Medijska pedagogija

Docent dr Aleksandra
indi

ta su to mediji?
Mediji u vaspitno-obrazovnom smislu
Djeca o svijetu koji ih okruuju najbolje ue iz izvorne
stvarnosti, te nije mogue zamijeniti bogatstvo
stvarnosti.
Ali, nekada nam objektivna stvarnost zbog
udaljenosti, sloenosti, opasnosti, nefunkcionalnosti
nije pristupana pa se koriste razliite vrste medija.
Oni su nosioci pojedinih funkcija stvarnosti, posrednici
u nekim didaktikim funkcionalnim vezama, daju
podraaj, usmjeravaju panju i proces miljenja,
podstiu transfer, pruaju vanjsku pomo itd.

Mediji mogu biti:

objekti demonstracije,
usmena komunikacija,
tampani medij,
statine slike,
pokretne slike,
zvuni film,
maine za uenje i sl.

Podjela medija
Auditivni mediji
(razliiti nosai zvuka, CD i sl., za nastavu jezika i muzike)
Vizuelni mediji
(slike, grafiki prikazi, video zapisi, projekcije)
Tekstualni mediji
(vrsta vizuelnih medija, u 20.v. vana osnova v/o rada, knjige,
udbenici, prirunici, biljenice, radni listovi, nastavni listii)
Audio-vizuelni mediji
(objedinjuju sliku i zvuk, zvuni film, TV i video, CD, DVD,
digitalni fotoaparati, nova generacija mobitela, kamere)
Raunari sa dodacima: skener, printer, projektor objedinjavanju
sve medije koji su savremenu nastavu podigli na visok tehniki
nivo. Internet je omoguio da informacije postanu iroko
dostupne, omoguio komunikaciju i uenje na daljinu.

Dva oprena stava (za i protiv

savremenih medija):
Savremeni mediji su tetni jer nas
odvajaju od stvarnosti, a kada je rije
o v/o radu ine ga odvojenim od
stvarnog ivota.
Savremeni v/o proces ne moe se
zamisliti bez upotrebe medija koji su
vaan i nezamjenljiv dio savremene
stvarnosti.

Medijska pedagogija
Kada govorimo o medijima i pedagogiji
prvenstveno se misli na savremene medije, jer
oni obiljeavaju dananje vrijeme i diktiraju
ivot dananjice.
Medijska pedagogija kritiki razmatra
negativne i pozitivne strane medija te se bavi
problematikom sticanja medijskih
kompetencija, medijske pismenosti, medijskim
vaspitanjem i obrazovanjem ali s druge strane
i spreavanju medijske manipulacije i
ovisnosti o medijima.

VRIJEME PROVEDENO UZ ELEKTRINE MEDIJE

Televizija, punopravni lan domainstva;

Dijete provede vie sati, dana i godina
gledanja TVa nego sa svojim roditeljima i
uiteljima.

 TV trei roditelj koji nekada podriva

roditeljsko vaspitanje;
DVD za maliane, TV, plej stejn, ajpod,
tablet, video, Jutjub, internet i druge
drutvene mree mogu da smanje vitalni
uticaj roditelja i uitelja na vaspitanje
djece.

Savremena istraivanja o vremenu

provedenom s medijima
Prosjean Britanac i Amerikanac u dobi od 6
godina je ve godinu dana na tom uzrastu
potroio gledajui tv program.
Britanska djeca uzrasta od 11 do 15 godina
vie od 50% svog budnog vremena provode
ispred nekog ekrana (TV, kompjuterskog,
plejstejn, smart
telefona i sl.) to je 7,5
sati dnevno pred
ekranom.

 Djeca tokom svog djetinjstva provedu

vie vremena gledajui TV nego to
borave u koli.
Dijete uz TV provede 5 do 10 puta vie
vremena nego u aktivnom kontaktu s
roditeljima.
Kupovina kompjutera i televizora za djeiju sobu
najee se vezuje za viziju dobrostojee,
moderne i ugledne porodice.
Virtuelni ivot preuzeo je
primat nad pravim ivotom
u pogledu naina kako
ovjek provodi slobodno
vrijeme od 2000. godine.

