1

TAJNE POSTA
ZATO JE MUSLIMANIMA PROPISAN POST
Ako bi ovjek paljivo pogledao u erijatske tekstove zasigurno bi se iznenadio
vidjevi koliko je vjera Islam potpuna i sveobuhvatana, da svakoj stvari pridaje
panju onoliko koliko zasluuje. Mnogo je ljudi, a naroito u dananjem
vremenu, koji imaju pogrena ubjeenja i vizije o vjeri Islamu. Faktori koji su
prouzrokovali ta neispravana ubjeenja su mnogobrojni, nerijetko je neznanje i
nepoznavanje principa i naela vjere faktor koji ini da ljudi imaju pogrena
ubjeenja o vjeri Islamu. Nekada su pogrena interpretacija Islama od strane
muslimana i nemar u pojanjavanju i dostavljanju originalne vjere ljudima bili
razlogom da su mnogi zamrzili Islam ili da, u najmanju ruku, o njemu imaju
mnoge predrasude.
Ako na sve to pridodamo trud i napor koji nevjernici-neprijatelji ovjeanstvaulau kako bi Islam prikazali u oima ljudi vjerom terorizma, nasilja, a
muslimane, kao sljedbenike te vjere, konzervativnim, zaostalim, netolerantnim,
tada e nam biti kristalno jasno zato ljudi u velikom broju sluajeva imaju
pogrena ubjeenja o jedinoj priznatoj vjeri kod Allaha, vjeri koja je derogirala i
dokinula prijanje vjerozakone, vjeri Islamu. Tada e nam biti jasno zato
neprijetelji ovjeanstva vrijeaju insana koji je poslan kao milost svjetovima,
da bi, Allahovom voljom, ovjeanstvu pokazao put iz dubokih tmina zablude
na svijetlost upute, sree i zadovoljstva na dunjaluku prije sree i zadovoljstva
na buduem svijetu.

U ovom tekstu emo pokuati spomenuti neke tajne propisivanja posta, ovog
velikog badeta, kako bi se po ko zna koji put uvjerili u istinitost injenice da je
Islam savrena vjera, i da je pogreno ubjeenje velikog broja muslimana i
nevjernika da vjera Islam nema nikakve veze sa ovjekovim svakodnevnim
ivotom. Ubjeenje da se vjera prakticira samo u unutranjosti damije, a kada
izie iz nje da se ivot, ponaanje, izgled muslimana ni u emu ne razlikuje od
ivota, ponaanja, izgleda nevjernika. Pitanje koje bi svako od nas trebao da
postavi sebi; da li smo ikada razmiljali o razlozima propisivanja posta? To, da
je muslimanima nareen i da im je to jedan od temelja vjere da poste jedan od
dvanaest mjeseci u godini?
Da li smo postavili sebi pitanje; da li Uzvienom Allahu treba nae gladovanje,
sustezanje od vode, pia i svega onoga to kvari post, ili propisivanje tog posta
nosi sa sobom mudrosti i koristi koje koriste ovjeku u ovodunjalukom ivotu?
Da Uzvienom Allahu nije potrebno nae gladovanje i da je post priopisan zbog
koristi koje se vraaju nama ukazuju nam rijei Allahovog miljenika koje je
zabiljeio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.:
Ko ne ostavi la i rad po njoj -niti vrijeanje drugih- Allahu nije potrebno
njegovo ostavljanje hrane i pia.(br.1903)
Koliko je muslimana koji kada poste to drugi ne primjeuju na njegovom
ponaanju sve dok on to ne kae, a trebalo bi da se tragovi posta vide na
ovjekovom ponaanju.
Post je propisan da bi se poveala ovjekova bogobojaznost, strah od
Uzvienog Allaha
Na to nam jasno i nedvosmisleno ukazuju rijei mudrog zakonodavca,
Uzvienog Allaha: O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan
onima prije vas, da biste se grijaha klonili, da bi ste se Allaha bojali. Da li na
post nama poveava strah od Allaha ili ne poveava, da li smo postigli korist
posta koja je spomenuta u ovom ajetu?
Nerijetko se deava da se dan u kojem ljudi poste i dan u kojem ne poste ne
razlikuju ni po emu. ovjek izlazi iz ramazana isti onakav kakav je bio i prije
ramazana, a da smo postili postom koji od nas trai Mudri Zakonodavac ne bi
bilo tako.

