BANKARSKI MENADMENT Dr Mehmed Alijagi

Prvi dio: UVOD U BANKARSTVO

1. POJAM I ULOGA BANAKA
Definicija pojma banke zavisi od kriterija na osnovu kojih se pojam banke razdvaja od pojma
ostalih finansijskih institucija.
U evoluciji banaka, pojam banke je razliito tumaen zbog razliitih uslova sistema u kojima je
banka djelovala. Kod preciziranja pojma banke navode se odredeni kriteriji: l 1) uestvovanje
u kreiranju novca, 2) profesionalno bavljenje poslovima uzimanja i davanja kredita, 3) funkcija
ostvarivanja ciljeva ekonomske politike i 4) funkcija obavljanja platnog prometa.
Imajui
u
vidu
zajednike
karakteristike,
banke
se
u
sutini
bave
uzimanjem
i
davanjem
kredita
i
posredovanjem
u
platnom
prometu,
odnosno
poslovima
kreiranju
novca,
prikupljanja
depozita
i
poslovima
platnog
prometa.
Prema
raunovodstvenim
standardima
Federacije
Bosne
i
Hercegovina
(raunovodstveni
standard
br.
30)
pojam
"banka"
ukljuuje
sve
finansijske
institucija kojima je jedna od glavnih aktivnosti primanje depozita i posudivanje s ciljem
pozajmljivanja i ulaganja koe su obuhvaene bankarskim i ostalim propisima iz bankarskog zakonodavstva.
Po nekim autorima, smatra se da je najpotpuniju definiciju banke duo F. Somary, po kome je banka
ustanova kojoj je uzimanja kredita u obliku novca glavno zanimanje. 3
To znai da su primarni bankarski poslovi, poslovi zaduivanja banke. Sline definicije pojma banke
nalazimo i kod nekih drugih autora. " Tako npr. bankom se naziva ono privredno preduzee koja se kao
glavnim predmetom svoga poslovanja bavi uzimanjem i davanjem kredita, kao i posredovanjem u platnom
prometu .4 " Banka je ustanova koja uglavnom posluje s kreditom te za svoje komitente izvrava razliite
novane poslove."5
"Banka je posebna finansijske institucija monetarno - kreditnog sistema koja se profesionalno bavi
uzimanjem i davanjem kredita i posredovanjem u planju. Uzimanje i davanje kredita je funkcionalna
sutina banke, zajedno sa poslovima kreiranja novca, finansijskog posredovanja u platnom prometu.
Krei ranj e novca baz i ra se na depoz i t nii n posl ovim a banke, a funkci j a f i n a n s i j s k o g
p o s r e d n i k a n a p o s l o v i m a , p r i k u p l j a n j a ( m o b i l i z a c i j e ) , koncentracije i plasiranja
(alokacije) finansijskih (novanih) resursa.
Ovim bi bila zaokruena i data potpuna definicija pojma banke. Sadrani su svi poslovi banke:
aktivni, pasivni i posredniki (neutralni). Pojava banaka v e z a n a j e z a p o j a v u n o v c a . P r v i
b a n k a r s k i p o s l o v i b i l i s u u v a n j e , posredovanje i poslovi mjenjagtva.
Prvo kovanje novca u staroj antici poelo je u mnogim tadanjim dravama, gradovima i
hramovima. Sa razvojem trgovine nametala se potreba mjenjaa novca kao nova djelatnosti mijenjanja,
posredovanje i uvanja novca, koja e imaocima novca osigurati sigurnost i sprijeiti prijevaru i krau.
Tako nastaju prve banke. Njihova osnovna uloga je bila mijenjanja jedne vrste novca u
drugu, posredovanju u pl aanju i uvanj u deponiranog novca u posebnim spremitima, a
pod zatitom hramova i vladara. Ovakve prve banke su posudivanjem novca uz velike kamate
stvarale zelenaki kapital i veliku moc. Ovakav Poetak evolucije bankarstva nalazimo vac
3.000 godina prije nae ere u Srednjoj Aziji.
Otkria prvih banaka nadena su i u hramovima, Eridona, na Cipru, a naroito, u Babilonu, poslije
osnivanja babilonskog carstva. Prema nadenim dokumentima nesumnjivo je da su sveenici
antiklh hramova obavljali operacije koje su vrlo sline bankarskim poslovima savremenog
bankarstva. B a b i l o n s k i sv e e n i c i p oz n a j u i n s t i t u c i j u h i p o t e k e , t o j e i v i d l j i v o i z
Hamurabijevog zakonika (1955. 1913.godine prije nae ere). U njemu su precizno
razradeni raznovrsni sluajevi odobravanja zajmova od strane hramova banaka. Poznata
bankarski kua koja je djelovala u Babilonu bila je "Murasu". Bankarske kue su je jo i

zvale "Tezauri", odakle dolazi i dananji izraz tezaurisati, to znai povui novac ili drugu robu iz
prometa, i uskladititi je.
Banke u hramovima postojale su i kod Asiraca, Hitita i Egipana i prestaju sa radom dolaskom
Rimljana.
U Grkoj prve banke nastaju takode u hramovima u Efezu, na Delozu, na Samosa itd. U VII
stoljeu prije nae ere u Grkoj se pojavljuju i privatni bankari trapezisti (trapeza = klupa).
Oni mjenjaju razni kovani novac, primaju novac na polog i daju zajmova uz naplatu
zelenakih kamata uz istovremeni zalog na imanje dunika. Neplaanje dugova pretvaralo
je slobodne ljude u robove, o emu je pisao Aristotel u "Politika 1-111", smatrajuc'i da je davanje zajmova
uz kamate sraman i mrzak posao.

Ploice od gline koje su otkrivene u " Crvenom Hramu" u Ourenku predstavljaju poetak bankarske
aktivnosti sumeranskih sveenika, a bile su usmjerene na razvoj poljoprivrede i trgovine oko hramova.
Prve oblike poslovnih banka nalazimo i na podruju Egipta. U VI. stoljeu prije nae ere na Cipru
je bile banka "Egibi", kojom je upravljao Itti Marduk Balat.
U doba Rimskog carstva glavnu rije vode bankari argentari, koji su depozitari novca i kreditori uz
naplatu vrlo velikih kamata. S druge strane postoje i numulari mjenjai novca koji posreduju u
mjenjakim poslovima.
Posebnu ulogu imala su udruenja argentarija. Velik znaaj u finasiranju ratnih pohoda imali su i financijeri
kvalijeri. I oni, takoder, posluju u hramovima bazilikama. U bankarstva starog Rima vac su bili
poznati tekui rauni i iro posao. Zajmovi su se odobravali uz 48 % do 70% godinje kamatne slope.
Zelenatvo se nije smatralo sramnim poslom to su se njime bavili i vodei ljudi Rima ( Pornpej,
Antonije, Brut, Ciceron i drugs).
Raspadanje robovlasnitva, propast Romskog carstva, razvoj kranstva i drugo, doveli su do propasti
velikih banaka Starog vijeka.
Pod uticajem Aristotela, Koncil u Nikeji, 325. godine, zabranjuje davanje zajmova uz kamate.
Zemljoradnja postaje glavno zanimanje, a razvoj bankarstva stagnira. Tek sa Kriarskim ratovima (1096.
1270. g.) i razvojem trgovine razvija se i bankarstvo.
U Srednjem vijeku veliku ulogu u razvoju bankarstva su odigrali sajmovi na kojima se odvija
sva medunarodna trgovina. Naglo se razvijaju banke u Lombardiji, Veneciji, Denovi, Firenci itd.
Poznate banke su Banka di Genova (1320.g.) Casa di Sant Georgija (1401.g.), Banco del Girro (1617
1806.g.) itd. U ovo doba nastaje mjenica i zalonica, kao novi instrument u bankarskom poslovanju. Od
banaka, posebno se istiu banke Lombardije, koje stvaraju monopol i udruuju su u drutva i bankarska
udruenja. Poznate privatne bankarske kue iz ovog doba su Medici, Perci, Rotildi i dr.
U drugoj polovini XVI. i XVII. stoIjec'a u vodeim evropskim zemljama nastaju prve emisione banke koje
se, pored emisije novca, bave i platnim prometom, kreditiranjem drave i trgovine i sl. Jedna od
prvih emisionih banaka je novanina banka vedske, osnovana 1668.g. U Engleskoj se kao privatno
dioniko drugtvo oznaava Bank of England 1694.g. Ova banka kao emisiona postaje tek 1884.g.
Peelovim zakonom (Banking act.) 1946. godine je tek nacionalizovana.
Osnivanje savremenih kapitalistiih banaka poinje poetkorn XIXstoIjea. Stvaraju se temelji dananjeg
modernog bankarstva. Poznate banke su Westminster Bank u Engleskoj, Banque de France u Francuskoj,
Deutsche Bank, Drezden Bank u Njemakoj i tako dalje.
Banka se moe shvatiti kao firma preduzee sa svojom specifinom proizvodnom funkcijom. Banka je
finansijski posrednik izmedu suficitarnih i deficitarnih sektora i transaktora. Jednostrani model banke kao
specifinog preduzea, mo se grafiki prikazati slijedeom slikom: 7

i
Kamatna
stopa

gdje su: it id = razlika izmedu kreditne (id ) i depozitne kamatne stope kao troak bankarskog
poslovanja, S d= krivulja ponude depozita, S i = krivulja ponude kredita, DI = krivulja potranje
za kreditima, OT = veliina kredita koje trae komitenti, OB = iznos kredita koje trae komitenti
komitenti
pri kamatnoj stopi koja ne ukljuuje trokove bankarskog posredovanja, i*=
kamatna
stopa koja ne ukIjuuje troak bankarskog poslovanja
Kamatne stope su za banku egzogeno odredene, to nai da za banku vrijedi koso uzdiua
krivulja ponude depozita. (Sd) . Banka nudi vie kredita kako raste kamatna stopa na, kredite
(S I ), ali to ne moe ii neprekidno, jer s porastom kamatne stope, kredite trae riziniji
komitenti. Vee kamatne stope na bankarske kredite, tjeraju dunike u rizinije poslove kako bi
ostvarili viii prinos
zbog
otplate skupljih kredita.
Banka
pri pasivnoj kamatnoj stopi (id) i aktivnojKrediti i
kamatnoj stopi (11 )
nudi
OT kredita. Razlika izmedu (i i i d ) jedepoziti
kamatna
mara.
Ona je utoliko manja, ukoliko je konkurencija na
kreditnom tritu
vea. Trino odreena kamatna, stopa je (i*) i to je
stopa kada nema
trokova posredovanja tj. bez spajanja ponuaa i traitelja (deponenata i debitora). Obim
poslovanja banke raste na veliinu OB. To bi bio sluaj kada bi svi ili na direktno trite- bez
b a n k a r s k o g p o s r e d o v a n j a , a l i t a d a o s t a j u p i t a n j a p r e u z i m a n j a r i z i k a , i nfom aci j ski
t rokovi , rona tm sform acl i a (bankarsk e "pre rada " iz vora sredstava) i ostalo, tj. sve ono to je
prednost intermedijacije, a to kosta. Zato banke postoje, iako visoko rangirane firme izlaze direktno
na finansijsko trite emitirajui dunike vrijednosne papire.
Znai, da novano suficitarne i novano deficitarne jedinice ne posluju direktno, ve preko banke, a zbog
trokova intermedijacije (posredovanja) koji su kod banke znatno nii.
Savremeno bankarstvo svoje porijeklo vue iz mjenjakih i zlatarskih poslova. 8 Razvojem savremenog
bankarstva dolazi do specijalizacije banaka i odvajanja emisione (centralne) banke i ostalih banaka. U
dananje vrijeme dolazi do univerzalizacije i globalizacije banaka koje se direktno bave

poslovima za potrebe privrede i stanovnitva (uslovno tzv. poslovne banke). Ove tendencije su u zadnje
vrijeme prisutne posebno u zapadnim trinim ekonomijama. Razvojem tehnologije i tehnike platnog
prometa kao i primjeni informatike, dolazi do razvoja tzv. elektronskog (kompjuterskog) bankarstva.
Uloga bankarstva u savremenim privredama je znaajna.
Teko bi bilo zamisliti proses reprodukcije, tekue i razvojne politike, ekonomskog rasta i razvoja bez
banaka. Banke kao finansijski posrednici vre prikupljanje slobodnih novanili sredstava i
prenose ih na one take procesa reprodukcije gdje su potrebna novana sredstva. Sa mikro aspekta uloga
banaka je obezbjedenje tekueg poslovnog procesa likvidnim sredstvima (kratkoroni krediti), tzv.
"podmazivanje" tekue reprodukcije, kao i obezbjedenje dodatne akumulacije za investicije tj. razvoj
ekonomskih subjekata. Banke putem kredita obezbjeduju dodatnu kupovinu snagu korisnicima kredita.
Kreditna funkcija i pruanje raznovrsnih kreditnih usluga primarna je funkcija savremene
banke. Funkcijom kredita banka na najracionalniji nain stavlja u promet mobilizirana i
koncentrisana novana sredstva, omoguujui neometano tokove finansiranja reprodukcije. Na
mikro nivou uloga banaka je u funkciji privrednog rasta razvoia, poveanjem stopa rasta
makroekonomskih a g r e g a t a ( d r u t v e n o g p r o i z v o d a i n a c i o n a l n o g d o h o t k a ) .
R a z v o j n a makroekonomska politika je nezamisliva bez znacajne uloge banaka i bankarskog
sistema u cijelini u smislu obezbjedenja dodatne akumulacije, tj. kapitala kao bitnog faktora ekonomskog
rasta. Uz navedeno, banka pored "proizvodne" funkcije (plasiranje kreditnog resursa kao novanog outputa)
ima i funkciju "rone i sektorske prerade" prikupljenih sredstava. Zbog asimetrije u formiranju svog
potencijala (izvora sredstava) u odnosu na struktura tranje za kreditima , savremena banka vri
transformaciju sredstava kako. sa aspekta ronosti, tako i sa sektorskog aspekta (kratkorona sredstva u
dugorone kredite ili obrnuto, kao i sredstva jednog sektora u kredite nekom drugom sektoru).10
2. VRSTE BANAKA
P o d j e l a b a n a k a u s v i j e t u z as n i v a s e n a o d r e e n i m k r i t e r i j i m a klasifikacije. Danagnje vrste
banaka vie se ne mogu uklopiti u nekadanju klasinu podjelu banaka na emisione, depozitne,
hipotekarne banke i tedionice. Podjela banaka je znatno ira. Kriteriji za podjelu mogu biti: 1)
karakter vlasnltva i odnosa prema dobiti, 2) ronost kredita koje banke odobravaju, 3) pravna
forma u kojoj se banke javljaju, 4) regionalni kriterij, itd.
Prema karakteru vlasnitva imamo. 1) javnopravne banke, 2) zadrune kreditne ustanove i 3) privatine
banke.
Prema ronosti kredita koje odobravaju, imamo podjelu na banke koje odobravaju: 1) kratkorone, 2)
srednjorone i 3) dugorone kredite. 12
Sa aspekta pravne forme banke se dijele na: 1) banke u vidu inokosne firma j ednovl asni ke, 2)
banke u obl iku drutva sa ogranieni m jemst vom (odgovomoku), 3) banke u obliku
akcionarskih drutava, (dioniarska drutva), 4) banke kao zadruge, 5) banke kao javnopravne
ustanove.
Prema regionalnom kriteriju postoje: 1) lokalne, 2) oblasne, i 3) savezne banke.
Ipak je najadekvatnija podjela banaka sa stanovita pribavljanja novanih sredstava. Po ovom kriterijumu
koje se uglavnom koristi u strunoj literature, imamo podjelu banaka na sedam vrsta: 13 1) emisiona ili
centralna banka, 2) komercijalna ili depozitna banka, 3) specijalizovana i1i granska banka, 4) univerzalna
banka, 5) hipotekama banka, 6) poslovna banka, 7) tedionice,
Neki autori proiruju broj vrsta banaka, tako da pored navedenih postoje jo: razvojne, regionalne,
multinacionalne, investicione, monobanke (jedinstvene) i druge banke. 14

