstung, Evaporation), proces isparavanja, od stranjivanja vode tj. glag. evaporirati. (D. .) evapotranspiracija (evaporacija t + transpiracija t engl. evapotranspiration, njem. Evapotranspiration), proces ispa ravanja vode iz tla koji se opisuje kao ukupan zbroj gubitka vode biljnom transpiracijom i evaporacijom. (D. .) evolucija (lat. evolvere razviti; engl.
e u tro fikacija (gr. eutrophein uhra

njen; engl. eutrophication, njem. Eutrophierung), povienje primarne produkci je T u vod en im i kopnenim ekosusta vima t . M oe nastati zbog antropoge n og unosa biljnih hranjiva (npr. ni
evolution\ njem. Evolution), postupne,
POJMOVNIK
219
nasljedne prom jene genetskog sastava neke populacije T , koje obuhvaaju niz generacija; proces koji dovodi do nas ljednih promjena na razini populaci ja. Prom jene koje se smatraju evolu cijskima nadilaze ivotni vijek jed in ke, nasljeuju se genetskim materija lom od jed n e do druge generecije i zahvaaju vie generacija. U uem sm islu rijei, evolucija je promjena u frekvenciji alela (vidi: gen T) unutar zalihe gena f neke populacije kroz vie generacija. Znanost o evoluciji pro uava postanak i razvoj ivih bia na Zem lji. Dananje vrste ivih bia pot jeu od nekadanjih vrsta, a razlike m eu organizm im a su posljedica promjena to su se nakupljale tijekom niza generacija. Teorija evolucije jed na je od tem eljnih postavki m oderne bioloke teorije. Zapanjujua je raz nolikost ivog svijeta. Opisano je vie od dva milijuna ivuih biljnih i i votinjskih vrsta, a znanstvenici pro cjenjuju d a je neotkrivenih jo izm e u deset i trideset milijuna. Ta gole ma raznolikost ivota plod je evolu cijskih procesa. Sva iva bia poveza na su podrijetlom od zajednikih pre daka. Ljudi i drugi sisavci vuku po drijetlo od ivotinje nalik dananjoj rovki koja je ivjela prije 150 milijuna godina; zajedniki predak sisavaca, ptica, gmazova, vodozem aca i riba i vio je prije 600 milijuna godina; sve biljke i ivotinje vuku podrijetlo od mikroorganizama nalik bakterijama koji su ivjeli prije vie od tri milijar de godina. Raznolikost ivota rezultat je razdvajanja razvojnih linija pojedi nih skupina organizama, koje su se tijekom m nogobrojnih generacija ne prestano mijenjale. Prvu cjelovitu te
oriju evolucije dao je Lamarck (1744. 1829.), koji je zastupao miljenje da su vrste prom jenljive i da se s vre m en om m ogu razviti u nove vrste. Smatrao je da se osobine steene tije kom ivota jedinke pod utjecajem okolia, m ogu prenijeti na potom stvo i da vrste tako evoluiraju. Lamarckova teorija je bila pogrena i znanstveno neutemeljena, ali j e ipak znaila pre kretnicu jer se prvi put javlja sistema tizirana teorija o promjenljivosti vrs ta. D otad je vladalo shvaanje da su vrste neprom jenljive i da ih ima o n o liko koliko ih je stvoreno boanskom kreacijom. Engleski prirodoslovac Charles Darwin (1809. 1882.) smatrao je da su se organizmi razvili evolucijom , za to j e dao znanstvena objanjenja. N jegova teorija evolucije zasniva se na tri zapaanja: da su ivi organizmi promjenljivi, da m ogu prenijeti svoje osobine na potom stvo i da su ukljueni u borbu za opstanak. U toj borbi uspjeniji preivljavaju i imaju vie potomaka na koje prenose svoje osobine, pa su stoga te osobine ee u sljedeim generacijama. Taj proces, nazvan prirodnom selekci jo m , temeljna je m isao D anvinove teorije evolucije. Tijekom m nogih generacija prirodna selekcija stvara prom jenu ili evoluciju. Danas je poz nato da varijacije nastaju mutacijama gena i da se m ogu prenijeti na p otom stvo. Brojna otkria znanosti, posebi ce genetike, potvrdila su D anvinove ideje i evoluciji dala vrstu znanstvanu osnovu. U 20. stoljeu genetika je do u detalje otkrila kako prirodna se lekcija djeluje i dovela do razvoja m o derne teorije o evoluciji. O d 1 9 60-ih srodna disciplina molekularna b iolo gija izvanredno je unaprijedila spoz-
220
E koloki leksikon
naje o biolokoj evoluciji i om oguila istraivanje problem a koji su dotad bili nedostupni, kao npr. koliko su slini geni ovjeka i impanze (razli kuju se sam o 1 do 2 postotka DNA T). Saznanja evolucije uvelike nalaze svoju primjenu u uzgoju bi ljaka i ivotinja. (I. T.)
e x -s itu uvanje (lat. ex iz + situs

poloaj; engl. ex situ conservation-, njem. ex-situ Sclmtz), odravanje je dinki ili genetskog materijala T neke ugroene vrste izvan njezina prirod n og stanita. Za biljne vrste takva praksa ukljuuje odravanje biljaka u
botanikim vrtovim a irom svijeta, uzgoj biljka u kulturi, odravanje bi ljnog materijala u obliku nediferenci ranoga tkiva (kultura tkiva), pohra njivanje sjem enki (engl. seed banks), peluda, genetskog materijala (engl. D N A gene banks) i si. Za ugroene ivotinjske vrste ex-situ uvanje uk ljuuje odravanje populacija u zato enitvu (zoolold vrtovi), pohranji vanje jajnih stanica i sperme i pohra nu D N A t . E x-situ uvanje upotpu njuje nastojanja da se ugroena vrsta odri na prirodnom stanitu (in-situ
uvanje t ) . (I. T.)
Fagetum i!lyricum m ontanum (La-
mio orvalae-Fagetum sylvaticae),

brdska bukova um a s m rtvom kopri vom . Razvijena je du kontinentalne strane Dinarida, u panonskom gorju i srednjoj Hrvatskoj na visini od 400 do 750 metara. Karakteristine vrste su bukva, gorski javor, obini jasen, brijest, boikovina, crvena bazga, kozlokrvina, volovsko oko, biskupska kapica i druge. (I. T.) F a g e tu m su b a lp in u m (P o ly stic h o lo n c h itis -F a g e tu m ), pretplaninska bukova uma. Zajednicu nalazimo u dinarskim planinama na visini od 950 do 1500 metara, povrh vapnenca i d o lomita. D om iniraju bukova stabla, karakteristino svinuta u donjem d i jelu uslijed dugog zadravanja snije ga. N a veim visinam a na tu se zajed nicu nadovezuje pojas klekovine bora. (I. T.) f a n e r o fit (gr. phaneros + gc.jyton biljka, engl. plmnerophyte, njem. Phanerophyt), pojam opisuje ivotni oblik
ce drvee. Ovaj oblik biljaka raspros tranjen je uglavnom u tropskom, sup
tropskom i umjereno kontinentalnom kli matskom podruju, tam o gdje klimat

ski im benici nisu ekstremni. N aj ee ih nem a u uvjetima ekstremnih klimatskih prilika (planine, arktiki prostori i pustinje). (D. .) FAO, Food and Agriculture Organization. fa u n a (lat. Fauna boica plodnosti starih Rimljana; engl. fauna; njem. Fauna), u najirem sm islu cjelokupni ivotinjski svijet, za razliku od biljnog svijeta flore t. Skup svih ivoti njskih vrsta dijela Zem ljine povrine, bilo da je rije o kontinentu (fauna sjeverne A m erike), nekom geograf skom podruju (fauna Pirinejskog poluotoka), zem lji (fauna Hrvatske), ili lokalitetu (fauna Biokova). Fauna je naziv i za sav ivotinjski svijet n e kog stanita (fauna gorskih potoka, movara, pilja, supralitorala T) ili pe rioda u geolokoj povijesti Zem lje (fauna trijasa t , fauna pliocena T). Fau na je ujedno i naziv za publikaciju koja sadrava popis i sistematski opis
(formu) biljaka T koje imaju viegodi

nje, trajne grane s pupovima na vrhu grana. Grane se nalaze na manjoj ili veoj visini od povrine tla, primjeri
222
E koloki leksikon
ivotinjskih vrsta nekoga geografskog podruja. (I. T.) fenofaza, vidi fenologija. (D. .) fe no lo g ija (gr. fainomai pojavlju
je m se, logos pojam, rije, misao, razum; engl. phenology, njem. Fenologie), znanstvena disciplina unutar bio logije^ koja prouava dinamiku, kro noloku i klimatsku povezanost po javnih ciklusa ivotinja i biljaka. U biljaka prati se vegetativna faza razvit ka, cvjetanje, dozrijevanja plodova, zim sko mirovanje i dr.; u ivotinja; hibernacija, estivacija, m etam orfozne faze, vrijeme mrijesta, estrusni ciklu si, parenje, migracije, mitarenja itd. Prema predm etu prouavanja, razli kujem o fitofenologiju (f. biljaka) zoofenologiju (f. ivotinja), a unutar tih podruja i potpodruja, primjeri ce; ornitofenologija (f. ptica), entom ofenologija (f. kukaca) i si. Sinfenologija primjerice prati pojavnost i m e uovisnost pojavnosti u nekoliko ra zliitih vrsta. Znanstvene tem elje postavlja R. A. Reaumur 1735. znan stveno izloivi problem m eudjelo vanja dinam ike sezonskih promjena organizama i m eteorolokih faktora
nje. Bioklimatske ili fenoloke karte s linijama (izofene) koje spajaju mjesta s istodobnim nastajanjem pojedinih pojava pruaju dragocjene inform aci je u biologiji i srodnim znanostima. Poetak i trajanje pojedinih pojava koje prati fenologija nazivamo feno faza. (D..)
fe n o tip (gr.fainomai pojavljujem se

+ tpos lik, slika, trag; engl. phetiotype; njem Phdnotyp), izgled i funkcija organizama nastali kao posljedica ek spresije njegova genotipa T i djelovanja okolia. ak i ako posjeduju isti genotip, dvije jedinke najee e imati razliiti fenotip zbog razliitog utje caja okolia na svaku od njih. N pr. ako dvije biljke posve istoga genotipa (klon t ) rastu u razliitim uvjetima (osvijetljenost, vlanost, temperatura, tlo), izrast e u razliite oblike, tj. imat e razliit fenotip. (I. T.)
film sk a voda, lentokapilarna
(klimatski imbenici t ) ; C. Linne 1750. organizira m reu fenologa-prom atraa i formulira njihove zadatke. A. D . H opkins 1918. na temelju podata ka prikupljenih od m ree fenolokih promatraa u Sjevernoj Americi, for mulirao tzv. bioklimatski zakon, us tanovivi da sezonske prom jene pri rode u proljee i u poetku ljeta kasne prosjeno etiri dana za svaki stupanj prema sjeveru i 5 prema istoku, te za 120 m nadm orske visine. U zapadnoj Europi taj gradijent iznosi tri dana; za kontinentalni istok Europe neto m a
voda, pelenasta voda. Voda vezana na esti ce tla u obliku tankog sloja tj. filma, povrh sloja higroskopske vode T. Za ra zliku od higroskopske od nosn o adsorpcijske vode, ona nije inertna, i m oe se sporo kretati u kapljevitom obliku ali to kretanje nije pod utjeca jem sile tee. (D. .)
filte ri za zrak (engl. air filters, njem.
Luftfdter), ureaji za ienje plinova.

Filtri pogodni za odjeljivanje praine (dima, ae, mikroorganizama itd.) dispergirane u plinovima. Prema na inu uklanjanja komponenata dijele se na suhe i mokre, m ogu se podijeliti i prema veliini pora tj. estica koje m ogu uklanjati (grubi filtri > 1 0 p.m, fini filtri 1 -1 0 vm , najfiniji bakterijski filtri < 1 vm ). (D. .)
POJMOVNIK
223
fito -b e n to s (gr.jyton biljka, raslina

+ bentlios dubina; engl. benthos; njem. B enthos), morski ili slakovodni biljni organizmi koji ive na dnu. Zajedno sa zoobentosom T ine ivotnu zajednicu dna ili bentos t . U fitobentos pripadaju raznovrsne jednostanine i viestanine alge, neke vrste cvjetnica i cijanobakterije. Ako se raz vijaju na povrini dna, govori se o epiflori, a ako se razvijaju u njemu, govori se o endoflori (npr. endolitske cijanobakterije koje ive u udubina ma stijena supralitorala T). Razvoj fitobentosa ovisi o prodoru svjetla. N a dubinama veim a od 200 m svjetla vie nema, vlada potpuna tama, pa nem a ni biljaka. (I. T.)
prema odreenom ustroju koji je na stao kao posljedica dugotrajnog kro nolokog procesa uzajamne borbe i pri lagodbe (adaptacije t ) na fizikalne T i kemijske imbenike T okolia t kojeg kao grupacija nastanjuju. (D. .) fitocid i (engl. phytocides, njem. Phytozi-
de), otrovne tvari namijenjene suz

bijanju populacija biljnih organiza ma. ine ju podskupine algicidit i
herbicidit. (D. .)
fitoekolog ija (gr.fyton biljka, rasli na + ofkos kua, dom + logos rije, govor; engl. plant ecology; njem. Pjlanzenokologie), vidi ekologija
bilja
t . (I. T.)
fito ce n o lo g ija (gr. fj'ton biljka +
koinos zajedniki + logos rije, govor; engl. phytosociology\ njem. Pflanzensoziologie), znanost o biljnim zajednicama,fitocenozama T. Prouava
sastav i grau fitocenoza, njihov po stanak, razvoj, prom jene u ovisnosti o uvjetima stanita t (klima, tlo, reljef, svjetlo itd.) i geografsku rasprostra njenost. Sistematizira i klasificira bi ljne sastojine na osnovi njihova flori stikog sastava u asocijacije i vie sintaksonomske jedinice kao to su sve za, red i razred. Zajedno sa zoocenologijom (znanost o ivotinjskim zajedni cama) sastavni je dio biocenologije ili znanosti o ivotnim zajednicama. (I.
fitofag (fito sufiks koji oznaava bi ljni, nastao od gr.j)'ton biljka + gr. fago jedem ; engl. fitophag, njem. Phytophag, Pjlanzenfrsser), isto to i herbivor T, biljojed t . (D. .) fitop lan kton (gr.fyton biljka, rasli
na + plankts skitnica; engl. phytoplankton; njem. Phytoplankton), biljni plankton f , prisutan i u m orskim i u slatkovodnim ekosustavima. T o je autotrofna, fotosintetska kom ponen ta planktona koja se sastoji od jed n o staninih alga i kolonija alga, iznim no i od viestaninih alga. Glavninu m orskog fitoplanktona ine jednostanine alge poput alga kremenjaica (Diatom eae) i svijetleih biaa (D inoflagellatae), a u slatkim vodama prevladavaju zelene alge (Chlorophyceae), zlatnoute alge (Chrysophyceae) i cijanobakterije, a alga kremenja ica je manje. U odreenim uvjetima, optim alnim za rast i razvoj, fitoplan kton se vrlo brzo m noi, pa svojom velikom gustoom m oe obojiti vodu
T.) fito ce n o za (gr. phyton biljka + gr.
koinos zajedniki, engl. phytocoenosis, njem. Pliytozonose, Pjlanzengemeinschaft), biljna zajednica prirodnog p o
drijetla u kojoj su biljke grupirane na odreeni nain, ali ne nasumino, ve
224
E koloki leksikon
crveno, zeleno ili smee. Pojava je poznata kao cvjetanje mora. Veina fitoplanktona slui kao hrana za zo o plankton i prva je karika hranidbenog lanca u vodenim ekosustavima pa je stoga ekvivalent kopnenoj vegetaciji s kojom ini osnovu za sav ivotinjski ivot na Zemlji. (I. T.)
niraju. Pojam oznaava i skup svih vanjskih okolinih imbenika, koji neposredno utjeu na fizioloke im benike, parametre, procese i osobine u organizmu. (D. .)
flora (lat.f!os,floris cvijet; engl. flora',

njem. Flora), sav biljni svijet, za razli ku od ivotinjskog svijeta -faune 1\ U uem sm islu, skup svih biljnih vrs ta dijela Zem ljine povrine (konti nenta, geografskog podruja, zemlje, kraja), stanita ili geolokog razdoblja. N a primjer, flora Europe, Britanskog otoja, Hrvatske, Gorskoga kotara, otoka Cresa, flora vlanih livada, flora bukovih uma, flora ruderalnih sta nita, flora karbona, flora tercijara itd. Pojam ujedno oznauje i publikaciju koja sadrava popis i sistematski opis biljnih vrsta rasprostranjenih na od reenom geografskom podruju (npr. Flora Europaea, Flora N eotropica, Flora Velebitica itd.). S obzirom na sistematsku pripadnost pojedinih vrsta, govori se o bakterijskoj flori, flori alga, flori kritosjemenjaa itd. Prema brojnosti biljnih vrsta, flora nekog podruja m oe biti jednolina i siromana vrstama, ili m oe biti vie ili manje bogata. Hrvatska se odlikuje posebno bogatom i raznovrsnom flo rom s velikim brojem endema t. (I. T.)
fizika ln a svojstva tla, svojstva tla ko

ja odreuju pedogenetski imbenici. Vana su za plodnost tla, pa im se u agropedologiji posveuje osobita pa nja. T o su tekstura tla\, struktura tlat, koherencija, specifina teina, poroznost, kapacitet za vodu, kapacitet za zrak, toplinski kapacitet i dr. (D. .)
fizikalni im b enici (engl. physical fac-
tors, njem. pltysiologische Faktoren),

skup svih vanjskih imbenika koji za jed no s kemijskim imbenicima t ine grupu abiotikih imbenika T koji utje u na ive organizme u njihovu oko liu t . U njih se ubrajaju npr. vlaga, temperatura, zraenja t , atmosfera t, klimatski imbenici T i dr. (D. .)
fizika ln o -k e m ijsk o ien je otpad nih voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. .) fiziognom ija, vidi graa. (D. .) fizio lo k i im b enici (engl. physiologi-
cal factors, njem. physiologische Fakto ren), ufiziologiji t skup svih im beni
ka, faktora unutar organizma koji uk ljuuju njegove bioloke funkcije. Pod kontrolom su genetikih deter minanti, nadreenih unutarnjih fi ziolokih imbenika i vanjskih oko linih imbenika (npr. razina horm o na u sezoni parenja). Svaki fizioloki im benik ima gornju i donju granicu tolerancije na faktore koji ga determi
flotacija, pri ienju otpadnih vo da, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. .) fluvijalno tlo, vidi aluvijalno tlo. (D.
.)
fluvisol, vidi aluvijalno tlo. (D. .) fo siln a goriva (engl. fossil fuels\ njem.
fossile Brennstojfe), organski materijali

biljnog i ivotinjskog podrijetla nasta
POJMOVNIK
225
li u Zem ljinoj prolosti koji slue kao izvori energije. T o su ugljen, nafta i zem ni plin. Priblino 90 posto svjet ske potranje za energijom zadovo ljava se izgaranjem fosilnih goriva. G otovo svi procesi od postupka vae nja, transporta, prerade do izgaranja fosilnih goriva optereuju okoli, a najdramatiniji primjer su ekoloke katastrofe koje uzrokuju nesree naftnih tankera. Zalihe su fosilnih goriva na Z em lji ograniene, pa je nedvojbeno da e uskoro obnovljivi izvori energije sve vie dobivati na vanosti (vidi obnovljiva energija T). (I.
ske potrebe i ine prvu kariku u hra nidbenom lancu T, jer veina ostalih organizama uzim a svoje nutrijente direktno ili indirektno od biljaka. Slianje proces u nekim vrstama bak terija, no pritom ne dolazi do oslo baanja kisika. (I. T.)
fotovoltajk (engl. photovoltaic, njem. Photovoltaik), tehnika pretvorbe dozraene svjetlosne energije u elektri nu. Primjenjuje se za dobivanje elek trine struje od Suneva svjetlosnog zraenja, a temelji se na sposobnosti odreenih materijala (poluvodia, npr. silicij) da pod utjecajem svjetla oslobaaju nabijene estice i stvaraju elektrinu struju. Prednosti fotovoltajka su isto, za okoli nekodljivo dobivanje elektrine struje i m ogu nost njezine upotrebe neovisno o strujnoj m rei (npr. na otocim a, u v i kendicama itd.), a nedostatak je rela tivno visoka cijena ureaja. Vidi solar-
T.) fo to sin te tsk i isk o ristiva radijacija

(engl. photosynthetically active radiation PliAR ; njem. photosyntetisch ausnutzbare Strahlung), zraenje koje se m oe iskoristiti za proces fotosinteze t . T o je podruje elektromagnetskoga spektra u rasponu od 400 do 700 nanometara (nm ). (I. T.)
na elija t . (I. T.)

frugivor (engl .frugivorous, njem. Fmgivoij, vidi karpofag. (D..) fru ktivor (engl.
fo to s in te z a (gr.fos,jotos svjetlost + synthesis sastavljanje; engl. photosynthesis\ njem. Photosynthese), bioke

mijski proces kojim se od ugljikova dioksida i vode proizvode ugljikohidrati, uz utroak svjetlosne energije i oslobaanje kisika, i to u kloroplastima zelenih biljaka i cijanobakterijama. Procesom fotosinteze zelene bi ljke asimiliraju ugljik (asimilacija t ) i ugrauju ga u organske spojeve. Pri marni produkt fotosinteze je eer glukoza iz koje biljka potom sinteti zira druge ugljikove spojeve. Za pro ces fotosinteze nuan je zeleni biljni pigm ent klorofil T koji apsorbira svje tlosnu energiju. Biljke fotosintezom potpuno zadovoljavaju svoje energet
fructivorous, njem. Fruktivor), vidi karpofag. (D..)
fungicid (engl. fungicide, njem. Fungi-
zid), tvari anorganskog ili organskog

podrijetla koje se upotrebljavaju za suzbijanje viih gljiva i plijesni, prim jerice, spojeva bakra, (modra galica), sum por i spojevi sumpora (vinogra darstvo), organom etalni i organski fungicidi, poput ditiokarbamata (kelati metala i karbamatnih kiselina, primjerice maneb (sadrava M n), cineb, propineb, ciram (sadrava Zn), ferbam (sadrava Fe) i dr.), tiurami (derivati ditiokarbamatne kiseline,
226
E koloki leksikon
primjerice tiram), ftalimidi (supsti tuirani im idi ftalne kiseline, primjeri ce kaptan), heterocikliki fungicidi (primjerice benom il, tridem orf i dr.) i razliiti aroma tski spojevi (heksaklorbenzen, tetraklornitrobenzen i si. (D. .)
fu nkcio nalna genom ika, istraivanje
genoma Tradi utvrivanja biolokih

funkcija uz istovrem eno istraivanje svih funkcija njihovih proteinskih opstataka. (D. .)
gen (gr. genos rod, plem e, koljeno;

en gl .gene; njem. Gen), osnovna nas ljedna jedinica koja se prenosi na po tom stvo i odreuje individualne o so bine organizma. Gen je segm ent m o lekule D NA T odreene duljine koji sadrava uputu za sintezu funkcio nalne RNA T m olekule na osnovi ko je se sintetizira protein. Razliiti or ganizm i posjeduju razliit broj gena. U svakoj stanici ljudskog organizma nalazi se oko 30 tisua gena. Geni m ogu postojati u razliitim formama koji se zovu ajeli. N pr. gen koji odre uje krvnu grupu u ljudi postoji u tri alela: A, B i 0. (I. T.)
jetna modifikacija, manipulacija i rekombinacija DNA f m olekula u svr hu modifikacije gena T i prom jene osobina organizma t ili populacije or ganizama. U u em sm islu termin oznauje podruje rekombinantne D N A tehnologije, ili kloniranja gena, u kojem se D N A m olekule iz dva ili vie izvora zajedno kombiniraju unu tar stanica ili in vitro, a zatim se unose u domaina u kojem se m ogu u m n o iti. G enetiko inenjerstvo stvara nove kombinacije gena koje su od ko risti znanosti, m edicini, poljoprivredi ili industriji. Veina rekom binantnih D N A tehnologija ukljuuje unoenje stranih gena u bakterijske stanice s pom ou vektora plazmida. U n o e njem strane D N A u bakteriju znan stvenici m ogu dobiti gotovo neogra nien broj kopija unesenog gena. Ako je uneseni strani gen djelatan, m odi ficirana bakterija e proizvoditi pro tein za koji on nosi uputu. G enetiko inenjerstvo je unaprijedilo saznanja o m nogim aspektima funkcije i orga nizacije gena. U z p om o tehnologije rekom binantne D N A napravljene su bakterije koje m ogu sintetizirati ljud ski horm on inzulin, ljudski horm on
g en cen tar (gr. genos - rod, plem e,

koljeno + lat. centrum sredite; engl. gene centre; njem. Genzentrum), sredite raznolikosti (diverziteta). P o druje u kojem odreeni takson (vrsta, rod, porodica itd.) pokazuje veu ge netsku raznolikost nego igdje drugd je. M n ogi strunjaci smatraju da je sredite raznolikosti ujedno i podru je u kojem se dotini takson razvio. (I. T.) g e n e t i k o in e n je r stv o (engl. genetic engineering-, njem. Gentechnologie), u m
228
E koloki leksikon
rasta, alfa interferon, cjepivo protiv hepatitisa B i druge m edicinski kori sne tvari. Biljke se m ogu genetski m odificirati tako da daju vei urod, veu duik, proizvode odreene tvari koje ih tite od nametnika i si. G enet ske bolesti bi se tom tehnologijom m ogle ispraviti tako da se loi geni zam ijene zdravima. M eutim , tak vim dostignuim a treba posvetiti po sebnu pozornost zbog m ogunosti unosa neeljenih i potencijalno opa snih svojstava u m ikroorganizm e, po put stjecanja otpornosti na antibioti ke, sposobnosti proizvodnje toksina ili sklonosti da uzrokuju bolesti. (I.T.) g e n e t ik a (gr. genesis postanak; en gl .genetics; njem. Genetik), znanost o nasljeivanju. Genetika je grana biologije koja prouava strukturu nasljedne tvari i m ehanizm e njezina prenoenja na sljedee generacije. Nasljedna tvar jest DNA t , a nas ljedna jedinica gen T. O sim toga, ge netika prouava prom jenljivost nas ljedne tvari, im e objanjava razlike koje postoje izm eu roditelja i p oto maka, odnosno izm eu jedinki iste vrste. Genetika poinje sredinom 19. stoljea s radom Gregora M endela (1822. 1884.), augustinskog re dovnika, koji je dugo godina vrio p o kuse na graku. U svojim pokusim a M end el je pokazao da se osobine raz vijaju pod kontrolom nasljednih fak tora koji se prenose s roditelja na p o tom ke i da se to prenoenje pridrava odreenih pravila. T im e su otkrivena osnovna naela nasljeivanja pojedi n ih osobina. Poetkom 20. stoljea genetika doivljava zamah, pa danas postoje brojne discipline unutar same genetike: klasina, populacijska, fi
zioloka, molekularna genetika, citogenetika itd. Otkria genetike nalaze prim jenu u poljoprivredi, uzgoju i votinja i biljaka, m edicini, farmakolo giji i drugdje. (I. T.)
g e n e tsk a razn o liko st (engl.
genetic diversit)'] njem. genetische Diverzitat), raznolikost gena t unutar neke vrste. O dnosi se na razliite populacije T iste
vrste (npr. tisue razliitih varijeteta rie) i na genetske varijacije unutar jed n e populacije (npr. populacija in dijskog nosoroga pokazuje visoku ge netsku raznolikost, a populacija ge parda u Africi vrlo nisku). D onedav no su se mjerenja genetske raznoliko sti uglavnom primjenjivala na d om esticirane vrste, no posljednjih godina sve se vie primjenjuju na sam onikle biljne i divlje ivotinjske vrste. Vidi
biodiverzitet t . (I. T.)

g e n e tsk i m aterijal (engl. genetic inate-
rial; njem. genetisches Material), tvar

koja nosi nasljednu genetsku uputu zapisanu u slijedu nukleotida. U veine organizama genetski materijal je D N A T, a u nekih virusa je RNA t .
(I. T.) g e n e tsk i m o dificiran organizam

(engl. genetically modified organistn; njem. genetisch modifizierte Organi smen), G M O , transgenini organi zam; organizam koji je m odificiran um etanjem stranoga genetskog materi
jala t radi dobivanja novih osobina i

fenotipa koje taj organizam norm alno ne posjeduje. Obiljeje tako dobivene kombinacije genetskog materijala jest to da ona ne bi m ogla nastati pod prirodnim okolnostim a i da je nas ljedna, tj. da se m oe prenijeti na p o tom stvo. (I. T.)
POJMOVNIK genom (engl. genome; njem. Genom),

skup svih gena I u jednom haploidn om setu kromosoma T u eukariota (or ganizama ije stanice posjeduju pravu jezgru obavijenu ovojnicom ), u jed n om krom osom u u prokariota (orga nizama koji nemaju oblikovanu sta ninu jezgru) i u m olekuli DNA T ili
229
geoakum ulacija (engl. geoacummula-
tion, njem. Geoakknmulation), akum u

lacija tvari (i/ili elemenata) neivim (geoakumulacija) dijelovima ekosus tava. Optereivanje tla razliitim tva rima (tekim metalima, hranjivim tvarima u suviku i si.). (D. .)
geobotanika (gr. ge zemlja + bo-
RNA T u virusima. Ljudski genom

sastoji se od priblino tri milijarde parova nukleotida i 3 0-ak tisua gena, rasporeenih na 24 kromosoma (22 autosom a ijed an par spolnih krom o soma). Vidi genomika t . (I. T.)
tane krma, paa, trava; engl. geobotanics , njem. Geobotanik), biljna geo
grafija. Znanost koja se bavi proua vanjem rasprostranjenosti biljnih vrs ta i biljnih zajednica {fitocenoza T) na Zemlji, danas i tijekom geoloke povijesti, kao i uzrocima njihove ras prostranjenosti. Geobotanika proua va areale T biljaka i fitocenoza, velii nu areala, oblik, postanak i prom jen ljivost, kao i im benike koji odreuju svojstva areala. Prema odreenim principima geobotaniari grupiraju biljne vrste u jlorne elemente i sistema tiziraju biljne zajednice, a na temelju njihove rasprostranjenosti Zem ljinu su povrinu podijelili na JIorne ili ve-
genom ika, novija znanstvena discipli

na, razvijena krajem 20 tog stoljea iji je zadatak sveobuhvatno (inte gralno) istraivanje genoma T radi utvrivanja biolokih funkcija svih
gena t i svih funkcija njihovih pro

teinskih produkata. Genom ika se ba vi genomom t , njegovim nukleotidnim ustrojstvom te mjestom , brojem, veliinom i ekspresijom gena. Dosad je sekvencionirano i u potpunosti po znato 600 virusnih i virusoidnih ge noma, 30-tak genom a mikroorgani zama (mikoplazma i bakterija) i genom i dvaju vrsta ivotinja ijed n e bi ljke. Ciljevi genom ike nisu samo akadamski tj. fundamentalno znanstve ni, ve oni imaju praktinu ulogu, m edicinske i biotehnoloke prirode (dijagnostika, terapija, proizvodnja). Vidi funkcionalna genomika t. (D. .)
getacijske oblasti. (I. T.)

geoekologija (gr. ge zemlja + oi~
kos kua, dom + logos rije, govor; engl. geo-ecology\ njem. Landschaftsokologie), prouava ovisnost i votnih zajednica (biocenoza T) o o so bitostima geografskog prostora zna ajnima za ivot, i pritom stavlja na glasak na zem ljopisne prostorne oso bine. (I. T.)
ge o fit (gr. gea zemlja + pliyton genotip (gr. genos - rod, plem e, ko
ljeno + tpos lik, slika, trag; engl. genotype\ njem. Genotjp), genetska konstitucija jedinke (stanice ili orga nizma). Skup svih gena T koje neka jedinka posjeduje. (I. T.) biljka; njem. Geophyt), predstavlja i votni oblik t (form u) kopnenih biljaka u kojih pupoljci ili rasplodni organi preivljavaju nepovoljne uvjete u zemlji. N ek e od njih prezim e u obli ku lukovice (geophyta bulbosa) primje
230
Ekoloki leksikon
rice luk (Allium), visibaba (Galanthus) i dr.; druge u obliku rizotna (geophyta rhizomatosa) primjerice perunika (Iris), Polygonatums\ tree u obliku krtola primjerice mrazovac (Colchiam), ciklama (Cyclamen) itd. G eofiti ive u uvjetima kratkog vegetacijskog raz doblja, pa je razvoj njihovih nadzem nih organa do cvjetanja i plodonoja (fruktifikacije) relativno kratak zah valjujui velikoj koliini nagomilanih hranjivih tvari u podzem nim organi ma, to im , u isto vrijeme, om oguuje cvjetanje na sam om poetku vegeta cijskog razdoblja um jereno kontinen talnog podruja. (D. .)
osobine odreenog Zemlji. (I. T.)
podruja
na
geologija (gr. ge zemlja + logos

rije, govor; engl. geology\ njem. Geologie), znanost o strukturi i razvoju Zem lje. Prouava sastav i grau Zem lje, u prvom redu njezinu koru ili litosferu, razvoj Zem lje u prolosti, prirodne procese koji se zbivaju na Zem ljinoj povrini i u dubini i m ije njaju njezin oblik i grau te prom jene organskog svijeta tijekom Z em ljine povijesti. O bino se dijeli na niz poddisciplina koje prouavaju kemijski sastav i grau stijena (petrologija), m i nerala (mineralogija), vulkanske aktiv nosti ( vulkanologija), oblike i postanak fiziko-geografskih tvorevina (geomorfologija), geoloku povijest i izum rle oblike ivota na temelju fosila (pa leontologija), postanak slojeva sedim e nata (stratigrajija) i evoluciju planeta i njihovih satelita (astrogeologija). G eo logija je usko povezana s ostalim pri rodnim znanostima, a svoju prakti nu primjenu nalazi osobito u rudar stvu i graevinarstvu. (I. T.)
geografija (gr. ge zemlja + grajo
piem; engl. geography\ njem. Geographie), zemljopis; znanost o povr

ini Zem lje. Prouava oblik Zem ljine povrine, klim u, naseljenost, ljudska naselja, ekonom ske m ogunosti, ljudske aktivnosti i si. D o sredine 19. stoljea geografija je uglavnom bila orijentirana na opise zemalja. U to se vrijeme radovima njemakih geografa Alexandera von Hum boldta i Carla Rittera stvaraju osnove za razvoj geo grafije koja postaje znanstvenom di sciplinom . Geografija se openito m oe podijeliti na fiziku geografiju i antropogeografiju. U sklopu fizike geografije istrauju se reljef (geomorfologija), klima (klimatologija), vode na Zem lji (hidrogeograjija) i geografske znaajke ivog svijeta (biogeografija) a u sklopu antropogeografije stanov nitvo (demogeograjija), ljudska naselja (geografija naselja), ljudske aktivnosti, gospodarske djelatnosti, privredne m ogunosti pojedinih zemalja (eko nomska geograjija) i slino. Pojam geo grafija ujedno oznauje i prostorne
g e o lo k a razdoblja (engl. geologic time
scale, geologic coluinn, njem. geologische Erdgescliiclite), geoloki niz, geoloki

stupac. Kronoloki poredana, spora zum na podjela dogaaja Zemljine T prolosti napravljena na tem elju fosil nih ostataka, provodnih fosila f , stije na i sedimenata Zem ljine prolosti i udjela mjerenja pojedinih radioizotopa. N ajee prikazana u obliku tabli ce, dijagrama, lente vrem ena ili karte koja u sebi osim vrem enskih odred nica, naziva eona, era, perioda i epoha najee sadrava i opise klimatskih prilika, geografskog rasporeda konti
POJMOVNIK
231
nenata, glavnih geolokih zbivanja i biolokih pojava. (D. .)

g e o m o r fo lo g ija (engl. geomorphology njem. Goemorphologie), fiziografija (engl. physiogmphy). Disciplina koja se bavi prouavanjem izgleda i oblika Z em ljine povrine, uzimajui u obzir geoloke formacije, krajobrazna svoj stva i procese poput erozije i dr., koji djeluju na stvaranje konanog izgleda nekog podruja. (D. .)
geoterm ija (gr. ge zemlja + tlier-
mos topao, vru; engl. geotliermia; njem. Geothermie), geotermalna ener gija; obnovljiva T toplinska energija koja
nastaje raspadom radioaktivnih izoto pa u Zem ljinoj kori. M oe se isko ritavati sam o u podrujima posebnih geolokih karakteristika i povezana je s vulkanskom aktivnou, izbaciva njem vrue vode i vodene pare i si. T ehnoloki postupci za iskoritavanje geoterm alne energije jo su uvijek skupi jer su geotermalna para i voda esto mineralizirane to uzrokuje problem e s korozijom na provodnim sustavima. Sama tehnologija iskori tavanja geoterm alne energije takoer se naziva geoterm ijom . (I. T.)
ivot u m oru, na obalama i ire u primorskim krajevima. Morska doba imaju snaan utjecaj na morske orga nizm e koji ive u podruju obale. Ta periodina dizanja (plima) i sputanja (oseka) m orske vode nastaju djelova njem privlanih sila Sunca i Mjeseca, a osim okom itih promjena razine morske vode ukljuuju i vodoravno pokretanje mora u obliku struja pli m e i oseke. Glavni uzrok nastanka valova je vjetar, ali oni nastaju i kao posljedica seizm ikih poremeaja, vulkanske aktivnosti na m orskom dnu, odrona kopna i ledenjaka i dru go. Valovi pospjeuju izm jenu ener gije i tvari izm eu atmosfere i mora, i izm eu povrinskih i dubljih slojeva mora. Najvei je prijenos topline iz atmosfere T u hidrosferu t upravo valo vima, a takoer i razm jenom plinova. Da nema valova, ti bi procesi bili ogranieni sam o na tanak povrinski sloj i tekli bi vrlo sporo. Svojim m e hanikim djelovanjem, valovi imaju snaan utjecaj na obale kopna i reljef morskoga dna, ali i na morske orga nizm e, posebice u plitkim podruji ma. (I. T.) GIS, Geografic Inform ation System.
glavni tipovi ta ia N a naem geograf geotop, pojam koji se odnosi na geo loku T kom ponentu ekotopa t unutar biogeocenoze T, tj. s kojim se eli nagla siti, opisati i istaknuti geoloke i pe doloke znaajke ekotopa. (D. .) gibanje mora, vaan ekoloki im be
nik koji utjee na fizikalno-kem ijska svojstva m orske vode i na ivot m or skih organizama. Pokretanje vodene mase uzrokuju morske struje, morska doba ili mijene (plima i oseka) i valovi. Morske struje t najjae utjeu na giba nje mora i imaju presudnu vanost za skom prostoru nekoliko je glavnih ti pova tla. Sistem atskim redosljedom to su:
A. Automotfna tla
I klasa: nerazvijena tla, (A )-C profila Tipovi: a. Kamenjar (Litosol) b. Sirozem na rastresitim stijenama (Regosol) c. Eolski ivi pijesci (Arenosol) d. Koluvijalna (deluvijalna) tla (Koluvium )
232
E koloki leksikon
II klasa: h um usno akumulativna tla, A -C profila Tipovi: a. Vapnenako dolom itna crnica (Kalkomelanosol) b. Rendzina (Rendzina) c. H u m u sn o silikatno tlo (Ranker) d. C ernozem (ernozem ) e. Sm onica (Vertisol) III klasa: kambina tla, A -(B )-C profila Tipovi: a. Eutrino sm ee (Eutrini kambisol) b. D istrino smee (Distrini kambisol) (kiselo smee) c. Sm ee krenjako (Kalkokambisol) d. Crvenica (Terra rosa) IV klasa: eluvijalno iluvijalna tla, A -E - B - C profila Tipovi: a. Lesivirano (Ilimerizirano) (Luvisol) b. Podzol (Podzol) c. Sm ee podzolasto (Brunipodzol) V klasa: antropogena tla, P -C profila Tipovi: a. Rigolano (Rigosol) b. Vrtno (Hortisol) VI klasa: tehnogena tla, I, II, III Tipovi: a. Tla deponija (Deposol) b. Flotacioni materijal (N an osi otpadnih voda Flotisol) c. N an osi iz zraka (Aeroprecipitati)
Tipovi: Pseudoglej II klasa: nerazvijena hidromorfna tla, A -I-II profila Tipovi: Fluvijativna ili Aluvijalna (Fluvisol) III klasa: semiglejna tla, A -C - G profila Tipovi: Fluvijativno-livadsko (H um ofluvisol) IV klasa: glejna A -G profila Tipovi: a. Pseudoglej glejno b. Ritska crnica (Hum oglej) c. M ovarno glejno (Euglej) V klasa: tresetna (cretna), C -G profila Tipovi: a. Izdignuti (Visoki treset) b. Prelazni treset c. N isk i treset VI klasa: antropogena tla, P -G profil Tipovi: a. Rigolano tresetno b. Tla riita c. H idrom eliorirano C. Halomorfna tla I klasa: A kutno zaslanjena Tipovi: a. Solonak (Solonak) II ldasa: Soloneci Tipovi: Solonec (Solonec)
D. Subakvalna
I klasa: Nerazvijena subakvalna Tipovi: Protopedon II klasa: Subakvalna profila A -C ili A -G Tipovi: a. Gitja (Gitya) b. Daj (Dy) c. Sapropel (Sapropel) III klasa: Antropogena Tipovi: a. Hidrom eliorirana gitja b. Hidrom eliorirani sapropel. (D..)
B. Hidromoifna tla
I klasa: pseudoglejna tla, A -E g -B g -C profila
POJMOVNIK
233
glej (engl. glei, gley, njem. Gleyboden), ljepljivi potpovrinski sloj tla. Glavna je kom ponenta glejnih tala. (D. .) g lo b a ln a e k o lo g ija (engl. global ecology\ njem. Globaldkologie, Holokologie), disciplina ekologije T koja prouava ekosferti, tj. Zem lju kao planetarni ekosustav, m eusobne utjecaje litosfere T, pedosfere T, hidrosfere T, atmosfere t i biosfere f , cjelinu svih ivotnih za jednica i njihovih stanita. Vidi holekologija t . (I. T.)
im benici uzrokovali promjene kli m e i pojavu ledenih ili toplih razdob lja. N o isto tako m noge ljudske djelatosti m ogu izazvati promjenu kli me. Izgaranje fosilnih goriva (ugljen, nafta, zem ni plin), krenje uma i ra zliiti zahvati u poljoprivredi i indu striji mijenjaju sastav atmosfere i pri donose promjeni klime. U slijed tih djelatnosti poveale su se koncentra cije staklenikih plinova t u atmosferi, posebice ugljikova dioksida, metana, klorofluorougljikovodika, duiko va (I) oksida i, u niim dijelovima at mosfere, ozona T. Akumulacijom an tropogenih staklenikih plinova u at mosferi pojaava se uinak staklenika t , to dovodi do porasta prosjene povrinske temperature Zem lje. ak i kad bi se antropogena emisija stakle nikih plinova obustavila ovog trena, posljedice prolih emisija osjeat e se stoljeima jer se veina staklenikih plinova dugo zadrava u atmosferi. IPC C predvia daljnji porast prosje ne globalne povrinske temperature 1 -3 ,5C do 2100. godine, a svoje predvianje temelji na procjenama buduih koncentracija staklenikih plinova u atmosferi. U istom se raz doblju oekuje i porast razine mora 15 95 cm kao posljedica zagrijava nja. Nadalje, oekuje se uestalija po java poplava i sua veeg intenziteta. Z im i e na srednjim zem ljopisnim i rinama vie oborina pasti u obliku ki e nego u obliku snijega. M ogue je da e bre otapanje snijega u proljee uzrokovati poplave. Poveanjem temperature pojaava se evaporacija i raste koliina vlage u zraku. Stoga se oekuje se da e zagrijavanjem Z em lje u nekim dijelovima svijeta porasti
globalna p ro m jen a klim e (engl. glo
bal climate change', njem. globale Klimaanderung, Klimawechsel), promjena kli

m e svjetskih razmjera koja se direkt no ili indirektno m oe pripisati ljud skim djelatnostima. Znanstveno je dokazano da postoji zamjetan utjecaj ovjeka na globalnu klimu i da ljud ske aktivnosti pridonose promjeni klime (Drugi procjenski izvjetaj IP C C -a t IPC C Second Asses sm ent Report). U globalnim razmje rima je prosjena temperatura prize m nog sloja zraka porasla 0,3 0,6C od kraja 19. stoljea. Razina mora po rasla je 10 25 cm, smanjili su se planinski ledenjaci i snjeni pokriva na sjevernoj polutki, a porasla je p o vrinska temperatura tla. etiri najto plije godine u razdoblju od 1860. na ovam o zabiljeene su poslije 1990. godine. injenica je da na promjenu klim e utjeu brojni prirodni im be nici. N a primjer, varijacije u koliini izdane Suneve energije, vulkanske erupcije, interakcije izm eu atm osfe re i oceana, promjene morskih i zra nih struja i dr. Tijekom duljih raz doblja u geolokoj prolosti, desetaka ili stotina tisua godina, prirodni su
234
E koloki leksikon
intenzitet oborina, ali e one krae trajati, to takoer m oe uzrokovati poplave. Pretpostavlja se da e u dru gim dijelovim a svijeta pojaana evaporacija vlage iz tla, vegetacije, jezera i si. uzrokovati eu pojavu snanih sua. U veem dijelu Europe, Azije i S A D -a oekuje se uestalija pojava valova vruine, poplava i sua. Tako er se oekuje da e se prom jenom klim e poveati uestalost nekih za raznih bolesti, na primjer malarije. U tropskim i suptropskim aridnim i sem iaridnim podrujima oekuje se poveanje rizika od pojave gladi. B u dui da 50 70 posto svjetske popu lacije ivi u obalnim podrujima, smatra se da bi poveanje razine mora u budunosti m oglo imati znaajne posljedice. Trenutano je u obalnim podrujima ugroeno od poplava 46 milijuna ljudi. Ako se ne poduzm u adekvatne mjere, porast razine mora od 50 cm poveat e tu brojku na 92 milijuna, a porast od 100 cm izravno bi ugrozio 118 milijuna ljudi. Kad bi se u te procjene ukljuio i oekivani porast populacije, brojke bi bile jo vee. D o 2100. godine predvia se nestanak treine do polovice posto jeih planinskih ledenjaka, to e vje rojatno uzrokovati nestaicu pitke v o de u nekim dijelovima svijeta jer se m nogi gradovi izm eu 30 sjeverne i 30 ju n e zem ljopisne irine opskrb ljuju vod om iz takvih ledenjaka. Kli matske promjene m ogle bi u budu nosti porem etiti rijene tokove, to bi za ljudska naselja i poljoprivredu bio teak problem u opskrbi vodom . Pro mjena klim e u iduem e stoljeu iz m ijeniti m noge ekosustave. Predvia se da e brzina kojom e se klima mijenjati biti vea od brzine bilo koje
klimatske promjene u posljednjih 10.000 godina. Vjerojatno je da se m nogi ekosustavi nee m oi prilago diti stresu izazvanom prom jenom klime. M eu ekosustavima na koje e promjena klim e najvie djelovati su borealne um e i tundre i obalni eko sustavi, kao to su slane movare, u m e mangrova, delte rijeka i koraljni grebeni. (I. T.) GMO, vidi genetski modificiran organizam T
gnojenje poljodjelskih povrina

(engl. agricultural fertilization, njem. Diingnng), proces poveanja produk tivnosti poljoprivrednih i/ili hortikulturnih povrina unoenjem gnojiva, odnosno prirodnih ili um jetnih tvari koje sadravaju veu koliinu kemij skih elemenata, vanih za rast i razvoj biljaka. T im e se poveava prirodna plodnost tla i/ili se zamjenjuju i na dopunjuju elem enti koje su biljke ve iskoristile u svojim ivotnim procesi ma. Gnojiva m ogu biti prirodna ili organska i umjetna ili anorganska. Prirodna su primjerice kompost, stajsko gnojivo i tzv. zelena gnojidba s leguminozama. Mineralna, sintetska, anorganska ili umjetna gnojiva obuh vaaju niz sintetskih mjeavina s biogenim elem entim a. Poznato je i gn o jenje m uljem koji zaostaje pri radu ureaja za ienje otpadnih voda. (D. .)
gradijent--analiza (engl. gradient ana-
lysis, ordination, njem. Gradientenanalyse), skup znanstvenoistraivakih m e

toda odnosno tehnika, koje, prema Whittaker 1967, Ter Braak & Prentice 1988. om oguuju prouavanje ne prestane prom jenljivosti (varijacije) sastava vrsta unutar populacije u od-
POJMOVNIK
235
nosu na okolini gradijent (engl. environomental gradient). Najjednostavniji primjer gradijent-analize jest uzim a nje uzoraka u pojedinim intervalima na razliitim visinama padine, od naj nie pa prema najvioj toki planine s ciljem da se ispita utjecaj klimatskih
ralnih prom jena zajednica ili ekosu stava u prostoru, rezultati gradijentanalize. (D. .)
gra a (engl. morphology, njem. Moifologie), morfologija. Forma i struktura pojedinog organskog sustava, organiz ma f ili zajednica 1\ Takoer fiziognomija (engl. physiognomy). (D. .)
imbenika f , okolini gradijent tada

predstavlja nadmorska visina. I druge okoline varijable m ogu predstavljati okolini gradijent poput razliite ko liine vode ili anorganskih soli u tlu, zakiseljenost tla, salinitet, koncentra cija polutanta t itd. O d velik ogje teo retskog zanaenja odgovor na pitanje da li se zajednice i/ili ekosustavi u prostoru mjenjaju kontinuirano ili diskontinuirano, odnosno da li posje duju zamjetljive granice (ekoton t ) i prostornu zasebnost, to prikazuju grafiki i num eriki prikazi struktu
gravitacijska voda (lat.
gravitas teiti), cijedna voda. Voda u tlu koja se nalazi u nekapilarnim porama i se trajno kree iz viih slojeva u nie zbog djelovanja sile tee. Nagom ilava se u dubljim slojevima pedosfere T, otjee u obliku podzem ne vode ili se skuplja u p odzem nim rezervoarima litosfere. (D. .)
h a b ita t, vidi stanite. (D. .) h a b itu s (lat. habitus, -us, m. od lat. habeo dranje, vanjtina, kakvoa, li ce; engl. habit, lifeform, njem. Habitus, Tracht); u biologiji, vanjtina, oblik, lik, izgled, sve to opisuje zbir va njskih svojstava koja obuhvaaju fenotipski izgled organizma, pojam se upotrebljava poglavito u botanici T (rjee u zoologiji T) za opis biljnih vrs ta prema vanjskim obiljejima, prim jerice; tip i nain razgranjenosti kro nje, lisnatost, nervatura lisnih ila, nain pupanja, pokrovnost. D eterm i niraju ga faktori naslijea (genotip) i ekoloki im benici. Habitus m oe bi ti znatno izm ijenjen pod dugotrajnim utjecajem nekih biotikih ili abiotikih imbenika, primjerice; klekast habitus nastao na gornjoj granici um ske vegetacije zbog djelovanja vjetra, hladnoe i dugotrajnog priti ska snijega. U mineralogiji karakteri stian oblik (forma) ili nain (modus) na koji se minerali pojavljuju u priro di ili oblik rasta kristalita. U m edicini isto to i tip konstitucije. (D. .)
ivotno podruje dubokom orskih jaraka, kotlina i brazda koje ispresijeca ju abisalnu ravnicu (vidi prostorna ra lamba mora i oceana T , abisal T ) , a obu hvaaju najvee oceanske dubine, od 6.000 do 11.000 metara. Primjerice, jarak Puerto Rico dublji je od 9.200 m , Filipinski jarak dublji od 9.500 m, a najdublja je Challenger kotlina u Marijanskom jarku 11.034 metara. N a tim dubinama dno prekriva crve na glina od aluminosilikata jer se pelagike estice uslijed visokog tlaka otapaju. ivotinjskih vrsta je malo, samo dvjestotinjak, a na dubinama is pod 9.000 m tridesetak. Hadal je vrlo slabo istraeno podruje i o njemu se m alo zna. (I. T.)
hadopelagijal (gr. Had m itoloki

bog podzemlja + pelagos m ore), hadopelagika zona. Vidi pelagijal t . (I.
T.) halogenirani ugljikovodici (engl. ha-
logen hjdrocarbones, njem. Halogenierte Kohlenwasserstoffe). Spojevi ugljikovo

dika koji sadravaju halogene ele m ente brom (Br), jod (i), klor (Cl) i fluor (F), primjerice PC B, C F C i dr. U okoliu stabilni, perzistentni i bio-
hadal (gr. Had m itoloki bog pod

zemlja; engl. hadal zone; njem. Hadal),
POJMOVNIK
237
akumulativni. H ranidbenim lancima dolaze i u organizam ovjeka. Kance rogeni. (D. .)
hem erobija (gr. hemeros pripitom
ljen, gr. bios ivot; engl. hemerobes, njem. Hemerobie) razina i vrsta prom jenjenenosti prirodnih ekosustava antropogenim utjecajem. C jelokup nost promjena ekosustava uslijed svjesnog ili nesvjesnog, nekadanjeg i recentnog ljudskog djelovanja. Hemerobija opisuje strukturalne pre obrazbe ekosustava i/ili ljudskog ok o lia, tj. prirodnost ili neprirodnost ekosustava. (D. .) h em ik rip to fit (gr. Itemi polu + criptos -skriven + phyton biljka,
harnefit (gr. chamai na zemlji + gr. fiton biljka; engl. chamephytes, njem . Cliamaephyten), pojam opisuje ivotni oblik t (form u) biljaka koje imaju pupoljke najvie do 25 cm iz nad tla, tako da su oni zimi bolje za tieni nego kod fanerofita T. Biljka je nieg habitusa T. U ovu skupinu spa daju raznolike biljne skupine, m aho vine, liajevi, vie biljke. (D. .) hekistotermni (engl.
hekistotherm,
njem. Hekistothennen), pojam uveo A. L. P. de C andolle (1874.) za biljne organizm e polarnih i visokoplaninskih, nivalnih podruja, koje tolerira ju izrazito niske temperature i imaju vrlo kratko vrijem e vegetacije. (D. .)
engl. hemicr}'ptophytes, njem. Hetnikryptophyteu), ivotni oblik T (forma) bi ljaka kod kojih nadzem ni dijelovi izum iru u je se n i preko zime, ali nji hovi pupoljci, iz kojih e se slijedee godine razviti novi izdanci, ostaju pri osnovi stabla, neposredno blizu po vrine zemlje ili, u drugom sluaju, pupoljci se nalaze ispod zemlje na korijenu. (D. .) he p ato to ksin i otrovi (engl. hepatotoxins, njem. Hepatotoxine), otrovi koji om etaju i/ili sprjeavaju norm alno funkcioniranje stanica i tkiva jetre. (D. .) herbicidi (engl. herbicides, njem. Pjlanzensshutzmittel, Herbizide), tvari anor ganskog ili organskog podrijetla koje se upotrebljavaju za spreavanje rasta ili za unitavanje nepoeljne vegetaci je odnosno korova. (D. .) herbivor (lat. herbivorus, a um. biljojedni, lat. herba - trava + vorare jesti, derati; engl. herbivore, njem. Pflanzenfresser), biljojed, Heterotrofni organizmi t koji jed u iskljuivo hranu biljnog podrijetla, poput biljaka, lia
h e lio fit (gr. helios sunce + gr. pla
tou biljka; engl heliophytes, njem. Lichtpjlanzen, Heliophyten), biljke pri

lagoene uvjetima jake izravne svjetlosti. Biraju izriito jako osunana
stanita T. N e podnose sjenu. (D. .)

helokreni izvor (gr. helos nizina,
livada, movara + krene - izvor; eng. helocrene spring\ njem. Helokrenen, Sumpfquelle), m ovarni tip izvora u kojemu voda prodire iz tla ili stijene i stvara vee m ovarno podruje. (I.
T.) h e m a to to ksin i otrovi (engl. haemotoxic, njem . Haematoxine), otrovi koji om etaju i/ili sprjeavaju norm alno funkcioniranje stanica krvi, krvotvor nih organa i tkiva, kao i organe i tkiva krvoilnog sustava. (D. .)
238
Ekoloki leksikon
sjemenja, plodova, kore, drveta, korjenje i si. Takoer fitofagi T. (D. .)
i biljke bez klorofila. N e m oe kori stiti C O 2 kao jed ini izvor ugljika, su protno autotrofut. (D. .)
he te ro g e n itet (gr. heteros razliit;

engl. heterogeneity, njem. M annigfaltigkeit, Heterogenitat), mjera bioraznolikosti T odnosno biodiverziteta T. Razliite ekoloke zajednice ne sadre jednak broj vrsta t , jed n o od podruja znan stvene ekologije bavi se istraivanjem upravo bogatstva vrsta (biodiverzite ta) unutar neke zajednice T. Najjedno stavnija mjera za biodiverzitet je broj vrsta. U takvom kvantificiranju kao uzorak se moraju ukljuiti samo rezidencijalne vrste (engl. residential species, one koje su trajno nastanjene na datom podruju), a pri brojanju izb jegavaju se sluajni ili privremeni imigranti (engl. Occidental or temporary immigrants, tj. vrste koje su prolazno na datom podruju). Takvu kvantita tivnu vrijednost broja vrsta nazivamo jo i bogatstvo vrsta (engl. species richness). D rugi nain izraavanja mjere biodiverziteta je heterogenitet, od n o sno raznolikost vrsta (suprotno homogenitet 1", jednolikost vrsta). Ta kvan titativna mjera biodiverziteta ujedi njuje vrijednosti broja vrsta i vrijed nost relativne abundancije t (raspros tranjenosti). Ona je vea u zajednica ma s vie vrsta u kojoj su one jed n o like abundancije t . U pravilu vei he terogenitet stanita uvjetuje raznolikiji sastav zajednice. (D. .)
hibernacija, vidi dormancija t. (i. T.) hidrocentrala (engl. hydro-electric p o wer plant; njem. Wasserkraftwerk), elektrina centrala na vodeni pogon koja kinetiku energiju vode pretvara u elektrinu energiju. Pritom se te kua ili padajua voda dovodi na tur bine koje pokreu generatore. Utjecaj
na okoli i ekosustav T nastaje prije svega prilikom izgradnje hidrocentra la, osobito ako se radi o akumulacijskim elektranama, ije brane uzroku ju potapanje velikih dijelova terena i terestrikih ekosustava, pri em u se unitava priroda, a ponekad se unita vaju i kulturno-povijesne vrijednosti. Kod malih hidrocentrala okoli se uglavnom nakon nekog vrem ena re generira, pa one kao antropogeni ele m ent m ogu postati dijelom ekosusta va. (I. T.)
hidroenergija (gr. h y d o r voda +

energeia rad, poslovanje, uinak; engl. ivater poiver; njem. Wasserkraft) , obnovljiva energija t , koja je u potpu
nosti ista, a iskoritava se za dobiva nje elektrine energije u hidrocentrala

ma t . (I. T.)
hidrohorija (gr. h y d o r voda + /iora

prostor, zemlja; engl. hydrochory\ njem. Hidrochorie), o hidrohoriji se govori kada se biljka ili ivotinja kao sredstvom rasprostranjivanja slui vodom . Biljke koje se ire v od om imaju lagane sjem enke dugog vijeka klijanja, koje m ogu plutati, a voda im ne kodi. Takav je primjerice koko sov orah. V odom se rasprostranjuju i
he te ro tro f (gr. heteros razliit +

trophos hranitelj, engl. heterotroph,
njem. Heterotroph), organizmi koji se hrane organskim tvarima. Organizam koji zahtijeva jedan ili vie organskih spojeva kao nutrijente. Svi animalni organizmi, veina bakterija, gljive kao
POJMOVNIK
239
brojni ivotinjski organizmi, pogoto vu akvatiki (npr. plankton f), ali i kopneni. Poznato je da ivotinje m o gu doprijeti do otoka plutajui na gra nama, trupcima, santama leda i si. (I.
T.)
( kruenje vode T ). U s p o r e d i atmosfera
T, litosfera t , biosfera t . (I. T.)

hidrosolubilni otrovi, o tr o v n e
to p ljiv e u v o d i. (D. .) tv ari
Slidrotop, k o ji se o d n o s i n a v o d e n i m e
dij k a o k o m p o n e n tu ekotopa t u n u ta r biogeocenoze T. (D. .)
hidrologija (gr. h y d o r voda + logos rije, govor; engl. hydroiogy\ njem. Hydrologie), znanost koja prouava vode u prirodi, njihovu rasprostra njenost na Zem ljinoj povrini i u podzem lju, pojave i procese koji se zbivaju u vodama, kao i zakonitosti po kojima se te pojave i procesi odvi jaju. T o je multidisciplinarna znanost koja se u svojim istraivanjima slui m etodam a i spoznajama fizike, m ate matike i kemije, a i m eteorologije, biologije i geologije. H idrologija se openito m oe podijeliti na hidrologiju
kopna T, koja prouava vode na po
higijena (en g l. hygiene, n je m . H ygiene),

z n a n o s t o z d ra v lju , te o u lo z i i z n a e n ju b io lo k ih , e k o lo k ih , e k o n o m sk ih , k u ltu ro lo k ih , p ro s v je tn ih i d ru g ih im b e n ik a u u n a p rje e n ju i o u v a n ju zd rav lja. (D. .)
higrofit (gr. h y g ro s v la a n + p h y to n b iljk a); b iljk e p rila g o e n e u v je tim a v rlo v la n ih stanita t . (D. .)
h ig ro sko p ska voda, v id i a d so rp c ijs k a

v o d a u tlu . (D. .)
vrini kopna i u Zem ljinoj kori, i oceanologiju T, koja prouava mora i ocea
hiperterm ija, v id i to p lin s k i u d a r. (D.