Savremeni mediji i djeiji razvoj,

uenje i vaspitanje multidisciplinarni
problem

Psiholoka

Medijska pedagogija i
psihologija
Psihologija je deskriptivna nauka,
Pedagogija je normativna nauka.
Psihologija opisuje i ukazuje na uzrono-posljedine veze
izmeu koritenja medija i djeijeg ponaanja, razvoja i uenja.
Bavi se uvidom i konstatacijom ta se moe i smije oekivati od
djece u kontekstu medija.
Pedagogija koristi psiholoka znanja da u skladu s njima osmisli
v/o proces, postavi smjernice i principe kojim e se postii ono
pozitivno a izbjei ono negativno ta je psihologija konstatovala.
Odluuje ta i kako treba initi u v-o procesu da se podri djeiji
razvoj i steknu znanja u skladu s uzrastom. Medijska pedagogija
razvija medijsku didaktiku i metodiku, razrauje i rasporeuje
sadraje, dozira aktivnosti, predvia ishode, sredstva i metode u
skladu sa specifinostima odreenih uzrasnih perioda.

UTICAJ ELEKTRONSKIH MEDIJA NA FORMIRANJE REALNE SLIKE O

SVIJETU

Subliminalni uticaji idu ispod praga svijesti

te utiu sugestivno i manipulativno i na
odraslog ovjeka (da nije tako reklame koje
se prikazuju u svim dobrim filmovima i
serijama ne bi se emitovale, a naruilac ih
ne bi skupo platio).
Mediji mogu uticati na stvaranje zabluda i
predrasuda kod odraslih o politikim,
ratnim i ekonomskim zbivanjima ako su
glavni izvor informacija.

Djeca neselektivno i krajnje povodljivo

primaju razne podraaje i informacije sa
elektronskih medija.
Djeca bre potpadaju pod uticaj medija, kako
u pozitivnom tako i negativnom smislu.
Mediji mogu biti tetni za emotivni i psihiki
razvoj djeteta koje vie vremena posveuje
virtuelnom nego realnom svijetu i
dogaajima.

 Dugotrajno funkcionisanje u virtuelnom

svijetu dijete moe uiniti odvojenim od
stvarnosti.
Kada medijska stvarnost zamijeni realnost
postavlja se pitanje koliko je realna slika
o svijetu koja se formira na ovakav nain?

UTICAJ ELEKTRONSKIH MEDIJA NA

FORMIRANJE REALNE SLIKE O SVIJETU
Dijete putem medija upoznaje savakanu
stvarnost.
esto su interesi bogatih korporacija koji se
svode na profit dominantni u medijima.
Oni utiu na razvoj potroakih i povrnih
uvjerenja o svijetu.
Obilje reklama za sebe ili ak samo proste
slike potrone robe kojima smo bombardovani
stvorili su jednu nikad zahtjevniju, izrazito
materijalistiku generaciju eljnu sticanja.

ELEKTRONSKI MEDIJI I EMOCIJE

Istraivanja ukazuju na negativne
psiholoke efekte kod odraslih pri gledanju
vijesti na TVu kao to je izraena
anksioznost, potpuni poremeaj
raspoloenja.
Djeca iz porodica u kojima nema nasilja ali
koja esto gledaju nasilne filmove koji ne
sankcioniu nasilje, stiu nasilne
predispozicije, tj. situacija postaje slina
kao kod djeteta koje
dolazi iz porodice gdje je
zastupljeno nasilje.

ELEKTRONSKI MEDIJI I
EMOCIJE

Studije pokazuju da su djeca koja dosta

vremena provode ispred TV i raunarskih
ekrana u prosjeku vie razdraljiva, nervozna,
agresivna, depresivna.
Brzina i paralelno procesuiranje panje koja
zahtjeva informacije, to je glavna odlika
digitalnog doba, moe da dovede do smanjenja
uestalosti cjelokupnog doivljaja, to dovodi
do smanjene osjetljivosti. Ako se u potpunosti
ne doivi psiholoko stanje druge osobe jer se
stvari odvijaju suvie brzo, to bi moglo da se
negativno odrazi i na razvoj moralnosti.