"S obzirom na modele njihovog organizacionog oblikovanja, banke se dijele na:" 1 5 1) depozitne i
komercijalna banke, 2) investicione banke, 3) hipotekarne banke, i 4) univerzalna banke.
Komercijalne ili depozitne banke su najbrojnija vrsta banaka u zapadnim trinim bankarskim
sistemima. Osnovna funkcija je kratkorono kreditiranje i prikupljanje kratkoronih sredstava (depozita po
videnju). Znaaj ovih banaka je izuzetno velik zbog kreiranja depozita i kredita (mogunost depozitno
kreditne multiplikacije) tj. kreiranja nova kupovne snage na tritu a time i stepena likvidnosti ekonomskih
subjekata. 1
"Depozitne banke na tritu kapitala imaju osnovnu ulogu koje se ogleda u "preradivanju novca u kapital",
tj. uspjenu transformaciju novca u kapital... " Ove banke na amerikom tritu kapitala, na strani ponude
uestvuju sa 60% od ukupne pasive, a na strain tranje blizu 50% od ukupno realizirane tranje... Za razliku
od uloge "preraivaa novca", komisiona i posrednika uloga ovih banaka u transakcijama sa vrjednosnim
papirima dakle efektima, je mnogo znaajnija i plodnija". 17
Dugoronim kreditiranjem iskljuivo se bave investicione i hipotekarne banke. Ostali tipovi, tj. vrste
banaka nemaju nekog posebnog znaaja. "Pasivu investicionih banaka ine u veini kapital sa dodatnim
znaajnim sopstvenim kapitalom. One se smatraju s obzirom na obim kapitala, najznaajnijim
iniocima na tritu kapitala. Aktiva ovih banaka takoder je znaajan izvor za plasman kapitala."18
Univerzalne banke su mjeavina komercijalne i investicione banke. One su tako organizirane da
koriste sve pozitivne odlike investicionih i depozitnih banaka. U svojoj pasivi ove banke veliku
panju poklanjaju jaanju sopstvenog kapitala, sopstvenim emisijama vrijednosnih papira i poveanju
likvidnosti kroz likvidne rezerve.
Hipotekarne banke se razlikuju od ostalih banaka po tome to su njihovi ukupni plasmani
zatieni od rizika putem hipoteka na nekretnine i to je najvei dio plasmana refinanciran emisijom
zalonica, pod istim uslovima pod kojima se plasira i kapital na tritu. 1 9
Pored navedenih tipova banaka, postoje i poslovne banke. " Poslovne banke se razlikuju od drugih
banaka i po izvorima sredstava i po poslovima koje obavljaju. Za svoje aktivnosti preteno koriste
svoja vlastita sredstva, koj a se sast oj e od kapi tala i rez ervi (kao dopunske izvore
kredit nog potencijala koriste depozite krupnih preduzea)... Znatan dio poslovanja ovih banaka
predstavljaju vlastiti poslovi preko preduzea u kojima se poslovne banke javljaju kao vlasnici ili
suvlasnici" .20 Ovo su banke kartela i koncerna i posluju sa velikim kapitalom. Osnovna aktivnost im je
finansiranje velikih industrijskih preduzea.
Ove banke nemaju nikakve slinosti sa naim poslovnim bankama koje tako nazivamo da bi
pravili distinkciju izmeu poslovne banke i centralne banke.
U vezi sa tipovima tj. klasifikacijom banaka, treba rei da postoje dva pristupa regulacije bankarskog
poslovanja: 21
Klasini (ameriki) pristup, koji povlai otru razliku izmeu depozitnih (komercijalnih) i
investicionih banaka. Komercijalne banke ne mogu ulagati resurse u kupovinu dionica.
Institucionalni pristup- podrazumjeva da su banke univerzalne finansijske organizacije i mogu
se paralelno baviti kreditnim plasmanima i plasmanima u vrijednosne papire (portfelj).
U najnovije vrijeme u SAD se djelimino uklanjaju regulativne podjele na komercijalne i investicione
banke, na osnovu ega se postupno dozvoljava da i prve banke obavljaju odredene investicione aktivnosti.
U naem bankarskom sistemu podjela banaka bila je do sada uglavnom na teritorijalnom principu. Sto
se tie tipova banaka, kod nas imamo pored
centralne banke, poslovne banke koje su u pogledu poslovanja, banke univerzalnog tipa. Bave

se svim bankarsko - finansijskim poslovima. U ostale finansijske institucije spadaju potanske tedionice,
osiguravajua drutva i razne tedno - kreditne zadruge. Nae poslovne banke su istovremeno i
komercijalne (depozitne) i investicione banke.
Centralna (emisiona, "banka banaka") je specifina bankarska institucija.
Ove banke se sa evolucijom novanih sistema izdvajaju od ostalih banaka i dobijaju monopol za izdavanje
tj. emisiju novca, regulisanje koliine novca u opticaju, ouvanje unutranje i vanjske vrijednosti novca i
drugo.
3. BANKARSKI POSLOVI
Bankarski poslovi su kroz razvoj bankarstva tipizirani i klasificirani manje ili vise na isti nain
u svim bankarskim sistemima. Grupisanje' bankarskih poslova moe se izvriti po nekoliko
standardnih kriteriju ili obiljeja: 22 1) podjela po bilansno analitikom kriteriju, 2) podjela po
funkcionalnom kriteriju, i 3) podjela po kriteriju ronosti.
Podjela bankarskih poslova po bilansno- analitikom aspektu bazira se na odrazu pojedinog bankarskog
posla, u knjigovodstvu banke, tj. njenom bilansu i bilansnoj poziciji. U nekom poslu banka se
pojavljuje kao dunik (pasiva), a u nekom kao povjerilac (ill kreditor, a druga strana komitent kao
debitor). U odreenim poslovima banka se ne pojavljuje ni kao dunik ni kao povjerilac, ve kao posrednik
(posredniki, neutralni ili komisioni bankarska poslovi). Znai, po ovom kriteriju imamo podjelu na: a)
aktivne, b) pasivne i c) neutralise bankarske poslove.
Po funkcionalnom (kriteriju funkcija banke) bankarske poslove dijelimo na: a) poslovi
mobilizacije i koncentracije novanih sredstava, b) poslovi usmjeravanja i alokacije novanih
sredstava, c) administrativno planske poslove itd.
Svakako su najznaajnije prve tri grupe poslova koje su i rezultat osnovnih funkcija banke.
Po kriteriju ronosti imamo podjelu bankarskih poslova na: a) kratkoro6ne, b) srednjorone i c) dugorone
bankarske poslove.
Ova podjela se bazira na rokovima vremenske dospjelosti (roka vraanja) izvora sredstava i
plasmana. U praktino - operativnom znaenju srednjoroni poslovi nemaju znaaja. Podjela bankarskih
poslova po kriteriju ronosti izvora sredstava (obaveza) i plasmana(potrazivanja) je od velikog
znaaja u voenju poslovne politike banke, a posebno njene politike li kvidnosti zbog
negat ivni h reperkusi ja ukoli ko doe do ve'e rone
neravnotee izmeu sredstava i plasmana, odnosno neuskladenosti vremenske dinamike priliva odliva
novanlh sredstava. Kod klasifikacije i grupisanja bankarskih poslova najee se kombinuju kriteriji
bilansnog obiljeja i kriterij ronosti. Tako imamo: 23 1) kratkorone i dugorone pasivne poslove, 2)
kratkorone i dugorone aktivne poslove, 3) kratkorone i dugorone neutralne poslove, 4) kontrolno upravne poslove.
Ovi poslovi su poslovi mobilizacije novanih sredstava tj. poslovi kojima banka formira svoj finansijski i
kreditni potencijal. S obzirom da ih pribavlja od drugih vlasnika (subjekata), sa aspekta bilansa
ovi poslovi predstavljaju dug (obavezu) banke i nalaze se u njenoj pasivi. U pasivne kratkorone poslove
spadaju: a) emisija novca (kreiranje depozitnog novca), b) dranj e depoz ita po vienju
(kratkoroni h depoz ita), c) uz imanj e k ra t k or o ni h k re di t a o d d ru gi h ba na ka , i d)
i z da va nj e k ra t k or o ni h vrijednosnih papira.
U pasivne dugorone poslove spada: a) emisija vrijednosnih papira, b) prikupljanje oroenih i
ogranienih depozita, c) prikupljanje fondova i dugoronih sredstava, i d) pribavljanje
dugoronih kredita u zemlji i inostranstvu.
U kratkorone aktivne poslove spadaju plasiranje svih oblika kratkoronih kredita (kredit po tekuem
raunu, eskontni, akceptni, lombardni, rambursni, hipotekami, avalni i ostali oblici kratkoronih
kredita). U d u g o n e a k t i v n e p o s l o v e s p a d a o d o b r a v a n j e d u g o r o n i h k r e d i t a :

investicioni, hipotekarni, graevinski i ostali dugoroni krediti.

Neutralni ili posredniki poslovi, kao najstariji bankarski poslovi, obuhvataju vrlo veliki broj
poslova. U kratkorone neutralne poslove ubrajamo :a) posredovanje u domaem platnom
prometu, b) uvanje nenovanih depozita, c) kupovina i prodaja vrijednosti (vrijednosnih papira,
deviza, valuta itd.), d) poslovi naplate, e) otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih plasmana, itd."
U dugorone neutralne ili komisione poslove spadaju: a) obavljanje slube po dravnim zajmovima, b)
obavljanje slube po nepovratnom finansiranju investicija, c) emisija plasmana i efekata (vrijednosnih
papira), i d) upravljanje imovinom komitenata.25
V l a s t i t i p o s l o v i s u t a k o e r a z v i j e n i u z a p a d n i m t r i n i m ekonomijama i bankarskim
sistemima. Teko ih je izdvojiti, jer su vezani za druge aktivne i pasivne poslove. U vlastite kratkorone
poslove spadaju: a) arbitraa, konverzija, swap (svop) i svi poslovi, b) berzanske pekulacije banaka
(kupovina i prodaja raznih vrijednosnih papira), c) trgovanje i uea u poslovima (ortakluk), tj. ulaganje
vlastitog kapitala u unosne poslove u cilju sticanja profita. "Ueem se nazivaju oni bankarski poslovi u
kojima banke ulau izvjesnu sumu novca u kapital nekog poduzea, sa kamatom ill bez nje, ali s pravom
uea u upravi i raspodjeli profita poduzea.
Dosta slini ovim poslovima su partnerstva gdje banke postaju suvlasnici preduzea."". Vlastiti dugoroni
poslovi banke su oni poslovi u kojima banka ulae svoj vlastiti kapital u sklopu kapitala drugih
banaka i preduzea.
Ovi poslovi ostvaruju se putem dranja akcija u svom potfoliju (portfelju) i ueem kreditima
(preko tekueg rauna) u zajedikim trgovakim poslovima.
5) Kontrolno-upravni poslovi bill su prisutni u bankarskim sistemima istonoevropskih bivih
socijalistikih zemalja, a odnose se na poslove dravnog blagajnika, kontrolu budeta itd.
4. PRINCIPI POSLOVANJA BANKE
Zb o g s p e c i f i n o s t i , u l o ge i z n a a j a b a n k a r s k o g p o s l o v a n j a ( u obezbjedenju likvidnosti
tekue reprodukcije, odluka o usmjeravanju tj. alokaciji kapitala, ltd.) u praksi svih banaka izgradeni
su opte prihvaeni t radi ci onal ni pri nci pi bankarsko g posl ovanj a, kao t o su: 1) pri nci p
likvidnosti, 2) princip sigurnosti, 3) princip profitabilnosti (rentabilnosti).
Dopunski principi su: 4) princip efikasnosti ulaganja, 5) princip poslovnosti i urednog poslovanja.
Ovi principi su poznati i pod nazivom zlatna pravila bankarskog poslovanja, prije svega se
to odnosi na prva tri principa. Zlatno bankarsko pravilo finansiranja utemeljeno je jo 1854. godine od
strane njemaog autora Hubner-a s ciljem da se odri likvidnost banke i ono glasi: Kredit koji neka banka
moe dati, a da pri tome ne doe u opasnost u pogledu ispunjavanja svojih obaveza, mora
odgovarati kreditu koji banka uiva i to ne samo po iznosu nego i po kvalitetu.27 Nepridravanje
navedenih principa bankarskog poslovanja od strane banaka, dovelo bi do poremeaja i blokade
novanih tokova, ekonomske nestabilnosti, zastoja u procesu reprodukcije, neefikasnosti investicijskih
ulaganja, gubljenje ugleda banke, naruavanj e njenih performansi itd.
1) Princip likvidnosti je osnovni i najznaajniji princip poslovanja svake banke. Zbog znaaja, ovaj
princip je u mnogim bankarskim sistemima direktno ill indirektno regulisan od strane monetarnih
vlasti. Ogleda se u potivanju obaveza Banke da u svako vrijeme i svakom povjeriocu ispuni
njegov zahtjev, pri emu je banka u poziciji dunika. Preciznije, banka je duna da u svakom roku
plati (izmiri) sve dospjele svoje obaveze, a to podrazumjeva mogunost i sposobnost banke da u
svakom momentu izmiri obaveze kako prema, svojim deponentima (podizanje uloga, plaanje sa rauna
itd.), tako i prema komitentima kojima je odobrila kredit ali ga nije pustila u teaj . Znai, radi se o
dvostranom karakteru obaveza banke (obaveze prema povjeriocima i obaveze prema, dunicima).

Obzirom da banka posluje u gl a v n o m s a p r i k u pl j e n i m t u i m s r e d s t v i m a , t o j o j s e

n a m e e v e l i k a odgovomost i preuzimanje obaveze da e o roku i pod preuzetim uslovima

vratiti tua primljena novana sredstva i to bez ikakvog odlaganja.
Princip sigurnosti banke podrazumjeva odreeni stepen sigurnosti banke da e njeni komitenti u
odreenom roku uredno izvravati sve svoje obaveze, regulisane ugovorom. Radi se o tome
da banka u okviru svoje kredi t ne poli t i ke m ora vodit i rauna da odobrava kredi t e sam o,
onim komitentima, tj. traiocima kredita gdje je koliko je mogue vie sigurna da e kredit biti vraen u
cijelosti i u ugovorenom roku vraanja.
Ovaj princip je naroito vaan kod donoenja dugoronih (investicijskih) kreditnih odluka
o bz i r o m n a r o n o s t o v i h k r e d i t n i h pl a s m a n a i v e l i k e o b i m e ( i z n o s e ) poj edinani h
kredit a ove vrst e. S a duim rokovi ma dospjea (vraanj a) dugoronih bankarskih kredita,
poveava se kreditni rizik, time i kreditni gubitak. U okviru principa sigurnosti, da bi se
minimizirao kreditni rizik, banka primjenjuje odgovarajue standardne procedure kreditne analize,
ocjena i ispitivanja kreditne sposobnosti i boniteta poslovanja traioca kredita. Kod dugoronih kredit a
dodatno se primj enjuje m et oda ocjene ekonom ske efikasnosti investicija, selekcioniranje i
optimizacija investicijskih projekata. (kredita).
Princip profitabilnosti podrazumjeva da banka ima motiv i cilj svog poslovanja u
ostvarivanju to veeg profita (dobiti, prinosa, neto dohotka). Rentabilitet banke podrazumjeva
da banka vodi rauna o ostvarenju to je mogue veih prihoda uz ostvarenje to je mogue
niih (manjih) trokova poslovanja tj. da vodi rauna i o ekonominosti svog poslovanja.
Takoe, banka nastoji da ostvari sto veu dobit na razlici aktivnih i pasivnih kamata (kamata, na
date kredite i kamata na pribavljena sredstva kreditnog potencijala) kao i dobit (profit) na bazi
nekamatonosnih plasmana (kupovina i prodaja vrijednosmh papira), te dobit po osnovu vanbilansnih
operacija (platni prom et , raz ne bankarske usl uge it d.).
Kod pri nci pa profi t abi l nost i tj . rentabilnosti za banku je bitno praenje njenih trokova. Ako
se prate npr. trokovi aktive banke, tada je uoeno da se sa porastom veline bankarske aktive,
trokovi aktive po jednoj novanoj jedinici aktive smanjuju.
To znai da male banke sa malom aktivom imaju i velike trokove po jedinici aktive u odnosu na
velike banke tj. banke sa velikom aktivom.
Dakle, trokovi aktive bilansa stanja banke ponaaju se u skladu sa zakonom ekonomije obima,
to znai, po analogiji trokova proizvodnog preduzea, da se fiksni trokovi banke smanjuju
sa porastom obima proizvodnje (poveanja bankarske aktive).
Banka takoe mora voditi racuna o jeftinoi tj. ekonominosti pribavljanja novanih resursa
kao izvora sredstava u svom finansijskom i kreditnom potencijalu. Najnie trokove imaju depozitni izvori
bankarskih sredstava.
Savremene banke se sve vie orijentiraju na princip stabilnosti svog poslovanja u smislu zadrvanja
komitenata i privlaenja novih komitenata, zadovoljavajui sav asortiman i strukturu tranje za
kreditima i ostalim bankarskim uslugama, pri emu u odredenim poslovima banka i svjesno gubi dio
profita.
Likvidnost i profitabilnost banke su u inverznom ili u meusobno reciprono funkcionalnom odnosu. Sto je
vea likvidnost u smislu dranja vika neuposlenih (neangairanih) likvidnih sredstava, to je manja
profitabilnost, i obnuto.
Optimalnu kombinaciju stepena likvidnosti i stepena profitabilnosti banke moemo posmatrati sa
dva aspekta: aspekta ouvanja likvidnosti, a time i njene kreditne sposbnosti, i aspekta odnosa
prihoda i rashoda. Naime, nelikvidna banka ne moe obavljati kreditnu aktivnost to onda ugroava i
profitabilnost preko izgubljenih kamatnih prihoda.

