EKOLOKI ASPEKTI PRIMJENE

UBRIVA I PESTICIDA
Meu tekovinama nauke i tehnologije, koje su mnogo doprinjele velikom
unapreenju poljoprivredne proizvodnje posljednih decenija,vrlo znaajno
mjesto zauzimaju mineralna ubriva i pesticidi.
U poljoprivredi se u posljednje vrijeme koristi veliki broj i velika koliina raznih
hemikalija. Pored ubriva i pesticida, u biljnoj proizvodnji sve vise se
primjenjuju i druga sredstva, kao to su: hemikalije protiv polijeganja usjeva,
protiv klijanja krompira u skladitu,protiv opadanja plodova voa, sredstva za
ubrzanje zrenja plodova, za dobijanje ljepe boje ploda, za lake odvajanje ploda
od peteljke, razliiti biljni hormoni,hemikalije za popravljanje strukture
zemljita,za suenje biljne mase, za suenje lia radi ubrzanja zrenja pred berbu
ili etvu itd. Broj hemikalija i u stoarskoj proizvodnji je sve vei.
Od svih hemikalija u biljnoj proizvodnji najvei znaaj imaju mineralna
ubriva i pesticidi i oni se koriste u najveim koliinama, pa e ovdje biti o
njima rijei. Potronja mineralnih ubriva u svijetu porasla je od 1960. do
1990.godine od 28 na 145 miliona tona aktivne materije, to znai da se za 30
godina skoro uesterostruila. Taj trend poveanja nastavlja se i dalje .U
Jugoslaviji je potronja mineralnih dostigla koliinu od 2,5 milona tona
godinje. Predvia se da e 1990. godine potronja ubriva u svijetu biti oko
240, a 2000. godine oko 300 miliona tona aktivne materije (180 miliona tona N,
70 miliona tona P i 60 miliona tona K).
I potronja pesticida sve vie raste, tako da je u svijetu ve dostigla preko
dva miliona tona godinje, a u Jugoslaviji 40.000 tona. U Jugoslaviji se
koristi oko 700 pesticida sa 265 aktivnih materija.
Primjena mineralnih ubriva i pesticida do sada je prouavana preteno s
obzirom na djelovanje na poveanje biljne proizvodnje. Meutim, potronja
stotina miliona tona ovih hemikalija, koje se svake godine bacaju na zemljite i
kulturne biljke, zasluuje ozbiljnu panju s obzirom na eventualne poslijedice po
ovjekovu okolinu i samog ovijeka. Zato se u novije vrijeme sve vie prouava
ekoloki aspekt primjene hemikalija i poljoprivredi, posebno u pogledu njihovog
djelovanja na zemljite, vodu i biljne proizvode (ljudsku i stonu hranu).

POSLJEDICE PRIMJENE MINERALNIH UBRIVA

Neka istraivanja pokazuju da izvjesna koliina hraniva iz mineralnih
ubriva prodire u podzemne vode. Odatle se ti sastojci mogu pojaviti u izvorskoj
vodi ili dospjeti u rijeke i jezera. Hraniva iz ubriva, naroito azot i fosfor, kada
dospiju u rijeke i jezera, mogu uzrokovati eutrofikaciju (obogaivanje vode
biljnim hranivima, to stimuliu velik rast akvatinih biljaka i
alga).Izumiranjem i razlaganjem velike mase viih biljaka i alga u vodi troi se
kisik vode bre nego se nadoknauje, to ima za posljedicu neprijatan okus i
miris vode, uginue riba i smanjenje kvaliteta vode za razliitu upotrebu (pie,
rekreaciju itd.). Neke alge mogu proizvoditi i otrove.
Za zagaivanje podzemnih, rijenih i jezerskih voda biljnim hranivima esto
se neopravdano optuuju samo mineralna ubriva. Biljna hraniva dolaze u vodu
i razlaganjem stijena i minerala, raspadanjem zemljinje organske materije i
biljnih ostataka, ispiranjem azota stvorenog u zamljitu simbiotskom i
nesimbiotskom fiksacijom, zatim oborinama, stajnakom i drugim organskim
ubrivima, kanalizacijom itd.
Odnoenjem biljnih hraniva u vode nije uvijek tetna pojava ona je i korisna,
jer bez nje ne bi bilo ivota u vodama. Bez nje ne bi bilo ni depozita mnogih
fosilnih goriva u zemlji.
Biljna hranjiva se gube iz zemljita i odlaze u vode erozijom, povrinskim
oticanjem, cijeenjem (kroz tlo) i drenaom (kroz drenane cijevi).
Odnoenje hraniva iz zemljita putem erozije je mnogo vee nego to je
ispiranje iz ubriva. U SAD se vodenom erozijom odnose godinje sa 1 hektara
5-50 kg N i 0,5-5 kg P. Erozijom vjetrom moe se odnijeti jo mnogo vie.
Gubitak biljnih hraniva iz ubriva ispiranjem i povrinskim oticanjem
zavisi od koliine oborina, osobina zemljita, vrste i koliine ubriva, vremena i
naina ubrenja i vrste i duine trajanja biljnog pokrivaa.

Gubitak azota
Ima mnogo kontradiktornih podataka o veliini gubitka azota iz mineralnih
ubriva odnoenjem iz zemljita u podzemne vode i vodotokove. Meutim, ne
moe se ustanoviti da li ti nitrati u rijenoj vodi potiu od ubriva, od
mineralizovane zemljine organske materije ili od kanalizacionih i industrijskih
odpadnih voda.
Amonijski oblik azota ne zagauje vodu, jer se u gasoviti NH 3 i amonijski
jon NH4* absorbuju na koloidne estice tla. Nitratni azot (NO3-) je pokretljiv u
zemljinom vodenom rastvoru i on se ispira, pa prestavlja potencijalnog
zagaivaa voda.
Prema nekim autorima, na lakim tlima, pri prosijenoj normi ubriva ispere
se 2-6 %, a pri jaem ubrenju preko 10 % azota iz mineralnih ubriva. Ti autori
smatraju da su gubici iz organskih ubriva jo vei i iznose 10 30 %. U suhoj
klimi ispiranje azot je manje nego u vlanoj.
U vedskoj se smatra da od azota i ubriva 70 % usvoji usjev (zrno, slama i
biljni ostaci u tlu), 25 % se absorbuje u zemljinu organsku materiju, a 5 % se
gubi ispiranjem, denitrifikacijom i evaporacijom.
to je vea koliina oborina, vee je cijeenje vode u zemljitu, a time i vee
ispiranje azota, naroito na propusnijim tlima. Ispiranje azota iz obraenog i
zasijanog zemljita je manje nego sa neobraenog (ugara), jer usjevi potroe
veliki dio azota. to kulturne biljke imaju vei korijen, veu transpiraciju i vei
dio godine pokrivaju zemljite manje je ispiranje azota. Gubitak azota iz
vinograda je mnogo vei nego iz travnjaka . Na tlima pod kulturom nejvei
gubitak azota je , izmeu dvije vegetacione sezone.
Prema nekim ispitivanjima, podzemna voda sa srednje tekih tekih
zemljita esto ne sadri nitrate. Nitrati se ispiraju samo kretanjem vika vode
kroz profil tla, a to nastaje kada oborine premae evapotranspiraciju, kada se
previe vode daje navodnjavanjem, kada je zemljite vrlo ocjedno, kada se
ubrenjem daje previe azota ili se ubri u pogreno vrijeme.
Ispiranje azota je manje iz zemljita pod ozimim nego pod jarim usjevima,
manje je ispod usjeva gustog nego ispod usjeva rijetkog sklopa, manje je ispod
kultura dubokog nego ispod kultura plitkog korijenja.