.)
ne u cjelini. (I. T.) hidrosfera (gr. liyd o r, h y datos v o da + sfaira. lopta; engl. hydrosphere; njem. Hydrosphare), Z em ljin vode ni plat koji obuhvaa sve tekue i sm rznute vode na Zem ljinoj povrini (mora, oceane, tekuice, stajaice, le denjake), p odzem ne vode i atmosfer sku vod en u paru odnosno vodu na Z em lji u sva tri agregatna stanja (te kue, plinovito, kruto). Procjenjuje se da na Z em lji ima oko 1,4 milijarde kubinih kilometara vode, od ega se najvei dio nalazi u oceanima (vie od 97%). M ali dio (2,5%) otpada na kop nene vode, a na vodenu paru u atm o sferi sam o 0,001 posto. Voda se na razliite naine neprekidno izm jenju je izm eu kopna, mora i atmosfere
hipolimnij (gr. hypo isp o d 4- Umne

stajaa v o d a , b ara , je z e r o ; en g l. hypolim nion; n je m . H yp o lim n io n ), h ip o lim n io n , d o n ji, d u b o k i sloj v o d e u je z e r im a k o ji im a s ta ln u n is k u te m p e r a tu r u v o d e i u k o je m se n e z a m je u ju s e z o n s k a k o le b a n ja te m p e r a tu re. (I. T.)
holekologija (gr. holos sav, ita v 4ofkos k u a , d o m + logos rije, g o v o r; n je m . Holokologie) , p la n e ta rn a , globalna ekologija t . P rim je n a h o lis ti k o g p rin c ip a n a ek o lo k a ra z m a tra n ja i p ro c e se . P ris tu p u ekologiji T k o ji se zasn iv a n a id eji d a e k o lo k i p ro c e s i i o b je k ti e k o lo k ih istra iv a n ja tre b a ju b iti istra iv a n i i p re d s ta v lje n i k ao in te g rira n a cjelin a. P o la z i o d ekosfere, g ra e i fu n k c io n a ln e is p re p le te n o s ti
240
Ekoloki leksikon
litosfere T , pedosfere t , hidrosfere t , atmo sfere t i biosfere t i istrauje njihovo
zajedniko djelovanje u raznim zem ljopisnim podrujima i vrem enskim razdobljima. Vidi globalna ekologija T.
i zaetak formiranja strukturnih agregata. Po boji se jedva razliku je od C horizonta. A Akumulativni hum usni hori zont, u kojem su dobro hum ificirane organske materije koloidnog karaktera, izmijeane s m ineral nim dijelom u formi organom ineralnog kompleksa. Eluvijalni horizont, koji se na lazi ispod O ili A horizonta i u odnosu na horizont koji lei is pod njega ima manji sadraj jedne ili vie od slijedeih kamponenata: gline, hum usa, seskvioksida. O bino je svjetlije nijanse u boji od oba horizonta s kojima gra nii. Iluvijalni horizont, koji lei is pod E horizonta i u odnosu na njega karakterizira se poveanim sadrajem jedne ili vie od slije deih kompanenata tla: gline, hu musa, seskvioksida.
(I. T.) hom eostaza (engl. homeostasis, njem.,

Homoostase, Fliegleicligcivicht), stabilno
stanje. Sposobnost otvorenog sustava da odri konstantno ravnoteno sta nje pri stalnom unosu, pretvorbi i iz nosu tvari i energije. Vidi bioloka ravnotea. (I. T, D . .)
hom ocidi, otrovne tvari namijenjene

unitenju ljudi. U glavnom bojni otro
vi t . (D. .)
hom ogenitet (engl. homogeneity, njem.

H omogenitdt),
jednolikost sastava vrsta T na odreenom stanitu t , po
druju ili u populaciji T, ekosustavu t i si. Jednolikost grae biocenoze T i nje n og stanita na odreenom prostoru. Vidi heterogenitet T. (D. .)
horizonti tla (engl. soil horizon), to su

vertikalno poredani slojevi koje jasno vidim o u stupcu kada iskopamo pro fil tla. Svaki tip horizonta tla razlikuje se svojim fizikalnim osobinama od drugih horizonata, svaki ima svoju posebnu oznaku, a kombinacijom tih oznaka dobivam o jasnu sliku o pri sutnim horizontim a u profilu. O s novni horizonti tla jesu: O Organski povrinski horizont, koji lei iznad m ineralnog dijela tla u preteno aerobnim uvjeti ma.
(B) H orizont m etam orfoze in situ (kambini horizont, od cam bio = izmijeniti), koji lei izm eu O ili A horizonta i C ili R horizonta, od kojih se razlikuje sm eom , utom ili crvenom nijansom u boji, unitenom primarnom strukturom stijene, a ee i p o veanim sadrajem gline. C Rastresiti dio m atinog sup strata, koji ne pokazuje, nikakve znakove izmjena pod utjecajem pedogenetskih procesa, koje su karakteristine za ostale horizon te. vrsta stijena. Glejni horizont, koji pokazuje znakove redukcije i sekundarne oksidacije u stalnim ili povrem e
(A) Inicijalni slabo razvijeni hori zont, koji predstavija bioloki ak tivirani povrinski dio profila u kom e se razvija glavnina korijena
R G
POJMOVNIK
241
nim anaerobnim uvjetima i odli kuje se plaviastom, zelenkastom ili sivom bojom , s rastim mr ljama po povrini agregata, g H orizont koji nastaje pod ut jecajem stagnirajuih povrinskih voda uz naizm jenino smjenjiva nje m okre i suhe faze. Odlikuje se izrazitim mramoriranjem, od n osno proaranou rastim i bjeliasto sivim pjegama, pri e m u sive zone prevladavaju u pu kotinama i na povrini agregata, a raste u unutranjosti agregata. Tresetni horizont, slabo razloena organska materija koja se nagomilava u anaerobnim uvjeti ma. H orizon t nastao obradom, mijeanjem i hom ogeniziranjem vie prirodnih horizonata ili slo jeva i obogaivanjem organskim m ineralnim tvarima koje unosi ovjek.
oznaavanje litolokog diskontinuiteta. Ako postoje dokazi o litolokom diskontinuitetu, uz oznaku horizanta gdje promjena nastaje, stavlja se redni broj (npr. I C , II C ili A -E -II B itd.).
(D. .)
hrana (engl. food,
nourislunent,
diet,
njem. N a h n in g , N d h n n ittel), tvari koje organizam apsorbira u probavnom sustavu ih na drugi nain unosi u se be, a slue za nadoknadu utroene energije i za izgradnju tijela. Ljud skom organizm u, osim ugljikohidrata, bjelanevina i masti, potrebni su jo i mineralne soli, vitam ini i voda.
(D. .)
hranidbena m rea (engl. fo o d
web,
njem. N ahrungsnetz), kompleksna, is prepletena povezanost razliitih hra nidbenih odnosa unutar i izm eu
ekosustava T ili zajednica T (podjedini-
ce koje ine hranidbenu m reu su

hranidbeni lanci t ) . (D. .)
O sim prethodno nabrojanih, glav nih horizonata postoje u svakoj sku pini i brojni pothorizonti, prelazni horizonti i sloeni horizonti. Prelazni horizonti, obiljeavaju se oznakama za oba susjedna horizonta, a na prvo m jesto se stavlja slovo onog horizonta ija su svojstva dominantna (npr. A O ). Sloeni horizonti, u kojima se istovrem eno odigravaju dva procesa, ije su m orfoloke posljedice vidljive, obiljeavaju se s dva simbola pom ou kose crte (npr. A/E u sm eeg podzolastog zemljita, A /G ili E/g). Oznaavanje slojeva vri se slovi ma latinice i rimskim brojevima. Slo jevi u nerazvijenim nanosnim zem ljitima oznaavaju se rimskim broje vima. Iste oznake upotrebljavaju se za
hranidbena piram ida (engl .fo o d p yra mid, pyram id o f numbers, njem. N a hrungspyramide, Zahlenpyram ide), pira
mida koja virtualno grafiki prikazuje raspored brojnosti u biocenozi T, o d nosno relativno opadanje broja jed in ki pojedine vrste t na svakoj vioj ra zini trofije T, odnosno na svakoj slje deoj karici u nizu hranidbenog lanca t . Elton prvi za tu pojavu upotrebljava naziv brojana piramida, takoer Eltonova piramida i Eltonova piramida brojeva. U bazi piramide nalaze se m nogobrojni mali organizmi a u vr hu mali broj najveih organizama. Vrijednosti cjelokupne teine biom a se takoer opadaju po jedinici povr ine sukcesivnih troftkih razina T, sto ga itav sustav prikazujemo u obliku
242
E koloki leksikon
imaginarne piramide jer vei organiz m i imaju takoer manju biomasu T nego organizm i na poetku lanca. U sp ored n o s brojem jedinki i biom a som proporcionalno se ponaa i ukupna koliina energije T u sustavu, na poetku lanca (piramide) je ima vie a na svakom stupnju sve manje (razlika je gubitak iz sustava u vidu topline). (D. .) hranidbeni lanac (engl. fo o d chain, njem. N ahrungskette), hranidbeni niz. Prehranom uvjetovana lanana i stupnjevita povezanost proizvoaa t i raznih potroaa T, od prim arnih p ro iz
voaa T do sekundanih proizvoaa t ,
ganske tvari koji, u fazi nastanka niza m euproizvoda, uz sudjelovanje m i kroorganizama, uzrokuju m e usob ne reakcije kondenzacije, hidrolize, polim erizacije, pri em u se stvaraju novi cikliki, polim erni, visok om olekularni, kom pleksni, tamni, koloidni organski spojevi koje jed n im im en om nazivam o hum us. O visn o o vrsti, o d nosu i izraenosti u procesu hum ifikacije razlikujemo sirovi, zreli i prije lazni hum us. (D. .) hum izacija, proces obogaivanja tla hum usom . Vidi humifikacija. (D. .)
hum us (engl. luim us, njem. H u m u s),

koloidalana, crna ili tamna, amorfna, relativno inertna organska tvar u tlu T koja je po sastavu heterogena m je avina razliitih visokom olekularnih, ciklikih, visokopolim ernih organ skih spojeva nastalih kondenzacijom , hidrolizom , oksidacijom i enzim atskim cijepanjem od nosn o razgrad njom tvari biljnog i ivotinjskog po drijetla u procesu hum ifikacije T . Ta mjeavina spojeva nastalih razgrad njom mrtve tvari b iolokog porijekla, nalazi se oko i izm eu estica tla. H u m us poboljava p lodnost tla stoga jer sadrava nutrijente koje m ogu kori stiti proizvoai, bolje zadrava vodu i poboljava teksturu tla. N ek e k om ponente hum usa su primjerice h u m inske tvari, hum ini, fulvokiseline, hum inske kiseline, him elatom elanska kiselina, soli humata i dr. (D. .)
od biljojeda fitofaga m esojeda

(zoojaga
T , herbivora T ,i
T, karnivora T )
prvog, drugog ili treeg stupnja do razlagaa T (saprofaga t , nekrofaga t , koprofaga T ). Tako je u ekostavu t stvorena
vrlo velika m euovisnost, povezanost i isprepletena hranidbena mrea t svih ivih bia. Brojnost i biomasa T orga nizama pojedinih razina prehrambenog lanca prikazuje se hranidbenom piram i
dom t . (D . .)
hranidbeni niz, vidi hranidbeni lanac T,

hranidbena piram ida T , hranidbena mre a T , Eltonova piram ida f . (D. .)
hum ana e ko lo g ija ( h t. hum a n u s), v id i

ekologija ovjeka t . (I. T.)
hum ifikacija (engl. humification, njem. H u m ifika tio n ). Proces stvaranja h u m usa. Skup procesa razgradnje or
IEA, International Energy Agency.

IIASA, International Institute for A p plied System Analysis. S1SD, International Institute for Sustainable D evelopm ent.
im ago (en g l. im ago, n je m .), a d u ltn i,

p o tp u n o p re o b ra e n i, o d ra s li o b lik p te r ig o tn ih k u k aca. (D. .)
imisija (en g l. im m ission, n je m . Itn m ission). 1. u n o s te tn ih tv a ri u b io s fe ru . 2. k o n c e n tra c ija tv a ri is p u te n a u o d r e e n o m v r e m e n u i n a o d re e n o m m je s tu u o k o li. (D. .)
stava u vezi s praktinim aspektima zakonodavstva iz podruja zatite okolia. Postoji usporedna mrea A C -IM P E L za 12 zemalja koje su kandidati za ulazak u Europsku uniju. Glavna zadaa m ree A C -IM P E L jest pruiti podrku tim zemljama u ispunjavanju njihovih obveza na po lju prava okolia, posebice u sm islu prim jene i provoenja zakona. A C IM PEL usko surauje s IM P E L -om .
(I. T.)
imunohematotoksini otrovi (engl.

im m unohaem atotoxins, n je m . Im m u n o haematotoxine), o tro v i k o ji o m e ta ju i/ili sp rje a v aju n o r m a ln o fu n k c io n i ra n je sta n ic a i tk iv a im u n o lo k o g s u stava, k rv n ih sta n ic a i k rv o tv o rn ih tk iv a i o rg a n a . (D. .)
IMG, International M aritim e Organization.
IMPEL (EU network for the Implementation and Enforcement of En vironmental law), mrea Europske
unije za prim jenu i provedbu zakona iz podruja zatite okolia. IM PEL je osnovan kako bi se unaprijedila raz mjena informacija, iskustava i osoblja izm eu Europske kom isije i zemalja lanica, te zemalja lanica i njihove dravne, regionalne i lokalne vlasti, sa svrhom da se osigura uinkovitija pri mjena prava okolia i razmjena isku
imunotoksni otrovi (en g l. im m u n otoxins, n je m . Im m u n o to xin e), o tro v i k o ji o m e ta ju i/ili sp rje a v a ju n o r m a l n o fu n k c io n ira n je sta n ic a i tk iv a im u n o lo k o g su stav a. (D. .)
indigen (lat. indigena ; e n g l. indigenous;

n je m . indigen), staro sje d ila k a v rs ta k o ja se p r ir o d n o ja v lja n a n e k o m p o d ru ju , d a k le k o ju n ije slu a jn o ili n a m je r n o u n io o v jek . (I. T.)
244
Ekoloki leksikon
indikatorske vrste, vidi pokazne vrs

te. (D. .)
DNA t ) i ekoloku (eksternu) infor

maciju, te nakon toga pridolu kul turnu (etoloku) informaciju u ivo tinjskom svijetu, odnosno najkasnije nastalu izgovorenu, pisanu ili kodira nu informaciju ljudskog znanja. D i namiki procesi u ekosustavu t bez obzira na to jesu li fizikalne ili kem ij ske, m olekularne ili bioloke prirode, uvjetovani su neprekidnim prima njem, prenoenjem i odailjanjem in formacija. Pored protoka energije t i krunih tokova tvari t , biljne i ivoti njske vrste m eusobno komuniciraju kemijskim spojevima s odreenim informacijskim porukama. T o su npr. signalne alelokemikalije, repelenti, atraktanti, spolni i/ili alarmira jui ferom oni, kairom oni, horm oni itd. O sim toga vie organizirane ivotinje komuniciraju i vizuelno i akustiki. Za biologa je od tem eljnog znaenja da iva bia i ekosustavi p o kuavaju m im oii opi zakon entro pije stvaranjem i odravanjem svog ustrojstva, da svojom organizacijom uspostavljaju red tamo gdje je vladao nered. T o ne znai da iva bia nisu podvrgnuta zakonu entropije t , nego da posjeduju sposobnost njegovog vrem enski ogranienog odlaganja. Ekosustavi rade kao entropijske p um pe koje veliki dio raspoloive energije troe za odranje negativne i izluiva nju pozitivne entropije. T o je naro ito izraeno kod biljaka, primarnih
infekcija
(engl. infection, njem. Infektion). Stanje u kojem se patogeni u z ronici (uglavnom m ikroorganizmi) nastanjuju i razmnoavaju u organiz m u dom aina i pritom izazivaju nje govu opu i/ili upalnu reakciju. Kada su poremeaji tako jako izraeni da dolazi do poremeaja zdravlja, govo rim o 0 infektivnoj bolesti. (D. .)
informacija
(lat. infonnato, onis f. obavijest, vijest, priopenje; engl. information, njem. Information), pojam definira pojavu suprotnu entropiji T. Z b og toga se i oznaava kao negativna entropija (negentropija) a koristi se kao mjerna veliina za poredak, orga nizaciju ili ustrojstvo. Ako je D mjera za nered, entropiju T, onda je recipro na vrijednost \/D mjera za red. Pre m a tom e negativna se entropija T (N ) opisuje form ulom N = k x log 1/D. Koliina informacija (I) u nekom su stavu, m eutim , danas se mjeri i iska zuje brojem binarnih odluka, koje su potrebne za njegov opis. Tako npr. iznosi informacijski sadraj (I) m ole kule proteina, odnosno koliine, vrsta i poretka njenih sastavnih dijelova, vise tisua binarnih brojeva, bita (binary digits, skr. Bits). N a neto dru gaiji nain, s pom ou raznih para metara i jednadbi, pokuavaju se p o redbenim istraivanjima kvantificirati pojedine strukturne i funkcionalne osobitosti raznih biolokih sustava i/ili ekosustava, koje posredno iskazu ju veliinu uskladitene inform aci je. R. M argalef 1968. razlikuje genet sku (internu) informaciju, kojaje naj stariji oblik informacije (npr.
producenata T, koji iz m olekularnog

nereda neivog okolia tvore visoko organiziranu organsku tvar, s plan skim ustrojstvom, od nosn o s velikom koliinom informacija. Izmjena ener gije izm eu dva podsustava zbiva se najee tako da energija protjee asi
POJMOVNIK
245
m etrino, od nie oganiziranog pre ma vie organiziranom. Kao primjeri za to navode se atmosfera i ocean, biljka i ivotinja, biljojed i mesojed. Prvi raspolae veom energijom, drugi je bolje iskoritava zbog nie entropije odnosno vieg stupnja orga nizacije. Slino vrijedi i za protok in formacija. Ako su u vezi dva sustava s nejednakim sadrajem informacija, to ne vodi u pravilu do ujednaenja nego do poveanja razlika, pri em u je dobitnik onaj sustav koji je ve po sjedovao vie informacija. Ta se asi metrija shvaa kao pokreta integraci je, jer se organiziraniji sustav bolje koristi energijom i raspoloivim gra evnim materijalom. (D. .)
noci (npr. sipa, hobotnica), koljkai (npr. periska), m nogoetinai, raci, platenjaci, mahovnjaci, spuve itd. N a veim dubinama koliina svjetla se postupno smanjuje pa se i ivotne zajednice mijenjaju. T o se ponajprije odnosi na njihovu biljnu kom ponen tu, iji je razvoj ogranien koliinom svjetla. Infralitoral tada prelazi u zad nju stepenicu litorala, u cirkalitoral t .
(I. T.)
in frap ela g ija l (lat. infra ispod, nie + gr. pelagos m ore), infrapelagika zona. Vidi pelagijal i . (I. T.)
inklinacija, (engl. inclination, njem. In-
klination), nagib zemljita, nagib tla u

nekoj krajobraznoj jedinici. N azna uje se opisno (ravan, blaga padina, strmina) ili u stupnjevima nagiba. (D.
.)
in fo rm atiki sadraji, v id i
cija. (D. .)
in fo r m a
in fralitoral (lat. infra ispod, nie + litus, litoris obala), trea po redu stepenica litorala T, naziva se jo i sublitoral (naziv treba razlikovati od sublitorala u jezerima jer u moru je to dio litorala, a u jezerima zasebna zona koja slijedi ispod litorala). T o je pojas fotofilnih alga i m orskih cvjetnjaa, stalno uronjen u more, koji se pro tee od granice oseke pa do dubine od oko 50 metara, ali m oe i biti i plii ili dublji, ovisno o prodoru svjetla. U tropskim m orim a na toj se stepenici razvijaju koraljna naselja (koraljiii gre ben T). Zajednice fotofilnih alga raz vijaju se na stjenovitoj podlozi, a na pom inoj podlozi (pjeskovito-m uljevitoj) nalazimo livade m orskih cvjet njaa. ivotinjski svijet infralitoralaje vrlo bogat i raznovrstan. U Jadran skom m oru tu dolaze ribe karpina, zubatac, kova, knez i druge, razni bodljikai (trpovi, zvjezdae), glavo-
in se k tic id i (engl. insecticies, n je m . In-
sektizide),
tv a ri a n o rg a n sk o g i l i o rg a n
sk o g p o d rije tla k o jim a se u n itav a ju i/ ili s m a n ju ju p o p u la c ija k u ka ca k o ji nan ose e k o n o m s k e tete u p r o iz v o d nji. (D. .)
in -s itu u v a n je (lat. in u + situs poloaj; engl. in-situ conservation\ njem. in-situ Schutz), zatita i ouva nje ugroenih vrsta na njihovu pri rodnom stanitu, najee unutar za tienih dijelova prirode (rezervata). M eutim , in -situ uvanje ugroenih vrsta sam o po sebi nije garancija nji hova preivljavanja, pa se zato nastoji upotpuniti ex-situ uvanjem T izvan prirodnog stanita, npr. u botanikim i zoolokim vrtovima. (I. T.) in so la c ija (lat. in u, na + sol sun ce; engl. insolation, solar irradiatiom, njem. Insolation, Sonnenbestrahlung).
246
E koloki leksikon
Sunevo zraenje koje Zemlja prima po jedinici povrine. Insolacija varira u ovisnosti o zemljopisnoj irini, go dinjem dobu i malim varijacijama u
Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja

opa politika zatite okolia, zatita zraka, tla, vode, mora, bi ljnog i ivotinjskog svijeta, predlaganje, promicanje i praenje mjera za unapreivanje zatite okolia, postupanje s otpadom, osiguravanje provedbe katastra oneiavanja, inspekcijski poslovi zatite okolia, prostorno ureenje RH, prostorno planiranje, ureenje naselja, kom unalno gospodarstvo, praenje stanja u prostoru i pro vedba dokum enata prostornog ureenja, ureenje naselja, inspekcijski poslovi prostornog ure enja i graenja i drugo.
solarnoj konstanti t . Pojam se takoer

odnosi na specifinu koliinu zrae nja izmjerenu prikladnim m jernim ureajima, kao to je piranometar. Vidi
trajanje sijanja Sunca t . (I. T.)
institucije za zatitu okolia u RH

U sustavu zakonodavne vlasti o ou vanju prirodnog i kulturnog bogat stva i koritenju njim e odluuje H r vatski sabor. Saborski Odbor za pro storno ureenje i zatitu okolia za d u en je za problematiku zatite oko lia. U njegov djelokrug, m eu osta lim , pripadaju: prostorno ureenje i zatita graditeljske batine; temeljna rjeenja zatite okolia; promicanje djelatnosti zatite okolia sukladno svjetskim kriterijima; mjere praenja, ouvanja i unapreivanja bioloke i ekoloke ravnotee prirodnih dobara u odnosu na gospodarski razvitak; pritube Zastupnikom dom u koji ma se upozorava na tetne radnje u pogledu devastacije okolia i drugo. Problematike zatite okolia dotiu se jo tri odbora: O dbor za poljodjel stvo, selo i seljatvo, Odbor za p o m orstvo, prom et i veze i Odbor za turizam. U sustavu izvrne vlasti dje luju ministarstva i dravne upravne organizacije (tijela dravne uprave). N jih ov je zadatak provedba zakona i drugih propisa, donoenje propisa za njihovu provedbu, upravni i inspek cijski nadzor i drugi upravni i struni poslovi. Za provedbu zakona iz p o druja zatite okolia nadleno je Mi
Ministarstvo poljoprivrede i umarstva

poljoprivreda, umarstvo, lovstvo, ribarstvo, veterinarstvo, poljopri vredno i um sko zemljite, pogranina inspekcija zatite bilja i pogranina veterinarska inspek cija, inspekcijski poslovi koji se odnose na poljoprivredu, umarstvo, ri barstvo i veterinarstvo i drugo.
Ministarstvo pomorstva, prometa i veza

inspekcijski poslovi m orskog ri barstva, usklaivanje zatite m ora od one ienja s brodova, pom orsko dobro, morske luke i luke na unutarnjim plovnim p u tovima, zrane luke.
nistarstvo zatite okolia i prostornog ure enja, ali i neka druga ministarstva:
Ministarstvo zdravstva
POJMOVNIK
247
zatita od zraenja, - nadzor nad proizvodnjom i pro m etom otrova, sanitarna inspekcija, zdravstvena ispravnost namirnica i predmeta ope uporabe.
v r lo m a lo d je lu je na te tn ik o v e p r i ro d n e n e p rija te lje , k o ji in e b io lo k e m e to d e su zb ija n ja u in te g rira n o j za t iti bilja. (D. .)
intenzivno sto a rstv o (engl. intensive
Ministarstvo unutarnjih poslova

zatita od poara, prijevoz opasnih tvari, eksplozivne tvari. O d dravnih upravnih organizaci ja valja spom enuti Dravnu upravu za vode i Dravni hidroineteoroloki zavod. Dravna uprava za vode je nadlena za gospodarenje vodama u Hrvatskoj, pod im e se razumijeva iskoritavanje voda, zatita voda od zagaivanja i za tita od tetnog djelovanja voda. Ona obavlja upravne poslove vezane za gospodarenje vodama, predlae Vladi na donoenje zakona i sama donosi podzakonske akte, provodi pravne propise i usklauje postupke pravnih i fizikih osoba u vezi s vodnim go spodarstvom. Dravni hidrom eteoroloki zavod zaduen je za praenje hidrolokih i m eteorolokih procesa, istraivanje atmosfere i vodnih resur sa, prikupljanje, obradu i objavu hidrom eteorolokih podataka i drugo.
(I. T.)
livestock production, njem. Intensivtierhaltung, Massentierhaltung), intenzivni

uzgoj dom aih ivotinja, m asovni uz goj dom aih ivotinja. Industrijski i visoko tehnoloki organizirana pro izvodnja ivotinja i/ili njihovih pro dukata (jaja, mlijeka, krzna i dr.) ije su posljedice problem i oneienja okolia (zbog velike koliine fekalija), pad kvalitete proizvoda (promijenje na organoleptika svojstva jaja, m lije ka, mesa i si.), gubitci u proizvodnji zbog stresa, zaraza i bolesti uslijed v e like koncetracije ivotinja na skue nom prostoru i u m inim alnim ivot nim uvjetima. Suprotni pojam: ek stenzivni uzgoj dom aih ivotinja (engl. extensive livestock production, njem. Extensivtierhaltung, Tradicionelle-
tierhaltung, Traditionelle Landivirtscliajt),

za koji se ponekad rabe i izrazi tradi cionalno stoarstvo, tradicionalni u z goj, npr. uzgoj hrvatske autohtone pasmine Turopoljske svinje u Turopoljskom lugu (poplavnim u mama hrasta lunjaka i utilovke u podruju izm eu Odre i Save u T u ropolju) ili stoarstvo u parku prirode Lonjsko polje. (D. .)
integrirana za tita bilja (engl.
integrated pest control, njem. Intergrierter Pjlanzenschutz), vrem enski i prostor

no ujedinjena optimalna primjena ekolokih toksikolokih, tehnikih, znanstvenih m etoda u suzbijanju ekonom ski tetnih organizama u po ljoprivrednoj proizvodnji. Kombina cijom biolokih i kemijskih metoda postie se optim um u smanjenju po pulacije tetnika, primjerice kemijsku tvar (pesticid) koristiti se u takvoj koncentraciji da smanjuje brojnost tetnika, ali istovrem eno ne djeluje ili
in tersp e cijska kom peticija (lat. iriter

m eu, izm eu + species vrsta + competere dolikovati, teiti na to; engl. interspecific conipetition; njem. in-
terspezifische Konkurrenz), kompeticija t

izm eu jedinki dviju ili vie razliitih vrsta. Javlja se izm eu ekoloki srod nih vrsta na prostoru ogranienom s obzirom na hranu, zaklon i p ogodno
248
Ekoloki leksikon
sti razmnoavanja. to su slinije po trebe dviju vrsta, to je manje vjerojat n o da one m ogu ivjeti na istom po druju, a vea je vjerojatnost da e m eu njima doi do kompeticije, tj. do nadmetanja za prostor i resurse. Vrste slinih potreba ponekad nase ljavaju isto podruje ako se razliito ponaaju, ako npr. imaju razliit na in hranjenja, gnijeenja ili su aktiv ne u razliito doba dana, ali i on e se m ogu nai u kompeticiji kada se sma nje resursi. Kompeticija izm eu vrsta m oe imati dva ishoda. Jedan je da se na posljetku povea populacija jed nog suparnika (kompetitora) uz istovre m en o smanjenje populacije ili ak potpuno iskljuenje drugoga. Drugi m ogui ishod interspecijske kom pe ticije jest da doe do evolucije eko
se na drugom, manje pogodnom po druju. tetne posljedice intraspecijske kompeticije najee pogaaju mlade lanove populacije T. Vidi interspecijska kompeticija t . (I. T.)
intrazonalna zajednica (lat. intra

unutar + lat. zonalis podruni; eng. intrazonal communitj, njem. interzonale Gesellschaft) u botanici, azonalna
vegetacija 1 \ Tip biljne zajednice T, vege tacije t koji se pojavljuje nevezano od

klim azonalnog vegetacijskog podru ja, odnosno za njen razvitak vaniji su drugi geo-ekoloki im benici. Takav tip vegetacije T ne ini vlastite zonalne zajednice f poput primjerice vegetaci je slanih stanita i si. (D. .)
introdukcija (lat. introducere uvesti,

uvoditi; engl. introduction:; njem. Einfiihrung, Eintrag, Einleitung), unoenje novih biljnih i ivotinjskih vrsta u prirodu na podruja na kojima one ne ive. U noenje stranih vrsta u ekosu stave T. N am jerno ili sluajno unoe nje stranih vrsta u ekosustav ozbiljno naruava postojeu ekoloku ravno teu u njem u jer su unesene vrste prilagoene drukijim uvjetima sta nita, nemaju prirodnih grabeljivaca na n ovom stanitu te esto potiskuju zaviajne vrste i vrlo brzo postaju d o m inantne vrste u ekosustavu. Zavi ajne vrste nestaju i tako se izravno smanjuje bioloka raznolikost t ekosu stava. U Hrvatskoj su ovom pojavom naroito ugroene slatkovodne ribe, a iz biljnog svijeta poznati su primjeri irenja amorfe na travnjacima i um skim sjeinama te alge kaulerpe ( Caulerpa taxifolia) u Jadranu. (I. T.)
lokih nia T kompetitora, pri em u

one postaju manje sline, to bi uma njilo suparnitvo i om oguilo slinim vrstama koegzistenciju T. Vidi intraspe-
cijska kompeticija 1\
(I. T.)
in to k sika cija , v id i o tro v a n je . (D. .) in tra sp e cijsk a kom peticija (lat. intra
unutra + species vrsta + competere dolikovati, teiti za im; engl. intraspecific competition\ njem. intraspe-
zifische Konkurrenz), kompeticija t koja

se javlja izm eu jedinki iste vrste kad je prostor u kojem ive ogranien s obzirom na hranu, pogodnosti zaklo na i razmnoavanja, to dovodi do nadmetanja za resurs i smanjenja gu stoe populacije ili fizike spreme j e dinki. N pr. u sluaju ogranienog iz vora hrane, neke e jedinke priskrbiti dovoljno hrane da zadovolje svoje potrebe, a drugima e ona biti nedo stupna, pa e biti prisiljene nastaniti
inverzija (lat.
invertere izvrnuti, okrenuti; engl. inversion; njem. Inver-
POJMOVNIK
249
sioti), pojava kad temperatura zraka

raste s porastom visine. Temperatur na inverzija m oe se javiti na bilo ko joj visini, a kao stalna pojava je prisut na u tropopauzi t i mezopauzi t . esta je pojava inverzije u prizem nom sloju zraka, a osobito zim i ili nou kada se inverzija m oe razviti u sloju debe lom nekoliko desetaka metara, pa i vie. Nastanku inverzije pogoduje snijeg na tlu, depresije reljefa (ponikve, kotline i si.) i nona vedrina. (I. T.)
sid, ugljikov m onoksid, duikov d i oksid, duikov m onoksid i si.). (D..) ISR1C, International Soil Reference
and Inform ation Centre. IUCN, International U n io n for the
C onservation o f N ature. IUFRO, International U n io n o f Forestry Research Organisations.
izofene, vidi fenologija. (D. .) i 7.um rle vrste (engl.
io n iza cijsk o zraen je (engl.
ionizing radiation, njem. Ionisierende Strahlung),

ionizantno zraenje, ionizirajue zra enje. B ilo koje elektromagnetsko ili
extinct
species;
njem. ausgestorbene Arten), vrste koje su ivjele u prolosti a danas nemaju ni jed n o g ivueg predstavnika. V e ina vrsta koje su ikada postojale na Z em lji izum rla je, tako da sadanja raznolikost vrsta ini sam o 1 10 posto sveukupne raznolikosti ivota na Zem lji. Procjenjuje se d aje u pos ljednjih 400 godina izum rlo oko 490 ivotinjskih i 580 biljnih vrsta, od e ga veina krajem 19. i tijekom 20. sto ljea, a uzrok tako naglom izumiranju vrsta jest ovjek i njegov uinak na prirodni okoli. (I. T.)
estino zraenje koje uzrokuje di rektnu ili indirektnu ionizaciju (pro ces koji rezultira stvaranjem iona) m edija u kojem se zraenje apsorbira. B ioloki uinci ionizirajueg zraenja su m nogobrojni, a ovise o njegovu intenzitetu, prodornosti, dozi, vrsti organizma i/ili tkiva kojeg ozrauju.
(D. .) io n o sfera , vidi atmosfera t . (I. T.)

!PCC, Intergoverm ental Panel for C li m ate Change. IFF, Intergoverm ental Panel for Forest.
izvor (engl. spring\ njem. Quelle), m je

sto na kojem voda tem eljnica iz pod zem lja vododrivih stijena na priro dan nain izbija na topografsku p o vrinu. Voda se iz izvora pojavljuje for ravnom jerno i ustaljeno. S ekolokog stajalita izvori u prirodi dolaze u tri oblika: kao reokreni t , limnokreni t i helokreni t . U m jetn o izazvano izbija nje voda temeljnica na povrinu ne smatra se izvorom (npr. buotine, bunari). Vidi vrelo T. (I. T.)
irig acija, vidi navodnjavanje. (D. .)

iSO , International Standardization. Organization
isp u n i plinovi (engl.
exhaust gases,
njem. Abgas), plinoviti nusprodukti izgaranja fosilnih goriva u industriji i prom etu (sadravaju ugljikov diok
kadm ij (engl. camium, njem. Cadmiutn), (C d), mekan, srebrnobijeli

metal. Jedan od glavnih polutanata m eu tekim metalima. U prirodi se javlja kao primjesa sulfidnih ruda olova, cinka i bakra ili samostalno, u obliku grinokita i otavita. Zemljina kora sadrava oko 0,1 - 0,2 ppm, povrinsko tlo do 1 ppm, morska vo da 0,3 ppb, zrak 0,01 pg/m 3, a hrana do 0,05 ppm . U okoliu se pojavljuje u otpadnim vodama industrije, u vo dama kojima se ispire kadmij iz rud nika olova, cinka i bakra, u dim u nastalom u talionicama metala, izgara njem fosilnih goriva, upotrebom fosfatnih gnojiva i spaljivanjem otpada. U biljke dospijeva iz tla, a u ivotinje i ovjeka inhalacijom (osobito kod puaa) te ingestijom. D uhan prirod n o akumulira visoke koncentracije kadmija u liu, stoga je znaajan iz vor izloenosti puaa kadmiju. Hra na je drugi glavni izvor kadmija. N a kuplja se u jetri (ak polovica resorbirane koliine) i bubrezima, neto m alo u kostima. U Hrvatskoj je kad mij u hrani limitiran na 0,03 m g/kg u raznim sokovim a do 1,5 m g/kg u
k o n z e rv ira n o j h ra n i i ra k o v im a . (D.
.)
kakvoa vode (engl. ivater quality; njem. Wnsserqualitdt), kvaliteta vode;

povrinske vode, podzem ne vode i vode obalnog mora rasporeene su prema kvaliteti i namjeni u etiri ka tegorije (Uredba o klasifikaciji voda Vlade R H od 28. 5. 1998.), I. pod zem ne i povrinske vode koje se u svom prirodnom stanju ili nakon de zinfekcije m ogu upotrebljavati za pi e ili u prehrambenoj industriji te po vrinske vode koje m ogu sluiti za uzgoj plem enitih vrsta riba (pastrve); II. vode koje se u prirodnom stanju m ogu iskoristiti za kupanje i rekrea ciju, za portove na vodi, za uzgoj drugih vrsta riba (ciprinida) ili koje nakon odgovarajueg proiavanja m ogu posluiti za pie i za druge na m jene u industriji i si.; III. vode koje se m ogu iskoristiti u industrijama ko je nemaju posebne zahtjeve za kak v oom vode te u poljoprivredi. T o su vode koje se proiavaju da bi se m o gle rabiti za odreene namjene; IV.) vode koje se m ogu iskoristiti isklju ivo uz proiavanje na podrujima gdje je veliko pomanjkanje vode; V.)
POJMOVNIK
251
vode koje ne m ogu sluiti gotovo ni za kakve nam jene, jer ne zadovolja vaju kriterije za namjene po U redbi o klasifikaciji voda. Kakvoa vode od reuje se fiziko-kem ijskim i b iolo kim analizama. U zorci za analizu uzi maju se na odabranim hidrometrijskim profilima rijene m ree ili na karakteristinim vodom jernim stani cama u jezerim a, barama i movara ma. Pri uzorkovanju voda treba zabi ljeiti naziv vodotoka, vodno i slivno podruje m jerne postaje, vrstu posta je (od dravnog ili lokalnog znae nja), temperaturu vode i zraka u C i protok vod e u m 3/s. Pokazatelji za klasifikaciju voda svrstavaju se u dvije skupine: prvu skupinu ine obvezni pokazatelji za ocjenu ope ekoloke funkcije voda: {izikalno-kemijski po kazatelji (pH , alkalitet, elektrina vodljivost), reim kisika (otopljeni kisik, zasienje kisikom , KPK, BPK), hra njive tvari (amonij, nitriti, nitrati, ukupni duik, ukupni fosfor), mikro bioloki pokazatelji (broj koliform nih bakterija, broj fekalnih koliforma, broj aerobnih bakterija) i bioloki po kazatelji (P -B indeks saprobnosti, bi otiki indeks, stupanj trofije). Drugu skupinu pokazatelja ine pokazatelji koji se ispituju tem eljem posebnih programa sadranih u planovima za zatitu voda i ciljanim programima ispitivanja kakvoe voda te zajedno s obveznim pokazateljima slue za iru ocjenu ope ekoloke funkcije voda i utvrivanja uvjeta iskoritavanja voda za odreene namjene. Tu skupinu pokazatelja ine: metali (bakar, cink, kadmij, krom , nikal, olovo, iva), or ganski spojevi (mineralna ulja, ukupni fenoli, P C B , lindan, D D T ) i radioak tivnost (ukupna radioaktivnost). U red
b o m o k la s ifik a c iji v o d a p ro p isa n e su i m e to d e o d re iv a n ja sv a k o g o d p o kazatelja. (I. T.)
k akvoa zraka (engl. air quality, njem.
Luftqualitat), granina vrijednost kak

voe zraka (GV) izraava se kao vri jed nost ispod koje se ne oekuje tet no djelovanje na zdrave osobe, ali pri dugotrajnoj izloenosti njezinu utje caju postoji rizik m ogueg utjecaja na osjetljive skupine (mala djeca, kro nini bolesnici), biljke pa i materijal na dobra. Preporuene vrijednosti kakvoe zraka (PA/) vrijednosti su is pod kojih se utjecaj na zdravlje ljudi i vegetaciju ne oekuje pri stalnoj iz loenosti. Granina vrijednost em isi je (GVE) jest najvee doputeno is putanje oneiujuih tvari u zrak iz ispusta stacionarnog izvora. Stupanj oneienosti zraka prati se m jere njem promjena oneienja zraka u nenaseljenim podrujima (pozadinsko oneienje) i industrijskim i gradskim podrujima, mjerenjem promjena koje su posljedica regional n og i prekograninog daljinskog pri jenosa aeropolutanata, m jerenjem fi zikalnog stanja atmosfere, m jerenjem i opaanjem promjena na biljkama, graevinama i u biolokim nalazima, to upozorava na uinak oneienja (posredni pokazatelji kakvoe zraka).
(D. .)
k a la m ite t (engl. calamity, n je m . Kala-
initdt),
u e k s p lo z iji p o p u la c ije g o s p o te tn ik a , p o ja m n a zn a u je
d a rsk o g
stadij u ra z v o ju k o ji n a n o s i g o s p o d a r s k u tetu. (D. .)
k alk o ka m b iso l, v id i sm e e tlo . (D. .) kan alizacija, v id i z b rin ja v a n je o tp a d

n ih vod a . (D. .)
252
Ekoloki leksikon
k a p ila r n a v o d a (lat. capillus tanka cijevica; engl. capillary water, njem. Kapillanvasser), sloj vode oko estica tla, koji je vezan poobavljanskom napetou, a osobito m u je svojstvo to to je lako pokretljiv (za razliku od higroskopske ili adsorpcijske vode), na njeno kretanje utjee sila tea (za razliku od film ske T ili lentokapilarne vode t ) , a uz estice tla je vezana silom veom od sile tee (za razliku od gra vitacijske vode t). Ispunjava pore kapi larnih dimenzija. O d velike je vanosti za bioloke procese vezane uz tlo.
(D. .)
k a r p o f a g (engl. carpophagous, njem. Karpopbag), frugivor, fruktivor. Orga nizm i koji se hrane voem npr. m n o gi kukci, ptice i sisavci. (D. .)
kartografija (gr. charte + grajo pi

em; engl. cartography, njem. Kartographie), sastavljanje i crtanje geograf skih, topografskih, pom orskih i dru gih karata. Znanost koja se bavi m e todama obrade geografskih i drugih podataka potrebnih za izradu karata.
(I. T.)
kata sta r em isije (njem. Emissionskataster), skup podataka o vrsti, koliini, nainu i mjestu otputanja /unoenja tetnih tvari u zrak iz izvora emisije.
(D. .)
kara k te ristin e vrste (engl. characteristic species, faithfull species, njem. Kennarteri), vrste T koje su u toj mjeri pri lagoene odreenim uvjetima biotike T i abiotike T sredine u jednoj zajednici t , tako da u njoj najee (ili iskljuivo) postiu najveu brojnost, abundanciju t i vitalnost (vitalitet) t , a zbog tih svojstava glavna su naznaka i osobitost biljne zajednice i/ili njenog sinsistem atskog poloaja. Karakteri stine vrste najbolje odraavaju eko loke uvjete T sredine i snano utjeu na njih svojom biomasom t ili fizio lokim djelovanjem. (D. .) k a r c in o g e n (engl. carcinogen\ njem. Cattzerogen, Karzinogene), uzronik zloudne preobrazbe stanica u ljudi, ivotinja i biljaka. S vrem enom se iz zloudno preobraene stanice m oe razviti zloudni tumor. Razlikuju se kemijski karcinogenici (npr. poliklorirani bifenili i niz drugih spojeva), fizikalni (ionizirajue i neionizirajue zraenje) i bioloki karcinogenici (onkogeni virusi). (I. T.) k a r n iv o r a , v id i m eso je di. (D. .)
kem ijska svojstva tla, tlo se sastoji

od dva kompleksa, organskog i anor ganskog. Anorganski ili mineralni dio sastava tla ini vie od 90 posto ukup nog sastava veine tipova tla. Taj je dio tla uglavnom stabilan i m alo akti van. Njega ine glavni elem enti (O , Si, AI, Fe, Ca, M g, K, N a, Ti, H , C, P, N , S) i m ikroelem enti. Sve anor ganske kom ponente pedosfere koje u njezinom sastavu sudjeluju s manje od 0,1 posto nazivaju se m ikroele menti. T o su svi elem enti osim tzv. glavnih elemenata. Otru granicu iz m eu mikroelemenata i makroelemenata teko je povui jer se u poje dinim tipovima tla neki m ikroele m enti pojavljuju u koliinama veim od 0,1 posto. Elem enti tla koji su va ni za rast i razvoj organizama a koje oni crpe iz tla nazivamo biogeni ele m enti tla ili bioelem enti. Svi elem enti nalaze se u tlu u obliku spojeva (naj ee u obliku oksida, silikata ali i drugih tipova spojeva) i/ili rijee u
POJMOVNIK
253
elem entarnom obliku ili kao ioni. Oksidi u tlu su kemijski spojevi kisi ka s drugim elem entim a. ine velik dio zem ljine kore, litosfere i pedosfere. U pedosferi kisikje najee vezan za Si, Al, C, H i N , a u manjoj mjeri i za druge elem ente. Relativno velika koliina od ukupno prisutnih Si, M g, Al, Fe, M g i jo nekih elemenata na lazi se u tlu u obliku oksida. Silikatni ion S i O ^ , najee tvori s pozitiv nim ionim a drugih elemenata spoje ve, silikate, koji ine velik udio sasta va razliitih minerala u tlu, primjerice minerala gline. G line se sastoje od vr lo sitnih m ineralnih kristalastih esti ca alumosilikata (kaolinita, m ontm orilonita, nontronita, haloazita, alofana i dr.) i raznih primjesa: kremena, e ljeznih oksida i dr. vrste estice u tlu zbog naboja iona, vrlo su reaktiv ne, i suprotnim nabojem privlae ione iz okoline na sebe, stvarajui adsorpcijske komplekse. Ioni poput M g 2+, Ca2 + , N a + , N O 3- , ne adsorbiraju snanim privlanim silama, stoga su raspoloivi biljkama kao bi ljna hranjiva ili m ogu biti isprani iz gornjig dijela profila tla kretanjem vode u tlu. Organska komponenta tla (u irem sm islu hum us) koji uglav n om ini manje od 10 posto ukupnog sastava tla, potjee od biogene kom ponente u tlu i na tlu. Ova kom po nenta tla nestabilana je i brzo se ra spada na jednostavnije organske spo jeve. T eko je jednostavno opisati sa stav organske kom ponente tla. M ole kule organskog dijela tla sadravaju vodikove ione koji m ogu disocirati, negativno nabijeni ostatak takvih disociranih m olekula organskog dijela tla m ogu reagirati s razliitim ionima toksinih metala, im e smanjuju nji
hova toksina svojstva (detoksikacija\). Organska i anorganska komponenta nisu m eusobno izolirane i neovisne, organski dio tla jed nim dijelom na staje sintetskim procesima od anor ganskog i obratno anorganski dio jed nim dijelom nastaje mineralizacijom organskog dijela tla. Za kemijska svojstva tla najznaajnije su koncen tracija tekue faze tla tj. koncentracija biogenih, stim ulativnih i toksinih iona, te reakcija tla. Pod reakcijom tla, jednim od bitnih svojstava, razumije va se stupanj njegove kiselosti o d n o sno bazinosti tj. pH tla, im e se iz raava relativna koncentracija vodikovih i hidroksilnih iona, a ona je di rektno ovisna o organskoj i anorgan skoj kom ponenti tla. Prema reakciji, tla m ogu biti bazina, kisela i neutral na. K em ijom tla, kemijskim sastavom tla i njegovom dinam ikom bavi se pedokemija. (D. .)
kem otrof (engl.
chemotroph, njem. Chemotrophe), organizam koji dobiva energiju oksidacijom kemijskih spo jeva u nizu reakcija neovisnih o svje tlu. Primjerice: ivotinje oko hidrotermalnih, izvora bogatih sum porovodikom , u dubokom m oru kojima sum porovodik slui kao izvor energi je. Razlikujemo kemoautotrofe t (kem otrofni organizam kojemu je uglji kov dioksid T glavni izvor ugljika), kemoheterotroj t (kem otrofni organizam koji koristi ugljik iz organskih spoje va), kem olitotrof (kem otrofni orga nizam koji oksidacijom anorganskih tvari i spojeva dobiva energiju). (D..)
kise la k ia (engl. acid rain; njem. Saurer Regen), kia iji je p H manji od 5,65 koliko iznosi pH prirodnih kia,
254
Ekoloki leksikon
odnosno destilirane vode u ravnotei sa zrakom koji sadrava oko 340 ppm ugljikova dioksida. Poveana kiselost posljedica je prisutnosti sumporne, sumporaste, duine i duikaste kise line koje nastaju reakcijom sum porova dioksida, sumporova trioksida i duikova dioksida s vlagom u zraku. Premda se ti plinovi emitiraju i iz pri rodnih izvora, njihova koncentracija u atmosferi raste uslijed pojaane em isije iz antropogenih izvora, u pr vom redu izgaranjem fosilnih goriva. Kisele kie imaju neposredan toksini uinak na biljke, ija vidljiva otee nja ukljuuju klorozu, prerani gubi tak listova, abnormalan rast, progre sivno odumiranje i uvenue. U jedno su one glavni uzrok poveanja kiselo sti povrinskih voda, a takoer znatno pridonose procesima zakiseljavanja tla. Poveanjem kiselosti u vodenim ekosustavima i tlu raste topljivost m etalnih iona koji su u povienim koncentracijama toksini za m noge ive organizme, posljedica ega je osi romaenje ivotnih zajednica. (I. T.) k isik (engl. oxygen\ njem. Sauerstoff), kemijski elem ent (O ), nemetal, u ele m entarnom stanju plin (molekula O 2) bez boje okusa i mirisa. N ajzastupljeniji elem ent Zem ljine kore s m asenim udjelom od 49,2 posto. V olum ni udio kisika u atmosferi T je 20,9 posto. Vaan alotrop kisika je ozon 1 " (O 3) koji u gornjim dijelovima atm o sfere apsorbira Sunevo ultraljubiasto zraenje titei tako Zem lju od njegova tetnog djelovanja. G otovo sav slobodni kisik u atmosferi rezultat je fotosinteze t , procesa u kojem zelene biljke u prisutnosti Suneve energije asimiliraju t ugljikov dioksid stvara
jui ugljikohidrate i pritom otputaju kisik. Kisik je nuan za ivot svih i vih bia koja se njim e koriste u pro cesu disanja ili respiracije (osim nekih anaerobnih mikroorganizama). H idrosfera je glavni generator kisika: fi~ toplankton i alge koje ive u oceani ma, morim a i vodama na kopnu na domjetaju 90 posto ukupno utroe noga kisika. Svi plinovi koji ine Zem ljinu atmosferu nalaze se otop ljeni u morskoj i slatkoj vodi. T o p ljivost plinova ovisi o tlaku zraka T i temperaturi T. U prirodi je topljivost plinova u prvom redu funkcija tem perature: pri nioj temperaturi top ljivost je vea. N a topljivost utjee i
slanost T: poveanje slanosti smanjuje

topljivost plinova. O d otopljenih pli nova imaju za organizme najveu vanost kisik i ugljikov dioksid zbog uloge u procesima disanja i fotosinte ze. U veoj koliini se otapa i duik no zbog svoje relativne inertnosti du ik ne sudjeluje u osnovnim ivotnim procesima veine organizama (iznim ka su neki mikroorganizmi koji fiksi raju molekularni duik). Pri 0C ki sika u m oru norm alno ima oko 8 m l po litri morske vode (m l/ 1), a pri 20C oko 5 ml/1. Obilje ili nedostatak kisika u vodi snano utjeu na distri buciju slatkovodnih i m orskih orga nizama. Kisik se otapa u povrinskom sloju, a fotosinteza u pravilu do 200 m dubine (tj. dokle dopire svjetlost), pa se lsik koji se troi na veoj dubini nadoknauje difuzijom iz pliih slo jeva i vertikalnim strujanjem povrin ske vode u dubinu. Ako se ne nadok nauje dovoljno brzo, javlja se ma njak ili potpuni nedostatak kisika. D ubina na kojoj su potronja i pro
POJMOVNIK
255
izvodnja kisika izjednaene naziva se dubinom kompenzacije. Koliina otop ljenoga kisika u vodi u biolokim je mjerenjima pokazatelj stupnja kakvo e vode (B P K 5 T). (I. T.)
klim a (engl. climate-, njem. Klima), kli

ma ili podneblje prevladavajue je atm osfersko stanje iznad dijela Z em ljine povrine u duljem razdoblju. Klima ovisi o klimatskim elementima t i klimatskim faktorima t . Ako se radi o veem podruju i njegovoj opoj kli m i, tada se govori o makroklimi, koja je u prvom redu definirana tempera turom i padalinama. Klima manjeg, geografski ogranienog podruja po put um e ili rijene doline, naziva se mezoklimom, a ako se radi o klimi pri zem nog sloja zraka iznad karakteri stinih oblika podloge na m alom pro storu govori se o mikroklimi. Klime su prema svojim obiljejima razvrstane u skupine (klasificirane). Takvih je klasifikacija m nogo, a temelje se na razliitim naelima. N a primjer, pre ma koliini oborinske vode i vode potrebne za potencijalnu evapotranspiraciju T, ameriki m eteorolog Thornthwaite razlikuje suhu ili aridnu kli m u, polusuhu ili semiaridnu, poluvlanu ili subhumidnu, vlanu ili humidnu, izrazito vlanu ili perhumidnu klim u. (I. T.) k lim a k s (gr. climax ljestve, vrhu nac; engl. climax, njem. Klim ax), klimazonalna zajednica, klimatogena zajednica. U razvoju biocenioze t , pos ljednji, kulminirajui, zavrni, zadnji stupanj sukcesije T. Ekosustav T je dina mina kategorija podlona nepresta noj dinamikoj m ijeni u funkciji vre mena (sukcesija T), kao takvu karakte
riziraju je postupne sm jene ivotnih zajednica T, koje su razvrstane prema sloenosti (od jednostavnijih prema sloenijima, pri em u svaka prethod na stvara uvjete za razvoj slijedee ali i za svoju apsolutnu dezintegraciju i nestanak). Mjera sloenosti stupnja razvoja neke zajednice jest njezina bioraznolikost (biodiverzitet t ) . S po veanjem bioraznolikosti poveava se i stabilnost sustava (usporedi entropi ja t ) sve do terminalnefaze T klimaksa; tj. u prvom redu klimom t uvjetova ne, m eusobno sline, stabilne, ko nane vegetacijske zajednice t , klimatski i zonalno jedinstvenog podruja koja se cikliki stalno obnavalja sama u se be (ciklika sukcesija T) i ne prelazi u drugu zajednicu sukcesivnog niza, tj. postaje ivotna zajednica s najveim m oguim stupnjem organizacije koja posjeduje m ogunost sam oobnove i samoodranja. U Hrvatskoj klim ala zajednicu predstavljaju razliiti um ski ekosustavi u obliku prirodno po m laenih visokih sastojina s najve om m oguom biom asom . (D. .)
klim atop, p o ja m k o ji se o d n o s i na kli

matsku t k o m p o n e n tu ekotopa t u n u
tar biogeocenoze T. (D. .)
klim a tske regije Hrvatske, prema