Princip efikasnosti ulaganja podrazumjeva da banka ostvaruje planirane i optimalne efekte na

sektoru plasmana sredstava. Banka treba da novana sredstva usmjerava u efikasne kreditne plasmane
privredi kako bi se postigh efikasni rezultati u pogledu obima i strukture proizvodnje uz
ostvarenje visoke produktivnosti. Ovdje se prije svega radi o dugoronim kreditnim plasmanima banke. U
navedenom kontekstu, princip efikasnosti ulaganja je naroito bitan sa makroekonomskog aspekta.
Princip poslovnosti i urednog poslovanja banke bazira se na tri elementa samostalnosti i objektivnosti u
donoenju odluka (tzv. "razboritost"), b) elementu stalne cirkulacije novca, i c) elementu poslovnog
predvidanja.
Princip urednog poslovanja podrazumjeva: 28 a) struno, racionalno i ekonomino poslovanje, b)
pridravanje bankarskih uzansi i dobrih poslovnih obiaja, c) tano i ekspeditivno poslovanje, i d) uvanje
moralnih i poslovnih interesa, pridravanje monetame discipline itd.
Bilans banke predstavlja dvostruki knjigovodstveni pregled bankarskih poslova. Bankarski bilansi su
osnova za analizu i planiranje bankarskih aktivnosti, kao i podloga za kreiranje poslovne politike
banke prije svega kratkorone poslovne politike. Bilansi banke su: 1) bilans stanja banke i 2) bilans
uspjeha banke.
1) Bilans stanja jedne banke predstavlja sistematski pregled aktive i pasive banke na odredeni da, obino
na kraju godine. U aktivi bilansa stanja banke evidentiraju se svi bankarski plasmani sredstava, a u
pasivi izvori sredstava banke. Pasiva pokazuje formiranje sredstava banke, a aktiva njihovu upotrebu.
to je u aktivi bilansa stanja banke, to je u pasivi bilansa stanja baninih komitenata i obrnuto.
Odreene pozicije pasive bilansa stanja banke su u aktivi bilansa centralne banke.
Aktiva bilansa stanja banke za banku predstavl ja pot rai vanj a a pasi va predstavl ja obavez e
banke. R azna potraivanja i imovina banke vode se u aktivi , a obaveze i kapital se vode u pasivi bilansa
stanja.
Aktiva i pasiva bilansa stanja banaka strukturirane su po odreenim kriterijima u skladu sa potrebama
banaka, kao npr. u cilju voenja poslovne politike banke, potreba finansijske i monetame analize,
potreba polaganja rauna dioniarima, po kriteriju ronosti, po sektorskom kriteriju (privreda,
stanovnitvo) itd. Sistematizacija aktive i pasive bilansa banaka najee je odreena propisima ili opte
prlhvaenim pravilima.
Aktiva bankarskog bilansa stanja predstavlja output ili "proizvodnju" banke, dok pasiva oznaava
mobilizatorsku funkciju banke tj. input (ulaz) sredstava ili resursa koje banka "prerauje" i prodaje na
tritu. Najznaajniju komponentu aktive bilansa stanja banaka predstavljaju krediti (zajmovi) ih kreditni
plasmani, dok su u pasivi najznaajnija komponenta, depoziti banke.
U naem bankarstvu, banka treba prezentirati bilans stanja u kojem su grupisana sredstva i obaveze po
vrsti i poredana tako da odraze njihovu likvidnost. To su slijedea sredstva i obaveze: 29
SREDSTVA: 1.Gotovina i salda kod centralne banke 2.Blagajniki zapisi i drugi vrijednosni papiri
koji potpadaju reeskontovanju s centralnom bankom 3. Vrijednosni papiri koje izdaje drava i drugi
vrijednosni papiri koji se dre u svrhu poslovanja, 4.Plasmani kod drugih banaka i zajmovi i avansi drugim
bankama, 5. Drugi plasmani na tritu novca, 6. Zajmovi i avansi klijentima, 7. Ulagaki vrijednosni
papiri.
OBAVEZE: 1. Depoziti od drugih banaka, 2. Ostali depoziti sa trita novca, 3. Iznosi koji se duguju
drugim deponentima, 4. Vlastite mjenice i druge dokumentovane obaveze, 5. Druga pozajmljena sredstva.
Najbolji pristup klasifikaciji sredstava i obaveza banke jeste, da se grupiu po vrsti i poredaju po
priblinom redu njihove likvidnosti to moe biti priblino jednako njihovim dospijeima. Teku'e i
netekue stavke ne prezentiraju se odvojeno, jer veina sredstava i obaveza banke moe biti realizovana ili
izmirena u bliskoj budunosti.

Razlikovanje izmedu salda kod drugih banaka i onih kod drugih trita novca,te drugih depozitora je vana
informacija, jer omoguava razumijevanje odnosa i zavisnosti banke od drugih banaka i trita novca. Stoga
banka odvojeno objavljuje: a) salda kod centralne banke, b) plasmane kod drugih banaka, c)
druge plasmane na trita novca, d) depozite drugih banaka, e) druge depozite na tritu novca, f)
druge depozite.
Iznos po kojem je bilo koje sredstvo ili obaveza iskazana u bilansu stanja ne smije se prebijati
oduzimanjem druge obaveze ili sredstva, osim ako ne postoji zakonsko pravo za prebijanje i
prebijanje prezentira oekivanu realizaciju ill izmirenje sredstava ill obaveze.
Tipini bilans stanja banke u razvijenim ekonomijama je ovakav:
Aktiva

Bilans stanja banke

Pasiva

Detaljni bilans stanja banke po metodologiji koja se koristi u SAD-u izgleda

slijedee:
Aktiva
Bilans stanja banke
Gotovina i depoziti kod drugih
Transakcioni depozit
depozitnih ustanova
Now rauni
Dravne obveznice
tedni i oroeni depoziti
Obveznice vladinih agencija
Depozitni rauni novanog T
Obveznice federalnih jedinica i optina
Depozitni ceritifikati (CDs)
Ostale obveznice
Obveznice iz trgovakog rauna
Repo aranmani
Meubankarski krediti
Komercijalni zajmovi

Gotovina
Rezerve
Zajmovi
diskont
Vrijednosni

Potroaki zajmovi

Pasiva

Repo aranzmani
Meubankarski krediti
Dugorone obveznice
Ostale obaveze
Akcijski (dloniarski)k

Depoziti
Raun
kapitala
Ostala
pasiva

Hipotekarni zajmovi
Realna aktiva
Ostala aktiva
Bilansi stanja banke mogu se posmatrati sa aspekta ili nivoa jedne ba nk e, b an ka rs ko g
si s t e m a i b i l a ns ce nt ra l n e b an ke . S a a sp ek t a j ed ne pojedinane banke postoji bruto i
neto bilans stanja. U bruto bilansu je prikazana ukupna imovina tj. potraivanja banke, a u
pasivi njene ukupne obaveze. Neto, bilans stanja banke prikazuje u aktivi samo kreditne i ostale
funkcionalne plasmane, a u pasivi izvore sredstava kojima su navedeni plasmani pokriveni.
Sa aspekt a si st em a banaka jedne zemlj e, bi lans st anja m oe bit i konsolidirani i
agregatni (nekonsolidirani). Konsolidirani bilans pokazuje s a m o o n e b i l a n s n e p o z i c i j e
k o j e o d n o s e n a p l a s m a n e i o b a v e z e p r e m a nebankarskom sektoru (sektor privrede,
sektor stanovnitva itd.), to znai da s u m e u b a n k a r s k i o d n o s i i s k l j u e n i t j . o n e
s e n e p r e b i j a j u . Ag r e g a t n i i l i nekonsolidirani bilans pokazuje i bruto aktivu i
bruto pasivu pri emu su u k l j u e n e i s v e m e u b a n k a r s k e p o z i c i j e t j .
m e u b a n k a r s k i o d n o s i s e n e prebijaju.

Bilans stanja banke sa ronog aspekta mote se uproeno prikazati na slijedei nain:
Aktiva
Bilans stanja banke
Pasiva
Kratkoroni plasmani
Kratkoroni izvori sredstava
Dugoroni plasmani
Dugoroni
izvori
sredstava
Kapital banke
Za potrebe praktinih analiza, bilans stanja jedne banke je zgodno prikazati
na ovaj nain:

Aktiva
Bilans stanja banke
iro raun
Gotovina
Rezerve:
Obavezna rezerva na depozite po vienju
Obavezna rezerva na oroene depozite
Rezerva likvidnosti
Plasmani:
Kreditni plasmani

Pasiva
Depoziti:
Depoziti po vienju
Oroeni i tedni depoziti
Nedepozitni izvori sredstava:
Trini izvori
Kreditni izvori
Kapital banke

Plasmani u vrijednosne papire

Bilans centralne banke ( npr SAD-a), uproeno izgleda ovako:

Aktiva
Bilans stanja banke
Dravni vrijednosni papiri
Krediti bankama
Obaveze dravnih agencija
Zlatni certifikati
Certifikat o specijslnim pravima vuenja
Devizna aktiva
Sredstva u procesu naplate
Ostala aktiva

Pasiva
Gotov novac u opticaju
Depoziti na raunima banaka
Depoziti na raunu trezora (nedravni depoziti)
Depoziti slubenih institucija iz inozemstva
Stavke odgoenih plaanja
Ostale obaveze
Kapital centralne banke

Osnovne karakteristike bilansa (stanja) centralne banke su:

1)

u bilansa centralne banke sadrani su inicijalni uzroci monetarne ekspanzije i monetarne restrikcije.
Kretanje obima kredita banaka i njihovih kreditnih potencijala u najveoj mjeri zavisi od
kretanja primamog novca kojeg kreira centralna banka (monetama baza), a kretanje
primarnog novca i tokove njihovih promjena najlake se mogu vidjeti iz bilansa centralne banke,

2)

pozicije aktive bilansa centralne banke pokazuju iznose i tokove kreiranja primarnog novca, dok
pozicije u pasivi pokazuju kod koga je i u kojem obliku kreirani primarni novac.

3) obim ukupne aktive i pasive bilansa centralne banke moe se promijeniti samo transakcijama
centralne banke i deviznim transakcijama. Ovo znai da centralna banka nikada ne moe biti
nelikvidna po pitanju transakcija u domaoj valuti. Iz ovoga slijedi i injenica da svaki
kredit koji odobri central na banka, sam sebi stvara pokrie u primarnom novcu (koji je

zakonsko sredstvo plaanja). Centralna banka, dakle ima neograniceni kreditni potencijal
(u domaoj valuti), a jednom ve kreirani kreditni potencijal centralne banke, (izuzev putem
deviznih transakcija) ne moe se izgubiti bez aktivnosti centralne banke.
2) Bilans uspjeha banke ili dohodni izvjetaj predstavlja pregled svih prihoda i rashoda banke, te neto
- dohot ka koj eg j e banka ost vari la u odreenom vremenskom periodu, najee za
godinu dana. Dakle bilans uspjeha banke odnosi se na jedan vremenski period, dok se bilans stanja
banke odnosi na stanja na odreeni dan, najee zadnji dan u godini. Bilans stanja je kumulativni
pregled bilansnih pozicija, dok je bilans uspjeha jednogodinji pregled rezultata poslovnog uspjeha
u vidu neto dohotka banaka. Zbir neto dohotka po godinama od osnivanja (poetka poslovanja) banke
po odbitku isplaenih dividendi i naplaene vrijednosti emitiranih dionica, daje veliinu kapitala
banke. Bilans uspjeha banke treba prezentirati,a on grupie prihod i rashod po vrstama.
Imamo slijedee stavke prihoda i rashoda: " 1. Prihod od kamate i slini prihodi, 2. Rashodi za
kamate i sline trokove, 3.Prihod od dividendi, 4. Prihod od naknade i provizije, 5. Rashodi za
naknade i provizije, 6. Prihodi umanjeni za rashode nastale poslovanjem s trinim vrijednosnim
papirima, 7. Prihodi umanjeni za rashode nastale od ulagakih vrijednosnih papira, 8. Prihodi
umanjeni za rashode nastale u poslovanja sa stranim valutama, 9. Ostali prihodi iz
poslovanja 10. Gubici po zajmovima i avansima 11. Opti administrativni rashodi 12. Ostali rashodi iz
poslovanja.
Gl avne vrste prihoda koji nastaju poslovanj em banke uklj uuj u kamate, naknade za
usluge, provizije i rezultate iz posredovanja. Svaka vrsta prihoda objavljuje se odvojeno kako bi
korisnici mogli procijeniti uspjenost poslovanja banke. Takva objavljivanja se dodaju onima
koja koja se tiu izvora prihoda to zahtjeva raunovodstveni standard FBiH br. 14.
Osnovna struktura bilansa uspjeha banaka u razvijenim bankarskim sistemima (npr. u SAD
u) je slijedea:

Prihodi
Kamata i provizija na zajmove kredite
Kamata na obveznice iz investicijskog rauna
Kamata na obveznice iz trgovakog rauna
Kamata na bankarske depozire
Kamata na meubankarske i Repo kredite
Nekamatni prihodi

Rashodi
Kamata na depozite
Kamata na kredite
Kamata na emitovane vrijednosne papire
Nekamatni rashodi
Oekivani gubitak na zajmovima
Porez na dohodak
Vanredne stavke neto
Neto - dohodak

Bankarsko ranovodstvo je izuzetno vano. "U itavom svijetu banke ine znaajan i uticajan sektor
poslovanja. Veina pojedinaca i organizacija koriste banke, bilo kao deponenti, bilo kao zajmoprimci. Zbog
bliskog odnosa sa zakonodavnim tijelima i vladama, te zbog pravila to im nameu drave, banke imaju
glavnu ulogu u odravanju povjerenja u monetarni sistem. Stoga postoji veliko i iroko zanimanje za
dobrobit banaka, posebno za njihovu solventnost, te relativni stepen rizika koji je povezan s razliitim
vrstama njihovog poslovanja. Poslovanje, pa stoga i izvjetajni zahtjevi raunovodstvu banaka se razlikuju
od drugih pravnih lica..." 31
5.1. ANALIZA BANKARSKIH BILANSA
Analiza bankarskih bilansa zasniva se na poreenju stvarnih (aktuelnih) vrijednosti sa: 32 1) prethodnim (ili
trenutnim) vrijednostima, 2) planskim (planiranim) vrijednostima, i 3) granskim (ili referentnim)
vrijednostima (grupacija srodnih tj. slinih banaka po zajednikim karakteristikama).
Bankarski bilansi se analiziraju na tri naina (pristupa): 1) bilansom izvora i upotrebe fondova, 2)

uporednim bilansom ili bilansom uporedivih veliina, i 3) kljunim finansijskim koeficijentima.

1) Bilans izvora i upotrebe fondova pokazuje tokove mobilizacije novane aktive tj. bankarske gotovine i
pravce plasmana gotovine u toku datog vremenskog perioda, obino godinu dana. Dakle, kod ovog naina
(pristupa) analize bankarskog bilansa polazi se od gotovinskih rezervi banke, a onda se u obzir uzimaju
prilivi i odlivi gotovine za analizirani vremenski period.
Na kraju analiziranog vremenskog perioda utvruje se zakljuno stanje gotovinskih rezervi. Uz gotovinske
rezerve u ovom pristupu analize agregata banke uzima se i bilansna pozicija "depoziti kod drugih
depozitnih institucija" uz iskljuenje depozita na koje banka plaa kamatu.
Prilivi gotovinske rezerve su: a) tokovi tekueg poslovanja (neto - dohodak, amortizacija, sredstva rezervi
za pokrie gubitka na kreditima), b) poveanje obaveza banke (npr. po osnovu pribavljanja depozita std.),
c) smanjenje aktive zbog prodaje njenih dijelova (npr. prodaje vrijednosnih papira) ill naplate potraivanja
(npr. vraanje plasiranih kredita).
Upotreba novanih fondova banke odnosi se na: a) porast njene aktive (od kredita ili vrijednosnih papira),
b) smanjenje pasive (obaveza) npr. po osnovu depozita ili primljenih kredita, c) isplatu dividendi
dioniarima banke.
Dakle, krajnje stanje gotovine banke jednako je: poetno stanje (stanje na poetku analiziranog perioda plus
priliv gotovine u analiziranom periodu minus odliv gotovine u analiziranom periodu).
Bilans izvora novanih fondova banke i njegova upotreba pokazuju prema tome strukturu svih novanih
priliva i odliva. Na osnovu ovoga analitiki se mogu utvrditi razne tendencije u poslovanja jedne banke,
kao npr. pogoranje likvidnosti ili solventnosti banke i sl. Precizni analitiki zak1juci dobijaju se na
osnovu analize bilansa banke za vie godina poslovanja banke.
2) Uporedni bilansi ili bilansi uporedivih velina je pristup ili nain analize bankarskih bilansa koji se
zasnivaju na relativnim brojevima (procentima) to znai da se analizirane pozicije aktive i pasive iskazuju
u relativnom smislu tj. u procentima. Ovo dalje konkretno znai da se pozicije bilansa uspjeha iskazuju kao
procenat ukupnih prihoda i rashoda banke ili tekuih prihoda i rashoda, a pozicije bilansa stanje se iskazuju
kao procenat ukupne aktive odnosno pasive. Dobijeni relativni pokazatelji se zatim vrijednuju pomou
analize vremenskih serija ili pomou tzv. unutarsektorske analize, to se moe pokazati na jednom
primjeru:

Unutarsektorska analize jedne banke

1
Gotovina + Depozitl/Ukupna aktiva

2
8,1%

Dioniki kapital/Ukupna aktiva

4,9%

Pozicija bilansa
Ukupni kamatni rashodi/Ukupni
tekui prihodi
banke

Za
70,4%

Relativni pokazatelji
3
4
14%
-5,9%
6,2%

-1,3%

Prosjek
65,4%
5,0% Razlik
za
jednu

a
(2-3)

Iz ovog primjera moe se zakljuiti slijedee:

a) posmatrana (analizirane) banke ima manju stopu gotovinskib rezervi a veu stopu kamatnih rashoda u
odnosu na prosjek grupacije banaka, zbog veeg strukturnog uea oroenih depozita u odnosu na
referentin prosjek.
b) banka ima manju stopu kapitala (4,9%) u odnosu na prosjek (6,2%) to je vjerovatno posljedica toga da
analizirana banka ima jae diverzifikovanu aktivu u odnosu na prosjek. Prosjek grupacije banka posmatra

se kao sektor tako da je ovaj pristup i dobio naziv "unutarsektorska analiza".