Dan u kojem postimo razlikovao bi se od dana u kojem ne postimo, nae stanje

poslije ramazana bi se razlikovalo od naeg stanja prije ramazana. Zar nije
apsurd, da ovjek u toku posta moe da ostavi i da se strpi od onoga to mu je u
osonovi dozvoljeno i ono to mu koristi; hranu, pie, spolni odnos, a ne moe da
se strpi od stvari koje su mu zabranjene i ije injenje u velikom broju
sluajeva nosi sa sobom velike tete, kako po poinioca tako i po drutvo u
kojem ivi.
udno, zar ne?! Zar Gospodar zbog kojeg si ostavio dozvoljene i korisne stvari
u toku posta nije iv i Vijean, u ramazanu i izvan njega? Imam osjeaj da velik
broj ljudi vjeruje da je Uzvieni Allah iv samo u ramazanu, i da je dovoljno da
oboavamo Allaha pokoravajui mu se u ramazanu a da sa prvom jacijom u
evalu se vraamo starom nainu ivljenja.
Moda to ljudi ne govore svojim jezicima ali njihovo ponaanje i djela ukazuju
na to. Zamislite da ovjek ima batu koju jedanaest mjeseci tokom godine
prekriva snijeg, a jedan preostali mjesec snijeg se topi i sunce obasijava tu
batu. Da li bi taj mjesec dana bio dovoljan da ovjek zasije usjeve i da doeka
plodove od kojih zavisi njegova egzistencija?
Sigurno bi taj ovjek umro od gladi. Tako je i sa nama, kako oekivati Allahovu
milost na Sudnjem danu ako smo jedanaest mjeseci u godini bili nepokorni
Gospodaru i ogluivali se o njegove naredbe a jedan mjesec u toku godinesamo- bili pokorni.
Zamislite da imate roba koji vam je posluan jedan mjesec u godini a jedanaest
mjeseci je nepokoran, da li bi bili zadovoljni tim robom ili bi gledali da ga se
rijeite i da naete nekoga ko e, minimalno, biti pokoran pola godine, i vie.
Post je propisan kao prilika da se ovjek pokaje i okrene novu, bijelu stranicu
u svome ivotu.
Kada bi ljudi razmiljali o postu sigurno bi shvatili da je period ramazana
idealna prilika da se pokajemo za poinjene grijehe i da crne stranice naeg
ivota zatvorimo i okrenemo novu, bijelu stranicu ivota. O vrijednosti
pokajanja ovjeku muslimanu ne treba govoriti jer je on svjestan toga.

A da pokajanje nema drugih koristi osim da Allah voli one koji se kaju, da se
Allah raduje pokajanju svojih robova vie nego to bi se ovjek obradovao
izgubljenoj devi u pustinji na kojoj mu je voda i hrana, da je Allah obeao da e
pokajnike pomoi imecima, estitim porodom i kiom, da je obeao da loa
djela pokajnika, ne samo da e ih oprostiti, ve ih u dobra pretvoriti, to bi bio
dovoljan razlog da ovjek musliman udi za pokajanjem.
Pogledajmo samo koliko nam je to olakano u ramazanu. Uzvieni Allah je iz
svoje milosti, potstiui robove na pokajanje uinio da ejtani budu zatvoreni u
ramazanu. Istinitost hadisa koji govore o tome primjetna je na svakom koraku.
Ljudi koji tokom cijele godine ne znaju za Islam niti njegove principe u
ramazanu dolaze u damiju, pokorno padaju Uzvienom Gospodaru na seddu.
Ljudi koji su iskuani nekim od poroka, u ramazanu strpljivo ostavljaju te
poroke, traei time Allahovu milost, Njegov oprost, vjenu nagradu dennet.
Ljudi koji izvan ramazana ne mogu zamisliti dan bez ispuene kutije cigara, u
ramazanu smognu snage da ostave duhan od pojave zore pa sve do zalaska
sunca.
ene, koje tokom cijele godine razgoliene etaju ulicama naega grada i na taj
nain prkose Milostivom Allahu, i one u ramazanu pobijede ejtana na momenat
pa pokriju svoje tijelo i odlaze u damiju kako bi u dematu klanjale teravih
namaz. Koliko je onih koji izvan ramazana ne mogu da zamisle dan bez
alkohola, a u ramazanu smognu snage da ostave alkohol, i ne samo u danima
ramazana, ve tokom cijelog mjeseca. Sve su to pokazatelji istinitosti hadisa u
kojima je Allahov Poslanik kazao da kada nastupi mjesec ramazan ejtani se
sputavaju i povezuju u lance. Ovakav ambijent svuda oko nas zasigurno mnogo
olakava onima koji ele da se pokaju za ono to su poinili u prolosti. Ovaj
mjesec je velika prilika za sve da okrenemo novu stranicu u naem ivotu, da se
pokajemo za poinjene grijehe.
Ako sada u ovom blagoslovljenom mjesecu ne donesemo vrstu odluku da
emo ostaviti grijehe koje smo svijeno ili nesvijesno inili prije ramazana, pa
kada emo. Ne smijemo dopustiti sebi taj luksuz pa da kaemo ja sam mlad,
imam ja jo vremena, pokajat u se slijedeeg ramazana.
Zaista su to izgovori koji nemaju nikakvu teinu, jer kako odgaati pokajanje za
momenat koji ti niko ne moe garantovati da e doivjeti.