Koppenovoj podjeli klim e (njemaki klim atolog W. Koppen izradio je od 1900. do 1936. godine sustav klimat skih tipova koji se podudaraju s tipo vima vegetacije) najvei dio Hrvatske ima umjereno toplu kinu klimu (oznaka C ), a osim nje u Hrvatskoj nalazimo i snjeno umsku klimu (oznaka D ) na podruju Like i Gorskoga kotara iz nad 1200 m visine. U obje klim e ra zlikuju se tipovi prema godinjem
256
Ekoloki leksikon
hodu oborina (o zn ak e:/ bez suhog razdoblja, i suho razdoblje ljeti, w suho razdoblje zimi) i temperature (oznake a, b, c odnose se na srednju temperaturu najtoplijeg, a oznaka d najhladnijeg mjeseca u godini). Su kladno tom e u Hrvatskoj nalazimo sljedee tipove umjereno tople kine klime: C fw bx um jereno topla kina kli ma, izrazito suhog razdoblja n e ma, najmanje oborina ima zimi, postoje dva oborinska m aksim u ma jedan u kasno proljee, a drugi u kasnu jesen. T o je klima sjeverozapadnog dijela Hrvatske.
Cfwbx umjereno topla kina klima,

izrazito suhog razdoblja nema, najmanje oborina ima zimi, po stoji jedan oborinski m aksim um koji pada u rano ljeto. Taj tip kli m e najizrazitiji je u istonoj H r vatskoj. Cfwivb umjereno topla kina kli ma, izrazito suhog razdoblja n e ma, kiovito razdoblje je u jesen, a osim zim skog m inim um a ob o, rina postoji i krae suho razdoblje ljeti. Taj prijelazni tip klim e nalazi se u uskom pojasu uz klim u Cfwbx od Kupe do Plitvikih je zera i u zaleu U ke.
POJMOVNIK
257
Cfssb um jereno topla kina kli

ma, izrazito suhog razdoblja n e ma, najmanje oborina je ljeti, ali i zim i postoji krae suho razdoblje. Kiovito razdoblje je ujesen . Tak va klima zahvaa vei dio Gorsko ga kotara i Like. Cfssa isti oborinski reim ko kli ma Cfssb, s tim e da su ljeta vrua sa srednjom m jesenom tempera turom iznad 22C . T u klimu na lazim o na uskom pojasu ju n o od klim e Cfssb. C fsa um jereno topla kina klima, bez izrazito suhog razdoblja i s vruim ljetom . M inim u m obori na je ljeti a m aksim um ujesen. Tu klim u imaju ju n i dio Cresa, Lo inj, Rab, Pag i kopneni pojas od Ravnih kotara do Konavala. Csa klima s izrazito suhim ljetom i m aksim um om oborina zimi. O sn ovni tip te klim e zahvaa po druje zapadno od linije Zadar ibenik Split Im otski i za lee O puzena i Dubrovnika, (vidi si. 1.). (I. T.)
podruje suhe pustinjske klim e i pusti njske vegetacije. Mediteransko podruje

obiljeeno je ljetnim suama i kinim, zimam a te vegetacijom tvrdolisnih i kara osjetljivih na mraz. U podruju umjereno tople klime m aksim um kia est je ljeti, a vegetacija je vazdazelena uma osjetljiva na mraz. U podruju umjerene klime, ije su glavno obiljeje kratke i hladne zim e, nalazim o vege taciju bjelogorinih listopadnih uma otpornih na mraz. Kontinentalna se klima odlikuje niskim temperatura ma zim i i visokim a ljeti, te m alom godinjom koliinom oborina. U tom klim atskom podruju su stepe i pustinje. Hladna ljeta i dugake zim e glavno su obiljeje podruja borealne klime, u kojem nalazim o vegetaciju crnogorine um e tajge. Polarna klima je vrlo hladna i suha, s kratkim ljeti ma, s m alo padalina i s vegetacijom tundre na trajno zaleenim tlima. (I.
T.) k lim a tsk i im b e n ici (engl. climaticfac-
tors, njem. Klimafaktoren) , klimatski

m odifikatori, klimatski faktori. Skup imbenika koji zajedno s klimatskim
k lim a tsk e zone (engl. climatic zones\

njem. Klimazonen), podruja s istim tipom klime T. Povrina Zem lje p o dijeljena je na nekoliko klimatskih podruja (zona), koja odraavaju vr stu vezu izm eu klim e i vegetacije, a odreena su u prvom redu tempera turom i padalinama. Podruje ekvatorske klime obiljeavaju visoke tem perature itavu godinu i obilje kia. Tip vegetacije je vazdazelena tropska kina uma. U podruju tropske klime postoje dvije sezone: ljetna sezona kia i hladnija, suha sezona. Tipovi vegetacije su tropske listopadne um e i savana. Slijedi suptropsko klimatsko
elementima T odreuju klimu T i vre

m enske prilike nekog podruja. U bioloko ekolokom sm islu to je skup faktora iz grupe abiotikili imbe
nika t koji utjeu na organizme, po pulacije T, zajednice i itave ekosusta ve T na odreenom prostoru. Klimat
ske im benike naelno dijelim o na astronom ske, geografske ili terestrike i m eteoroloke. A stronom ski su primjerice rotacija i revolucija Zemlje t . Geografski su primjerice raspored kopna i mora, geografska irina, nad morska visina, ekspozicija i inkilinacija reljefa (prisojna i osojna padina),
258
E koloki leksikon
voda, led itd. M eteoroloke su atm o sferska cirkulacija, svojstva atmosfere, oblanost, oborine, toplina (npr. m aksimalne, m inim alne, prosjene godinje temperature, mrazevi i dr.). Najvaniji im benici geografske pri rode o kojima ovisi klima nekog po druja su: geografska irina, nadm or ska visina, raspodjela kopna i mora, m orske struje, reljef, vrsta tla (a neki autori ubrajaju i vegetacijski pokri va). (I. T D. .) k lim a tsk i d ijagram (engl. climatic diagram; njem. Klimadiagramm), grafiki prikaz m e usob nog odnosa srednje m jesene temperature zraka i kolii ne oborina za neko m jesto na tem elju dugogodinjeg niza mjerenja ( Walterov klimatski dijagram). N a apscisu se nanose m jeseci od sijenja do prosin ca za mjesta na sjevernoj polutki ili od srpnja do lipnja za mjesta na junoj polutki. N a ordinatu se nanose sred nje m jesene temperature zraka i ko liine oborina. (1 . T.)
enija, razvijenija i postojanija biljna
zajednica t , koja nastaje na razvijenim

tlima i posve je prilagoena uvjetima i m ogunostim a odreenog podruja, u prvom redu klimatskim imbenici
ma T, ali i drugim pedolokim T, geo lokim T i ekolokim T znaajkama koje

na njem u vladaju. N ajbolje odraava klimatske prilike nekog zem ljopisnog podruja (npr. mediteranska vazdaze lena uma crnike, submediteranska uma hrasta m edunca, srednjeeuropska uma bukve, planinska uma buk ve i jele i si.). Jedna od najvanijih osobina je da se klimazonalna zajed nica gotovo uvijek nalazi u stanju re lativnog mirovanja, ravnotee. Vidi
sukcesija t . (D. .)
k!on (gr. klon mladica; engl. clone, njem. Klon), genetiki identine je dinke. Skupina genetiki identinih stanica nastalih m itotskom diobom od jed n e ishodine stanice ili skupina genetiki identinih organizama koji su nastali od jed n og zajednikog pret ka aseksualnom reprodukcijom. N pr. jednojajani blizanci nose identinu nasljednu uputu pa su stoga klon; mlade biljke dobivene reznicama iz jed n e matine biljke takoer su klon jer su genetiki identine. (I. T.)
k lim a tsk i e le m e n ti (engl. climatic ele-
ments\ njem. Klimaelemente), im beni

ci m eteoroloke prirode o kojima ovisi klima nekog podruja. N ajva niji su zraenje Sunca i Z em lje (radi
jacija Sunca t ) , temperatura T zraka, tla i mora, tlak zraka T, vlaga t , vjetar T, naoblaka T i oborine t. (I. T.)
k lim a tsk i fa kto ri, v id i k lim a ts k i im
b e n ic i. (D. .)
klor (engl. chlorine, njem. Chlor) (C l), u

elem entarnom stanju, otrovan plin ukastozelene boje, otra mirisa iz skupine halogenih elemenata. Vrlo reaktivan, oksidira veinu organskih m olekula. Nadrauje dine organe. Sm rtonosan. N alazi se u m olekulam a brojnih organskih spojeva npr. nekih pesticida. Koristi se kao dezinfekcijsko sredstvo (npr. voda za pie, m e dicina i si.). Vaan sastojak ivih su
k lim a tsk i m odifikato ri, v id i

s k i im b e n ic i. (D. .)
k lim a t
klim azon ain a zajedn ica (engl. climax
community, njem. klimazonale Pjlanzengesellschaft), klimaks T, klimaks za jednica T, klimatogena zajednica f . S lo
POJMOVNIK
259
stava, kontrolira turgor u biljkama, sudjeluje u reakcijama fotosinteze, sudjeluje u radu ivanog i m iinog tkiva. Vaan u m oru kao jedan od dvaju iona m orske soli (N aC l). (D..) klordan (engl. chlordane, njem. Clilordan), insekticid, iz skupine kloriranih ugljikovodika. U sisavaca sim ptom i otrovanja su ubrzano disanje, hiperekscitabilnost, tremor i grevi. Kro nina izloenost izaziva nekrozu jetre i bubrega. (D. .)
klo ro fluo rou gljikovo dici (engl. CFC,
chlorojluorocarbon, njem. CFK, Chlorojluorokohlenstojfe), C F U , C F C , freoni.

Sintetski halogenirani ugljikovodici, relativno slabo toksini, teko zapa ljivi i relativno stabilni. Koriste se kao prijenosnici topilne u hladnjacima, toplinskim pum pam a i klima ureaji ma te kao potisni plinovi u sprej-bocama, kao razrjeivai i otapala za bo je i lakove, u proizvodnji stiropora, m edicini itd. Klor iz tih spojeva sud jeluje u reakcijama razgradnje ozona, tim e se sm anjuje ozonski sloj tj. oslabljuje planetarna zatita od sun evog zraenja. (D. .)
kio rirani ug ljiko vo dici (engl. chlorim-
ted hjdrocarbons, njem. CKW, Chlorierte Kohlemmsserstojfe), skupina stabil

nih, u vodi netopljivih, fizikalno-kemijski slinih, sintetikih insekticida, razliitih stupnjeva otrovnosti, prim jerice D D T i njegovi analozi, D D D , D M T D itd., zatim H C H , B H C , lindan, ciklodienski spojevi poput klordana, heptaklora, aldrina, dieldrina, toxaphena itd. Topljivi su u lipidima, bioakum ulativni i bioperzistentni kontam inanti organizama i okolia.
(D. .)
klorofluorougljikovodici, CFU, CFC, CFK, (engl. chlorojluorocarbon, njem.

Chlorojliiorokohlenstoffe), relativno m a
lo toksini, stabilni i nezapaljivi spo jevi, koji se koriste za hlaenje u ra shladnim ureajima ili kao potisni plinovi u sprej bocam a npr. C F C -1 2 tj. C C I 2F 2, C F C -2 1 tj. C h C l2F. Unitavaju ozonski om ota, stoga se njihova upotreba smanjuje. Z b og ke mijske stabilnosti relativno su perzistentni u okoliu, dolaze do stratosfe re gdje U V zrake pom au oslobaa nje klora (C l), koji sudjeluje u reak cijama razgradnje ozona (O 3), pripa daju skupini staklenikih plinova jer snano apsorbiraju dugovalne elektrom agnetne zrake. Poznati i pod na zivom fluorougljikovodici. (D. .)
klorofi! (gr. chloros zelen + j y llon

list; engl. chlorophyll; njem. Blattgriin, Chlorophyll), glavni biljni pig m ent ukljuen u proces fotosinteze f . U stanicama zelenih biljaka klorofil se nalazi u kloroplastima, a u cijanobakterija otopljen je u citoplazmi. Klorofil apsorbira energiju Suneva svjetla, im e ona biljci postaje upo trebljiva za asimilaciju T ugljika i sin tezu organskih m olekula. Klorofil da je biljkama zelenu boju, jer reflektira zelenu svjetlost, a upija crvenu i pla vu. (I. T.)
koagu lacija, pri ie n ju otpadnih
voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda.

(D. .)
k o e g ziste n cija (lat. cum, con s, sa +
existere - javljati se, pokazivati se, bi vati; engl. coexistence; njem. Koexistenz), trajno pojavljivanje dviju ili v i
260
E koloki leksikon
e vrsta na istom stanitu, pogotovu kada su one potencijalni kompetitori. O koegzistenciji se govori kad se vrste koriste resursima na donekle razliit nain, im e se umanjuje interspecijska
kom post (lisnac, lie, granice, pa prati i dr.), industrijski kom post (os taci pri preradi eera, kave, alkohola, duhana, voa povra, brana, ulja itd.). Pritom m ikroorganizm i prera uju organsku tvar u proizvod nalik hum usu koji se primjenjuje u poljo privrednoj proizvodnji kao izvor hra njivih tvari za biljke i za poboljanje kvalitete tla. U uem sm islu kom post je gnojivo koje se primjenjuje u po vrtlarstvu, cvjearstvu i staklenikom uzgoju spravljeno od biljnih ostataka iz spom enutih grana poljoprivrede. Taj otpad u proizvodnji kompostiranjem na licu mjesta se recildira, ali m oe biti sastavljen i od drugih siro vina poput pileeg izmeta, sortiranih organskih otpadaka iz kuhinje, treseta i dr. Sadraj hranjivih tvari ovisi o sirovini koja se kompostira. Sadrava u prosjeku 0,35 % duika, 0,20 % fo sfata, 0,25 % kalija, 2 -3 % kalcija i 30 % vode. U m nogim se europskim zemljama organski otpad iz kuansta va ne odlae na odlagalita otpada 1 \ nego se posebno skuplja radi kom postiranja kako bi se m ogao ponovno iskoristiti u poljoprivredi. (D . ., I. T.)
kompeticija T.
(I. T.)
kom enzalizam (lat. cum, con s, sa +
mensa stol; engl. commensalism; Kommensalismus), odnos izm eu je

dinki dviju vrsta iz kojeg jedna vrsta izvlai korist, a za d ru guje odnos ne utralan, tj. ni ti ima koristi ni ti joj te ti. Vrsta koja izvlai korist (komenzal) dobiva iz takva odnosa hranu, zaklon, potporu ili pokretanje. Jedan od broj nih primjera kom enzalizm a ukljuu j e bakteriju Escherichia coli, koja ivi u probavilu ovjeka i u pravilu m u ne smeta. (I. T.)
k om pe ticija (lat. competere doliko

vati, teiti emu; engl. competition; njem. Konkurrenz, Wettbewerb), nega tivan odnos izm eu organizama koji nastaje zbog koritenja zajednikim resursom (hrana, prostor, zaklon, uv jeti razmnoavanja), a ima kao pos ljedicu smanjenje gustoe populacije ili loiju fiziku spremu jedinki. Kompeticija se m oe javiti izm eu je dinki iste vrste ( intraspecijska kompeti cija t ) ili izm eu jedinki razliitih vrsta ( interspecijska kompeticija t ) . (I.T.) k o m p o s t (lat. compositus sastavljen; engl. compost, njem. Kompost), vrsta gnojiva koja se priprema od razliitih organskih ostataka i otpadaka u po ljoprivrednim gospodarstvima (ostaci etve, berbe, korova itd.), kuanstvi ma (ostaci voa, povra, ribe mesa, drvenog ugljena, pepela, praina iz usisavaa itd.) uz dodatak vapna, tre seta ili zem lje, ali m oe biti i umski
kom postiranje (engl. composting, n je m .
Kompostienmg),
p ro ce s
nastajanja
p ro iz v o d n je k o m p o sta . (D. .)
kom unalni otpad (lat.
communis opi, svaiji, zajedniki; engl. communal waste\ njem. Miill), otpad iz ku anstava, otpad koji nastaje ienjem javnih povrina i otpad slian otpadu iz kuanstava koji nastaje u gospodar stvu, ustanovama i uslunim djelat
nostima. (I. T.)
POJMOVNIK
261
ko n d icio n iran je otpadnih voda,

v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih vod a . (D. .)
koraljni greben (engl. coral reef, njem.
Korallenbank,
kon ku ren cija, v id i kompeticija t . (i. T.) ko n tam in a cija (engl.
Korallenriff), masivna struktura graena od skeleta i kem ij ski istaloenog materijala koja se raz
contamination,
njem. Kontamimtion), oneienost radioaktivnim tvarima, kemijskim tetnim tvarima ili m ikroorganizm i ma i njihovim biotoksinim a. Proces uklanjanja kontaminirajueg uzro nika naziva se dekontaminacija. (D.
vija na infralitoralnoj stepenici T u trop skim i suptropskim m orim a, a grade ju prvenstveno koralji. Koraljne gre bene obiljeava izvanredno bogata i raznovrsna fauna T. N ajbolji razvoj grebeni postiu u m orim a ija je srednja godinja temperatura izm eu 23 i 25C , a ako je temperatura nia od 18C greben se ne m oe razviti. Zato koraljni grebeni postoje samo izm eu 30 sjeverne i 30 ju n e zem ljopisne irine ili u predjelima koja su u vezi s nekom toplom m orskom strujom, gdje godinje kolebanje tem perature t ne prelazi 3C . Za razvoj je bitna i osvijetljenost, tj. prozirnost T vode, jer je aktivnost koralja koji gra de greben vezana uz prisutnost sim biontskih alga zooksantela. N a dubini veoj od 40 do 50 metara i u p o drujima s jakom sedim entacijom estica i s tim u vezi sm anjenom prozirnou vode, koraljni grebeni ne ra stu. (I. T.)
.) ko n ve k cijsk a strujanja (lat. convehere

- snositi, spremati), vertikalni prije nos topline u vod en om prostoru gi banjem estica vode. D rugi nain pri jenosa topline je kondukcijom (voe njem ), n o koeficijent kondukcije za vodu vrlo je m alen pa je taj oblik pri jenosa toplinske energije u velikim vod en im masama neznatan. (I. T.)
konzervansi (engl. preservative, n je m .
Konsemeningsstoffe),
k e m ijs k a sredstva
k o ja se z b o g te tn o g utjecaja na m i k ro o rg a n iz m e u p o tre b lja v a ju za o u v an je o d r e e n ih p ro iz v o d a p re h ra m ben e in d u s trije , a li i n e k ih b io lo k ih p ro iz v o d a (s e ru m i, v a k c in e , p la z m a i si.), o d k v a re n ja i p ro p a d a n ja u s lije d m ik r o b io lo k e ra zg ra d n je . (D. .)
kozm opolit (gr. kozmos svijet +
polttes graanin; engl. cosmopolitan species; njem. Kosmopolit), vrsta ili n e

ka druga sistematska kategorija (rod, porodica itd.) koja je iroko raspros tranjena na Z em lji. Suprotno su ende
konzum enti, vidi potroai. (D. .) kop rofag (gr. kopros gnoj + gr.
fago jed em engl. coprophage, njem. Koprophag), pojam se odnosi na heterotrofne organizme T koji se hrane i
votinjskim izm etom , kao jed inim iz vorom hrane ili kao nadopunom u prehrani (npr. kuni konzum ira vla stiti izm et kao nadopunu prehrani). Vidi t saprofag. (D. .)
mi T koji naseljavaju ograniena p o

druja. U z brojne vrste bakterija, alga i gljiva, kozm opolitim a pripada i velik broj viih biljaka i ivotinja, no malo je takvih koji se javljaju na svih est naseljenih kontinenata. (I. T.)
krajobraz, v id i krajolik t . (I. T.)
262
Ekoloki leksikon
krajobrazna e ko lo gija (engl. landsca-
kritina razina (engl. critical level), ana

logno kritinim optereenjima f , s tim e da se kritina razina odnosi na gra niim vrijednost (prag; engl. threshold) koncentracije nekog plinovitog atmo sferskog oneistaa u sm islu pojave oteenja kod ivih bia (obino na vegetaciji) ako je koncentracija vea od neke granine vrijednosti i njihov izostanak ako je manja. (I. T.)
pe ecolog); njem. Landschaftsdkologie), disciplina ekologije T koja u nekom

krajobraznom prostoru prouava slo ene m eusobne odnose izm eu i votnih zajednica (biocenoza f ) i prilika na stanitu za potrebe prostornog ureenja i zatite prirode i okolia. (I. T.) krajolik (engl. landscape; njem. Landschaft), manji dio Zem ljine povrine koji se istie posebnim izgledom u kojem prevladava jedan prirodni ele m ent ili rezultat drutvenog rada. Pri rodni krajolici su oni krajolici iji je izgled rezultat iskljuivo prirodnog razvoja. Takvi su krajolici rijetki. M n ogo su ei kulturni krajolici iji je prvobitni prirodni izgled izmijenjen djelovanjem ljudi. (I. T.)
krom osom (gr. c/iroma, chromatos

boja + soma tijelo; engl. chromosome\ njem. Chromosom), u eukariota (organizama ije stanice posjeduju pravu jezgru obavijenu ovojnicom ) to su nitaste strukture u jezgri stanice, graene od m olekule DNA T i bje lanevina, koje prenose nasljednu uputu s jed n e na drugu generaciju. Krom osom su nosioci gena t , koji od reuju individualne osobine organiz ma. Broj krom osoma u jezgri stanice karakteristian je i konstantan za sva ku vrstu, npr. graak ima 14 krom o soma, pas 78, ovjek 46. U tjelesnim stanicama diploidnih organizama krom osom i dolaze u parovima po dva od svakog tipa. Par krom osom a istog tipa naziva se homolognim parom. U spolnim stanicama broj krom oso ma je prepolovljen, tj. dolazi po jedan lan svakog hom olognog para. N a primjer, u ovjeka svaka tjelesna sta nica sadrava 46 krom osoma (22 para autosoma i jedan par spolnih krom o som a), a svaka spolna stanica 23 kro m osom a (22 autosoma ijed an spolni krom osom ). Abnorm alnosti u broju i strukturi krom osom a m ogu imati kao posljedicu abnormalnosti jed in ke. U prokariota (organizama koji ne maju oblikovanu staninu jezgru), v i rusa i staninih organela, krom osom
krenal (gr. krene izvor; njem. Kre-
nal), ivotni prostor izvorskog pod

ruja neke tekuice. Nastanjuje ga i votna zajednica (biocenoza T) koja se zove krenon T. (I. T.)
krenon (gr. krene izvor; njem. Kre
non), ivotna zajednica (biocenoza t ) izvora T tekuice. ivotni prostor iz

vorskog podruja koji krenon nasta njuje naziva se krenalom t . (I. T.)
kritina optereenja (engl. critical lo-
ads), kvantitativna procjena izloenosti

nekom oneistau ispod koje se, pre ma sadanjim saznanjima, ne javljaju znaajni tetni uinci na odreene osjet ljive elemente u okoliu. U glavnom se rabi u kontekstu oneienja atmosfere t . Postoje rasprave oko odreivanja pri kladnih osjetljivih elemenata okolia i znaajnih tetnih uinaka. (I. T.)
POJMOVNIK
263
je jednostavna, gola m olekula D N A . U nekih virusa krom osom je RNA T.

(I. T.)
pad odlae na za to predviena odla
galita otpada T. (I. T.)

kruenje tvari (engl. biogeochemical cy-
k ronina to k sin o st, vidi toksinost.

(D. .)
kr (engl. karst, njem. Karst), reljef i

krajobraz nastao na vapnenakim, sa drenim i d olom itnim stijenama, u kojem voda, otapajui i ponovno ta loei vapnenac, sadru i dolom it, ob likuje specifian geom orfoloki tip reljefa ispresijecanog pukotinama, spiljama, jamama i kanjonima, s broj nim rijekama ponornicama i pod zem nim vodama, koje ponekad izbi jaju i ispod povrine mora, stvarajui tzv. vrulje. N a povrini takvog susta va voda korodira stijene i stvara ra zliite krke fenom ene poput, vrtaa, ponikava, krapa, uvala, udolina i krkih polja. Juna Hrvatska obiluje krkim fenom enim a i m eunarodni na zivi za taj tip reljefa potjeu iz hrvat skog jezika. (D. .)
cle, njem. biogeocheinisher Zyklus, biogeochentisher Kreislaiij), kretanje kem ij skih elemenata kroz ekosustav T u pro cesima izgradnje i razgradnje ivih or ganizama t i u geolokim procesima T.
Svoje potrebe za obnavljanjem tvari i
energije t utroene u ivotnim proce sima i za stvaranje svoje tvari organiz mi t zadovoljavaju neposredno ili po
sredno iz neive prirode. ivim bi ima potrebno je nekoliko desetaka razliitih kem ijskih elemenata. N ek i su potrebni u veim (ugljik, kisik, du ik, vodik) ili manjim koliinama (fo sfor, magnezij, sum por, kalcij, natrij i dr.). T i elem enti neprestano krue iz m eu ivih (organizmi i organske tvari) i neivih sustava (stijene, minerali, anorganski sedim enti i dr.). Z elene biljke primaju vodu i u njoj otopljene mineralne tvari (spojeve duika, fo sfora, kalija, kalcija, sumpora, eljeza, magnezija i dr.) korijenjem iz tla, a kroz pui lista ugljikov dioksid iz zra ka. U listu biljke, od vode i ugljikova dioksida, uz p om o Suneve svjetlosti, klorofila proizvode se isprva jed nostavni, a potom sloeni ugljikohidrati pri em u se oslobaa kisik (foto
k rke brzice Krko podruje obiljea

va posebna hidrografija. U m jesto po vrinskih tokova, ovdje se javljaju ri jeke ponornice koje dijelom teku na povrini, a dijelom u podzem lju kra. Karakteristike krkih rijeka su poseb ni oblici i pojave: vrela, vrulje, ponikve, uvale, polja, pilje i drugo te vrlo veliko kolebanje protoka ovisno o ko liini padalina. (I. T.)
sinteza t , primarna produkcija f , autotrofi t ) . U z sudjelovanje duika iz

zem lje, biljka sintetizira bjelanevine, a u njoj se stvara i niz sloenih organ skih spojeva (lecitini, fosfatidi, masti, terpeni, alkaloidi, voskovi, treslovine, pigm enti i dr.). Heterotrofnim organiz mima 1 , u koje ubrajamo sve ivoti nje, gljive, veinu bakterija i neke vie biljke bez klorofila, potrebni su za iz gradnju asimilati zelenih biljaka. O ni
kruti otpad (engl. solid waste\ njem. fe-
sterAbfall), otpad t vrste konzistenci je poput stakla, gum e, papira, tekstila, plastike, metala (npr. olupine auto m obila), graevne ute itd. Ako ne postoji m ogunost njegova reciklira nja, ili on o nije isplativo, takav se o t
264
E koloki leksikon
ih razgrauju, transformiraju i prilagoavaju potrebama izgradnje svoga tijela, da bi ih konano oksidirali do najjednostavnijih anorganskih spoje va i tako doli do energije potrebne za ivot, rast i razmnoavanje. U gljikohidrati prelaze pritom opet uglavnom u ugljikov dioksid i vodu; iz bjelan evina nastaju jo amonijak i sum porovodik. D rugi se elem enti, kao kal cij, magnezij, eljezo i fosfor i dr. oslobaaju organske veze i prelaze u najjednostavnije anorganske spojeve, da bi iznova posluili za hranu autotrofnim organizmima, zelenim bilj kama. O dreeni elem enti zadravaju se dulje u anorganskim stanjima (u sedim entim a, u erozivnim procesi ma, kao soli u m oru i si.). S vrem e n om opet budu iskoriteni u ivom sustavu jer troenje stijena, oborine, naplavljivanje, eolacija i umjetno gnoje
nje T obogauju sustave novim koli

inama m ineralnih, anorganskih tva ri. Takvo je kruno kretanje u prirodi neprekidno. (D. .) k ru en je v o e (engl. ivater cycle, hydrological cyde\ njem. hydrologischer Kreislauf Wasserkreislauj), hidroloki ili kruni tok vode proces je u kojem se voda u raznim oblicima izmjenjuje izm eu kopna, mora i atmosfere. O prirodnom kruenju vode evaporacijo m , kondenzacijom i padalinama pr vi je pisao engleski astronom Edm und H alley 1691. godine. U ocea nim a se nalazi vie od 97 posto vode na Zem lji. O ko 2,5 posto se nalazi na kopnu i u kopnu, ali je od toga veina vezana u ledenom pokrovu. T ek se mali djeli ukupne vode na Zem lji nalazi u atmosferi, samo 0,001 posto. Svakoga dana s povrine oceana ispari
u atmosferu T oko 1200 km3 vode pro cesom evaporadje T, a oko 190 km 3 gubi se s kopna procesom evapotranspiradje t . Priblino 1000 km3 vraa se u m ore u obliku kie i drugih obo rina, a oko 300 km3 pada na kopno. O d toga otprilike 110 km3 odlazi s kopna u m ore rijekama, podzem nim vodama i otapanjem ledenjaka. N a kon to padne na kopno, voda se u atmosferu vraa razliitim putovima. Jedan dio evaporira izravno natrag u atmosferu, dio koji iz tla upija vege tacija vraa se u atmosferu procesom transpiradje T, a dio otjee povrinom zem lje u tokove (potoci, rijeke) ili se cijedi do podzem nih voda i na pos ljetku stie do mora. Prosjeno vrije m e zadravanja vode u razliitim fa zama hidrolokog ciklusa varira od nekoliko dana za atmosfersku fazu do nekoliko stotina godina za podzem ne vode ili ak nekoliko tisua godina za vodu u ledenom pokrovu. (I. T.)
k se n o b io tici (engl. xenobiotics), tvari

koje su organizmu potpuno strane, na nain da nisu dio norm alnih fizio lokih i m etabolikih procesa, ali zbog svojih kem ijskih i/ili fizikalnih osobina interferiraju i/ili ulaze u nor m alne m etabolike puteve i fizioloke procese, koje najee ometaju, uspo ravaju i/ili u potpunosti zaustavljaju T o su primjerice razliiti polutanti T,
teki metali t , pestiddi T i si.
(D. .)
ksen o ka valn e vrste, v rs te k o je se n a

la ze u p o d z e m lju a li se u n je m u n e m o g u ra zm n o a v a ti, n e g o su na n e k i n a in stig le u p o d z e m lje s p o v r in e (n p r. b u jic a m a i s li n o ). (I. T.)
k se ro fit (gr. xeros suh + phyton

biljka; engl. xerophytes, njem. Xerophy-
POJMOVNIK
265
tes) biljke koje obitavaju na relativno su him stanitima 1\ Biljke prilagoene

manjoj zranoj vlazi i sunijim tlima. U okviru kserofita m ogue je razliko vati kserofite u strogom sm islu rijei (ive u toplim , tropskim i suptrop skim podrujim a s oskudicom vlage), kriofite (biljke prilagoene fizikalnoj sui i nioj temperaturi), psihrofite (biljke prilagoene vlanim staniti
ma
T sa n iskom tem peraturom, prila goene, dakle, fiziolokoj sui), kserohalofite (biljke prilagoene fizio lokoj sui na slanim zem ljitima) i oksilofite. (D. .)
Kyoto pro to ko l (engl. Kyoto protocol),

protokol prihvaen na T reem zasje danju drava stranaka K onvencije o prom jeni klim e U jedinjenih naroda u prosincu 1997. godine u japanskom gradu Kyotu. N jim e su dogovorene vrijednosti do kojih razvijene zem lje moraju smanjiti svoje emisije t stakle
nikih plinova t u razdoblju poslije

2000., im e se pokuava zaustaviti i preokrenuti trend porasta njihove koncentracije u atmosferi. T im e se nastoji ostvariti postizanje krajnjeg cilja Klimatske konvencije, a to je sprjeavanje opasnih antropogenih upletanja u klimatski sustav. Proto k olom su se razvijene zem lje obveza le na sm anjenje svoje ukupne em isije est vanih staklenikih plinova za
najmanje 5 posto. Svaka zemlja mora dosegnuti svoju ciljnu vrijednost smanjenja em isije do razdoblja 2008. 2012. godine, s tim e da se uoljiv napredak mora postii do 2005. godi ne, a ciljna e se vrijednost izraunati kao petogodinji prosjek. Smanjenje em isije za ugljikov dioksid, m etan i duik(I) oksid m jerit e se prema 1990. godini, a za fluorougljikovodike, perfluorougljikovodike i sum por heksafluoride prema 1990. ili 1995. godini. D rave imaju odreen stu panj fleksibilnosti u nainu na koji ostvaruju i mjere smanjenje svojih emisija. Protokol predvia uvoenje m eunarodnog sustava trgovine emisijama koji e industrijaliziranim zemljama om oguiti m eusobno ku povanje i prodaju em isijskih kredita, a financiranjem projekata za sm anje nje em isije u zem ljam a u razvoju, in dustrijske zem lje prikupljat e dodat ne em isijske kredite. Protokol potie vlade na m e usob nu suradnju u p o boljanju energetske djelotvornosti, reform i energetskog i prom etnog sektora, prom icanju obnovljivih iz vora energije, potiskivanju nepriklad nih novarskih mjera i trinih n ed o stataka, ograniavanju em isija metana i zatiti um a i drugih ponora u gljikova dioksida (odljeva; engl. sink).
(I. T.)
LC 5 0
(engl. lethal concentracion, njem.
k o ja je d o v o ljn a da u z ro k u je s m rt n e kog
letak Koncentration), oznaka za kon

centraciju neke otrovne tvari koja ubija 50 posto ispitivane populacije u odreenom vrem enu. (D. .) LD 5 0 (engl. lethal dosis, njem. letale Dosis), oznaka za dozu neke otrovne tva ri koja ubija 50 posto ispitivane po pulacije u odreenom vrem enu. (D.
organizma't.
(D. .)
le u k e m ija (engl. leukemia, njem. Leukd'mie), skupina zloudnih klonskih bolesti m atinih stanica krvotvornog sustava. M oe biti izazvana radijaci jo m prilikom rada u nuldearnim elektranama ili havarijama nuklear nih elektrana. (D. .)
.) le siviran o t lo , Iuvisol,
ilumerizirano tlo. Slabo do umjereno kiselo tlo, za koje je karakteristino da se ispire, tj. eluvira u svom gornjem dijelu. U dubljim zonama profila usporava se cijeenje vode i ispiranje baza, pa je tlo u dubljim slojevima manje kiselo nego pri samoj povrini. N alazim o ga u uvjetima vlane klim e s veom ko liin om oborina. Pokriva ga najee listopadna ili mjeovita uma. U nas ga nalazim o na lesu i pleistocenskim iluvinama, na tercijarnim jezerskim sedim entim a i starijim koluvijalnim i aluvijalnim nanosima. (D. .)
lim acid i (engl. litnacides, n je m . L itn a zide), o tro v n e tv a ri n a m ije n je n e s u z b i

ja n ju p o p u la c ija pu eva. (D. .)
lim noekologija, v id i limnologija T. lim n o kin etika (gr. Umne stajaa

voda, bara, jezero + kineo pokre em , okreem , vrtim; engl. limnokinetics, njem. Limnokinetik), pokretanje vode (titranje, ljuljanje), na grani nim povrinama izoterma u slatko vodnim jezerim a koja su u stanju sta gnacije. U sporedi mijeanje vode u je
zerima t. (I. T.)

iim nokreni izvor (gr. Umne stajaa
voda, jezero, bara + krene izvor; engl. limnocrene spring; njem. Limnokrenen, Tumpelquelle), tip izvora u ko jem voda po izlasku iz stijene ili tla
le ta ln a doza (engl. lethal dose, njem.
letalale Dosis), koncentracija neke tvari
POJMOVNIK
267
najprije formira jezerce. O n o se na nekom e m jestu prelijeva pa iz njega voda dalje otjee u obliku potoka. (I.
T.)
litoral (lat. litus, litoris obala; engl. littoral zone; njem. Litoral), litoralna zona; dio bentala f ili zone dna. Litoralnu zonu obiljeavaju gibanje vode (valovi), erozija, jaka sedimentacija, kolebanja temperature i bogatstvo bi ljnih i ivotinjskih vrsta. U jezerim a to je zona koja obuhvaa priobalnu terasu do 30 metara dubine, a u vrlo produktivnim jezerim a m oe biti pli a zbog smanjene prozirnosti vode. Zona se dijeli na etiri pojasa. U pr vom , priobalnom pojasu trske i aa, na lazi se vodena vegetacija koju ine ro goz, strelica, trska, aina, jeinac i druge biljke, a od ivotinja se susreu abe, zmije, kornjae, puevi, ptice movarice, razliiti kukci i njihove li inke. Slijedi pojas plivajue vegetacije koji ine plivajue biljke i biljke uko rijenjene u dnu, ali iji listovi plutaju na povrini vode. T o su u prvom re du vodena lea, vodena paprat, lopo, lokvanj i vod en i oraac. N a dubini od 3 metra poinje pojas podvodne vegeta cije s biljkama kao to su voika, v o dena kuga i krocanj i raznolikim vrs tama ivotinja u kojima dominiraju praivotinje, kolnjaci, maloetinai, m ekuci, kukci i njihove liinke, ra kovi i ribe. Pojas livada alga paroina protee se od 7 metara dubine do kra ja litorala. O d biljaka ovdje se nalaze zelene alge Chara i N itella, a od i votinja rakovi, puevi, liinke kukaca i drugi. Ispod litorala slijedi sublitoral t . Vidi prostorna ralamba jezera 1\ U morim a to je podruje koje obuhvaa m orsku obalu i m orsko dno do 200 m dubine. N aziva se jo i fttal jer je zbog prodora svjetla u njem u m ogu razvoj biljaka (alge i morske cvjetni ce). Podudara se s kontinentalnom podinom (vidi prostorna ralamba mora
lim nologija (gr. Umne stajaa voda,

jezero, bara + logos rije, govor; engl. limnology; njem. Limnologie), u poetku znanost o jezerim a, kasnije proirena i na ostale kopnene vode, slatke i slane, obuhvaajui tekuice (izvori, potoci, rijeke) i stajaice (jezera, bare, movare, lokve). U novije vrijem e znanost o slatkim vodama i slatkovodnim ekosustavima t , njiho vim kem ijskim , fizikalnim i b iolo kim svojstvima. (I. T.)
lindan (engl. lindan, njem. Lindan), ta

koer heksaklorocikloheksan, H C H , stari, danas ispravljen naziv benzen heksaklorid B H C . Ubraja se u opa sne pesticide. U Europi se pom alo zabranjuje. Organoklorirani insekti cid irokog spektra. Kumulativni je otrov, s m ogunosti penetracije kroz kou i s fum igatnim djelovanjem. C i ljni organski sustav je centralni iv ani sustav. Pri kroninoj ekspoziciji oteuje jetru, centralni ivani su stav i reproduktivni sustav. U poku sim a nije pokazao genotoksina, m utagena i kancerogena svojstva. (D. .) lip o so lu b iln i otro v i, (engl.
toxins,
.)
n je m .
liposoluble liposolubile Gifte), o tro v
n e tv a ri to p iv e u m a s tim a i u ljim a . (D.
lis tin a c , p ro c e s u h u m ifik a c ije , o d n o

s n o nastajanja h u m u s a lis tin a c je n a z iv za jo n e ra zg ra e n u , n e fe rm e n tira n u m r tv u o rg a n sk u tvar b iljn o g p o d rije tla , k o ja se n a k u p lja na p o v r in i tla, a p o la z n a j e s iro v in a za nastajanje h u m u s a . (D. .)
268
E koloki leksikon
i oceana t ) i zauzima oko 8 posto dna.

U njem u se nalaze sve autotrofne bi ljne vrste i 99 posto ivotinjskih bentoskih vrsta. Z b og svoje raznolikosti i bogatstva ivotnih zajednica (bioceno za t ) u vertikalnom se smjeru dijeli na etiri stepenice: supralitoral T, tnediolitoral T, infralitoral T i cirkalitoral t . Ispod litorala slijedi dubokom orsko podruje ili afital, koje zauzima 92 po sto oceanskoga dna i dijeli se na bati jal T, abisal t i hadal T. (I. T.)
lito so l (engl. lithosol), vidi skeletna tla.
(D. .) lovstvo (engl. hunting; njtm.fagd), po

jam koji obuhvaa lov, uzgoj, zatitu i druge oblike iskoritenja divljai i njezinih dijelova. U Republici Hrvat skoj regulirano je Zakonom o lovu t , prema kojem uz gospodarsku funkci ju ima i funkciju zatite i ouvanja bioloke i ekoloke ravnotee prirod nih stanita divljai. Zakonom o lovu ureuje se uzgoj, zatita, lov i isko ritenje divljai i njezinih dijelova, naini gospodarenja lovitim a i dru go. (I. T.)
lito sfe ra , vidi planet Zemlja. (D. .)
m agm atske stijen e, v id i

stijene. (D . .)
e ru p tiv n e
o to p lje n ih i s u s p e n d ira n ih tv a ri u v o d i za p ie , u z ra k u ra d n ih p ro s to rija i p ro sto ra i d ru g d je , kao i u v je ti n jih o va m je re n ja . (I. T.)
m aksim aln e ko n centracije tetnih

tvari na radnom e m jestu, (M A K -v ri-
jed nost) (engl. MAC, maximal accepted
M A K-vrijedn ost, vidi maksimalne kon
concentration, njem. MAK-Wert), naj

via doputena koncentracija neke tvari u obliku pare, plina ili sitnih dispergiranih lebdeih estica u zraku, na m jestu njene proizvodnje, kojoj su profesionalno izloeni radnici tije kom osm osatnog radnog dana i etrdesetosatnog radnog tjedna, bez pos ljedica za njihovo zdravlje. Za razliku od M AK vrijednosti, postoji i tzv. M IK -vrijednost: Maksimalne kon centracije tetnih tvari imisijama unesenih u okoli bez tetnih pos ljedica na biljke, ivotinje i ovjeka.
(D. .)
centracije tetnih tvari na radnome mje stu t . (D. .)

marikultura (lat. mare m ore + cultus obraivati zemlju; engl. mariculture; njem. Aquakultur), oblik akvakultu-
re t koji se odnosi na uzgoj m orskih

organizama. O sim riba u marikulturi se uzgajaju koljkai, rakovi i morske alge. Marikultura sve vie dobiva na vanosti jer se uz sve veu potranju javlja opasnost od prelova, a pojedine su vrste ve i prelovljene. U marikul turi se najee uzgajaju vrlo kvalitet ne vrste, dio kojih m oe posluiti za nasaivanje u otvorenom moru. U Hrvatskoj se od riba najvie uzgajaju lubin i brancin, a od koljkaa kam e nice i dagnje. Vidi uzgoj riba t , uzgoj
m aksim alno doputena koncentra cija (engl. maximum alloivable concentration\ njem. maximale zuldssige Konzentrazion), M D K , ona najvia granica koncentracije tetnih tvari u vodi ili zraku koja prema sadanjim saznanji m a ne teti zdravlju i koja se ne smije prekoraiti. Zakonski su regulirane m aksim alno doputene koncentracije
rakova t , uzgoj koljkaa t , uzgoj alga t.