Mnogo vee je ispiranje sa tla bez usjeva nago sa usjevima, ne samo zato
to usjevi usvajaju azot i druga hraniva nego usvajaju i vodu, pa se manje vode
gubi, a s njom i manje hraniva. Najvei dio azota gubi se erozijom tla
odnoenjem zemljinih estica sa organskom i mineralnom materijom.
Za razliku od istraivanja koja pokazuju da se dio azota i ubriva ispira u
podzemne i rijene vode, neki drugi ne mogu to potvrditi. Veina ispiranog azota
u prouavanim engleskim rijekama dolazi iz rezervi zemljinog azota.
Ne zna se tano koliki dio azota se izgubi u atmosferu denitrifikacijom, kao
i evaporacijom amonijanih jedinjenja. Amonijak se najvie gubi iz tenog
amonijaka, zatim amonijum-nitrata, amonijum-sulfata i ureje, naroito na
zaslanjenim i karbonatnim zemljitima.
Poveana upotrba azotnoh ubriva moe, prema jednoj teoriji, ugriziti
ozonski sloj u stratisferi, koji titi iva bia na zemlji od prevelike koliine
ultraljubiastih u sunanom spektru. Razmjere ovog procesa nisu poznate, ali
ima predpostavki da bi se u naredno pola stoljea ozonski sloj mogao smanjiti za
20 %. Iako ova hipoteza nije dokazana, i ona govori u prliog racionalizacije
ubrenja.

Gubitak fosfora, kalija i drugih elemenata

Fosfor se iz ubriva mnogo manje ispire i dolazi u vodu nego azot.
Koliina fosfora u rijekama i jezerima, koja potie iz gradske kanalizacije, je 10
puta vea nego sa poljoprivrednih zemljita.
Fosfor je u zemljitu uglavnom vezan u eljezne, aluminijeve i kalcijeve
fosfate, koji su teko rastvorljivi i malo pokretni. Zato se ovaj elemenat mnogo
manje gubi iz tla ispiranjem nego azot. Najvie se gubi erozijom. Drenaom se
gubi vrlo malo, osim na poroznim tlima.
Preveliko ubrenje fosforom nema ekolokih posljedica, ali ima
ekonomskih (nerentabilno je). Time bi ishrana kulturnih biljaka bila dovedena u
pitanje. Zato i primjenu fosfornih ubriva treba to vie racionalizirati.

Fosfor u vode dolazi mnogo vie iz organskih nego iz mineralnih ubriva.

Dio fosfora se moe odnijeti sa povrine zemljita jakim kiama (povrinskim
oticanjem), a dio se gubi ispiranjem (drenaom).
Uticaj kalcija, magnezija i sumpora iz mineralnih ubriva na hemijski
sastav vode je, prema Klingebilu (klingebiel, 1972), zanemarljiv u poreenju sa
uticajem samog zemljita i matinog supstrata. Mikroelementi iz mineralnih
ubriva, izuzev bora, malo su pokretljivi u tlu i njihov uticaj na kvalitet vode
moe se zanemariti.
Prema podacima Kuka (Cooke, 1974), i najprirodnija voda kinica sadri
biljna hraniva.

Sadraj biljnih hraniva u kii i u drenanoj vodi

Hranivo

U kii
Kg/ha

Drenaa
Kg/ha

U kii
Kg/ha

Drenaa
Kg/ha

Hranivo

NH4-N

10

Mg

14

NO3-N

34

Na

17

32

PO4-p

0,3

0,1

19

102

3,6

Cl

39

94

Ca

12

336

Tabela 1. 1
Kao to se vidi, drenana avoda sa ubrenog zemljita ima manje nekih
biljnih hraniva nego to ih ima u kii. Najvee je odnoenje vodom odmah
poslije primjene (ako bude kie). Tada voda od pljuskova moe sa nagiba
odnijeti i do 20 % pesticida.

NAINI SMANJENJA GUBITAKA HRANIVA IZ

UBRIVA

Na veliinu gubitka hraniva iz ubriva, a naroito azota, utiu vrijeme i

nain primjene ubriva, kao i njihova koliina. to se azot i drugi elementi due
nalaze u zemljitu prije nego to ih biljni korijen moe usvojiti, vea je
mogunost za njihov gubitak ispiranjem, erozijom i na drugi nain. Najvee
ispiranje azota je u onom dijelu vegetacije kada kulture troe manje vode nego
to je dobiju oborinama.
Za penicu se daje najvie azota u jesen, pred sjetvu, kada ga usjev
najmanje treba. Zato ga se mnogo ispere od jeseni do proljea, naroito nitrata.
Gubitak je mnogo manji ako se u jesen daje amonijani oblik azota, ako je
temperatura tla ispod 10 stepeni Celzijusa , kada je smanjena konverzija u
nitrate, pa je opasnost od ispiranja i denitrifikacije mala.
Hraniva iz ubriva i kompletna ubriva se najvie gube povrinski
odnoenjem vodom (ispiranjem) i erozijom. to due ubrivo ostaje na povrini
zemlje, gubici su vei. Unoenjem u zemljite ubriva pomou orua smanjuje
se njihov gubitak. U gustim usjevima (strna ita i sl.) to je tee postii.
Povrinska primjena amonijanih ubriva i ureje 8koja brzo hidrolizira)
poveava gubitak azota zbog hlapnjenja amonijaka, naroito na alkalnim tlima.
Posebno treba naglasiti gubitak gasovitog amonijaka hlapnjenjem prilikom
primjene anhidridnog amonijaka ako se ne unosi u zemljite dovoljno duboko i
ako je tlo suho ili mokro.
Ako se primjenuje velika koliina ubriva, gubitak hraniva bie manji ako
se ubrenje podijeli u vie rokova. Zemljite treba ubriti prema pedolokoj
analizi, prema stvarnim potrebama kulture koja se uzgaja i prema ekonomskim
kriterijima.
Slian cilj moe se postii uzgojem meuusjeva u vonjacima i
vinogradima. Pravilna obrada zemljita, optimalna koliina ubriva i nain
njihove pimjene, pravilan rok sjetve, optimalna gustoa usjeva, zatitna bilja i
uzgoj visokoprinosnih sorata doprinose boljem iskoritavanju ubriva, a time i
njihovom manjem gubitku. Ovo naroito vai za pravilno ubrenje na jako
propusnim zemljitima za uslove navodnjavanja.

Poto se velik dio hranjiva i zemljita gubi erozijom, mjere protiv erozije
smanjuju ovaj gubitak. Mjerama protiv erozije smanjuje se gubitak i zemljita,
vode i ubriva. Kako se erozijom sa zemljita u vodotokove odnose i pesticidi
protivrozivnim mjerama smanjuje se i ovaj gubitak.
Radi smanjenja gubitka azota iz zemljita i radi usporavanja njegove
potronje, ubrivima se dodaju materije za smanjenje njihove rastvorljivosti.
ubrivima se poinju dodavati i inhibitori nitrifikacije, kao to su piridin,
primidin, dicijandiamid i.t.d. Svi ovi dodaci doprinose smanjenju gubitaka azota
iz zemljita.
ubrenje azotom ne mora uvijek poveavati ispiranje ovog elementa iz
zemljita, ono ga moe i smanjiti kao rezultat poboljanja rasta biljaka i
njihovog korijena, koji usvaja azot iz tla. Takoe je ispiranje azota sa parcele
ubrene azotom bilo manje nego sa parcele ubrene sa P i K zbog bujnijeg rasta
biljaka u prvom sluaju.
Kako velik dio hraniva iz stonih ubriva (stajnjaka, osoke itd.) odlazi u
vodotokove (gubljenjem iz tala, ubrita ili zemljita), ti gubici se mogu
smanjiti pravilnim postupcima sa ovim ubrivima poev od tale i ubrita
(nain spremanja i manipulacije), pa do primjene na zemljitu (pravovremeni
nain primjene i zaoravanja).