Pogledajmo oko sebe pa emo vidjeti da je mnogo onih koji su bili naih godina
ali vie nisu meu ivima. Oni su otili svome Gospodaru, a da li su se pokajali
prije odlaska? Da li su propustili priliku da se rasterete velikog bremena grijeha,
za koje e sigurno polagati raun na Sudnjem danu. Ako su oni prokockali tu
ansu, pa zar da i mi padnemo u istu greku, ili emo se okoristiti od tuih
greaka i neemo ekati da svaku stvar uimo na sopstvenim grekama, jer je to
ponekada i nemogue, kao u ovom sluaju.
Zato, cijenjeni brate i potovana sestro, vrstu odluku donesi da e ovaj ramazan
biti prekretnica tvoga ivota, da e od ovog ramazana ostaviti poroke koji ne
samo da su zabranjeni naelima ove savrene vjere, ve nose sa sobom mnoge
tetne posljedice kako po pojedinca tako i po drutvo u kojem poinioc ivi.
vrsto odlui da e od ovog ramazana ostaviti loe drutvo koje te svakim
danom sve vie i vie odvodi u ponor, koliko je samo omladinaca upropateno
jer nisu smogli snage da ostave loe drutvo. Omladinci koji su vie nego
potrebni ovom napaenom drutvu. Koliko je omladinaca katastrofalno zavrilo
svoju ivotnu karijeru, koji su umrli kao ovisnici o drogi, oboljeli od side i
mnogih drugih neizljeivih oboljenja.
Doivjeli su ponienje jo na ovom svijetu, a ono to ih eka na onom svijetu je
mnogo tee i bolniije. Koliko je djevojaka koje su izgubile svaki vid vrijednosti
kao posljedica druenja sa loim drutvom, emu vrijedi dijevojka koja je
izgubila nevinost ednost- jo u osnovnoj koli, prije nego li je postala
punoljetna?!
emu vrijedi djevojka koja je zatrudnila prije braka i zbog toga se morala udati
ili se oistiti, kako bi se sauvala od ovodunjaluke sramote?! Zar da takve ene
odgajaju budue generacije, zar e takva ena biti vjerna svome muu? A
vrijedi li ivjeti u braku u kojem mu nije siguran da ga njegova supruga ne
vara s nekim s kim je imala veze jo prije braka.
Ovo su samo neke posljedice druenja sa loim drutvom, a kada bi smo htjeli
da spomenemo sve negativne posljedice druenja sa loim drutvom trebalo bi
nam mnogo vremena. Zato, ponavljam, cijenjeni brate i potovana sestro, vrstu
odluku donesi da e od ovog ramazana ostaviti loe drutvo i ono emu oni
pozivaju.