(I. T.)
m astolovi, vidi
zbrinjavanje otpadnih
voda. (D. .)
270
Ekoloki leksikon
m a ti n i s u p s t r a t (engl. parent material), mineralna tvar, koja se nalazi is pod solum a, ijim se raspadanjem, u procesu pedogeneze stvara tlo. N a staje kao rezultat geolokih promjena na samoj povrini litosfere, koja se raspada stvarajui mineralnu troinu koja ulazi u proces stvaranja i razvoja tla. U pedologiji taj pojam jo ozna avamo brojnim sinonimima: prastijen e, geoloki supstrat, litoloki iz vorni supstrat, geoloko litoloka po dloga, matina stijena. O vi pojmovi, prema nekim autorima nisu uvijek is toznani, ali nisu ni jednaki, ali ni dogovorno precizno definirani. (D..)
m e u n a r o d n a a k cija O istim o s v i je t, vidi vaniji datumi u zatiti okolia T.
(I. T.) m ega e ko su sta v (gr mega ogro
man, golem + ekosustav; engl. tnegaecosystem, njem. Megaokosjstem), jed in i ce biosfere f prema Ellenberg 1973.
Ellenberg predlae podjelu biosfere na megaekosustave (morske, slatko vodne, semiterestrine, terestrine i urbano-industrijske). Takve m ega ekosustave dalje cijeli na m akroekosustave, m ezoekosustave. (D. .)
m ehaniko ie n je otpadnih voda,

vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D.
rnediolitoral (lat. medius srednji +
.) m esojedi (lat. carnivorus, a um . m e

sojedi, lat. carne m eso + vorare jesti, derati; engl. carnivorous, njem. Fleischfresser, Zoophage, Karnivor), karnivora, zoofagi T. Heterotrofni organizmi T koji koriste hranu ivotinjskog (animalnog) porjekla tj. oni koji se hrane ivim ili m rtvim ivotinjama, strvinom , krvlju, m esom i si. (D. .)
litus, litoris obala), druga po redu stepenica litorala t , koja se naziva jo i mezolitoralom i eulitoralom. T o je pojas
izm jene plim e i oseke koji se protee od gornje granice visoke plim e do do nje granice norm alne oseke. Za vrije m e plim e uronjen je u more, a za oseke je izvan mora, pa ekoloki fak tori (temperatura, vlanost, osvijetljenost i dr.) u tom pojasu jako variraju, em u organizmi koji tu ive moraju biti prilagoeni. U m ediolitoralu su prisutne cijanobakterije, zelene, crve ne i sm ee alge, a od ivotinjskih vrsta tu su crvena moruzgva, priljepak, rak vitiar, smea vlasulja, pu ogrc, dagnja i neke druge koje m ogu podnijeti tako velike varijacije eko lokih imbenika. N a granici m ediolitorala i infralitorala T na vrstoj po dlozi u sjevernom Jadranu raste en demska t sm ea alga jadranski brai.
(I. T.)
m etahem erobni, u potpunosti um jet

ni ekosustav nastao izravnim djelova njem ovjeka. M oe biti agrarni ekosu stav T poput polja m onokulturnih bi ljaka, vonjaci, livade i dr. ili urbano
industrijski ekosustav 1" kao to su iz

graene povrine, betonske zgrade; asfaltirane ceste; dokovi, m olovi (ga tovi), lukobrani; vanjski i unutarnji dijelovi brodova i naftnih platformi; kanalizacijski sustavi; unutarnji dije lovi zgrada, stanovi, potkrovlja, zvo nici i ostali objekti koje ovjek izrav no i/ili stalno koristi i/ili se u njima zadrava. Biotiki t i abiotiki imbeni
ci T najee su pod stalnom i/ili po
POJMOVNIK
271
vrem en om kontrolom ovjeka. Kao ivotni prostor koristi m alom broju
vrsta t visoko prilagoenom ekstrem

nim uvjetim a ovakvog okolia i stalan om ivotu u njem u (npr. ohar, ta kor, usp. sinantropi t ) i/ili organizm i ma koji se povrem eno njim e koriste (npr. prezimljavanje u potkrovlju, gnjeenje na visokim objektima po put zvonika i zgrada i si.). Vidi heme-
robija t . (D. .)
m etalim nij (gr. meta usred, m eu
+ Umne stajaa voda, bara, jezero; engl. metalimniotr, njem . Metalirnnion) , m etalim nion; relativno tanak sloj v o de u jezerim a na granici izm eu epi-
limnija t i hipolimnija t u kojem u su

nagle prom jene temperature s prom jen o m dubine. Ravnina u kojoj je tem peraturni skok najizrazitiji naziva se termoklinom T. M etalim nij nije sa m o granica izm eu dva sloja razliite temperature, nego i zapreka slobod n om kretanju tvari iz epilimnija u hipolim nij i obratno zbog razlike u gu stoi izm eu ta dva sloja. (I. T.)
m e ta m o rfn e stije n e (engl. metamor-
phic rock), stijene koje nastaju preo brazbom sedimentnih ( t ) , magmatskih ( t ) ili starijih m etam orfnih stije
na pod djelovanjem prom jenjenih fi zikalnih i/ili kem ijskih uvjeta. M in e rali stijena prolaze kroz fizike i/ili kem ijske prom jene ako se stijene na u pod prom jenjenim uvjetima tlaka, tem perature, kem ijskog sastava oto pine ili budu izloene troenju u oksidacijskoj zon i odnosno na povrini Z em ljine kore. Ako stijena razliitim geolokim procesima dospije ispod Z em ljine kore, nae se u uvjetima p ovien og tlaka i temperature. Z b og
djelovanja tlaka novonastali minerali imaju manji v o lu m en n ego prije. O ni tee prekristalizaciji u podrujima manjeg tlaka, i esto kristaliziraju okom ito na smjer djelovanja tlaka, to im daje poseban oblik listiavih i ta piastih kristala (kriljavci i tinjci) ko ji su karakteristini za m etam orfne stijene. O sim dospijevanjem u dublje dijelove litosfere, uvjeti se m ogu pro m ijeniti zbog prodora m agm e u vie slojeve, pri em u se takoer mijenjaju fizikalni i kemijski uvjeti. Takvu pre obrazbu nazivam o kontaktnom m e tam orfozom . Kontaktna m etam orfo za zahvaa manje djelove Zem ljine kore, za razliku od dubinske m eta m orfoze koja obuhvaa vee djelove Zem ljine kore, pa ju nazivam o regio nalna m etamorfoza. Z b og prodiranja m agm e u vie dijelove Z em ljine kore nastaju takoer hidrotermalna i pneum atolitska m etam orfoza (koje nastaju zbog p ovienog tlaka i tem pe rature plinova i vod en e pare). U v i im dijelovim a Z em ljine kore djeluje jednostrani tlak tzv. stres. Svojim dje lovanjem stres uzrokuje tzv. kataklastike preobrazbe. Stres poveava topljivost minerala snizujui njihovo talite, on ih mrvi i savija. Razlikuje m o nekoliko grupa m etam orfnog sti jenja poput filita, kriljavaca, gnajsa, amfibolita, mramora, kvarcita, eklogita, granulita i dr. Jedna od najpoz natijih m etam orfnih stijena je mra m or, koji nastaje preobrazbom (m e tam orfozom ) sedim entne stijene vapnenca i dolom ita. (D. .)
m etan (engl. methan, njem . Methan),

(C H 4), najjednostavniji ugljikovodik, plin bez boje, laki od zraka s kojim u m jeavini stvara eksplozivnu sm je
272
E koloki leksikon
su. Nastaje u biolokim procesima razgradnje, izgaranjem fosilnih gori va. N alazi se kao primjesa u zem nim i vulkanskim plinovima. Poetna je sirovina za industrijsku sintezu m no gih organskih spojeva. (D. .)
u jezerim a umjerenih zem ljopisnih irina. Tada se u okom itom smjeru m ogu razlikovati tri sloja: povrinski sloj tople vode (epilimnij T), prijelazni sloj u kojem se temperatura naglo smanjuje (metalimnij t ) i hladni, du binski sloj u kojem temperatura ne prelazi 4C (hipolimnij t ) . M etalimnij ne doputa mijeanje povrinske i du binske vode, nego voda cirkulira samo unutar epilimnija. Mijeanje slojeva i izjednaivanja njihove tem perature (izotermija) u veini naih jezera javlja se dva put na godinu, u proljee i jesen. U hladnom dijelu godine termika stratifikacija je obratna (inverzna). (I. T.) m ikoriza (gr. mykes gljiva + rhiza korijen; engl. mycorrhizae; njem. Mykorrhiza), blisko udruivanje iz m eu gljive i korijena biljke od ega oboje imaju koristi, pa je to oblik mu-
m ezofit (gr, messos s re d n ji + phyton

b iljk a ; e n gl. mesophytes, n je m . Me-
sophyten),
v la n im
b iljk e p rila g o e n e u m je re (D. .)
n o j v la n o s ti zrak a i tla, u m je re n o
stanitima t .
m ezohem erobno, poluprirodni eko

sustavi, na koje ovjek osrednje utje e, najee sustavi u zoni manjih, si romanijih seoskih zajednica i/ili ma njih ljudskih populacija koje njeguju tradicionalno ekstenzivno stoarstvo t i poljodjelstvo (npr. vritine, planinske livade i panjaci, um e panjae). Vidi hemerobija. (D . .)
m ezopauza, vidi atmosfera T. (I. T.)

mezopelagijal (gr. mesos + pelagos m ore), m ezopelagika zona. Vidi pe
lagijal 1\ (I. T.)

m e zo sfsra v id i atmosfera t . (i. T.) m ezotrofni (gr. mesos s re d n ji + tro-
Jija f ; troph),
engl.
mesotrophic,
n je m .
u e k o lo g iji, v o d e n i
mesoekosustavi T
k o ji se p re m a k o li in i h r a n jiv ih tv a ri n alaze s v rsta n i kao m e u s tu p a n j iz m eu
oligotrofnih
t i
eutrofnih
t i
t voda.
tualizma t . Ako se gljiva nalazi na po vrini korijena govori se o ektomikorizi (npr. kod bora), a ako se nalazi u unutranjosti, govori se o endomikorizi (npr. kod orhideja). Gljiva svojim hifama (nitima) apsorbira nutrijente i vodu iz tla, a zauzvrat je biljka-dom ain opskrbljuje ugljikohidratima, am inokiselinama, vitam inim a i dru gim tvarima. N ek e biljke, poput or hideja, uope se ne m ogu razvijati niti rasti ako ne ostvare mikorizu. (I. T.)
m ikotoksini (engl. mycotoxinsm, njem.
U botanici t , b ilj n i o rg a n iz m i k o ji se
n alaze iz m e u
parazitskog
saproftt-
skog T
n a in a ivo ta . (D. .)
Mykotoxine), gljivini otrovi. Tvari

koje izluuju organizmi iz skupine gljiva a otrovne su za druge organiz me. (D. .)
m ijeanje vode u jezerim a mijeanje slojeva vode razliite tem perature u jezerim a. Izrazita tempera turna slojevitost (termika stratifika cija) javlja se u toplom dijelu godine
mikrobiocidi, (engl. microbiocides, njem.
Mikrobiozide), otrovne tvari namije
POJMOVNIK
273
n je n e s u z b ija n ju p o p u la c ija m ik r o o r g a n iza m a . (D ..)
m ikro b io lo ko ie n je otpadnih voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda.

(D. .)
tinuitet mijenja brzinu valova potresa od 6,4 km/s u stijenama iznad diskontinuiteta na 8,2 km/s u stijenama ispod diskontinuiteta. (D. .)
m olekularna e ko lo gija (engl. molecu-
m ikro eko lo gija (gr. mikros malen,

sitan + oikos - kua, dom + logos rije, govor; engl. inicroecology; njem. Mikrookologie), disciplina koja proua va raspored i uzajamno djelovanje mi kroorganizama u razliitim ekosustavi ma T. M ikroorganizm i (virusi, bakte rije, alge, gljive, praivotinje) bitna su karika u biogeokem ijskim procesima. O m oguuju regeneraciju i kruenje
tvari t u ekosustavu. Razgrauju ugi

nulu ivu tvar do anorganskih soli koje su prijeko potrebne zelenim bilj kama za primarnu produkciju i tako zatvaraju biogeokem ijski cildus. (I. T.)
lar ecology\ njem. Molektilarokologie), jedna od najmlaih grana ekotogije T, koja svoj razvoj doivljava napretkom m olekularno-biolokih tehnika u p o sljednjih dvadesetak godina. Slui se metodam a m olekularne biologije ka ko bi razjasnila ekoloka pitanja. P o druja istraivanja ukljuuju struktu ru populacija, filogeografiju, srodnost jedinki, ekoloke interakcije, konzervacijsku genetiku i drugo. (I. T.)
m oSuscsdi, otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija mekuaca. (D.
.)
m onitoring (engl. m in erali gline, v id i k e m ijs k a svojstva

tla. (D. .)
monitoring, njem. Monitoring), ekom onitoring, b iom onitoring, sustavno praenje stanja okolia. Sustavno mjerenje, emisija, imisija, praenje prirodnih i drugih pojava, praenje kakvoe okolia i promjena stanja okolia. B iom on itoring, u uem sm islu prati ive kom ponente ekosustava (indikatorske or ganizme, bioindikatore, ekoindikatore) kao pokazatelje stanja okolia (pri mjerice praenje akumulacije pesticida u hranidbenim lancima ili tekih metala u indikatorskim organizm i ma). (D . ..I.T .)
tnirm ekoidia (engl. tnyrmecoidiae, njem.
Myrmekoidie), prilagodba odreenih

organizama (nekih artropoda, kukaca i pauka) da izgledom slie mravima.
(D. .)
m oder, v id i p rije la z n i h u m u s . (D. .) (Vlohoroviiev diskon tin u ite t (engl.
molio, Mohorovicic discontimity), grani

ca izm eu litosfere (kore) i plata Zem lje. Nazvana je tako prema na em znanstveniku Andriji M ohoroviiu koji ju je otkrio 1909. godine. D ubina na kojoj se nalazi ta granica razliita je na pojedinim mjestima. O penito gledajui ispod kopna je dublje a ispod mora je blie povrini. Razliita gustoa stijena na mjestu gdje se nalazi M ohoroviiev diskon
m onocen (gr. monos sam + koine

- zajednica; njem. Monozon), struk tura odnosa jed n e vrste, prikazana od nosom jedinke ili jed n e populacije s njezinim okoliem . O dnos pojedi nanog i okolia. T e pojave prouava
autekologija
t . (I. T.)
274
Ekoloki leksikon
m onoklim aks (engl. monoclimax, njem.
Monoklimax), prema teoriji monoklimaksa, koja govori da u nekom perio

du i na nekom klimatskom podruju nastaje jedna jedina regionalna klimatogena zajednica. M onoklim aks je klimatogena zajednica t ije nastajanje kontrolira izriito jedan, najee kli matski imbenik T. U sp. poliklimaks 1\
(D. .)
m on ok u ltu ra (engl. monoculture, njem. Monokultur), gospodarstveni uzgoj sa m o jed ne biljne kulture (u poljodjel stvu ili umarstvu) na relativno veli kom podruju, u duljem vrem en skom razdoblju. N e postoji sezonska ili povremena izmjena uzgajanih kul tura, stoga se s vrem enom mijenjaju ekoloki uvijeti (npr. zakiseljavanje i erozija tla, manjak odreenih m ine ralnih tvari, eksplozija populacija tetnika, zaraza i bolesti i si.), smanje nje biodiverziteta i nestajanje razli itih ekolokih nia. (D. .)
oko 840 metara. Tri velika oceana (Tihi, Atlantski i Indijski) zahvaaju malo manje od 90 posto ukupne po vrine svjetskog mora, a ostatak ine sporedna mora (Mediteransko, Karipsko, Beringovo, Sjeverno, Arapsko itd.), zaljevi i morski prolazi. Sva m o ra i oceani m eusobno su povezani strujanjem vodene mase i gotovo iz jednaeni u svojim fizikalno-kem ijskim svojstvima. U moru se nalazi m notvo razliitih ivotinjskih i bi ljnih vrsta koje obitavaju u dva glavna ivotna podruja: na m orskom dnu i u slobodnoj vodi. ivotno je podru je morskoga dna bental t , a organizmi koji tu ive ine bentos t . ivotno po druje slobodne morske vode naziva se pelagijalom t . U oba ivotna po druja nalaze se raznovrsna stanita u kojima vladaju razliiti ivotni uvjeti, ponajprije u ovisnosti o koliini svje tla, temperaturi i dubini. Vidi prostor
na ralamba mora i oceana t .

m orfologija, vidi graa. m orske struje (engl.
(I. T.)
m onotop (gr. monos sam + lopos

mjesto; njem. monotop), pojam koji opisuje vrstu ije se sredite postanka nalazi na jednom jed inom mjestu unutar areala T njezina ishodinog oblika. (I. T.)
(D . .)
sea
currents;
m ora i o ceani (engl. sea, ocean; njem.
See, Meer, Ozean), ine jedinstvenu prirodnu cjelinu koju nazivamo svjetskim m orem. Ta vodena masa zaprema 1,35 milijardi kubinih kilo metara (lem3) i prekriva 70 posto Z em ljine povrine. Najvee morske dubine doseu 11.000 m, no veina morskoga dna lei izm eu 3.000 i 6.000 metara dubine, s prosjenom dubinom od 3.800 metara. U spored be radi, prosjena visina kopna iznosi
njem. Meeresstromungen). M orske struje su oblik gibanja mora. Stvaraju ih vjetrovi i promjene u gustoi m or ske vode koja ovisi o njezinoj tempe raturi f i slanosti T. Stalni vjetrovi, po najprije pasatni i zapadni, tjeraju p o vrinsku vodu stvarajui struje (porivne struje), koje zbog djelovanja Zem ljine rotacije (Coriolisova sila) na sjevernoj polutki skreu udesno, a na junoj polutki ulijevo. N a morske struje djeluju i oblici kontinenata i njihovih obala, kao i reljef m orskog dna. Kao posljedica pasatnih i stalnih vjetrova, u oceanima je prisutno ukupno pet velikih krunih sustava
POJMOVNIK
275
m orskih struja: u Atlantskom i T i hom oceanu po jedan sustav sjeverno i ju n o od ekvatora, a u Indijskom oceanu zbog oblika i razmjetaja kop na i mora razvijen je kruni sustav struja sam o ju n o od ekvatora. S ob zirom na smjer, morske struje m ogu biti horizontalne (povrinske, dubin ske i pridnene) kad se voda premjeta u tom smjeru, i vertikalne ako je izm jena vode izm eu povrinskih i du binskih slojeva. Strujanje mora o m o guuje razmjenu tvari, topline i ener gije izm eu tropskih i polarnih kraje va, povrinskih i dubinskih dijelova mora i oceana i u cijelosti izm eu mora (hidrosfere) i zraka (atmosfere). M orske struje utjeu na raspodjelu fizikalno-kem ijskih svojstava (sla
transporta ili recikliranja obrauje nekim od slijedeih postupaka: aerobna stabilizacija je postupak obrade mulja kojim se smanjuje sadraj or ganske tvari da bi se sprijeilo daljnje truljenje; toplinska obrada mulja je postupak smanjenja vika vode u m u lju, stabilizacije i dezinfekcije mulja; spaljivanje je izgaranje svih organskih tvari uz isparavanje kom pletne vode. Konani proizvod pirolize su metan, vodik, ugljikov dioksid. Piroliza m u lja je spaljivanje u anaerobnim uvjeti ma. (D . .)
muricidi, otrovne tvari namijenjene

suzbijanju populacija mieva i volu harica. (D. .)
nost T, temperatura f , prozirnost f ,

otopljeni plinovi, nutrijenti), uslijed ega imaju veliku bioloku vanost. O n e u povrinske slojeve donose nutrijente s morskoga dna, a organizm i ma koji ive na dnu (bentos T) donose kisik i hranjive tvari s povrine. U z p om o m orskih struja rasprostranjuju se m nogobrojni m orski organizmi, prije svega planktonski f ali i bentoski koji imaju planktonske razvojne sta dije, te neki nektonski 1\ Vidi najva
m utualizam (lat. mutuari posuditi;

engl. mutualism; njem. Mutualismus), oblik suivota izm eu organizama dviju razliitih vrsta iz kojeg oba or ganizma izvlae korist. M utualizam m oe biti obligatan, kad jedinke ne m ogu preivjeti ako nisu u m utualistikom odnosu, ili fakultativan, ako samo dio jedinki ostvaruje m utualistiki odnos. Primjer m utualizm a je odnos mahunarki i bakterija koje v e u duik, kao to je i odnos gljiva i korijenja nekih biljaka (vidi mikori-
nije oceanske struje T. (I. T.)

m ul (engl. muli, muli humus), vidi zreli
h u m u s . (D. .)
za T), ili gljive i alge u liaju. M utua

lizam nalazim o primjerice kod term i ta, u ijem probavnom sustavu ive praivotinje koje razgrauju celulozu iz drveta kojim se termiti hrane; ni jedan partner u ovom odnosu ne m o e ivjeti bez drugoga. Poznati prim jer m utualizm a su kukci opraivai biljaka, prenose polen i tako om ogu uju razmnoavanje biljaka, a one ih zauzvrat opskrbljuju nektarom. (I. T.)
mulj se d im e n tira n u ureajim a za i e n je otpadnih voda, obrada i zbrinjavanje U razliitim ureajima

(primarnim i sekundarnim talonicama, aerobnim i anaerobnim tankovi ma i si.) pogona za ienje otpadnih voda zaostaje odreena koliina sedim entiranog mulja koja se radi lakeg
nacio nalni park (engl. natioml park;

njem. Nationalpark), prema Zakonu o zatiti prirode (N . n. 30/94.) nacio nalni park je prostrano, preteno n e izm ijenjeno podruje izvanrednih i viestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaa jedan ili vie sauvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava T. N acionalni park ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu. U njem u su d o putene djelatnosti kojima se ne ugroava izvornost prirode, a zabra njena je gospodarska uporaba prirod nih dobara. U Hrvatskoj je sedam na cionalnih parkova: Plitvika jezera, Risnjak, Paklenica, Brijuni, Kornati, Krka i M ljet. (I. T.)
ge organizm e (primjerice, 0,05 g/L teti ribama, pri 0,1 g/L ugibaju). N a povrini vodenih biotopa stvara film, koji sprjeava izmjenu plinova. M or ske ptice stradavaju zbog slijepljenog perja. Prirodni m ehanizm i proia vanja naftnog oneienja su polim erizacija i oksidacija (uz pom o Sun evoga zraenja) do relativno inertne, vrste mase ili mikrobioloka razgra dnja. (D. .)
najvanije o ce an ske struje, u ocea

nima, sjeverno i ju n o od ekvatora, razvijeno je pet velikih krunih susta va morskih struja T, iju osnovu ine sjeverna i juna ekvatorska struja koje teku od istoka prema zapadu. O n e nastaju uslijed stalnog puhanja sjeve roistonih i jugoistonih pasatnih vjetrova. Izmeu njih u suprotnom smjeru tee povratna ekvatorska protustruja. U Atlantskom oceanu juna ekvatorska struja tee iz Gvinejskog zaljeva prema sjeveroistonoj obali June Amerike, gdje zakree prema jugu i kao Brazilska struja tee uz oba lu June Amerike, a zatim pod utje cajem C oriolisove sile zakree ulijevo i vraa se preko oceana uz jugozapad-
naftna o n e ie n ja (engl. oil pollu
tion, njem. Oluerschmutzung), oneie nje okolia (mora, kopnenih voda, tla)
uzrokovano naftom. N ajee nastaje havarijama tankera, naftnih plat form i, prevrtanjem cisterni, puknuem naftovoda tj. uglavnom antropo genim djelovanjem (gotovo nita pri rodnim putem ). Ve pri 1 ppm nafte u vodi, ini vodu neupotrebljivom za pie. Nafta djeluje toksino na m n o
POJMOVNIK
277
nu obalu Afrike kao Benguelska struja, im e se zatvara kruno strujanje mora u ju n o m dijelu Atlantskog oceana. U sjevernom dijelu Atlantika sjever na ekvatorska struja tee prema Karipskom m oru i u M eksikom zaljevu zakree prema sjeveroistoku prodiru i u Atlantski ocean izm eu Floride i Kube kao Golfska struja. O na tee ve likom brzinom uz obalu sjeverne Am erike do Nevvfoundlanda, susree se s hladnom Grendlandskom i Labradorskom strujom te naputa ameriku obalu i tee prema istoku kao Sjeveruoatlantska struja. Glavni ogranak te struje nastavlja se uz obale N orveke kao Norveka struja. Jedan krak sjevernoatlantske struje zakree pred obala ma jugozapadne Europe udesno i na stavlja put du obala Portugala i sje verozapadne Afrike kao hladna Kanarska struja, kojom se zatvara kruno gibanje mora u sjevernom dijelu A tlantskog oceana. Slino strujanje postoji i u T ih om oceanu. U njegovu sjevernom dijelu sjeverna ekvatorska struja ispred Filipina zakree udesno i kao topla Kiirosluo (Kuroio) struja tee uz obalu Azijskoga kontinenta, susree se s hladnom Oyashio (Ojaio) strujom i zakree na istok prema obalama Sjeverne Amerike pod nazi v o m Sjeverna tiohooceanska struja. Jedan njezin ogranak sputa se niz zapadnu obalu Sjeverne Amerike kao hladna Kalifornijska struja koja zatvara krug. U ju n o m dijelu T ih o g oceana juna ekvatorska struja zakree ulijevo i pre lazi u toplu Istonoaustralsku struju koja se sputa niz obalu istone Australije. N a suprotnoj strani oceana hladna Humboldtova struja tee uz zapadnu obalu June Amerike prema sjeveru i zatvara kruno gibanje mora. U In
dijskom oceanu, zbog razmjetaja kopna i mora, kruni sustav struja postoji sam o u njegovu ju n o m dije lu, a u su enom i zatvorenom sjever n om dijelu na struje utjeu periodiki m onsunski vjetrovi. Ekvatorska struja Indika tee ju n o od ekvatora prema Africi, zakree ulijevo i sputa se niz istonu obalu Afrike kao Somalska struja. Kruenje se zatvara Zapadnoaustralskom strujom koja tee prema sje veru uz zapadnu obalu Australije. Vano je spom enuti jo i antarktiki prsten morskih struja, najvei cjelovit kruni sustav m orsldh struja koje te ku oko Antarktike pod utjecajem stal nih vjetrova. Hladna voda antarkti kog podrijetla usmjerava se prema sjeveru i napaja hladne struje u sva tri oceana: Falklandsku i Benguelsku struju u A tlantskom oceanu, H u m boldtovu struju u T ih o m oceanu i Zapadnoaustralsku struju u Indij skom oceanu. O sim povrinskih struja, u m orim a postoji i pridneno strujanje, kao i vodoravno strujanje na odreenim dubinama. Sredinom 20. stoljea u Atlantskom oceanu ot krivena je Lomonosova potpovrinska struja, a u T ih o m oceanu Cromivellova dubinska protustruja. Obje su u vezi sa sustavom ekvatorskih struja. (I. T.)
n am irnice (engl. victuals, njem. Leben-
smittel). ivene namirnice su pre

hram bene tvari koje sadravaju masti, ugljikohidrate, bjelanevine, vitam i ne i minerale, slue kao graevni m a terijal za izgradnju organizma i kao izvor energije. D olaze u prirodnom stanju, neke se m ogu upotrijebiti si rove, ali se vein om posebno pripre maju da m ogu sluiti za ljudsku pre hranu. U irem sm islu to su sve tvari
278
Ekoloki leksikon
koje se upotrebljavaju za hranu, pie ili kao zaini i sve ostale tvari koje se dodaju namirnicama radi konzervira nja, poboljanja izgleda, okusa i miri sa, radi obogaivanja sastava ili postizanja nekog drugog svojstva. (D.
.)
navodnjavanje (engl. irrigation, njem.
Bewasserung) natapanje, irigacija. Je

dan od tipova melioracije. Proces m i jenjanja fizikalnih svojstava tla, kojem je svrha poveanje koliine vode u tlu kada je biljne kulture nemaju dovo ljno na raspolaganju to donosi vii stabilniji i kvalitetniji prinos poljopri vrednih kultura. Primjenjuje se u arinim i semiaridnim podrujima, podrujima s nestabilnom koliinom oborina i u staklenicima. Kriteriji za ocjenu potrebe za navodnjavanjem, u obzir uzimaju potencijalnu biljnu biom asu, koliinu evapotranspiracije, koliinu vode u tlu (odreuje se tenziom etrom ), strukturu tla, konzisten ciju tla, teksturu tla, koliinu oborina i klimatske prilike, vlanost i tem pe raturu zraka. Navodnjavanje braz dama, najstarija je metoda navod njavanja. Sastoji se od dovodnog ka nala i razdjelnih kanala, razdjelnih brazda, brazda za natapanje, ustava i brana za kontrolu toka vode. N a v o d njavanje kienjem, skupa je metoda kojima se voda rasporeuje po obra enoj povrini sim ulacijom kinih kapi uz pom o tzv. rasprskivala. N a vodnjavanje subirigacijom, provodi se dovoenjem vode kroz tlo, susta vom cijevi, koje kroz kapilare pasivno proputaju vodu u okolno tlo u ovi snosti o vlanosti tla. Navodnjavanje kapanjem, voda se iz cijevi kap po kap dodaje u tlo i to u blizini biljke. S obzirom na zatitu prirode svako m i jenjanje prirodnih uvjeta, pa tako i ' navodnjavanje teti biodiverzitetu odreenog prostora jer m noge dotad prisutne vrste zbog prom jenjenih uv jeta nestaju. M eutim , stari tipovi na vodnjavanja razliitim kanalima ili stvaranje veih vodenih povrina, pri-
nanoplankton (lat. -gr. nanus pa

tuljak + gr. planktos skitnica; engl. nanoplankton; njem. Nanoplan
kton), veliinska frakcija planktona T

koju ine planktonski organizmi ve liine od 5 do 60 mikrometara. N e m oe se loviti planktonskom mre om jer najmanja veliina oka planktonske m ree premauje veliinu nanoplanktona, nego se za njegovo iz dvajanje iz uzorka vode primjenjuje m etoda centrifugiranja, zbog ega se naziva jo i centrifugalnim plankto nom . Vei planktonski organizmi (mikroplankton, m ezoplankton, makroplankton) love se planktonskim mreama odreene veliine oka. Planktonski organizmi manji od 5 mikrometara ine ultraplankton, a oni manji od jed n og mikrometra pikoplankton. U nanoplanktonu pre vladavaju fitoplanktonski organizmi
(fitoplankton t ) . (I. T.)

n ao blaka (engl. clouiness; njem. Be-
ivolkung), ukupna koliina oblaka; dio

neba zastrt oblacima. Ocjena naobla ke donosi se vizualno, a procjenjuje se prema ljestvici od 0 do 10 (za neke potrebe do 8), s tim e da 0 oznauje potpuno vedro nebo. Naoblaka je va an klimatski element I o kojem ovisi
trajanje insolacije t , osvijetljenost, atm osfersko protuzraenje i drugo. (I.
T.)
280
E koloki leksikon
ske tvari i/ili energije od strane jedinke ili populacije t po odreenoj prostor noj jedinici u odreenom periodu vremena (bruto proizvodnja t ) , minus koliina organske tvari i/ili energije koja se potroi respiracijom istih tih jedinki ili organizama u populaciji. Ona moe biti neto primarna proizvod nja t (engl. net primary production, N P P ) odnosno koliina asimilirane organske tvari fotosintezom t autotrofttih organizama t ili autotrofne popula cije T po odreenoj prostornoj jedini ci u odreenom periodu vremena od koje se oduzme koliina potroena respiracijom. Takoer i neto sekun darna proizvodnja na razini sekundar ne produkcije T. (D. .)
n e u ro to k sin i otrovi (engl. neurotoxins, n je m . Neurotoxine), o t r o v i k o ji
o m e ta ju i/ ili sprje a va ju n o rm a ln o f u n k c io n ir a n je iv a n o g sustava. (D.
dinih udruga graana a cilj im je rje avanje opih i konkretnih problema. Hrvatske nevladine udruge uglav nom djeluju na lokalnoj razini. N ji hov je rad reguliran Zakonom o udrugama (N. n. 70/97.). (I. T.) NGO, N on Governemental Organisation. (I. T.)
niske um e panjae, ume
nastale
(I. T.)
preteno od stabala iz panja.
n itrifik a cija (engl. nitrification, njem. Nitrifikation) lanani skup procesa koji oksidiraju amonijak t (N H 3) odno
sno amonijev ion (N H 4+) preko nitrita do nitrata. Za ovaj skup reakcija zaduene su striktno aerobne t bakte rije dviju skupina Nitrosomonas (pret varaju amonijak u nitrit) i vrste roda Nitrobakter koje rabe produkt prve skupine kao vlastiti supstrat (pretva raju nitrit u nitrat). (D. .) NMVOC (engl. Non-Methane Organic Compounds), hlapive organske tvari bez metana. Oteuju ozonski ovoj nicu. Skupina aeropolutanata. (D. .)
nuklearna elektrana (engl.
.)
neuston (engl. neuston; njem. Neuston),
ivotna zajednica organizama koji na seljavaju povrinski sloj vode, tj. ive na vodi (epineuston) ili tik ispod njezi ne povrine (hiponeuston). Openito se uzima da sitniji organizmi ine ne uston, a krupniji pleuston T koji tako er naseljava povrinski sloj vode, premda neki autori ne prave tu razli ku. U neustonu se nalaze mnogo brojni jednostanini organizmi, npr. euglena, neki trepetljikai, bakterije, cijanobakterije, alge te ivotinje (neki kukci) i vodeno bilje manjih dimen zija. (I. T.)
nevladine organizacije, NVO (engl.
nuclear power plant; njem. Atomkraftiverk, Kernkraftiverk), elektrana u kojoj se to
non-governmental organizations, N G O ),
na podruju zatite okolia u Hrvat skoj djeluje izmeu 150 i 200 nevla
plinska energija za dobivanje elektri ne energije proizvodi lananom nu klearnom reakcijom u nuklearnom re aktoru (fisija i fuzija jezgara atoma). Kao gorivo se najee upotrebljava uran-235. Nuklearne elektrane opte reuju okoli zagrijavanjem (termopolucija) i isputanjem radioaktivnog materijala ak i pri normalnom radu, prilikom transporta gorivih elemena ta i odlaganja radioaktivnog otpada. Osim toga, uz njih je povezan i rizik od nuklearnih katastrofa, tj, osloba anja velikih koliina radioaktivnih tvari u okoli. (I. T.)
obnovljiva energija (engl.
reneimble
energy;
njem. regenerative Energie), energija iz izvora koji se ne iscrpljuju procesom njezina dobivanja, npr. solarna energija, hidroenergija T, kineti ka energija vjetra f . (I. T.)
oborine (engl. precipitation; njem. Nie-
derschlag), padaline; voda u tekuem
ili vrstom stanju koja iz atmosfere pada na povrinu tla ili nastaje na tlu kondenzacijom i sublimacijom vode ne pare iz zraka. Koliina oborina iz raava se u milimetrima: jedan mili metar oborina znai daje na kvadrat ni metar povrine pala jedna litra vo de. Koliina i raspodjela oborina u to ku godine ubrajaju se u glavna obi ljeja klime T, a osobito su vane za ivot biljaka, ivotinja i drugih orga nizama. Oborine utjeu na Zemljinu koru i na njezine procese i odreuju hidroloke prilike razliitih podruja na povrini Zemlje. Najvaniji oblici oborina su lda, snijeg, tua, solika, rosulja, rosa, mraz, inje i dr. (I. T.)
o cean o g ra fija (gr. Okeanos + grajo piem; engl. oceanography; njem Ozeanographie), znanost o oceanima i
loku oceanografiju. Fizika oceano grafija prouava kemijska, fizika, geografska i geoloka svojstva mora i oceana. Istrauje reljef morskoga dna i sedimente, morsku vodu, njezin ke mijski sastav, fizikalna svojstva i giba nje morske vode (struje, valovi, m or ske mijene). Bioloka oceanografija tome pridruuje jo i ivu kompo nentu, tj. istrauje organizme koji i ve u morima i oceanima. (I. T.)
oceanska provincija (gr. Okeanos
morima. Dijeli se na fiziku i bio
veliko more + lat. provincia pokra jina, oblast; engl. oceanicprovince, oceanic zone; njem. ozeanische Region), pelagiko podruje (pelagijal T) koje obuhvaa sve morske vode dalje od neritikeprovincije T, tj. dalje od grani ce kontinentalne podine. Za razliku od neritikih, vode oceanske provin cije su prozirne jer sadravaju vrlo malo suspendirane tvari i vrlo su pro pusne za svjetlost. Varijacije fizikalno-kemijskih karakteristika tih voda su male. Zbog velike dubine ocean skih voda teko dolazi do kruenja mineralnih tvari pa su one siromane planktonom. Iznimka su podruja u kojima se javljaju vertikalne struje
282
Ekoloki leksikon
koje iz velikih dubina donose nutrijente u povrinske slojeve. Takva po druja, u kojima bujaju planktonski organizmi, vrlo su produktivna i za ostale morske organizme. (I. T.)
o d la g a lita otpada (engl. dumping site, landfill; njem. Miilldeponie), objek
ti na odreenoj lokaciji namijenjeni za organizirano i trajno odlaganja ot pada uz primjenu moderne tehnike odlaganja otpada. Osim takvih slubenih odlagalita otpada, postoje i tzv. divlja odlagalita na koja se ne kontrolirano odlae otpad, ime se ne samo nagruje okoli nego se dovodi u opasnost i zdravlje ljudi i ekosustav. (I. T.)
odluujujui stanini faktori (engl.

masterfactors, njem. Entscheidende Standortsfactoren), ograniavajui stanini
imbenik (faktor), granini stanini imbenik. Svaki imbenik ili kombi nacija imbenika koji omoguava da organizam T i/ili populacija t dosegnu konkurentnu sposobnost, optimum vitaliteta T, maksimum razvoja, distri bucije ili fizioloke aktivnosti. im benici koji uvjetuju opstojnost nekog ekosustava, populacije, ih pridolaska novih organizama. Mogu biti ogra niavajui imbenici maksimuma ih ograniavajui imbenici minimuma. Liebig 1840. domiljatim pokusom, formulira botaniki prikaz ogrania vajueg faktora minimuma i izvodi slijedei zakljuak; Rast biljnog or ganizma ovisi o onoj tvari koje na ras polaganju ima najmanje. Kasnije je dokazano kako postoji i zakon ogra niavajueg maksimuma, kao i pojava da svaki ekoloki imbenik T ija se vrijednost priblii granicama ekoloke va
lencije T organizma T postaje odluu jui odnosno granini faktor. U slo enoj okolini nisu svi imbenici od jednake vanosti za odreeni organi zam. Pri istraivanjima velika se po zornost poklanja ograniavajuim imbenicima. Uzmimo primjerice kisik kao jedan od abiotikih imbeni ka T. Za znanstvenika istraivaa, ekologa kopnenih ekosustava on nije referentna vrijednost jer ga u kopne nim ekosustavima T ima u dovoljno raspoloivoj koliini tako da je on ri jetko ograniavajui imbenik za ve inu organizama kopnenih ekosusta va (osim na velikim nadmorskim vi sinama ili za organizme koji obitavaju u tlu i u jo nekim slinim i/ili rijet kim sluajevima). M eutim u vo denom ekosustavu kisik se javlja u manjim koliinama, njegove vrijed nosti su promjenljive s obzirom na druge abiotike imbenike t pa je on esto jedan od znaajnijih ogrania vajuih imbenika u vodi. Zbog toga pri mjerenju parametara vodenih ekosustava kisik je esto meu prvim parametrima koje znanstvenici eko lozi mjere. Zastupljenost i mtalitet t nekog organizma i/ili vrste u nekoj populaciji i/ili ekosustavu ovise o kvalitativnoj i kvantitativnoj, kom pleksnoj sinergistikoj ili antagoni stikoj interakciji razliitih imbeni ka. (D. .)
odvodnjavanje (engl. draining, drainage, deivatering, njem. Entivisserimg)
drenaa, isuivanje. Jedan od tipova melioracije. Proces mijenjanja fizi kalnih svojstava tla, a svrha mu je od stranjivanje suvine koliine vode u tlu i zatitu melioriranih podruja na nizinskim terenima od voda izvan tog
POJMOVNIK
283
podruja. Zatita m elioriranih pod ruja obuhvaa mjere izgradnje ob odn ih kanala i regulacije prirodnih vodotokova. Evakuacija, tj. odvoe nje, suvine vode s nekog podruja vri se prom jenom fizikalnih osobina tla, krtinom drenaom, potkopavanjem (rahljenjem zemljita), melioracijskim oranjem, gradnjom sabirnih i odvodnih kanala za drenau, ustava, propusta, crpnih stanica i si. Sto se tie zatite prirode, nanosi vee tete ekosustavima nego drugi melioracijski zahvati. Stradavaju cijeli ekosusta vi, npr. movare i slino. (D. .)
nofagi uzimaju sam o jed nu vrstu or ganizama, a u najekstremnijim slu ajevima biraju kao plijen iskljuivo jedan oblik pojedine vrste T. Prim je rice liinka vrste Tenebrio molitor jed e samo brano ili liinke suknenih m o ljaca koje jed u izriito keratin iz vune. Polifagi, ivotinje koje se hrane plije n om iz vie sistematskih kategorije koje nisu u srodstvenim odnosim a.
(D. .)
O EC D , Organisation
for E conom ic C ooperation and D evelopm ent.
okoli (engl. environment; njem. Umwelt), prirodno okruje; zrak, tlo, vo a, klima i iva bia u ukupnosti uza jam n og djelovanja. O koliu se prido daje i kulturna batina kao dio okru ja koji je stvorio ovjek. (I. T.)
Okoli, vidi ekoloki asopisi u RH t . (I.
T.)
oligohem erobni, ekosustavi f pod sla bim utjecajem ovjeka koji zbog svo jih prirodnih osobina nisu izravno zanimljivi ovjeku za antropogenu eksploataciju, primjerice muljeviti estuariji i priobalne slanue salikornijskog tipa, mangrovi estuariji, m angrove delte i priobalne zone m angrova na pom inoj podlozi, m ovarne zajednice aa i trske koje nije m ogue isuiti, planinske rudine i dr. Vidi hemerobija T. (D. .) oiigosaprobno (gr. oligos malen, kratak + sapros truo), prema K olkw itz-M arssonovu sustavu saprobnosti t , voda koja sadrava vrlo malo organske tvari. Obiljeava ju visoka koncentracija kisika (nikad ispod 8 mg/1), velika prozirnost vode, stjeno vito, kamenito, valutiavo i/ili pjeskovito dno, raznolikost vrsta pogoto vu liinki kukaca, i mala gustoa je dinki. U tu kategoriju pripadaju izv o ri, brdski potoci i brdska jezera, brzi gornji tokovi rijeka i mlada jezera. (I.
T.)
oksidi u tlu , vidi kemijska svojstva tla.

(D. .)
oligofag (gr. oligos malo, malen, neznatan + gr. fago jedem ; engl. oligophage, njem. Oiigophage); Pojam oznauje ivotinje vrlo specijalizirane prehrane, tj. on e koje se hrane vrsta ma T iz, raznih biljnih ili ivotinjskih
rodova t koji su taksonomski srodstveno blizu. Takve organizme nazi vam o sistematski srodnim oligofagima. A ko su sistematske kategorije vrsta koje slue kao hrana srodstveno daleko jedna od druge, njihove preda
oligotrofni (engl.
tore T nazivam o disjunktnim oligofagima. Za razliku od prethodnih m o-
oligotrophic, njem. Oligotrophie) vodeni ekosustavi t i eko sustavi tla t, koji se odlikuju m alom k oliinom nutrijenata i niskom pri marnom produkcijom t . Takvi jezerski
284
Ekoloki leksikon
sustavi su relativno duboki, s hipolimnionom T veim od epilimniona t . M a la koliina hranjivih tvari ne doputa izaraziti rast planktonske t mase. N i ska koliina otopljene organske tvari u vezi je sa relativno visokom kolii n om kisika. N ajee su to , geoloki T gledano, jezera novijeg postanka. (D.
.)
o neien je atm osfere (engl. atmo
sferu pollution; njem. atmosphirische Verschmutzung), isputanje u atmosfe

ru tvari koje m ogu tetno djelovati na ljudsko zdravlje i na ekosustave. Glavni izvori oneienja su emisije 1" iz razliitih industrija i vozila. M eu vanije oneistae ubrajaju se oksidi sumpora i duika, ugljikov m onoksid, razliiti organski spojevi, dim, aa itd. (I. T.)
olovni te tra e til (engl.
lead-tetraetil, njem. Blei-tetraetil), tetraetil olovo. Organski spoj olova. Upotrebljava se kao primjesa za poveanje oktanskog broja benzina. Vrlo otrovna, neurotoksina tvar, topljiv u lipidima, jako penetrira kroz kou, jedan od glavnih izvora em isije olova u okoli. Bezolovni benzin sadrava do 13 mg/L o. t., a sve se vie zamjenjuje alkoholom i eterom (tzv. bezolovni benzin, njem. Bleifreies Benzin). (D. .)
o neien je mora (engl. sea pollution;

njem. Meeresverschnuitzung), oneie nje je unoenje u okoli stranih tvari koje se u njemu prirodno ne nalaze ili poveavanje koncentracije tvari koje se prirodno nalaze u okoliu, ali su u njemu norm alno prisutne u ma njoj koncentraciji. Tvari koje se u n o se su produkt razliitih ljudskih ak tivnosti, a u okoliu m ogu tetno dje lovati na ive organizme, ukljuujui ljude, i poremetiti prirodnu ravno teu u ekosustavima T. O sim kemij skih tvari, pojam oneienje obuhvaa i unoenje energije u okoli, nepri rodnu promjenu temperature okoli a, buku i vibracije. Svake godine ra stua ljudska populacija stvara gole m e koliine kuanskog i industrij skog otpada. Kako gotovo dvije tre ine ovjeanstva ivi u obalnim po drujima, more se odavno zloupo trebljava kao prirodan i besplatan recipijent neeljenog otpada i otpadnih voda. Iako se u poetku taj otpad moda isputa u kanalizaciju i rijeke, odlae na odlagalita otpada ili spa ljuje i isputa u atmosferu, veina pri je ili poslije zavri u moru. Svjetsko more ima velik ali ogranien kapacitet primanja otpadnih tvari bez vidljivih posljedica na kvalitetu vode. O n e
o lo v o (engl. lead, njem. Blei), (Pb), m e tal plavkasto bijele boje, mekan, niske temperature talita, otporan na koro ziju, velike gustoe. Nalazi se u pli novim a nastalima izgaranjem benzina s antidetonacijskim sredstvom olov nim tetraetilom, u proizvodnji boja, glazura i cjevovoda. U organizam ulazi hranom i respiratorno, inhalaci jom . T aloi se u kostima, uzrokuje poremeaj metabolizma kalcija. O m eta rad enzima, posebno onih ko ji su ovisni o prisustnosti slobodnih sulfhidrilnih (-S H ) skupina. Djeluje na krv i na krvotvorne organe. Tzv. olovna anemija, posljedica je spri jeen e sinteze hemoglobina. Djeluje na neuromuskularni aparat i na sre dinji ivani sustav, izazivajui blo kadu sinaptikog prijenosa. (D. .) o m n iv o ra , v id i svejed. (D. .)
POJMOVNIK
285
ienje mora ima negativan utjecaj na prirodne populacije morskih orga nizama i drugih organizama koji o m oru ovise u pogledu hrane, uk ljuujui i ljude. N ek i oneistai tet no djeluju, i to tako da smanjuju ko liinu kisika f otopljenog u vodi, a drugi direktno ili indirektno toksino djeluju na organizme. M eu potonji ma su teki metali poput ive, bakra, olova i toksine kemikalije kao to su klorirani ugljikovodici u koje se ubra jaju najtetniji toksini spojevi, prim jerice D D T , dioksini, lindan, poliklorirani bifenili itd. Kad se jed nom na u u m oru, takvi se spojevi akum uli raju u m orskim organizmima, a u svakom sljedeem lanu hranidbenog
1989. godine nasukao u Zaljevu prin ca Williama na Aljasci kad je iz njega isteklo gotovo 40 milijuna litara nafte a naftna se mrlja proirila na 26 tisua km2. Pritom su stradale golem e koliine ribe, vie od 33 tisue ptica, na stotine m orskih vidri, tuljana, m orskih lavova i drugih m orskih si savaca. Zaljevski je ekosustav t bio uniten, a ribolov i druge aktivnosti u tom podruju zamrle su, stvorivi sil ne socijalne i ekonom ske probleme. Premda je ispust nafte iz tankera ili naftnih platformi najdramatiniji oblik oneienja mora, zapravo vie nafte i njezinih preraevina dospije u more svake godine otjecajnim voda ma s gradskih ulica, parkiralita, ben zinskih crpki, iz podzem nih sprem nika, razliitih plovila, nepravilno zbrinutog m otornog ulja i slino. (I.
lanca T njihova se koncentracija pove

ava, tako se primjerice u tkivima riba m oe nai i 1000 puta vea koncen tracija nekog toksikanta nego u moru u kojem ive. Jedan od najvidljivijih i najdramatinijh oblika oneienja mora je ispust nafte. Procjenjuje se da na godinu u svjetsko m ore iz razli itih izvora dospije izm eu 2 i 3 m i lijuna tona nafte. Prirodnim putem iz leita nafte na dnu mora svake godi ne istjee dodatnih 600 do 700 tisua tona. N esree tankera i naftnih bu otina povlae za sobom katastrofalne posljedice. Isputena nafta pliva na povrini mora i onem oguuje dodir sa zrakom i fotosintezu t fitoplanktona
T.) on e ie n je o k o lia (engl. environo-
mental pollution, njem. Umweltverschmutzung). Svaka kvalitetna i kvantitetna promjena fizikih, kemijskih i biolokih svojstava osnovnih sastojnica okolia, nastala unoenjem kemij skih tvari koje dovode do naruavanja zakonitosti u ekosustavu tem eljenih na m ehanizm im a samoregulacije, a m o gu izazvati negativne posljedice za zdravstvene, gospodarstvene i druge uvjete ivota. Vidi oneienje voda t , oneienje mora t , oneienje tla t , oneienje atmosfere t. (D. .)
t ifttobentosa t , gui morske organiz

m e stvarajui pomanjkanje kisika T u vodi, oblae njihove dine i probavne organe, natapa perje morskih ptica i krzno sisavaca i uzrokuje dugotrajne tetne posljedice za morske ekosusta ve. Treba se samo prisjetiti nesree supertankera Exxon Valdez koji se
o n e ie n je voda (engl. water pollu-
tion; njem. Wasserverschmutzung), pro

mjena kakvoe voda, koja nastaje unoenjem , isputanjem ili odlaga njem u vode hranjivih i drugih tvari, toplinske energije i drugih uzronika
286
E koloki leksikon
zagaenja, u koliini kojom se m ije njaju svojstva voda u odnosu na nji hovu ekoloku funkciju i namjensku uporabu. Izvori oneienja m ogu bi ti kune i kom unalne otpadne vode, industrijske otpadne i rashladne v o de, poljoprivredne vode, odlagalita otpada, promet, atmosferske padaline (npr. kisele kie) i drugo. (I. T.) oneienje vode toplinom , v id i to
p lin s k o o n e i e n je vod e . (D. .)
kciji, m ogunostim a za turizam, re kreaciju itd. T e su vrijednosti uma nazvane njihovim opekorisnim fun kcijama, a u m nogim su zemljama po svojoj vanosti ve nadmaile gospo darske funkcije uma. Opekorisne funkcije uma oituju se u zatiti tla, prometnica i drugih objekata od ero zije, bujica i poplava; u utjecaju uma na vodni reim i hidroenergetski su stav; u utjecaju na plodnost tla i po ljoprivrednu proizvodnju; u utjecaju na klimu; u zatiti i unapreenju ljudskog okolia; u stvaranju kisika i proiavanju atmosfere; u rekreativnoj, turistikoj i zdravstvenoj funkci ji; i u utjecaju na faunu i divlja. P o stoji vie razliitih podjela opekori snih funkcija uma. Prema podjeli Branimira Prpia (1992.), koji u obzir uzima veliku prirodnu raznolikost Hrvatske i tenju za razvijanjem tu rizma, opekorisne funkcije uma se dijele na drutvene ili socijalne i eko loke ili zatitne funkcije:
o nkoliti, v id i s tro m a to liti i o n k o liti. (D.

.)
opasni otpad (engl. hazardom irnste; njem. Gefahrstoffabfall) , otpad T koji sa drava tvari koje imaju jedno ili vie sljedeih svojstava: eksplozivnost, re aktivnost, zapaljivost, nagrizanje, podraljivost, tetnost, toksinost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksinost i svojstvo otputanja otrovnih plinova kem ijskom reakcijom ili biolokom razgradnjom. Opasni otpad utvren je dodacima I., II. i III. Zakona o ra tifikaciji konvencije o nadzoru prekogranikog prometa opasnog otpada i o njegovu odlaganju (N. n. 3/94., M eunarodni ugovori). Opasni ot pad mora se odvojeno skupljati i pre voziti, a odlagati se m oe sam o u za to predviena i posebno izgraena i opremljena skladita u skladu s U red bom o uvjetima za postupanje s opa snim otpadom (N . n. 34/95.). (I. T.) opekorisne funkcije uma U z n e posrednu gospodarsku vrijednost u m e imaju i niz drugih, posrednih vri jednosti koje sve vie dobivaju na va nosti. Sve se vie cijeni uloga uma u proiavanju zraka, zatiti od erozije, njihovoj hidrolokoj i klimatskoj fun
1. Drutvenefunkcije uma
turistika estetska ekoloka rekreacijska zdravstvena funkcija um e hidroloka protuerozijska zatita od lavina klimatska protuimisijska vjetrobrane um e um e za zatitu prometnica zatitna podruja i objekti.
(I. T.)
2. Ekolokefunkcije uma
oporaba, vidi recikliranje T.
POJMOVNIK
287
optereivanje tala, v id i
lacija. (D..)
geoakum u-
i poljoprivrednoj proizvodnji ili u na seljima. (D. .)

organska kom ponenta tla, vidi ke
optim um (lat.
optimum najbolje; engl. optimum; njem. Optimum), uvje ti koji vladaju u nekom ekosustavu, a koji su za odreenu vrstu najpovo ljniji, pri kojima ta vrsta ima najveu uestalost i u nje su najbri bioloki procesi. Vrijednost nekog imbenika okolia (temperatura, vlaga, osvijetljenost, salinitet, pH itd.) koja je naj povoljnija za dotinu vrstu. Suprotno je pesimum T. Odstupanje od optimu ma znai pogoranje ivotnih uvjeta za dotinu vrstu, to se zove pejus t .
(I. T.)
mijska svojstva tla.
(D. .)
Orno-Quercetum ilicis, mjeovite ume
ordinacija (engl. ordination rnethod),

poredak, grafiki prikaz i analiza po jedinih sastojina sustava u odnosu na ekoloke imbenike t . Vidi gradijentanaliza. (D . .)
organizam (gr.
crnike i crnoga jasena. To je klimazo nalna zajednica eumediteranske zone Jadrana koja je rijetko razvijena kao uma, a ee kao makija visoka i gusta ikara koja je degradacijski stadij ume. U sjevernom dijelu Hrvatskog primorja nalazimo i umu i makiju, a u drugim dijelovima primorja prevladava malja (Istra, Cres, Krk, Ugljan i dr.). Na otocima Rabu (zatiena uma Dundo) i na Velom Brijunu nalaze se najljepe sastojine te zajednice. Karak teristine vrste su hrast crnika, lovor, iemprika, crni jasen, veprina, paroga, tetivika, rua, smrdljika, makljen i dru ge. (I.T.)
o r o b io n i
organon oru e , sprava; en g l. organism; n je m . Organismus), iv o b ie ; o b lik o rgan ske p r ir o

de k o ji sa m o s ta ln o fu n k c io n ir a i o d li k u je se v it a ln im p ro c e s im a n u n im a za o d r a n je iv o ta (p o s e b n im k e m ij s k im sa sta vo m , iz m je n o m tvari, ra s to m , ra zm n o a v a n je m , p o d ra ljiv o u , s p o s o b n o u reagiranja na p o draaje i p rila g o d ljiv o u na iv o tn e uvjete). (I. T.)
(gr. oros gora, brdo; engl. orobiome; njem. Orobioni), ivotni prostor ili biom t koji se razvija u
organska gnojiva (engl. organic fertili-
zers, njem. Organische Diingung), hete
rogena skupina gnojiva podrijetlom od ivih organizama i/ili produkata ivih organizama, biljaka i/ili ivoti nja u raspalom i/ili poluraspalom sta nju. Obuhvaaju razliite otpatke na stale pri industrijskoj, hortikulturnoj
ovisnosti o nadmorskoj visini reljefa. S visinom opada srednja godinja temperatura: za svakih 100 m visin ske razlike u umjerenom podruju srednja godinja temperatura opada 0,5C, a toliko iznosi razlika srednje godinje temperature za svakih 100 km u smjeru sjever-jug. Zato su u planinama s porastom visine oigled ne promjene vegetacije koje su nalik promjenama vegetacije kad se pri bliavamo polovima. Primjerice, na kon planinskog pojasa bjelogorinih listopadnih uma slijedi neto vii po jas crnogorinih uma nalik tajgi, a visoki planinski vrhovi imaju vegeta ciju slinu arktikoj tundri. Raspored visinskih pojasa razlikuje se ovisno o
288
E koloki leksikon
to m e
k o je m
se
zonobiomu
je d n ic i p rip a d a ju c r n i ja s e n , d rije n , b lju t, ta n k o lis n a p a roga itd . (I. T.)
o d re e n a p la n in a n a la zi, (I. T.)
o ro g ra fs k i fa k to ri (gr. oros brdo, gora, planina, planina + gr.grapho piem; engl. orographic factors,frictional factors, njem. Relieffaktoren), imbenici koji se odnose na reljef T Zemljine
Otpad (engl. rvaste; njem .Abfall), u smi
povrine npr. nadmorska visina, oblik reljefa, ekspozicija f , inklinacija T. (D.