ELEKTRONSKI MEDIJI I
Kortikularna kontrolaEMOCIJE
emocija nije jo uspostavljena

kod
djeteta mlaeg od sedam godina i odrasli je tu da mu
pomogne da izae na kraj sa svojim emocijama, dok tv
sadraji mogu da podrivaju ovu funkciju roditelja.
TV sadraje nasilnog karaktera svakako ne bi smjelo da
gleda dijete koje slabo kontrolie tu emociju, a sadraji
koji su zastraujui nikako se ne bi smjeli gledati nou
pogotova ih ne bi smjela gledati djeca koja su straljivija.

ELEKTRONSKI MEDIJI I PONAANJE

(IMITIRANJE PONAANJA)

Zabava sa malih ekrana sve se vie

dovodi u vezu sa sklonostima ka
nasilnikom ponaanju, sarkastinom
ophoenju, netrpeljivosti, svadljivosti,
insistiranju na svojim pravima,
zahtjevima za momentalno zadovoljenje
svojih potreba.
Sve ea ubistva i samoubistva mladih
dovode se u vezu sa medijskom
preputenou mladih

ELEKTRONSKI MEDIJI I PONAANJE

(IMITIRANJE PONAANJA)

Istraivanje izloeno pred Amerikom

psiholokom asocijacijom dolo je do podatka
da djeca koja vie igraju video igrice nasilnog
sadraja ee dolaze u sukob s autoritetima.
Prikazivanje nasilja na zabavan nain degradira
mnoge ljudske moralne i drutvene zakone i
pravila, ali i obezreuje sam ivot.
Porast stope nesocijalizovanog i nemoralnog
ponaanja dovodi se u vezu sa neselektivnim
sadrajima savremenih medija.

ELEKTRONSKI MEDIJI I KONTROLA

NAGONA
Usljed pretjerane konzumacije medija
uoava se erozija djetetove sposobnosti
da kontrolie svoje nagone .
Djeca postaju impulsivnija.
Elektronski mediji pojaavaju elje djece
(npr. tome doprinose reklame).

Nagon i mediji
Mediji stimuliu djetetov Id, pri emu se stvara
prijatnost i momentalno se odgovara na drai
zadovoljstva.
Id je zaduen za nagone, ego je linost, razum,
a super ego nadlinost (savjest i moral). Ego i
super ego kontroliu id, povlauju mu ili ne.
Mediji takoe povlauju Idu i time preuzimaju
i zamjenjuju ostala dva dijela linosti.

Nagon i mediji
Ego i super ego gube svoju funkciju kada
dijete dugo vremena provodi ispred
elektronskih medija. Ovakvo dijete nema
vremena da adekvatno razvija druge
dijelove svoje linosti (ego i super ego)jer
nema priliku da ih upotrebljava, ve
konstantno nabildava jedno ego stanje tj. Id.
Djeca odrastajui u ovakvim uslovima imaju
hiperprodukciju elja, ugodnosti,
zadovoljstvo, zabavu, a smanjenu i zakrljalu
kontrolu koja moe izai na kraj s nagonima.

Nagon i mediji
Neprihvatljivi i neprikladni sadraje
nagonske seksualne prirode danas su
lako dostupni djeci koja imaju internet i
kablovsku TV. Postavljanje brodbend i
brauzerskih filtera omoguava odreenu
kontrolu i cenzuru ovih sadraja.

Mediji u slubi problema s ishranom

Nagon za jelom i piem je takoe naglaen i
podstaknut sadrajima elektronskih medija (reklame
hrane).S ovim je povezan i problem s ishranom.
Jedenje pred televizorom utie da i odrasli i djeca
jedu znaajno vie. Unutranji nadraaji organizma
zasjenjeni su spoljnim nadraajima tv prijemnika .

 Ljudi, a djeca pogotovo, kada gledaju tv

esto nisu svjesni toga da li su gladni ili
ne, jer ne obraaju panju na osjeaj
sitosti nego na tv program.

 Neka istraivanja objavljena u Amerikom

urnalu za kliniki nutricionizam otili su i
korak dalje. Uoili su da gledanje tv moe
da poremeti obroke i proces zasienja.
Sve vie pretilne djece i odraslih dolazi iz
razvijenih zemalja kojima su TV i
kompjuter postali lanovi porodice. Sve
vie istraivanja podravaju zajednike
obroke i razdvajanje jela i tv sadraja.