Ne dozvoli sebi da bude od onih koji e kazati kada dou na Sudnji dan: Na
Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govorei: "Kamo sree da sam se uz
Poslanika pravog puta drao, kamo sree, teko meni, da toga i toga za prijatelja
nisam uzeo, on me je od Kurana odvratio nakon to mi je priopen bio!" a
ejtan ovjeka uvijek ostavlja na cjedilu
Post nas ui da smo neprestano pod nadzorom Uzvienog Gospodara.
Islamski uenjaci esto spominju da je post jedini ibadet u kojem se ovjek ne
moe pretvarati i da to ini kako bi se pokazao pred ljudima.
Kako to? Zato to ovjek moe da kae ljudima da posti a u stvari on ne posti,
jer je to nemogue provjeriti. Ko ovjeka vidi kada je sam u kui, kada zakljua
kuna vrata i navue zastore na prozore? Posta, iako zna da ga u tom momentu
niko ne vidi, samo iz straha od Allaha ne posee za onim to kvari post. To je ta
korist koju trebamo uzeti od propisivanja posta, da taj osjeaj Allahovog
neprestanog nadzora nad nama iz ramazana prenesemo i u druge mjesece tokom
godine.
Kada htjednemo da uinimo ono to nam je Uzvieni Allah zabranio, da se
sjetimo Njegovog neprestanog nadzora nad nama, da to ostavimo kao to smo u
ramazanu ostavili jelo i pie koje je u osnovi, izvan ramazana, dozvoljeno, i
druge stvari koje kvare post.
ena, kada htjedne izii iz kue nepropisno obuena, da se sjeti da je neprestano
pod nadzorom Uzvienog, da je neprestano pod nadzorom Onoga zbog kojeg je
ostavljala jelo i pie u ramazanu u momentima kada je niko nije vidio. Mladi
koji sjedi u parku sa djevojkom i nagovara je na razvrat da se sjeti da ga tog
momenta vidi Onaj zbog kojeg je ostavljao jelo i pie u momentima kada ga
niko nije vidio.
Zar nije apsurd, da ovjek u ramazanu ostavlja ono to mu je izvan ramazana
dozvoljeno, hranu i pie, strahujui od Allaha, znajui da ga On neprestano vidi
i uje, a da nakon ramazana ne osjea Njegov neprestani nadzor onda kada ini
stvari koje su zabranjene u ramazanu i izvan njega. Pitanje koje se samo
postavlja; da li smo o ovoj koristi posta u ramazanu ikada razmiljali, da li smo
se udili naoj naivnosti i kontradiktornosti.

Post nas ui tome da ne gubimo nadu u popravljanje stanja u naem drutvu,

drutvu koje se odalo svim grijesima koji su im zabranjeni od strane Mudrog
Zakonodavca.
Stanje muslimana je sigurno vie nego jadno u svakom pogledu, materijalnom,
duhovnom, ekonomskom, politikom. Ali, to ni u kom sluaju ne znai da se
stanje ne moe popraviti. ta je to uinilo Arape, koji su bili jedan od
najbijednijih naroda u vremenu u kojem se pojavio Poslania, da su postali vodii
svijeta u svakom pogledu; materijalnom, ekonomskom, duhovnom. Nita drugo
osim njihovo pridravanje za naela i principe Islama. Mjesec ramazan je idealna
prilika i veliki pokazatelj da je mogue popraviti jadno stanje ummeta.
Ljudi koji su tokom cijele godine krili Allahove granice u svakom pogledu sa
prvom nou ramazana ostavljaju mnoge grijehe i mnoge loe navike. To nije
samo sluaj sa muslimanima naih prostora, to je sluaj sa muslimanima cijeloga
svjeta. Muslimani preko noi ostavljaju ono to im je Uzvieni Allah zabranio i
na taj nain, za kratko, kreu putem koji im obeava uspjeh i sreu na dunjaluku
prije uspjeha i sree na onom svjetu.
Muslimani preko noi od pojave zore pa do zalaska sunca ostavljaju ono to e
pokvariti post pa makar to u osnovi bila dozvoljena stvar.
Pa zar ne mogu da nastave tako tokom cijele godine, da ive ivotom pokornih
Allahovih robova, koji se pokoravaju Gospodaru tokom cijele godine, a ne samo
u jednom mjesecu. Malo je onih koji e uzeti ovu korist od propisivanja posta,
jer velik broj ljudi ne posti na nain koji od njega trai Islam. Da ovjek posti, a
da sa njime posti njegov jezik, njegove oi, njegove ruke, njegove noge.
Da poste njegove oi od gledanja onoga to mu nije dozvoljeno, od gledanja u
otkrivene ene, bez razlike na ulici ili na televiziji. Suprotno tome, da svoje oi
uposli onim to e mu koristiti, kao to je uenje Kur'ana, itanje korisne
literature. Da posti njegov jezik od lai, ogovaranja. Suprotno tome, da ga uposli
u onome to e mu koristiti kao to je spominjanje Allaha, uenje Kur'ana i
mnoge druge korisne stvari.
Da poste sa njime njegove ruke, od bespravnog uzimanja imetka, od mita, od
krae i da pokua da ih uposli u onome to e mu koristiti.