.)
o rografski pojasi (gr. oros gora +
grajo piem), vegetacijski pojasi
koji se izmjenjuju s porastom nad morske visine uslijed promjene kli matskih prilika. Prepoznaju se po do m inantnim biljnim vrstama ifitocenozama
t. (I. T.)
osnovni podaei o prometu u Republici H rvatskoj, prema podacima H r
vatskog zavoda za statistiku, 1999. go dine. U kupna duina pruga bila je 2.762 km, cesta 28.009 km. Preveze no je ukupno, 17,293.000 putnika i 1.125.000 tona robe u eljeznikom, 924.000 putnika u zranom, 6.647.000 putnika i 33,119.000 tona robe u pom orskom i 64,763.000 put nika u javnom cestovnom prijevozu i 5.221.000 tona robe u cestovnom prom etu. Broj osobnih vozila je bio 1,060.546 odnosno, 236/1000 stanov nika. Cijevovodima je transportirano 5.675.000 to n a nafte. (D. .)
Q s try o -Q u e rc e tu m pubescentis,
slu Zakona o otpadu (N. n. 34/95.) to su tvari i predmeti koje je pravna ili fizika osoba odbacila ili odloila, na mjerava ih ili mora odloiti. Prema podrijetlu razlikuje se komunalni T i tehnoloki t , prema svojstvima opasni T i inertni otpad, a s obzirom na kon zistenciju mogue je razlikovati kruti t i tekui otpad (zbrinjavanje tekueg otpadz T). Postupanje s otpadom re gulirano je Zakonom o otpadu (N. n. 34/95.), Pravilnikom o vrstama otpa da (N. n. 27/96.) i Pravilnikom o po stupanju s ambalanim otpadom (N. n. 53/96.), a ukljuuje skupljanje, uskladitenje, obraivanje, odlaganje, uvoz, izvoz i prijevoz otpada te zatva ranje i saniranje graevina namijenje nih odlaganju otpada i drugih povri na oneienih otpadom. Najvanije metode zbrinjavanja otpada: odlaga nje na odlagalitima otpada 1\ spaljiva nje u palionicama smea T, kompostira nje organskog otpada (kompost T) i re cikliranje. (I. T.)
otp a d n e vode (engl. ivaste ivaters, njem. Abivasser), vode upotrijebljene
mjeovite um e medunca i crnoga graba. Zajednica se razvija u planin skom pojasu Hrvatskog primorja, u neto hladnijim klimatskim prilika ma pa u njezinu sastavu izostaju vazdazeleni eumediteranski elementi. U z hrast medunac i crni grab, toj za
u naseljima, poljoprivredi i industriji kojima su promijenjena fizikalna, ke mijska i bioloka svojstva, tako da se bez prerade ne mogu koristiti u druge svrhe, pa ni onda kada nije potrebna ista voda. Vidi zbrinjavanje otpadnih voda 1\ (D. .)
otrovanje (engl. intoxication, poisoning, njem. Vergiftung, Intoxikation), intoksi
kacija. Bolesno stanje organizma uz rokovano otrovom tj. toksikantom ili toksinom. (D. .)
POJMOVNIK
289
ozon (gr. oz o miriem; engl. ozone;
njem. O zon), alotrop kisika t s tri ato ma (O 3) koji nastaje u prvom redu djelovanjem ultraljubiastog zraenja na m olekule kisika (O 2) u Zemljinoj atmosferi T. U atmosferi se nalazi na tri razliite razine: na visini izmeu 10 i 50 km tvori ozonsku ovojnicu t koja apsorbira dio Suneva ultraljubiastog zra enja titei tako iva bia na Zem lji od njegova tetnog djelo vanja; u gornjim dijelovima troposfere, na visini od 9 do 13 km (troposferski ozon), glavni izvor ozona su duikovi oksidi (NOx) koji nasta ju elektrinim pranjenjem u at mosferi (munje) i iz ispunih pli nova zrakoplova. Troposferski ozon djeluje kao snaan stakleniki plin T, pa porast njegove koncen tracije zadaje ozbiljan problem; u prizem nim slojevima atmosfere ozon nastaje u reakcijama koje ukljuuju razliite oneistae iz ispunih plinova vozila (duikovi oksidi, ugljikovodici). Budui da ima snano oksidacijsko djelova nje, ovdje ozon moe tetno dje lovati na biljke i na dine organe ivotinja i ljudi. (I. T.)
o zo n o sfe ra (gr. o zd miriem + spltaira lopta, kugla), atmosferski
najvie atmosferskog ozona T, ija je najvea koncentracija na visini od 20 do 30 km (ozonosfera). Taj sloj apsor bira najvei dio energije Suneva ultraljubiastog zraenja i tako titi iva bia na Zem lji od njegova tet nog utjecaja. Razliite tvari koje ote uju ozonsku ovojnicu uzrokuju na stanak ozonskih rupa T. (I. T.)
o zo n sk a rupa (engl. ozone hole', njem. Ozonloch), podruje u Zemljinoj at mosferi T u pravilu iznad polarnih kra
sloj najvee gustoe ozona T. Nalazi se na visini od 20 do 30 kilometara. Vidi atmosfera T, ozonska ovojnica t . (I.
T.)
o zo n sk a o vo jn ica (engl. ozone layer\ njem. Ozonschicht), sloj atmosfere iz
m eu 10 i 50 km visine koji sadrava
jeva u kojem je ozonska ovojnica t stanjena, a koncentracija ozona T sma njena, stoje posljedica reakcija mole kula ozona t s klorom. Klor najvie potjee iz antropogenih/reo/M kloriranih i fluoriranih ugljikovodika (C F C spojevi t ) koji slue kao potisni plinovi u sprejevima u kozmetikoj industriji, u proizvodnji rashladnih ureaja, plastinih masa i drugdje. Razgradnja ozona najjaa je nad A n tarktikom u sloju stratosfere t na visini izmeu 16 i 22 kilometara. T u se na laze polarni stratosferski oblaci s kristaliima leda na kojima se zbivaju kemijske reakcije koje unitavaju ozon. Antarktika ozonska rupa oso bito je velika zbog izolacije Antarkti kog podruja uvjetovane jakim cirkum polarnim vjetrovima koji one moguuju pritok ozona iz drugih krajeva. Kroz ozonske rupe na po vrinu Zemlje prodiru tetne ultraljubiaste zrake T valne duljine 280 315 nm (U V -B podruje) koje uzro kuju rak koe i druga genetska ote enja kod ljudi i veine ivih organi zama. (I. T.)
padaline,
v id i
oborine
t.
(I. T.)
paSeogeografija (engl. paleogeogmphy,

njem. Palogeografie), znanstvena disci plina iji je predmet izuavanja re konstrukcija dogaaja koji utjeu na promjenu fizikih svojstava Zemlje, kao i same promjene fizikih svojsta va zemljine povrine koje su se odvi jale tijekom Zemljine geoloke pro losti. (D. .)
paleobotanika (engl. paleobotanics, njem.

Paldobotanik), znanstvena disciplina iji
su predmet izuavanja fosilni ostaci bi ljnih organizama ili fosiliziranih dijelo va biljnih organizama primjerice pe ludna zrnca. Na temelju takvih ostataka rekonstruiraju se evolucijski dogaaji u nastanku biljnih svojti, sastavi i prom jene biljnih zajednica kroz prolost. Palinologija je poddisciplina paleobotanike koja prouava fosilizirane ostatke peludnih zrnaca ili razliitih biljnih spora. (D. .)
paleoklimatologija (engl. paleodimatology, njem. Palokliinatologie), znan
paleoekologija (gr. palais star,

negdanji, drevan + oikos kua, dom + logos rije, govor; engl. palaeoecology; njem. Palao-Okologie), znanost o ekologiji t fosilnih organi zama i okolia u Zemljinoj prolosti. Ukljuuje rekonstrukciju jlore t , fa u ne t i uvjeta koji su vladali u prolosti, na osnovi geolokih i biolokih doka za (fosila). Saznanja o dananjim or. ganizmima i tehnike njihova istrai vanja primjenjuje na populacije i za jednice iz geoloke prolosti. (I. T.)
stvena disciplina iji je predmet izu avanja rekonstrukcija klimatskih uv jeta na Zemlji, tijekom Zemljine geo loke prolosti, prouavajui indi rektne dokaze poput sedimenata, fo sila, glacijalnih tragova i si. (D. .)
paleontologija (engl. paleotology, njem.

Palontologie),
znanstvena disciplina koja prouava ivotne oblike u pro lim geolokim razdobljima na teme lju njihovih fosilnih ostataka i fosili ziranih tragova tih organizama. Po stoje razliite grane paleontologije koje razlikujemo s obzirom na pred met i naine prouavanja. Prema sku pini organizama koju prouava, pale ontologiju moemo podijeliti na gra ne poput mikropaleontologije, koja
POJMOVNIK
291
prouava fosilizirane mikroorganiz me, to je vana grana paleontologije u ekonomskom pogledu jer su takvi nalazi korisni prilikom lociranja le ita nafte. Nadalje, paleobotanika prouava fosilizirane ostatke biljnih organizama, polena, lia, plodova, spora i slino, dok paleozoologija prouava ivotinjske organizme. Ove tri paleontoloke discipline, zajedno ine disciplinu koju jednim imenom nazivamo paleobiologija; promatraju najnie sistematske skupine organiza ma kao zasebne entitete i objekte svo jeg prouavanja. Naprotiv, razliite poddiscipline paleoekologije (paleolimnologija, paleobiogeografija, paleooceanologija, paleocenologija i dr.) pokuavaju ujediniti sve takve fosilne nalaze i na osnovu njih rekonstruirati uzrono-posljedine odnose meu razliitim organizmima u nekom vre menskom razdoblju, te napraviti opi snu rekonstruciju izgleda okolia i okolinih uvjeta koji su vladali na ne kom odreenom podruju i u odre enom vremenu. Paleogeografija prouava nekadanji izgled zemlje s obzirom na distribuciju i diverzitet paleoorganizama i prole geoloke dogaaje kao to su kretanje kontine nata, sedimentacije, preobrazbe i ero zije stijena, vulkanske aktivnosti i slino. Paleoihnologija prouava fosilizirne ostatke i tragove organizama, poput fosiliziranog izmeta, tragova kretanja organizama po mekanoj po dlozi, blatu i pijesku itd. Tafonomija prouava naine fosilizacije organiza ma. Paleoantropologija prouava fo silne ostatke i evolutivni razvoj ov jeka. (D. .)
paleozoologija (engl. paleozoology, njem. Palozoologie): znanstvena disci
plina iji su predmet izuavanja fosil ni ostaci ivotinjskih organizama, nji hovih fosiliziranih tragova, kao i evo lucija ivotinjskih organizama koja se odvijala tijekom Zemljine geoloke prolosti. (D. .)
paliorsica sm e a (engl. ivaste incineration plant; njem. Miillverbrennungsanlage), tehniko postrojenje za spaljivanje smea T u kojem se spaljuju komunal ni i tehnoloki otpaci f . (I. T.) pan klim a ks (engl. panclimax), pojam
pripada anglosaksonskoj ekolokoj terminologiji a oznaava, opisuje po druje koje sadrava dvije ili vie ra zliitih, potpuno sukcesijski t razvije nih zajednica T koje imaju sline kli matske uvjete i slian ivi svijet. (D. .)
pankroni (engl. panchron, njem. panchron), ivi fosili. Organizmi koji u
vrlo dugom razdoblju (vremenski mjereno u geolokim okvirima) nisu doivjeli bitnije morfoloke i druge promijene, npr. Gingko biloba, Latimeria sp., Nautilus sp. i si. (D. .)
pantofag, vidi svejed. (D. .) parazitizam (gr. parasiteo jedem zajedno s nekim; engl. parasitism; njem. Parasitismus, Schmarotzertum),
odnos izmeu dvije vrste u kojemu jedan organizam (parazit) ivi na ili u drugom organizmu (domadar). O d nos je pozitivan (koristan) i najee obvezatan za parazita a negativan (te tan) za domadara. Paraziti mogu iv jeti na (ektoparaziti) ili u svojim do mainima (endoparaziti). Parazitizam je vrlo rairen i raznovrstan odnos
292
E koloki leksikon
k o ji se ja v lja k a k o iv o tin ja . (I. T.)
b ilja k a tako i
jom t ; biom t ili ivotni prostor vezan
park prirode (engl. nature park ; njem. Naturpark), prema Zakonu o zatiti
prirode (N. n. 30/94.) park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kulti virano podruje s naglaenim estet skim, ekolokim, odgoj no-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turisti ko rekreacijskim vrijednostima. U parku prirode doputeno je obavlja nje djelatnosti i radnji kojima se ne ugroavaju njegove bitne znaajke i uloga. U Hrvatskoj je est parkova prirode: Biokovo, Velebit, Kopaki rit, Lonjsko polje, Medvednica i uvala Telaica. (I. T.)
p a rk-u m a, prema Zakonu o zatiti
za poseban tip tla. Npr. stjenovito tlo litobiom, pjeskovito tlo psamobiom, slano tlo halobiom, movara ili tresetite helobiom, vodom po kriveno tlo hidrobiom i si. Pedobiomi mogu zauzimati goleme povrine, npr. helobiom u zapadnom Sibiru za uzima vie od jedan milijun km2. (I.
T.)
pedobionti, vidi edafon. (D. .) pedogenetsk im b e n ici (faktori) (engl. soil genesisfactors, pedogenesis factors, njem. paedogenetischeFaktoren) u
prirode (N. n. 30/94.) park-uma je prirodna ili posaena uma, vee pejsane vrijednosti, a namijenjena je odm oru i rekreaciji. U park-umi su doputene samo one radnje kojima je svrha njezino odravanje ili ureiva nje. U Hrvatskoj status park-ume imaju 23 ume, meu njima Zlatni rt (Rovinj), Golubinjak (Lokve), Jasikovac (Gospi), Trakoan, Marjan (Split), Koljun (Krk) i druge. (I. T.)
patogeneza (engl, patogenesis, njem.
tloznanstvu skup svih imbenika koji kombinirano ili zasebno djeluju ili su djelovali u procesima pedogeneze. To su primjerice: imbenici biosfere (biljke, ivotinje, razlagai, ovjek), imbenici atmosfere, hidrosfere i kli me (oborine, vjetrovi, gleeri, voda, morski valovi, uragani, kemijski agensi, plinovi, kiseline luine, zrae nja, temperatura i si.) imbenici litosfere i pedosfere (erozija, rasjedi, ma tini supstrat, reljef, vulkani, potresi i si.) i vrijeme. (D. .)
pedogeneza, u zoologiji pedogeneza (engl. pedogenesis, paedogenesis, sino nim: neotenija, engl. neoteny) je po
Patogenese), mehanizam i tijek na stajanja bolesti i/ili smrti. (D. .) PCB,

v id i p o lik lo r ir a n i b if e n ili. (D. .)
PCDD, poliklorirani
(D. .)
dibenzodioksini.
PCDF, .)
p o lik lo r ir a n i d ib e n z o fu ra n i. (D.
p edobiom (engl. pedobiome; njem. Pedobiotn), krajolik t s posebnim tipom tla i s tim u vezi s azonalnom vegetaci
jam koji oznauje oblik partenogenetskog razmnoavanja organizama koji su u razvojnom stadiju liinke, primjerice neki metilji (razvitak redija) i neki kukci dvokrilaci (ikarica Miastor), ili oblik spolnog razmnoa vanja spolno sazrelih liinakih stadi ja, koji ponekad niti ne preu u adultni oblik, primjerice vodozemac A xolotl. U pedologiji tj. tloznanstvu, pe dogeneza (engl. pedogenesis, soil development) je proces nastajanja i razvoja
POJMOVNIK
293
tla od tzv. matinog supstrata tj. geoloko-litolokog izvornog materijala na kojeg djeluju pedogenetski faktori.
(D. .)
pelagijal (gr. pelagos more; engl. pelagial; njem. Pelagial), ivotni pro
pedokem ija, v id i
tla. (D. .)
k e m ijs k a
svojstva
p e d o k la sifika cija , vidi sistematika tla.

(D. .)
ped olog ija (gr. pedon tlo + logos rije, govor; engl. pedology, soil Science, njem. Bodenkunde), vidi tloznanstvo. (D. .) pe d osfe ra (gr. pedon tlo, lat. sphaera lopta, engl. pedosphaere, njem. Pedospbare), rastresita ovojnica na po
vrini Zemlje, sastavljena od tla. Sa strane je omeena vodenim bazeni ma ili ledom, na gornjoj svojoj strani granii s atmosferom, a u dubini na do njoj svojoj granici dotie je i ogra niava litosfera. (D. .)
p ed otakso no m ija, v id i
tla. (D. .) siste m a tik a
pedotop, edafotop. Pojam koji se od

nosi na zamljini supstrat (tlo) kao kom ponentu ekotopa T unutar biogeocenoze f . (D. .) pejus (lat. peius-, engl. pejus-, njem. Pejus), odmicanje od optimalnih uvjeta
ivota; pogoranje uvjeta za organiz me neke vrste uslijed udaljavanja vri jednosti nekog ekolokog imbenika od optimuma 1\ Pejus je podruje koje lei izmeu optimuma f i pesimuma T unutar ekoloke amplitude t nekog imbenika okolia (temperatura, vla ga, p H itd.) u odnosu na dotinu vrs tu. (I. T.)
stor slobodne vode u jezerima i m o rima, za razliku od bentala t koji je ivotni prostor dna. U jezerima se naziva jo i limnionom ili limnetikom zonom. Pelagijal jezera dijeli se na gornji, osvijetljeni sloj eufotiku zonu T, i donji neosvijetljeni sloj afotiku zonu T . Za neku se vrstu kae da je pelagika ako ivi u slobodnoj vodi, bez dodira s dnom i ne ovisi o dnu u pogledu zaklona ili prehrane bentosom t . Organizmi koji ive u pelagijalu pripadaju planktonu t ili nektonu T. U morima i oceanima pelagiko se podruje topografski moe podijeliti na neritiku t i oceansku pro vinciju t ije se vode razlikuju po svo jim fizikalno-kemijskim i biolokim svojstvima. S obzirom na dubinu u pelagijalu se razlikuje est zona: epipelagilka zona protee se od povrine do prosjeno 50 metara dubine i odgo vara eufotikoj zoni T; na nju se nastav lja mezopelagika zona koja see do du bine od 200 metara i odgovara disfotikoj zoni t . Donja granica mezopelagike zone poklapa se na srednjim zemljopisnim irinama s izotermom od 10C. Te prve dvije zone karakte rizira bujan razvoj fitoplanktona t i zooplanktona t . N a dubini od 200 do 500 metara nalazi se infrapelagika zo na, a ispod nje se protee batipelagika zona sve do dubine od 2.500 metara. Donja granica te zone podudara se s izotermom od 4C. Slijedi abisopelagika zona do 6.000 m dubine, i' na kraju hadopelagika zona koja see od 6.000 m do najveih oceanskih dubi na. Vidi prostorna ralamba mora i ocea
na t . (I. T.)
294
Ekoloki leksikon
pepeljua, podzol. Najei tip kise

log tla. Pepeljasto sive boje, pjeskovite i za vodu izrazito propusne struk ture. N aziv podzol dolazi iz ruskog jezika i internacionalno je prihvaen. Poobavljanski sloj je prakast a donji slojevi su siromani hranivima. Raz vija se na stijenama bogatim silikati ma, odnosno stijenama kisele reakci je. C esto tlo u podrujima s crnogorinom um om . Igliasto lie koje s vrem enom odum ire i opada na tlo, dodatno snizuje p H reakciju ovog tla. Gospodarski nepovoljna tla siroma na hranjivim tvarima. U nas nije e sto tlo, nalazimo ga u nekim predje lima Gorskoga kotara. U svijetu esto tlo u podruju tajge na sjevernoj he m isferi (Kanada, Finska, sibirski dio Rusije). (D..)
gospodarenja. Kovanicu ranih 70-tih godina, upotrijebio Bili Mollison. (D.
.) pesim um (lat. pessimus najgori; engl. pessimum; njem. Pessimum), uv

jeti u kojima organizmi odreene vrs te jo jedva egzistiraju, a njihovi bio loki procesi teku krajnje oteano. T o je podruje m inim alne i maksimalne vrijednosti ekoloke amplitude t" nekog imbenika okolia (temperatura, vla ga, pH itd.), tj. odgovara njezinoj donjoj i gornjoj granici. Suprotno je op
timum t. (I. T.)
pesticidi (engl. pesticide, njem. Pjlanzenschutzmittel, Pestizid), sredstva koji

ma se unitavaju organizmi koji na nose ekonom sku tetu. Nazivaju se prema skupini organizama koje suz bijaju (insekticidi, fungicidi, herbicidi itd.). (D. .)
perifiton (gr. peri oko, okolo, kod + jyton biljka, raslina; engl. periphyton; njem. Aufivuchs), obrataj; i votna zajednica (biocenoza t) koja se
razvija na vodenom bilju u slatkovod nim ekosustavima t . ine ju razno vrsni organizmi: bakterije, zelene i sm ee alge, praivotinje, oblii, maloetinai, puevi, liinke tulara i vretenaca, pijavice, rakovi ljuskari i dru gi. (I. T.)
petrografija (gr. petr stijena, ka m en + grajo - piem; engl. petrograpliy; njem. Petrographie), grana petrologije, znanosti o podrijetlu, pojavno sti i strukturi stijena. Petrografija opi suje i sistematski klasificira razliite vrste stijena koje tvore Zem ljinu ko ru, na temelju njihovih mineralokih svojstava i teksture. Svoj razvoj petro grafija doivljava s otkriem m ikro skopa u 19. stoljeu, im e je o m o guena mikroskopska analiza tankih prereza razliitih tipova stijena vulkanskih, sedim entnih i m etamorfnih. (I. T.) PH tla, vidi kemijska svojstva tla. (D.
permakultura (engl. permaculture, njem. Permakulture), kovanica od PERMAnentna agriKULTURA. Svjesno dizaj niranje i odravanje agrikulturnih pro duktivnih ekosustava koje odlikuje raz nolikost, stabilnost, otpornost, i elasti nost prirodnih ekosustava. T o je po kuaj harmonine integracije krajolika i ljudi koja prua hranu, energiju, sklo nite i druge materijalne i nematerijal ne potrebe na nain trajno odrivog
.) pitka voda (engl. drinking water\ njem. Trinkivasser), voda koja se, bez obzira
na podrijetlo, u prirodnom stanju ili
POJMOVNIK
295
nakon prerade upotrebljava kao voda za pie, u proizvodnji namirnica, pri prem i hrane i predmeta ope upora be, bez obzira na to kako ulazi u teh noloki proces, upotrebljava se za pri prem u bezalkoholnih pia i sod a-vode i puni u originalnu ambalau (u boce i si.) bez ikakve dodatne kemij ske prerade i dezinfekcije kemijskim tvarima (doputena je dezinfekcija zraenjem ili ozonizacijom ). M oe se dobivati iz podzem ne, izvorske ili p o vrinske vode, a ponekad se dobiva i desalinizacijom mora. Zdravstvena ispravnost vode za pie utvruje se njezinom analizom, tj. odreivanjem organoleptikih, fizikalno-kem ijskih, m ikrobiolokih i drugih svojstava. Is pitivanje zdravstvene ispravnosti v o de za pie obuhvaa vodu na izvo ritu, vodu nakon procesa prerade (dezinfekcije), vodu u spremniku v o de za pie i vodu u razvodnoj mrei. Prema Zakonu o vodama (N . n. 107/95.) podruje na kojem se nalazi izvorite ili drugo leite vode koja se upotrebljava ili je rezervirana za javnu vodoopskrbu, kao i podruje na ko jem se za iste potrebe zahvaa voda iz rijeka, jezera, akumulacija i si., mora biti zatieno od namjernog ili sluaj n og oneienja i od drugih utjecaja koji m ogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost vode ili na njezinu izdanost (zone sanitarne za tite). (I. T.) pjeskolovi, v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih
v o d a . (D. .)
prestaje zbog posljedica djelovanja ljudskih aktivnosti. (D. .) planet Zem lja (engl. planet Earth, njem Erde), trei po redu planet od Sunca i jedan od devet planeta Sun eva sustava. Jedini za kojeg danas pouzdano znam o da sadrava ivotne oblike. O pseg eliptine staze po kojoj se kree oko Sunca je priblino 939,120.000 kilometara. Z b og elip tinog oblika putanje po kojoj se kre e oko Sunca, Zemlja obie jedan pu ni krug za prosjeno 365,26 dana, u smjeru obratnom od smjera kretanja kazaljke na satu. O blik planeta je ku glast, blago spljoten na polovim a zbog posljedica rotacije, kaem o daje oblik najsliniji rotacijskom elipsoidu. O s rotacije okomita je na ekvatorsku ravninu i nagnuta za 6633". V o da pokriva oko 70,8 posto povrine planeta dok kopno pokriva 29,2 posto ukupne povrine planeta, koja iznosi oko 149 milijuna kvadratnih kilom e tara. Iznad povrine planeta nalazi se atmosferski sloj (atmosfera T) koji see d o oko 150 kilometara u visinu okru ujui cijeli planet. O sim nje, planet okruuju hidrosfera, magnetosfera i biosfera. O ko planeta krui sam o je dan satelit, M jesec, na udaljenosti od priblino 385.000 kilometaera. O d povrine prema sreditu razlikuju se tzv. kruta kora, zem ljina kora ili litosfera (engl. crust); plat (engl. mantle) i jezgra (engl. ore), Litosfera se sastoji od granitnog (sial) i bazaltnog (sima) omotaa. Ispod kore je plat koji se sastoji od tri dijela gornjeg plata, pri jelazne zone i donjeg plata. Plat je najvjerojatnije u tekuem stanju, pri tom se pretpostavlja se da on lagano pom ie koru iznad sebe uzrokujui
plagioklim aks (engl. plagioclimax), po jam pripada anglosaksonskoj ekolo koj term inologiji a njime se oznaava
ivotna zajednica t iji prirodni razvoj
296
E koloki leksikon
pritom prom jene u kretanju tekton skih ploa. U sreditu Z em lje nalazi se jezgra, sastavljena uglavnom od e ljeza i silikata. T lak je u unutranjosti Z em lje tako velik da se pretpostavlja da je jezgra u krutom stanju. T e m p e ratura u unutranjosti planeta procje njuje se na ok o 5.000C .
plan kto n (gr. planktos skitnica; engl. plankton ; njem . Plankton), m n o

gobrojni, najee siuni organizm i koji ive u vod i i u njoj plutaju noeni strujama i valovim a. Veina planktonskih organizama manja je od je d n o g m ilim etra, ali pojedini m ogu d o sei i nekoliko metara (npr. velike m ed u ze). U planktonu se nalaze raz novrsni jed nostanin i i viestanini organizm i, npr. bakterije, alge, praivotinje, m ekuci, raci i predstavnici gotovo svih ostalih skupina ivotinja. O rganizm i koji itav svoj ivot pro v od e u planktonu ine holoplankton; oni pak koji sam o d io svog ivota pro vedu u planktonu, a ostatak u nekto-
ine organizm i vei od jed n o g m ili metra, m ezoplankton oni veliine 0,5 do 1 m m , m ikroplankton 0 ,06 i 0,5 m m , a nanoplankton ine organizm i m anji od 0,06 m ilim etara. Plankton ini kritinu kom p onentu hranidbe ne m ree u svim m orskim ekosusta vim a i vein i slatkovodnih sustava jer je izvor hrane za nekton i bentos. N ajbogatiji je u hladnim , polarnim m orim a i m orim a um jerenog pojasa, a u tropskim je m orim a m n o g o siro m aniji. Plankton im a globalan u i nak na itavu biosferu t jer ravnotea sastojaka Z em ljine atm osfere uvelike ovisi o fotosintetskoj aktivnosti biljne k om p onente planktona. (I. T.)'
p le u sta i (engl. pleustal; njem . Pleustal), ivotni prostor pleustona t i neustona t . (I. T.) p le u sto n (engl, pleuston; njem . Pleuston), vei biljni i ivotinjski organiz
m i koji ive na povrini vode. Takva je npr. alga Sargassum, po kojoj je naziv dobilo Sargako m ore. O d i votinja u p leu stonu se nalaze arnjaci Physalia i Velella, puevi ljubiasti splavari (Janthina) i kukac vodena stjenica (H alobates). U k opnenim vodam a, ovdje pripadaju biljke koje plutaju na povrini vod e, poput v o d e ne lee, i ivotinje koje hodaju po p o vrini vode, kao to su kukci obina skakalica i kopnica. P leu ston je p o dloga za razvoj m anjih oblika (bakte rije, cijanobakterije i alge) koji ine
nu T ili bentosu T, ine m eroplankton

(jaja, liinke i ju ven iln i stadiji razli itih skupina ivotinja, rasplodne sta nice alga i m orsldh cvjetnica). M ero plankton prevladava u obalnim voda ma, a holoplankton u otvorenim , oceanskim vodam a, premda sc uslijed strujanja vod e te dvije skupine plan ktona esto mijeaju. Plankton se m o e podijeliti na biljni plankton ili
fitoplankton T, ivotinjski plankton ili zooplankton t i bakterioplankton T. A ko

se kao kriterij u zm e veliina, onda se planktonski organizm i openito m o gu podijeliti na m akroplankton, m ezoplankton, m ikroplankton i nano
neuston T. iv o tn i prostor pleustona naziva se pleustal. (I. T.)

p odzem ne krke vode, krki tereni su u pravilu sirom ani povrinskim vodam a, ali ih zato obiljeava bogat stvo podzemnih voda t . U kru prevla
plankton T, prem da m eu rijima ne

p ostoje otre granice. M akroplankton
POJMOVNIK
297
dava ok om iti tok vod e kroz brojne pukotine, ponore i jam e. Padalinska voda gotovo sva ponire u podzem lje u kojem kem ijski djeluje na topljive karbonatne sedim ente (vapnenac i d olom it) stvarajui razgranate sustave p od zem n ih pukotina i kanala. R eim p od zem n e vod e u krkim terenima ovisi o pluviom etrijskom reim u, geolokoj grai i reljefu. (I. T.)
podzem ne v o d e (engl.
groundwater,
njem. Grundimsser), voda u p odzem lju; sva voda ispod povrine kopna i u sklopu Z em ljine kore. Pojavljuje se u sva tri agregatna stanja: tekuem , krutom (led) i p lin ovitom (vodena para), a potjee najveim dijelom od atm osferskih padalina. S obzirom na svoj od nos prem a stijenama, ona m o e biti vezana (opnena) i slobodna (gra vitacijska). Vezana voda vrsto prijanja uz estice stijena, a slobodna se voda (podzem na voda u u em sm islu) kre e pod utjecajem sile tee i strukture kapilara kroz tlo ili pukotine i up ljine u stijenama, ispunjavajui u v e oj ili manjoj mjeri prostor izm eu estica stijena. S ekolokog gledita na podruju Hrvatske razlikuju se dva glavna tipa p odzem nih voda: podzem
nazivaju se i vadozne p od zem n e v o de. O n e koje nastaju kondenzacijom vod en e pare iz Z em ljine unutranjosti nazivaju se ju v en iln e p odzem ne vode, a on e koje se nalaze u stijenama od njihova nastanka nazivaju se konatne vode. Arteka voda je p odzem na voda pod tlakom . Voda ponire kroz tlo sve do nepropusnog dijela litosfere, gdje se zadrava u zon i tzv. vode tem eljnice, tem eljne ili donje vode. Gornja granica podzem ne vode naziva se v o d n o lice. (D. ., I. T.)
podzol (engl.
podsol, podzol), vidi
pepe-
ljua. (D. .)
pokazne vrste (lat. indicare otkriti, pokazati; engl. indicator species, njem. Indikatorarten, Zeigearten), indikatorske vrste. Vrste T koje slue kao poka zatelji stanja u odrenom stanitu t , zajednici t ili ekosustavu T. Biljni ili ivotinjski organizam koji upuuje na neki ekoloki imbenik T, prim jerice ki selost tla, vlanost, nitrate, opskrbu d uikom i si. ili druge ekoloke para m etre, poput stupnja zagaenja T, tro-
jije t
ili stranih utjecaja. Pokazne
ne krke vode t i intersticijske vode aluvijskih i diluvijskih ljunkovito-pjeskovitih nanosa koje imaju razliita kemijska i bioloka svojstva i s tim u vezi razliite ivotne zajednice (bioce noze T). Intersticijske vode najkvali
tetniji su resurs pitke vode za stanov nitvo. P od zem n e vode utjeu na v e getaciju na povrini a sam im tim e i na povrinske ekosustave t i izgled krajo
vrste imaju m alu ekoloku valenciju T s obzirom na jedan ili vie im benika okolia i stoga upuuju na odreene uvjete koji vladaju u okoliu. N a pri mjer, kopriva upuuje na visoku razi nu fosfata u tlu na m jestu na kojem raste. (D. ., I. T.)
pokrovnost, kvantitativna oznaka u fitocenolok im istraivanjima vegeta cije na terenu (fitocenologija t ) . Za iz raavanje pokrovnosti slui skala od 1 do 5. Oznaka 1 znai d a je biljka vrlo rijetka i da pokriva m anje od 5 posto povrine, 2 da pokriva 5 -2 5 posto p o vrine, 3 da pokriva 25 50 posto, 4
lika t . O n e podem ne vode koje na staju poniranjem atmosferske vod e tj. oborinskih, rijenih i jezerskih voda
298
E koloki leksikon
da pokriva 50 75 posto, a oznaka 5 znai da pokriva 75 100 posto po vrine. Pokrovnost se istrauje unutar odsjeaka vegetacije koji se nazivaju sastojinama. (I. T.)
polihem erobno, vrlo jako do znatno

izm ijenjeni oblici stanita t na kojima je oit utjecaj ovjeka, izmijenjeni su
abiotiki i biotiki imbenici T koji naj

ee postaju ekstremni i oteani. Ta podruja naseljava mali broj vrsta t koje posjeduju m ogunost prilagodbe oteanim uvjetima, vrste koje se uspi ju prilagoditi na uvjetima takvih sta nita najee imaju veliki broj jed in ki na tom podruju zbog sm anjenog kom peticijskog pritiska (sinantropi t ) . Takva su stanita primjerice ruderalne zajednice u gradovima ili oko njih (nakupine smea, podruja uz pruge, gradski nasadi, gaene livade, utrine u gradovima). Vidi hemerobija T. (D. .)
biraju se probavnim traktom, dinim putovim a i preko koe. Akumuliraju se u lipidnoj frakciji tkiva i stanica, najvie u m asnom tkivu, bubrezima, jetri, m ozgu, u um anjcu jajeta i maj inu mlijeku. Prolaze kroz placentu. U zrokuju poremeaje u razvoju ko nog epitela, sintezi hem oglobina, m e tabolizm u vitamina A, E i selena, po remeaje u prom etu minerala i vode uz stvaranje edema, uzrokuju povea ni m etabolizam tiroksina s promjena ma u titastoj lijezdi, inhibiciju A T P-aza, interferenciju s oksidativnom fosforilacijom, prom jene u ak tivnosti steroidnih hormona. Imaju im unosupresivno djelovanje. U jetri eksperim entalnih sisavaca uoeno je nastajanje neoplastinih tvorbi i kar cinom a (kancerogeni). U ekosustavu, bioakumulativni i perzistentni. (D. .)
polikultura (engl. polyculture, njem. Po-
lykultur), u poljodjelstvu, suprotno

p o lik lim a k s (engl. polyclimax) Prema
teoriji poliklimaksa, koja govori da u nekom vrem enskom periodu i na ne kom klimatskom T podruju nastaju brojne regionalne klimatogene zajedni ce T, najee zbog promjenjivih uv jeta tla. Poliklim aks je dakle, klimatogena zajednica ije nastajanje, odra nje i stabilnost kontrolira izriito ve lik broj imbenika, ukljuujui kli m onokulturi, uzgoj dvaju ili vie po ljoprivrednih biljaka na istom prosto ru u isto vrijeme, pri em u uzgajane vrste imaju sline ekoloke prohtjeve, a prilikom rasta i razvoja ne smetaju jedna drugoj, ili nainom ivota po m au jedna drugu (npr. grah kao pe njaica i kukuruz koji omoguava grahu povrinu za penjanje ili npr. biljke fiksatori duika koje u polikulturi obogauju tlo duikom i si.). P olikulturnim uzgojem se postie vea iskoristivost prostora, smanjuje se erozija tla i postie se vii prinos. (D.
.)
matske imbenike t , topografske im

benike, interakciju izm eu vrsta, va tru i sline okotine imbenike f . U sp. monoklimaks T. (D. .)
p o lik lo m a n i bifenili, (engl. polychlori-
nated biphenyl, njem. Polychlorierte Biphenyle), (C i2 H n- lC ln), PCB. Skupi

na aromatskih sintetskih spojeva koji se prirodno ne nalaze u okoliu. Pro izvode se kloriranjem bifenila. Apsor
polisaprobno (gr. poly m nogo +
sapros truo), prema KolkvvitzM arssonovom sustavu saprobnosti T,

voda koja je osobito teko optereena organskom tvari. Sedim ent je crni
POJMOVNIK
299
m ulj, voda je m utna s velikom kon centracijom visokom olekularnih or ganskih spojeva, ima manjak kisika i pojavu anaerobije (potpun nedostatak kisika), pa su organizmi koji ovdje dolaze fa ku lta tivn i anaerobi. Broj pri sutnih vrsta je malen, ali one dolaze u vrlo gustim populacijama (bakteri je, od praivotinja pogotovu trepetljikai, neto alga, maloetinai T u b ificidae, liinke trzalaca Chironomidae). U tu kategoriju pripadaju odsjeci tekuica u koje se ulijevaju otpadne v o de ljudskih naselja, industrija i si. (I.
T.)
ljskom gospodarstvu). O d toga je za sijano 629.000 ha itaricama, 66.000 ha krumpirom , 106.000 ha uljnim sjem enjem i plodovim a, 28.000 ha eernom repom , 124.000 ha krm nim biljem , 7.000 ha duhanom . Broj stoke iznosio je 427.000 grla go veda, 1,234.000 grla svinja, 529.000 grla ovaca, 11,256.000 komada pera di. P roizvedeno je 558.000 tona penice, 2,135.000 tona kukuruza, 67.000 tona jabuka, 38.000 tona ljiva i 394.000 tona groa. (D. .) ponaanje ivotinja (engl. anitnal behaviour, njem .), znanstveno proua vanje, objanjavanje i studija razliitih oblika ponaanja, u prirodnom i/ili eksperim entalnom okoliu, uzevi u obzir utjecaj svih unutarnjih i vanj skih imbenika. (D. .)
poSucija (engl. pollution, njem. P ollu

tion, U rmveltverschm utzung), oneie
nje, zagaenje okolia, najee izaz vano djelovanjem ovjeka (isputa njem i u n osom kemijskih tvari, pesticida, oksida, soli, tekih metala, ener gije, buke, vibracija, zraenja i dr.).
(D. .)
POP
polutant (en g l. pollutant, n je m . Schadstoffe), o n e ista . (D. .)
poluivot otrova, vrijeme potrebno da se koncentracija otrovnog spoja prisutnog u okoliu smanji za 50 p o sto. (D. .) poljoprivreda u Hrvatskoj (osnovni podaci), gospodarska djelatnost koja u ukupnom hrvatskom gospodarstvu sudjeluje s oko desetinom bruto d o m aeg proizvoda (9%), 13 % u zaposlenosti. O d poetka osam desetih g o dina sm anjuje se poljoprivredna pro izvodnja. Hrvatska je 1991. imala 410.000 poljoprivrednika (64,4 % ak tivnih). Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, 1999. ukupno je 3.151.000 ha poljoprivrednih povri na (od toga, 2,086.000 ha u obite
(engl. Persistent Orgcmic Polutants), postojani organski oneistai. Teko razgradivi, toksini organski spojevi, koji oneiuju okoli, primjerice ne ki pesticidi (D D T , aldrin, dieldrin, toksafen i dr.), P C B -spojevi, dioksi ni, furani i si. Imaju svojstvo bioakum ulativnosti, bioperzistencije i dugo poluvrijem e raspada. (D. .)
populacija (lat. populus narod; engl. populatiotv, njem. Population), skupina jedinici iste vrste koja u odreeno vri jem e naseljava odreen prostor i pri pada odreenom ekosustavu. T e je dinke dijele zajedniku zalihu gena T i povezane su raznim m eusobnim odnosim a, u prvom redu razm no avanjem. N pr. populacija maslaaka na livadi; populacija dupina u Jadra nu; populacija takora u gradskoj ka nalizaciji itd. Svaka vrsta zapravo je skup populacija. Razliite populacije
300
Ekoloki leksikon
k o je p rip a d a ju isto j v rs ti ra z lik u ju se b ro je m je d in k i, u zra sto m , o d n o s o m sp o lo v a, e k o lo k im i fiz io lo k im s v o jstv im a , a p o n e k a d i m o r fo lo k im o so b in a m a . (I. T.)
populacijska ekologija (lat. populus narod + ofkos kua, dom + logos rije, govor; engl. population ecology; njem. Popidationsokologie), demekologija ; grana ekologije t koja se ba
vi distribucijom i abundancijom T po pulacija organizama, odnosim a jed in ki unutar poptdacije t , prema drugim populacijama i s vanjskim im benici ma okolia. Prouava veliinu i gu stou populacija, dinamiku (natalitet, mortalitet, imigracije, emigracije), kolebanja brojnosti (oscilacije i fluk tuacije), utjecaj intraspecijskih i interspecijskih odnosa i si. Vaan dio po pulacijske ekologije je populacijska genetika, koja prouava gene u pri rodnim populacijama i m eu ostalim bavi se promjenama frekvencije gena, djelovanjem prirodne selekcije na ge netske karakteristike i pojavom polimorfizama kod vrsta. (I. T.)
ivotinja, unoenje alohtonih vrsta, melioracijski zahvati, razni oblici go spodarskog i ostalog iskoritavanja i slino). Posebnih rezervata u Hrvat skoj ima vie: npr. botaniki rezervati su Sm erovie (Samobor), urevaki pijesci, Lun divlja maslina (Pag), Zavian - Balinovac Zavianska kosa i drugi. u m sk i rezervati su otok Lokrum, uma D un do na Rabu, dije lovi M edvednice, M otovunska uma, Japeti i drugi. Zooloki rezervati su Kopaki rit i Varki lug, ihtioloki su rijeka Jadro i Vrljika, ornitoloki Krapje ol, Jastrebarski lugovi, Crna mlaka, Vransko jezero kraj Biograda i drugi, a ihtioloko-omitoloki rezervat je delta N eretve. Geomoifoloki rezervati su Vraji prolaz i Z eleni vir kraj Skrada u Gorskom kotaru, zgeom oifoloko-hidroloki kanjon Cikole, Zrmanja od Obrovca do ua i Kri (Knin). (I. T.)
potam al (gr. potamos rijeka; engl.

potamal, n je m . Potam al), iv o tn i p r o
s to r potamona t . (I. T.)
potam on (gr. potamos rijeka; engl.

potam on, njem. Potam on ), naziv za or ga nizm e T koji nastanjuju dio rijeke u
posebni reze rva t, prema Zakonu o

zatiti prirode (N . n. 30/94.) posebni rezervat je podruje u kojem je po sebno izraen jedan ili vie neizm ije njenih sastojaka prirode, a osob itogje znanstvenog znaenja i namjene. P o sebni rezervat m oe biti: botaniki (floristiki, um ske vegetacije i dr.), zooloki (ornitoloki, ihtioloki i dr.), geoloki, hidroloki, rezervat u moru i dr. U posebnom rezervatu nisu d o putene radnje koje bi m ogle naruiti svojstva zbog kojih je proglaen re zervatom (branje i unitavanje bilja ka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje
kojemu je voda mirna, duboka, rela tivno topla i tee sporo, a dno je pjeskovito-m uljevito. U vodi se povre m eno javlja nedostatak kisika. Taj se ivotni prostor naziva potam al t . O r ganizm i potamona najee su euritermni (podnose varijacije temperature) ili toplo stenotermni (ne podnose tem peraturna kolebanja) i ekonom ini u troenju otopljenoga kisika. Prisutan je plankton. U sporedi ritron T. (I. T.)
potam oplankton (gr. potamos rije

ka + planktos skitnica; engl. pota m oplankton ; njem. Potam oplankton),
POJMOVNIK
301
slatkovodni plankton t koji se nalazi u tekuicama. D olazi sam o u donjem toku rijeka, u podruju ua, u koje m u je brzina vode mala, a u gornjem toku ga nem a zbog snane struje v o de. ine ga alge kremenjaice, neke vrste trepetljikaa, kolnjaci, cijanobakterije i drugi. (I. T.) potrajno odrivi razvoj, v id i
o d r iv i ra zvo j. (D. .) tra jn o
kuice T. U stajaice se ubrajaju jezera,
bare, lokve i m ovare, a u tekuice potoci i rijeke. Sve one ukljuuju ra zliita stanita T posebnih fizikaln okemijskih i biolokih svojstava u ko jim a nalazimo razliite biocenoze t . U sporedi podzem ne vode t . (I. T.) poar (engl. fire; njem. Feuer; B rand), kao ekoloki im benik poar se javlja prirodno i redovito sam o u nekim ekosustavima (stepa, savana, tajga, australske um e eukaliptusa), a u v e ini drugih ekosustava preteno ga izaziva ovjek i ima negativan uinak: unitenje vegetacijskog pokrivaa i i votnog prostora za m nogobrojne i votinjske vrste, unitenje organske tvari (prije mineralizacije), izlaganje tla eroziji vod om i vjetrom , promjene u sastavu biljnih i ivotinjskih zajed nica itd. Poari su stalna opasnost za um e, pogotovu u prim orskim kraje vima i na otocim a, gdje svake godine izgori vea povrina nego to se poumi. (I. T.) PP, polipropilen. (D..) praina (engl. dust, njem. Staub), u zra ku dispergirane, lebdee, vrste esti ce manjih dimenzija (0,06 m m < 5 |im ), prirodnog ili um jetnog podrije tla, poput vulkanske praine, pijeska, sitnih m eteorskih estica, dima i es tica antropogenog podrijetla koje emitiraju razliite industrije i promet. O bino bivaju noene na velike uda ljenosti prije nego to se istaloe. P o nekad praina m oe imati tetan utje caj na zdravlje ljudi i ivotinja zbog m ogue depozicije tj. sedimentacije u dinim organima, m utagenosti, f ibrogenosti, kancerogenosti i alergenosti. A dsorpcijom se na povrini
p o tro a i (engl.
consutner
organisms,
njem. K onsum enten ), lieterotrofni orga n iz m i t k o j i se hrane ivim ili mrtvim organskim materijalom. M oem o ih razluiti u dvije bitne kategorije, makrokonzum ente (herbivore T, karnivo
re t , detrivore T) koji konzumiraju i
probavljaju cijele organizme ili dije love organizma ili estice organske tvari. N asuprot njima, razlikujemo, m ikrokonzum ente (uglavnom bakte rije i gljive) koji se hrane razgradnjom kom pleksne organske tvari i mrtve protoplazm e, pritom apsorbiraju je dan dio produkata razgradnje, a drugi otputaju kao anorganske i relativno jednostavne organske estice u okoli. U uem sm islu pojam se rabi samo za m akrokonzum ente, a za mikro k onzum ente uglavnom se upotreb ljava pojam razlagai. M akrokonzu m ente zovem o jo fagotrofima i biofagima, dok m ikrokonzum ente nazi vam o saprotrofima t i saprofagima T. (D.
.)
povrinske kopnene vode (engl. surface ivater; njem. Oberflachemmsser), veinu povrinskih kopnenih voda i ni led u ledenim pokrovima i planin skim ledenjacima, tj. voda u svom krutom , sm rznutom stanju. Prema volu m enu slijede stajaice, a zatim te-
302
Ekoloki leksikon
praine m ogu akumulirati i teki m e tali i drugi toksikanti, to poveava opasnost po zdravlje. Posebno su tetne sitne estice tekih metala koji imaju toksini uinak, a isputaju ih neke industrije. U tlu, frakcija od 0,06 do 0,01 m m promjera. (I. T., D.
dijelom tla, a sam o tanji sloj je iznad m ineralnog dijela tla u kojem nisu jasno odvojene nego su izmijeane zone fermentacije i humifikacije or ganske tvari (D. .) primarna energija (engl. primar}' energ)>; njem. Primdrenergie), ona energija koja je pohranjena u prirodnim izvo rima energije u njihovu prvobitnom obliku i uzeta iz prirode bez pretvor be, npr. Suneva energija, kinetika energija vjetra, kemijski potencijal fo silnih goriva t i drva, nuklearna ener gija, hidroenergija, geotermalna ener gija i dr. U sporedi sekundama energi ja f . (I. T.)
.)
prauma (engl. virgin forest; njem. Urwald), prirodna, netaknuta uma koja se sama obnavlja i koja nije bila pod vrgnuta antropogenom utjecaju niti iskoritavanju. U uem sm islu naziv za tropske kine um e. (I. T.)
Pravilnik o procjeni utjecaja na oko li, o b ja v lje n u N. n. 59/00., o d re u je

zahvate za k o je je o b v e zn a p ro cje n a u tjecaja na o k o li , sadraj, r o k i n a in iz ra d e stu d ije o u tje ca ju na o k o li , na in d o n o e n ja o cje n e i z a k lju k a o nam je ra v a n o m zah vatu , n a in obavje iv a n ja ja v n o s ti i o d re iv a n ja ro k a i n a in a su d je lo v a n ja ja v n o s ti u o d lu iv a n ju te prava i o b v e ze s u d io n ik a u p o s tu p k u . (I. T.)
primarna produkcija,
proizvodnja. (D. .)
vidi
primarna
prebom e um e, um e ije su sastojine razliite dobi. U takvim su uma ma stabla razliite visine, debljine i starosti po jedinici povrine, a obnav ljanje je prirodno. (I. T.) pregnojavanje (engl. oveifertilizing, njem . U berdiingung), proces p rekom je rn e
u potrebe g n ojiva tj. povean u no s h ra n jiv ih tva ri u o k o li, k o ji u zro ku je p o p u la cijsk u e k s p lo z iju n e k ih organizam a i u b rza n u e u tro fik a ciju cije lo g ekosu stava. (D. .)
prim arna proizvodnja (engl. primarj production, primatj productivity, njem. Primdproduktion), primarna produkci ja. Proces proizvodnje biomase t pro izvoaa T {producenata T), izraen kao primarna produktivnost, odnosno stopa kojom fotosintetski t i kemosintetski T autotrofni t organizmi t proizvo de organsku tvar T na najniim razina ma trofije t. U sp . bruto proizvodnja T,
neto proizvodnja t, prizvoai t, produ centi f . (D. .)

primarna
primaij succession, njem. primare Sukzession) sukcesija t koja se dogaa na pedo