Primjer vrednovanja pomou analize vremenskih serija moe se saeto prikazati na ovaj nain:
Aktiva
Gotov.
depozit
Dr2ay.
obveznice
Obvez.vlad.
agenc ij a

Ukupno:

3
8,1

Godina
2
9,6

9,6
6,4

Pasiva
1

3
16,3

Godina
2
19,0

1
21,0

7,6

Depoziti po
videnju

10,7

11,6

Oro6enl depoziti

15,0

20,1

22,6

5,6

4,7

Strani krediti

2,2

2,8

5,5

100,00 100,00 100,00

Ukupno:

100,00 100,00 100,00

3) Kljuni finansijski koeficijenti su najznaajniji metod (pristup, nan) analize bilansa banke. Ovi
koeficijenti se dijele na slijedee pokazatelje:
a) pokazatelji likvidnosti banke koji mogu bite pokazatelji likvidnosti aktive (kada banka prodaje svoje
aktive) i pokazatelj likvidnosti pasive (banka se zaduuje na finansijskom tritu, konkretno na tritu
novca).
Pokazatelji likvidnosti aktive su:
(1) ___Dravne obveznic____________________
Ukupna aktiva
(2) ___Ukupne obveznice + Meubankarski krediti
Ukupna aktiva
(3) ___Trina vrijednost obveznica__________
Nominalna vrijednost obveznica
Pokazatelji likvidnosti obaveze pasive su:
(4) ___Depozitni certifikati__________
Ukupne obaveze
(5) ___Ostale kratkorone kreditne obaveze_________
Ukupne obaveze
Pokazatelji prihodnosti aktive banke su:
(6) ___Ukupni zajmovi__________
Ukupna aktiva
(7) ___Ukupni zajmovi + Vrijednosni papiri__________
Ukupna aktiva

Pokazatelji strukture finansiranja (ili finansijske struke) suprostavljaju izvore i plasmane sredstava banke
(8) ___Ukupna aktiva__________
Kapital
(9) ___Dugorone obveznice__________
Kapital
(10) ___Kapital_____________________
Ukupna aktiva Likvidna sredstva
(11) ___Tekui prihodi________________
Kamatni rashodi
Pokazatelji (ili koeficijenti ) od (8) do (10) pokazuju na koji nain banka finansira svoju aktivu. Pokazatelj
(8) zove se multiplikator kapitala i pokazuje koliko je puta prinos aktive umnoen datim ueem kapitala u
masi prikupljenih sredstava. Pokazatelj reciproan pokazatelju (8) govori o stepenu sigumosti povjerilaca
banke tj. u kojoj mjeri aktiva moe biti smanjena a da se ne ugroze ulozi (depoziti) povjerilaca banke.
Pokazatelj (9) indicira tzv. gep fondova koji je bitan kod upravljanja kamatnim rizikom. Pokazatelj (10) je
indikator rizika aktive i pokazuje u kojoj mjeri je rizina aktiva pokrivena kapitalom banke.
Pokazatelj (11) je koeficijent pokria kamatnih rashoda.
Pokazatelji tekuih rashoda i1i operativnosti trokova su slijedei:
(12) ___Tekui rashodi________________
Tekui prihodi
(13) ___Rashodi za zaposlene___________
Tekui rashodi

(14)
(15)

Ukupni kamatni rashodi

Tekui rashodi
Nekamatni rahodi - Nekamatni prihodi
Prihodna aktiva
e) Pokazatelji neto kamatne margine odreuju faktore profitabilnosti banke.
To su:
Kamatni prihodi
Prihodna aktiva
Kamatni rashodi
Prihodna aktiva
Kamatni prihodi Kamatni rashodi
Prihodna aktiva

Pokazatelj (16) predstavlja stopu prinosa od date aktive, a pokazatelj (17) je stopa
trokova kreiranja date aktive. Zbir (15) i (16) daje minimalnu stopu prinosa aktive
(potrebna za pokrie tekuih trokova poslovanja).
e) Pokazatelji proritabilnosti su:

(19)

Neto dohodak
Tekui prihodi

(20)

Neto dohodak
ukupna aktiva
Neto dohodak
Kapital

(21)

'

Pokazatelj (19) je stopa prinosa od tekuih prihoda ili dohotka (skraenica ROI od
engleskih rijei), pokazatelj (20) je stopa prinosa aktive (ROA), a pokazatelj (21) je
stopa prinosa kapitala (ROE). Imamo ove relacije:

Tekui prihodi
Ukupna aktiva

=AU

Ukupna aktiva
Kapital

= EM

AU = stopa korisnosti aktive, a EM = multiplikator kapitala.

Takoe imamo:
ROI * AU = ROA
ROA * EM = ROE
ROI * AU * EM = R
6. BANKARSKI RESURSI
Pod bankarskim resursima se, podrazumjevaju izvori ili potencijali na osnovu kojih banke formiraju
plasmane u vidu kreditnih plasmana, plasmana u vrijednosne papire, plasmana u rezerve, likvidnosti itd.
Rast bankarskih resursa je vaan pokazatelj poveanja finansijske snage banke.
Prema stepenu rasta bankarskih resursa ocjenjuje se nivo posredovanja banaka na finansijskom tritu i
znaaj banaka u apsorbovanju finansijskih sredstava. Rast bankarskih resursa u relativnom iznosu dobijamo
uporeivanjem stope, rasta finansijskog potencijali banaka i nominalnog drutvenog proizvoda zemlje.
Tako izraunat koeficijent naziva se koeficijent propulzivne snage, banke.
Glavnu ulogu u bankarskim resursima imaju depozitni resursi, dok su ostali izvori manje znaajni. U
sagledavanju strukture bankarskih izvora bitni su: struktura depozitnih u odnosu na nedepozitne izvore,
nekreditnih u odnosu na kreditne itd. Rast bankarskih izvora na osnovu depozita po vienju (monetamih
depozita) predstavlja proces monetizacije. Odobravanje, kredita na osnovu depozita po vienju je
automatski proces kreiranja novane mase od strane banaka. Banke su zbog toga svojevrsni "proizvodai"
bankarskih resursa tj. izvora.
Na formiranje bankarskih resursa utiu tri grupe faktora:
Makrofinansijski uslovi formiranja akumulacije i tednje, to se, ogleda u tome da slaba makro
akumulativnost i niske, stope makro tednje negativno utiu na rast bankarskih resursa. Tada po pravilu
dolazi do deformisanja optimalne strukture bankarskih izvora.
Institucionalne i strukturne komponente finansijskog sistema jedne zemlje, u okviru ega je bitna pozicija
bankarskog sektora u odnosu na nebankarski sektor. Kod razvijenih finansijskih sistema i finansijskih
trista dolazi do disperzije finansijskih resursa u bilansima banaka ko, pozitivno utie na rast ukupnih
bankarskih resursa preko poveanja finansijske tednje koja se u takvim uslovima razvija. S druge strane u
uslovima institucionalne dominacije bankarskog sistema, nema pozitivnog interakcijskog odnosa izmedu
banaka i institucija razvijenog finansijskog trita i rasta bankarskih resursa.
Mikrofinansijski faktori vezani za pojedinanu banku gdje se prije svega misli na lokaciju banke, profil
poslovanja, sigumost i povjerenje itd.
U najirem smislu, rast bankarskih resursa odreen je slijedeim velinama. 1) stopom rasta depozitnih i
nedepozitnih izvora, 2) stopom bankarske transformacije sredstava, 3) stopom obnavljanja finansijskog
potencijala banke preko infuzije ranije plansiranih sredstava od strane banke.
U formiranju dodatnih izvora, bankarskih resursa tj. izvora sredstava, banke idu do take (nivoa) u kojoj su
granicni (marginalni) prihodi od plasmana iznad graninih trokova formiranja resursa. Oekivani granini
prinosi korigiraju se (umanjuju) stopom obaveznih rezervi i stopom, oekivanih gubitaka banke. Uz
pretpostavku nultog kreditnog i kamatnog rizika, okivani prihod banke po jedinici prirasta resursa
izraunava se ovako:33
w = (1- r ) * if
gdje je:
w = oekivani prihod, r = prosjecna stopa obaveznih rezervi i rezerve likvidnosti banke, if = karmatna stopa
na plasmane banke.
Obzirom na realnost prisustva bankarskih rizika i gubitaka, prednja formula dobija ovaj izgled:

w = (1- r ) ( if - iz)
gdje je. iz = stopa rizinih plasmana. Najpoznatiji naini i metodi formiranja bankarskih resursa su
slijedei:
(1) putem funkcija platnog prometa, kupovinom i prodajom vrijednosnih papira, obraun i plaanje poreza,
raznih linih primanja itd., (2) putem konverzije depozita po vienju u razne vrste likvidnih
nekamatonosnih vrijednosnih papira, odnosno finansijskih instrumenata na finansijskom tritu (depozitni
certifikati, NOW racuni, Repo - aranmani, itd.), (3) putem kreditnih izvora, (zaduivanjem), (4)
poveanjern kapitala banke to e doprinosei poveanju sigurnosti i zatiti ukupnih sredstava banke,
doprinijeti dodatnom prilivu i poveanju depozitnih izvora (resursa) sredstava.
Vezano za odnos depozitnih i nedepozitnih izvora u strukturi bankarskih resursa uoena su odreena
pravila: 1) sa poveanjern spremnosti banke za prihvatanje rizika, dolazi do poveanja uea nedepozitnih
u odnosu na depozitne izvore resursa, 2) sa poveanjem obima banke, takoe raste uee nedepozitnih
resursa u ukupnim bankarskim resursima.
Ovo se objanjava time da vee banke zbog boljeg kreditnog rejtinga lake obezbjeduju kreditne izvore
sredstava uz bolje uslove, u odnosu na male banke.
7. BANKARSKI AGREGATI
U analizi bankarskih agregata polazi se od osnovne identinosti da su obaveze i kapital banke jednaki
njenoj aktivi:34
A=I,+NW
gdje je: A = aktiva bilansa stanja banke, L = obaveze iz bilansa stanja banke, NW = kapital banke ili neto vrijednost (ili neto aktiva) .
Bilansni pristup utvrdivanja fundamentalne ravnotee banke polazi od slijedeih jednakosti.

1) Aktiva = Obaveze + Kapital

2) Kapital = Aktiva Obaveze
3) Obaveze = Aktiva Kapital
Banka se nalazi u fundamentalnoj ravnotei ukoliko su joj obaveze i kapital pokriveni
dovoljnim obimom aktive, zatim ako ima pozitivnu vrijednost kapitala, kao i da ima ravnoteu
vanjskih obaveza i neto aktive (kapitala).
Sa ronog aspekta, bilans banke je u ravnotei ako su u ronom pogledu strukture aktive i pasive
medusobno izbalansirane. Bilans stanja banke se najee analizira sa aspekta stanja aktive
(imovine), pasive (obaveza) i kapitala.
Osnovni bankarski agregati su slijedei:

1)
2)
3)
4)
5)
6)

finansijski potencijal, (FP)

kreditni potencijal, (KP)
depozitni potencijal, (DP)
kredit ni plasm ani, (Kp)
nekreditni plasmani, (NKp)
rezerve banke. (R)

Meuzavisnosti izmeu pojedinih bankarskih agregata mogu se izraziti slijedeim relacijama:

1) Finansijski potencijal banke (FP) je:
FP = Y-P = DP + KI + 1K i1i FP = KP + R
gdje je: EP = ukupna pasiva bilansa stanja banke, KI = kreditni izvori, IK = izvori kapitala banke.

2)

Kreditni potencijal banke (KP) je:

KP=FP-R Ili KP=DP-NDP

gdje je: NDP = nedepozitni potencijal banke.

2) Depozitni potencijal (depoziti) banke jednak je:
DP = KP - NDP

3)

Kreditni plasmani banke su jednaki:

Kp = Up - NKp

gdje je: NKp = nekreditni plasmani banke, Up = ukupni plasmani banke

2)

Nekreditni plasmani banke (NKp) su:

NKp = Up -Kp

Ako su nekreditni plasmani banke, plasmani u vrijednosne papire (VPp), tada imamo:
NKP = VPp

3)

Rezerve banke su jednake:

FP

KP

ill

R=(DP+KI+IK)- (DP-NDP)
Ukupni plasmani banke i1i agregat sa nazivom "finansijski plasmani" banke (Fp) jednak je:
Fp =Kp + NKp
odnosno: Fp = EA = Kp + VPp + R Kako
je EA = EP imamo:
Fp = FP
gdje je: EA = ukupna aktiva bilansa stanja banke. Finansijske plasmane (Fp) banke moemo izraziti i kao:
I'p = (Kp + VPp + R) = FP = (DP + KI + IK)
Pojedine bankarske agregate moemo dekomponirati u zavisnosti od eljenog kriteriju ili pristupa. Tako
npr. po kriteriju ronosti (vremena dospjea) imamo:
Kreditni potencijal banke: KP = KPk + KPd
gdje je: KPk = kratkorone kreditni potencijal banke, KPd = dugoroni kreditni potencijal banke.
Depozitni potencijal banke:
DP = Dv+ Do
gdje su: Dv = depoziti po vienju, D0 = oroeni (i tedni) depoziti.
Rezerve banke:
R = (Rv + R-) + RL

gdje je: R' = obavezna rezerva na depozite po vienju, R' = obavezna rezerva na oroene (i tedne)
depozite, RL = rezerva likvidnosti banke.
Kreditni potencijal banke moe se takode posmatrati kao angazirani (iskoriteni) i slobodni kreditni
potencijal, itd. Rezerve banke mogu se posmatrati kao stvarne i planirane. Finansijski plasmani banke
mogu se po kriteriju ronosti takoe podjeliti na kratkorone i dugorone. Ovdje je bitna podjela kreditnih
plasmana na kratkorone i dugorone kreditne plasmane.
8 . M O N E TAR N A R E G U L A C I J A I B A N K E
8.1. POLITIKA OBAVEZNIH REZERVI
Obavezne rezerve banaka su snaan kvantitativni instrument monetarne politike i monetame regulacije.
Direktno i1i indirektno djeluju na bankarske agregate, prije svega na kreditni potencijal i likvidnost banke.
U potku svog uvodenja i primjene (u SAD u 1963.god.) obavezna rezerva je imala ulogu zatite
interesa deponenata i funkciju obezbjeenja likvidnosti banke. Tek od 1933.god. u SAD u ona postaje
instrument monetarne politike i regulacije. Tako je od poetne "likvidne koncepcije" obavezna rezerva
prerasla u koncepciju monetarne kontrole tj. faktor regulacije depozitno kreditne
multiplikacije.
Obavezna rezerva je vaan instrument ekspanzivne i1i restriktivne (kontraktivne) monetarne politike.
"Tako se u periodu depresije prakticira smanjivanje stope obaveznih rezervi, to dovodi do proirivanja
likvidnosti poslovnih banaka i omoguava ekspanziju novca kredita, to opet sa svoje strane pozitivno
utie na prosirenje realnog drutvenog proizvoda ... Meutim, u periodima inflacije, kada je privredna
aktivnost suvie velika, centraIna banka treba podizati stopu obaveznih rezervi likvidnosti, to tako - uticati
R2
na
smanjenje KP, kreditnog
potencijala banaka. Na ovaj nain se smanjuje koliina kredita
novca u opticaju i
savladuje
inflacije, koja je rezultat pretjerane tranje."35 Obavezna
rezerva banaka ima
dvije osnovne funkcije:
1)
funkciju ograniavania
monetarne
tj.
depozitno kreditne
multiplikacije, i 2) funkciju regulisanja kreditnog potencijala banaka u
kratkoronom smislu
kao
mjera kratkorone
monetarne politike. Ovu funkciju centralna
banka
obino
sprovodi
putem promjena visine stope obaveznih rezervi.
Odnos
izmeu
kreditnog
potencijala banke i obavezne rezerve banke, grafiki se moe
prikazati ovako:
KP

F~

Obavezna
rezerva (R)

_)0.

