Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu

ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

UDK: 37.036-053.5
Struni rad
Primljeno: 28. oujka 2011.

DAROVITOST I RAD S DAROVITIM UENICIMA

KAKO TEORIJU PRENIJETI U PRAKSU
Dalibor Adi, prof., vii savjetnik
Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb

Saetak: Javni mediji donose prie o djeci izuzetnih/iznimnih sposobnosti i uz to ih nazvaju

iznadprosjenima, izvanserijskima, genijalcima i slinim atributima.
Takvi sluajevi previe su senzacionalistiki predstavljeni/eksponirani u javnosti, ali vrlo
kratko jer mediji eaju za novim.
Poniknemo li ispod povrine takvih sluajeva, namee nam se niz pitanja kako se roditelji
nose s takvom djecom, omoguuju li im napredak prema njihovim mogunostima i
sklonostima, to kola ini ne bi li prepoznali takvu djecu i ukljuila ih u odgojno-obrazovni
proces, a da im ne bude dosadno ili zbog nekih razloga ne ispune oekivanja te na kraju, kako
zakonodavac gleda na tu djecu jer, ini se, ne shvaa njihove prave mogunosti, a uz to, ona
su u manjem broju.
Sloenost ove tematike donosi puno upitnika, ali dojam nije uvijek negativan, odnosno brojni
su primjeri portvovnog rada naih prosvjetnih djelatnika s takvom djecom. U naem
kolskom sustavu treba to vie individualizirati pristup obrazovanja uenika, kako za svu
kolsku djecu, tako i za darovitu. Valja prepoznati darovite kao pokretaku snagu naeg
drutva.
Miljenja sam da takvoj djeci ne treba ''elitistiki'' pristup, nego treba omoguiti i razvoj
njihovih sklonosti uz puno uvaavanje osobnosti, tj. darovitoj djeci omoguiti cjelokupni
osobni razvoj.
Kljune rijei: darovitost, daroviti uenici, prirodoslovlje, rad u skupini.

Uvod
Javni mediji, radio, televizija, internet donose prie o djeci koja imaju
izuzetne sposobnosti i nazivaju ih iznadprosjenima, izvanserijskima, genijima,
genijalcima i slinim atributima. Vrlo su esto takvi sluajevi
senzacionalistiki prikazani i previe eksponirani u javnosti, naravno, vrlo
kratko jer mediji naalost eaju za novom senzacijom.
Ispod povrine prikaza takvih sluajeva ostaje niz pitanja, npr. kako se
roditelji nose s takvom svojom djecom, omoguuju li im odgovarajui
napredak s obzirom na njihove sklonosti, to kola ini kako bi se takva djeca
prepoznala i ukljuila u odgojno-obrazovni proces, a da nemaju osjeaj dosade
ili da zbog nerazumijevanja i inercije jednostavno podbace te na kraju kako
171

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

zakonodavac gleda na takvu djecu jer ih je u pravilu mali postotak pa se u

veini sluajeva ne shvaa pravi potencijal takve djece.
Pitanja je mnogo to samo dovodi do zakljuka kolika je sloenost ove
tematike. Na sreu, dojam nije uvijek negativan, ima i te kako sjajnih primjera
portvovnog rada naih prosvjetnih djelatnika s takvom djecom.
U svom petnaestgodinjem radu u osnovnoj koli susretao sam se s vrlo
darovitom djecom, a i s uenicom koja bi sigurno zasluila mjesto na nekoj
naslovnici asopisa biokemijske tematike, ali zbog njezine samozatajnosti te
njezinih roditelja i uitelja, koji su bili usmjerivai i mentori, velikim koracima
kroi u znanost dalje od oiju javne senzacije.
to je darovitost i tko su i kakva su darovita djeca?
Darovitost nije pojam novijeg datuma jer se o njoj u podruju odgoja i
obrazovanja govori i nekoliko stoljea unatrag. Moemo spomenuti Jana
Amosa Komenskog iz 17. stoljea pa sve do nekih suvremenika, kao Georgea,
Traversa, Tannenbauma, Mayera, Winnera, Termana, Kovaia, udinu
Obradovi i drugih.
"Najstarije i najrasprostranjenije shvaanje darovitosti proizlazi iz
psihometrijske definicije inteligencije. Iz opaanja da se ljudska sposobnost
snalaenja u razliitim tipovima problema rasporeuje prema zvonolikoj
krivulji (najvie ima prosjeno uspjenih, a podjednak broj ispodprosjenih i
iznadprosjenih pojedinaca) proizala je mogunost mjerenja te sposobnostiinteligencije. Razlike u sposobnosti mogue je mjeriti (brojem rijeenih
zadataka u testu) i izraziti kao kvocijent inteligencije (IQ-odnos mentalne i
kronoloke dobi)." (Lazarevi, 2001.).
Prema Termanu darovitost je visoka opa intelektualna sposobnost
(Winer,2005.), a prema Tanennbaumu darovitost je produktivno kreativna
sposobnost (Tanennbaum, 2004.).
Definiranje darovitosti (ovako letimino navedenih razliitih autora)
govori nam da su kriteriji koji se spominju razliiti: intelekt, kreativnost i
interakcija visoko razvijenih sposobnosti. Jedan je od kriterija kreativnost koja
se i najee uoava po vanjskim znakovima (znatielja, mata, inteligencija) i
moe se poticati na razliite naine u podrujima za koja darovita djeca
iskazuju interes. Pitanja koja se postavljaju ne bi trebala odraavati odreene
stereotipe, obrasce ponaanja i nametanje vlastitih ideja, nego pobuivati
hrabrost u zagovaranju vlastitih ideja i kritiko prosuivanje.
Prema E. Winner darovita su djeca ona s trima netipinim obiljejima:
prijevremena razvijenost, inzistiranje da sviraju po svom i aru za
svladavanjem. To su ona djeca koja gaje istinsku motiviranost za podruje u
kojem su nadareni i pokazuju znakove prijevremene razvijenosti, a interes im
je toliko jak da granii s opsesivnim. (Winner, 2005.).