(engl. lokoj podlozi (supstratu) bez pret hodno prisutnog vegetacijskog pokro va f i sa m inim alnom ili gotovo n i kakvom koliinom organskih tvari u supstratu ili openito ponovni nasta nak zajednica na mrtvom podruju (primjerice ponovna izgradnja koraljnog grebena nakon unitenja uraga
sukcesija
prijelazni hum us, m oder. Kombina cija i prijelazni oblik izm eu sirova i zrelog humusa. Jedan dio je dobro razgraen i izmijean s mineralnim
POJMOVNIK
303
nom ). Nastaje najee nakon geoloko-klim atskih dogaaja (pom ica nje ledenjaka), katastrofinih geolo kih dogaaja (erupcije vulkana, prim jerice M ou n t St. H elen s, Krakatau i si.), klim atskih dogaaja (npr. uraga ni) i geoloko-b iolok ih pojava (npr. izdizanje atola u otoke i si.) procesa pri kojima nastaju nove povrine ra spoloive za kolonizaciju pionirskih
vrsta T. T e vrste u odreenom raz doblju svojim biolokim djelovanjem stvore uvjete koji pogoduju pridolasku novih organizama i vrsta koji ko loniziraju prostor nakon pionirskih vrsta, im e ulaze u proces sekundarne sukcesije T. (D. .)
Priroda, v id i ekoloki asopisi u R H t . prirodna vegetacija, primarna vege tacija. ovjekovim utjecajem nepro mijenjen i netaknut, prirodno nastao vegetacijski pokriva. Vidi vegetacija.
(D. .)
prirodni uvjeti (engl. natural conditions; njem. N attirzustande), uvjeti kakvi vladaju na prirodnom stanitu, bez utjecaja ovjeka, tj. nije ih m odifici rao ovjek. Postoji i drugo gledite, prema kojem u pojam prirodni uvjeti ne iskljuuje ovjeka i posljedice njegova djelovanja jer je ovjek takoer dio prirode. (I. T.)
primarni konzumenti (engl.
p rim a ij
probioza
consumer, njem. K onsum ent I. O rdnung), pojam oznaava poloaj doti
(lat. pro za + bios ivot; engl. probiosis\ njem. Probiose), isto to
nog konzum entskog organizma u ra zinama trojije T , odnosno u hranidbe

nom lancu T . Primarni konzum ent na
lazi se na razini sekundarne produkcije f . O n konzum ira kao hranu organiz m e s razine prim a m e produkcije f , naj ee zelene biljke. Dakle, primarni konzum ent je herbivor t koji se nalazi iza primarnog producenta T i ispred se
kundarnog konzum enta t . (D. .)
i kom enzalizam 1". U drukijem sm i slu term in se rabi u prehrambenoj m ikrobiologiji, gdje probioza ozna uje stabiliziranje ovjekove crijevne mikroflore, a probiotici su m ikroor ganizm i koji ju poboljavaju. Probio tici poput Lactobacillus acidophilus, L. rham nosus, Bifidobacterium bifidum nalaze se u razliitim m lijenim preraevinama. (I. T.)
procjena utjecaja na okoli,

postupak ocjenjivanja prihvatljivosti nekog zahvata (trajnog ili privrem e nog djelovanja ovjeka) s obzirom na okoli i odreivanje potrebnih mjera zatite okolia koje se provode u ok viru pripreme namjeravanog zahvata, od nosn o prije izdavanja lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zah vat. Struna podloga za procjenu ut jecaja na okoli je studija o utjecaju na okoli kojom se ocjenjuje prihvatlji vost zahvata za okoli. Procjenom ut jecaja na okoli sagledava se m ogui
priroda (engl. nature', njem. N a tu r), i tav svemir, sveukupni materijalni svi jet, neivi i ivi, zakonitosti koje u njem u vladaju i sile koje u njemu dje luju. U sm islu Zakona o zatiti priro de (N . n. 30/94.) prirodom se smatra znaajan dio okolia kojemu Republi ka Hrvatska osigurava zatitu na prin cipima najbolje svjetske prakse. Poje dini dijelovi prirode imaju osobitu zatitu R H (zatieni dijelovi prirode t ) .
(I. T.)
304
E koloki leksikon
nepovoljan utjecaj namjeravanog za hvata na tlo, vodu, m ore, zrak, ume, klim u, zdravlje ljudi, biljni i ivoti njski svijet, krajolik, prostorne i kul turne vrijednosti te njihove m eu sobne odnose. Vidi Pravilnik o procjeni
utjecaja na okoli 1\ (I. T.)
rakteristine za podzem ne ekosusta ve. Vidi prostorna ralamba jezera T. (I.
T.)
Program prostorno g ureenja RH donesen je u sastavu Odluke o donoe nju programa prostornog ureenja Re publike Hrvatske (N . n. 50/99.). Pro gramom su odreeni osnovni ciljevi i
usmjerenja prostornog razvoja T, stanov
pro iavan je otpadnih voda, v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih voda. (D. .) producenti, vidi proizvoai. (D. .) profil tla (engl. soil profile), vertikalni
presjek tla od povrine do m atine podloge, odnosno, dvodim enzionalna slika solum a na kojem se m ogu nai i deifrirati unutarnja m orfolo ka svojstva pojedinih slojeva (horizo nata) u stupcu tla. Profil tla je slika ralanjenosti na pojedine horizonte tla. Profil tla koristi se takoer za uzi manje uzoraka za pojedine laborato rijske analize (fizikalne kemijske, bio loke). (D. .) profundal (lat. profundus dubok; engl. profundal zone\ njem. Profundal), dio bentala t ili zone dna u jezerima. O buhvaa podruje ispod 180 m du bine, a nalazi se sam o u jezerim a koja su dovoljno duboka. U pliim jezeri ma ga nema. T o je neosvijetljeno p o druje u kojem nema biljaka, brojne su bakterije, a od ivotinja dolaze rakuci, maloetinai i puevi koji se hrane organskom tvari to tone iz pli ih slojeva. Sedim ent je fini mulj. Temperatura u profundalu je stalna i ne mijenja se, a tlak vode je visok. U slijed razgradnje organske tvari, m alo je kisika i puno ugljikova diok sida. Z b og uvjeta koji su slini uvje tima u p odzem nim vodama, u pro fundalu se nalaze i neke ivotinje ka
nitva i naselja, infrastrukturni i vodnogospodarski sustavi, gospodarske dje latnosti u prostoru, zatita posebnih vrijednosti prostora i okolia, te osnove i smjernice za ureenje prostora. Stra tegije, osnove, programi i drugi planski dokumenti, ija je obveza donoenja propisana zakonima i drugim propisi ma, moraju biti usklaeni s Progra m om prostornog ureenja. (I. T.) progresivna sukcesija, vidi sukcesi ja. (D. .) proizvodnja biom ase (engl. biomass production, njem. Stoffproduktion), pro ces unutar ekosustava t pri kojem se u odreenom razdoblju proizvede ukupna masa organske tvari f . Proces pri kojem se hrana i energija t koje kolaju ekosustavom t zadre i inkorpo riraju u organizme t koji ive u ekosu
stavu T . U sp. Primarna proizvodnja T , sekundarna proizvodnja
t,
bruto p ro iz
vodnja T, neto proizvodnja T. (D. .)
proizvoai (engl. producer, producer or

ganisms, njem. P roduzenten), organiz m i t unutar ekosustava t koji posjedu
ju sposobnost proizvodnje hrane i poveanje vlastite biomase t . Razliku jem o primarne T i sekundarne p ro iz
voae f . (D. .)
POJMOVNIK
305
prokapnik, bioloki filtar, sprem nik is punjen vrstim tijelima (kamen, tro ska, plastini komadi i si.) na koje je naseljen biofilm. (D. .) propisi vani za zatitu o ko lia u
RH, vaniji zakoni i propisi kojima se regulira zatita prirode i okolia u R H su: Zakon o zatiti prirode f , Zakon o zatiti okolia T, Zakon o zatiti zraka t , Zakon o lovu T, Zakon o slatkovodnom ribarstvu T, Zakon o morskom ribar stvu T, Zakon o umama t , Pravilnik o procjeni utjecaja na okoli T, Zakon o um skom sjem enu i um skim sadni cama, Zakon o vodama t , Pomorski zakonik, Zakon o poljoprivrednom zem
prostorna ralam ba m ora i o ce a na, sva mora i oceani pokazuju zajed

nike osnovne topografske osobine. O d linije obale uokolo kontinenata i otoka do dubine od oko 200 m pro tee se kontinentalna podina ili elf (engl. Continental shelf). irina te podine m oe biti razliita: na zapadnoj obali June Amerike ona gotovo i ne postoji jer se m orsko dno naglo spu ta do velikih dubina, a u podruju sjeverno od Sibira protee se 800 km u Arktiki ocean. V einom su konti nentalne podine relativno blage i po lako se sputaju do dubine od 200 metara. N a toj dubini nagib postaje strmiji to je poetak kontinentalnog slaza koji se protee od 200 do 3000 metara dubine. Kontinentalni slaz za pravo povezuje kontinentalnu masu i pravo oceansko dno. N agib slaza obino je 1 15 posto, ali m oe biti i vrlo strm i m oe se naglo sputati do dubina od 3000 do 4000 metara. N aj vei dio oceanskog dna zauzima abisalna ravnica, smjetena na dubini iz m eu 3000 i 6000 metara. N ju ispre sijecaju jarci, kotline i brazde dubina veih od 6000 metara. Najdublja je Challenger kotlina u Marijanskom jarku koja dosee dubinu od 11.022 metara. Abisalnu ravnicu takoer presijecaju i brojni hrptovi, poput Srednjoatlantskoga hrpta i drugih ko ji tvore podm orske planinske lance. ivotna podruja mora i oceana gru pirana su u dvije osnovne kategorije: to su m orsko dno i morska voda. Pe
ljitu t , Zakon o zatiti bilja T, Zakon 0 ekolokoj proizvodnji poljoprivred n ih i prehrambenih proizvoda, Za kon o sjem enu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bi lja, Zakon o zatiti sorti poljoprivred nog bilja, Zakon o vinu, Zakon o sto arstvu t , Zakon o dobrobiti ivotinja, Zakon o otocima t i drugi. (I. T.)
prostorn a ralam ba jezera, u
je zerima se nalazi nekoliko razliitih stanita za koja su vezane jezerske i
votne zajednice ili biocenoze T. Jezer ska stanita grupirana su u dvije glav ne kategorije: zonu dna jezera ili ben-
tal t i zonu slobodne vode ili pelagi jal t . Bental se prema dubini dijeli na litoral t , sublitoral f i profundal T, koji
imaju razliita obiljeja i naseljeni su ivotnim zajednicama koje jednim im en om nazivamo bentos t , a u pelagijalu se razlikuje eufotika i afotika zo
lagijal t je naziv za ivotni prostor

slobodne morske vode. Pelagiko p o druje m oe se podijeliti na neritiku
na T. Pelagijal naseljavaju planktonski 1 nektonski organizmi (plankton 1", nekton t ) . (I. T.)
provinciju T, koja obuhvaa vode iznad kontinentalne podine, i oceansku pro-
306
Ekoloki leksikon
vinciju f , koju ine otvorene, puinske vode iza granice kontinentalne podine. T e dvije provincije razlikuju se po svojim fiziko-kem ijskim i b io lokim obiljejima. Gornji sloj neritikih i oceanskih voda, u kojem traje proces fotosinteze, naziva se epipelagikom zonom i podudara se otprilike s
proteom , svi proteini koje stvara od

reeni genom . Svi proteini kodirani jed n im genom om . Vidi genomika t .
(D..)
proteom i ka, istraivanje svih proteina

koje kodira neki genom . Vidi genomi
ka
t . (D. .)
euforikom zonom T. Ispod nje, od 200 do 1000 m dubine, protee se mezopelagika zona, a od 1000 m do 4000 m dubine nalazi se batipelagika zona.
N ajdublji dijelovi oceanskih voda, is pod 4000 m dubine, ine abisopelagika zonu. Za precizniju raspodjelu pelagikog podruja vidi pelagijal T. ivotni je prostor dna bental T, a za jednice organizama koje u njemu ive ine bentos T. Budui da razvoj ben~ toskih ivotnih zajednica ponajvie ovisi o dubini, bental se u vertikal n om smjeru m oe podijeliti na neko liko stepenica ili etaa. Podruje do 200 m dubine, do kojeg dopire svje tlo, naziva se litoral T ili fital. ine ga redom etiri stepenice: supralitoral T,
protok energije
(engl. energy flow, njem. Energiekreislauf Energicjlufl), u svemiru (univerzum u) postoji odre ena stalna koliina energije. O na se ne gubi, nego prelazi iz jed n o g oblika u drugi. U nutar svemira energija protjee iz jed n og sustava u drugi, doseui do svih integracijskih razi
na, primjerice iz ekosustava T u organi zam t pa sve do pojedine stanice i dalje do subcelularnih sustava. Svaki sustav postaje sve nestabilniji i neureeniji (tei entropiji T) ako ne dobiva dovoljne koliine energije. Kruenje tvari T odraz je stalnog protoka ener gije u ekosustavu T. Samo se 1 posto Suneve energije stvarno trans formira u kemijsku energiju na razini
meiolitoral t , infralitoral t i cirkalitoral T. Podruje litorala podudara se s

kontinentalnom podinom . Iza 200 m dubine slijedi dubokomorsko podruje ili afital, koje se nadovezuje na najdonju stepenicu litorala i see do najveih oceanskih dubina, a ine ga tri stepe nice: batijal t , koji odgovara konti nentalnom slau, abisal t koji se p o klapa s abisalnom ravnicom i liadal T, ivotni prostor dubokom orskih k o tlina i jaraka. U afital svjetlo ne dopire pa nema ni biljaka, a jedina osvjetljenost koja se m oe javiti jest biolum iniscencija dubokom orskih organi zama. (I. T.)
primarnih proizvoaa t . Jedan dio energije utroe primarni proizvoai T

u vlastitim m etabolikim procesima, a drugim se dijelom koriste biljojedi T i drugi heterotrofni organizmi t . N a sva koj razini hranidbenog lanca t troi se dio energije t a dio se prenosi slijede em lanu u nizu (oko 10 posto). M a li dio energije na svakom stupnju od lazi iz sustava u obliku topline. U sp.
energetska bilanca T.
(D. .)
prozirnost (engl. clarity; njem. Sichttie-
fe), fiziko svojstvo vode koje ovisi o

nekoliko uvjeta: osvjetljenosti na po vrini vode; upijanju i rasprivanju svjetlosti kroz vodu; koliini organ
POJMOVNIK
307
skih i anorganskih estica u suspenzi ji; i o koliini planktonskih organiza ma. Prozirnost se mjeri Secchijevim diskom , bijelom plohom promjera 30 cm , koja se sputa u vodu uetom na kojem su oznaene dubine. Dubina na kojoj se disk gubi iz vida oznauje prozirnost vode. Prodor Sunevih zraka u vodu ovisi o njihovoj valnoj duljini. Voda je vrlo prozirna za zrake ljubiastog i plavog dijela spektra, neto manje za zeleni i uti dio, a za crveni dio spektra slabo je prozirna. Apsorpcija (upijanje) svjetlosnih zra ka u vodi je velika tako da u moru, na dubini od 100 m , preostaje samo oko 0,5 posto povrinske svjetlosti. Topla i slanija mora u pravilu imaju veu prozirnost nego hladna mora jer su siromanija planktonom f . Vode neritike provincije I , zbog velike koliine estica u suspenziji, imaju manju prozirnost od voda oceanske provinci
stojanjem nepropusnog poobavljanskog dijela, na kojem se nalazi stagni raj ua, zaustavna uglavnom oborinska voda, a podvrgnuto je sezonskom natapanju i potpunom isuivanju. Pripada grupi hidrom orfnih tala. U nas ga nalazimo u zapadnoj Slavoniji, Lici, na Kordunu, i nekim dijelovima Gorskoga kotara. Prirodna vegetacija na ovom tipu tla je hrastovo-grabova uma, koja je danas podosta unitena a zamjenjuju je oranice, ikare i pa njaci. Ta su tla uglavnom slabije plodnosti zbog neureenog v o d n o zranog reima i manje bioloke ak tivnosti s plitkom rizosferom. H u m usa ima m alo i nalazi se uglavnom pri povrini, pod prirodnom vegeta cijom. (D. .)
ptengota (lat. Pteijgota, engl. pteijgote,

njem. Ptengota), pojam se koristi za sve pripadnike vee skupine od dvaju podrazreda kukaca, koji imaju krila i/ili su se biogenetski razvili od pre daka koji su imali krila. Suprotno apterigota (lat. Apterygota). (D..) PUR, poliuretan. (D. .)
je T. Najvea prozirnost od 66,5 m

izmjerena je u Sargakom moru u Atlantiku. Jadransko m ore takoer ima veliku prozirnost (56 m). (I. T.) PS, polistirol. (D..)
pseudoglej (engl. pseudogley), gusto vr

lo kompaktno tlo koje se odlikuje po
PVO, polivinilklorid. (D..)
Querco-carpin@ tum illyricum (Epim edio-G arpinetum betuli), ilirska

uma hrasta kitnjaka i obinoga graba. T o je klimazonalna zajednica niega kontinentalnog podruja Hrvatske koja zauzima znaajne umske povr ine usprkos stoljetnom krenju. Ima vrlo bogat florni sastav, a uz hrast kitnjak najznaajnije su vrste obini grab, trenja, gorski javor, klen, buk va, glog, rua, kozlokrvina itd. (I. T.)
QuercoCarpinetum orientalis,
mjeovite um e medunca i bijeloga graba, koje nalazimo u Istri, na prio balnom pojasu sjevernoga Hrvatskog primorja, na otocim a Krku i Cresu, du Podvelebitskoga kanala i u sje vernom dijelu Ravnih kotara. U flornom sastavu istiu se hrast medunac, makljen, crni jasen, bijeli grab, tetivika, veprina, paroga, ciklama i druge vrste. (I. T.)
rad ijacija S u n c a (engl. solar radiation-, njem. Sonnenstrahlung), zraenje Sun ca koje dopire do Zemlje. Definira se kao gustoa toka dozraene energije, a iskazuje se jedinicam a za energiju na povrini u odreenom vrem enu (W m-2 ilij m~2m in_1). N a putu kroz
tla. Takvo odbijeno ili reflektirano zrae nje znatno pojaava neizravnu osvijet ljenost. U atmosferi takoer dolazi do upijanja ili apsorpcije Suneva zrae nja. Samo jedan dio cjelokupnog Suneva zraenja dopire do Zem ljine povrine jer velik dio u atmosferi ap sorbiraju plinovi. Kratkovalno zraenje (ultraljubiasto i dio vidljivog spek tra) upijaju ozon T i kisik t , a dugovalno (infracrveno) vodena para i ugljikov dioksid. Prema tom e, Suneva ener gija koja dopire do tla m nogo je ma nja od one na ulasku u atmosferu zbog pojave rasprivanja i apsorpcije. Samo 47 posto radijacije Sunca u pro sjeku stie do povrine Zem lje, od ega izm eu 40 i 45 posto ini vidljiva svjetlost (380 720 nm ). (I. T.) rad ioak tivni o tp a d (engl. atom ivaste, radioactive ivaste, nuclear ivaste, njem.
atmosferu T Suneva radijacija doiv

ljava promjene: energija zraenja se raspruje i upija. Rasprivanje se do gaa na m olekulam a plinova i esti cama koje lebde u zraku, osobito u donjim slojevima atmosfere, uslijed ega m oem o razlikovati Sunevo ozraenje prema smjeru iz kojeg je dolo. Ako on o dolazi iz smjera Sun ca, naziva se izravnim ili direktnim ozraetijem, a ako dolazi sa svih strana neba govori se o rasprenom ili ifuznom ozraenju. Vanost je rasprenog ozraenja u tom e to ono danju daje prirodnu svjetlost na mjestima koja nisu izravno obasjana Suncem . O d vidljivog dijela spektra najjae se ras pruje plava i ljubiasta svjetlost, zbog ega nam nebeski svod izgleda plav. O sim to se raspruje, energija zrae nja se dijelom odbija od estica u at m osferi, osobito od kapljica i ledenih estica oblaka i magle, te od povrine
Atommiill, Atomkraftiverk Abfall, radioaktiverAbfall, Kernkraftiverk Abfall, Kernmiill), atomski otpad, nuklearni ot
pad. Sve tvari u krutom, tekuem ili plinovitom stanju koje su radioaktiv ne, a zaostaju kao nusproizvod u nu klearnim reaktorima, iskopavanjem radioaktivnih ruda i u nekim indu
310
E koloki leksikon
strijama te kao otpad u zdravstvu i znanstvenim istraivanjima koji nije m ogue ponovno koristiti. (D. ., I. T.) radioaktivno zraenje (engl. radioac-
tive radiation, njem. radioaktive Sthralung), zraenje nastalo kao posljedica

spontanog raspada nestabilnih jezga ra. Sastoji se od elem entarnih estica (alfa-zrake i/ili beta-zrake) ili elek trom agnetskih valova malih valnih duljina (gama-zrake). (D. .)
kao umska tla. Ti su supstrati lokali zirani preteno u brdskim i planin skim podrujima, sa hladnijom kli m om , vrlo velikih koliina oborina, s reljefom koji pogoduje eroziji. U H r vatskoj je do danas naeno sam o oko 2.200 hektara. (D. .)
rast svjetsko g stanovnitva (engl.
ii>orldpopulation overgroivth, ivorld population explosion, njem. Weltpopulationvergrojlening), prema izvjetaju U N FPA (1997.), zbog eksponencijalnog rasta populacije procjenjuje se da se svjetsko stanovnitvo povea za oko 240.000 jedinki na dan, a godinje za oko 80 milijuna jedinki. G odine 1999. svjetska populacija dosegla je broj od 6 milijardi ljudi. Procjenjuje se da bi 2050. godine populacija do segla devet do deset milijardi ljudi. N ajvei je prirast stanovnitva u siro m anim zemljama (Azije i Afrike). Gladuje oko 840 m ilijuna ljudi, a od gladi umire 40 milijuna. Poveava se broj urbanog stanovnitva (godinje 40 milijuna ljudi seli u gradove), a smanjuje se broj ruralnog stanovni tva. Procjenjuje se da e 2050. godine 5 milijardi ljudi ivjeti u gradovima (60% svjetskog stanovnitva). Prirod ni resursi troe se bre nego to se obnavljaju, 20 posto stanovnitva s najviim dohotcim a konzum ira 86 posto potroene robe, a 20 posto naj siromanijih sam o 1,3 posto. Prvi tro e za prehranu 45% ukupno proizve denih proteinskih proizvoda^ drugi 4%, prvi uestvuju s 53% ukupne em isije C O 2, drugi 3%. Prosjena duljina ivota raste zahvaljujui na pretku znanosti, procjenjuje se da e se do 2050. godine udvostruiti broj ljudi starijih od 65 godina. U bogatim
rad iobiologija (lat. radiare sjati, isi javati, zraiti + gr. bios ivot + logos rije, govor; engl. mdiobiology\ njem. Radiobiologie) grana biologije koja prouava djelovanje zraenja na iva bia. (1. T.)
rak (engl. cancer, njem. Krebs), maligni tum or, karcinom, kancer, zloudni tum or, zloudna neoplazma. Patolo ka novonastala tvorevina u tijelu, koja nastaje nekontroliranim rastom, raz m noavanjem i metastaziranjem (ko lonizacijom novih podruja) nenor m alno prom ijenjenih (transformira nih), stanica. (D. .)
ranker, h um usno silikatno tlo. Ranker

je tip tla hum usno-akum ulativne kla se, koji se razvija na silikatnim stije nama, a karakter hum usnog horizon ta i cijelog profila ovisi uglavnom o razlikama izm eu bazinih silikata, kiselih silikatnih stijena i kvarcnih stijena. Tla kao i matini supstrati nekarbonatna su, a ovisno o sastavu supstrata i nadmorskoj visini m ogu biti neutralna, umjereno kisela i ek strem no kisela. U nas te se stijene javljaju neto malo u brdskim i pla ninskim dijelovim a Hrvatske (Papuk, Moslavaka gora, Zagrebaka gora, u Lici i G orskom kotaru), uglavnom
POJMOVNIK
311
zemljama predviaju se zbog smanje nog nataliteta i sve dueg ivotnog vijeka potekoe u financiranju m iro vinskih fondova i zbog toga se pred via m ogui pad ivotnog standarda.
(D..) ralam ba te k u ic a po vanijim rib ljim vrstam a, na osnovi faune riba,

koje prate uzdune promjene ekolo kih imbenika u tekuicama (tempe ratura vode, brzina toka, koliina otopljenoga kisika) m ogue je razli kovati pet uzdunih zona tekuice. Z on e su dobile naziv prema karakte ristinoj vrsti riba, no osim te vrste u njima ima i m nogo drugih vrsta koji ma odgovaraju ekoloki uvjeti u po jedinoj zoni. Prva po redu poevi od izvorita je zona pastrve koja obuhvaa brdske potoke s jakom strujom vode (2 m /s) i kam enitim dnom . T em pe ratura vode je niska, a godinja tem peraturna kolebanja mala. Kretanje vode je turbulentno, dubina mala, m nogo je otopljenog kisika, a osvjetljenost je velika. U toj zoni su stenotermni organizmi (ne podnose prom je ne temperature) s prilagodbama na brzu struju vode. Karakteristina vrs ta ribe je pastrva, a uz nju su uobiaje ne pe i podust. Glavnu masu po tone faune ine stanovnici dna: virnjaci, pu rijena zdjelica, liinke ku kaca tulara, vodencvjetova, obalara i drugi. Slijedi zona Upijena u kojoj je voda jo uvijek brza, ali je njezina temperatura vea. T o je prijelazna zo na izm eu potoka i rijeke u kojoj uz lipljena dolaze zlatni pijor, pastrva, balavi pe i vrste iz nizvodne zone, kao to su klen i mrena. Sljedea po redu je zona mrene koja odgovara gor njem toku rijeke. Brzina vode je oko
1 m /s, dno je ljunkovito, a m utnoa vode poveana. O sim m rene, ovdje dolaze sm u, klen, podust, uklija i neke vrste iz uzvodne i nizvodne zo ne. U zoni deverike brzina vode je ma nja od 1 m /s, dno je pjeskovito-m uljevito i povrem eno se m oe javiti manjak kisika. Z ona se podudara sa srednjim i donjim tokom rijeke, a ri be koje ive u toj zoni relativno su slabi plivai. U z deveriku, to su aran, tuka, grge, crvenperka, linjak, som i druge. Posljednja po redu je zona boatih voda ili zona plosnatica. T o je podruje ua rijeke u m ore u koje m u su velika variranja temperature i slanosti. T ipine vrste riba su jegulja, lubin, cipal, list i druge eurihaline vrste (podnose kolebanja slanosti). Treba imati na um u da granice izm eu tih zona nisu otro razluene, ve je pri jelaz postupan. (I. T.)
raticii, (engl. raticides, njem. Ratizide),

otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija takora. (D. .)
raziagai (engl. decomposer, njem. De-
struenten, Zerkleiner, Redazenten, Zersetzer, Mineralisierer), organizmi t koji

usitnjuju i mineraliziraju mrtvu or gansku tvar. Skupina saprofagnih or ganizama, najee heterotrofne t bak terije i gljive iji su izvor hrane i ener gije organske tvari. O n i razlau i m i neraliziraju organsku tvar do anor ganskih spojeva, vode i ugljikovog dioksida. Vrlo su vani lanovi bioce-
noze t , jer p onovno om oguuju izla zak apsorbiranih tvari iz sustava trojije
t , kao i vraanje tvari u oblik kojeg
primarni producenti T m ogu ponovo

koristiti kao svoje graevne elem ente. Kaemo da osiguravaju reciklau bio-
312
E koloki leksikon
genih elem enata u biogeokemijskitn ci klusima t. Sinonim m ikrokonzum enti (potroai t). (D. .)
re lje f (engl. relief, njem. Relief), naziv za

skup svih oblika na Zem ljinoj povr ini i za sva svojstva povrine Z em ljine kore nastale endogenom i egzogenom dinam ikom. Prouava ga geomorfologija. Pojam ujedinjuje sam o prirodne fizikalne osobine krajolika, za razliku od topografije koja uklju uje i one osobine nastale ljudskom djelatnou. (D..)
reakcija tla, vidi kemijska svojstva tla.

(D. .)
REC, Regional Environm ental Center for Central and Eastern Europe.
recikliranje (engl. recycling, njem. Rezyk1ierimg, Recycling), oporaba: 1. U

biogeokem ijskom ciklusu odnosno kruenju tvari: ponovno vraanje razgraenih, rem ineraliziranih tvari (sum por, fosfor, kalij, kalcij itd.) u hranidbene lance. 2. U zatiti okolia: ponovna upotreba otpadnih tvari kao sirovine u proizvodnji (stari papir, staklo, plastika, metali, organska kom ponenta kunog otpada za kom postiranje itd.). (D..) reducenti, vidi razlagai. (D. .) regresivna su kce sija , vidi retrogresija. (D. .) reintro du kcija (lat. re. ponovno, iz nova + introducere uvesti, uvoditi; engl. reintroduction; njem. Wiedereinburgerung), ponovno unoenje biljnih i ivotinjskih vrsta u prirodu na p o druja iz kojih su nestale. (I. T.) re lik ti (lat. relictum ostatak; engl. re-
reokreni izvor (gr. rheos to tee +

krene izvor; engl. rheocrene spring; njem. Rheokrenen, Sturzquelle), tip iz
vora u kojem voda odm ah po izlasku iz stijene ili tla poinje tei i formira potok. (I. T.)
respiracija
(lat. respimtio disanje; engl. respiration, njem. Atrnung) disa nje, fizioloki proces, u kojem orga nizam, tkivo ili stanica apsorbira m o lekularni kisik (O 2), a izluuje ugljikov-dioksid (C O 2). Respiracija je sastavni dio izm jene tvari (metabo lizma). U citoplazmi (stanino disa nje) se obavlja oksidacija i tako se oslobaa energija koja je potrebna za ivotne funkcije organizma: u proce su disanja kisik prodire u stanice tije la. Kopnene ivotinje troe kisik iz zraka, a vodene kisik koji je otopljen u vodi (usp. ograniavajui staninifak
tori T). Jednostanine i neke viestanine ivotinje (virnjaci, m jeinice i dr.) nemaju posebnih dinih organa, nego diu itavim tijelom ili jed nim njegovim dijelom , druge pak imaju zasebne organe za vanjsko disanje (plua, traheje). (D..)
lict; njem. Relikt), biljne i ivotinjske vrste koje su u geolokoj prolosti Z em lje bile iroko rasprostranjene, a odrale su se do danas, premda u da nanje vrijem e najee imaju ogra nien areal f rasprostranjenosti. O vi sno o periodu iz kojeg su zaostali, go vori se o paleozojskim, tercijarnim i glacijalnim reliktima. (I. T.)
resursi (engl. resources, njem. Ressour-
cen), 1. prirodna bogatstva nekog p o

druja (tvari i energija), raspoloiva za gospodarsko iskoritavanje (kao siro
POJMOVNIK
313
vine u proizvodnji). Mogu biti ob novljivi (engl. renewable resources), primjerice drvo, voda itd. ili neob novljivi (engl. nonrenewable resour ces) primjerice fosilna goriva, 2. i votno vana, raspoloiva sredstva (tvari i energija) ili osobine okolia (prostorna struktura) koja omoguu ju egzistenciju, rast, razvoj i razm noavanje organizama. (D. .)
reetarenje, v id i zb rin ja v a n je o tp a d
n ih voda. (D. .)
p o rn o s t i p rila g o d b a na o tro v e (n pr. b a kterije re ziste n tn e na d je lo v a n je a n tib io tik a ). (I. T., D. .)
ribarstvo (engl,fishery, njem. Fischerei), pojam koji obuhvaa ribolov T i akvakultuni t te jo niz razliitih disciplina
retrogresfja (engl. retrogression, retrogressive succession, njem. Retrogression, regressive Sukzession), sukcesivna t pro
mjena koja nastupa najee iz posto jee klimazonalne zajednice T u manje sloenu i manje raznoliku zajednicu. Takoer retrogradna sukcesija i re gresivna sukcesija, povratak na prija nje, manje kompleksno stanje. Naj ee je uzrokovana promjenama kli matskih imbenika T, no moe uslijedi ti i nakon djelovanja nekog polutanta/polutanata t . (D. .) rezervat b io sfe re (engl. biosphere reserve; njem. Biospharen-Reservat), za
tiena podruja terestrikih i obalnih ekosustava u kojima se nastoji sjedi niti ouvanje bioloke raznolikosti, znanstveno istraivanje, edukacija i odrivi razvoj. Meunarodno su pre poznati u okviru U N ESC O -va pro grama ovjek i biosfera (engl. Man and Biosphere MAB) i zajedno i ne svjetsku mreu. U svijetu su do danas proglaena 393 rezervata bio sfere u 94 zemlje. Hrvatska ima jedan rezervat biosfere Velebit. (I. T.) rezistentnost (lat. resistere oprijeti se; engl. resistance, njem. Resistenz), ot
i aktivnosti koje omoguuju njegov razvoj od sredstava i tehnika koje se primjenjuju u ribolovu do razno vrsnih naina prerade i iskoritavanja ulova u prehrambene i industrijske svrhe. Ribarstvo je jedna od najstari jih ljudskih djelatnosti. Nakupine ljutura koljkaa pronaene uz obale Kine, Japana, Brazila, Perua, Portuga la i Danske dokaz su da se ovjek ve u pretpovijesno doba hranio m or skim mekucima. Arheoloki nalazi pokazuju da je ovjek potom nauio loviti ribu s pomou zamld i mrea. U poetku su te aktivnosti bile ogra niene na jezera i rijeke, no kasnije su proirene na rijena ua, zatiene uvale, a postupno i na otvoreno more. Ribarska tehnologija se nastavila raz vijati kroz povijest, stvarajui bolje i vee brodice i usavravajui opremu i metode. Komercijalni ribolov danas je poznat u gotovo svim dijelovima svijeta. Usporedo s poveanjem svijesti o ogranienosti prirodnih resursa, sve veu vanost dobiva uzgoj akvatildh organizama, akvakultura 1\ (I.
T.)
ribolov (engl. fishery; njem. Fischfang),
lov riba i drugih vodenih organizama. Ribolov se openito dijeli na privredni i portski, morski i slatkovodni. Riba, a pod tim pojmom se u kontekstu ri bolova uz ribe kotunjae i hrskavinjae razumijevaju jo i raznovrsni mekuci, raci, morski sisavci i druge
314
E koloki leksikon
morske ivotinje, lovi se u gotovo svim dijelovima svijeta. FAO (Food and Agriculture Organisation of the U nited Nations) navodi da u svijetu djeluje oko 30 milijuna ribara s flo tom od 3,5 milijuna brodica. Prema izvjetaju te organizacije za 2000. go dinu, procjenjuje se daje u 1999. go dini ulovljeno oko 92 milijuna tona ribe, od ega 91 posto ini ulov m or ske ribe, a ostatak slatkovodna riba. Osim toga, jo je 33 milijuna tona uzgojeno u akvakulturi t . Tradicio nalna svjetska ribolovna podruja ne prestance se intenzivno eksploatiraju, to je dovelo do prelova mnogih vrsta ribe i poremetilo hranidbene mree T i strukturu i dinamiku populacija t riba te uzrokovalo poremeaje u biolokoj ravnotei m nogih podruja. (I. T.)
rib o n u k le in sk a k ise lin a , vidi RNA
organizme t koji nastanjuju dio rijeke
u kojem je tok vode brz i turbulentan, dno sastavljeno od stijena, kamenja i valutica, temperatura vode relativno niska, a koncentracija otopljenoga ki sika uvijek visoka. Fauna t je hladno stenotermna (ne podnosi temperaturna kolebanja) i bez planktona T je. Taj ivotni prostor, koji se zove ritral, po svojim osobinama odgovara zoni pa strve (vidi raamba tekuica T). Vidi potamon t . (I. T.)
rizo sfe ra, vidi bioloka svojstva tla. (D. .)
t.
Rim ski klub (engl., njem. Club of Ro
me,), godine 1968. u R im uje oko 100
em inentnih strunjaka iz 30 zemalja utemeljilo neprofitnu organizaciju kojoj je osnovna zadaa znanstvena, interdisciplinarna, neideoloka, holi stika, globalna, dugorona elabora cija m oguih razliitih scenarija (m o dela) o budunosti planeta Zemlje s obzirom na svjetsku problematiku zatite okolia, rasta stanovnitva, po litike, socijalne, ekonomske, tehno loke i kulturalne probleme, sa m o guim alternativama. (D. .)
ritral (gr. rheos to tee; engl. rhi-
RNA (engl. ribonucleic acid; njem. Ribonukleinsaure), R N K ribonukleinska kiselina. Polim er sastavljen od jednog lanca nukleotida, povezanih kovalentnim vezama, za razliku od D N A t koja je dvolanana molekula. Svaki nukleotid u molekuli RNA sadrava molekulu eera riboze, fosfatni anion ijednu od etiri duine baze: adenin, guanin, citozin ili uracil (uspore di s D N A T). Molekule RNA nastaju procesom prepisivanja (transkripcije) s molekule DNA , a ukljuene su u sintezu bjelanevina u procesu koji se naziva prevoenjem (translacijom) nasljedne upute. U nekih virusa R N A je ujedno i nasljedna tvar. (I. T.)
RNK, vidi R N A f .
thrai, njem. Rhitral), ivotni prostor ritrona 1\ (I. T.)

ritron (gr. rheos to tee; engl. ri-
thron, rhithroir, njem. Rhilron), naziv za
rodenticidi (engl. rodenticide, njem. Rodentizid), sredstva za suzbijanje popu lacija glodavaca (mieva, takora, voluharica, tekunica i si.). Prema cilj nom su djelovanju neurotoksini, antikoagulansi i/ili inhibitori enzimskih reakcija. Akutni rodenticidi, primje rice cinkov-fosfid, talij sulfid, arsen, strihnin, kalcij-cijanid i natrij-fluo-
POJMOVNIK
315
roacetat, brzog su djelovanja i naje e se prim jenjuju jednokratno. Rodenticidi s kroninim djelovanjem najee su antikoagulansi, primjerice derivati kumarina. Veina rodenticida primjenjuje se uz pomo mamca, meke tj. atraktanta. Kao rodenticidi upotrebljavani su i neki otrovni pli novi (m etil-brom id, sumporov diok sid, ugljikov dioksid, cijanovodik i si.) i fumigatna sredstva. Svi rodenticidi opasni su i za druge organizme uko liko su, hotimino ili nehotice izlo eni njihovu djelovanju. (D. .)
rota virusi (engl.
rota-virus, njem. Rota-Virus), virusi kuglasta izgleda
koji uzrokuju rotavirusni enteritis (akutni infekcijski proljev). Cesta in fekcija u djece u dobi do dvije godine ivota. (D. .)
rudarstvo (engl. mining), ljudska dje
latnost pronalaenja, vaenja i prera de mineralnih sirovina: ruda, minera la, metala i nekih neminerala i nemetala iz Zem ljine kore, poradi daljnjeg pretvaranja takvih sirovina u eko nomski iskoristiv proizvod. Tehnike grane znanstvenih disciplina m inera logije, petrografije, metalurgije, geo logije, paleontologije, geofizike, ke mije i fizike sudjeluju u procesima istraivanja zemljine kore i lociranja potencijalno iskoristivih resursa, pla niranja i izvedbi naina vaenja,
kopanja i dobivanja mineralnih i dru gih sirovina iz zemljine kore, te nji hovog eksploatiranja, transportiranja, ekstrahiranja, pripremanja i opleme njivanja izoliranih sirovina do kona nog iskoristivog proizvoda. Nain eksploatacije ovisi o leitu rude u Zemljinoj kori. Razlikuje se povrin sko i podzemno iskopavanje. Povr inska leita eksploatiraju se u po vrinskim kopovima. To su tehniki objekti i sustav rudarskih radova i po strojenja koji prema vrsti i kvaliteti sirovine, obliku, padu, ekspoziciji, debljini, mineralokoj strukturi, re ljefu i dom inantnim stijenama slue za eksploataciju rude na povrini zemljine kore. O ni mogu biti plitici povrinski kopovi kojima se najee eksploatiraju aluvijalna rudna nala zita tj. nanosi pijeska, ljunka i si., zatim dubinski povrinski kopovi ug ljena, metala, ruda i nemetala, visin ski povrinski kopovi ugljena, metala, ruda i nemetala, najee graevin skog, tehnikog i ukrasnog kamena, primjerice kamenolomi i podvodni povrinski kopovi u kojima se plov nim bagerima eksploatiraju sedim en ti, najee ljunak i pijesak. Rudnici su objekti namijenjeni podzemnoj, jamskoj eksploataciji rudnog bogat stva Zemljine kore. (D. .)
sa lm o n e la (engl. salmonelle, njem. Salmonetle), gram-negativne, tapiaste
bakterije, asporogene, gotovo sve imaju flagele, sadravaju endotoksin, imaju somatske ili O-antigene i flagelarne ili H antigene, a neke vrste i Vi-antigene. ine rod Salmonella iz porodice Enterobacteriaceae. Osjet ljive su na svijetlo i suenje, a vrlo osjetljive na klor. Temperatura iznad 50 C ubija ih ve za 20-30 minuta. Velik broj vrsta osjetljiv je na kloramfenikol. U sredini bogatoj organskim tvarima i vodom mogu dugo ivjeti (poglavito u nekim ivenim namir nicama). Neke izazivaju oboljenja i votinja, druge ivotinja i ovjeka, a rijetke samo ovjeka (S. typhi). One koje izazivaju bolest ovjeka izazivaju simptome sline opem infarktu (enteralna groznica, akutni gastroenteritis). Sire se fekalno oralnim putem.
(D. .)
tete vode prema optereenju organ skom tvari: oligosaprobne T, a -mezosaprobne t, P-mezosaprobne t i polisaprobne f vode. (I. T.)
saprofag (gr. sapron truo gnjio + gr. fago jedem, engl. saprophage, njem. Saprophage), oni heterotrofni or ganizmi t koji se hrane usitnjenim i
djelomino razgraenim uginulim

organizmima T i tvarima organskog podrijetla. Mogu biti nekrofagni t , koprofagni t , detrivorni T i heterotrofne t bakterije-razlagai f odnosno reducenti t. (D. .) saprofiti (gr. sapron truo gnjio + gr. fyton biljka; engl. saprophyte, njem. Saprophyte), heterotrofni t biljni
saprobnost (gr. sapros truo; engl. saprobity\ njem. Saprobie), intenzitet razgradnje organske tvari u nekom vodenom ekosustavu. Prema struk turi ivotnih zajednica koje dolaze u vodi, Kolkvvitz-Marssonov sustav saprobnosti razlikuje etiri stupnja kvali
organizmi koji dobivaju nutrijente iz mrtve ili razgraene biljne ili ivoti njske tvari u obliku otopljenih ili su spendiranih organskih estica (ugljikohidrata, bjelanevina, celuloze, lignina i dr.). Usp. razlagaci t. (D. .) sedimentne stijene (engl. sedimentary rock), stijene koje nastaju akumulaci jom i litifikacijom (talone) ili precipitacijom iz otopine (kemijske). Se dimentne stijene su stijene koje su
POJMOVNIK
317
najee po pojavnosti na povrini Zemljine kore, ali su prema ukup nom udjelu u cijelokupnoj Zemljinoj kori najmanje zastupljene (dominira ju eruptivne i metamorfne stijene). Osobitost je ovih stijena da su naj ee formirane u slojevima, pri e mu svaki sloj pokazuje osobitosti koje su vladale za vrijeme njegova taloe nja. Slojevi mogu pokazivati nain transporta erodiranog materijala do mjesta sedimentacije, ostatke organi zama koji su ivjeli u vremenu sedi mentacije (fosili), geoloke procese koji su djelovali na slojeve sedimena ta, stoga sedimentne stijene predstav ljaju jedinstven izvor informacija du gog vremenskog razdoblja. Klastine stijene su najei tip sedimentnih stijena. One nastaju lomom, erozi jom i razaranjem stijena eruptivnog, metamorfnog ili sedimentnog porije kla koje transportira vjetar, voda, led do mjesta gdje se nataloe, sedimentiraju. Nataloeni klastini materijal razliitim se procesima stvrdne, ce mentira, litificira i stvori novu stije nu. Razliite fizike osobine poput promjera uklopina, kemijskog sastava minerala uklopina i cementnog mate rijala, osnove su klasifikacije ovih sti jena. Kemijski sedimenti nastaju iz otopina soli. Minerali sedimentiraju uglavnom na dva naina, kemijskom precipitacijom iz prezasienih otopi na i biogenom aktivnou. Kod ke mijske precipitacije, otapalo lagano hlapi a soli iz otopine kristaliziraju. Iz kemijskih sedimenata moe se indi rektno ustanoviti kakvi su uvjeti pri mjerice pH, redukcijsko-oksidacijski potencijal, salinitet, temperatura itd. vladali u vrijeme sedimentacij'e. Pri biogenoj sedimentaciji, ivi organiz
mi, osobito morski, ugrauju anor ganske tvari u svoje potporne i zatit ne strukture. Kada takvi organizmi uginu, njihovi se anorganski ostaci ta loe, tijekom geolokih epoha nakup ljaju, povezuju i ovrsnu tvorei sedimentnu stijenu. Takve sedimente na zivamo i organogeni sedimenti, a pre ma tome jesu li biljnog podrijetla, na zivamo ih fitogeni sedimenti, ili i votinjskog, zoogeni sedimenti. (D. .)
sedrene barijere, pregrade
graene od sedre, upljikave stijene koja na staju u krkim rijekama taloenjem kalcijeva karbonata (CaC03) posre dovanjem ivih organizama. Stvaraju se u posebnim fizikalno-kemijskim prilikama djelovanjem specifinih bi ljnih zajednica, u prvom redu alga i mahovina, pri emu dolazi do inkrustacije biljaka kalcijevim karbonatom. Oblik istaloenog kalcijeva karbonata razliit je i ovisan o obliku biljaka na mjestu taloenja. Sedrene barijere su temeljni fenomen Nacionalnog parka Plitvika jezera. (I. T.)
sekundarna energija (engl. secondary energy; njem. Sekundarenergie), energi ja dobivena pretvorbom iz primarne energije t uz odreen energetski gubi
tak, N a primjer, struja, benzin, koks itd. (I. T.)

sekundarna proizvodnja (engl. secondaiyproduction, njem. Sekundarproduktion), proizvodnja biomase t na viim razinama trofije t koju izvode primarni konzumenti t odnosno heterotrofni or ganizmi T, potroai T, prije svega ma-
krokonzumenti koji konzumiraju one s niih razina trofije, sudionike u

primarnoj proizvodnji t . (D. .)
318
E koloki leksikon
se k u n d a rn a s u k c e s ija (engl. secondary succession, njem. sekundare Sukzession), sukcesija T koja nastaje na onim mjestima gdje je ve postojao vegetacijski pokrov T, ivotne zajedni e T, raz vijeno tlo T, organski ostaci u supstra tu i okolini. Vidi sukcesija t i primarna sukcesija T. (D. .) s e k u n d a rn i kon zum enti (engl. secondary consumer, njem. Konsument II. Ordnung), karnivorni t organizam koji se hrani izriito primarnim konzumenti ma T, herbivorima t . Nalazi se na razini sekundarne produkcije T kao drugi lan te razine trofije T, iza primarnog konzu menta f i ispred potencijalno posto jeeg tercijarnog konzumenta T. (Mesojed t koji se hrani biljojedima f .) (D..) s e rk lim a k s (engl.
sna) i n e g a tiv n a (n e p o e ljn a il i tetna) u d ru iv a n ja . (I. T.)
sin a n tro p n i (gr. synantropein s ov jekom ivjeti; engl. synanthrope, njem. Synantrop), organizam t koji profitira i
prosperira od okolinih promjena uz rokovanih djelovanjem ovjeka. N aj ee se takvi organizmi toliko pri lagode na takve uvjete da ne opstaju bez ljudske aktivnosti, i postaju blisko vezane vrste uz ljudsku populaciju, njih tada oznaujemo pojm om eusinantropni. (D. .) sin d in am ik a (engl. syndynamic, njem. Syndinamik ), ekoloka T poddisciplina koja prouava uzroke i nain sukcesiv nih t promjena u biljnoj zajednici T i/ili ekosustavu T. (D. .)
pojam pripada anglosaksonskoj ekolokoj terminologiji a oznauje stadij stabil ne biljne zajednice t koji se zadrava neko vrijeme prije prelaska u stadij subklimaksa T u procesu sukcesije T. (D.
serclimax), .)
sinekologija (gr. syn - sa, skupa, za

jedno + oikos kua, dom + logos rije, govor; engl. synecology, njem. Synokologie), ekologija ivotnih zajed nica (biocenoza t ) . Prouava odnose unutar biocenoze kao i odnos cjelo kupne zajednice prema njezinu oko liu. Naziva se jo i biocenologija, biosociologija ili ekologija ivotnih zajednica. Sinekologija se dijeli na pojedine grane koje se bave razliitim tipovima okolia, npr. akvatikim i terestrikim okoliem (akvatika eko logija T, terestrika ekologija t ) , koji se opet dalje m ogu podijeliti ovisno o tipovima stanita koja istrauju. Sine kologija prouava kompleksne varija ble poput unosa, transporta i kruenja nutrijenata, vezanja, izmjene i pro toka energije i razvoj ekosustava 1". Usporedi autekologija T. (I. T.)
sin fe n o lo g ija , vidi fenologija. (D. .)
sim b io z a (gr. syn s, sa + bios ivot; engl. symbiosis; njem. Symbiose, Lebensgemeinschaft), uzajamno kori
stan odnos jedinki dviju vrsta pri ko jem se jedinke nalaze u bliskom fizi kom kontaktu (isto to i mutuali zam T). lanovi takva zajednikog i vota nazivaju se simbiontima. Prema nekim autorima, simbioza je blizak odnos izm eu jedinki dviju vrsta koji moe biti pozitivan za obje vrste (mu tualizam T), za jednu pozitivan a za drugu neutralan (komenzalizam T) ili za jed n u pozitivan a za drugu negati van (parazitizam T). U tom sluaju simbioza obuhvaa pozitivna (kori
POJMOVNIK
319
sin h o ro lo g ija (gr. hora z e m lji te , m je s to + logos rije , m isa o ; engl. synhorology, n je m . Synchorologie, Arealgeographische Vegetationskunde), z n a n s t v e n a p o d d is c ip lin a u n u ta r ekologije f
k o ja p ro u a v a i k la s ific ir a ra s p ro s tra n je n o s t ( d is tr ib u c iju )
stupca je nerazgraena tvar listinca.

(D. .)
sis te m a tik a tla (engl. soil classification), klasifikacija tla, pedotaksonomi-
biljnih zajedni
ca T u z e m ljo p is n o m p ro s to ru . (D..) sin tro fija (engl. syntrophy, syntrophism, syntrophic, njem. Syntrophie), odnos dvaju ili vie organizama T u kojem se
i jedan i drugi meusobno iskorita vaju kao hrana t , pri emu svaki isko ritava jedan ili vie nutrijenata iz onog drugog. Sintrofiki organizmi.
(D. .)
sintrofizam,
v id i s in tro fija . (D . .)
Sinuzija (engl. synusia, njem. Synusie),
manja najee jednoslojna skupina biljnih vrsta T slinog ivotnog oblika t unutar biljne zajednice (npr. sloj ma hovina, epifiti na stablima). Nia in tegracijska jedinica unutar biljne za jednice T koju ine skupine biljaka ko je pripadaju istom ivotnom obliku T i imaju sline ekoloke T prohtjeve. Ve ina formacija sastoji se od vie sinuzi ja , koje esto odgovaraju pojedinim slojevima (slojevitost T, stratifikacija).
(D . .)
ja, pedoklasifikacija. Znanstvena pod disciplina unutar pedologije kojoj je glavni zadatak razvrstati razliite tipo ve tla u pripadajue skupine prema razliitim i/ili slinim svojstvima. S obzirom na pristup, moe biti prirodoznanstvena ili taksonomska i teh nika ili interpretativna. Prirodoznanstvena klasifikacija tretira tla kao prirodne tvorevine, u sprezi je s ge netskom pedologijom. U naoj pri rodnoj pedosistematici prihvaeni su termini: odjeli, klase, tipovi, podtipo vi, varijeteti i forme. U razliitim drugim sistematikama tla javljaju se dakako i drugi nazivi. Tehnika kla sifikacija razvrstava tipove tla u odje ljke (grupe) po kriterijima koji obja njavaju njihovo koritenje, melioracijske potrebe, procjenjivanje i upo rabnu vrijednost. (D. .)
s k e le tn a tla , litosol (engl. litltosol) ka
siro v i hum us, nakuplja se na povrini
tla kao teko razgradiva organska tvar koja ima izraena tri stupnja razgraenosti,' rasporeenih u slojeve: na m ineralnom djelu tla lei dobro humificirana organska tvar, iznad nje je pojas organske tvari koja je manje razgraena, u fazi je fermentacije, prepoznaju se ostaci tkiva prvotne or ganske tvari, a na vrhu toga slojevitog
menjar. Vrlo plitko, nerazvijeno, pre teito kserotermno, do 20 cm dubo ko tlo koje je po svojem razvoju vrlo blizu geoloke podloge, odnosno geoloki gledano nedavno nastalo erozijom matine stijene. Nalazi se u kamenjarima, sastavljenog preteito od rastresenog skeleta, tj. fragmentiranog i izlomljenog stijenja. Razliku jem o kamenite i ljunkovite varijetete ovakvog tla. Odlikuje se slabom, go tovo neznatnom koliinom biljkama pristupanih i raspoloivih hranjivih tvari i malom biolokom aktivnou.
(D. .)
320
Ekoloki leksikon
sk io fit (gr. scio sjena + phyton b iljk a , engl. sophyt, n je m . Skiophit, Schattenpflanze), b iljk e p rila g o e n e u v je tim a s je n o v itih stanita t . (D. ) s la n o st (engl. salinity; njem. Salinitat, Salzgehalt), termin kojim se oznauje
koliina otopljenih soli u vodi, a iz raava se u dijelovima na tisuu (%o). Naziva se jo i salinitet. U morskoj vodi dominiraju kloridni i natrijevi ioni, a u veim koliinama takoer su prisutni sulfatni, magnezijevi, kalcije vi i kalijevi ioni. Vode u prirodi imaju razliitu slanost. Neke gotovo uope ne sadravaju soli (npr. voda nastala otapanjem ledenjaka), a druge sadra vaju velike koliine soli ili ak mogu biti zasiene solima poput vode u M rtvom moru. Slanost kopnenih slatkih voda je oko 30 puta manja od slanosti morske vode i u njima pre vladavaju karbonati (vidi slatka vo da t ) . Slanost u oceanima je uglav nom konstantna jer je donos soli u more troenjem i erozijom kopna jednak gubitku soli taloenjem na morskom dnu. Osim toga, morska se voda neprestano mijea i kemijski iz jednaava horizontalnim i vertikal nim strujanjem. I morski organizmi svojim ivotnim procesima utjeu na odravanje slanosti morske vode iz koje neprekidno uzimaju i u nju iz luuju odreene tvari. Raspon vrijed nosti saliniteta u oceanima kree se od 33 do 37 grama soli po kilogramu morske vode (33 37%o), ali moe biti i vea (Crveno more 40%o) ih manja (Baltiko more 25 %o i manje). Odstupanja su posljedica prirodnih procesa koji lokalno donose ili odno se istu vodu. Npr. u podrujima s jakom evaporacijom slanost povrin
ske morske vode je poveana, a u po drujima s jakim padalinama slanost morske vode je smanjena. Na veim oceanskim dubinama slanost je jed nolina, s vrijednosti od 34,5 do 35%o, a na vrlo velikim dubinama u podrujima s vulkanskom aktivnosti mogu se javiti varijacije slanosti koje su posljedica otapanja mineralnih soli iz lave u pregrijanoj morskoj vodi. Kolebanja se javljaju i uz obalu na mjestima gdje se morska voda razrjeuje rijenim donosom slatke vo de. Na takvim mjestima boate vode stvaraju fizikalno-kemijsku barijeru koja razdvaja slatkovodne od morskih organizama, a koju tek malobrojne vrste mogu svladati. Akvatiki orga nizmi koji podnose kolebanja slanosti nazivaju se eurihalinima, a oni koji su slabo otporni na promjene slanosti nazivaju se stenohalinima. Eurihalini organizmi uglavnom se nalaze u po druju uz obalu u kojem su este pro mjene slanosti, a stenohalini nasta njuju otvoreno more i duboke vode u kojima je, u pravilu, slanost kon stantna. (I. T.)
slanjae, slatine, solonak. Skupina
svijetlih, halomorfnih tj. vrlo slanih tala, koja se razvijaju u semiarinim tj. polusunim ili sunim podrujima, i sadravaju visoku koliinu topljivih soli. Na povrini se ponekad javlja sol u obliku pokorice. Do akumulacije soli u profilu dolazi od podzemnih voda koje njima obiluju. Ovaj tip tla u nas nalazimo u dolini Neretve, i nekim priobalnim podrujima i na pojedinim mjestima u Slavoniji. S obzirom na sastav soli mogu biti: sodni, sulfatni, kloridni, mjeoviti s dvije ili vie soli u sastavu. (D. .)
POJMOVNIK
321
sla tk a voda (engl. freshivater; njem. Sufiivasser), voda koja sadrava malo
m jese b e to n u i l i asfaltu, s u m p o ro v d io k s id p rim je ric e , u p o tre b lja v a se u p r o iz v o d n ji gipsa (sm a n jiv a n je s u m pora). (D..)
ili ne sadrava uope kloride. Prema Venecijanskom sustavu (engl. the Venice system) iz 1958. godine, koji kla sificira boate vode prema njihovu sadraju klorida (Cl"), slatka voda sa drava 0,03 posto ili manje klorida. Sto se tie slanosti T, slatkom vodom se smatra ona ija je slanost manja od 0,5 promila, premda neki autori sma traju slatkim vodama i one ija je sla nost 3 promila. Za razliku od morske vode, u kojoj prevladavaju kloridi i natrij, u slatkoj vodije od aniona (ne gativnih iona) najvie karbonata, za tim slijede sulfati i kloridi, a od kationa (pozitivnih iona) najvie ima kal cija, zatim magnezija, natrija i kalija.
(I. T.)
sm ee tlo pod tim pojmom najee
sm anjivanje emisije plinova (njem.
Abgasreinigung), mjere nune pri emi
siji industrijskih i prometnih plinova, kao i plinova nastalih u palionicama smea. Tehnike za proiavanje pli nova ovise o sastavu plina koji se eli proistiti. Najee se rabe razliite vrste centrifugalnih otpraivaa (ci klon), gravitacijski otpraivai (prana komora), katalizatori (npr. platinski katalizator u osobnim vozilima), skruberi, zatim elektro i/ili meha niki filteri (za filtraciju aerosola tj. za uklanjanje estinih komponenti, praine ae i dr.), mokra precipitacija (otapanjem u vodi) ili asorpcijom na aktivnom ugljenu (smanjivanje duika), termika i ultrazvuna precipitacija. Ostatak proiavanja naje e je takoer potencijalni polutant i zahtijeva posebne mjere zbrinjavanja ili reciklae. estine komponente (aa, praina i si.) dodaju se kao pri
se misli na smea tla na vapnencima i dolomitima, zvana jo i kalkokambisol, smea mineralnokarbonatna tla i smea karbonatna tla. Nastala su na vapnenakom laporu i fliu breulj kastih i niih brdovitih terena. Alkaline su reakcije i nie humoznosti. Prirodna vegetacija na kalkokambisolu je listopadna, mijeovita ili crnogorina uma ili brdske travnjake za jednice. To su tla s molinim ili ohrinim humusnim horizontom. Stvara se na istim vapnencima i do lomitima. Solum je nekarbonatan, a reakcija u vodi je vea od 5,5 pH. Karakteristine su smee boje koja dolazi od ilovastog sastava. Meutim uz spomenuti tip smeih tla, pojam podrazumijeva i distrino smee tlo (distrini kambisol, tlo kisele rekcije koje nastaje na kiselim stijenama, na lazi se u nas u Lici, Gorskom kotaru i na vrhovima gora u savsko-dravskom meurjeju), smee podzolasto tlo (brunipodzol) i eutrino smee tlo (eutrini kambisol), koje se u nas moe nai u Slavoniji i Baranji. (D..)
sm og (engl. smoke dim + fog ma gla = smog, njem. Smog), magla u ko
joj je visoka koncentracija ae ili drugih oneistaa. Kompleksna mje avina, disperzija (aerosol) proizvoda izgaranja, ispunih plinova i vodene pare magle. Javlja se u velikim gra dovima i industrijskim podrujima uglavnom za vrijeme temperaturne inverzije t ili visokoga tlaka zraka i smanjene pokretljivosti zranih masa.
322
E koloki leksikon
Pri sunanom vremenu u gradovima se stvara i drukiji oblik smoga, tzv. fotokemijski smog, koji sadrava ozon T i druge spojeve to nastaju iz ispunih plinova vozila pod utjecajem Suneva zraenja. M oe imati tetan uinak na ive organizme. (D. ., I. T.)
srnoniea, smolnica, vertisol. Teka gli-
z im e daje t lu p o tre b n u v la g u p rije p o etka v e g etacijske sezone. (I. T.)
so la rn a e iija (eng. solar cell; njem. Solarzelle), u elektrotehnici fotosenzi-
nasta tla. Ime potjee od smolaste konzistencije koju ima ovo tlo. Smonice su u vlanom stanju tamnosive i crne boje. To je tlo koje je formirano na supstratima sa vie od 30 posto gline, preteno m ontmorilonitnog ti pa. H um usno akumulativni horizont je molini i dublji od 30 cm, nastaje u uvjetima terestrike pedogeneze, ali zbog slabe unutarnje drenae ima ne ka obiljeja hidromorfnog humusa, to je naroito vidljivo po boji. U vlanom su stanju smolasta, kompak tna i zbijena, a u suhom stanju ispu cala. Imaju veliki kapacitet apsorpcije vode. Povrine smonice su danas pre teito pod poljoprivrednim kultura ma, a primarne vegetacije kseroterm nih hrastovih uma ima jako malo.
(D. .)
snjeni pokriva (engl.
tivna elija ili kombinacija elija koja solarnu energiju t pretvara u elek trinu struju. Glavni element solarne elije je poluvodi, najee silicij. Korisnost solarne elije iznosi 10 15 posto, ovisno o upotrijebljenom poluvodikom materijalu. N apon koji se stvara iznosi 0,4 0,8 V, a jakost struje 1 4 A (povrina elije 100 225 cm2, dozraena solarna energija 500 1000 W /m2). Dobive na struja je istosmjerna. (I. T.)
solarna elektrana (engl. solar power