POVOLJAN UTICAJ MINERALNIH UBRIVA NA

OKOLINU
O uticaju mineralnih ubriva na zagaivanje vode zbog ispiranja hraniva iz
tla ve je govoreno, kao i o nainima da se to zgaivanje smanji.
ubriva imaju i povoljan efekat na ovjekovu okolinu. To se, prije svega,
odnosi na veliko poveanje rasta kulturnih biljaka i vee prinose, zbog ega se
poljoprivredna proizvodnja ne moe vie bez njih ni zamisliti. Jedna tona biljnih
hraniva u ubrivima moe proizvesti 10 tona ita, to osigurava 2.400 kalorija
dnevno za 40 ljudi kroz godinu dana (Klingebiel, 1972). Smatra se da jedan
dinar uloen u ubriva vraa 2.5 dinara u obliku povienog prinosa. Veim
porastom biljaka, zahvaljujui ubrenju, smanjuje se erozija zemljita,

poboljava se vodni reim i smanjuje gubitak vode. Vei rast biljaka dovodi do
veeg usvajanja CO2, i oslobaanja kisika. Smatra se da 1 ha kukuruza
proizvede kisika koliko je dovoljno za 30 ljudi. Mnoge aktivnosti ovjeka
poveavaju koliinu CO2, dok se aktivnou biljaka koliina CO 2 smanjuje, a
kisika poveava. Biljke smanjuju u sadraj SO2 i NO3 u atmosferi smanuju
optu zagaenost vazduha. Zato se smatra da su biljke proistai vazduha. Tako
ubriva, indirektno, pozitivno utiu na ovjekovu okolinu.
Bez ubriva eutrofikacija bi bila jo vea, jer bi zemljite bilo manje
zatieno vegetacijom, pa i bila vea erozija vodom i vjetrom. Bez ubriva bi se
morali privesti kulturi novi milioni hektara zemlje 8radi obezbjeenja dovoljno
hrane), to bi jo vie povealo kako eutrofikaciju, tako i eroziju. Eventulane od
mineralnih ubriva mogu se smanjiti njihovom pravilnom primjenom.

UBRIVA I KVALITET BILJNIH PROIZVODA

Mineralna ubriva, naroito azotna, prema Olsonu (1972), podiu hranidbenu

vrijednost trava za stonu hranu poveavajui sadraj proteina u njima, dok
malo ili nimalo utiu na kvalitet biljaka za ljudsku hranu. U nekim sluajevima
azotna ubriva poveavaju sadraj proteina u penici, pa tako i njen kvalitet.
Preveliko ubrenje azotom, naroito u vidu prihranjivanja povra ije se lie
koristi za ljudsku hranu, moe imati loih posljedica jer se dio nitrata gomila u
listu (naroito u peteljci).

Visok sadraj nitrata u hrani i vodi moe kod ljudi i ivotinja izazvati bolest
methemoglobinemiju. Nitrati se redukuju u nitrate, koji se u krvi veu sa
hemoglobinom i paraliu ga. U svijetu je zabiljeeno i vie smrtnih sluajeva
ljudi, uglavnom djece, koji su pili vodu iz zagaenih izvora ili bunara. Od nje
mnogo vie obolijevaju domae ivotinje nego ljudi. Ovo tim prije to i neka
krma, proizvedena uz velike koliine azotnog ubriva, moe u izvjesnim
sluajevima (vremenski stresovi itd.) sadravati nitrate u toksinoj dozi. Zato se
u primjeni azotnih ubriva ne smije pretjerivati.

Visok sadraj nitrata u hrani moe koditi naroito maloj djeci (dojenadi).
Meutim, prema navodima Germana (1972), u SAD nije zabiljeen sluaj
trovanja ljudi hranom zbog primjene ubriva. Preveliko ubrenje azotom moe
uzrokovati polijeganje usjeva, veu pojavu biljnih bolesti, oteati izdvajanje
eera iz repe i smanjiti sposobnost uvanja krompira u skladitu.
Preveliko ubrenje kalijem moe nepovoljno djelovati na kvalitet krme,
koja kod stoke izaziva poremeaj ravnotee kalija i zemnoalkalnih metala (CaO
+ MgO), to moe dovesti do bolesti travne tetanije.
Dozvoljena koliina nitrata u vodi za pie kree se od 10 do 22 mg/litra (u
Jugoslaviji do 12 mg).

POSLJEDICE PRIMJENE PESTICIDA

Zahvaljujui pesticidima, smanjuju se tete na poljoprivrednim kulturama

od biljnih bolesti, insekata, korova i drugih tetoina, to, se svoje strane, mnogo
doprinosi postizanju visoki prinosa. Pesticidi doprinose i zatiti zdravlja ljudi i
domaih ivotinja unitavanjem raznih tetnih insekata (gamadi u kui,
skladitima hrane i na domaim ivotinjama, zatim uiju, komaraca, muhe cece
itd.) I mnogo napadni DDT spasio je milione ljudi unitavajui insekte koji su
tamanili ljetinu i unitavajui komarce i druge insekte, koji su donosili malariju i
druge zarazne bolesti. Zahvaljujui diditiju, malarija je u mnogim zemljama
svijeta iskorijenjena. I pored nesumnjivo ogromnih koristi koje su pesticidi
donijeli ovjeku, njihova primjena izaziva prigovore (vie nego u sluaju
mineralnih ubriva) zbog mogunosti zagaivanja ovjekove okoline, u ovom
sluaju, to je jo delikatnije pitanje, zagaivanja poljoprivrednih proizvoda za
ljudsku hranu. Mnogi od pesticida su otrovni, pa njihovo prisustvo u hrani moe
ugroziti zdravlje ljudi. Neki pesticidi kode domaim ivotinjama , korisnim
insektima (pelama),pticama, ribama i divljai.
Ostaci pesticida u jestivim biljnim dijelovima u nekim sluajevima mogu
koditi zdravlju ljudi i ivotinja. To su injenice koje upozoravaju na oprez. Zato

je uvijek bolje vie nego manje opreza kada su u pitanju nove, nepoznate
hemikalije.
Osobito su na udaru hemikalije, koje dospijevaju u ljudsku hranu. Poznato
je neke hemikalije, mogu izazvati razne vrste tetnih dejstava na iva bia.
Takva dejstva su : toksino, kancerozno, teratogeno (uticaj na embrio i raanje
nakaznih bia) i mutageno (izazivanje genetskih promjena).
Opasnost od hemikalija je i u tome to njihove male koliine, unesene u
organizam, mogu biti neotrovne, ali dugotrajnom konzumacijom neke od njih se
gomilaju u organizmu ovjeka ili ivotinje, pa jednog dana mogu postati tetne.
Potencijalna opasnost zagaivanja prirode pesticidima zavisi od njihove
degredacije (hemijske, bioloke i fotohemijske), adsorpcije na zemljine
koloide, pokretljivosti (u pari, tenosti i vrstom stanju, kroz atmosferu,
zemljite i vodu) i akumulacije i ivim organizmima. Postojanost i pokretljivost
neke hemikalije u prirodi zavise od osobina te hemikalije, zemljita i klime.
Hemikalije katjonskog karaktera i one slabo rastvorljive u vodi su uglavnom
nepokretna. Kisele, anjonske i u vodi rastvorljive hemikalije su pokretne.
Pesticidi su tim vei zagaivai prirode to su pokretljivi, postojaniji, otrovniji i
to imaju veu sposobnost akumuliranja u ivim organizmima.
Weber smatra da pesticidi sa metalinim elementima (Hg, Pb, Sn, Mn, Cu i
Zn), poto se primjenjuju u vrlo malim koliinama i u ogranienim sluajevima,
ne predstavljaju opasnost za zagaivanje voda. Katjonski herbicidi, koji se veu
ne estice zamljita, takoe ne predstavljaju opasnost za zagaivanje voda.
Veina herbicida ne predstavlja nikakvu opasnost za zagaivanje vode i prirode
uopte.
Poljoprivredna proizvodnja se vie ne moe ni zamisliti bez pesticida i
nekih drugih hemikalija, ali je isto tako vana briga za ljudsko zdravlje i za
ovjekovu okolinu. Pesticidi su neophodni, ali njihovu primjenu treba svesti na
razumnu mjeru. Posljednih godina zabranjena je ili ograniena velika upotreba
pesticida, i to onih najotrovnjih i najopasnijih. Ako, recimo, neka biljna bolest,
tetoina, ili korov smanjuje prinos za 5%, a trokovi primjene pesticida protiv
tog napada iznose priblino koliko i taj gubitak prinosa, tada radije neemo
primijeniti pesticid, jer ne bi bilo ekonomskog efekta, ali bi smo otklonili
opasnost od zagaivanja hrane