Slike hrane na reklamama utiu na stvaranje i

rast elje za reklamiranom hranom bila ona
zdrava ili ne (fast food).

REKLAME UTIU NA PORAST ELJE

ZA HRANOM

ELEKTRONSKI MEDIJI I STICANJE

SOCIJALNIH VJETINA
Nekada su stidljive osobe komunicirale preko ekrana i porukica
na etu, a danas se et rumovi veliaju jer svi mogu preko njih
da se oglase.
ak i oni drueljubivi i priljivi sve vie vremena provode sami
ispred raunala.
Period bitan za emocionalni i socijalni razvoj se izmjeta i
provodi pred ekranom.
Internet moe da promjeni nain na koji djeiji mozak radi.
Djeca postaju manje svjesna i zainteresovana kakav uticaj vre
na druge, te im se smanjuje sposobnost da se na civilizovan
nain ophode prema drugima.
Ne samo da sadraji tetno utiu na socio-emocionalni razvoj
nego i pored filtriranja i kontrole internet sadraja dolazi do
opadanja nekih socijalnih vjetina.
Posebno je u padu suptilna sposobnost itanja nijansi izraza lica,
bitna sposobnost za uspostavljanje empatije.

ta je empatija?
To je svijest o emocijama i emocionalnim
stanjima drugih, njihovim eljama i
potrebama, te saosjeanje.
Djeca ove vjetine moraju da naue
komunicirajui licem u lice i nikakva
virtuelna zamjena tu ne moe pomoi.
Kod mladih je tendencija opadanja
drutvenih vjetina kao to su paljivo
sluanje drugih, pristojne fraze, ekanje reda
isl. a pretjerana konzumacija medija jedan je
od vodeih razloga ovakvih promjena.

Hormon pripadnosti - oksitocin

Oksitocin, hormon pripadnosti, kljuan je
za blisku komunikaciju i razmjenu svih
emocija.
Stvara se gledanjem oi u oi (medicinski
fakultet u San Dijegu u Kaliforniji), te
drevna izreka da su oi ogledalo due i na
ovaj nain nalazi svoju potvrdu.

 Nastaje i putem prisnih interakcija

(zagrljaji, dodiri).
Uvruju povjerenje i velikodunost.
Oksitocin igra vanu ulogu u formiranju
socijalnog ponaanja nae djece.
To se ne moe ostvariti internetskom
mreom.

ZA ILI PROTIV EKRANIZOVANJA BAJKI

SLUANJE I GLEDANJE BAJKI

Po prvi put u istoriji ovjeanstva veinu bajki

djeca gledaju na malom ekranu, a ne priaju ih
roditelji, bake, deke.
Iz psihoanalitikog ugla bajka gubi od svoje
ljekovite moi ako je prenesemo na platno.

Bruno Betelhajm i znaenje

bajki

Funkcije bajki:
Pomaganje u prevazilaenju konflikta
odrastanja, straha od samoe, sukoba
izmeu osamostaljivanja i potrebe za
pripadanjem.
Glavni lik uprkos tegobama istrajava i
pobjeuje, to je dobra poruka djeci u
vezi perzistencije i ivotnog optimizma.

Bruno Betelhajm i znaenje

bajki
udesno i fantastino na bezbjedan i
ljekovit nain dolazi u kontakt s
djeijim nesvjesnim i tu pravi
pozitivne pomake.

 Kada je medij bio iva rije drage osobe,

praena toplim zagrljajem i njenim
pogledom, djeca su rijei pretakala u slike
u sopstvenoj mati i stvarnosti koju su
gradili unutar sebe.

 Kada je medij elektronski medij, smanjuje

se djeija unutranja aktivnost i
kreativnost pri stvaranju unutranjih slika
i doivljaja, jer su oni izvueni na
konkretan plan.
Mata ne moe tako efikasno da se
stimulie, oksitocin, hormon prisnosti, se
ne lui jer nema toplog krila naratora i
njegovog pogleda i glasa.

 Dakle, neke provjerene stare medije koji

su se pokazali kao dobri i kvalitetni ne
treba mijenjati savremenim elektronskim
medijima.