172

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

Prema Pravilniku o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju darovitih

uenika darovitost djeteta odreuje se u definiciji "spojem triju osnovnih
skupina, osobina: natprosjenih opih ili specifinih sposobnosti, motivacije i
visokog stupnja kreativnosti, a prema sposobnostima podruja darovitosti su:
ope intelektualne sposobnosti, stvaralake (kreativne) sposobnosti,
sposobnosti za pojedina umjetnika podruja te psihomotorne sposobnosti."
(NN broj 59/1990.).
Ako je kao kriterij darovitosti uzet iskljuivo kvocijent inteligencije, ve
spomenuti testovi inteligencije koriste se u utvrivanju i glazbene darovitosti.
Darovita su djeca vrlo matovita i kreativna te umno sazrijevaju bre od
svojih vrnjaka. Puno vie itaju i pokazuju velik interes za specifina
podruja. Postavljaju puno pitanja, logiki bre zakljuuju, mogu analizirati,
sintetizirati i stvarati samo sebi znane putove rjeavanja sloenih zadataka, a
posjeduju i druge umjetnike, jezine, glumake sposobnosti. esto razvijaju
osjeaj za duhovno i prepoznaju taj osjeaj kod drugih. Zbog esto
neodgovarajuih nastavnih planova i programa te sadraja koji se obrauje i
koji u njima izaziva dosadu i nezainteresiranost, mogu biti nepaljivi ili
ometati druge uenike svojim aktivnostima, stoga ponekad pokazuju one
osobine koje se od njih najmanje oekuju: otpor radu u grupi ili paru,
povrnost, neprihvaanje neuspjeha, a u razredu esto nisu omiljeni pogotovo
ako imaju naviku isticanja svoje intelektualne nadmoi.
Zbog negativnosti koje se pojavljuju tijekom nastavnog procesa svakako
je vrlo vano detektirati takvu darovitu djecu, pristupiti im individualno s
programima prilagoenim njihovim potrebama, a najprije osposobiti uitelje i
strune suradnike za rad s takvom djecom, ne zanemarujui pritom roditelje i
iru drutvenu zajednicu koja zbog neznanja i nerazumijevanja esto
stigmatizira i darovitu djecu i njihove obitelji. Uslijed svega navedenog, dolazi
do oprenih stavova i pristupa te se pojedini sudonici u nastavnom procesu
nau u iskrivljenom ogledalu zvanom zablude i predrasude. Evo primjera:
Deset najeih zabluda o darovitosti
-

sva su djeca darovita

darovita djeca uspjet e u ivotu bez obzira pruamo li im potporu ili ne
darovita djeca vole kolu i dobivaju dobre ocjene
izdvojimo li darovitu djecu u posebnu skupinu, postat e snobovi
darovita djeca dolaze uglavnom iz obrazovanijih i situiranijih obitelji
darovita djeca nisu svjesna da su "drukija" dok im to netko ne kae
darovitu djecu treba zaposliti, inae e postati lijena
uitelji vole imati darovitu djecu u razredu
darovita su djeca dobra u svemu to rade
posebni programi za darovite su "elitni"

173

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

(http://http://www.portalalfa.com/mambo/index.php?option=com_content&tas
k=view&id=286&Itemid=183)
Sustav redovitog kolovanja, odgojno obrazovnog procesa i djelovanja
"skrojen" je za potrebe prosjenog djeteta - uenika. Darovita djeca ukljuena
su u redovit sustav odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, a za svako takvo nadareno - dijete trebao bi se izraditi individualni plan i program koji bi
zajedno nainili uitelji i struni suradnici kole koju pohaa to dijete. U
zemljama Europske zajednice i Sjeverne Amerike odavno su shvatili vanost
nastavnih programa koji se temelje na individualnom pristupu ueniku pa tako
i individualnom pristupu nadarenim uenicima, stoga se takvi nastavni planovi
i programi redovito provode za darovitu djecu predkolske i kolske dobi.
Programi se esto razlikuju, ali imaju zajedniko ishodite, a to je
individualnim pristupom dati najbolje i najprikladnije sadraje iz kolskog
sustava na nain koji odgovara potrebama djeteta-uenika.
Crljen i Poli naglaavaju vanost integracije predkolske i kolske
djece u redovit sustav, ali prema individualnom pristupu. Za posebno
talentirane osmisliti i provoditi krae dodatne programe koji e biti didaktiki i
metodiki bogati i raznoliki, usmjereni viem stupnju miljenja i zakljuivanja,
usmjereni kreativnosit i budunosti. ( Crljen i Poli, 2006.)
Kako poremeaje u ponaanju i teu socijalizaciju djece povezati s
njihovom darovitou?
U svakodnevnom radu s djecom u niim razredima osnovne kole
uitelji se susreu s djecom koja na prvi pogled imaju iste tekoe u vidu
poremeaja u ponaanju ili tee socijalizacije. Slika naravno nije uvijek
jednodimenzionalna, nego su uzroci razliiti. Kako dijete koje se "dosauje" i
ometa tijek nastavnog procesa, a esto i ne nalazi prijatelje meu svojim
vrnjacima, prepoznati kao potencijalno darovito dijete koje svojim
aktivnostima samo eli mogunost zadovoljenja vlastitih potreba, zasigurno
zahtjevnijih nego u ope populacije koja nastavu pohaa prema redovitim
nastavnim planovima i programima. U kasnijem tekstu donosi se osobni
prijedlog detektiranja darovitih uenika, organiziranja rada u skupini s
darovitim uenicima i stvaranja svih preduvjeta za takav rad.
Darovita djeca kognitivnim razvojem premauju drugu djecu iste kronoloke
dobi, stoga teko pronalaze prijatelje meu vrnjacima. Uz to, darovito dijete