Dva puta se dogodila nesrea u Iraku zbog trovanja ljudi, koji su, grekom,
potroili za hranu sjeme penice tretiranu ivinim fingicidima. Ovakvi sluajeva
grube nepanje ima jo. Zbog toga je potrebno vie opreza i savjesnog rada, kao
i obuenosti ljudi koji dolaze u dodir sa pesticidima i rukuju njima, da i se drali
propisanih naina i vremena primjene potrebnih mjera zatite.
Zagaivanje prehrambenih proizvoda doprinose neki nesavjesni
poljoprivredni proizvoai, koji ne potuju preporuene doze preparata i
karencu, pa prskaju biljke pred berbu ili etvu kada to ne bi smjeli. Vea
disciplina i kontrola u to pogledu mnogo bi doprinijela da se ovakvi propusti ne
deavaju..

Racionalnija primjena pesticida

Ima mnogo hemikalija koje se primjenjuju u poljoprivredi i koje su

neophodne. Meutim, postavlja se pitanje da li se moraju primjenjivati i takve
hemikalije koje poboljavaju boju plodova. Ako ve moramo druge hemikalije
koristiti u biljnoj proizvodnji da bi smo dobili vie hrane, ne moramo biljke
prskati i hemikalijama sa kozmetikim efektima.
Treba ih primjenjivati samo tamo i samo onda kada je to zaista potrebno.
Primjenom u trake ili mjestiminim (lokalnim) tretmanom, umjesto po cijeloj
povrini, moe se esto smanjiti koliina pesticida.
Razliitim preventivnim, mehanikim i biolokim mjerama, kao i
pravilnom i pravovremenom agrotehnikom i uzgojem otpornih sorata moe
znatno smanjiti potreba za pesticidima.
Pesticidi se mogu smatrati zagaivaima hrane i okoline ako se primjenjuju
u pogreno vrijeme, na pogrenu biljku, protiv pogrene tetoine i u pogrenoj
dozi. Stvarna potreba za pesticidima nikome ne daje pravo njihove pogrene
upotrebe, tj. zlo upotrebe.
Upotrebu pesticida treba, dakle, to vie racionalizirati. To moe da bude
doprinos agronoma i poljoprivrednih proizvoaa optem cilju zatite ovjeka i
njegove okoline.

Jedan od pionira zelene revolucije , dobitnik Nobelove nagrade za mir,

dr. Borlog, kae da su pesticidi spasili milione ljudskih ivota, da ih i danas
spaavaju i da to ne treba zaboraviti. Prema njemu ako bi se poljoprivredi
uskratila mineralna ubriva, svijet bi stradao ne od trovanja hemikalijam , nego
od gladi .
Prema podacima direktora Zavoda za toksikoloka ispitivanja Britanskog
medicinskog istraivakog savjeta ( Green, 1976), nema ni najmanjeg
naunog dokaza da pesticidni ostaci u ljudskoj hrani predstavljaju stvarnu
opasnost po zdravlje . Drugi pesticidi se u hrani nau vrlo rijetko i tada u vrlo
malim koliinama.
Grin ( Green ) u svojoj poznatoj kjizi Pesticides Boon or Bane
( Pesticidi blagodati ili prokletstvo ) navodi da jo nije zabiljeen sluaj
hroninog trovanja ljudi ak ni mnogo osporavanim insekticidom, kao to je
diditi ( DDT ). ak ni dobrovoljci , koji su ovu koliinu jeli svaki dan kroz dvije
godine, nisu imali nikakvih posljedica.
Prema usmenom saoptenju dr Gasto, vice direktora velike tvornice
pesticida Ciba Gajbi , radnici koji u njegovoj fabrici rade direktno na
proizvodnji herbicida i stalno su kroz vie godina direktno izloeni njihovom
uticaju i unoenju i organizam podvrgavaju se redovnim medicinskim
sistematskim pregledima na kojima nije naeno da boluju od bilo ega vie nego
drugi graani, to znai da duga izloenost herbicidima nije ostavila negativnog
uticaja na zdravlje.

Uticaj dugogodinje primjene herbicida na usjeve i n aplodnosti

zemljita
esto se postavlja pitanje da li viegodinja uzastopna primjena harbicida na
nekom zemljitu moe dovesti do njegove akumulacije u tlu i eventualne
tetnosti gajenim biljkama i osobinama tla? Da bi ispitali ove dileme, poznati
herbolozi Frajer, Smith i Hans (Fryer, Smith i Hance, 1980) izvodili su 16
godinje obimne oglede na parcelama instituta za korove u Begbrok Hilu kod
Oksforda. Svih 16 godina su isti herbicidi primjenjivani na istim parcelama, na

kojima su sijani isti usjevi, u mono kulturi. Korovi su sa kontrolnih parcela

uklanjani runo, a tako su uklanjani i preivjeli korovi sa parcela tretiran
herbicidima, tako da se mogao pratiti neposredan uticaj samih herbicida na
usjeve. Zakljuak 16 godinjih ispitivanja je da herbicidi nemaju nikakav
uticaj na usjeve njihov prinos. Drugi vaan zakljuak je da ponovljena,
svakogodinja primjena herbicida na istoj parceli nije dovela do njihove
akumulacije u tlu.
Tokom 6 godina primjenjivani su isti herbicidi 2 puta godinje, to znai o
dvostruko veoj koliini od normalne na parcelama bez usjeva. Tri godine
poslije posljednje primjene ispitivani su ostaci herbicida u tlu i eventualne
primjene osobina zemljita pod uticajem vie godinje primjene poveanih doza
herbicida. Od primjenjenih herbicida, u zemljitu se najkrae zadrava NCPA,
iji ostaci se nisu mogli ustanoviti 21 dan poslije primjene.
Tortensson (1980) je o vedskoj prouavao uticaj razliitih pesticida,
primjenjivanih dugo godina, na zemljine mikroorganizme. Herbicidi 2,4
D,MCPA i TCA mogu uzrokovati promjenu metabolizma nekih zemljinih
mikroorganizama do trenutka njihove adaptacije. Poslije toga mikrobi su
sposobni da koriste te pesticide kao izvor hrane i energije, pa se sljedee
koliine herbicida razgrauju jo bre. U nekim sluajevima se selekcioniu i
otporni mikroorganizmi prema nekim pesticidima.
Iz navedenih kompleksnih istraivanja a i mnogih drugih, o uticaju
herbicida na usjeve i plodnosti zemljita, moe se zakljuiti da pri pravilnoj
upotrebi preporuenih doza nema opasnosti od negativnog djelovanja herbicida
na kulturne biljke i plodnost zemljita.