U razvijenim bankarskim sistemima obavezna rezerva je izgubila na znaaju i koristi se altemativno

sa politikom otvorenog trita kao osnovnog instrumenta monetarne regulacije.
Stope obavezne rezerve i osnovicu za obraun obavezne rezerve propisuje monetarne

regulatoma vlast. Osnovica su sredstva banke u formi baninih depozita. Obraunata i izdvojena obavezna
rezerva dri se od strane banke obino na posebnorn raunu kod centralne banke.
Praksa je razliita u pojedinim zemljama. Najee se kao osnovica za obraun koristi
prosjeno stanje depozita banke u odreenom vremenskom periodu.
Na likvidnost banke, obavezna rezerva djeluje tako da reducira nivo likvidnih sredstava (depozita) posebno
depozita po vienju. Kada dolazi do oscilacija sredstava banke, prije svega depozita po vienju, obavezna
rezerva tada razliitim intenzitetom djeluje na kreditni potencijal i nivo likvidnih sredstava banke. Za dati
obim finansijskog potencijala banke, poveanje obaveznih rezervi smanjuje depozitni i kreditni potencijal
banke i obrnuto.
U analizi dejstva obavezne rezerve na bankarsko poslovanje, znaajni su: 1) visina i struktura stopa
obavezne rezerve, i 2) pitanje osnovice (obima i strukture izvora sredstava banke) na koju se primjenjuju
(obraunavaju) stope obavezne rezerve.
1) Struktura stopa obavezne rezerve mote biti: a) via stopa na depozite po vienju nego na oroene
depozite, b) via stopa na oroene depozite nego na depozite po vienju, i c) jedinstvena (ista) stopa
obavezne rezerve i na jedne i na druge depozite.
Via stopa obavezne rezerve na depozite po vienju u odnosu na oroene depozite, objanjava se
moguno'u vee kreditne multiplikacije na bazi depozita po vienju zbog njihove monetame moi
(monetami depoziti) nego to je sluaj sa oroenim depozitima. Drugi momenat koji opravdava koncept
vie stope obavezne rezerve na depozite po vienju nego na oroene depozite jeste vea brzina
(frekvencija) depozita po vienju u odnosu na oroene depozite, a zbog njihove uloge u obavljanju tekuih
transakcija (zato se jo zovu i transakcijski depoziti). To bi znailo da razlike u brzini opticaja (obrtaja)
pojedinih kategorija depozita kod banaka treba da budu kompenzirane adekvatnim razlikama u visini stopa
obavezne rezerve na pojedine depozite. Kod ovog koncepta bi zbog vee brzine opticaja (transakcijske
brzine) depozita po vienju dolo do veeg izdvajanja obavezne rezerve kod pojedinih banaka po razliitim
stopama ak na istu kategoriju depozita. Razlike bi nastale zbog razliitih frekvencija depozita po vienju
kod pojedinih banaka.36
U veini bankarskih sistema primjenjuje se koncept diferenciranih stopa obaveznih rezervi i to: vie stope
na depozite po vienju, a nie stope na oroene (i tedne) depozite. Smatra se da je optimalni raspon
izmedu ovih stopa 5 : 1 u korist stope obavezne rezerve na depozite po vienju. Npr. ako je stopa obavezne
rezerve na oroene depozite 5% tada bi stopa obavezne rezerve na depozite po vienju trebala biti 25 %.
Postoje i miljenja da veliki rasponi izmedu stopa obaveznih rezervi mogu implicirati povratne efekte na
strukturu depozitnog potencijala banke, pa i na strukturu kreditnih plasmana.
Naime, u uslovima politike visokih stopa obavezne rezerve na depozite po vienju i nulte stope obavezne
rezerve na orone depozite dolazi do favoriziranja porasta oroenih depozita u odnosu na depozite po
vienju. Ovako nastala struktura depozita uticae i na strukturu kreditnih plasmana u odnosu na spori rast
banke tj. banke e u ovom sluaju ubrzano poveavati dugorone kreditne plasmane kratkoronih kreditnih
plasmana.
Prosjena stopa obavezne rezerve banke, izraunava se kao kolinik mase (iznosa) obavezne rezerve (R) i
iznosa (obima) depozitnog potencijala banke (DP):
_
r = __R___ = _ Rv+ Ro_
DP
Dv + Do
gdje je: r = prosjena stopa obavezne rezerve, Rv= obavezna rezerva na depozite po vienju (Dv), Ro =
obavezne rezerve na oroene depozite (D)
Kako je Rv proizvod stope obavezne rezerve na depozite po videnju (rv) i iznosa depozita po videnju (Dv),

a R proizvod stope obavezne rezerve na oroene depozite (rv) i iznosa oroenih depozita (D), to je:
rv:
Dv
+
roDo
o
Dv + D
Uvijek je: ro r rv
Prosje6na stopa obaveznih rezervi teoretski je:
r = rv
ako je D = 0
0
(2)
r
ako je D v = 0
r
U teoriji postoji i koncept tzv. graninih (marginalnih) obaveznih rezervi. Naime, kod poveanja
stopa obaveznih rezervi dolazi do razlitih efekata na pojedine banke u smislu razliitih promjena kreditnog
potencijala i likvidnosti zbog razliite rone strukture depozitnih potencijala banaka. Kod koncepta
graninih obaveznih rezervi (dodatnih obaveznih rezervi) osnovica za obraun nije zateeno stanje
depozitnog potencijala (u momenta poveanja stopa obaveznih rezervi) ve za osnovica slui porast
depozitnog potencijala. Primjenom graninih obaveznih rezervi paralelno sa redovnim sistemom obaveznih
rezervi, centralna banaka sprovodi diferencirani tretman pojedinih banaka tj. politika limitiranja
kreditnog potencijala banaka je u skladu sa stvarnim poveanjem depozitnog potencijala svake
pojedine banke. Ako bi npr. granine rezerve bile po stopi od 100% to bi isto znailo kao da
je centralna banka administrativno zabranila dalji porast kreditnog potencijala banaka i njhovih kredimih
plasmana. Primjena graninih obaveznih rezervi imala bi opravdanje samo u sluajevima nekontrolisanog
priliva primamog novca na raune banaka, kao na primjer po osnovu deviznih transakcija banaka sa
inostranstvom.

Teorijski takode, postoje optimalne i ravnotene stope obaveznih rezervi: 3756 Optimalne stope bi bile
takve stope obaveznih rezervi po kojima bi izdvajanje sredstava rezerve omoguilo bankama normalno
funkcionisanje uz odravanje normalne kreditne aktivnosti i likvidnosti banke i bez pojave ekspanzivne ili
restriktivne monetame politike.
Ravnotena stopa obavezne rezerve bila bi ona stopa koja bi odgovarala nekom dugoronom kretanju ove
stope (trendna stopa) oko koje bi se kolebale (oscilirale) kratkorone (tekue) stope obavezne rezerve.
2) Kada je u pitanju izbor osnovice za primjenu stopa obaveznih rezervi, postoje dva osnovna koncepta:
Ui koncept po kojem se obavezna rezerva primjenjuje samo na depozite po. vienju. Ovaj koncept se
bazira na tome da samo, kratkoroni kreditni plasmani plasirani iz depozita po vienju (Ili monetamih
depozita) utiu na monetamu ekspanziju i multiplikaciju to zbog toga centralna banka treba da regulie
samo kratkoroni kreditni potencijal banke. Ovaj koncept bi imao opravdanje ukoliko ne bi bilo rone
transformacije sredstava i plasiranja oroenih depozita u kratkorone kredite i obrnuto.
iri koncept u osnovicu za obraun obavezne rezerve uzima sve depozite, to se opravdava navedenom
mogunogu i realnou transformacije jednih depozita u druge tj. prelijevanja sredstava iz kratkoronog u
dugoroni depozitm potencijal banke, jer u osnovicu pored depozita po vienju ulaze oroeni i tedni
depoziti. Sektor kratkoronog i sektor dugoronog kreditiranja su povezani putem prelijevanja sredstava
izmedu njih. Tako npr. ubrzano poveanje kratkoronih kredita dovodi do ubrzanog prelijevanja sredstava u
oroene i tedne depozite.
Obaveznom rezervom se na kreditni potencijal i likvidnost banke moe djelovati na tri naina: (1)
promjenom stope obavezne rezerve uz datu osnovicu, (2) nepromjenjenim stopama obavezne rezerve uz
promjenu (proirenje ili suavanje) osnovice za njen obraun, i (3) simultanim promjenama i stopa
obavezne rezerve i osnovica za njihovu primjenu.
Osnovica za obraun obavezne rezerve mijenja se autonomno jer stalno dolazi do promjena obima ukupnih
depozita i promjene rone strukture depozitnog potencijala uslijed prelijevanja jednih depozita u druge
(najee depozita po vienju u oroene depozite). Obzirom na razliite stope obaveznih rezervi, njeno
djelovanje je i razliito na kreditni potencijal banaka zbog razliite rone depozitne strukture. Ovo 'emo

vidjeti u slijedeem primjeru:

Efekti
na kreditni
potencijal
banke
nastaju i(tkada
do od
promjene
Prvi sluaj:
Dolazi
do odlivajedne
depozita
u momenta
+ 1) udoe
iznosu
100 tj. - obavezne
AD,+ I =
rezerve
izazvane
promjenom
stope
obavezne
rezerve
(r),
to
emo
vidjeti
iz
narednog
Banke
100. Sada imamo:
Elementi
bilansnog primjera:
1. Stope obaveznih rezervi:
D,
= 1000
100 =(r900
Rt+I = P.
r - Dt+l =A.90Nakon (r = 0,10)
A.!,Poetni
bilans
= 0,08)
20%
20% P.
a)
20%
=Na depozite po vienju
KPt+j = Dt+I Rt+l 900-90= 810
5%
5%
5%
b)
Na
oroene 1.000
depozite 211*0
iro
Depoziti
Depoziti
1.000
(stopa r) raun
raun
50
50
Zakljuak:
Smanjenje
kreditnog potencijala
nakon odliva depozita
nije jednako
2.
Iznos
depozita:
Obavezn depozita:
Obavezna
smanjenju
a) Depoziti
po vienju (Dv)
800 80 400
500
a rezerva
80
rezerva
200870 600
500
b) Oroeni
depoziti (D)
Krediti
870
Krediti
D
t+i Dt= 900 1000 = 100
1.000
1.000
1.000
Ukupni
depoziti 1.000
(D):
1.000
1.000
1.000
KP KP = 810
900 = 90

t
Iznosi
obavezne rezerve:
v
160rezerve 80
100ili
a)
Na
depozite
po
vienju
(R
= r" obavezne
URazlika
ovomodprimjeru
je
dolo
do
poveanja
stope
sa (robavezne
0,08
10
je
amortizirajui
efekat
obavezne
rezerve.
Nastao
je
viak
10
30
25
oroene
depozite
(R
8%) na b)
(r =Na
0,10
ill 10%).
Banka je razliku
potrebne
obavezne
rezerve
t+I

3.

rezerve u (t + 1)Ukupna
u odnosu
na (t) tj. rezerva
Rt+ I Rt = 90 100.
obavezna
170= 20). Ova
110 razlika
125od
izdvojila iz likvidnih
sredstava
na iro (R):
raunu (50 30
4. Kreditni
potencijal:
20,
smanjila
je likvidna
sa 50(priliva)
na 30. Kako
je iznos
50 anaodnosu
iro- na
raunu
Drugi
sluaj:
Dolo
jesrdstva
do porasta
depozita
u830
(t od
+ 1)
(t) u
(KP
=
D

R) potencijal, i on se takoe smanjio

890
875
nelskoriteni
kreditni
zbog
poveanja
stope
iznosu od 100 . (Sve pretpostavke iz sluaja (1) ostaju iste) . imamo:
obaveznih rezervi. U sluaju da banka nije imala sredstva na iro raunu,
Pretpostavili
smo
potencijal
sastavljen
samo
potencijala
= je
Dtkreditni
+ AD
= 1000
+ 100
= 1100
t+pozajmiti
i da
I naplatiti
morala
je ondaD
ill
20 t+
ili
date
kredite
zaodtajdepozitnog
iznos.
(KP = DP tj. R
KP ==Dr- D
R).+ = 0,1 - 1100 = 110
t+l
t l
U obrnutoj situaciji, kada doe do smanjenja stope (r) imamo:
KPttri
+jbanke
= Dt+
110=990
l Rjednak
t+l = 1100
Vidimo da sve
imaju
depozitni
potencijal (po 1.000) ali razliitu
strukturu depozita po vienju i oroenih depozita. Najvie je obaveznom rezervom
A.
Poetni bilans
(r =
0,08)
A.depozita
Nakon
(r =
0,05)binego
Zakljuak:
Uslijed
poveanja
depozita
od 100
trebao
se poveati
"pogoena"
banka
"A"
jer ima(priliva)
veeP.uee
po
vienju
oroenih,zauP.
tajodnosu
iznosnai druge
kreditni
Meutim
zbog efekta
obavezne
rezerveprolazi
ovo
dvijepotencijal.
banke, iako
su stope iro
obavezne
rezerve
iste.Depoziti
Najbolje
iro
Depoziti
1.000
1.000
poveanje
je
manje:
banka "B".50
Prosjene stope obavezne rezerve raun
su slijedee:
raun
50
Rezerve
80
Rezerve
80
Banka
r
170
17%
Dt+i - Dt = 870
1100 1000 100 KPt+j
Krediti
Krediti
870
1.000
- KPt = 990

900
90
"A"
1.000
1.000
1.000
1.000

Banka
110efekat obavezne
11%
Razlika od
amortizirajui
(priguujui)
rezerve
(Rt+l= R
t=
Vidimo
da10jeje za
iznos vika
rezervi 80
50
30
r obaveznih
"B"
1.000
110 -- 100 =slobodni
10).
povean
kreditni potencijal i likvidnost banke.
Navedeni efekat
rezerve likvidnosti
Banka djeluje i na 125
r
sluaju odliva
depozita.
D1.000
r = 0,1 na
t= 1000
Obavezna
rezerva
imaPrimjer:
amortizirajui
efekat
"C"
12,5%
Dt = 100
potencijal
i likvidnost u sluaju kada doe do njene

banke u
Rt
= r kreditni

promjene

(poveanja
Doe u (t
+l)
ili do
smanjenja).
- ADUzeemo
Efekti
naodliva
kreditni
potencijal
su ovi: primjer:
t+ I = 100 slijedei
Banka
ima =u rmomenta
1000 depozita (D t = 1000). Stopa
Sada
je R,+,
- Dt,,= 0,1 -(t)
900=90.
Banka
"A"
KP
=
D

R
=
830 (r
obavezne rezerve
(r)
je
=
0,1
ili
10%
i
Banka
"B"
KP
=
D

R
=
890
pretpostavljamao
dastopuserezerve
nee
u narednom
periodu
Pretpostavljamo
da banka dri
likvidnosti
u visini odliva depozita.
U
l
L
Banka
"C"
KP
=
D

R
=
875
promjeniti.
(Zanemaruiemo
strukturu
depozita
i
stopa
ovom primjeru to bi stopa (r -) trebala biti r = 0,1 ili 10%. Medutim zbog
amortizirajueg
obavezne
rezerve
odliv je D,
manji
stopa (r L)rtreba biti
obaveznih efekta
rezervi).
Dakle
imamo:
= i1000
= manja0,1.
Banka
"A"
ima
najveu
prosjenu
stopu
obavezne
rezerve
i
najmanji
kreditni
Obavezne rezerve (Rt) su: Rt
potencijal jer ima najvee uee depozita po vienju u ukupnim depozitima.
r - Dt = 100 r L - A D t+ I - (Rt, I -- R) _ 100(100--90) _ 0,09 ili 9%.
Dt
1000
Pretpostavljamo da se kreditni potencijal banke sastoji od
depozita tj.:

kompleksno podruje monetamog regulisanja koje ulazi i u podruje djelovanja i drugih instrumenata
monetarne politike. Politika reeskonta jo se zove i politika refinansiranja a podrazimjeva odobravanje
kredita centralne banke bankama kao to su: reeskontni krediti, lombardni krediti, relinansiranje odreenih
poslova na otvorenom tritu sa vrijednosnim papirima itd.
Klasian oblik eskontne politike bio je skoro iskliuivo vezan za poslove reeskonta mjenica. Danas je
eskontna politika transformisana iz nekadanje koja se svodila na manipulisanje eskontnom stopom, u
iroku lepezu kreditnih odnosa izmeu banaka i centralne banke. Prije svega radi se o kratkoropnim
kreditima na podlozi odreenih dokumenata (dokumentami krediti).
Promjenama eskontne stope od strane centralne banke utie se na kretanje triite kamatne stope, odnosno
na visinu i strukturu bankarskih kamatnih stopa, to dovodi do promjene obima i strukture bankarskih
kredita. Smanjivanje eskontne stope centralne banke predznak je orijentacije prema ekspanzivnoj
monetamoj politici, a kada se poveava eskontna stopa doi e do restriktivne (kontraktivne) monetarne
politike. Promjenama eskontne stope eli se uticati na tranju za bankarskim kreditima, poskupljenjem ili
pojeftinjenjem cijene bankarskih kredita. Meutim postoje miljenja da promjene visine eskontne stope bez
djelovanja ostalih faktora ne mogu bitno uticati na elastinost tranje za bankarskim kreditima, to je
naroito sluaj u uslovima postojanja ekonomske nestabilnosti, visoke inflacije, nerealnih kamatnih stopa,
oskudice kapitala itd.
Politikom refinansiranja tj. kreditiranja banaka od strane centralne banke direktno se utie na kreditni
potencijal i kreditne plasmane banaka. Banke su zavisne od centralne banke pogotovo u sistemu slabo
razvijenog finansijskog trita, pri emu centralna banka raznim oblicima dokumentamih kredita,
reeskontnih i lombardnih kredita, primarnim novcem "popunjava" kreditni potencijal banaka i "dozira"
likvidna sredstva. Obim koritenja reeskontnih kredita limitiran je iznosom do kojeg banka moe podnositi
vrijednosne papire (koje je ve eskontovala) na reeskont ili se zaduivati po nekom drugom osnovu.
Koritenje refinansiraiuih i ostalih kredita kod centralne banke zavisi od:
Obima likvidnih sredstava banke i tendencije kretanja likvidnosti banke u narednom periodu. Ukoliko
banka nema problema sa likvidnou pri emu eventualne deficite za likvidnim sredstvima moe
obezbjediti iz drugih izvora, tada je njena potreba za kreditima centralne banke manja, a posebno koritenje
skupog kredita za likvidnost.
Razvijenosti finansijskog trita, pri emu e banke biti manje upuene na uzimanje kredita kod centralne
banke ukoliko je finansijsko trite razvijeno (razueno) gdje banke putem operacija kupo - prodaje
razliitih finansijskih instrumenata vrijednosnih papira reguliraju prije svega svoju likvidnost, kreditni
potencijal, profitabilnost isl.
U okviru eskontne politike za makro aspekt je vana selektivna kreditna politika tj. selektivno
regulisanje strukture kreditnog potencijala banaka i strukture bankarskih kreditnih plasmana. Direktivne ill
selektivne mjere centralne banke mogu biti: 1) odreivanje stope obaveznih plasmana banaka za
finansiranje prioritetnih programa razvoja, ) plafoniranje (racionisanje) ukupnog obima kreditnih
plasmana banaka, i 3) odredivanje beneficiranih ili fiksiranih kamatnih stopa za odgovarajue oblike
kreditnih plasmana.
Kod selektivne kreditne regulacije banaka od strane centralne banke, mogua su dva pristupa: odredene
izvori bankarskih sredstava vezuju se za odreene selektivne kredite odreene namjene, agregatni pristup
kod kojeg se polazi od ukupnog obima depozitnog potencijala banaka i na osnovu toga se izraunava
minimalni iznos kreditnih plasmana za odreene namjene, a na bazi selektivne makro kreditne politike.
U oblasti kreditiranja banaka od strane centralne banke po klasinom konceptu postoje dvije vrste kredita:
standardni ili redovni kreditni aranimani koji su u funkciji stalnog poveavanja kreditnog potencijala
banaka i ukupne novane mase, i
krediti za likvidnost banaka koji imaju funkciju kratkoronog uravnoteenja bilansa banaka u situacijama