koje nastavu slua prema redovnom kolskom programu vrlo brzo usvaja
gradivo, koje mu djeluje u najmanju ruku dosadno, zbog ega postaje
hiperaktivno, ometa tijek nastave i skree pozornost na sebe. Time zapravo
pokazuje da eli suraivati, ali na sebi prilagoenoj razini. Najlaki nain da se
ublai raskorak izmeu njihovih intenzivnih potreba i kolskog programa jest
uvoenje dodatne literature za darovite uenike.
(http://www.centar-zdravlja.net/clanci/majka-i-dijete/1/159/darovitodijete-kako-ga-razumjeti-i-odgajati/zbog-cega-dolazi-doporemecaja-u-ponasanju-i-teze-socijalizacije-kod-darovite-djece/4/)

174

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

Suradnja roditelja i nastavnika - da, ali kako?

kola nije jedina okolina u kojoj dijete-uenik boravi, odrasta, stjee
nova iskustva i ui, nego je samo dio tog okruja. Ostali sudionici u procesu su
vjerske ustanove, sportska ili umjetnika udruenja i slino. Temeljnu i
najvaniju ulogu, prema mom miljenju, trebala bi imati i ima obitelj iz koje
dijete dolazi i iz koje crpi osnove odgoja, morala, radnih i ostalih navika.
Nakon svega navedenog, namee se tema suradnje svih sudionika u odgojnom
procesu, a napose suradnja uitelja i roditelja. Inae, suradnja kole i obitelji
nije uvijek idilina i mogua zbog niza okolnosti koje ometaju suradnju:
socijalna situacija, nesreeni obiteljski odnosi ili jednostavno indifirentnost
jedne od strana koje bi trebale ostvariti suradnju u korist uenika ija bi
dobrobit trebala biti svrhom takvoj suradnji. Svakako to vrijedi i za suradnju
uitelja i roditelja darovitog uenika. Naglasak u takvoj suradnji treba biti na
obostranoj informiranosti o darovitosti i potrebama darovitog djeteta kako bi se
svaka daljnja suradnja usmjerila dobrobiti i napredovanju darovitog djeteta.
Svaki rad s darovitim uenicima treba proi odreenu evaluaciju koja e
ukljuivati i roditelje darovite djece kako je i kasnije navedeno.
Suradnja je nuna i kljuna za napredovanje nadarenog djeteta. Uitelji
trebaju redovito kontaktirati s roditeljima djeteta, a po potrebi i sa kolskim
pedagogom i psihologom. Interakcija nas strunih suradnika vrlo je vana jer
dijete razliito funkcionira individualno i u grupi, stoga je povratna informacija
nastavnika, koji dijete prati u socijalnom okruenju, od velike koristi.
(http:// www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/985/)
Prijedlozi za rad s darovitim uenicima (osobni osvrt)!
Redovit nastavni proces u naim kolama ukljuuje svu djecu pa su tako
i nadarena djeca u nj integrirana u redovitoj, dopunskoj, izbornoj, a rjee u
mentorskoj nastavi. Uitelji bi u svakom goditu uz okvirni plan i program
trebali imati jasno zacrtane ciljeve koje ele ostvariti tijekom kolske godine.
Detektiranjem darovitih uenika u redovitom odgojno-obrazovnom procesu,
takav bi program u izrazito individualnome obliku trebalo nainiti za svakog
darovitog. Tu veliku ulogu imaju uitelji razredne nastave jer su tijekom
svojega rada mogli bolje upoznati svakog uenika, njegove sklonosti,
mogunosti pa tako i darovitost. Ipak je razredna nastava, moramo priznati,
uvijek bila vie orijentirana na uenika nego predmetna nastava, a i uitelj je
imao vie vremena posvetiti se ueniku od strogo predmetnog uitelje u
predmetnoj nastavi. Suradnja razrednih uitelja i predmetnih nastavnika od
velike je vanosti, a dogovor treba ii prema nainima na koji e se odreeni
sadraji za darovite uenike planirano ostvariti unutarpredmetnim i
meupredmetnim povezivanjem, integracijom sadraja za koje daroviti uenici