OSVRT NA BIOLOKU ILI ORGANSKU

POLJOPRIVREDU
Meu protivnicima hemikalija u poljoprivredi naroito se istie kola tzv.
bioloke poljoprivrede. Njome se zagovara vraanje prirodnoj proizvodnji
uz upotrebu samo organskih ubriva i sl.
U svijetu je napisano mnogo knjiga i lanaka o biolokoj ili organskoj
poljoprivredi. Meu njima je manji broj onih koji se odlikuju naunom
ozbiljnou. Meu takve ozbiljne studije spada i knjiga koja je nastala kao
rezultat istraivanja grupe istraivaa, koju je naimenovalo ameriko

Ministarstvo poljoprivrede, sa zadatkom da objektivno proui primjenu

organske poljoprivrede i SAD i u svijetu i o tome saini opiran izvjetaj. Iz toga
izvjetaja (USDA, 1980) moe se vidjeti sljedee:
Razlozi za organsku proizvodnju su sljedei:
1. Veliko poveanje cijena, neizvjesno snadbjevanje energijom i hemijskim
ubrivima i naa velika ovisnost o njima;
ta jo rei o organskoj poljoprivredi? Ona i moe da ima opravdanja u
zemljama koje proizvode vie hrane nego to im je potrebno, pa im njeno
smanjenje nije bitno, a uz to tede energiju za proizvodnju mineralnih ubriva.
Osim toga u nekim od takvih zemalja, kao to su SAD, Kanada ili Australija,
velike povrine zemljita obrauju se i iskoritavaju svega nekoliko decenija, pa
im je prirodna plodnost jo relativno visoka i nedostatak mineralnih ubriva ne
bi se tako negativno odrazio koliko na tlima koja se iskoritavaju ve nekoliko
hiljada godina, kakva su naa. Osim toga, naa zemlja spada u veinu zemalja
koje ne proizvode dovoljno hrane i koje takav luksuz, kao to je smanjenje
prinosa, sebi ne bi moga dozvoliti. Prema tome, u naim uslovima ne moe biti
ni govora o uvoenju organske poljoprivrede. Meutim, to ne znai da nju ne
treba prouavati i iskoristiti neke od njenih koristi. Vea i pravilnija primjena
organskih ubriva moe smanjiti potrebu za mineralnim, koja su sve skuplja, a
nekada ih se na tritu ne moe ni nai. Uz to, za njihovu proizvodnju troimo
ogrmnu koliinu energije i sirovina, koje se uvoze. Prouavanjem i primjenom
ne hemijskih naina borbe protiv biljnih bolesti, insekata i korova moe se
smanjiti upotreba pesticida, koji su takoe sve skuplji i koji se nekada ne mogu
nabaviti. Na primjer, primjenom alelopatije moe se sprijeiti klijanje, nicanje ili
rast nekih korova suzbijanjem korova elektrinom strujom, elektromagnetnim
mikrotalasnim zraenjem, spaljivanjem vatrom, biolokim nainom i drugim
mehanikim, fizikim preventivnim nainima, zatim nehemijskim nainima
suzbijanja insekata moe se smanjiti upotreba pesticida itd. Hemikalije u
poljoprivredi, dakle, u doglednoj budunosti ne moemo istisnuti, ali u neki
sluajevima moemo smanjiti njihovu upotrebu.
Prouavanje organske poljoprivrede moe imati znaaja i sa stanovita
narodne odbrane. U eventualnom ratu, kada bi bilo onemogueno snadbijevanje
mineralnim ubrivima i pesticidima, veoma korisno bi posluila saznanja iz
organske poljoprivrede kako moemo usjeve uspjeno proizvoditi i bez njih.
Ova razmatranja se mogu zakljuiti konstatacijom da se visoka i rentabilna
proizvodnja ne moe realizovati bez upotrebe mineralnih ubriva i pesticida.
Pored postizanja visoke proizvodnje, jednako nam je vano dobijanje kvalitetnih
i zdravih proizvoda, koji nee ugroavati zdravlje ljudi i ivotinja. Isto tako,

treba nastojati da hemikalije u poljoprivredi ne zagauju i ugroavaju ovjekovu

okolinu. Zato treba upotrebu ubriva i pesticida racionalizovati na nunu mjeru i
primjenjivati ih na nain da se mogu postii navedeni ciljevi. Uz to, treba
koristiti i druge mogunosti, naroito u zatiti bilja.
2.
3.
4.

Stalno opadanje produktivnosti tla zbog velike erozije i gubitka

organske materije;
Degradacija okoline zbog erozije i sedimentacije i zbog zagaivanja
prirodnih voda poljoprivrednim hemikalijama;
Opasnost za zdravlje ljudi i ivotinja i za sigurnost hrane zbog velike
upotrebe pesticida.

Meu pobornicima organske poljoprivrede postoje oni koji su protiv svih

hemikalija u poljoprivredi uopte i oni koji primjenjuju veoma male koline
mineralnih ubriva i pesticida, kada se to ne moe izbjei. Ako izuzmemo
sporne hemikalije, ovi farmeri u SAD primjenjuju sva druga savremena
sredstva u proizvodnji ratarskih usjeva: mehanizaciju, prinosne sorte i hibride,
navodnjavanje, borbu protiv erozije itd.
Glavne odlike u agrotehnici ovog sistema su: velika i striktna primjena
plodoreda u kojem vanu ulogu zauzimaju leguminoze, koje treba da obogate
zemljite azotom i tako zamijene mineralno ubrivo. Obilno se primjenjuju
organska ubriva, naroito stajnjak, kompost, zeleni itd. usjevi se siju gue,
kako bi se guim sklopom bilje odupirali korovima. Korovi se u irokorednim
kulturama meuredno unitavaju kultiviranjem, a ponegdje i runim
okopavanjem i polijevanjem. Zato ovaj sistem zahtijeva vie manualne snage.
Obrada zemljita je vrlo plitka (8-10 cm). Umjesto raonog pluga kultivacija. Za
ubrenje se koriste sirovi fosfati i kotano brano. Klasifikacija je esta praksa,
kao i mlaovanje, ali samo organskim materijama. Protiv korova se primjenjuju i
elektrina struja i plameni kultivatori.
Proizvodnja i potronja hrane u SAD troi oko 17% ukupne energije u toj
zemlji. Na proizvodnju hemikalija u poljoprivredu otpada jedna treina energije
potroene u poljoprivredi. Od toga, 98% se troi na proizvodnju mineralnih
ubriva, a od toga 85% za proizvodnju azotnih ubriva. Iz ovoga slijedi da se u
organskoj poljoprivredi, zbog ne upotrebe mineralnih ubriva, tedi velika
koliina energije. Uteenom energijom moe se obraditi vie zemljita. U
proizvodnji penice organski farmeri troe oko 30% manje energije nego
konvencionalni. Meutim, zbog odsustva hemikalija, u organskoj poljoprivredi
troe se vie energije na mehanizaciju radova, ali je ipak ukupna potronja
manja.