iznenadnih i pojaanih deficita likvidnih sredstava tj. neto odliva sredstava banke (veeg odliva od
priliva).
Krediti za likvidnost banaka se po pravilu ne mogu koristiti za poveanje kreditnog potencijala banke niti
za kreditne plasmana. Praksa centralnih banaka veine razvijenih zemalja pokazuje da ne postoji
automatsko pravo banke na dobijanje kredita za likvidnost, niti postoji obaveza centralne banke da ova
kredite odobrava. Krediti za likvidnost smatraju se "zadnjim utoitem banaka" obzirom da su to za banke
najneatraktivniji naini i mehanizmi odbrane (savladavanja) nelikvidnosti banke. Uslovi ovih kredita su
mnogo nepovoljniji u odnosu na reeskontne i relombardne kredite kao i u odnosu na kredite na tritu
novca (izmeu ostalog visoka kamatna stopa). Krediti za likvidnost bazirani su na tri elementa: 1) poviene
kamate, ) obaveznog pokria u vrijednosnim papirima, i 3) provjeri boniteta banaka traioca kredita.
Nia kamatna stopa na kredite za likvidnost u odnosu na standardne kredite od centralne banke primenjuje
se jedino u SAD u. U amerikom bankarskom sistemu ne koristi se eskontna politika kao instrument
monetarne regulacije i krediti za likvidnost su jedina vrsta kredita koji centralna banka daje bankama, iako
su po svojoj formi to reeskontni i1i relombardne krediti. Krediti za likvidnost u SAD u se odobravaju
preko tzv. diskontnog altera centralne banke. U V. Britaniji centralna banka obim kredita za likvidnost
regulira preko kaznene kamatna stope, a odobravaju se preko diskontnih kua kao specijalnih finansijskih
institucija. Restriktivnu politiku odobravanja kredita za likvidnost ima i Njemaka gdje su kamate
nadprosjene i postoji obaveza polaganja specijalnih dravnih vrijednosnih papira.
8.3. POLITIKA OTVORENOG TRZISTA
Politika otvorenog trita (open market policy) ili operacije na otvorenom tritu) je osnovni i najznaajniji
instrument monetarne regulacije u razvijenim triinim ekonomijama. Prvi put se ovaj instrument poeo
primjenjivati u Velikoj Britaniji prije prvog svjetskog rata, dok se stalno poela primjenjivati nakon
tridesetih godina u ostalim zapadnim zemljama, kad je zbog velike mase dravnih vrijednosnih papira u
portfeljima banaka nastalih po osnovu finansiranja prvog svjetskog rata, dolo do formiranja trita ovih
papira. Postoje miljenja da je mehanizam monetarnog regulisanja putem operacije na otvorenom tritu
tako efikasan instrument regulacije kreditnog potencijala banaka, da bi centralne banke mogle ukinuti
ostale instrumente monetarne regulacije.
Politika otvorenog trita je kupovina i prodaja dravnih vrijednosnih papira (uglavnom obveznica) od
strane centralne banke. Kupoprodajama dravnih vrijednosnih papira centralna banka direktno utie na
kreditni potencijal banaka:
Kupovinom ovih papira od banaka koje u svojim portfeljima dre npr. dravne obveznica, centralna banka,
"ubacuje" u novani opticaj dodatna likvidna sredstva ime banke proiruju svoj kreditni potencijal a na
osnovu toga i poveanje kreditnih plasmana. U bilansu centrane banke kada one kupuje dravne
vrijednosne papire od banaka dolazi do slijedeih bilansnih promjena: aktiva se poveava za iznos
kupljenih papira, a za isti iznos se poveava koliina primarnog novca u pasivi, to znai da kupovinom
papira od strane centralne banke faktiki dolazi do kreiranja i emisije primarnog novca to dalje dovodi do
poveanja kreditnog potencijala banaka. Ovo dalje dovodi do tzv. sekundarne emisije novca od strane
banaka (na bazi priliva primarnog novca na njihove raune) putem depozitno kreditne mikro i makro
multiplikacije.
Kada centralna banka prodaja ova papire bankama , dolazi do suprotnih efekata tj. reduciranja kreditnog
potencijala banaka uz poveanje njihovog portfelja vrijednosnih papira. Smanjuje se i potencijalna
ekspanzija bankarskih kredita. Promjenjena je dakle struktura bankarske aktiva. Na ovaj nain centralna
banka "izvlai " novana sredstva (smanjuje novanu masu) iz opticaja preko banaka.
Kupovina i prodaja dravnih vrijednosnih papira od strane banke, izaziva slijedee promjena u bilansu
stanja jedne banke :

A.
iro raun
Kreditni plasmanai
Plasmani u
vrijednosne papire

Poetni bilans stanja

100 Izvori sredstava
700

P.
1.000

200
1.000

1.000

Banka npr. kupi ili proda dravnih vrijednosnih papira za 50:

A.
iroraun

Kupovina
50 Izvori
sredstava

Kreditni
plasmani
Plasmani u
vrijednosne
papire

P.
1.000

Kreditni
plasmani
Plasmani u
vrijednosne
papire

700

250
1.000

A.
iroraun

1.000

Prodaja
100 Izvori
sredstava

P
1.000

700

200
1.000

1.000

Ako dravne vrijednosne papire kupuju od centralne banke nebankarski subjekti

(preduzea i stanovnitvo) tada efekti kod banaka kod kojih se vode rauni
nebankarskih subjekata postaju drugaiji: Kupovinom papira, nebankarski
subjekt kod svoje banke povlai sredstva tako da se izvori sredstava banke
(pasiva) smanjuju za iznos kupljenih papira, uz istovremeno i smanjenje aktive banke
zbog bilansne ravnotee. Ovdje se radi o deponentu banke tako da u bilansu banke
imamo: pasiva se smanjuje za iznos kupovine papira, jer se smanjuje depozit
nebankarskog subjekta a aktiva se smanjuje za iznos doznake sa iro rauna banke na
iro raun nebankarskog subjekta. Primjer:

A.

iro raun
Plasmani

Poetni bilans banke

200 Depoziti
Ostali izvori
800 sredstava
1.000

P.
700
300
1.000

Ako nebankarski subjekt (deponent ove banke) kupi dravnih

vrijednosnih papira za iznos od npr. 100 novanih jedinica, bilans stanja banke
e sada izgledati:

A.
iro raun
Plasmani

P.
100 Depoziti
800 Ostali izvori
sredstava
900

600
300
900
49

Centralna banka dravne vrijednosne papira ne kupuje od drve nit ih prodaje dravi. CentraIna banka
intervencije na otvorenom tritu vri kada eli da izvri korekcije koliine primarnog novca i obima
kreditnih potencijala banaka.
Za aktivno djelovanje politike otvorenog trita potrebno je slijedee: 1) da na tritu vrijednosnih papira
postoji velika masa dravnih obveznica u razliitim apoenima i raznim rokovima dospjea, 2) da uvijek
postoji dovoljna tranja za ovim, vrijednosnim papirima, 3) da ovi vrijednosni papiri nose adekvat nu
t r i nu kam at nu st opu u sraz mj eri sa boni t et om i ri z i kom odgovarajueg vrijednosnog papira,
4) da se ovi vrijednosni papiri mogu na tritu prodati i prije roka njihova dospjea, i 5) da postoji itav
roni spektar ovih papira.
Osnovna razlika izmedu politike otvorenog tritaa i diskontne politike je u tome to je inicijativa kod
diskontne politike za mogunosti koje ona prua na bankama, a kod politike otvorenog trita inicijativa je
u rukama centralne banke koja odredujui kurseve kupovine i prodaje dravnih papira utie na bankarske
portfelje vrijednosnih papira, na likvidnost, na kreditni potencijal, na profitabilnost banaka i sl.
Politika otvorenog trita ima dvije osnovne funkcije:

1) Odravanje kursa dravnih vrijednosnih papira na eljenom nivou, jer je to pretpostavka za

budue emisije dravnih zajmova. Kod pada kurseva, centralna banka kupovinom veeg iznosa ovih
papira povec'ava agregatnu tranju, to dovodi do poveanja kursa i uspostavljanje nekog ravnotenog
kursa.
2)

centralna banka kupoprodajama ovih vrijednosnih papira regulira kreditni potencijal

banaka a preko njega kreditnu masu tj. ukupnu novanu masu.
Operacijama kupo prodaje centralna banka djeluje i na odnose eskontne stope i cijena obveznica, na nain
da veim kupovinama od strane centralne banke dolazi do porasta cijena obveznica uz snienje trine
kamatne stope i obrnuto kada centralna banka prodaje obveznica doi e do smanjenja cijena obveznica.
Politika otvorenog trita je znatno fleksibilniji instrument monetarne regulacije u odnosu na
eskontnu politiku, kojom se ne moe esto manipulirati eskontnom, stopom. Operacijama otvorenog
trita monetarna vlast moe diskretno i kontinuirano, vriti monetarnu, tj. bankarsku regulaciju.

8.4. REGULACIJA LIKVIDNOSTI BANKE

Ovaj instrument monetarne regulacije kao i instrument obaveznih rezervi u praksi se poeo primjenjivati
tridesetih godina ovog vijeka za vrijeme velike (svjetske) ekonomske krize kada je dolo do masovnog
bankrotstva banaka zbog nepotivanja principa likvidnosti bankarskog poslovanja a u elji za ostvarenjem
to veeg profita.
Od tada se poinju primjenjivati mjere kontrole likvidnosti, putem propisivanja razliitih omjera likvidnih
sredstava prema ukupnim depozitima ill samo depozitima po vienju (liquidity ratio), zatim propisivanje
minimalnih koeficijenata likvidnosti, koeficijenata, obaveznih likvidnih plasmana itd.
Radi se o strogoj obavezi banaka da jedan dio svoje aktive dre u minimalno propisanom obimu (u
procentu) na iro raunu, a to su gotovina, dio depozita po vienju, kratkoroni lako utrivi i likvidni
vrijednosni papiri i sl. To su tzv. monitoring koeficijenti putem kojih centralna banka prati likvidnosnu
poziciju banaka.
Pored funkcije odravanja likvidnosti, navedeni koeficijenti imaju jo dvije funkcije: funkciju kvantitativne
kontrole kreditnog potencijala a time indirektno i kontrole likvidnosti banaka, i ftinkciju instrumenta
selektivne kreditne politike.,

Osim tzv. globalnog koeficijenti minimalne rezerve likvidnosti, koriste se i parcijalni koeficijenti
gotovinske rezerve likvidnosti banke kao obavezi banke u smislu da jedan dio likvidnih sredstava dri u
najlikvidnijem obliku gotovom novcu. Neke zemlje su smatrajui da je propisivanje administrativnim
putem ovih koeficijenata, neefikasan instrument monetame regulacije, napustile primjenu, koristei samo
instrument obavezne rezerve (npr. Francuska). Efikasnost koeficijenata minimalne rezrve likvidnosti znatno
je koriten u bankarskoj praksi V. Britanije.
Poetni motiv, gledajui istorijski, za uvodenje bankarskih koeficijenata likvidnosti bio je sprijeavanje
monetizacije dravnih obveznica nagomilanih kod banaka za vrijeme drugog svjetskog rata. Obaveza
banaka da dio svojih sredstava moraju plasirati u dravne vrijednosne papire znailo je ustvari blokiranje
ovih vrijednosnih papira na zateenom nivou, to je limitiralo banke da stvaraju nova kredite u vrijeme
kada su mogle doi u iskuenje da likvidiraju velike iznose obveznica kumuliranih prethodnih godina.
Kasnije je instrument regulacije likvidnosti modificiran.

8.5. REGULACIJA KREDITNIH PLASMANA BANKE

Ovo je direktni instrument monetame regulacije od strane monetarne vlasti i ispoljava se kroz tri nana
djelovanja: 1) limitiranje bankarskih kreditnih plasmana, 2) reguliranje roe strukture kreditnih plasmana
banke, i 3) reguliranje minimalnih kreditnih plasmana banke.
Pored navedeni tri nana regulacije kreditnih plasmana postoji i regulacija putem ogranivanja porasta
kreditnih plasmana banaka indirektnim nanom putem, uvoenja obavezne rezerve na bankarske kredite.
Limitiranjem bankarskih kredita eli se ograniti porast kreditnog potencijala banke a na makromonetarnom aspektu zaustaviti ekspanzija novane mase. Ova mjera je nepopularnog karaktera i rijetko se
primjenjuje. Limitiranje se sprovodi najee na dva nalna: a) zadravanjem obima kreditnih plasmana na
zateenom nivou, i b) manjim procentnim poveaniem kredita u toku svakog mjeseca do kraja tekue
godine.
Limitiranje porasta bankarskih kredita centralna banka e poduzeti kada ocijeni: 1) da je masa kredita
bankarskog sistema znatno iznad planirane kreditne mase za to godinu, 2) da prijete jake inflatorne
tendencije, i 3) da drugim mjerama monetarne regulacije nije mogue ostvariti brze i zacrtane efekte.
U praksi se liitiranje bankarskih kredita jo zove i racionisanje kreditnog volumena bankarskog sistema.
Ovaj nain regulacije primjenjivan je uglavnom u socijalistikim netrinim bankarskim sistemima.
Regulacija rone strukture bankarskih kreditnih plasmana svodi se na administrativno propisivanje od
centralne banke kvantuma potrebnog dranja kredita sa odreenim rokom dospjea od strane banke u
odnosu na stanje ukupnih kreditnih plasmana. Radi se ustvari o odreivanju obima likvidnih (kratkoronih)
kreditnih plasmana (najee kredita s rokom dospjea tri mjeseca). Ovom mjerom centralna banka de facto
regulira stepen rone transformacije bankarskih sredstava a u cilju obezbjedenja likvidnosti banke, tj.
zatite banke od nastanka strukturno bilansne nelikvidnosti.
Reguliranje minimalnih kreditnih plasmana banaka je mjera kojom se odreuje lista prioritetnih namjenskih
kreditnih plasmana u okviru programa selektivne kreditne politike. I ovaj nain monetarne regulacije bio je
svojstven netrinim administrativnim ekonomijama.

9. DEPOZITNI POTENCIJAL BANKE

Depoziti banke odnosno njen depozitni potencijal je najvaniji bankarski agregat.

Depozitni potencijal banke je osnova njenog ukupnog finansijskog potencijala i njenog kreditnog
potencijala. Depoziti su najznaajnija pozicija pasive bilansa stanja banke i najznaajniji izvor bankarskih
sredstava tj. resursa.
Depoziti predstavljaju najstarije izvore bankarskih sredstava. Terrain "depozit" potie od latinske rijei
"depositum" to znai "povjereno dobro" tj. neto to je dato na uvanje. Upravo od uvanja odreenih
vrijednih predmeta, a kasnije i novca od strane preteba banaka kue koje su se bavile poslom uvanja, a
za to su ove kue vlasnicima povjerenih predmeta i novca na uvanje izdavale potvrde, nastao je depozit.
Takav depozit koji je nastao u obliku pologa konkretnog predmeta na uvanje poznat je po nazivu
"depositum regulare". On vremenom prerasta u depozit vrijednosti a ne konkretnog predmeta ili stvari,
nazvan je "depositum iregulare". To znai da ulaga, deponent (ili depozitar) vie nije dobivao potvrdu o
pravu podizanja predmeta ve iste vrijednosti. Ustanove koje su se poele baviti ovim depozitnim
poslovima, poele su kasnije na bazi depozita odobravati kredite jer se uvidjelo da deponenti (ulagai)
nikada nee svi odjednom tj. istovremeno podnijeti zahtjev za podizanje svojih deponovanih vrijednosti.
Tako je dolo do pojave bankarskog kredita i nastanka kreditnog novca.
Pod depozitima se podrazumijevaju novana sredstva koja vlasnici depozita dre na raunima kod banke i
predstavljaju sumu novca koju je banka duna da na zahtjev vlasnika (po njegovom nalogu) isplati vlasniku
ill da depozit (ili njegov dio) transferie na neki drugi raun. Depoziti odnosno depozitni novac sa pravnog
aspekta predstavlja obeanje banke da e iz raspoloivog depozita kao deponovane kupovne snage, u
svakom asu i. svakom onom ko se predstavi kao ispravan nalogodavac tj. korisnik, izvriti isplatu
zatraenog iznosa.
Sa ekonomskog aspekta, depozit se javlja kao cirkulirajua kupovna snaga (depozitnog novca) kod banke.
Sa aspekta bilansa banke depoziti za banku predstavljaju njenu obavezu i zato se vode u pasivi bilansa
stanja banke. Sa aspekta ulagaa tj. vlasnika depozita ili deponents, depoziti su novana sredstva
nebankarskih subjekata na raunima kod banaka. U bilansu subjekta vlasnika depozita, depoziti se vode u
aktivi njegovog bilansa stanja.
Uee depozitnog potencijalu u finansijskom potencijalu banke izraava se stopom depozitnosti banke.
Ovo uee se kree razliito u zavisnosti od veliine banke. Vee banke imaju manje uee depozita u
strukturi ukupnih izvora sredstava zbog lake i vee mogunosti privlaenja nedepozitnih izvora bankarskih
sredstava. Manje banke imaju vee uee depozita u ukupnim izvorima sredstava jer tee pribavljaju
nedepozitne resurse. Optenito, uee depozitnog u finansijskom potencijalu zapadnoevropskih banaka je
preko 70%.
9.2. FAKTORI FORMIRANJA DEPOZITA
Sve faktore fomiranja depozita u bankarstvu moemo podijeliti na:
Mikro faktori tj. oni faktori koji utiu na formiranje depozita jedne pojedinane banke,
Makro faktori koji utiu i odreuju obim depozita ukupnog bankarskog sistema.
U prvu grupu faktora tj. mikro faktore spadaju: 1) poslovna politika, snaga i rejting banke, 2) stepen ili
nivo ekonomsko tuffine aktivnosti i razvijenosti blieg i ireg baninog okruenja, 3) vrste i irina usluga
koje banka moe pruiti komitentima i klijentima, 4) veliina, lokacija i organizacija banke, i 5) kadrovsko
personalni kvalitet osoblja banke.
U grupu makro faktora spadaju ovi faktori: 1) obim i dinamika agregatne tednje drutva, tj. zemije gdje
banka posluje, 2) stepen organiziranosti, razvijenosti i integrisanosti banaka u bankarskom sistemu jedne
zemlje, 3) monetarno kreditna politika u zemlji, 4) nivo inflacije i inflacijske tendencije, 5) vanjsko
finansijski ili meunarodno finansijski tokovi.