175

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

pokazuju interes, projektima i slinim. Mjeseno planiranje, u ijoj izradi

sudjeluju svi uitelji kole (preporuuje se meupredmetna povezanost gdje
god je mogua), daje velike mogunosti za rad na projektima, na terenu i
tematskim istraivanjima.
Sigurno e se najbolji rezultati u radu s darovitom djecom uoiti u
mentorskoj nastavi gdje uitelj ima dovoljno vremena za uenika i njegove
potrebe, a osim toga, i sam uenik moi e predloiti koji e sadraji biti
obraeni. Ovakav nain rada osobito pogoduje razvoju sposobnosti kod
darovite djece jer vremenski nije ogranien kolskim zvonim, nego moe
trajati u skladu s interesom i dubinom ulaska u odreenu materiju. Uitelji
trebaju suraivati u radu kako se interes ne bi pogreno usmjerio. Najei su
naini rada izvanuionina nastava i rad na projektima koji su takoer podloni
tome da se rad na njima moe produiti i izvan redovitih 45 minuta, kao to je
sluaj u klasinoj kolsko satnici. Dodatna nastava i izvannastavni sadraji,
organizirani prema slinim naelima u radu s darovitom djecom, pokazali su se
vanom poveznicom u cjelokupnom odgojno-obrazovnom radu s ovom
populacijom djece.
Nekoliko proteklih godina u naim kolama vraa se svijest da bi
nastavni proces trebao biti usmjeren ueniku i njegovim potrebama pa se daje
naglasak na neke, ne bih rekao nove, nego zapostavljene naine rada s djecom.
Projekti, pokusi, demonstracije, rad na terenu, ukljuivanje vanjskih suradnika,
roditelja, obitelji i ire drutvene zajednice daju nebrojene mogunosti u
interdisciplinarnom radu na vie podruja i na vie interesa odjednom, ali bez
bojazni od prezasienosti ili neuspjeha.
U integriranoj nastavi uenici mogu iskazati svoja znanja, vjetine,
spoznaje i sklonosti na istom sadraju u vie nastavnih predmeta i mogu
rjeavati odreeni problem s gledita svakog nastavnog predmeta ukljuenog u
takav nain rada. Tu dolaze do izraaja mogunosti logikog i kritikog
razmiljanja, zakljuivanja i donoenja sloenih zakljuaka. Vrlo lijep primjer
iz vlastite prakse, koji je potaknut upravo brigom za darovite uenike, a i sve
ostale koji su bili zainteresirani za tu tematiku, jest primjer integrirane nastave
o temi Voda - izvor ivota. U mjesenom je planiranju bilo predvieno obraditi
temu vode u razliitim nastavnim predmetima. Ukljuili su se svi, od hrvatskog
jezika do vjeronauka, s posebnim naglaskom na to da nositelji aktivnosti budu
darovita djeca iz odreenog podruja svog interesa, a uitelji mentori samo
dobri putokazi. U ali smo znali rei: dobar vjetar u jedro. Sami uitelji bili su
zapanjeni rezultatima rada literarnih, scenskih, glazbenih, likovnih,
matematikih i duhovnih (i svih ostalih), a interdisciplinarnim izlaganjima i
zakljucima postidjeli bi se, vjerujem, i neki "odrasli".
Za rad s darovitim uenicima mogu se koristiti pripremljeni
diferencirani zadatci u kojima e uenik sam odabrati nain rjeavanja i
sloenost u skladu sa svojim sklonostima i mogunostima. Takoer se mogu
pripremiti individualni zadatci za razliita podruja, a najee su to zadatci