Da sa njim poste njegove noge od hodanja prema onome to nije dozvoljeno, da

poste od odlaska u kafanu, diskoteku i da ih uposli u onome to je dobro kao to
je odlazak u damiju radi obavljanja namaza, obilazak poznanika i rodbine. Onaj
ko bude postio na ovaj nain, od njega je oekivati da i nakon ramazana ostane
na tome, da to bude prvi korak u popravljanju jadnog stanja muslimana. Jer, ne
mogue je da popravljamo stanje drugih ako sami sebe nismo popravili.
Zato kaemo, ovaj mjesec je idealna prilika da se korai prvi korak ka
popravljanju jadnog stanja muslimana. Moramo biti svjesni da se od nas oekuje
da koraimo prvi korak a zatim da oekujemo pomo od Uzvienog Allaha. Kae
Uzvieni Allah: Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne
izmijeni. Ako mi koraimo prvi korak na tom puti, sigurno nee izostati pomo
Uzvienog i Svemogueg Allaha.
Post nas ui lijepom moralu, lijepom ponaanju pa makar i kada budemo
vrijeani od strane drugih
Tu korist e takoer postii oni koji budu postili onako kako od njih trai Islam,
a nee je postii oni koji poste tako to ostavljaju hranu i pie ne mijenjajui
nita kod sebe u vremnu posta. Posluajmo smijernice najboljeg insana koji je
ikada kroio Allahovom zamljom, rijei Allahovog Poslanika, koje je zabiljeio
imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.: Post je tit, kada neko od vas posti neka
ostavi ruan i vulgaran govor, neka ne podie svoj glas u ophoenju sa drugima,
a ako ga neko bude vrijeao ili napadao neka kae Ja postim.
Kako su divne smijernice Allahovog Poslanika njegovim sljedbenicima, kako bi
sretno ivjeli kada bi ih se pridravali.Kada bi ovjek uspio da sauva svoj jezik
tokom mjeseca ramazana sigurno bi to bio veliki korak u ostavljanju runih i
vulgarnih rijei koje velik broj ljudi koristi u svakodnevnom ivotu, do te mjere
da su odreene vulgarne uzreice postale normalana pojava kod velikog broja
ljudi.
Ako bi ovjek zaista elio da vidi da li je to pohvalano neka pogleda u javne
nastupe politiara ili drugih javnih linosti, pa e vidjeti da u svome govoru
nikada ne koriste te izraze, a da je to ispravno i poeljno oni bi to sigurno
koristili. Takoer, u prilog spomenutom ide i hadis kojeg smo spomenuli na
poetku teksta: Ko ne ostavi la i rad po njoj -niti vrijeanje drugih- Allahu
nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pia.