plant; njem. Sonnenkrajiweik), elektra
na koja za svoj rad rabi obnovljivu

solarnu energiju T. Razlikuju se dva ti pa: solarne termoelektrane T i solarne elektrane koje rade na bazi solarnih e lija T. Potonje solarnu energiju di
snoiv
cover,
njem. Schneedecke), snijeg na tlu. Snjeni pokriva je vrlo dobar toplin ski izolator koji titi biljke, osobito ozime usjeve, od prejakog ohlaiva nja. Danju se ne moe jako zagrijati zbog svoje bijele boje, tj. visokog albeda t , a nou pak gubi mnogo topli ne jer zrai vie energije nego bilo koja druga podloga pri istoj tempera turi. Zbog njegovih izolacijskih svoj stava hladi se samo povrinski sloj, a donji dijelovi snjenog pokrivaa kao i tlo pod njime izolirani su od vanjske hladnoe. Njegovo otapanje krajem
rektno pretvaraju u elektrinu struju. Temeljni problem svih solarnih elek trana jest taj to njihov rad ovisi o trajanju sijanja sunca t i o koliini dozraene energije, zbog ega je njihova izgradnja isplativa samo u onim kli matskim zonama u kojima je malo naoblake tijekom cijele godine, dakle osobito u subtropskim i semiaridnim i aridnim tropskim krajevima. (I. T.)
solarna energija (engl.
solar energy-,
njem. Sonnenenergie), suneva energi ja. Oslobaa se u nuklearnim reakci jama u nutrini Sunca i prenosi do njegove povrine odakle zrai u sve mir. Svake sekunde oslobodi se po etvornom metru povrine Sunca energija u iznosu od 3,9x1.026 J, a na povrinu Zemlje svake se godine do-
POJMOVNIK
323
zrai koliina energije koja 15.000 puta premauje sadanju svjetsku go dinju potronju. Solarna energija omoguuje i odrava stalno kruenje tvari i energije u ekosustavima T. Ona je pokietafotosinteze T i osnova za sav ivota na Zemlji. Obnovljiva solarna energija dobiva se s pomou solarnili kolektora T i solarnili elektrana T. (I. T.)
so la rn a kon sta n ta (engl. solar constant; njem. Solarkonstante), sunana
so lo n a k (engl. solonchak soil), vidi sla-
njae, slatine.
(D. .)
so lo n e c (engl. solonetz soil), skupina in-
trazonalnih, tamnih tala koja pripada ju skupini tla zvanih slanjae t , ali se od njih razlikuju po manjoj koliini humusa i soli tj. nisu akutno zaslanjena. Male su plodnosti i nisu pri kladna za intenzivnu proizvodnju. (D.
.)
konstanta; Sunevo ozraenje na plo hi okomitoj na smjer elektromagnet skog zraenja Sunca, na gornjoj gra nici atmosfere pri srednjoj udaljenosti Zemlje od Sunca. Solarna konstanta se obino biljei oznakom Io, a iznosi 82 kjm"2min_1 ili 1370 W i r r 2. (I. T.)
so la rn i k o le k to r (engl. solar collector; njem. Sonnenkollektor, Solarkollektor),
spaljivanje sm e a (engl. ivaste incineration; njem. Miillverbrennung), zbri njavanje smea spaljivanjem u palionicama smea T. Spaljivanjem se volu
ureaj koji apsorbira Sunevo zrae nje, tj. energiju Sunca (solarna energi ja t ; obnovljiva energija t ) , i pohranjuje ga kao iskoristivu energiju koja se upotrebljava za grijanje vode, objeka ta i si. Postavljanje solarnih kolektora i njihova efikasnost ovisi o trajanju si janja Sunca t na danom mjestu. (I. T.)
so lifiu k c ija (engl. solijluction, solijluxion, soiljluction), proces sporog, progresiv
nog klizanja, tj. nizbrdnog pomicanja tla koje nastaje kao rezultat zajedni kog djelovanja sile tee i leda u periglacijalnim podrujima, nivalnim po drujima visokih planina i u podru jim a sa sezonskim nastajanjem lede nog pokrivaa i/ili leda u tlu. Poobavljanski slojevi profila najee su zbog zasienosti vodom omekali, stvara jui semifluidnu masu koja se kree ak i pri najmanjim nagibima terena.
(D. .)
men otpada moe smanjiti na 15 po sto nakon ega se odlae na odlagalite otpada t , a toplina koja se razvija spa ljivanjem moe se iskoristiti za grija nje i dobivanje elektrine energije. Prilikom spaljivanja smea probleme mogu zadavati otpad od umjetnih materijala i halogenirani ugljikovodi ci jer se njihovim spaljivanjem oslo baaju tetni plinovi. Iz palionica se u znaajnim koliinama emitiraju ug ljikov dioksid, fluorovodik, klorovodik, duikovi oksidi i sumporov diok sid, tako daje prijeko potrebno uin kovito proiavanje osloboenih pli nova prije ispusta u atmosferu T. U vezu s palionicama smea dovodi se i emisija tetnih dioksina, policiklikih aromatskih ugljikovodika, policikli kih bifenila, dibenzofurana, tekih metala i praine. Emisija dioksina moe se sprijeiti duljim spaljivanjem na temperaturi iznad 800 C, a klorovodici i fluorovodici, ba kao i teki metali, mogu se odstraniti filterom i proiavanjem ispunih plinova vo dom. (I. T.)
324
Ekoloki leksikon
specijacija (lat. species rod, vrsta;
engl speciatioir, njem . Artbildung), evo lucijski proces nastanka nove vrste. (I.
T.) spom enik parkovne arhitekture,
prema Zakonu o zatiti prirode (N, n. 30/94.) spomenik parkovne arhi tekture je artificijelno oblikovan pro stor (perivoj, botaniki vrt, arboretum, gradski park, drvored, skupina stabala i pojedinano stablo, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog obli kovanja) koji ima veu estetsku, stil sku, umjetniku, kulturno-povijesnu ili znanstvenu vrijednost. N a spome niku parkovne arhitekture i u njego voj neposrednoj blizini nisu dopu teni zahvati kojima bi se promijenile ili naruile njegove neizmijenjene vrijednosti. Status spomenika par kovne arhitekture u Hrvatskoj ima vie od 100 lokaliteta. To su arboretumi Trsteno (Dubrovnik) i Opeka (Varadin), botaniki vrtovi na Velebi tu, u Katel Lukiu i Zagrebu, brojni parkovi i perivoji, drvoredi i pojedinana
stabla. (I. T.)
spom enik prirode, prema Zakonu o
zini nisu doputene radnje koje ugro avaju njegova obiljeja i vrijednosti. Geoloki spomenici prirode su lokaliteti Stara straa (Knin), Fantazija (Rovi nj) i Rupnica (Podravska Slatina), te otoci Jabuka i Brusnik. Paleontoloki spomenici prirode su Hunjakovo (Kra pina), Vindija pilja i Makova pe ina (Ivanec), te Velnaka glavica (Gospi), a geomoifoloki brojne pilje i peine (Modra pilja na Bievu, Lokvarka, Veternica, Cerovake pei ne itd.), ponori i jam e Gotov Klana Rijeka, Markova jama (Pore) i Pazinska jama, stijene i hridine (Visi baba Ogulin i Stiniva Vis), je zera (Modro i Crveno jezero kraj Imotskoga) i predjeli Zlatni rat na Brau i Zavratnica (Jablanac Senj). Hidroloki spomenici prirode su vrelo Une, izvor Kupe, vrela Cetine i vrela Gacke. (I. T.)
srednje um e, ume nastale od staba
la dijelom iz sjemena, dijelom iz pa nja, pa se jednom gospodari kao sjemenjaom, a drugom kao panjaom.
(I. T.) stabilnost (engl, stability, njem, Stabi-
zatiti prirode (N. n. 30/94.) spome nik prirode je pojedinani neizmije njeni dio ili skupina dijelova ive ili neive prirode, koji ima znanstvenu, estetsku ili kulturno-povijesnu vri jednost. Spomenik prirode moe biti geoloki (mineraloko ili paleontoloko nalazite, struktura slojeva i si.), geomorfoloki (pilja, soliterna stije na itd.), hidroloki (vrelo, slap, jezero itd.), botaniki (rijedak ili lokacijom znaajan primjerak biljnog svijeta i si.), prostorno malen botaniki i zoo loki lokalitet i dr. Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj bli
litat), sposobnost sustava da uslijed promijenjenih vanjskih uvjeta, u to duem vremenu odri nepromjenjeno stanje. (D. .)
stajske gnojivo (engl. manure), gnoj.
Heterogena mjeavina ostataka or ganske tvari koja zaostaje pri uzgoju domaih ivotinja, poglavito goveda, svinja ali i drugih. Sastoji se od fecesa i urina ivotinja, vie ili manje pom i jeanog s ostacima stelje i krmiva (sla me, sijena i si.). Slui se za gnojidbu poljoprivrednih povrina. Manje je bogato duikom fosforom i kalijem
POJMOVNIK
325
nego umjetna gnojiva, ali sadrava makroelemente, mikroelemente i mikroorganizme. Stajski gnoj sadrava otprilike 0,50% duika, 0,25 % fosfata, 0,65 % kalija, 0,60 % kalcija, 0,18 % magnezija. Hranjive se tvari u stajskom gnoju moraju najpri je mineralizirati, tj. gnoj mora sazreti. Za taj proces najhitniji su mikroorga nizmi. Gnojnica je skupni naziv za ocijeene tekuine iz stajskog gnoja i openito za tekue izmetine domaih ivotinja. Sadrava 98 % vode, 0,22 % duika, 0,45 % kalija i 0,01 % fosfata. Gnojovka ili tekui stajski gnoj sastoji se od krutih i tekuih izmetina ivoti nja i vode, proizvodi se uglavnom u planinskim krajevima gdje se njome gnoje uglavnom planinski travnjaci i panjaci. (D..)
n ie n a je s u k la d n o vaju. (I. T.)
Kyoto protokolu t ,
n o m n o g e se d ra v e toga n e p r id r a
stakleniki uinak (engl.
greenhouse ejfect; njem. Treibhausejfekt), zagrijava
stakleniki plinovi (engl.
greenhouse gases; njem. Treibhausgase), plinovi ko ji u Zemljinoj atmosferi t izazivaju sta kleniki uinak t . O ni proputaju
nje Zemljine povrine uzrokovano prisutnou odreenih staklenikh pli nom T u atmosferi T, prije svega ugljikova dioksida, metana, duikova(I) oksida, ozona T i vodene pare. Atmo sfera, poput stakla u stakleniku, pro puta upadnu radijaciju Sunca T i sna no apsorbira izlaznu, dugovalnu radi jaciju Zemlje. Premda je uinak sta klenika prirodna osobina atmosfere bez koje ivot na Zemlji ne bi bio mogu jer bi prosjena temperatura bila oko 35C nia, ljudske aktivnosti poveavaju taj uinak i pridonose glo balnom zagrijavanju (vidi globalna promjena klime T). (I. T.)
stanini im benici (engl. habitat fac
ulazno kratkovalno zraenje Sunca, ali snano apsorbiraju dugovalnu ra dijaciju Zemljine povrine i pritom dio apsorbiranog dugovalnog zrae nja reemitiraju natrag na povrinu Zemlje podiui tako njezinu tempe raturu. Najvaniji stakleniki plinovi su vodena para, ugljikov dioksid (C O 2), metan (C H 4), duikov(I) ok sid (N 2O) i ozon t (O 3). Glavni sta kleniki plinovi koji uzrokuju global nu promjenu klime t jesu ugljikov di oksid koji se oslobaa izgaranjem fo silnih goriva, metan (C H 4) i duikov(I) oksid, zajedno s fluoriranim ugljikovodicima, perfluorougljicima (perfluorometan, perfluoroetan i dr.) i sumporovim heksafluoridom. Emi sija tih plinova ili klasa plinova ogra
tors, njem. Standortsfaktoren), opisivi i izmjerljivi utjecaji okolia f na neki organizam T, populaciju t ili ivotnu za jednicu T, koji se mogu podijeliti u neive, abiotske imbenike T, klimatske imbenike T, edafske i orografske imbeni ke T i ive, biotske imbenike t (biljke,
ivotinje, ovjek, mikroorganizmi, bolesti, konkurencija, itd.). (D . .)

Stanini faktori, vidi stanini imbe
nici.
(D. .)
stanite (engl. habitat, njem. Standort),

prostorna jedinica za koju je svojstve na odreena kombinacija fizikalnih i kemijskih imbenika T (stanini fakto ri t) . To je prostor i/ili mjesto na ko jem se organizam t i/ili populacija t prirodno pojavljuju. Isto to i habitat i stojbina. Vidi biotop t i ekotop. (D. .)
326
Ekoloki leksikon
stenekija (gr. stenos - uzak, tijesan;
stojbina, v id i stanite. (D. .) strategija pridruivanja (engl.
njem. Stenokie), svojstvo nekog orga nizma da ne podnosi velika kolebanja imbenika okolia (temperatura, vla ga itd.), nego je vezana uz njihove tono odreene kvantitativne vrijed nosti. Zbog toga stenekijske vrste do laze samo u onim biotopima T ili na mjestima unutar biotopa na kojima su njihovi zahtjevi ispunjeni. Takva vrsta ima samo jedan tip ili nekoliko tipova stanita t . Suprotno je euriekija t . (I. T.)
sten op o te ntn e vrste, vidi stenovalentnc vrste T. sten ova len tn e vrste (gr. stenos u za k , tije san + lat. valere valjati, v rije d iti; stenovcilent species; n jem . stenovalenteArten), v rste k o je im a ju u sk u ekoloku valenciju t , tj. ne to le rira ju il i
to le rira ju m a la k o le b a n ja n e k o g e k o lo k o g im b e n ik a . (I. T.)
pre-
accession strateg)1 ), strategija uz pomo
koje se zemlje potpisnice sporazuma o pridruivanju Europskoj uniji pri premaju za lanstvo. Usredotoena je na sporazume o pridruivanju, na Bi jeli dokument (the White Paper) iz 1995. godine kojim su definirane kljune mjere u svim sektorima unu tranjeg trita i prioriteti u harmoni zaciji zakonodavstva, te na program PHARE koji je sredinji financijski instrument u strategiji pridruivanja. Glavni naglasak u strategiji pridrui vanja tavljenje na prekograninu su radnju drava, regija i interesnih za jednica zemalja Europske unije sa srednjoeuropskim zemljama. (I. T.)
stra tifik a cija (lat. stratifictio, onis f.
stigoritron (engl. stygorhithron; njem.
zajednica organizama koja nastanjuje intersticijsko podru je podzemnih voda ispod i u blizini tekuice. Voda iz tekuice prodire u okolni teren izmeu estica sedimen ta. Ovisno o konfiguraciji obale, po voljno stanite za ivot organizama koji ine stigoritron moe biti i do 4 m od ruba vodene mase tekuice i moe sadravati do 40 posto vode. Ve na nekoliko milimetara dubine svjetla vie nema, pa zajednicu stigoritrona ine konzumenti T i reducenti t' jer je zbog nedostatka svjetla razvoj biljaka onemoguen. Ovdje dolaze razne praivotinje, kolnjaci, veslonoci, dugoivci, vodengrinje, bakte rije. Ako su uvjeti anaerobni (nedo statak kisika), fauna t izostaje. (I. T.)
Stygorhitron),
slojevitost, uslojanje, uslojavanje, naslaganost, taloenje u slojevima, lat. stratum, i n. sloj; engl. stratification, njem. Schichtung); u biologiji t slojevi tost ivotne zajednice T, primjerice bi ljne zajednice T. One su najee iz graene od ivotnih oblika T razliitih visina koje s obzirom na grau T i funkciju stvaraju pojedine slojeve sa karakteristinim mikroklimatskim uvjetima koji prevladavaju u svakom pojedinom sloju (slojevi tropske ki ne ume ili sloj drvea, grmlja, ze ljastog bilja, mahovine u umama umjerenog kontinentalnog podru ja). Neki ih fitocenolozi smatraju za sebnim vegetacijskim jedinicama zva nim sinuzije t . U biljnoj fiziologiji postupak je izlaganja sjemena niskim temperaturama da bi se izazvalo po boljanje klijavosti. U geologiji T po
POJMOVNIK
327
ja m se o d n o s i na p o re d a n o s t g e o lo k ih slojeva. (D. .)
stratopauza, v id i atmosfera f . (I. T.) stratosfera, v id i atmosfera t . (i. T.) stres (engl. stress, njem. Strejl), u fizio
lokom smislu, optereenje, pritisak, tetni podraaj stresora (imbenika stresa) na organizam. Dijeli se na ne koliko faza, alarmna reakcija, ok, protuok, rezistencija i iscrpljenost. U stadiju alarmne reakcije autonom ni ivani sustav pokree niz obram benih reakcija (pojaan rad srca, di nog sustava, pojaana budnost itd.). U stadiju oka i protuoka A C TH ak tivira nadbubrenu lijezdu koja lui velike koliine kortizola. To dovodi do pojaane rezistencije ali i do iscrp ljenosti (ponekad i smrti). Pojam se upotrebljava i za populacije i ekosu stave, kada stresori (prirodni ili antro pogeni) uzrokuju jaka i nagla odstu panja od normalnih uvjeta u sustavu, ime direktno utjeu na osobine po pulacije. U geologiji: jednostrani tlak koji djeluje u viim dijelovima Zem ljine kore. Svojim djelovanjem stres uzrokuje tzv. kataklastike preobraz be. Stres poveava topljivost minerala snizujui njihovo talite, mrvi ih i sa vija. (D. .)
strogi rezervat, prema Zakonu o za
podarske ili druge djelatnosti, nego samo znanstvenoistraivake, i to pod uvjetom da se njima ne naruavaju prirodni procesi i biodiverzitet t . U Hrvatskoj su dva stroga rezervata: Hajduki kukovi i Roanski kukovi na Velebitu i Bijele stijene i Samarske stijene na Velikoj Kapeli. (I. T.) Strom atoliti i onkoliti, slojevite, za obljene, kamene, jastuaste strukture koje nastaju dugim nizom godina zbog ivotne aktivnosti modrozelenih algi, koje taloe vapnenac i prera staju preko mrtvog sloja stanica T koje ostaju ispod njih. I danas na nekim lokalitetima postoje ivui stromato liti, primjerice laguna Hamelin-pool na sjeverozapadu Australije. (D. .)
struktura tla (engl. soil structure), nain
titi prirode (N. n. 30/94.) strogi re zervat je podruje s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukup nom prirodom, a namijenjen je isk ljuivo znanstvenom istraivanju ko jim se ne mijenja bioloka raznoli kost, izvornost prirode i ne ugroava slobodan tijek prirodnih procesa. U njemu nisu doputene nikakve gos
na koji su pijesak, glina i ostale me hanike estice tla meusobno pove zane u strukturne agregate, tj. vee ili manje nakupine grudiastog oblika. Glavni imbenici koji odreuju nain agregacije i oblikovanje strukture tla jesu kemijski, bioloki i fizikalni agensi koji trajno djeluju ili su djelo vali u pedogenetskoj prolosti na tek sturu. Fizikalni imbenici su primje rice sile adhezije, sile poobavljanske napetosti i dr. Kemijski su imbenici primjerice utjecaj elektrolita, ili koloida suprotnog naboja, tzv. procesi cementacije, koagulacije, flokulacije i drugi procesi u kojima sudjeluju ke mijski elementi i spojevi. Bioloki su imbenici stvaranja agregata u tlu pri mjerice korijenje biljaka koje otapa, razdvaja ili spaja razliite estice u tlu, miceliji gljiva koje sljepljuju i pove zuju estice tla svojim gumastim, sluzastim i drugim izluevinama. (D. .)
328
E koloki leksikon
subakutna toksinost, v id i
n ost. (D . .)
to k s i -
subkSimaks (engl. subclimax), pojam
pripada anglosaksonskoj ekolokoj terminologiji a opisuje penultimativni stadij u sukcesiji t u prijelazu ka kli matski kontroliranoj klimazonalnoj zajednici. Subklimaks zajednica ima dugi vjek trajanja prije nego konano prijee u klimazonalnu zajednicu t , primjerice borealna umska zajednica moe se smatrati subklimaks zajedni com nakon glacijacije, a u prijelazu ka klimaks zajednici u postglacijalnom razdoblju. (D. .)
subfitoral (lat. sub ispod + litus, li toris obala), sublitoralna zona; dio bentala T ili zone dna. U jezerima su-
blitoral se protee od donje granice

litorala T do 180 metara dubine ili do
dna jezera ako je ono plie od toga. Sediment je fini pijesak ili mulj. U svom gornjem dijelu sublitoral je osvijetljen i u njemu rastu vodene bi ljke ali pojedinano, a ne u zajednica ma kakve se nalaze u litoralu. U dub ljim dijelovima do kojih svjetlost ne dopire prisutni su samo konzumenti i reducenti, dakle ivotinje i bakterije. Tu nalazimo maloetinae, liinke nekih kukaca, rakuce, spuve, raie jednakonoce i druge ivotinje. U dubokim jezerima nakon sublitorala slijedi profundal T. ; Z a razliku od jeze ra, u moru je sublitoral dio litorala t , odnosno njegova trea po redu stepe nica za koju je uobiajeniji naziv in fralitoral T. Vidi prostorna ralamba mo ra i oceana t , prostorna ralamba jeze ra T. (I. T.)
sukcesija (lat. sucessio nasljeivanje,
engl. succession, njem. Sukzession),
spontani slijed, zamjena jedne ivotne drugom u odreenom ekolokom i kronolokom vremenu, a na istome mjestu; prepoznaje se promijenom sastava vrsta unutar odreene zajednice T. Najee je ta zamjena vrsta takva da se pojavljuju uvijek nove vrste, ije pojavljivanje vodi ka postupnom stvaranju nove zajednice, razliite od prijanje; tada govorimo o progresivnoj sukcesiji. Meutim, dosegne li se odreeno stanje ravnotee u zajednici, ona se moe uvijek iznova obnavljati sama u sebi, usp. ciklika sukcesija t . Poremeti li neto stanje ravnotee i ukoliko se poremete uvjeti, sukcesija moe biti i retrogradna T; npr. u kultiviranom kra jobrazu progresivna sukcesija je us porena i/ili usmjerena unazad (retar dirana sukcesija). Jedna od najvani jih osobina svih ivotnih zajednica jest promijenjivost, pa tako biljne za jednice T esto prelaze jedna u drugu. To je povezano s doseljenjem novih vrsta T ili promjenom mikroklimatskih uvjeta na stanitu t . Postoje dva naj hitnija izvora promjena uvjeta, kada uzroci dolaze iz same ivotne zajedni ce t (za njih su odgovorni elementi zajednice, koji svojom ivotnom aktiv nou direktno ili indirektno mjenjaju uvjete u zajednici T koji vie odgo varaju novim elementima, pa oni po malo prevladavaju i potiskuju one stare) i vanjski, klima T, geoloki pro cesi, ovjek (ovi uzroci najvie dolaze do izraaja na promjenu konanih za jednica, vidi klimaks t i retrogradna sukcesija T, plagioklimaks "f, primarna sukcesija t) . Pojam se primjenjuje i na ivotinjske zajednice (poglavito na
zajednice t
POJMOVNIK
329
sesilne ivotinje vodenih ekosustava). (D. .)

sum porov dioksid (engl. sulfur dioxi-
de, njem. Schwefeldioxid), (SO 2), bez
bojan, otrovni plin prodorna mirisa koji nastaje oksidacijom sumpora (S), a oslobaa se u atmosferu aerobnim izgaranjem spojeva koji sadre sum por. Otapanjem daje H 2SO 3. Nalazi se u vulkanskim, ispunim i nekim industrijskim plinovima. Jedan je od primarnih aeropolutanata i jedan od uzronika kiselih kia. Neke skupine fitoplanktona (Coccolithophoridea, Prymnesioplijceae) oslobaaju dimetil sul fid ((C H 3)2S) iz kojeg u odreenim uvjetima moe nastati SO 2. (D. .)
sum porovodik (engl. hydrogen sulfide, njem, Schwefelwasserstojf) (H2S), zapa
ena vjetru koji nosi kapljice mora. T u se nastanjuju organizmi prilago eni ekstremnim i promjenljivim i votnim uvjetima. To su epilitske (na kamenu) i endolitske (u kamenu) cijanobakterije i razne zelene alge, liaj Verrucaria adriatica, od cvjetnica pone ki halofiti t , npr. caklenjaa, a od i votinjskih vrsta karakteristini su rak vitiar, pui litorina, babura Ligia italica i neke vrste kukaca. (I. T.)
supsidijarnost (lat. subsidium pot
ljiv, bezbojni plin, spoj sumpora i vo dika, karakteristinog mirisa po tru lim jajima. Velike koliine nastaju u pogonima industrije papira pri obradi celuloze. U manjim koliinama zagauje okoli nepoeljnim miri som, u veim je koliinama otrovan (uzrokuje gubitak svijesti, smetnje u disanju) i smrtonosan. (D. .)
su p ra lito ral (lat. supra gore, iznad + litus, litoris obala), prva po redu stepenica litorala t . Stalno je izvan vo
pora, pripomo), naelo koje se primjenjuje pri odreivanju ekolo kih ovlatenja Europske unije. Uve deno je 1986. godine Jedinstvenim europskim aktom kojim je dopunjen Ugovor o osnivanju Europske eko nomske zajednice. U skladu s nae lom supsidijarnosti, zajednika eko loka politika ograniena je samo na ona podruja na kojima se opisani ekoloki ciljevi mogu ostvarivati bolje nego na razini svake od pojedinih la nica Unije. (I. T.)
svejed (lat. omnis sav, cijeli, itav +
de, a vlai se samo prskanjem i razlijevanjem valova. Visina te stepenice varira ovisno o izloenosti obale od pola metra na zatienim mjestima pa do 10 metara i vie ako je obala izlo
lat. voro jesti; engl. omnivorous, njem. Pantophag), omnivor, diversivor, sveder. Heterotrofni organizam T koji se hrani i biljkama i ivotinjama, kao takav sudjeluje na nekoliko razina trofije T. (D. .)
Svjetski dan zatite voda, vidi
vaniji datumi u zatiti okolia t .
umarstvo u Hrvatskoj, osnovni po daci, ume prekrivaju oko 37 posto po

vrine kopnenoga dravnog teritorija R H i zauzimaju 20.800 km 2. Zajedno sa um skim zemljitem zauzimaju 44 posto kopnenoga dravnog teritorija ili 24.900 km 2. Visokovrijednih uma sjemenjaa ima 12,300 km 2, a niskih ili uma panjaa 5.000 km2. Razliitih degradacijskih formacija kao to su makije, garizi, ikare, ibljaci ima 3.300 km 2, a povrina plantaa topola i vrba je 200 km 2. Produktivnog zem ljita, sposobnog za umsku proiz vodnju, koje sada nije obraslo um om ima 3.300 km2. Gospodarske ume zapremaju povrinu od 23.400 km2, zatitne ume 900 km2, a ume s po sebnom namjenom 500 km 2. Sume su dravne i privatne, s tim da dije lom dravnih uma gospodari javno poduzee Hrvatske ume, i to na povrini 19.900 km2, a dijelom ostali subjekti na povrini 300 km2. Privat nih uma i umskih zemljita ima
4600 km2. U hrvatskim se umama nalazi 324,300.000 m 3 drvne zalihe, koja se svake godine poveava gotovo 3 posto (prirast iznosi 9,6 milijuna m 3). Najmnogodrvnija vrsta je bukva (117,7 milijuna m 3), a slijede ju lu njak (44,4 milijuna m 3), Idtnjak (32,2 milijuna m 3), jela (30,4 milijuna m 3), obini grab (24,8 milijuna m 3) itd. Sjea koja se propisuje na godinu iz nosi 5,35 mil m 3. U usporedbi s osta lim europskim zemljama, Hrvatska se ubraja u umovitije zemlje sa vie od 0,5 ha ume po stanovniku. Sume Hrvatske su na 95 posto povrine pri rodne strukture a samo se 5 posto povrina nalazi pod um jetno po dignutim umskim kulturama. Po toj vrlo znaajnoj osobini hrvatske ume su na prvom mjestu u Europi. U na cionalnom dohotku RH ume zajed no s drvnom industrijom sudjeluju s oko 10 posto. (I. T.)
TA1EX (Tech nical Assistance and In form ation Exchange Office), ured
Europske zajednice koji osigurava tehniku pomo u harmonizaciji za konodavstva srednjoeuropskih i istonoeuropskih zemalja. TAIEX prikuplja i razailje informacije o sta nju i prirodi provedbe i primjene aka ta Europske zajednice u spomenutim zemljama. Osim toga, TAIEX daje praktine savjete u vezi s provedbom i prim jenom zakona, a na zahtjev do djeljuje strunjake tim zemljama, or ganizira seminare i kratke posjete zemljama lanicama Europske zajed nice. Usluge TAIEX-a dostupne su na zahtjev srednjoeuropskih i isto noeuropskih zemalja, a otvorene su upravi zemalja pridruenih lanica i lanica Europske zajednice, nevladi nim organizacijama i privatnim po duzeima, ali nisu otvorene za poje dince. (I. T.)
talonica, prim arna, se ku n d am a,
v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih voda. (D. .)
proizvodnim procesima u gospodar stvu, ustanovama i uslunim djelat nostima, a razlikuje se od kom unal nog otpada po koliinama, sastavu i svojstvima. (I. T.)
tekstura tla, elementarni mehaniki

sastav tla, odnosno udio pojedinih vrstih estica u tlu. vrsta faza obu hvaa 30 60 posto obujma tla, a sastoji se mehanikih elemenata i strukturnih agregata. Mehaniki ele menti djele se na: grube mehanike elemente koji obuhvaaju estice od 0,002 m m do vie od 20 m m (kamen, ljunak, pijesak, prah i glinu); koloidne disperzije s esticama izmeu 0,0001 m m ln m i angstremske di sperzije manje od 1 nm. Mehaniki elementi mogu m eusobnim pove zivanjem stvarati stukturne agregate. S obzirom na pojedini udio nabroja nih elemenata u tlu razlikujemo te ka, glinasta tla, ilovasta tla (jednak udio estica pijeska i gline) i tla koja sadravaju svega 10 posto ili manje gline. Tlo se najee sastoji od vie od 90 posto anorganskog dijela a osta tak otpada na organsku komponentu. Tlo ima vrstu, tekuu i plinovitu fa zu. (D. .)
te h n o lo k i otpad (engl. trade ivaste, industrial ivaste\ njem. Geiverbeabjall, Geiverbemiill), otpad koji nastaje u
332
E koloki leksikon
tekuice (engl. jloiving water\ njem. Fliegeimsser), povrinske kopnene vode ija je osnovna karakteristika tok u jednom smjeru. U tekuice se ubrajaju potoci i rijeke. Njihov jed nosmjerni tok uvjetovanje nagibom korita, a posljedica takva toka jest ta da su svi ekoloki imbenici u tekuicama longitudinalno graduirani. Brzina toka je u pravilu najjaa u gor njem dijelu tekuica, a najmanja na uu. O brzini toka ovisi tip supstrata na dnu tekuice, a to je imbenik o kojem ovisi struktura ivotnih zajed nica (biocenoza T). U gornjem toku, gdje je brzina vode velika i iznosi vie od 2 m/s, dno je kamenito i valutiavo. Slijedi ljunkovito tlo sve do u podrujima neto sporijeg toka, zatim pjeskovito i na kraju muljevito u do njem toku rijeke gdje je tok rijeke spor. Brzina toka je razliita i na po prenom profilu tekuice. U z obalu je sporiji tok, pa je sediment ovdje muljevit, a idui prema sredini profi la, prema matinom toku, on prelazi u pjeskovit, ljunkovit, pa i valutiav. U pogledu termike tekuice su ta koer longitudinalno graduirane. U izvoritu ovisi temperatura o srednjoj godinjoj temperaturi kraja, koja je u podzemlju, odakle voda izvire, stalna. Na izvoru je najjae izraena stabil nost termike, a idui prema donjim tokovima, tj. prema uu, godinje varijacije temperature sve su jae iz raene. U pogledu kemijskih faktora, tekuice su kemijski mnogo ujednaenije od stajaica i razlike meu nji ma su manje nego meu stajaicama. Kemizam tekuica varira ovisno o ko liini vode, tj. o protoku. Budui da koliina vode varira sezonski, irina i brzina vodenog toka kao i kemijski
sastav tekuice takoer e se mijenjati sezonski. U pravilu, koliina kisika opada od gornjeg prema donjem to ku, a istovremeno raste koliina ugljikova dioksida. Longitudinalnu graduiranost ekolokih imbenika prate i biocenoze, pa se prema njihovu sa stavu s biolokog stajalita moe razli kovati nekoliko uzdunih zona teku ice. Takvih zona, koje se nazivaju prema karakteristinoj vrsti ribe, ima pet, a obuhvaaju ivotinjske vrste kojima odgovaraju upravo takvi eko loki uvjeti (vidi ralamba tekuica po vanijim ribljim vrstama T). (I. T.)
tem peratura (lat. temperies blaga to
plina; engl. temperature; njem. Temperatur), mjera za relativno toplinsko stanje tijela u smislu da toplije tijelo ima viu temperaturu, a hladnije ni u. U fiziologiji to je mjera toplinske enegrije u ivom organizmu. U me teorologiji temperatura je razina to plinske energije atmosfere mjerena termometrom i izraena na tempera turnoj skali. U veini zemalja svijeta upotrebljava se Celziusova tempera turna skala (C), a osim nje u nekim zemljama Fahrenheitova (F) i Reaumurova (R) skala. U znanstvenim mjerenjima primjenjuje se meuna rodno prihvaena Kelvinova ili apso lutna temperaturna skala (K). Tem peratura je jedan od najvanijih eko lokih imbenika jer ima direktan uinak na ive organizme i biokemij ske procese u njima (poveanje tem perature za 10C dvostruko ubrzava biokemijske procese). S tim u vezi temperatura utjee na rasprostranje nost vrsta na Zemlji. Prema sposob nosti regulacije vlastite tjelesne tem perature, razlikujemo poikilotermne i
POJMOVNIK
333
homoiotermne (homeotermne) organiz

m e. Prvima je temperatura tijela uv jetovana u najveoj mjeri temperatu rom okolia (beskraljenjaci, ribe, v o dozem ci, gm azovi), a drugi posjeduju m ehanizm e regulacije tjelesne tem perature (ptice i sisavci). O n e vrste koje dobro podnose kolebanja tem perature nazivaju se euritermnima, a one koje ne podnose temperaturne varijacije stenotermnima. (I. T.) TE M S , Terrestrial Ecosystem M on itoring Sites.
nekologiju t . O visno o tipovima sta

nita koje istrauje, terestrika ekolo gija se dijeli na ekologiju uma, trav njaka, pustinja i slino. Istrauje takve aspekte terestrikih ekosustava kao to su mikroklima, kemijski sastav tla, fauna tla, hidroloki ciklus i produk tivnost ekosustava. Terestriki ek o sustavi podloni su veim fluktuaci jama u okoliu i pod jaim su utjeca jem organizama koji u njima ive ne go akvatiki ekosustavi. (I. T.) U sp o redi akvatika ekologija t .
te rcijarn i konzum ent (engl. tertiatj consuiner, njem. Konsument III. Ordnung), organizam na sam om vrhu
hranidbenog niza, odnosno na naj vioj razini trofije t , koji se hrani pri
te rm iko o n e ie n je vode, vidi to plinsko oneienje vode. (D. .) te rm o elektra n a (engl. thermo-electric poiver plant; njem. Warmekraftwerk),
elektrina centrala u kojoj se proizve dena toplinska energija uz p om o po gonskog motora pretvara najprije u m ehaniku a zatim uz pom o gene ratora u elektrinu energiju (struja). Toplinska energija najee se dobiva izgaranjem fosilnih goriva t ili cijepa njem atom skih jezgara (nuklearna elektrana t ) . S obzirom na vrstu po gonskog motora, termoelektrane m o gu biti parne (parni stroj i parna tur bina), motorne (m otor s unutarnjim izgaranjem), nuklearne (nuklearni re aktor), geotermike (koriste toplinu Z em lje, npr. vulkana, gejzira), solarne i kombinacija navedenih. (I. T.)
marnim T i sekundarnim konzumenti ma t i l i sam o sekundarnim konzumen tima T. Primjerice poljski m i je pri marni konzument t jer se hrani naj ee primarnim proizvoaima t , po
tencijalni je plijen zm ije koja je prema tom e sekundarni konzument t . M eu tim i jed n og i drugog m oe kao plijen iskoristiti neka sokolovka. Ako kao plijen uhvati zmiju, u tom sluaju je
tercijarni konzument t . N o potencijal

no m oe uloviti i mia kao hranu pa je u tom sluaju sekundarni konzu ment T. Dakle, odreeni organizmi m ogu biti istovrem eno i sekundarni t i tercijarni konzum enti. (D. .)
te re stri k a ekologija (lat. terrestris

zemaljski, zem ni + ofkos kua, d om + logos rije, govor; engl. ter restrial ecology, njem. Landokologie, Ter-
te rm o klina (gr. thermos topao + klin nagibam; engl. thermocline; njem. Thermokline), u kopnenim stajaicama i m orim a to je ravnina na odreenoj dubini u kojoj se tempera tura naglo mijenja s prom jenom du bine. U jezerim a u vrijeme ljetne sta gnacije vode termoklina odgovara
restrische Okologie), grana ekologije t

koja prouava ekologiju kopnenih
ekosustava t , pa se stoga svrstava u si-
metalimniju t . Budui da temperatura
334
E koloki leksikon
utjee na gustou vode, uspostavlja nje term okline stabilizira stupac vode i ograniava vertikalno mijeanje v o de. D ubina na kojoj se nalazi term oklina varira, posebice u plitkim voda ma um jerenog pojasa. U nekim po drujima termoklina za vrijeme zim skih m jeseci m oe potpuno nestati. (I.
T.)
tip tia, osnovna i temeljna jedinica si

stematike tla, koja se odlikuje tipskim fiziografskim svojstvima i tipskim procesima. Tipski proces je rezultan ta elem entarnih pedogenetskih pro cesa. Tip tla odreuju sljedee deter minante: jednotipska graa profila, osobito karakteristian redoslijed ho rizonata, jednotipski osnovni procesi transformacije i migracije m ineralnih i organskih materija, kvantitativno sline fiziko kemijske karakteristike pojedinih horizonata. N ie sistemat ske jedinice od tipova jesu: podtipovi, varijeteti, podvarijeteti, vrste, podvrs te i facijesi. (D. .)
term opleg ija, v id i t o p lin s k i udar. (D.

.)
termosfera, v id i atmosfera t . (i. T.)

TERN, Terrestrial Ecosystem Research Netvvork.
te re tit (gr. + phyton biljka),jedno

godinje i dvogodinje biljke koje n e povoljno doba godine preivljavaju sam o u obliku sjemena ili plodova (npr., Stellaria media kukolj (Agrostemma githago), crvena mrtva kopriva (Lamium purpureum) i dr. (D. .)
tla k zraka (engl. atmospheric pressure;

njem. Luftdruck), tlak na povrinu Zem lje koji proizvodi njezina atmosfe ra t . Instrum ent za mjerenje tlaka jest barometar, a uobiajeno je da se u m eteorologiji iskazuje u hektopaskalima ili milibarima. Atm osferski je tlak neposredno povezan sa zranim strujanjima i drugim vrem enskim zbivanjima pa je njegovo poznavanje presudno za analizu i prognozu vre mena. (I. T.)
te k i m etali (engl. heavy metal, njem.
Sclnuermetalle), metali kojima je gu

stoa iznad 5,9 g/cm 3, npr. bakar (C u), nikal (N i), kadmij (Cd), cink (Z n), kositar (Sn), kobalt (Co) i o lo vo (Pb). Znaajni su kontam inenti i polutanti okolia i hrane u urbanim, ali i ruralnim sredinama. Toksino djeluju na organizme. Imaju sposob nost bioakumulacije u organizmima i ekosustavima. (D..)
tlo (engl. 50/7, njem. Boden, Erde, Erdbo-
den, Acker), disperzni sustav izgraen

od heterogene mjeavine organskih i anorganskih estica razliite veliine koji u veoj ili manjoj mjeri pokriva povrinu Zem lje, odnosno njezin gornji sloj litosferu. T lo je rastresita prirodna tvorevina nastala djelova njem pedogenetskih faktora kroz procese pedogeneze. (D. .)
te tra e tilo lo v o , v id i o lo v n i te tra e til. (D.

.)
tih o k a va ln e vrste, organizmi t k o ji se

m o g u n a i u p o d z e m lju , a li i u p o v r in s k im e k o su sta vim a , k a k o u v o d e n o m ta k o i u te re s tri k o m p o d r u ju . (I. T.)
tloznanstvo (njem. Bodenkunde), pe

dologija u geologiji, znanstvena disci plina koja prouava grau, postanak, razvitak, distribuciju, klasifikaciju, fi
POJMOVNIK
335
z ik a ln a , k e m ijs k a i b io lo k a svojstva tla.
m e d ic in i
p o ja m
o zn a u je
z n a n s tv e n u d is c ip lin u k o ja p ro u a v a f iz i k i i p s ih o lo k i ra zv o j djeteta. (D. .)
nja tjelesne temperature i posljedi n og zatajivanja rada m etabolizm a, or ganskih sustava i smrti. (D. .)
to k s i n o s t (engl. toxicity, njem. Toxizitit), otrovnost tj. otrovno djelovanje

neke tvari. Razlikuje se akutna (ne povoljan uinak koji se pojavljuje u kratkom vrem enu, najee unutar 24 sata nakon toksine doze), subakutna (nepovoljan uinak uzrokovan ponavljanom dnevnom prim jenom toksine doze kroz krae vrijeme, najee 14 do 28 dana) i kronina (nepovoljan uinak uzrokovan p o navljanom dozom kroz due ivotno razdoblje) toksinost. (D. .)
to p lin sk o o n e ie n je vode (engl. thermalpollution, njem. thermische Belastung, thermische Verschmutzung), vrsta
oneienja vode (ponajprije prirod nih vodotokova ali i dr.) toplinskom energijom. Ugrijana voda za hlaenje nastaje u industrijskim procesima za hlaenje dijelova strojeva u proizvod nji, kao i u nuklearnim elektranama za hlaenje reaktora. Poveana tem peratura om eta ive organizm e u ra stu i razvoju (porast od sam o nekoli ko stupnjeva smanjuje koliinu otop ljenog kisika i oteuje krge vodenih organizama). U nekim sluajevima takvo lokalno povienje temperature vode m oe dovesti i do nastanjivanja alohtonih term ofilnih vrsta, im e se u potpunosti mjenjaju elem enti pri janjeg ekosustava. (D. .)
tok sik o lo g ija
(engl. toxicology, njem . Toxikologie), z n a n o s t iji je p re d m e t
p ro u a v a n ja p riro d a , svojstva i n a in d je lo v a n ja o tro v a na iv i sustav. (D. .)
to k s in i (gr.) otrovi patogenih m ikro

organizama (npr. difterije, tetanusa).
(D..)
trajanje sijanja Sunca, trajanje inso lacije T. Vrijeme u kojem je neko m je

sto na Zem ljinoj povrini izravno obasjano Sunevim zraenjem. Izra ava se jed inicom vremena (sunani sati). (I. T.)
to p la n a (engl. heating plant; n je m . Heizkraftwerk), vrsta termoelektrane T

k o d k o je se to p lin a u p o trije b lje n e pa re i l i u g rija n e v o d e u je d n o is k o rita va za g rija n je objekata, naselja, pa i ita v ih m jesta. (I. T.)
trajno odrivi razvoj (engl. sustainable development, sustainability, njem. Nachhaltigkeit, dauerhaft-umiveltgerechten Entuncklung), potrajno odrivi razvoj,
trajno odrivo gospodarenje, potraj no gospodarenje. Pojam definira pri stup iskoritavanju raspoloivih re sursa i gospodarenjem njima tako da se zadovoljavaju dananje potrebe ali bez okrnjivanja buduih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba. P o jam potjee iz njemakog umarstva C arlowitz (1713.). O n govori o tak
to p lin sk i udar (engl. heat stroke), hipertermija, termoplegija. Akutan naj tei oblik termoregulacijskog pore meaja koji nastaje zbog dovoenja organizm u velike koliine topline i (osobito) zbog njezina oteanog od voenja iz organizma. Potonje je oso bito izraeno pri velikoj vlanosti zra ka. D olazi do naglog i velikog povie
336
Ekoloki leksikon
vom koritenju um skog bogatstva da ga m ogu upotrebljavati i budue ge neracije. (U Hrvatskoj 1769. godine Marija Terezija stavlja na snagu za konsku uredbu o umama koja se te melji na toj koncepciji). M oderna re vizija te koncepcije, kao globalno pri hvaene politike postavljena je na konferenciji u Rio de Janeiru (Agen da 21). (D ..)
trih inela (lat. Trichinella spralis), vlasac,

vlasica. N em atoda, parazit u ivotinja i ovjeka. U zrokuje bolest trihinelozu. Odrasla trihinela kratkotrajan je stanovnik tankog crijeva mujak v e liine 1,5 m m , enka dvostruko dua. enke polau ive liinke koje prodi ru kroz lim fu, preko plua dolaze u arterijski optok, zatim u sva tkiva, p o najvie u poprenoprugastu m usku laturu, gdje se zaahure. D rugi nosi lac (obino mesojed) proguta liinke ije se ciste otope a iz njih izau liin ke koje se presvlae i sazru u mujake i enke. O ploene enke polau li inke i tim e se zatvara ivotni ciklus. ovjek se inficira zaahurenom liin kom iz zaraenog mesa, najee svi nje ali i medvjeda, jazavca, konja. Li inke ulaze kroz sluznicu crijeva u krvni optok i zatim u m iije, gdje izazivaju upalne reakcije. (D. .)
tra n sm isija (engl. transsmission, njem.

Strahlungsdurchlassigkeit, Transmission),
openito, prolaz zraka elektromag netskog zraenja kroz neki medij. (D.
.)
tra n sp ira cija (lat. transpiratio isparavanje engl. transpiration, njem. Transpiration), pojava izluivanja vodenih
para iz biljke. Intenzitet transpiracije ovisi o razlici tlaka vodenih para u biljci i u atmosferi. Biljka uzima iz zem lje redovito velike koliine vode (sadraj vode u biljci do 90 posto pa i vie), tlak pare vode u biljci znatno je vei od tlaka para u atmosferi. Stoga biljka predaje neprestano atmosferi vodenu paru. S obzirom na relativnu povrinu biljnog organizma, koliina isparene vod e vrlo je velika. Transpi racija se preteno obavlja s pom ou lista, i to bilo kroz pui (stomatalna transpiracija) ili kroz kutikulom pre krivene vanjske membrane epiderm alnih stanica. Stomatalna kom po nenta transpiracije daleko je vea od kutikularne. Stomatalna se kom po nenta m oe regulirati otvaranjem i zatvaranjem pui. Kutikularna kom ponenta transpiracije veinom je m a lena 6 posto do 8 posto od sveukupne isparene vode. (D. .)
trofija (gr. trophe prehrana, engl.

trophc, njem. Trophie), u hranidbenim
odnosim a pojam definira razinu ili stupanj trofije odnosno mjesto i u lo gu u hranidbenim nizovim a (hranid
bena piramida T, hranidbeni lanac T i hranidbena mrea t ) na kojem se poje dini organizam, lan ekosustava T, na lazi bilo kao primarni producent T, pri mami konzument, T sekundarni konzu ment T, tercijarni konzument T, destruent t , razlaga t ili reducent t . U ekologiji T kopnenih voda i limnologiji tp o ja m determinira razinu i intenzitet pro dukcije t vodenog ekosustava t (prim
jerice jezera) i raspoloivu koliinu nutrijenata (poglavito nitrata i fosfata, ali i drugih) koja postoji u nekom vo denom sustavu, i tim e ga klasificira na ljestvici trofije T kao, distrofno T, politrofno T, oligotrofno T, mezotrofno t ,
POJMOVNIK
337
eutrofno t , (primjerice eutrofno je z e

ro). U fiziologiji i m edicini pojam se odnosi na raspoloivost hranjivih tva ri organskog sustava, organa, tkiva ili stanice (primjerice atrofija i distrofija m edicinski su nazivi za patoloko sta nje propadanja tkiva zbog nedovoljne koliine nutrijenata). (D..)
v r in e d o
k o je se n a la z i
dubine kompenzacije T , is p o d trofolitiki sloj T . (I. T.)
trofolitiki sloj (gr. trejo hranim + lysis razrjeenje; engl. tropholytic

zone; njem. tropholytische Zone), n e
produktivni sloj vode u akvatikim ekosustavima u kojem je razgradnja organske tvari vea od njezine pro izvodnje. Sm jeten je ispod trofogenog sloja T, od kojeg ga razdvaja dubina
trofogeni sloj (gr. trejo hranim + lat. generare proizvoditi; engl. trophogenic zone; njem. trophogene Zone),
produktivni sloj vode u akvatikim ekosustavima u kojemu je asimilacija vea od disimilacije, tj. formiranje or ganske tvari vea je od njezine raz gradnje. T o je osvijetljeni sloj koji se podudara s euforikom zonom T i u ko jem se intenzivno odvija fotosinteza T. Prevladavaju producenti T organske tvari. T rofogeni sloj se protee od po
kompenzacije t . U njem u prevladavaju konzumenti t i reducenti t . ivotne za jednice (biocenoze t ) trofolitikog slo
ja ovisne su o donosu organske tvari iz trofogenog sloja u kojem u se ona proizvodi. (I. T.)
tropopauza, v id i atmosfera t . (I. T.) troposfera, v id i atmosfera t . (I. T.)
udomaena vrsta (engl.
domesticated
species; njem. domestizierte A rt ), dome-
ug ljiko v m o n o k sid (engl. carbon tnonoxide, njem. KohIenmonoxid), (CO).
sticirana vrsta; vrste koje je ovjek se lektivnim uzgojem prilagodio svojim potrebama. T o su npr. ovca, govedo, svinja, pas, penica, graak, jeam, le a i lan koje je ovjek udomaio prije 10.000 godina. Pojam se uglavnom upotrebljava za ivotinjske vrste, a za biljne vrste primjereniji je naziv kul tivirane vrste. (I. T.)
u g ljiko v d io k s id (engl. carbon dioxide,
njem. Kohlendioxid), (C O 2,), bezbo jan nezapaljiv plin. Tei od zraka. Nalazi se u ispunim i vulkanskim plinovima, plinovima koji nastaju iz garanjem fosilnih goriva i plinovima koji nastaju biolokim procesima. U anim alnih organizama vee se na he m oglobin (ali i na ostale respiratorne pigmente) i moe uzrokovati sm rt guenjem. Biljke ga koriste kao siro vinu za izgradnju ugljikohidrata u procesima fotosinteze. U z jo neke imbenike odgovoran je za globalna zatopljenja (kako u davnijoj geolokoj prolosti tako i u skorije vrijeme). Stakleniki plin. (D. .)
Plin bez boje, okusa i mirisa, sastav ljen od ugljika i kisika povezanih dvovalentnom kovalentnom vezom, na staje izgaranjem organske tvari bez prisustnosti O 2. Izvori su ispuni pli novi vozila, dim cigareta i dim indu strijskih postrojenja, eksplozivi, m o varni i vulkanski plinovi, zemni plin, umski poari i fotodisocijacija u gor njim slojevima atmosfere. U krvi se vee na H b pri emu nastaje karboksihemoglobin (C O H b). C O ima 250 puta vei afinitet prema H b nego 02- Pri otrovanju uzrokuje glavobo lju, m uninu, slabost, ubrzani rad sr ca, poremeaj vida, halucinacije, acidozu, hipotermiju, kom u i smrt. Kroninim trovanjem oteuju se mozak, srce, jetra, bubrezi, miii i kosti. (D. .)
ug rijana voda z a hlaenje, vidi to
plinsko oneienje vode. (D. .)

ugroen a v rsta (engl. endangered spe cies; njem. gefihrdete Art), naziv za vrste T za koje postoji odreena vjero-
jatnost da e u bliskoj budunosti izumrijeti u divljini. Postoje razliiti
POJMOVNIK
339
kriteriji prema kojima neka vrsta stje e status ugroene. U SAD-u, su kladno Aktu o ugroenim vrstama (US Endangered Species Act), ugro enom se smatra ona vrsta za koju postoji najmanje 20 posto vjerojatnosti da e izumrijeti u iduih 20 godina ili deset generacija. Prema IU C N (The World Conservation Union), m eunarodnoj organizaciji za ouva nje prirode i prirodnih resursa, vrsta (ili neki drugi takson) ugroena je (ukratko): ako je doivjela smanjenje popu lacije od najmanje 50 posto u pos ljednjih deset godina ili u tri ge neracije ako je suoena sa smanjenjem po pulacije od najmanje 50 posto u sljedeih deset godina ili u tri ge neracije ako je podruje na kojem se pojav ljuje procijenjeno na manje od 5.000 km2 ako je podruje koje zauzima manje od 500 km 2 ako je brojnost populacije procije njena na manje od 2.500 zrelih jedinki s tendencijom daljnjeg smanjivanja od najmanje 20 posto u iduih 5 godina ili u dvije gene racije; ako je brojnost populacije procije njena na manje od 250 zrelih je dinki ako kvantitativne analize pokazuju da je vjerojatnost da e vrsta izu mrijeti u divljini u sljedeih 20 godina ili pet generacija najmanje 20 posto. (I. T.)
u ltra lju b i a s te zra k e (engl. ultraviolet radiation\ njem. Ultmviolettstrahlung),
nje ultraljubiastog dijela (UV) val nih duljina od 180 do 400 nanometara. Razlikuje se U V -A zraenje (400313 nanometara), U V -B zraenje (313-289 nanometara) i U V -C zra enje (289-180 nanometara). N ajo pasnije U V -C zrake apsorbira Zem ljina ozonska ovojnica f titei tako iva bia od njihova tetnog djelovanja. Za razliku od njih, UV -A i U V -B zrake dopiru do povrine Zemlje i djeluju na iva bia kod kojih izazivaju tetne prom jene u staninim molekulama. Zrake oko 300 nm valne duljine iza zivaju opekotine koe, 255 nm djelu ju baktericidno, oko 279 nm imaju antirahitini uinak, a zrake valne d u ljine 340 nm odgovorne su za tamnjenje koe. Pretjerana izloenost moe izazvati rak koe. Kao poslje dica djelovanja UV-zraka javljaju se oteenja koe, zloudne promjene na koi i alergijske reakcije. U dio UV-zraka najmanji je na morskoj ra zini, a poveava se s porastom nad morske visine. (I. T., D. .)
ultrazvu k (engl. ultrasound, njem. Ultraschall), mehaniki, elastini, trans
verzalni ili longitudinalni valovi frek vencija veih od 20 k H z (iznad ljud skoga slunog dometa). N eke ivoti njske vrste koriste ga po principu sonara za orjentiranje u okolini. (D. .)
um jetna gnojiva (engl. arttificia! fertilizers, chemical fertilizers, mineral fertilizers, synthetic fertilizers, anorganic fertili zers, njem. Mineraldiinger), mineralna
kratkovalno elektromagnetsko zrae
gnojiva, anorganska gnojiva, sintetska gnojiva. Krute tekue ili plinovite tvari koje najee sadravaju jedan (pojedinana umjetna gnojiva), dva (mijeana umjetna gnojiva) ili tri (kompleksna umjetna gnojiva) naj
340
E koloki leksikon
vanija elementa koji pripadaju u skupinu primarnih biljnih hranjiva, tj. duik, fosfor, kalij (npr. tzv. NPK gnojiva). U skupinu biljnih hraniva sekundarne vanosti ubrajaju se sum por, magnezij i kalcij, njih sadravaju samo odreena mineralna gnojiva, tzv. sastavljena umjetna gnojiva. Pre ma tome sadravaju li mikro ili ma kro biogene elemente, razlikujemo makrognojiva i mikrognojiva. Mikrognojiva se dijele prema mikroelementima koje sadravaju, primjerice: borna, eljezna, cinkova, molibdenova, manganova, bakrena itd. (D. .)
U N C S B , 1) United Nations Commis
sion on Sustainable Development 2) U nited Nations Com mon Supply Database.