176

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

problemskog tipa. Ovdje istiem primjer uiteljice mentorice nadarenog

uenika iz matematike koja je odgovorila na hipotetsko pitanje svog kolege
vjerouitelja: Kakve veze ima matematika s vjeronaukom? Konstruirala je
pitanje problemskog tipa koje se bavilo izraunom prosjene proporcije kria
za razapinjanje u rimsko doba u odnosu na prosjeno ljudsko tijelo u Isusovo
vrijeme. Za laike bi taj viestruko sloen zadatak bio nerjeiv, ali je
iznenaenje bilo jo vee jer su zadatak rijeili, uz darovitog uenika, jo
nekoliko uenika koji nisu do tada bili detektirani kao daroviti.
Uenici koji imaju likovnog ili glazbenog talenta mogu se pozabaviti
kombinacijama razliitih tehnika kako bi rijeili odreenu pred njih
postavljenu problemsku situaciji. Integrirani su nastavni sadraji hrvatskog
jezika o temi biblijskog lika patnika - Joba - te je stvoren problemski zadatak:
kako njegove osjeaje, opisane u knjievnom obliku, iskazati u razliitim
kombinacijama likovnog i glazbenog izriaja. Kombinacije mogu biti naoko
nespojive, ali u konanici izvrsne i vrlo poune.
Uenica s izraenim talentom za glazbu dosaivala je uiteljici iz
glazbene kulture, uitelju tjelesnog i vjerouitelju koji vodi kulturno
umjetniko drutvo. Iako nije bila do sedmog razreda detektirana kao darovita
(to potvruje tezu da je uiteljima tee identificirati starije darovite uenike,
nego uenike mlae dobi i da je potrebno dobro poznavati svakog svog uenika
pojedinano (George 2005.), njezine su odlike uoene i u suradnji sa svim
trima predmetnim uiteljima dobila je zadatak osmisliti koreografiju za nastup
kolskog KUD-a. Zadatak je bio viestruko sloen jer je ukljuivao odabir
plesaa, glazbala, glazbenika, odjee (narodne nonje) te je zahtijevao i neke
vjetine i sposobnosti koje nisu bile izravno vezane uz glazbeni talent. Uz
identificiranje darovitog djeteta u glazbi, ova je uenica svojim umijeem u
rjeavanju postavljenoga zadatka dokazala da "sve upuuje na injenicu da oni
pokazuju izuzetne sposobnosti u nekoliko podruja, ukljuujui intelektualno,
akademsko, kreativno, socijalno ili lidersko te psihomotoriko podruje"
(George, 2005.) te da je viestruko nadarena.
Prirodoslovlje
kola treba omoguiti stjecanje i razvoj iskustva. Suvremena poetna
nastava prirodoslovlja zahtijeva da uenici upoznaju prirodoslovnu metodu i
prirodoslovne postupke otkrivanja i dolaenja do znanstvenih spoznaja u
prirodoslovlju, kako bi se osamostalili u spoznavanju svog okolia. (De Zan,
1999.)
Nastavni predmet priroda i drutvo zbog interdisciplinarnosti svojih
sadraja prua djetetu cjelovitu spoznaju o svijetu koji ga okruuje.
"Obrazovna vanost nastavnog predmeta prirode i drutva sastoji se od
stjecanja znanja o prirodi i drutvu, razvitku uenikih spoznajnih sposobnosti

177

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

(opaanja, miljenja, pamenja) ali i od rezultata, tj. primjene znanja u

svakodnevnici." (De Zan, 2005., str.41.)
Promatrajui ljude (a i ivotinje) u njihovom prirodnom okruenju,
istraujui, prouavajui i objanjavajui, uenici bre i lake stjeu znanja
koja su neusporedivo dugotrajnija od znanja koja dobivaju samo iz udbenika i
radnih biljenica, a da nita od toga nisu vidjeli, doivjeli i opipali. Upravo
takva, spontana nastava uz mnogo razgovora, opisivanja, prianja i
prepriavanja postaje nastava koju uenici ne doivljavaju kao optereenje, ve
ju prihvaaju i provode zainteresirano i s radou. (De Zan, 2005.; Bori,
2001.; Bori i Novoseli, 2001.)
Jedan od naina podrke potencijalno darovitoj djeci i smanjivanja
potekoa prilagodbe na kolu jest rad u malim skupinama. (Koren, 1989.)
Manja skupina, u kojoj su djeca podjednakih interesa i sposobnosti,
omoguuje stvaranje stimulativne okoline, rad se jednostavnije planira, ideje se
slobodnije izmjenjuju pa i one "neobine".
Rad u skupini primjer organiziranja rada tijekom kolske godine
Rad u skupini namee se kao logian slijed rada s darovitim uenicima i
takav rad donosi obilje uspjeha, pogotovo ako izlazi iz okvira uobiajene
uionice i seli se u prirodno okruenje djece, bliu ili dalju okolinu i zaviaj.
Uspjeh je oit unato detektiranim objektivnim potekoama koje pojedinci
imaju u prilagoavanju koli.
U daljnjem tekstu predlae se "scenarij" poticanja kreativnosti darovitih
uenika u nekoliko koraka. Osim svrhe, ciljeva, identifikacije potencijalnih
lanova i predlaganja skupnog pristupa, naglasak se daje nainu rada u skupini
(iako samo u kratkim natuknicama) te slijede kratke upute o sastavljanju
skupine i kriteriju odabira lanova, okupljanju i motiviranju oblikovane
skupine darovitih uenika, predugovaranja pravila rada i obveza sudionika do
pripremanja okoline za radionice u kojima e se odvijati dogovorene
aktivnosti. Na kraju dolazi evaluacija s ciljem procjene postignutoga
zadovoljstva svih sudionika; uenika polaznika, uitelja voditelja i
roditelja.
1. Svrha
Svrha ovog plana jest poticanje osobnog rasta i razvijanje kreativnosti
darovitih uenika niih razreda osnovne kole.
2. Ciljevi
Cilj je doprinos socijalnom i emocionalnom sazrijevanju te prilagodba
djeteta kolskoj i izvankolskoj sredini. Snalaenjem u konkretnim situacijama
u okruenju, poticanjem kreativnog miljenja i izraavanja, nastojat emo da