Post nas ui solidarnosti i suosjeanju sa siromasima i onima koji ne uivaju

blagodati koje mi uivamo
Jedna od velikih koristi koje bi trebao da posta uzme iz propisivanja posta je
suosjeanje sa drugima, naroito sa siromasima. ovjek kada posti sigurno
ogladni, pa u tim momentima trebao bi da se prisjeti onih koji tokom cijele
godine poste, ne zato to vole dobrovoljni post, ve zato to nemaju ta da jedu.
Mi ivimo u postratnom vremenu kada je mnogo onih koji iz raznoraznih
razloga ne mogu sebi da priute osnovne potrebe za egzistenciju. Stoga je na
onima kojima je Allah podario blagodati svoje, i opskrbio ih pa posjeduju
mnogo vie od onoga to im je potrebno, da se suosjeaju sa braom
muslimanima koji ne mogu sebi priutiti osnove egzistencije, da im pomognu i
da im udijele onoliko koliko e im biti dovoljno.
Ne bi li na taj nain zasluili milost Allahovu, Allahov Poslanik je kazao:
Smilujte se onima koji su na zemlji nebi li se vama smilovao Onaj Koji je na
Nebesima. ovjek ne zna gdje moe da zaslui Allahovu milost, zato je treba
traiti na svakom mjestu i na svaki dozvoljen nain. Poznat je hadis u kojem
Allahov Poslanik kae da je Allah oprostio prostitutki samo zato to se saalila
kada je vidjela psa kako od ei lie zemlju pa ga je napojila, pa joj je Allah
oprostio zbog tog djela.
Ako je Allah oprostio prostitutki zato to se saalila na stanje psa, pa zar da se
ne smiluje onome ko se smiluje na stanje insana.
Ako bi se samo malo raspitali vidjeli bi da i u naem komiluku ima onih koji su
potrebni pomoi i onih koji sa nestrpljenjem ekaju da neko zakuca na njegova
vrata i da mu udijeli neto ime e rijeiti osnovne probleme.
Post nas ui preciznosti i potpunoj predanosti Uzvienom Allahu u onome to
nam se nareuje od principa ove plemenite i savrene vjere.
Kako nas post ui preciznosti i potpunoj pokornosti Uzvienom? Pogledamo li u
post, vidjet emo da je to izuzetno precizan ibadet, ibadet koji poinje od pojave
zore a zavrava sa zalaskom sunca.

10

Tako, ako bi posta postio cijeli dan i samo nekoliko momenata prije zalaska
sunca, svjesno znajui da sunce nije zalo, popio samo jednu kapljicu vode,
njegov post bi bio pokvaren po jednoglasnom stavu islamskih uenjaka.
Samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, minuta ili dvije, samo kapljicu
vode i nita vie, zar nas to ne ui preciznosti i potpunoj predanosti Allahu u
svemu to se traio od nas muslimana. Trebali bi da tu potpunu preciznost koju
prakticiramo u ramazanu prenesemo u svakodnevni ivot izvan ramazana,
tokom cijele godine.
Da, kako god smo bili spremni u ramazanu da tano u minut zaponemo post i
isto tako tano u minut da prekidamo post, eljno iekujui glas mujezina,
elei na taj nain da iskaemo potpunu predanost Stvoritelju Zamlje i nebesa,
tako bi trebali izvan ramazana da smo spremni na potpunu pokornost u
izvravanju svega to nam se nareuje i ostavljanju svega to nam se zabranjuje.
Jer, zaista je nepojmljivo da je ovjek u jednom mjesecu tako predan
Stvoritelju, a u preostalih jedanaest mjeseci tako je daleko od Stvoritelja i svega
to on trai od svojih robova.
To nam nedvosmisleno ukazuje da preciznost u ibadetu posta nije bila plod
potpune pokornosti ve obiaj koji je naslijeen sa koljena na koljeno. Jer, da je
ta preciznost nastala kao plod potpune pokornosti neminovno bi bilo da vidimo
tragove te pokornosti, pa makar i u manjem obimu, kod ljudi nakon ramazana.
ovjek, dok je postio, u sekundu precizno je gledao kada e iftariti, potpuno se
pokoravajui Gospodaru, a nakon ramazana bez imalo oklijevanja ostavlja
temeljna naela ove vjere na ijem elu je obavljanje propisanih namaza. Bez
imalo oklijevanja posee za onim to je strogo zabranjeno naelima ove vjere
pod raznim izgovorima koji na vagi vjere nemaju nikavu teinu.
Ta preciznost koju prakticiramo u ramazanu trebala bi da nas uini, da kada
ujemo neku naredbu ili zabranu, da samo kaemo Gospodaru, uli smo i
pokoravamo se. Kao to smo bili spremni u ramazanu da u sekundu pratimo i
iekujemo glas ezana tako i izvan ramazana da u najsitnije detalje budemo
spremni da se pokorimo smijernicama Sveznajueg.