Svakako je najvanije da li organska poljoprivreda moe da konkurie

konvencionalnoj u pogledu prinosa. Iznenaujui zakljuak navedene amerike
studije je da su u irokom prosijeku prinosi u ta dva sistema priblino jednaki.
U nekim sluajevima bio je uspjeni jedan sistem, u drugim drugi, a u ostalim
nema bitnih razlika. Uglavnom, u povoljnim uslovima vei prinos kukuruza se
postie u konvencionalnom ratarstvu, dok u sunim godinama nema bitne
razlike. Ipak u veini sluajeva prinos kukuruza i penice je vei u
konvencionalnom sistemu dok je prinos zobi i soje podjednak ili je ak i vie u
organskom ratarstvu.
Podaci o prinosu su rezultat ankete meu farmerima i treba ih primiti sa
rezervom, jer mnogi od njih koji su razvili pravu filozofiju, pa ak i etiku,
organske poljoprivrede, mogu dati eljene podatke i iz propagandnih razloga.
Egzaktnih, oglednih podataka o prinosima u ova dva sistema nema, to je krupan
nedostatak navedene studije.
Vaan navod studije je da je u 7 istraivanja u SAD pobijeno miljenje da je
hranidbena vrijednost proizvoda iz organske poljoprivrede superiornija nad
onom iz konvencionalne. Takoe nije naen nikakav dokaz da ostaci pesticida u
hrani mogu uzrokovati rak, deformacije embrija ili nervne smetnje.
Nedostaci organske poljoprivrede, prema ovoj studiji, su : znaajno
opadanje prinosa u prvih 3-5 godina sa prelaza od konvencionalne na organsku
proizvodnju; ne mogunost dobijanja visokih prinosa u duem periodu; upotreba
vie rune radne snage i maina; ne mogunost da se hraniva iz mineralnih
ubriva potpuno nadoknade iz drugih izvora (organskih ubriva, azotofiksacije
itd.); zbog zahtjeva za irim plodoredom, ne mogunost specijalizacije
gazdinstva i uzgoja najrentabilnijeg usjeva; vei napad insekata i korova.

MINERALNA GNOJIVA

Zovu se mineralna jer se proizvode iz minerala, odnosno nalaze u vidu

mineralnih soli. Jo se zovu neorganske, vjetaka ili industrijska. Za razliku od
stajnjaka, mineralna se odlikuju veom koncentracijom i rastvorljivou hraniva
u zemljinoj vlagi zbog vee koliine hraniva primjenjuju se u manjim dozama
od stajnjaka (500-1000 kg/ha) pa se lake prenose i rasturaju.

Azotna gnojiva

Sadre nitrogen vaan za stvaranje prinosa, proteina i drugih organskih

jedinjenja. U tlima siromanim pristupanim azotom usjevi su slabi i krljavi,
lie utozeleno, a prinosi niski.
Anhidrovani ili bezvodni amonijak se koristi za proizvodnju sloenih
ubriva (NP,NPK) i direktnu primjenu u tlo. Kod primjene potrebna je
specijalna oprema za transport ( kamionske i vagonske cisterne). Anhidrovani
amonijak je najjeftiniji izvor azota za biljke ( utede u trokovima transporta,
skladitenja i ambalae ).
Amonij sulfat je ubrivo koje se ranije mnogo vie koristilo, a danas se
preporuuje na krenim tlima. Koristi se za osnovno gnjojenje i prihranu.
Kan kreni ili kalcij amonij nitrat. Proizvodi se u Lukavcu od amonijnitrata i krea. U obliku granula razne boje od sive do crvenkaste. Uglavnom se
koristi u prihrani ili pred sjetvu. Pogodan je za sve kulture i tipove tla.
Amonij nitrat se proizvodi u Goradu ali jako upija vlagu pa se oteano
uva. U obliku bijeli granula ili sitnih kristala koristi se pred sjetvu i prihranu.
Urea ( karbamid ili mokraevina ) dobiva se spajanjem karbonske kiseline
sa amonijakom. Biljke lako usvajaju azot iz uree u amidnoj, amonijanoj i
nitratnoj formi, jer se u tlu putem mikroorganizama trasformie u ove oblike.
Koristi se za ubrenje svih kultura, a moe se upotrebiti u svako vrijeme: pri
oranju, pred sjetvu i prihranu.
Urea se upotrebljava za gnojenje preko lista takozvanim folijarnu ishranu.
Moe se mijeati sa pesticidima i herbicidima.
UAN otopina je bistra tekuina ( u 100 lit.40 kg N) koja se rastura
prskalicama. Mjea se sa sredstvima za zatitu biljaka i smanjuje trokove
primjene . Primjenjuje se u veim koliinama, jer je vrijeme djelovanja
produeno i ovisi o procesima u tlu. Primjenjuje se na svim tlima i preko lista
svih kultura.
Azotna ubriva se primjenjuju prije sjetve zajedno sa fosforom i kalijem,
ali se isto primjenjuju i samo u vidu prihrane za vrijeme porasta usjeva. Za pred

sjetvenu primjenu preporuuje se ureja, amonijana i ubriva iji se azot tee

ispire iz tla. Doze azotnih gnojiva zavise od kulture, plodnosti tla i visine
prinosa koji se eli postii, a sve zavisno od meteorolokih uslova i agrotehnike.
Npr, za prinos penice od 2 t/ha zrno moe biti dovoljno 40-60 kg/ha azota, a za
duplo vei prinos 80-100 kg/ha.

Fosforna gnojiva

Sirovine za dobivanje ovih ubriva su kosti, sirovi fosfati i eljezne rude

koje sadre fosfat. Fosfor je vaan za stvaranje jakog korijenovog sistema,
cvjetanja, zametanje i sazrijevanje plodova. ubrenje fosforom utie i na
strukturu tla i rad korisnih mokroorganizama.
Sirovi fosfati ( apetit i fosforit ) poslije finog mljevenja se direktno koriste
kao fosforno ubrivo samo na kiselim tlima.
Superfosfat je najstarije fosforno ubrivo proizvedeno tretiranjem sirovih
fosfata sulfatnom kiselinom. U vodi je fosfor rastvorljiv, ali pri tome ostaje talog
gipsa. Primjenuje se za sva tla, a najbolje pred oranje. Samo za travnjake i
leguminoze koristi se povrinski , pred poetak kretanja usjeva u proljee.
Tripleks ( trostruki super fosfat 9 ne sadri gips i kao koncentrovano
ubrivo lahko se transportuje i upotrebljava.
Tomas fosfat se dobiva kao sporeni proizvod pri proizvodnji elika i pored
fosfora sadri dosta kalcija, manje kalija i mikroelemenata i vrlo je pogodan za
kisela tla. Pri rasturanju na kiselim tlima neophodna je velika dodirna povrina
ubriva i tla, to se postie finoom mljevenja. Unosi se u zlo neto prije sjetvepod duboko oranje. Djestvo ubriva je neto sporije ( fosfor rastvoriv u citratima
kiselinama) u odnosu na superfosfat, ali zato posjeduje vei produni efekat.
Fosforna ubriva primjenjuju se zajedno sa kalijevim ( PK ) ili sloenim sa
neto manje azota. Za normalne prinose i srednje obezbjeena tla preporuuje se
60-90 kg/ha P2 O5, a visoke prinose siromana tla znatno vie 120-150 kg/ha.
Fosforna ubriva je najbolje to dublje unositi u tlo, jer tako postiemo najvei
efekat.