178

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

djeca to bolje razumiju razliite pojave, svoje i tue reakcije, naue se

suradnikim odnosima s drugom djecom te na taj nain razviju svoje ukupne
vjetine. To podrazumijeva traenje to boljeg naina rjeavanja problema,
spoznaja vanosti prilagodbe skupini i uvaavanja tueg miljenja.
3. Identifikacija potencijalnih lanova
Identifikaciju e provesti uiteljice razredne nastave u suradnji sa
kolskim psihologom. Uiteljice i roditelji, prema dobivenim uputama
psihologa, ispunit e identifikacijski upitnik. (udina Obradovi, 1990.)
Osobine uenika koje se procjenjuju su izrazita lakoa u savladavanju kolskih
zadataka, ali istodobno pokazivanje tekoa u socijalnoj prilagodbi ili na neki
nain ometanje nastavnog procesa. Nakon toga, psiholog e provesti klasine
metode identifikacije potencijalno darovitih, propisane pravilnikom o
osnovnokolskom odgoju i obrazovanju darovitih uenika. (1991.)
4. Skupni pristup
Ova skupina identificiranih darovitih uenika niih razreda osnovne
kole pripada u skupine za osobnu promjenu u uem smislu. To je vrsta
skupine kojoj je u sreditu promjena nefunkcionalnih ponaanja lanova koja
se u irem okruenju nazivaju antisocijalnima, devijantnima ili nepoeljnima
(prema Ajdukovi, 1997., str. 65.).
Na prvom sastanku novoosnovane skupine djeci se objanjavaju pravila
rada i sve moebitne nejasnoe. Organiziraju se igre upoznavanja koje e
omoguiti oputanje lanova skupine. Tijekom rada izmjenjivat e se
interaktivne aktivnosti u kojima je dominantno kreativno izraavanje,
miljenje, izraavanje pokretom, kreativno rjeavanje problema, poticanje
misaonih procesa (Cvetkovi-Lay i Majurec-Sekuli, 1989.), aktivnost za
razvoj socijalnih vjetina djece; aktivnosti za razvoj boljih odnosa s drugima,
uenje vjetina rjeavanja frustracija i konflikata, nenasilnog rjeavanja
sukoba. (Ajdukovi i Penik, 1994.) Na kraju je potrebno organizirati igre za
rastanak. Njima je mogue stvoriti dobru atmosferu i omoguiti lanovima
skupine da se raziu u dobrom raspoloenju, nosei sa sobom ugodne i
dojmljive emocije. (Buni i sur., 1993.) Sve je to mogue izvesti u
neposrednom okoliu kole, to jest izvan uionice i poluit e nebrojeno bolje
rezultate.
5. Nain rada skupine
Vrijeme i trajanje pojedinog susreta: prijedlog je jednom tjedno, u tono
odreenom terminu koji nee biti strogo vremenski ogranien, ali najvie do 90
minuta. Radionice bi se odravale nakon nastave.
Trajanje skupnog rada:30 radionica tijekom kolske godine.

179

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

Planiran broj lanova: Pravilnikom o osnovnokolskom odgoju i

obrazovanju darovitih uenika (1991., lanak 6.)odreeno je da u skupini moe
biti najvie 5 uenika.
Nain voenja: Radionice e voditi uitelj educiran za specifinosti
nadarene djece, kao i za skupni rad, uz stalnu suradnju s psihologom i
pedagogom kole. (Koren, 1989.)
Voditelj trai od djece suglasnost za voenje skupine, to znai da
usmjerava aktivnosti skupine, ali je u svemu ostalom ravnopravan lan
(aktivan lan svih aktivnosti). Aktivnosti i sadraje radionice po susretima
potrebno je dugorono planirati, ali ih tijekom rada prilagoavati potrebama i
mogunostima lanova.
Teme radionica:
- Djeji pokusi koji oponaaju prirodne pojave
- Mojoj mati nema kraja-izraavanje osjeaja pri promatranju prirodnih
ljepota
- Zamisli-uini-igre za razvijanje ekoloke svijesti
- Odgovor je svaki dan-jer brz jezik ja imam poticanje i izraavanja pri dodiru
razliitih tekstura materijala u prirodi
- Igre za poticanje misaonih procesa- osjeati zatvorenih oiju
- Rad na projektu-osobnom i skupnom vezanom uz npr. vodu, drvo i slino
- Darovito dijete i okoli korelacija s drugim predmetima
- Igre s igrakama izraenim od prirunog materijala skupljenog u prirodi
Osnovno naelo razvijanja darovitosti: "osiguranje irenja i
produbljivanja baze znanja, uz istodobno osiguranje elastine i kreativne
upotrebe baze znanja, a u atmosferi sigurnosti, prihvaenosti i osjeaja
neprestanog osobnog napretka." (udina-Obradovi, 1990.)
Otvorenost/zatvorenost grupe: S obzirom na to da su u skupini i
pojedinci koji inae mogu imati (imaju) problema u prilagoavanju koli,
potrebno je skupinu drati zatvorenom kako bi proces prilagoavanja u
skupinu tekao nesmetano i kako bi im se taj proces to vie olakao. Isto tako,
cijeli skupni rad predstavlja jednu cjelinu i nije mogue naknadno ukljuivanje
drugih osoba u skupni rad (ali samo zbog objektivnih potekoa).
Potrebna sredstva: bojice, olovke, karice, ljepilo, materijali za
modeliranje, papirnati materijali za pojedine aktivnosti, priruni materijali koji
e biti skupljeni u prirodi (lie, granice, uzorci vode i slino) i ostali
materijali.
6. Sastavljanje skupine i kriterij odabira lanova
Homogena: Sva djeca u skupini su nadarena, priblino iste dobi.
Heterogena: Djeca su heterogena po spolu i s obzirom na posebnosti
koje pokazuju u nastavnom procesu i u odnosima s vrnjacima. lanovi su
skupine i djeca koja nemaju tekoe u prilagodbi, kao potencijalni modeli
ostalim lanovima skupine.