Neuroloka

Medijska pedagogija i
neurologija
Neuroloka istraivanja prouavaju razvoj i
funkcionisanje mozga pri koritenju medija.
Medijska pedagogija koristi ova znanja za
izgradnju svoje teorije i prakse, za
unapreenje svakodnovnog v/o rada, da
osmisli evolutivno podravajue aktivnosti,
da izbjegne medijske orsokake i krajnosti
koji su se, kroz neuroloka istraivanja
pokazali kao neefikasni, pa ak i tetni za
djeiji razvoj.

Otkria o
poboljanju mozga
potekla iz
Berklijevog
laboratorija i
Dajmandove grupe
privukla su panju
ne samo
neurologa i
biologa, nego i

Neuronska mrea

TV i kritiko miljenje
Gledanje TV djeluje poput hipnoze, pasivizira i
gui kritiko miljenje.
Npr, sabiranje jednocifrenih brojeva angauje
dijelove po itavom lijevom i desnom
predfrontalnom renju za razliku od gledanja
TVa kad se to ne deava.
Npr. Fine motorike aktivnosti, obrtanje oko
svoje ose i sl. stimuliu mnogo vie centara u
mozgu nego sabiranje jednocifrenih brojeva.
Socijalne interakcije, problemske situacije su
jo sloenije i stimulativnije za razvoj mozga.

NEURONSKA MREA

NEURONSKA MREA

Neurolozi su uoili da su veze izmeu neurona

presudne za razvoj inteligencije.
Sposobnosti zavise od dobro razvijene neuronske
mree, iji razvoj se stimulie kroz aktivnosti koje
stimuliu vie centara u mozgu.

 Rjea neuronska mrea ukazuje na

smanjene sposobnosti.
Veze meu neuronima grade sinapse.

Do sedme godine formira se 75%

sinapsi,a do dvanaeste 95%.

 Razvoj mozga traje do 20

godina(Scammon i Tanner).
Prednji reanj koji se razvija do
dvadesete godine moe da se oteti
pretjeranim gledanjem tv, jer
onemoguava da mlada osoba za to
vrijeme obavlje sloenije aktivnosti
koje su evolutivno podravajue.
Dakle, potrebno je da djeca i mladi
rade one aktivnosti koje zadebljavaju
vlakna i grade sinapse i veze jer tako
stimuliu razvoj svoga mozga.

 Mentalna stimulacija se tretira kao

potreba djece.

Dugotrajno gledanje TV programa, igranje

igrica i slino pokazale su se kao
aktivnosti koje ne utiu stimulativno na
razvoj sinapsi u mozgu na predkolskom i
ranom kolskom periodu.

 DUGOTRAJNO GLEDANJE TV GUI ANGAOVANJE

NAJRAZVIJENIJEG DIJELA MOZGA, PREDNJEG
RENJA.
Provoenje previe vremena pasivno u
kritinom periodu razvoja mozga moe dovesti
do trajnih mentalnih deficita usljed neadekvatno
razvijene neuronske mree, kao to su:
Poremeaji govora,
Disleksija i disgrafija,
Kognitivna nerazvijenost u skladu s uzrastom i
potencijalima, poremeaj panje,
Problemi sa razvojem fine motorike,
Emocionalni problemi u kontroli i ispoljavanju
emocija.

 Statistika: prosjeno dijete provede po

tri sata dnevno ispred malih ekrana i

dodatna dva-tri sata u igri sa videozanimacijama, to uzrokuje lepezu
lingvistikih, psihomotornih i lokomotornih

Televizija i video-igrice primjeri jednostrane

poremeaja.
komunikacije u kojoj djeca satima ute, a renik kojim
govore junaci crtanih filmova
zadovoljava govorni nivo djece od dvije godine.
(rezultati istraivanja Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju
govora iz Beograda).