Kalijeva ubriva

Porijeklo kalijevih soli je morska voda, odnosno nekadanja mora iz davnih

geolokih perioda, koja su ostavila nalazita soli. Sirove kalijeve soli sadre
relativno malo kalija i higroskopne su, te nisu pogodne za direktnu primjenu.
Znaajan je njegov uticaj na otpornost biljaka prema nepovoljnim ekolokim
uslovima, niskoj i visokoj temperaturi, sui i nekim bolestima,
Kalijeva 40% so je najpoznatije ubrivo, ali sadri znatno kuhinjske soli
( hlor tetan za biljke a natrij za tlo ).
Kalijeva 60% sol dobiva se od sirovih kalijevih soli mehanikim ili
hemijskim putem. Ove soli su higroskopne i koriste se za proizvodnju sloenih
PK i NPK ubriva, a i pojedinanu primjenu.
Kalij sulfat je ubrivo bez hlora, sivobjele boje, lake se uva i ne upija
vlagu al je znatno skuplji. Preporuuje se za gnojenje kvalitetnih duhana, vinove
loze, hmelja i dr.
Pepeo je alkalne reakcije i odlino ubrivo za kisela tla. Upotrebljava se u
veim koliinama u jesen, 7-15 dana prije sjetve ili za jare kulture u proljee.
Odlino je gnojivo za duhan kompir, voe, vinovu lozu, paradajz i ostali.
U blizini termoelektrana se moe koristiti pepeo kao izvor kalija, djelom
fosfora i drugih hraniva ( problem u suviku bora ).
Kalijeva praina je sporedni proizvod tvornica cementa. Sakupljeni fini,
lagani prah, mrke ili ute boje koristi se kao ubrivo.
Kalijeve soli istiskuju kalcij iz tla i pri duoj upotrebi dolazi do
zakiseljavanja. Kalijeve soli mogu se upotrebljavati u svako vrijeme.
Koncentrovanim kalijevim solm vie odgovaraju teka glinovita tla, a sirovim
laka pjeskovita. Sva kalijeva i nitratna ubriva su otrovna za tek iznikle ili
krenule biljke pa se ranije primjenjuju, a u redovima ispod sjemena.

Krena ubriva
Krenjak u obliku vrstog kamena slui za zidanje, a negaeni i gaeni kre
su skupi za ubrenje. Za ubrenje se koristi mehki i onaj koji se lahko sitni, a to
su istaloeni jezerski krenjaci.
Lapor je dobar materijal za kalcizaciju, popravku kiselih, lahkih,
pjeskovitih zemljita, jer se njime unose estice gline.
Saturacioni mulj je odlino kreno ubrivo, a dobija se iz tvornica eera
kao sporedni proizvod. Azot sadri isto, fosfora 2-3 puta vie i kalija manje nego
stajnjak. Primjena mulja ( 5-10 t/ha ) zamjenjuje dobro ubrenje stajnjakom.
Dolomit je kalcij magnezij karbonat i u blizini nalazita daje bolje
rezultate od krenjaka.
Promjene u tlu nastale uticajem kalcizacije: uklanjanje suvie kiselosti,
popravka fizikih osobina, pojaana mikrobioloka aktivnost i pokretljivost
hraniva u tlu. Kre se primjenjuje na kiselim tlima, ako ne postoje analize, u
jesen pri dubokom oranju ( 2-3 t/ha ). Kalcizaciju, osobito kreom i laporom
bolje je vriti u toku 3 godine sa koliinama 2-3 t/ha, nego sa 6-8-10 t/ha datog
odjednom. U protivnom, tlo e se poslije nekoliko godina iscrpiti i formirae jo
slabije prinose, jer sama kalcizacija obogauje oeve, a osiromauje sinove .

Ostala pojedinana ubriva

ubriva sa eljezom. Sadraj eljeza u tlu je uglavnom velik, ali nisu
rijetki sluajevi stradanja biljaka usljed nedovoljnih koliina pristupanih oblika.
Za suzbijanje nedostatka eljeza ili eljeznu rolozu koristi se eljezni ili ferosulfat preko tla ili u rastvorenom obliku. Teni rastvor moe izazvati opekotine
na liu pa se drvenaste biljke prskaju i tokom zime. Gnojivo se unosi u tlo ili
primjenjuje kao rastvor, a djeluje 2-4 godine.
Magnezijeva ubriva. Magnezij se indirektno primjenjuje ubrivima koja
ga sadre : kalijeva, tomasfosfat, sirovi fosfati, superfosfat, dolomit i dr.
Kalcizacija dolomitom istovremeno je i gnojidba magnezijom.
Magnezij-sulfat se koristi preko zemljita (30-40 kg/ha) i za folijarno
prskanje lia.

Sumporna ubriva. Upotrebom gnojiva koja, pored ostalih hraniva sadre i

sumpor u znatnim koliinama vri se indirektno ubrenje: superfosfat, amonijsulfat, kalij-sulfat, a male koliine su u tomasfosfatu, stajnjaku i dr.
Gips se ubraja u kalcijeva ( ne krena ) ubriva, a koristili su ga i stari Grci
i Rimljani. Gips nije alkalan i ne popravlja kiselost tla.

Mikro ubriva
Pojedinana mineralna ubriva sadre izvjesne koliine mikroelemenata
zavisno od zemljinih uslova, makar do neke mogu zadovoljiti zahtjeve nekih
biljaka.
Borna gnojiva. Problem nedostatka bora je najei pri gajenju laguminoza
na kalcimiziranim tlima. Boraks je najpoznatije ubrivo i koristi se u vrstom i
tenom obliku. Proizvodi se dosta kompleksnih gnojiva sa borom NPKB.
Manganova ubriva. Mangan se nalazi u pojedinanim ubrivima a
najpoznatiji je mangan-sulfat. Dobro je rastvorljiv u vodi i koristi se u dozama
10-20 kg/ha.
Bakarna ubriva preporuuju se na tla bogata organskom masom, npr,
uzgoj penice na tresetu i sl. Za normalno tlo obino su doze 10-25 kg/ha.
Cinkova ubriva. Nedostatak cinka se javlja na kalciniziranim, pjeskovitim
i tlima tekog glinovitog sastava. Najbolji efekat se postie na kiselim tlima, a
na karbonatnim se koristi samo folijarno.
Molibdenova gnojiva su naroito efikasna na kiselim tlima. Moe se vriti i
tretiranje sjemena, naroito leguminoza sa 0,05-0,1% rastvorom ili sa 50 g
amonij - molibdata na 100 kg sjemena.

Sloena ubriva
Sloena ubriva se oznaavaju brojevima koji predstavljaju teinske
procese hraniva ili njihove kg u 100 kg ubriva. Prva brojka oznaava nitrogen
(N), druga fosfor (P2 O5 ) i trea kalij ( K2 O ). Npr, 13 :10:12 predstavlja
sloeno ubrivo.

Prednosti primjene sloenih ubriva:

- unoenje punog NPK ubriva postie se bolje iskoritavanje hraniva od
biljaka,
- visoka koncentracija je povoljna u vezi sa problemima skladitenja,
transporta i rasturanja, a i ambalae ( vrea ).
- Rukovanje je lake, jer se izbjegavaju greke nastale pri nestrunoj
primjeni pojedinanih ubriva,
- Uklanjaju se balastni materijali koji nepovoljno djeluju na biljke i tlo,
- ubriva su izbalansiranog sastava poslije primjene krea i dolomita pa ne
zakiseljavaju tlo,
- Preko sloenih ubriva primjenjuju se i drugu i makro i mikro elementi,
- Kompleksna ubriva posjeduju dobre fizike osobine koje omoguavaju
transport i skladitenje u rasutom stanju,
- Primjena pesticida i herbicida pa se jednim zahvatom prihranjuju i tite
biljke.

vrsta kompleksna gnojiva

- Nk - gnojiva se kod nas ne proizvode, a najpoznatiji je kalij-nitrat
- NP gnojiva su samo dva najpoznatija: map-monamonij-fosfat (11%N,
52.% P2 O5) i dap-diamonij-fosfat ( 18%N, 46%P 2 O5 ). Naroito su
pogodni za siromana tla fosforom, a obezbjeena kalijem ili kulture koje
trae manje kalija.
- PK ubriva su potrebna pri gnojidbi leguminoza-lucerki i podizanju
viegodonjih nasada.
- NPK gnojiva. Kompleksna ubriva sa fosfornom komponentom
topivom u vodi ispoljavaju dobro dejstvo na svim zemljini kulturama.
Kompleksna ubriva se proizvode iskljuivo u granularnom obliku to
omoguava ravnomjerno rasturanje i maksimalno djelovanje. ubriva sa manje
azota, a vie fosfora i kalija pogodnija su za koritenje pred osnovnu obradu i
jesenju pred sjetvenu pripremu tla. ubriva sa vie azota, a manje fosfora i
kalija se preporuuju za prihranu.