UN EP, U nited Nations Environment
Programme. UNESCO, United Nations Educational Scientific and Cultural Organization. UV zra k e , vidi ultraljubiaste zrake t . uzgoj alg a, jedan od oblika tnarikuhure T je uzgoj morskih alga. Alge kao izvor proteina, vitamina i minerala imaju vanu ulogu u prehrani stanov nika Japana, Kine, Koreje i drugih azijskih zemalja. Osim za ljudsku prehranu, alge se upotrebljavaju i za prehranu stoke, kao gnojivo i kao si rovina za neke industrije. Alge se uz gajaju tako da se na odreenoj dubini horizontalno postavi mrea naprav ljena od grubog materijala na koju se alge same prihvaaju i rastu. Berba alga obino poinje u studenom i tra je do oujka, a uzgajivai ih s mree ubiru rukom. U Japanu su morske alge tradicionalna namirnica. Neke
vrste crvenih algi roda Porphyra po ele su se uzgajati u Japanu u boatim vodama Tokijskog zaljeva jo krajem 17. stoljea. Porphyra ima vrlo visok sadraj proteina, vitamina C, B i E i joda. Neke vrste roda Caulerpa, C. lentillifera i C. racemosa, naveliko slue u prehrani stanovnika Tajlanda. Laminaria je jedna od glavnih m or skih alga koje se rabe u prehrani i za dobivanje kemijskih ekstrakata. U Europi Laminaria je ve dulje vrijeme izvor alginata za razliite industrije. Alginati se upotrebljavaju u kemijskoj industriji u proizvodnji boja (za tek sturu), fotografskoj industriji i kao emulgatori u prehrambenoj industri ji. Ekstrakt alge Gelidium, koji se na ziva agar, rabi se u mikrobiologiji, a agar dobiven od alge Gracilaria uveli ke se upotrebljava u prehrambenoj, tekstilnoj i kozmetikoj industriji. Obilna upotreba algi u mnogim je zemljama dovela do potrebe za njiho vim uzgojem kako bi se osigurala stalna opskrba tom sirovinom, no pravi komercijalni uzgoj alga jo je u zaecima. (I. T.) uzgoj rakova,
o b lik
marikulture t k o ji
se o d n o s i na u zg o j rako va u m o ru , p o n a jv ie ja sto ga p o va
(Palinurus sp.), h la (Homarus sp.) i m e k u ica (Pena-
eus sp .j, a p o n e g d je i s la tk o v o d n ih ra
kova. (I. T.)
uzgoj riba (engl. pisciculture,fisch culture; njem. Fischzucht), djelatnost koja se zasniva na uzgoju slatkovodne ribe u ribnjacima i, rjee, prirodnim i um jetnim jezerima, te uzgoju morske ri be u bazenima, kavezima i zatvore nim uvalama (lagunarni uzgoj). Prvo mjesto zauzima uzgoj aranki (5 mi lijuna tona 1992. god.), a u velikim se
POJMOVNIK
341
koliinama uzgajaju jo i kineski a ran, som, tilapija, jegulja, jesetra, pa strva, ozimica, a od morskih riba lu bin, brancin, list, iverak, gof, komara i druge. Prema podacima FAO-a (Food and Agriculture Organisation o f the United Nations) u 1999. godi ni u akvakulturi je uzgojeno oko 33 milijuna tona ribe, od ega 20 miliju na tona slatkovodne i 13 milijuna to na morske ribe. (I. T.) uzgoj k o ljk aa, jedan od, ako ne i najstariji oblik marikulture t koji pot jee jo iz antikih vremena. Suvre meni uzgoj koljkaa najei je u produktivnim uvalama koje su zaklo njene od jakih morsldh struja i valo va, a voda je prildadne slanosti i tem perature. Osim kamenica i dagnji, uzgajaju se jo i jakopska kapica, ja panska kamenica i dr. U prvoj fazi uzgoja u more se stavljaju razliiti predmeti na koje se plutajue liinke koljkaa prihvaaju. Predmeti sa
koljkaima zatim se upleu u uad stvarajui pergolare koji se zatim vje aju o plutae (bove). itava se struk tura zove park. Uzgoj se zatim moe nastaviti i na nekoj drugoj lokaciji, ne nuno u uvali gdje su mlade koljke bile uhvaene. koljkai se hrane fil triranjem planktona t i organskih es tica iz mora, pa njihova prehranjivanje nije skupo. Njihova sposobnost filtracije iskoritava se u kombinira nom uzgoju koljkaa i riba. Budui da kavezni uzgoj riba izaziva eutrofikaciju T mora i posljedino bujan rast planktona, u blizini kaveza s ribama se postavljaju parkovi sa koljkaima koji filtriraju viak planktona i organ skih estica. Glavne lokacije za uzgoj koljkaa u Hrvatskoj su Malostonski zaljev i Limski kanal. Od koljkaa koji se ne upotrebljavaju u prehrani vano je spomenuti uzgoj bisernih koljki koje se u Japanu kultiviraju od kraja 19. stoljea. (I. T.)
vanije u m sk e zaje d n ice zahvaljujui
zatvorena jedinica pokrivaju neko po druje. Biljni pokrov nekog podruja. Pojam takoer oznauje razdoblje ve getacije odnosno razdoblje rasta i i votne aktivnosti biljnog svijeta, prim jerice u um jerenom kontinetalnom podruju nakon zimskog mirovanja. vaniji datumi u zatiti okolia, Postoji razlika izm eu potencijalno 2. veljae D an zatite movara prirodne i dananje realne vegetacije. 22. oujka Svjetski dan zatite Potencijalno prirodna je ona koja bi voda se razvila s obzirom na postojee kli 22. travnja D an planeta Zemlje matske t i okoline uvjete t da nije bilo 22. svibnja Svjetski dan bioloke antropogenog utjecaja, nasuprot to raznolikosti i me dananja realna vegetacija nastala D an zatite prirode u je kao posljedica povjesnog razvoja Hrvatskoj ekosustava 1 na odreenom prostoru, 5. lipnja Dan zatite okolia koji ukljuuje antropogeni utjecaj. 8. lipnja D an zatite planinske Primjerice slika potencijalne vegeta prirode RH cije u Hrvatskoj bila bi. uglavnom u 16. rujna D an zatite ozonske ma, kako u prim orskom tako i u kon ovojnice tinentalnom podruju (s iznim kom, toila, strm ih litica, obale mora i si.), 17. rujna m eunarodna akcija Oistim o svijet no ljudskom aktivnou ta je slika
Carpinetum orientalis t , Ostryo-Quercetum pubescentis T, Querco-Carpinetum illyricum T, Fagetum illyricutn montanum t , Abieti-Fagetum t i Fagetum subalpinum t . (I. T.)
svom geografskom poloaju, Hrvatska se odlikuje raznolikom umskom ve getacijom koju izgrauje velik broj bi ljnih vrsta i umskih zajednica. N a po druju Hrvatske nalazimo ak 68 um skih zajednica, od kojih izdvajamo va nije: Omo-Quercetiun ilicis T, Querco-
4. listopada D an zatite ivotinja 13. listopada Dan smanjenja prirodnih katastrofa.

(I. T.) v e g e ta c ija (lat. vegetatio, onis f. ve getacija, engl. vegetation, njem. Vegetation), sve biljke koje kao vie ili manje
POJMOVNIK
343
u v e lik e iz m je n je n a . Stoga, p rim a rn a il i p r ir o d n a ve g e tacija , s o b z ir o m na g e n e z u je s t o n a k o ja je n astala p r ir o d n im p u te m , za r a z lik u o d s e k u n d a rn e i l i a n tro p o g e n e v e g e ta c ije k o ja j e n a stala z b o g d je lo v a n ja o vje ka . (D. .)
v e g e ta c ijs k i pojas, h o r iz o n ta ln o , s p o ra s to m nadmorske visine u v is o k im

p la n in a m a i g o r s k im m a s iv im a s re d n je v e li in e , z b o g p r o m je n je n ih eko lokih uvjeta T (te m p e ra tu ra , tla k , pa d a lin e , o b o rin e , vje ta r, s k ra e n je v e g e ta c ijs k o g ra z d o b lja itd .) m je n ja se i v e g e ta c ijs k a s lik a . G r a n ic e iz m e u pojasa i p ro m je n a
redno s povrinom Zemlje. Vjetar na staje kao posljedica djelovanja gradijentne sile zbog nejednakog tlaka u horizontalnoj ravnini. Osnovni uz rok vjetra su nejednake temperature Zemljine povrine, tj. razliita brzina grijanja ili hlaenja zraka nad razli itim podlogama, npr. nad kontinen tom i oceanom, obalom i morem, po ljem i um om , ekvatorom i polovima. (I. T.)
v je tre n jaa (engl. ivind energy platit] njem. Windkraftwerk), postrojenje u kojem se kinetika energija vjetra T slu
vegetacije T su otre
i nag le. U p la n in a m a u m je r e n o g k l i m a ts k o g pojasa, najee m o e m o ra z lik o v a ti; b re u ljk a s ti pojas, d o n ji p o ja s g o rs k e u m e , g o r n ji p ojas g o rsk e u m e , p o ja s k le k o v in e , p la n in s k i p o ja s i s n je n i ( n iv a ln i) pojas. (D. .)
i za dobivanje elektrine energije (struja). Vjetrenjae su tradicionalno sluile u nekim zemljama za mljeve nje ita i crpljenje vode, a odnedavna slue kao elektrane za proizvodnju struje. Prva takva elektrana putena je u rad 1941. godine u SAD-u. (I. T.)
vfaga zra k a (engl. humidity; njem. Feuchtigkeit), mjera sadraja vodene
v e r tis o l, v id i s m o n ic a . (D. .) v iro cid i, o t r o v n e

tv a ri n a m ije n je n e
s u z b ija n ju v iru s a . (D. .)
v is o k e u m e , u m e n astale o d stabala
p re te n o iz s je m e n a i l i sa d n ica. N a z i v a ju se jo i u m e sje m en ja e. (I. T.)
v ita lite t (lat. v ita e - iv o t, eng. v it a lity), v ita ln o s t, iv o tn o s t, iv o tn a s p o s o b n o s t, k re p k o s t, iz d r ljiv o s t . P o ja m d e f in ir a o p t im u m s v e u k u p n ih iv o t n ih fu n k c ija , f iz io lo k ih , m e ta b o li k ih , r e p r o d u k t iv n ih a li i o n ih d u e v n ih , e t o lo k ih i si. T a k o e r p o ja m se k o r is t i i p r i d e fin ir a n ju p o te n c ija ln o d o s e z ljiv e iv o tn e d o b i n e k o g o rg a n iz m a o d n o s n o v je ro ja tn o s t d u ljin e iv lje n ja . (D . .)
pare u zraku. Obino se iskazuje kao relativna vlanost ili om jer izmeu tre nutanog i ravnotenog tlaka vodene pare u zraku pri istoj temperaturi i izraava se postotkom. Relativna vlanost pokazuje koliko se vodene pare nalazi u zraku prema maksimal noj koliini koju bi zrak mogao sa dravati uz jednaku temperaturu. Vlaga je vaan ekoloki im benik jer odreuje intenzitet transpiracije T. (I.
T.)
v o d a (lat. aqua\ engl. ivater; njem. Wasser), je na Zemlji norm alno prisutna
v je ta r (en g l. m n d \ n je m . Wind), s tru ja

n je a tm o s fe rs k o g zra k a k o je j e u s p o
u sva tri agregatna stanja: tekuem (mora, oceani, rijeke, jezera itd.), pli novitom (vodena para u atmosferi t ) i krutom (led). Voda na Zemlji ini njezin vodeni plat ili hidrosferu f .
344
Ekoloki leksikon
Premda molekule vode imaju jedno stavnu strukturu, njezina su svojstva prilino sloena. Molekula vode (H 2O) sastoji se od jednog atoma ki sika (O) i dva atoma vodika (H), koji s kisikovim atomom zatvaraju kut od 105. Svaki atom vodika u molekuli vode s kisikom povezan je kovalentnom vezom koja nastaje stvaranjem zajednikog elektronskog para. Kisi kov atom privlai elektronski par iz obje veze, uslijed ega dio molekule uz kisik ima mali negativni naboj, a dio molekule s vodicima ima mali pozitivni naboj. Posljedica takva raz dvajanja naboja jest ta da molekula vode ima dva kraja pozitivni i ne gativni, pa se naziva dipol. Svaki kraj molekule vode privlai suprotno na bijene krajeve drugih molekula vode. Ta privlana sila stvara slabu vodikovu vezu. Vodikove veze izmeu moleku la vode mnogo su slabije od kovalentnih veza unutar jedne molekule, i neprestano se prekidaju i nanovo stvaraju. Posljedica ovakva poveziva nja izmeu molekula vode u nekoj vodenoj masi jest ta da se one odupi ru vanjskim silama koje ih nastoje razdvojiti. To svojstvo vode, poznato pod nazivom viskoznost, ima vaan uinak na organizme koji plutaju ili plivaju u moru i kopnenim vodama. Uzajamno privlaenje molekula vode na povrini vodene mase stvara po vrinsku napetost. Upravo se tim svoj stvom koriste mnogi organizmi koji se kreu po povrini vode, poput ku kaca koji po njoj hodaju. Viskoznost i povrinska napetost su svojstva koja ovise o temperaturi i poveavaju se sa smanjenjem temperature. S promje nom temperature mijenja se i gustoa vode. Voda ima najveu gustou pri
4C, a povienjem temperature iznad ili smanjenjem ispod te vrijednosti njezina se gustoa smanjuje. Led, kruto agregatno stanje vode, ima oko 8 posto manju gustou od vode u te kuini i zato uvijek pluta na vodi. Ledite vode iznosi 0C, a vrelite 100C. Voda ima veliki toplinski kapa citet, to znai da moe primati ili iz davati velike koliine toplinske ener gije bez veih promjena vlastite tem perature. Velike vodene mase polako apsorbiraju toplinu kad je zrak iznad njih topliji i postupno je otputaju kad je zrak hladniji i tako ublaavaju temperaturne promjene vodenog okolia i susjednoga kopna. Voda je odlino otapalo za veinu tvari u pri rodi. Posebno se to odnosi na kristale soli u kojima su ioni meusobno po vezani ionskom vezom, poput natrijeva klorida (NaCl). Prilikom otapanja u vodi soli se disociraju na ione od ko jih su sastavljene. Oko 3,5 posto m or ske vode ine otopljene tvari, prven stveno soli, a preostalih 96,5 postoje ista voda. U vodi otopljene tvari se dijele u tri glavne skupine: (1) anor ganske soli; (2) otopljeni plinovi (ki sik, duik, ugljikov dioksid i dr.); i (3) organski spojevi podrijetlom od ivih organizama (proteini, ugljikohidrati, masti, aminokiseline itd.). Koliina otopljenih anorganskih soli odreuje slanost T vode i ba kao i sadraj otop ljenih plinova, posebice kisika t , ugljikova dioksida i duika, ima veliku bioloku vanost. Koncentracija hidronijevih iona (pH) kao i koncen tracija razliitih organskih tvari takoer su bioloki vane. U vodi se nalaze i neke organske tvari umjetnog podrijetla, poput D D T -a i slinih, koje je u okoli svojom djelatnou
POJMOVNIK
345
unio ovjek, a koje mogu imati vrlo tetne uinke na ive organizme. (I.
T.)
voda u tlu (engl. soil water, rhizic ivater, vadose ivater), voda se u tlu uglavnom nalazi u kapilarnim porama, dok se iz nekapilarnih pora uglavnom ocjeuje a njeno mjesto u nekapilarnim pora ma zauzima zrak. U tlu se pojavljuje kao: slobodna voda tj. vodena para u porama tla, konstitucionalna ili kristalizacijska voda koja je kemijsld ve zana u razliitim spojevima u tlu, higroskopska ili adsorpcijska voda, fil mska ili lentokapilarna voda, kapilar na voda, gravitacijska voda i podzem na voda. (D. .)
vodne zalihe na kopnu (engl.
terrestrial ivater reseivoir; njem. terrestrisches Wasserreservoir), procjenjuje se da na
Zemlji ima priblino 1.386,000.000 km3 vode, od ega se vie od 97 posto nalazi u oceanima. Terestrike vodne zalihe ine 2,596 posto ukupne vode na Zemlji ili 35,978.000 km3. Od to ga je najvie vode smrznuto u lede njacima i ledenim pokrovima: 27,500.000 km3 ili 76,436 %. Veina preostale vode nalazi se ispod Zem ljine povrine. To su podzemne vode na koje otpada 8,200.000 km3 ili 22,792 posto. U zatvorenim morima nalazi se 105.000 km3 ili 0,292 posto terestrikih vodnih zaliha, a u slatko vodnim jezerima 100.000 km3 ili 0,278 posto. Vode u tlu ima 70.000 km3 ili 0,195 posto, a u rijekama 2000 km3 ili 0,006 posto. Procjenjuje se da se u ivim organizmima nalazi 1000 km3 ili 0,003 posto ukupne vode. (I.
T.)
vodnogospodarski su sta v , kompleksni sustav gospodarenja vo dama iji se poslovi mogu svrstati u tri glavne grupe: koritenje voda, zatita od voda i zatita voda. Pod koritenjem voda razumijeva se vodoopskrba sta novnitva, naselja, industrije i drugih subjekata, natapanje poljoprivrednih zemljita i opskrba ribnjaka vodom, iskoritavanje energije voda, vodoto ka za transport i plovidbu i upotreba voda za rekreaciju i turizam. Zatita od voda ukljuuje zatitu od poplava, erozije i bujica, kontrolu, prognozira nje i obavjetavanje o stanju voda, ureivanje vodotokova, hidromelioracijsku odvodnju i drugo. Zatita vo da obuhvaa zakonsku regulativu i ra zliite mjere za zatitu voda od one ienja, ispitivanje kvalitete vode za vodoopskrbu i druga ispitivanja voda, spreavanje i ograniavanje unoenja opasnih i tetnih tvari u vode, spre avanje odlaganja otpada na podru jima na kojima to moe utjecati na kvalitetu voda, odvodnja otpadnih voda, proiavanje voda i izgradnja ureaja za proiavanje, interventne mjere u izvanrednim sluajevima oneienja voda i drugo. (I. T.) vodo zatitn o podruje (njem. Wasserschutzgebiet), podruje u kojem vri jede posebne mjere kontrole, zabrane i zatite protiv svih djelatnosti koje mogu oneistiti prirodne zalihe vode, od koje se kondicioniranjem dobiva pitka voda. (D. .) vokliko vrelo, tip jakih krkih vrela iz kojih voda izbija uzlaznim kana lom na mjestima gdje topografska po vrina presijeca sustav podzemnih pukotina ili kanala. Mogu biti stalna ili periodina, smjetena po dnu i
346
Ekoloki leksikon
stranama rijenih dolina, u samim rijenim koritima, pokraj jezera i na njihovu dnu, uz rub krkih polja i kraj morskih obala. Naziv su dobila po vrelu Fontaine de Vaucluse u junoj Francuskoj. (I. T.)
vrelo, mjesto na kojem izbija voda iz
podzemlja topljivih stijena (vapnenakih, dolomitnih i dr.). Vrela su e sto bogatija vodom nego izvori t , ali je izbijanje vode iz vrela periodina ili epizodna pojava koja ovisi o pluviometrikom reimu, geolokoj grai i reljefu. (I. T.)
vrijem e (engl. weather, njem. VVetter),
kacije ivih bia, od koje se izvode sve ostale taksonomske skupine (podvrs ta, rod, porodica, red, razred, koljeno, carstvo). Skupina populacija slinih svojstava koje se meusobno slobod no stvarno ili potencijalno rasplouju i razmnoavaju, a reproduktivno su odvojene od drugih takvih skupina, Mayr 1969. S toje ira reproduktivna jedinica koja ukljuuje vei broj je dinki koje se mogu meusobno ra sploivati, daju plodno potomstvo i zajedniku zalihu gena (gene pool, genofond), Dobzhansky 1951. (D..)
vrsta tla, nia sistematska jedinica u
ukupnost atmosferskih pojava (vjetar, tua, snijeg itd.) i stanja atmosfere (temperatura, naoblaka, vlanost, tlak zraka i dr.) u odreenom trenutku na odreenom mjestu. (1. T.)
vrsta (engl. species, njem. Art), temeljna
klasifikaciji razliitih tipova tla, dijeli se na podvrste i facijese. Razliite vrs te tla svrstavaju se u vie sistematske kategorije pedoklasifikacije: podvarijetete, varijetete, podtipove, tipove i klase. (D. .)
jedinica sustava taksonomske klasifi
WCED, 1) World Commission on En vironment and Development. 2) 'Ve stern Center for Environmental Decision-making. WCMC, World Conservation M onito ring Centre, UK. WHO, World Health Organization.
WMO, World Meteorological Organi zation. WR1, World Resources Institute. WWF, World Wide Fund for Nature. WW8, Worldwatch Institute. WWW, World Weather Watch.
zag a en je voda (engl. water pollution; njem. Wasserverschmutzung), oneie
nje biolokim supstratom (mikroor ganizmima, fekalijama, klaonikim otpadom, otpadom iz prehrambenih proizvodnji itd.) koje je vee od do putenog. Zagaenje voda oituje se pogoranjem vrste vode odnosno ka tegorije vode. Zagaenjem voda do vodi se u opasnost zdravlje i ivoti ljudi i mogu nastupiti poremeaji u gospodarstvu i u drugim podrujima zbog stanja kakvoe vodnog okolia. Usporedi oneienje okoliah. (I. T O.
S D..)
zakiseljavanje tla (engl. soil acidifica-
nja korijena. Pritom se iz ugljikova dioksida stvara ugljina kiselina i pH vrijednost tla se sniava. N a prirodno kiselim tlima razvijaju se acidofilne zajednice, prilagoene kiseloj reakciji podloge. Procesu zakiseljavanja tla pridonose kisele kie T. Vidi kemijska
svojstva tla t. (I. T.)
Zakon o lovu, objavljen u N . n. 10/94.
tion; njem. Bodenversauemng), povea
nje kiselosti tla, tj. snienje pH vri jednosti tla. Kisela tla se prirodno jav ljaju na silikatnoj podlozi ili na dub ljim profilima tla nataloenog povrh vapnenca i dolomita, u podrujima s hum idnom klimom u kojima je tok vode u tlu descendentan pa dolazi do ispiranja baza. Kiselost tla tada se po veava. Slabo prozrana tla takoer mogu biti kisela zbog poveane kon centracije ugljikova dioksida uslijed mikrobioloke aktivnosti u tlu i disa
Zakon o lovu ureuje koje se ivoti njske vrste smatraju divljai; tko ima pravo lova; lovita, vrste lovita i po vrine izvan lovita; koncesije prava lova; davanje lovita u zakup i podza kup; lovnogospodarsku osnovu, pro gram uzgoja divljai i program zatite divljai; uzgoj i zatitu divljai; lov i iskoritavanje divljai i njezinih dije lova; sprjeavanje tete od divljai i naknadu tete, sprjeavanje tete na divljai i naknadu tete; upravni i in spekcijski nadzor nad provedbom za kona; i kaznene odredbe. (I. T.)
Zakon o m orskom ribarstvu,
objavljen u N. n. 78/94. Zakonom se ureuje gospodarenje obnovljivim biolokim bogatstvom mora, a to obuhvaa zatitu, ribolov i uzgoj riba i drugih morskih organizama. (I. T.)
POJMOVNIK
349
Zakon o otocim a, objavljen u N . n.
Zakon o stoarstvu, objavljen u N.
34/99., se temelji na naelima Nacio nalnog programa razvitka otoka i nji me se ureuje upravljanje razvojem hrvatskih otoka kao nacionalnim pri rodnim bogatstvom, u skladu s oso bitom zatitom propisanom Usta vom. (I. T.)
Zakon o poljoprivrednom zem ljitu,
proieni tekst Zakona objavljenje u N . n. 54/94. Njim e je odreeno koja se zemljita smatraju poljoprivred nim i ureenje nain iskoritavanja i zatita poljoprivrednog zemljita. (I.
T.)
Zakon o prostornom ureenju,
n. 70/97. Tim se Zakonom ureuju uzgoj i proizvodnja uzgojno valjanih ivotinja, oploivanje domaih ivo tinja, trgovina uzgojno valjanim i votinjama, zoohigijenski uvjeti dra nja domaih ivotinja, zatita okolia u uzgoju i iskoritavanju domaih i votinja, kakvoa stone hrane i proiz voda ivotinjskog podrijetla, ustroj i provedba uzgoja uzgojno valjanih i votinja i druga pitanja vana za uinkovitost i promicanje stoarstva. (I. T.)
Zakon o um am a, temeljni
donesen 30. oujka 1994. godine, Za kon o prostornom ureenju (N. n. 30/94.) regulira ustrojstvo sustava prostornog ureenja, dokumente prostornog ureenja i njihovo pro voenje, nadzor nad provedbom Za kona, kaznene odredbe, te prijelazne i zavrne odredbe. Prostornim uree njem osigurava se gospodarenje, za tita i upravljanje prostorom Repu blike Hrvatske kao osobito vrijednim i ogranienim nacionalnim dobrom. Gospodarenjem, zatitom i upravlja njem prostorom ostvaruju se uvjeti za drutveni i gospodarski razvoj, zatitu okolia, racionalno koritenje prirod nih i povijesnih dobara na naelu in tegralnog pristupa u planiranju pro stora (l. 1. i 2. Zakona o prostornom ureenju). (I. T.)
Zakon o slatkovodnom ribarstvu,
zakon kojim se ureuje pravni reim uma i njihova zatita. Proieni tekst Za kona o umama objavljen je u N. n. 52/90. Zakonom su odreeni uvjeti i nain gospodarenja umama i um skim zemljitem tako da bi se omo guilo njihovo optimalno gospodar sko iskoritavanje uz istovremenu za titu i unapreenje svih opekorisnih
funkcija uma t . (I. T.)

Zakon o vodam a, objavljen u N. n.
objavljen u N. n. 18/86., 43/86. (ispr.), 34/89., 19/90. (l. 55), 26/93. (l. 91). Zakonom se ureuje zatita, uzgoj i ribolov u slatkim vodama. (I.
T.l
107/95. Zakonom se ureuje pravni status voda i vodnog dobra, nain i uvjeti upravljanja vodama (koritenje vodama, zatita voda, ureenje vodo toka i drugih voda i zatita od tetnog djelovanja voda), nain organiziranja i obavljanja poslova i zadataka kojima se ostvaruje upravljanje vodama; os novni uvjeti za obavljanje djelatnosti vodnog gospodarstva; ovlasti i du nosti tijela dravne uprave i drugih dravnih tijela, jedinica lokalne sa mouprave i uprave i drugih pravnih subjekata te druga pitanja znaajna za upravljanje vodama. Zakonom se ujedno osnivaju i Hrvatske vode pravna osoba za obavljanje poslova upravljanja vodama. (I. T.)
350
E ko lo ki leksikon
Z akon o zatiti bilja, objavljen u N .
n. 10/94. Zakonom se ureuje zatita bilja i biljnih proizvoda od tetoina bilja, zdravstvena kontrola bilja u prom etu, prom et sredstava za zatitu bilja i ureaja za njihovu prim jenu te sprjeavanje tetnih posljedica od pri mjene sredstava za zatitu bilja po zdravlje ljudi, ivotinja, bilja i okolia, i druga pitanja vana za provoenje jedinstvenog sustava zatite bilja u Republici Hrvatskoj. (I. T.)
Zakon o zatiti okolia, objavljen u

N . n. 82/94. T o je prvi opeekoloki zakon donesen u RH. N jim e su ure ena temeljna naela hrvatskog prava s podruja zatite okolia, provedba zatite okolia u RH, dokum enti o zatiti okolia, sustav financiranja i nadzor nad provedbom zatite oko lia te odgovornost za oneiavanje. Zakonom se ureuje zatita okolia radi njegova ouvanja, smanjivanja ri zika za ivot i zdravlje ljudi, radi osi guravanja i poboljavanja kakvoe ivljenja. Zatitom okolia osigurava se cjelovito ouvanje kakvoe okolia, ouvanje prirodnih zajednica, racio nalno iskoritavanje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji nain za okoli, kao osnovni uvjet zdravog i odrivog razvoja. (I. T.)
Z a ko n o zatiti prirode, objavljen u
mjere, nain organiziranja i provoe nja zatite zraka i poboljanja njegove kakvoe u Hrvatskoj. Osnovna je svr ha zatite i poboljanja kakvoe zraka ouvati zdravlje ljudi, biljni i ivotinj ski svijet, kulturne i materijalne vri jednosti; postii najbolju m oguu ka kvou zraka; sprijeiti ili barem sma njivati oneiavanja koja utjeu na prom jenu klime; i uspostaviti, odr avati i unapreivati cjelovit sustav upravljanja kakvoom zraka na terito riju drave. Zakon o zatiti zraka usko je povezan sa Zakonom o zatiti oko lia T i Zakonom o prostornom ureenju
f . (I. T.)
zakonski okviri zatite okolia,

ouvanje prirode i okolia jedna je od najviih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. U stavnim od redbama o pravu na zdrav ivot i zdrav okoli osigurava se poboljanje kakvoe ivljenja za dobrobit sada njih i buduih generacija, U Deklara ciji o zatiti okolia u Republici H r vatskoj, koju je Sabor Republike H r vatske donio 1992. godine, sadrano je opredjeljenje za izgradnju pravnog sustava sukladno m eunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice kojima e se u pot punosti osigurati trajna, sustavna i uinkovita zatita okolia. Zakonom o zatiti okolia (N. n. 82/94.) utvr ena su obvezna polazita u zatiti okolia na temelju opeprihvaenih naela i naela m eunarodnog prava: institut odgovornosti za oneiava nje okolia, provoenje upravnog i inspekcijskog nadzora, obveza izrade strategije i izvjea o stanju okolia, uvoenje katastra oneiavanja, in formacijskog sustava, praenje stanja
N . n. 30/94. (dopune u N . n. 72/94). Zakonom su odreeni zatieni dijelovi prirode T i pravni reim svakoga od njih (naini njihove zatite, nadzor nad zatitom prirode, osiguravanje racionalnog koritenja prirode, spijeavanje tetnih zahvata itd.). (I. T.)
Za kon o zatiti zraka, objavljen
u N . n. 48/95. Zakonom se odreuju
POJMOVNIK
351
okolia, osiguravanja javnosti podata ka o stanju okolia i sudjelovanje jav nosti te poticajne mjere u zatiti oko lia. Brojnim podzakonskim propisi ma utvrena je obveza obavjetavanja javnosti o stanju okolia i obveza jav nog uvida u tijek postupka procjene utjecaja na okoli. Takoer, donoe njem drugih zakona kojima se ure uju pitanja o drugim sastavnicama okolia, a koje su pripremila i izradila druga nadlena ministarstva i dravne uprave, osigurala su potpuniju zatitu pojedinih sastavnica okolia. Repub lika Hrvatska potpisnica je veeg bro ja m eunarodnih ugovora iz po druja zatite okolia. Provodei te ugovore, Hrvatska djeluje sustavno, planski i koordinirano u razvoju m eunarodnog prava zatite okolia. (Iz Izvjea o stanju okolia u Repu blici Hrvatskoj, N. n. 88/98.). (I. T.)
krajolik je prirodni ili kultivirani pre djel vee estetske ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajolik karakteri stian za pojedino podruje. U za tienom krajoliku nisu doputene radnje koje naruavaju obiljeja zbog kojih je proglaen zatienim. U H r vatskoj 28 lokaliteta ima status zati enoga krajolika. To su npr. krajolik Limskog zaljeva, Slapnica (Jastrebarsko), Brela (Makarska), okolica Ozlja i Oki-grada (Samobor), Konavoski dvori (Dubrovnik), plaa Zre (Pag), kanjon Cetine, Vidova gora (Bra) i drugi. (I. T.)
zatita okolia (engl.
environmentalisrn; njem. Unnveltschutz), drutveni
zaliha gena
gene pool\ n je m . Genpool), s k u p s v ih gena T i n jih o v ih r a z li it ih alela k o je p o s je d u ju sve re

(engl.
p r o d u k t iv n o sp o s o b n e je d in k e n e ke p o p u la c ije . (I. T.)
ili politiki pokret koji ima za cilj educirati javnost o problemima one ienja okolia i poticati na ijeavanje tih problema. Prem da zahtijeva razumijevanje odreenih ekolokih principa, zatita okolia se ne bavi znanstvenim istraivanjima i nije poddisciplina ekologije T, pa je od nje valja razlikovati. Vidi okoli f , zakon
0 z a titi o k o li a t . (I. T.)
zatieni dijelovi prirode, dijelovi
zatitar okolia (en g l.
prirode koji su od interesa za R. H r vatsku i imaju njezinu posebnu za titu. T o su nacionalni parkovi par kovi prirode t , strogi rezervati t , posebni rezervati T, park-ume t , zatieni kra jolici T spomenici parkovne arhitekture T i pojedine biljne i ivotinjske vrste. Zati eni dijelovi prirode rasporeeni su u razrede od meunarodnog, dravnog i lokalnog znaenja, to utvruje M ini starstvo zatite okolia i prostornog ureenja. (I. T.)
zatieni krajolik, prema Zakonu o
environmental activist), e k o lo g is t; o so b a k o ja j e v i e
il i m a n je a k t iv n o u k lju e n a u za titu o k o li a f . (I. T.)
zatita um a, suvremena zatita u
zatiti prirode (N. n. 30/94.) zatieni
ma usmjerena je na ouvanje ekolo ke ravnotee u umskom ekosustavu 1 obuhvaa zatitu uma od tetnih abiotikih, biotikih i antropogenih utjecaja. Sume su ugroene od loega gospodarenja, poara, poremeenog reima voda, neprimjerenog iskori tavanja, raznovrsnih tetnika (kukci i njihove liinke, glodavci, virusi, bak terije, gljive i dr.), oneienja zraka,
352
Ekoloki leksikon
tla i voda, kiselih kia i dr. U tom smislu zatita uma podrazumijeva primjereno gospodarenje, zatitu u ma od tetoina, njihovo suzbijanje i provoenje preventivnih mjera, zati tu uma od poara izgradnjom protu poarnih prosjeka, odravanjem izvo ra i izgradnjom akumulacija za vodu, motrenjem i nabavom opreme za ga enje poara, zatitu umskoga tla i stabala i druge preventivne i represiv ne mjere. (I. T.)
zbrinjavanje otpadnih voda (engl.
ivaste mater purification, njem. Abwasserreinigung), proiavanje (ienje,
kondicioniranje, tretiranje) otpadnih voda obavlja se: mehaniki, fizikalno-kemijski i bioloki. Do mjesta proiavanja otpadne vode sakuplja ju i odvode kontroliranim sustavom cijevi, kanala i graevina koje zovemo kanalizacija. Povrinski oneistai (krupni otpad, papir, krpe, plastika, lie i dr.) uklanjaju se mehaniki na reetkama za izdvajanje (proces reetarenje) i/ili usitnjavanjem (tzv. dezintegracija odnosno rezanje krup nih otpadnih tvari na 3-8 mm, usitnjivaima sa slobodnim prolazom vo de ili s motornom crpkom) kako ne bi smetale u daljnjem postupku ie nja. U mehanike metode pripadaju pjeskolovi (njem. Sandfang) i uklanja nje uljastih tvari (masti, ulja, nafte i si.) koje plutaju na povrini, a u vodi reagiraju s bazama tvorei spojeve tzv. sapune i smetaju biolokoj fazi proiavanja otpadnih voda (ukla njaju se napravama tzv. mastolovima, njem. Fettfanger). Fizikalno-kemijski postupci, koji najee slijede meha niko ienje, ukljuuju taloenje (gravitacijsku sedimentaciju), is
plivavanje (flotaciju), zgruavanje (koagulaciju), pahuljienje (flokulaciju), cijeenje (filtraciju tj. postupak proputanja otopine kroz porozni fil tar), centrifugiranje, adsorpciju, ke mijsku precipitaciju, oksidaciju i re dukciju, neutralizaciju, ionsku izmje nu, postupak zamjene iona izmeu krutine (ionskog izmjenjivaa) i teku ine (tj. otopine elektrolita) i membranske postupke (primjerice, obrnu tu osmozu). Taloenje zrnatih i pa huljastih (flokule) estica tj. anorgan ske i dijela organske suspendirane tvari, obavlja se u tzv. prethodnim talonicima (primarna talonica). To su posebno konstruirani bazeni ija dimenzija, dubina izgled i izvedba (primjerice izvedba sa zgrtaem m u lja ili bez njega) ovisi o vrsti estica, a projektiranje je zasnovano na ispitiva njima na modelima za razliite di menzije estica. Osim primarnih po stoje i tzv. naknadne talonice (se kundarne talonice) s izljevom pro iene otpadne vode u prijemnik (recipient). One sedimentiraju esti ce tek nakon svih provedenih kemij skih i biolokih postupaka proia vanja, najee su okrugla tlocrta i ta loe pahuljiaste estice tzv. proce som bistrenja, odnosno prije nepo srednog isputanja tretirane otpadne vode u okoli. Flotacija, prirodna ili stimulirana (poveanim tlakom zra ka, kemijskim sredstvima, elektrolizom i si.) iskoritava prirodno svoj stvo nekih tvari koje su lake od vode i na njoj plutaju (masti, ulja i si.). Koagulacija se zasniva na dodatku reagensa soli aluminija NaAJ02, A b(S 04)3 i dr., eljeza FeS 0 4 , Fe2(S04)3 i dr., koji destabiliziraju koloide promjenom elektrostatskog
POJMOVNIK
353
naboja dispergiranih estica. Tako koloidno dispergirane estice koaguliraju i mogu se odvojiti sedimentacijom , filtracijom i flotacijom. Slian je proces flokulacija (najstariji poznati flokulant je silicij, to ga sadrava dijatomejska zemlja). Bioloki postupci ienja otpadnih voda ukljuuju pri rodne procese (mikrobioloke, ie nje viim biljem i si.) pretvorbe ras prene organske i dijela anorganske' tvari u biomasu (stanice, tkiva, orga nizme i si.). Bioloki postupci ie nja mogu se primjenjivati samo onda ako u otpadnoj vodi ne postoje opa sne tvari u kritinim koncentracija ma. Mikrobioloki procesi ienja otpadnih voda dijele se na aerobne i anaerobne. Mikroorganizmi mogu biti slobodno suspendirani u vodi ili privreni na krutu podlogu. Anaerobni ureaji s mikroorganizmima na krutoj podlozi su prokapnici, okretni bioloki nosai (biodiskovi) i grubi pjeani filtri. Aerobni ureaji i po stupci s mikroorganizmima suspen diranima u vodi su aktivni mulj, ozraena i aerobna laguna i spremnik za stabilizaciju mulja. U anaerobne postupke i ureaje s mikroorganiz mima privrenima na podlogu ubrajaju se anaerobne cjediljke (filtri) i anaerobne lagune, a anaerobni po stupci i ureaji sa suspendiranim or ganizmima ukljuuju anaerobnu digestiju i anaerobnu stabilizaciju m u lja. ienje otpadnih voda viim bi ljem zasniva se na dovoenju u kon takt otpadne vode (iz koje su uglav nom uklonjene vrlo otrovne tvari) i vieg bilja (movarnog bilja poput trske, aa, salvinije, vodene lee i dr. ili nekih poljoprivrednih biljaka npr. ria i dr.). Vie biljke za rast i razvoj
troe duikove spojeve i anorganske soli, smanjujui istovremeno njihovu koncentraciju u vodi. Novonastala biomasa, redovito se otklanja i moe se dalje upotrijebiti (kao stona hrana i si.). (D..)
zonobiom (engl. zonobiome; njem. Zo-
nobiom), zemljopisni prostori razgra
nieni na temelju izgleda klimazonalnih vegetacijskih podruja i njihovih klimatskih prilika. Prema Heinrichu Walteru (Vegetation und Klimazonen: Grundriss der globalen Okolo gie; 1990.) postoji ukupno devet kli matskih zona i isto toliko zonobioma (ZB), I. ekvatorski ZB tropska kina uma II. tropski ZB tropska listopadna uma i savana III. subtropski ZB suptropska ve getacija pustinja IV. mediteranski ZB tvrdolisne ikare osjetljive na mraz V. toplo temperirani (oceanski) ZB vazdazelene ume osjetljive na mraz VI. tipino umjereni ZB bjelogo rine listopadne ume, otporne na mraz VII. kontinentalni ZB stepe do pustinje hladnih zima, otporne na mraz VIII. borealni ZB tajga K . polarni ZB tundra. Prijelazna podruja izmeu zono bioma nazivaju se zonoekotonima T. (I.
T.)
zonoekoton (njem. Zonookotone), pri
jelazna podruja izmeu zonobioma T. Klimatske zone i zonobiomi nisu o tro odvojeni, nego se preklapaju na irokim prijelaznim podrujima koja
354
Ekoloki leksikon
se nazivaju zonoekotonima. U njima se smjenjuju tipovi vegetacije, npr. li stopadnu umu zamjenjuje stepa. Zonoekotoni se oznauju prema zonobiomima koje povezuju, npr. zonoekoton I/II, z. II/III, z. III/IV, z. I V / V itd. (I. T .)
zoobentos (gr. zoo n ivo bie, i
zoocidi (engl. zoocides, njem. Zoozide),
openiti naziv za sve otrovne tvari na mijenjene suzbijanju populacija ivo tinja. (D. .)
zooekologija (gr. zo o n ivo bie,
ivotinja + oikos kua, dom +

logos rije, govor), vidi ekologija i votinja t .
votinja + benthos dubina; engl. zoobenthos; njem. Zoobenthos), morski ili slatkovodni ivotinjski organizmi koji ivot provode u dodiru sa dnom, bilo da se po njemu kreu (sedentarne i vagilne ivotinje), bilo da su privr eni za dno (sesilne ivotinje) ili da se u njega ukopavaju (endofauna). Zajed no sJitobentosom t ine ivotnu zajed nicu ili biocenozu t dna vodenih eko sustava T koja se zovu bentos T . ivoti nje koje ive na povrini dna ine epifaunu, a one koje se u njega ukopavaju ili ga bue ine endofaimu. Epifauna je znatnije razvijena na vrstom supstra tu (stijene, kamenje), a endofauna na pominom sedimentu (pijesak, mulj). Prijelaz ine tzv. detritika dna, sastavljena od krhotina ljutura uginulih organizama i drugih sedi menata, na kojima razvoj ivotne za jednice ovisi o veliini estica. Ako su estice krupnije, razvijat e se zajed nice sline onima na vrstom dnu, a ako su sitnije, bit e slinije onima na pominom dnu. (I. T.)
zooeenoza (zoo sufiks koji ozna
zoofag (zoo sufiks koji oznaava i

votinjski, nastao od gr. zoon ivi stvor, ivo bie, stvorenje + gr.fago jedem, engl. zoopliag njem.); isto to i kamivor T, hrvatski mesojed. (D.
.)
zoohorija (gr. zoon ivo bie, ivo

tinja + /iora prostor, zemlja; engl.
zoochory; njem. Zoochorie), rasprostra-
njivanje s pomou ivotinja. N a taj se nain rasprostranjuju brojne biljke i neke ivotinje. Ako se biljka ili ivoti nja rasprostranjuje tako da se prenosi na ivotinji, govori se o epizoohoriji. Ako se prenosi unutar ivotinje, a najee je to njezin probavni trakt, govori se o endozoohoriji. Npr. epizoohorno se rasprostranjuje biljka i ak, a od ivotinja, primjerice, buha. Endozoohorno se rasprostranjuju razne biljke iji plodovi imaju mesna to usploe kojime se ivotinje hrane, npr. trenja, uta imela i druge. Ako se rasprostranjuju uz pomo kukaca, govori se o entomohoriji t . (I. T.)
zooplankton (gr. zo o n ivo bie,

ivotinja + planktos skitnica; engl. zooplankton; njem. Zooplankton), ivo tinjski plankton t ; ine ga siuni i votinjski organizmi koji u vodi pluta ju noeni strujama i valovima. To su odreda heterotrofni konzumenti koji se hrane fitoplanktonom t ili manjim
ava ivotinjski, nastao od gr. zoon ivi stvor, ivo bie, stvorenje, engl. zoocoenosis), Sekundarni producen ti T odnosno konzumenti t koji sai njavaju dio biocenoze t unutar biogeocenoze i . Sve ivotinje neke biogeocenoze t . (D. .)
POJMOVNIK
355
zooplanktonom . U njemu se nalaze predstavnici gotovo svih skupina i votinja, bilo u odraslom obliku ili ba rem u stadiju liinke. O d praivotinja, planktonski krednjaci (Foraminifera) i zrakai (Radiolaria) toliko su brojni i iroko rasprostranjeni da os taci njihovih skeleta tvore najvei dio sedimenta oceanskoga dna. Zrakaa nema u slatkim vodama, a i slatko vodni krednjaci su rijetki. Od praivotinja brojni su jo i trepetljikai, koje u najveoj mjeri zastupaju siu ni zvonii (Tintinnida). O d planktonskih arnjaka tu su cijevnjaci (Siphonophora) i m eduze obrubnjaka i renjaka. Planktonski rebrai (Ctenophora) takoer su esti. Slatkovodnih kolnjaka (Rotatoria) m oe biti m no go u zooplanktonu u vrijeme toplih razdoblja. Skupina koja se m oe nai i u povrinskim vodama i na velikim dubinama su streliari (Sagittoidea), vani planktonski predatori. koljka i, morski puevi i bodljikai ivot poinju kao planktonske liinke, a neki puevi itav ivot provedu u planktonu. Rakovi su najbrojniji la novi zooplanktona, pogotovu raii veslonoci (Copepoda) i svjetlari (Euphausiacea). O ni su izvor hrane za m noge vrste riba, a vrsta Euphausia superba, poznatija pod nazivom kril, glavna je hrana plavetnim kitovi ma i kitovima usanima u hladnim morima. (I. T.)
zrak u tlu zadrava se u nekapilarnim

porama. to je tlo bogatije nekapilar nim porama, kapacitet za zrak je vei, odnosno kaemo da je tlo prozrano, aerirano. Koliina zraka mijenja se obrnuto proporcionalno koliini v o de u tlu. U tlu koje je zasieno v o dom do maksimuma kapaciteta za vodu, zraka ima u neznatnoj koliini ili ga nema uope. Kada je tlo za sieno vodom do apsolutnog kapaci teta, zrak zauzima sve nekapilarne pore tj. kaemo da j e vrijednsost ap solutnog kapaciteta za zrak dosegla maksimum. Najvei kapacitet za zrak imaju pijesci, neto manji ilovae, a najmanji gline. (D. .)
zreli hum us, mul, m ul humus. Alkalni, granularni umski humus. Razgraena, amorfna i prhka organska tvar, izmjeana s mineralnim dijelom tla, a na povrini nema organskog slo ja. N ek i autori razlikuju tri m odifika cije zrelog humusa: m olini humus, (tzv. blagi hum us, m ek i prhak, u su hom stanju, zasien vie od 50 posto bazama), umbrini hum us, zasien manje od 50 posto bazama, slabo iz raene strukture, u suhom stanju tvrd i masivani ohrini, svjetlije boje, u suhom stanju, tvrd i kompaktan. (D.
.)
zvuk
(engl.
sound, n jem . Schall), lo n g i
tu d in a ln i v a l tj. p u lsira ju a k o m p re s i ja i eksp an zija k o ji se iri k ro z n e ko sred stvo s p o m o u sudara m o le k u la to g sredstva. (D. .)
i
iva (engl. mercury, quicksilver, njem. Quecksilber), (H g) teki metal, jedini m etal u tekuem stanju. Svi spojevi ive su toksini i teko optereuju okoli, posebice organska m etil-iva. Spojevi ive su perzistentni, m obilni i bioakumulativni. Organski spoj i ve, m etil-iva, nastaje u vodenim ekosustavima m ikrobiolokim prevo enjem iz ivinih anorganskih spoje va, a hranidbenim lancem vrlo brzo prelazi u vie organizme, i u njihovim tijelim a zaostaje. D osee najvie razi ne u velikim predatorskim ribama, te pticama i sisavcima koji se hrane ri bom . Koncentracija m etil-ive u ribi tipino je 100.000 puta vea nego u okolnoj vodi. Ioni ive stvaraju k om plekse sa - S H skupinama i ostalim ligandima u tkivu. iva uzrokuje ire verzibilna oteenja m ozga, jetre i bubrega i fetusa u razvoju dovodei do m entalne retardacije. (D. .) zirom na veliinu habitusa T i mjestu izbijanja pupova, biljke svrstane u razne kategorije. Svaki oblik pred stavlja odreeni nain prilagoenosti na ivotne uvjete. Danski botaniar Raunkier 1905. izradio je jasnu pod jelu ivotnih oblika biljaka, prema preivljavanju najnepovoljnijeg go dinjeg doba: u umjereno kontinental nom podruju to je zima, a u toplim (,tropsko i suptropsko podruje) sua. B i ljke su prilagoene ovim prom jena ma, poloajem i zatititom pupova i organa za prezimljavanje i estivaciju. Prema poloaju organa za prezimlja vanje Raunkier je opisao i klasificirao nekoliko ivotnih oblika (formi), svrsta nih u pet osnovnih kategorija;fanerofiti T; hamefite T; hemikriptoftta T; geofi-
ta T i terofita t . Pojam se m oe ta
koer odnositi i na vegetacijske sastojin e sa istim ivotnim oblicima. Tada govorim o o ivotnim oblicima vegetacije
ivotni oblici bilja (forme biljaka) p o

jam ufitoekologiji t po kojem su s ob
(formacije). (D ..)

Ekološki Leksikon

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ekološki Leksikon

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Domagoj iki, Hrvoje Glume.

Proslov (B. Kovaeevi) Uvod (O. P. Springer)

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEJA HRVATSKE (D. Njega)

5. ONEIENJE ZRAKA (V . Jelavi)

(V. Hrak) (V.

7. UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLI

10. POLITIKA ZATITE OKOLIA

Predgovor pojmovn iku POJMOVNIK Literatura

175 177 357

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEJA HRVATSKE

Veliina teritorija i granice

Geografski smjetaj i poloaj

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEJA HRVATSKE

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEJA HRVATSKE

Prirodno geografska obiljeja

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEJA HRVATSKE

Demografska i gospodarska obiljeja

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEJA HRVATSKE

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEJA HRVATSKE

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

Vjekoslav Glava, Villach, Austrija

thestructure andfiunction o j nature (E. P. Odum: Fundamentals ofEcology. 3th ed.,

Saunders Co., Philadelphia 1971).

(Brockhaus, Die Enzyklopadie, Leipzig- M annheim 1996).

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

slika 2 . 1: a) Autekologija (Schroter, 1896.) ili fizioloka ekologija, znanost o meusobnim

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

ekoloki imbenici njezina monotopa (VVildermuth, 1994.)

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

D. Utjecaj stanita na bioce-

C. Utjecaj biocenoze na stanite

120.000 kJ/(m2'd) solarna konstanta

razlagai ivotni procesi omogueni energetskim tijekovima

za fotosintezu neiskoritena energija

vezano u 3161biomase K Ca Mg N P 479 kg/ha 1976 69 255 62 -

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

Suneva rad ijacija |

PhA R oca 40%

2% kemijski vezane Suneve energije

b ru to p rim arn a proizvodnja 60 000 k J m 2 a"1

neto p rim arn a proizvodnja 29 160 k J m'2 a 1 41,7 %

biljojedi 630 k J m 2 a '1 1,4 % mesojedi 63 k J n f2 a '1

godinji p rira st biom ase 15 9 6 0 k J - m '2 - a '1

sjem enje 420 k J m'2 a 1

sastojinski otpad 12 150 k J m * a '1 razlagai 10 100 k J m 2 a 1 tra jn i hum us 610 k J m 2 a 1

podstojnim slojem lijeske (Corylo-Quercetum petraeae) u Belgiji (Duvigneaud, 1974.)

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

tvorba nakupina gline i humusa

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

industrijsko | | podruje p ark

stam beno port. naselje u podruje teren i zelenilu (X

Shema gradske strukture Brisela i relativna optereenja okolia (Duvigneaud, 1974.)

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZATITE PRIRODE I OKOLIA

ekoloka b a n k a po d a ta k a primami podaci i

urbanisti prostorni planeri

podaci geoekoloke literature podaci analiza i procjena

drugi upotreb ljivi podaci

lokalni i regionalni politiari