Kod jedne izgovorene rijei aktiviraju se

funkcije niza organa (plua, grkljan,
glasnice, jezik, usne, zubi, donja vilica,

Igra bez akomodacije oka (dijete 6

godina)

Disleksija i akomodacija

Emocionalnost i razvoj
mozga

Prednji reanj je zaduen za misaone funkcije, a kao takav i za

razumijevanje svojih i tuih emocija kao i samokontroli emocija
i regulaciji ponaanja.
Djeca esto rade ono to ne smiju iz razloga to do 7 godina jo
nije uspostavljena adekvatna kortikularna kontrola emocija i
samoregulacija ponaanja.
Igranje na otvorenom u kontaktu s drugarima podstie razvoj
kotikularnih struktura i djeijih emocionalnih i socijalnih vjetina.
Mediji usporavaju razvoj ovih struktura mozga i ometaju
pravilan emocionalni razvoj, uspostavljanje samokontrole
emocija i regulacije ponaanja.
Modane elije koje su nazvane miror neuroni aktiviraju se kada
mladi apsorbuju i oponaaju ponaanje drugih. Zastupljeni su
kod empatinih osoba. Stimuliu se u socijalnom okruenju, a ne
u medijskom okruenju.

Virtuelni svijet prepun nasilja,

strasti i dezinformacija
Mediji sa koliinom prikazanog nasilja
stvaraju privid da ivimo u nasilnom
svijetu (u medijima ima mnogo vie nasilja
nego u stvarnom ivotu), prikazivanje
pornografije kod djece stvara krivi utisak o
intimnim meuljudskim odnosima,
stereotipi omoguavaju indoktrinaciju i
dezinformaciju u politike ili ekonomske
svrhe.

Postoje etiri osnovne hipoteze o uticaju medijskog

nasilja na djecu:

Stimulacijska hipoteza ili imitacija

Djeca oponaanjem i imitiranjem preuzimaju
ivotne uloge i identifikuju se to je bitno za
socijalizaciju. To je dio razvojnog procesa.
Oponaanje junaka s malih ekrana je esto
iako u 90% situacija nije doslovno.
Zloesti su vrlo esto privlani, a ubice i
nasilnici su esto u filmovima prikazani na
zabavan i simpatian nain u emu se i krije
potencijalna opasnost.

Hipoteza uznemiravanja
Nasilje, pornografija, filmovi strave
izazivaju kod djece emocionalnu
uzbuenost i strah.
Djeca su posebno uznemirena jer ne
mogu razumjeti mnoge odnose meu
odraslima, nisu emocionalno i socijalno
zrela i nemaju ivotnog iskustva.

Hipoteza katarze
Istraivanjem nasilja na TV-u (1999) grupa
naunika je zakljuila da uestale i naglaene
scene nasilja u crtanim filmovima i jutarnjem
programu utiu na zadovoljstvo koje se
odraavalo na djeijim licima, dok je verbalna
agresija i vikanje meu odraslim u
svakodnevnim situacijama na licima djece
odraavalo strah, zabrinutost, tugu, ljutnju ili
napetost.
Zakljuak ovog istraivanja ukazuje da nasilje u
crtaima pomae oslobaanje potisnute ljutnje i
drugih neugodnih potisnutih emocija, te je ova
vrsta zamjenjene agresije ustvari olakanje.

Hipoteza o neosjetljivosti ili habituaciji

Pretjerano gledanje nasilja utie na

emocionalnu i kognitivnu otupjelost i
neosjetljivost na nasilje (povien prag
tolerancije na nasilje).

Agresivnost i gledanje TV
Sigmanovo istraivanje neagresivnih i adolescenata
sa disruptivnim ponaanjem

Agresivni mladi gledajui scene nasilja

pokazuju manju modanu aktivnost u
predfrontalnom korteksu koji je
odgovoran za kontrolu emocija.

Agresivnost i gledanje TV
Indikativno je da modana aktivnost
neagresivnih adolescenata kod scena
nasilja je povezana sa koliinom nasilja
koje je dijete gledalo u prolosti, tj. postoji
efekt kumulativnosti.
Izlaganje scenama nasilja dovodi
do promjene u funkcionisanju
mozga bez obzira na prethodne
sklonosti ka agresivnom ponaanju.

Habituacija ili hipoteza o

neosjetljivosti
Neuroloka istraivanja idu u prilog
hipotezi o neosjetljivosti.
Javlja se kao posljedica prekomjernog
gledanja nasilja.
Osoba se navikava na njegovo
prisustvo i sadraj, te on postaje
normalan, a osoba manje osjetljiva
na njega.
Poveava se prag tolerancije na
nasilje.

Winx