Gnojidba jednom vrstom pojedinanih ubriva ne mora uticati a poveanje

prinosa. Npr, primjenom azotnog ubriva na pseudogleju i crvenici. Na nekom
drugom tipu zemljita moe biti obratno dejstvo.

Neka ubriva bolje djeluju ako se unesu dublje u tlo u zonu korijenovog
sistema, jer su slabo pokretna. Plitko unoenje pri sui ostaje bez veeg efekta,
jer ubriva nisu u domenu korijena biljke.
ubriva se unose u vie mahova pri osnovnoj obradi, kultiviranju i
prihrani ( ekonominost) je najbolja pri dubokom oranju ).Ako imanje posjeduje
vie stajnjaka koliine mineralnih ubriva su nie. Stajnjak djeluje 2-4 godine
( na lakim krae, a teim tlima due.

Tena sloena ubriva

Pod folijarnom ishranom podrazumijevamo mogunost biljaka za
usvajanjem otopljenih hraniva preko lista. Nekoliko dana poslije primjene tenih
gnojiva listovi postaju tamniji, a eventualni znaci nedostataka pojedinih
elemenata nestaju.
Folijarna gnojidba se moe na mladim listovima biljaka primijeniti kao
kompletna ishrana, tj. biljke se ubre preko lista, a ne preko tla. Odavno su
poznate prednosti folijarnog prskanja u toku vegetacije.
Tena kompleksna gnojiva su vodeni rastvori koji sadre azot, fosfor (NP)
ili azot, fosfor i kalij (NPK), a nekada i naprijed opisana sredstva. Proizvodnja
tenih kompleksnih gnojiva zasniva se na neutralizaciji fosfatne kiseline
amonijakom, kasnije i urejom,a kalijem u obliku kalij-hlorida.
Tena gnojiva obuhvataju kombinacije NP, PK i NPK, a javljaju se u dva
oblika:
- Rastvorena tena gnojiva su bistri rastvori koji ne sadre estice, odnosno
to su providne tenosti koje ostaju takve i ak i poslije lagerovanja od
ranije 6 mjeseci a danas 2-5 godina,
- Suspenziona tena gnojiva su zasieni rastvori koji sadre jo i izvjesnu
koliinu hraniva u mikro kristalima ili u koloidnom obliku, a u tenoj fazi
se odravaju u suspenzionom stanju. Tu se dodaju i sredstva za zatitu

biljaka koja su najee slabo rastvorljiva u vodi. Gnojiva posjeduju

kratak vijek trajanja koji nije dui od 30 dana, ali su jeftinija i ne
proizvode se bez narube potroaa.

Prednosti tenih gnojiva u odnosu na vrsta:

- Nii proizvodni trokovi i investicija u izgradnji novih postrojenja, (nema
suenja, prosijavanja, mljevenja sirovina, praine ni zagaenja okoline),
- Idealno se primjenjuju kao startno gnojivo ili u sistemu za navodnjavajne
(fertirigacija),
- Odlini su nosioci mikro elemenata i nekih sredstava za zatitu biljaka,
- Hraniva se vrlo ravnomjerno rasturaju po eljenoj povrini,
- Lake se rukuje tenim nego vrstim gnojivima,
- Vea je uteda u radnoj snazi i dr.
Relativno mala dosadanja proizvodnja i potronja tenih gnojiva se objanjava
kao posljedica:
- Nedostatka investicionih sredstava za izgradnju novih proizvodnih
kapaciteta, skladita, aplikacione opreme,
- Nedostatak transportne distribucione opreme,
- Otpor ljudi prema inovacijama i
- Struktura poljoprivrednog posjeda usitnjeni posjedi nemaju ekonomsku
mogunost upotrebe maina.

Sloena ubriva sa pesticidima

U cilju racionalnije i ekonominije biljne proizvodnje, danas se sloena, pa
i pojedinana gnojiva sa pesticidima sve vie uvode u iroku praksu.
Pri proizvodnji vrstih gnojiva teko se postie jednolino mijeanje male
koliine pesticida sa gnojivom. Gnojiva se posebno naruuju od tvornica i to
prema potrebama tla i biljaka za hranivima i vrsti insekata, bolesti i korova, tj.
sastavu pesticida i herbicida. Poslije primjene ovih gnojiva obratiti panju na
eventualno nagomilavanje pesticida i herbicida u tlu, i to bilo primjenom veih
koliina ili neravnomjernom raspodjelom.
Poznata su insekticidna gnojiva za suzbijanje injaka, sovica i gundelja:
13:10:12 + 1 % foksima ili volatona, 15:15:15 + 1 % forata, timeta ili foksima i

tabakofert 16:12:18 + terbutil, a hebicidna: 13:10:12 + 0,45 % atrazina + 0,3 %

ametrina, 17:8:9 + 1,4 % hlortolurana (1,3 % metoksurana + 1,4 % simazina ) i
kan + 1,4 % hlortulerana.

Bekterijska gnojiva
Ovdje podrazumijevamo hranive preparate, prvenstveno azotofiksirajue
bakterije, koje unosimo u tlo radi poveanja plodnosti. Procesima simbioze, a i
poslije izumiranja mikroorganizama azot je dostupan biljkama. Poznata su
bakterijska gnojiva za:
- leguminoze nitragin, primjenjuje se pri pred sjetvenoj obradi sjemena
( bakterizacija)
- ne leguminoze azotobakterin. Pored usvajanja azota iz atmosfere,
zotobacter proizvodi fizioloki aktivna jedinjenja iz grupe vitamina i
auksina.
Fosfobakterin sadri sporogene bakterije sposobne za razlaganje organskih
jedinjenja fosfora do oblika lahko usvojivih za biljke.
Silikobakterin preparat silikatnih bakterija, sprema se u suhom stanju za
mjeanje sa sjemenom i sadnicama.

LITERATURA

1. OPSTE RATARSTVO

2. AGROHEMIJA

II

3. OPTE RATARSTVO IV

dr. ari T.

1989. god.

dr. Sairagi B.;dr. Jeki M.

1991. god.

dr. ari T.

4. IZDANJE ZADRUGAR, SARAJEVO

5.

BILJNA PROIZVODNJA

dr. ari T.; Bisi H:; Alabi D

Svjetlost Sarajevo.

SADRAJ

1.
2.
3.
4.
6.
7.
8.
9.
13.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.

Ekoloki aspekti primjene ubriva i pesticida

Posljedice primjene mineralnih ubriva
Gubitak azota
Gubitak fosfora, kalija i drugih elemenata
Naini smanjenja gubitaka hraniva iz ubriva
... Povoljan uticaj mineralnih ubriva na okolinu
ubriva i kvalitet biljnih proizvoda
. .. Posljrdice primjene pesticida
.Osvrt na bioloku ili organsku poljoprivredu
. ... Mineralna gnojiva
. ... Azotna gnojiva
. ... Fosforna gnojiva
. ... Kalijeva ubriva
. .. Krena ubriva
. ... Mikro ubriva
. ... vrsta kompleksna gnojiva
. ... Tena sloena ubriva
. Sloena ubriva sa pesticidima
. Bakterijska gnojiva
. Literatura
. Sadraj