180

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

7. Okupljanje i motiviranje
Skupina je dobrovoljna. Nakon identificiranja potencijalnih lanova
skupine i predstavljanja naina i sadraja rada u skupini provoenjem skraene
interaktivne radionice, djeca sama odluuju o tome ele li biti lanovi skupine.
Dobrovoljnost je neophodna za ostvarivanje postavljenih ciljeva, a za
nedobrovoljne lanove potrebno je, zbog dijagnosticiranih potekoa,
organizirati individualan rad i suradnju s roditeljima. (Slaviek, 2001.)
8. Predugovaranje
lanovi se upoznaju s estinom, trajanjem i sadrajem radionica. S
lanovima se dogovaraju pravila rada u skupini. Djeca preuzimaju obavezu
dolaenja na susrete i javljanje o sprijeenosti, dogovaraju se o posljedicama
kanjenja. Pravila se zajedno s djecom vizualno predouju na njima vidljivo
mjesto.
Prije poetka aktivnosti treba u skupini stvoriti ozraje pogodno za
nastajanje velikog broja ideja. Pri tom treba djeci naroito naglasiti da nema
glupih, pogrenih i smijenih odgovora i ideja.
9. Pripremanje okoline za radionice
S uiteljima razredne nastave, zainteresiranim predmetnim profesorima,
psihologom, pedagogom, dogovoriti sastanak s ciljem objanjenja svrhe
radionikog rada s darovitim uenicima. Nakon provoenja interaktivne
radionice identificiraju se zainteresirani uitelji za suvoditeljstvo. Od uitelja
se takoer trai pomo pri podsjeanju djece na skupne susrete.
Nakon identifikacije potencijalnih lanova skupine pozivaju se i roditelji
na objanjenje svrhe i ciljeva radionikog rada i demonstrira im se skraena
interaktivna radionica. Nakon toga trai se pismena suglasnost roditelja za
sudjelovanje djeteta u radionicama. (Ajdukovi, 1995.)
U samoj koli potrebno je organizirati prostor za rad skupine, iako e se
veina planiranog odvijati izvan tog prostora, u neposrednom vanjskom
okruenju. To bi trebao biti prostor veliine malo vee radne sobe, s
rasporedom stolica u krug, ali i sa stolom na kojem djeca mogu raditi ako je
rad na "terenu" potrebno zavriti u uioninom prostoru. (Buni i sur.,1993.)
Prostor bi trebao biti ugodan i tih, a samim lanovima skupine sugerirat e se
da prostor mogu urediti nekim svojim detaljima.
10. Evaulacija
Kao izvori informacija o radu s potencijalno darovitom djecom najee
su uenici-polaznici radionice, voditelji programa, uitelji i roditelji uenika.
(Slaviek, 2001.)
Nakon svakog susreta kreativno se procjenjuje zadovoljstvo lanova
skupine i voditelja. Na kraju programa organizira se roditeljski sastanak s

181

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

ciljem prikupljanja podataka o zadovoljstvu roditelja programom i njegovim

uincima.
Voditelj e unaprijed planirati praenje uinaka. Kao oblik prije-poslije
vrednovanja, uitelji e opet na kraju programa ispuniti dijelove
identifikacijskog upitnika, prema uputama psihologa. Identificirana djeca koja
nisu pristala sudjelovati u radionikom radu posluit e kao kontrolni uzorak.
Kod procjene rada koristit e se i listom redovitosti dolaenja djece.
Voditelju i suvoditelju skupine potrebno je osigurati superviziju od
strane strunjaka u radu s nadarenom djecom. (Ajdukovi,1997.)
Koliko god nai uitelji imali volje baviti se darovitima, nee uvijek biti
u stanju odgovoriti na sve izazove rada i podruja zanimanja takve djece, stoga
ih treba dodatno educirati u tom polju kako bi to bolje mogli odgovoriti
izazovu koji pred njih dolazi s takvim djetetom. Smatram izuzetno vanom
ulogu uitelja u takvom radu, ulogu naih vodeih strunjaka u tom podruju
edukacije uitelja, a onda i pravnoj regulativi koja s deklarativne prelazi na
stvarnu potporu darovitosti.
Zakljuak
Rad s uenicima nae kole treba poivati na individualnom pristupu za
koji treba stvoriti sve preduvjete, kako za svu kolsku djecu, tako i za darovitu
djecu u odgojno-obrazovnom sustavu. Darovitu djecu valja prepoznati kao
budue pokretae naeg drutva, pri emu ne mislim da im treba neki
elitistiki pristup, nego im treba omoguiti razvoj njihovih sklonosti uz puno
uvaavanje svaije osobnosti. Rad s darovitom djecom treba provoditi
uvaavajui svu sloenost odgojno-obrazovnog procesa.
Jednom rijeju, omoguiti im cjelokupan osobni razvoj.
Literatura:
1. Ajdukovi ,D.(1995) (Ur). Programi psihosocijalne pomoi prognanoj i izbjegloj
djeci. Zagreb: Drutvo za psiholoku pomo
2. Ajdukovi, M.(1997). Grupni pristup psihosocijalnom radu. Zagreb: Drutvo za
psiholoku pomo
3. Ajdukovi,M. i Penik, N.(1994) Nenasilno rjeavanje sukoba. Zagreb: Alineja
4. Andrilovi,V., udina-Obradovi, M.(1996); Psihologija uenja i nastave,
Zagreb: kolska knjiga
5. Buni, K., Ivkovi, ., Jankovi, J. i Penava, A. (1993). Igrom do sebe. Zagreb:
Alineja
6. Cvetkovi-Lay, J. (1995). Ja hou i mogu vie. Zagreb: Alineja
7. Cvetkovi-Lay, J. i Majurec- Sekuli, A: (1998). Darovito je to u s njim?
Zagreb: Alineja