Kod mikrofaktora formiranja depozita najznaajniji je faktor, poslovna politika banke. Banka svoje
poslovanje mora da vodi bez poslovnih promaaja i kriznih situacija. Ona mora biti poslovno stabilna sa
kvalitetnim performansama. Transakcije treba da obavlja brzo, na siguran, pouzdan i provjeren nain. Ovo
je naroito bitno za obavljanje platnog prometa. Ukoliko banka uiva povjerenje okruenja, komitenata i
ukupne javnosti, to e bitno uticati na prikupljanje depozita i jaanje njenog depozitnog potencijala. Krizne
situacije, otjerae deponenta i tedie, koji e se "preseliti" u neku drugu banku. Nivo povjerenje u banku,
odreen je stabilno'u plasmana, banke, obimom i strukturom kapitala banke, dobrim poslovnim
rezultatima, brzinom i efikasnou pruanja bankarskih usluga itd. Posebno je znaajan obim, struktura i
uslovi kreditiranja potencijalnih deponenata. Od toga zavisi koliko e banka privui novih deponenata tj.
kako i koliko e joj rasti obim i struktura depozitnog potencijala. U svemu ovome stimulativni elementi su:
visina kamatne stope, cijene bankarskih usluga, davanje kredita sa liberalnijom politikom pokria i bez
garancija itd.
Nivo ekonomsko - trine aktivnosti i razvijenosti takoe utie na obim depozita, jedne banke. U periodima
ekonomskog uspona privrede i pojaane investicijske aktivnosti i depoziti e imati brzu stopu rasta.
Poveanje kreditiranja privrede zbog zahtjeva trzita (intenziviranje proizvodnje i prodaje robe, irenje
trita prodaje itd.) bie u narednom periodu dobra osnova za poveanje depozita banke. U uslovima
dinamiziranja ukupne ekonomsko aktivnosti privrede, posebno na poslovnom podruju banke, dovee do
poveanja kreditne sposobnosti traioca kredita. U periodima ili uslovima recesije u privredi neminovno
dolazi do stagnacije tj. usporavanja rasta depozita.
Vrsta i irina bankarskih usluga takoe utie na bankarsko apsorbovanje depozita irenje strukture tj.
diverzifikacija usluga koje banka, prua jeste jedan od bitnih metoda i nana privlaenja dodatnih depozita,
u depozitni potencijal jedne banke. Na bazi savremene tehnologije bankarskog poslovanje i njegove
deregulacije, banka ima znaajne mogunosti na planu mobilizacije depozitnih izvora sredstava.
Kompjuterizacija i tzv. elektronsko bankarstvo te razne inovacije po ovom pitanju omoguuju jednoj banci
osvajanje trita depozita. Od usluga, ovdje spadaju usluge ekspertiza i savjetovanja od strane banke,
pruanje raunovodstvenih usluga, korespodentno bankarstvo, usluge marketinga itd.
Veliina, lokacija i organizacija banke u smislu razgranatosti baninih filijala, odabira lokacija za filijale i
slino, vaan su faktor formiranja depozita. Bitno je procijeniti na kojem geografskom podruju, banka
treba da otvori svoj organizacijski dio npr. filijalu, odjeljenje i slino. Pri tome treba voditi rauna na
populacijske, migracijske i ekonomske parametre potencijalnog lokacijskog okruenja. Openito, dobro
razgranata mrea baninih filijala u skladu sa navedenim dobrim procjenama izbora lokacije, dovee do
proirenja depozitne osnove bilo direktno ili indirektno kroz kreditne plasmane.
Kadrovsko- personalni kvalitet banke moe takoe da utie na poveanje obima depozita. Visokoobrazovni,
profesionalni i struni kadrovi znatno doprinose jaanju konkurentne sposobnosti jedne banke, to e sa
svoje strane motivirati i privui potencijalne tj. nove komitente, deponente i tedie.
Na makro- planu tj. na nivou itavog bankarskog sistema jedne zemlje, obim i dinamika agregatne tednje
je jedan od najbitnih makro- faktora formiranja depozitnog potencijala bankarskog sistema. Stope
profitabilnosti privrede i stope tednje stanovnitva su odluujui faktori formiranja depozita. Obim tednje
stanovnitva zavisie od ivotnog standarda i sklonosti ka tednji. Stvaranje finansijskih vikova privrede,
zavisie od brzine, obima i strukture ekonomskog razvoja, produktivnosti itd.
9.3. KLASIFIKACIJA DEPOZITA
Svi bankarski depoziti se mogu klasificirati po slijedeim kriterijima:
po kriteriju porijekla,
po kriteriju imovinko pravnog statusa vlasnika depozita,
po kriteriju ronosti (vremenske mogunosti njegovog raspolaganja od strane vlasnika), i
po kriteriju namjene.
(1) Po porijeklu, depoziti mogu biti:38 a) stvarni (realni ili primarni) koji nastaju uplatom gotovog novca na
raun banke, prijenosom sa nekog drugog depozita, transferom iz neke druge banke i sl.. b) izvedeni

(imaginarni, sekundarni) je kreirani depozit koji je nastao kreativnom funkcijom, banke tj. njenom
sekundarnom emisijom novca a na bazi odobrenog kredita komitenta banke.

4. PLANIRANJE U BANKAMA
Pod pojmom planiranja optenito, podrazumjeva se donoenje odluka radi ostvarenja zacrtanih ciljeva na
najbolji mogui nain. U bankarstvu se planiranje obino definira kao skup odredenih procedure da bi se
realizirao osnovni cilj bankarskog poslovanja maksimizacija imovine vlasnika banke tj. dioniara banke
kroz ostvarenje to vee vrijednosti (cijene) dionica banke.
Planiranje u bankama predstavlja osnovu bankarskog upravljanja i poslovne politike banke.
Dobro uraden plan u banci treba da sadri: 1) jasno definirane ciljeve planiranja, 2) mjere koje treba
poduzeti da bi se cilj ili ciljevi ostvarili, 3) organizacije koje e biti zaduene za izradu Plana, njegovo
praenje i kontroliranje, 4) odreivanje metodologije i nana rada, i 5) probleme koji mogu uticati na
izvrenje plana te nain eliminisanja tekoa u realizaciji plana.
Planiranje u bankama dijeli se na :54 1) strateko planiranje, 2) profitno planiranje, 3) operativno
planiranje.

Strateko planiranje obuhvata period od 3 do 7 godina, profitno jednu godinu, a operativno od jednog do
est mjeseci a najdue do godinu dana.
Bankarsko planiranje polazi od odreenih pretpostavki o budunosti dobijenih pomou odgovarajuih
metoda i tehnika prognoziranja (predvianja), uz potrebnu modifikaciju planiranih veliina ukoliko se u
praksi (realizaciji plana) ne potvrde odreene pretpostavke tj. prognostike varijable. Kao sto, vidimo
planiranje obuhvata i predvianje (prognoziranje). Plan je iri pojam od prognoze jer ukljuuje i elemenat
akcije. To znai da se realizacija plana prati i po potrebi se vri revidiranje tj. revizija plana. Sam pristup
predvianja i prognoziranja se sastoji od: 1) odreivanja cilja prognoziranja, 2) analiza faktora koji utiu na
cilj predvianja, 3) izbor metode ill tehnike predvianja, 4) izbor (generiranje) potrebnih podataka, 5)
konstruiranje prognostiog modela, 6) projekcija ili prognoza, 7) eventualna modifikaciju prognostikog
modela.
Uslovi uspjenog bankarskog planiranja mogu se podijeliti na opte i posebne. U opte uslove spadaju: 55
1) sistemska organizacija planiranja, 2) kreativnost nosilaca planiranja, 3) adekvatan informacijski sistem
banke kao podrka planiranja sistemska organizacija planiranja podrazumijeva kontinuirano postojanje
planiranja u banci, sa tano odreenim organizacijskim dijelom banke koji izraduje planove. Kreativnost
nosilaca planiranja trai adekvatne profile kadrova, banke zaduenih za poslove planiranja. To bi morali biti
strunjaci ne samo ekonomskog profila, ve i poznavaoci metoda i tehnika planiranja tj. da imaju znanja iz
ekonometrije, operacijskih istraivanja, matematiog programiranja, simulacije, statistikih metoda i
tehnika itd. Dobrog planiranja nema bez adekvatnih pravovremenih (aurnih), tanih i sveobuhvatnih
podataka iz sfere bankarskog poslovanja, to prua dobar integralni informacijski sistem banke sa svojim
relevantnim podsistemima.
Posebni uslovi efikasnog planiranje su: 1) uee ili aktivna uloga menadera banke, 2) meusobna
koordinacija (saradnja) oranizacijskih dijelova banke, 3) otvorenost za promjene, 4) konzistentnost vrste
plana sa vremenskim periodom planiranja, 5) mogunost nadzora, 6) adekvatne praenje plana.
Menader banke moe aktivno uetvovati u procesu planiranja. Njegova uloga i zadatak je da odredi
ciljeve planiranja. Koordinacija kod bankarskog planiranja znai da u izradi i realizaciji plana moraju
aktivno uestvovati i saradivati svi relevantni organizacijski dijelovi banke u smislu funkcionalne
organizacije banke.
Otvorenost za promjene oznaava da se plan moe korigirati zbog toga to svaka banka posluje u uslovima
dinamikog svog okruenja, gdje se deavaju promjene koje mogu uticati na izmjenu sadraja plana ili
planskih veliina. Konzistentnost plana sa planskim periodom podrazumijeva da plan treba da obuhvati ona
pitanja iz bankarske problematike koja su bitna za dati vremenski period za koji se misli donijeti plan.
Dobar sistem planiranja mora imati i efikasan mehanizam za pracenje ostvarenja planskih veliina, kako bi
se blagovremeno utvrdilo odstupanje stvarnih od planskih veliina, te da bi se mogla izvriti korekcija
plana i revidiranje planskih veliina.
Strateko planiranje poelo se razvijati u veim bankama tokom sedamdesetih godina kada je dolo do
deregulizacije (liberalizacije) bankarstva i pojava konkurencije izmedu finansijskih institucija. Polazna taza
stratekog planiranja banke je analiza ukupne ponude i tranje finansijskih usluga i planiranje buduih
promjena u strukturi finansijskog sistema. U tom smislu svaka banka polazei od svojih komparativnih
prednosti vri projekciju svoje strategije razvoja.
Smisao stratekog planiranja jeste da se sagledaju osnovni pravci prestruktuiranja bilansa banke a u cilju
stvaranja takve konfiguracije aktive i pasive bilansa banke, koja e bitno uticati na poveanje profitabilnosti
banke te njeno smanjenje izloenosti rizicima. Ove bilansne promjene treba da budu povezane sa
odgovarajuim promjenama na planu kadrovske strukture, organizacije banke, tehnologije poslovanja,
procesuiranja bankarskog poslovanja itd.
Cilj stratekog planiranja je upravljanje vrijednou. Zadatak stratekog bankarskog planiranja jeste
uveanje postojee vrijednosti banke. Banka koja uspjeno upravlja vrijednou svojih poslovnih jedinica,

proizvodie kvalitetne finansijske proizvode i pruae kvalitetne finansijske usluga uz niske trogkove.
Tri klju6na pitanja u procesu stratekog planiranja su:,
kolika je vrijednost banke, te koje jedinica kreiraju, a koje umanjuju vrijednost banke,
koje mogunosti za poveanjem vrijednosti banke postoje i na kojima od tih mogunosti treba ustrajati,
na koji nain opcije utvrene u prethodnom koraku mogu biti iskoritene da se maksimalno povea
vrijednost banke.
Strateki plan banke sadri slijedee elemente:57 1) misije, 2) zadaci, 3) strategija, 4) organizacija i 5)
nadzor.
Misija banke izraava opti stav upravIjanje strukture banke o njenoj ulozi. Taj stav odreuju slijedei
faktori misije banke.
Interne faktori: a) istorija banke, b) kultura banke, c) struktura vlasti u banci, d) k1juni menaderi banke.
Eksterm faktori su: a) nivo ekonomske aktivnosti privrede i strukturne promjene u privredi, b) tehniko
tehnoloki progres, c) zakonska regulative, d) uticaj konkurencije, e) socijalni i politiki uslovi.
Istorija banke kao interne faktor misije govori da e banka ukoliko je u prolosti imala uspjene rezultate, te
rezultate e ugraditi u strateku orijentaciju. Ako su neki rezultati iz prolosti bile loe, banka e ih
isk1juiti iz misije. Kultura banke podrazumjeva jedinstven nain odvijanja njene aktivnosti kako u
pogledu organizacijskih normi i procedure, tako i kriterija kod zapoljavanja, oblika poslovanja sa
komitentima itd.
Struktura vlasti kao interne faktor misije ogleda se u tome da na bankarsku misiju mogu uticati i neformalni
strukturni aspekti vlasti kao npr. slubenici banke koji su porijeklom iz porodice koja je osnovala banku.
Ovi slubenici e imati vie uticaja na bankarsko odluvanje u odnosu na druge slubenike banke. Kljuni
menaderi banke imaju najvei uticaj na bankarsku misiju.
Misija banke obuhvata ove elemete: 1) geografski okvir primarnog trita bankarskih usluga, 2) ciljne
tehnike segmente, odnosno produkte i 3) nain reagovanja na promjene u okruenju.
Na osnovu misije banke proizilaze i zadaci koji mogu biti kvantificirani ili nekvantificirani. Nakon
utvrivanja zadataka za banke kao cjelinu, slijedi utvrivanje zadataka o organizacijskim dijelovima banke.
Ovi tzv. parcijalni zadaci moraju biti usklaeni sa optim, osnovnim zadatkom banke.
Strategija banke razrauje nain ostvarivanja zadataka banke. Osnovna funkcija joj je alokacija ukupnih
bankarskih resursa na pojedine oblasti bankarskog poslovanja.
Organizacija kao slijedei element stratekog plana banke moe biti zasnovana na geografskom (trino
lokacijskom) pristupu ili funkcionalnom pristupu poslovanja banke. Element nadzora ili praenja ostvarenja
plana utvruje nain kontrole ostvarivanja zakonskih propisa bankarskog poslovanja, provodenje
definiranih operativnih procedure te sistemi finansijskog izvjetavanja.
Strateko planiranje se moe podijeliti u slijedee faze:" 1) faza kreiranja vizije, 2) faza izbora strategije i
3) faza razrade akcionih programa
1) Kod sagledavanja vizije daljeg razvoja banke polazi se od sadanje pozicije banke na finansijskom
tritu. Analiziraju se pozitivni i negativni faktori poslovanja banke u odnosu na konkurentne banke, kao
npr.:

Drugi bitan aspekt faze vizije, jeste pitanje veliine banke, mjereno nivoom bilansa aktive i pasive kao i
visinom kapitala banke. Imajui u vidu sadanje pozicije banke njen menadment treba da izabere daljnju
strategije razvoja kao optimalnu. Da bi se dolo do strategije, vizije more biti sumirana u misije banke koja
daje

Pozitivni faktori:
(1)
g
iroka baza klijenata
(2)
razvijena organizacijska
mr0a

Negativni faktori:

(1) slabo upravljanje bankom

(2) niska profitabilnost
(1) nekvalitetni zajmovi

glavnu poruku u pogledu daljeg razvoja banke.