11

Post nas ui strpljenju i jaa kod nas to svojstvo koje nam je u ovim
vremenima itekako potrebno.
Pogledajmo u post i vidjet emo da nas ui ovom velikom svojstvu, ui nas da
budemo strpljivi. Posta od zore pa do zalaska sunca ostavlja ono za ime ezne
njegova dua, ostavlja one stvari koje su mu izvan ramazana dozvoljene,
ostavlja jelo i pie, ostavlja spolni odnos, traei time zadovoljstvo Onoga Koji
kada je zadovoljan svojim robom uini da ga i drugi zavole.
Posta tokom cijelog dana uje miris hrane koja mu je na dohvat ruke, hrana za
kojom ezne njegova dua, gleda u pia koja je navikao piti tokom dana u
kojima ne posti, strpljivo eka iftara pa da okusi hranu koju je tokom cijelog
dana gledao oima prepunim udnje. Ako bi ovjek istinski to ostavljao radi
zadovoljstva Gospodara, na taj nain e stei naviku da se strpi na onome to
njegova dua eli. Sutra, kada zavri ramazan pa ga prohtijevi due pozovu ka
injenju onoga to nije dozvoljeno, on e smoi snage da se odupre prohtjevima
due, pa makar to bilo neto to njegova dua eli.
On je ukrotio prohtjeve svoje due kroz kolu posta, on vrsto dri cugle
prohtjevima svoje due i daje joj ono to joj je dozvojeno, a toga zasigurno ima
mnogo, jer ova vjera nije zabranila nita a da za to nije dala alternativu.
Primjera radi, zar Islam nije zabranio alkohol a dozvolio stotine drugih korisnih
napitaka? Zar Islam nije zabranio kamatu a dozvolio je trgovinu i velik broj
partnerskih poslovanja?
Zar Islam nije zabranio prostituciju a dozvolio je sklapanje braka? Zar Islam
nije zabranio eni da izlazi razgoliena iz kue a dozvolio je da se ena uljepa
svome muu u kui na sve mogue dozvoljene naine? Psiholozi kada govore o
ostavljanju loih navika kau da ovjek ako eli da ostavi neku lou naviku i
zamijeni je sa nekom drugom, treba da tu ponovi od est do dvadeset i jedan
puta, ako uspije to postaje njegova navika.
Ovo je jedinstvena prilaika da ostavimo loe navika, lunarni mjesec ima
dvadeset devet ili trideset dana, to je dovoljno da ovjek ostvari spomenute
pokuaje.

12

Post nas ui da budemo principijelni, da se ne kolebamo, kada donesemo

odluku da stojimo iza nje i da istrajemo u tome.
Pogledajte samo kako je ispravnost posta u ramazanu uvjetovana donoenjem
vrste odluke od noi, da e ovjek postiti sutranji dan. Posta treba da istraje u
toj odluci tokom cijelog dana u kojem posti sve dok ne upotpuni dan, a ako bi u
toku dana donio odluku da prekine post, pa makar i ne pojeo nita, neki uenjaci
su kazali da je time njegov post pokvaren. ovjek ako tokom cijelog ramazana
bude donosio vrste odluke da e istrajati u postu sve do kraja mjeseca, to e ga
uiniti da bude od onih koji se ne kolebaju u donoenju odluka. Ta navika, ta
vrstina, to nekolebanje nam je itekako potrebno kako u ramazanu tako i izvan
njega, kada je u pitanju izgradnja ovjekove linosti.
Potrebni su nam ljudi sa jakim odlukama, koji kada kau da nee initi ono to
im je zabranjeno ili da e ostaviti odreeni porok koji je postao dio insana, da su
vrsti u svojoj odluci i da e ustrajati u tome. Da kada kae da ostavlja loe i
pokvareno drutvo koje vodi putem kojim nije zadovoljan Gospodar, da istraje u
tome i da se ne koleba po tom pitanju, kada ih sutra vidi kako u zabludi i
grijesima provode svoj ovodunjaluki ivot, a za koji e precizne i stroge raune
polagati na Sudnjem danu.
To su neke od poruka posta koje bi trebali da uzmemo i da ih pretoimo u
svakodnevni ivot.

Autor teksta: Elvedin Pezi prof.

Tehnika obrada i izdavatvo; Studio Din -Chicago
Septembar 25. 2007 / 13 Ramadhan 1428

www.studio-din.com