182

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

8. udina - Obradovi, M. (1990). Nadarenost razumijevanje, prepoznavanje,

razvijanje. Zagreb : kolska knjiga
9. De Zan, I., (1994). Istraivaka nastava biologije, Zagreb, kolske novine
10. De Zan, I., (1999). Prirodoslovni postupci u poetnoj nastavi prirodoslovlja,
Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu 1., 7.-19. str.
11. De Zan, I., (2001). Metodika nastave prirode i drutva, Zagreb, kolska knjiga
12. Crljen, M. i Poli, R., (2006), Briga za nadarenu djecu, Metodiki ogledi, 13
(2006) 1, str 137-140
13. George, D., (2005), Obrazovanje darovitih, Zagreb, Educa
14. Koren, I. (1996), Neke karakteristike stavova uitelja o pojavi nadarenosti i
nadarenim pojedincima, Napredak, 137, str.16-27
15. Lazarevi, N., (2001/02), Darovitost, (Filozofski fakultet u Rijeci),
16. Winner, E., (2005), Darovita djeca, mitovi i stvarnost, Buevac, Ostvarenje
17. Ministarstvo prosvjete i kulture. (1990). Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i
obrazovanju darovitih uenika. Narodne novine, 59.
TALENT AND WORK WITH TALENTED STUDENTS:
HOW TO TRANSFER THEORY INTO PRACTICE
Summary: Public media bring stories about children of exceptional abilities. They
call them children above average, extraordinary children, genious children etc. Such
cases are to sensationaly presented and exposed in public, but very shortly becouse
media are searching for something new.
But if we seek under the surface of those cases, we have a lot of questions-how the
parents handle those kids, do they enable them to progress with their abilities, what
schools are doing to recognize those tipe of children, and include them in education
process, and that they will not be bored and for some reason do not meet
expectations.
Complexity of this subject brings a lot of questions, but impression is not always
negative. There are many examples of devoted work of our educators with such
children. In our school system should be more individualized approach to education
of students, in order for all school children and for gifted.
It should be recognized as a gifted driving force in our society.
I believe that such children should not be elitisticly approached, but should allow the
development of their preferences with full respect for their personality.
Key words: gifted, gifted students, science, work in a group.
BEGABUNG UND ARBEIT MIT BEGABTEN SCHLERN
WIE LSST SICH THEORIE IN PRAXIS ANWENDEN
Zusammenfassung: Die ffentlichen Medien bringen hufig Geschichten ber Kinder
mit auerordentlichen/besonderen Fhigkeiten und bezeichnen sie dabei als
berdurchschnittlich, auerordentlich, genial oder hnlich.

183

Dalibor Adi: Darovitost i rad s darovitim uenicima, Kako teoriju prenijeti u praksu
ivot i kola, br. 25 (1/2011.), god. 57., str. 171. 184.

Solche Flle werden in der ffentlichkeit allzu sensationalistisch dargestellt und sind
von kurzer Dauer, weil die Medien nach Neuem hungern.
Schauen wir unter die Oberflche solcher Flle, stellt sich eine Reihe von Fragen:
Wie gehen Eltern mit solchen Kindern um? Ermglichen sie den Kindern Fortschritt
im Einklang mit ihren Mglichkeiten und Neigungen? Was tut die Schule um solche
Kinder zu erkennen und sie in den Erziehungs- und Bildungsprozess einzugliedern,
ohne bei diesen Kindern Langeweile entstehen zu lassen oder ohne dass sie aus
bestimmten Grnden die Erwartungen nicht erfllen? Und letztendlich wie sieht der
Gesetzgeber diese Kinder? Ihre wahren Mglichkeiten scheinen nmlich
unverstanden, und dazu sind diese Kinder eine Minderheit.
Die Komplexitt dieser Thematik ist voller Fragezeichen, doch der Eindruck ist nicht
immer negativ, bzw. es gibt zahlreiche Beispiele aufopferungsvoller Arbeit unserer
Pdagogen mit solchen Kindern. In unserem Schulsystem sollte der Bildungsansatz
so stark wie mglich individualisiert werden, fr alle Schulkinder, und ebenso fr die
Begabten. Die Begabten gilt es als Bewegungskraft unserer Gesellschaft zu erkennen.
Ich bin der Meinung, dass solchen Kindern keine elitistische Herangehensweise
von Nutzen ist, sondern sollte ihnen die Entwicklung ihrer Neigungen ermglicht
werden mit viel Einsicht fr ihre Persnlichkeit, d.h. den begabten Kindern sollte man
vollstndige persnliche Entwicklung ermglichen.
Schlsselwrter: Begabung, begabte Schler, Sachkundeunterricht, Gruppenarbeit.

184