U okviru vizije banke, menadment banke treba da odlui: da li eli da proiri geografsko podruje
djelovanja banke, koliko da povea bilans banke, koliki stepen diverzifikacije svojih "proizvoda" da ponudi
finansijskom tritu i komitentima itd. KIjune odluke su u odabiru daljih pravaca razvoja. Izmeu ostalog,
banka treba da odlui da li da u narednom planskom periodu bude vie usmjerena na privredu ili
stanovntvo. Takode, treba izabrati opciju univerzalne ili specijalizovane forme bankarskog poslovanja.
Trend je u pravcu univerzalnih bankarskih poslovanja.
2) Faza izbora strategije banke sadri slijedee opcije: a) trina penetracija, i odnosi se na produbljivanje
uea na finansijskom tritu sa postojeom, finansijskom strukturorn, b) osvajanje novih trinih
segmenata bilo u geografskom smislu bilo putem ireg obuhvata novih slojeva stanovnitva uz isti
asortiman svojih "proizvoda" i usluga, c) osvajanje novih "proizvoda" odnosi se na uvoenje novih
finansijskih usluga na tritu uz zadravnje postojeeg prisustva na finansijskom tritu, d) diverzifikacija
je uvoenje novih "proizvoda" i usluga sa istovremenim osvajanjem novih tr2inih segmenata.
Da bi banka mogla da utvrdi strateki pravac svog daljeg razvoja, mora prvo da sagleda kljune parametre
razvoja kao to su: 1) veliina banke, 2) stepen raznovrsnosti bankarskih usluga, 3) stepen izloenosti
kamatnom riziku, 4) politika kamatnih stopa, 5) stopa profita banke, itd.
3) Faza razrade akcionih programa prestavlja operacionalizaciju faze strategije. Ako strateki plan banke
polazi od sadanje pozicije banke i pozicioniranja banke u narednom periodu onda akcioni programi
povezuju sadanje i planirano stanje. Za svaki akcioni program zaduen je odgovarajui projektni tim koji
podnosi izvjetaj glavnom menadmentu banke.
Profitno planiranje je vremenski ogranieno na period do jedne godine. Ovo planiranje je za razliku od
stratekog, prisutno u svim, bankama. Sadraj profitnog plana ine detaljni bilansi stanja i bilansi uspjeha
banke, uraeni u vie varijanti.
Operativno planiranje je usmjereno na tekue bankarsko upravljanje i odluivanje. Prije svega odnosi se na
upravljanje aktivom, upravljanje pasivom i integrisano upravljanje aktivom, i pasivom tj. ukupnim
bilansom. banke. UpravIjanie bilansom banke razmotriemo u posebnom poglavIju.
5.1. POJAM POSLOVNE POLITIKE BANKE
Poslovna politika banke predstavlja skup odreenih naela, metoda i procedura, kako bi se ostvarili
odreeni zadaci i ciljevi poslovanja banke u odreenom vremenskorn periodu. Zavisno od duine
vremenskog perioda u kojem banka namjerava da ostvari odredeni cilj, ona se odluuje na poduzimanje
kratkoronih i dugoronih mjera poslovne politike.
Svrha poslovne politike banke jeste da ona doprinese ostvarenju ciljeva poslovanja banke. Zato se ona ne
moe identificirati sa ciljevima. Moe se definisati u smislu da se politike odnose na kontinuirane odluke

koje se primjenjuju na sve situacije koje se postavljaju u bankarskom poslovanja. Politikom se preciziraju
osnovna naela i kriteriji koji omoguavaju da se za ostvarenje ciljeva uvijek koristimo najpogodnijim
instrumentima.
Poslovna politika banke moe biti racionalna.
Osnovne karakteristike racionalne poslovne politike su: 1) stabilnost, 2) prilagodljivost, 3) jasna
definisanost, i 4) sprovodljivost.
Osnovne faze donoenja poslovne politike banke su: 1) utvrivanje kratkoronih i dugoronih ciljeva
banke, 2) prikupljanje svih raspoloivih injenica, 3)razmatranje svih moguih alternativa, 4) konano
donoenje poslovne politike.
U razradi i realizaciji poslovne politike, banka se susre sa dvije vrste faktora : 1) vanjski faktori ili faktori
na makro nivou, 2) unutranji lli faktori na mikro nivou
U prvu grupu faktora spade na primjer ekonomska politika zemlje tj. monetarna politika, fiskalna politika,
inflatorna kretanja, izgraenost trita novca i trita kapitala, itd. Na unutranjem i1i mikro planu,
poslovne politika banke zavisi od veliine banke, od ciljeva i zadataka koji se ele postii politikom,
kadrovsko - personalna osnova i slino.
Mjere i zadatke koje banka poduzima u okviru svoje poslovne politike mogu se podijeliti na: 1) kratkorone
mjere poslovne politike 2) dugorone lli strateke mjere poslovne politike.
Sve mjere se uglavnom odnose na odreene grape i vrste poslovnih aktivnosti kojima se banka bavi i
susree. Poslovna politika banke se prama funkcionalnom aspektu moe raslaniti i podijeliti na pojedine
parcijalne lli pojedine politike u okviru ukupne poslovne politike.
Najgrublja podjela je: 1) politika sredstava banke, 2) politika plasmana banke, i 3) politika likvidnosti
banke.
Mogua je i ova struktura poslovne politike banke:
Politika koncentracije, mobilizacije i formiranja sredstava ili politika kreditnog potencijala: a) politika
kratkoro6nih sredstava b) politika dugoronih sredstava
Politika plasmana banke a) politika kreditnih plasmana, b) politika nekreditnih plasmana, i c) investicijska
politika
Politika rone i sektorske transformacije sredstava,
Politika likvidnosti banke,
Politika kamatnih stopa i tarifa usluga, i
Politika veliine banke.
Imamo i slijedeu strukturu poslovne politike banke (obuhvata slijedee posebne politike):
1) Politika izvora sredstava, 2) Politika plasmana (krediti i investicije) 3) Politika poslovnih dijelova
(podrunica branching), 4) Politika upravljanja kapitalom (vlastitim), 5) Kadrovska politika, 6) Politika
interne kontrole i vanjskih revizija, 7) Politika primjene akata poslovne politike, 8) Politika upravljanja
vlastitim finansijama, 9) Politika rizika 10) Politika likvidnosti
Pored navedenih parcijalnih politika, banka u svojoi poslovnoj politici mora primjenjivati:
planiranje, koristei savremene naune metode, modele i tehnike
planiranje (ekonometrijski modeli), regresijsko - korelacijske metode,
metode dinamikog, viekriterijalnog i stohastikog programiranja, metode
simulacije itd.) marketing, kako, na segmentima trita izvora sredstava, tako i na
segmentu trita kredita, vodei rauna o: cijeni svog proizvoda (kamatne
stope na kredite i tarifa za usluge), ekonomskoj propaganda, itd.
Kod realizacije poslovne politike banke, temelj za donoenje poslovnih odluka moraju biti osnovna naela
bankarskog . poslovanja: likvidnost, profitabilnost i sigurnost. Dobra i efikasna bankarska poslovne politika

mora osigurati stabilnost i efikasnost poslovanja banke, tedei je od svih moguih iznenaenja koja bi
mogla prouzrokovati bankarske rizike: kreditni rizik, rizik nelikvidnosti, rizik nesolventnosti, kamatni rizik,
itd.
Temeljna preokupacija poslovne politike banke jeste osiguranje potrebnih izvora sredstava koja e
omoguiti potpuno i efikasno zadovoljavanje svih potreba i zahtjeva komitenata banke, a prije svega
potreba za kreditima i raznoraznim bankarskim. uslugama (platnog prometa, usluga garancija itd.). Zbog
toga banka na bankarskom tritu mora stalno pratiti potrebe svojih komitenata i poslovnih partnera i
svojom poslovnom politikom treba: 1) nastojati da maksimalno opslui sa svim moguim uslugama tj.
zahtjevima svoje komitente i klijente, 2) nastojati da privue to vie novih komitenata a posebno
deponenata to e pozitivno uticati na jaanje performansi banke, njenog rasta i razvoja tj. poveanja snage
banke kroz poveanje bankarskih agregata: kreditnog potencijala i depozitnog potencijala banke.
Novija shvatanja poslovne politike banke naglaavaju profitabilnost, kontrolu rizika i adekvatnost kapitala
banke. Ova shvatanja pojavila su se 1970-1h godina u razvijenim trinim ekonomijama kada je dolo do
bankarske ekspanzije i intemacionalizacije bankarstva. Do tada je vladalo shvatanje da rast banke mjeren
veliinom njenog bilansa automatski dovodi do porasta profita. Po novim shvatanjima poslovne politike
banke, pretpostavka za rast banke je porast njenog profita. Zbog toga se velika panja posveuje kvaliteti
aktive bilansa banke u smislu identifikacije ocjene i kontrole, rizika koji povlae pojedini dijelovi aktive.
Kako se rizici gubitaka pokrivaju odgovarajuim rezervama a na teret kapitala banke, zbog ega se i
adekvatnosti kapitala u savremenom bankarskom poslovanju posveuje znaajna panja.
Za kvalitetnu operacionalizaciju bankarske poslovne politike potrebno je izraditi adekvatan sistem
metodolokih postupaka i procedura, a u okviru ega e se osigurati primjna ekonomsko - trinih tj.
objektiviziranih kriterija kod odluivanja i donoenja pojedinih poslovnih odluka.
Za realizaciju poslovne politike banke neophodno je takoder slijedee:
da se ona zasniva na realnim ekonomskim postavkama i izvorima kreditnog potencijala, a ne na fiktivnim
planovima koji nemaju materijalnu osnovu,
da banka vodi rauna o svim faktorima koji utiu na realizaciju predvienih tokova priliva sredstava u
kreditni potencijal, to da ovisno o stanju i kretanju ovih tokova poduzima mjere za usklaivanje poslovne
politike koju je donijela,
da se rigorozno primjenjuju sva naela bankarskog poslovanja, prvenstveno naela likvidnosti, sigurnosti,
efikasnosti poslovanja i profitabilnosti,
da se u poslovanju banke osigura potpuno potovanje finansijske i monetarno-kreditne discipline i urednog
izvravanja svih preuzetih obaveza.
6. KONCEPT VALUE AT RISK VaR (VRIJEDNOSTI POD RIZIKOM)
6.1. POJAM VALUE AT RISK
Value at Risk - VaR (vrijednost pod rizikom) je metoda za izraavanje i mjerenje finansijskog i trinog
rizika.63
Ova metoda se uspjeno primjenjuje i za mjerenje bankarskih rizika. Putem VaR metode izraunava se
/procjenjuje/ npr. neoekivani kreditni rizik.
VaR je broj koji izraava maksimalno okivani gubitak za dati vremenski period i za dati nivo pouzdanosti.
VaR je moderna mjera nivoa finansijskih rizika prije svega trisnog rizika neke aktive (finansijskog
instrumenta) ili banke. VaR ima prednosti u odnosu na tradicionalna mjerila rizika, jer tradicionalna mjerila
rizika (npr. varijansa tj. standarna devijacija) nisu u stanju da kvantificiraju rizike na nivou banke, za
razliku od VaR koji to moe, ukljuujui i portfolio nivoa banke. 64
VaR se obino definira ovako:
Koliki je gubitak u odreenom periodu i za odreeni nivo pouzdanosti ( npr: 99% ili 95% tj. koliko
standardnih devijacija uzmemo za interval pouzdanosti). Rizik kod VaR modela definira se kao maksimum

oekivanog gubitka za izvjesni nivo pouzdanosti preko datog vremenskog perioda i izraava se u novanim
jedinicama.
Bazelski komitet za superviziju banaka sugerise 10-dnevni period (10 radnih dana i 99% nivo pouzdanosti)
VaR je maksimalni gubitak (potencijalni) koji moe da bude prekoraen samo u precizno definisanom
procentu od svih moguih sluajeva. Taj procenat Vjerovatnoe gubitka koji nije pokriven prihvaenim
VaR rizikom naziva se nivo tolerancije. Ako je npr. izraunata vrijednost VaR = 100 miliona $ sa nivoom
tolerancije od 5%, to onda znai da su anse da gubici banke budu vei od tog iznosa jednake 5%. Drugim
rijeima, u 95% sluajeva neokivani gubici banke nee prei (nadmaiti) iznos od l00 miliona $.
VaR je vrijednost svih rizika koje banka preuzima, tj. maksimalni iznos potencijalnih gubitaka koje banka
moe da ima u svom poslovanju. Nivo potencijalnih gubitaka banke moe da bude prekoraen samo u
malom precizno definiranom procentu od svih moguih sluajeva. Taj procent vjerovatnoe gubitaka (Ili
gubitka) koji nije pokriven sa VaR rizikom zove se nivo tolerancije. Ako je npr. izraunato vrijednost VaR =
100.000 $ sa nivoom tolerancije od 5%, to znai da su anse da gubici banke budu vei od 100.000 $
jednak je 5%. Ili, drugim rijeima, banke moe da oekuje da e samo jedanput u 20 godina imati VaR >
100.000 $ (ovdje je VaR izraunat na godinjem nivou) jer je 5 % u 100 % = 20 puta.
Ako VaR izrazimo u vremenskim terminima, tada za vrijednost VaR = loo miliona $ za nivo tolerancije od
5%, moemo onda VaR interpretirati i ovako: Banka moe da rauna da e samo jedanput (jednom) u 2o
godina (1 : 2o) imati VaR > loo miliona $. (VaR smo ovdje izrazili za godinji nivo). 95% je nivo
pouzdanosti ili povjerenja, a l00% 95% = 5% je nivo tolerancije).
Maksimalni vjerovatni gubitak sa 95%-tnim nivoom pouzdanosti je broj maksimalne vjerovatnoe gubitka
koji zadovoljava ovu jednainu:
Prob (Gubitak < Maksimalna vjerovatnoa gubitka) < 0,95 i
(Prob = Probability = vjerovatno'a). Gubici 'e biti manji nego maksimalne vjerovatni gubitak u 95%
posmatranog vremena. Ako je npr. VaR portfolia uz 95 % nivo pouzdanosti VaR = 20 miliona $ onda je:
Prob (Promjena vrijednosti portfolia < 20mil. $ ) = 0,05
Znai da je mogunost da e portfolio izgubiti vise od 20 miliona $ (u toku naredne sedmice) iznosi 5%
(VaR vremenski interval je jedna sedmica). VaR se moe izraziti na slijedei na6in:
VaRq(X) = fx-1 (q)
gdje je: q = q-ti kvantil od X, F = funkcija distribucije X. Alternativna mjera rizika je oekivani nedostatak
(manjak)": 65
Sq (X) =E [ X I X > VaRq (X)]
Ovu mjeru je tee izraunati (procijeniti) jer je potrebno vie podataka nego za VaR. Ova alternativna mjera
jo se zove ,Uslovni VaR" ti. CvaR (Conditional Value at Risk).
VaR je statistika mjera izloenosti riziku. Kod VaR mjerenja rizika moemo postaviti stijedea dva
odgovora:
koliki je maksimalni gubitak za posmatrani (raunati) period uz npr. 95% nivo pouzdanosti, ili
koji je (koliki je) minimalni gubitak uz 5/0 nivo vjerovatnoe.
I
Za izraunavanje VaR najee se koristi statistika normalna distribucija (normalni raspored) ill Gaussova
distribucija (ili krivulja). Grafii, normalna distribucija izgleda:

Ako je stopa prinosa portfolia nomimalno distribuirana r N(F1

a 2 vjerovatnoa funkcije gustine je grafiki slijedea:

1.65

.4_

od iznosa VaR
pqjavice
se
Primjer:

5%
n
i v o
pouzd
anosti
0,5 0 _______
-0,5
Distribucija
povrata 51.16

Pretpostavljamo da je
95% pouzdanost i za
period jednog dana
iznos VaR = I milion

70 80

100

Ovdje imamo da je
nivo rizika jednak 5%130

za
$.
jer

Ovo znai da je 5% -tna vjerovatnoa da e prinos portfolia biti manji od F-1,65, a

1% -tna vjerovatnoa da e prinos portfolia biti manji od r 2,33 .
Povrina ispod normalne krive u potpunosti je definisana vrijednostima 2
parametra: = sredina, = standardna devijacija. Imamo da:
68% povrine ispod normalne krive odgovara l - od sredine ,
95% povrine ispod normalne krive odgovara 2 od sredine , 99,7%
povrine ispod normalne krive odgovara 3 od sredine
(zaokruuje se: 68,27 na 68%, a 95,45 na 95%).
Nivoi pouzdanosti kod VaR koristei normalni raspored (distribuciju) su 99%, 95% i
90%. Drugim rijeima, pretpostavimo da varijabla X ima normalnu
distribuciju sa sredinom () i standardnom devijacijom ( ), onda imamo:
Prob (X < 2,336) = 0,01 (1 %)
Prob (X < 1,656) = 0,05 (5%)
Prob (X < 1,286) = 0,10 (10%)
(Prob = Probability = vjerovatnoa)

133

je 100% 95% = 5%. Znal, da emo izgubiti za jedan dan od 20 dana (100 : 5 = 20) vie od 1 milion $ u odnosu na
trina kretanja. ili, gubitak vei od iznosa VaR pojavie se samo u 5% posmatranog vremena tj. gubitak manji od
iznosa VaR pojavie se u 95% sluajeva tj. vremena.
Primjer: Poznata nam je kumulativna funkcija distribucije prinosa portfolia. Pretpostavimo da e uz 5% -tnu
kjerovatnou prinos od portfolia biti manji od 23%. Ako je inicijalna vrijednost nakog portfolia npr.1 milion $, onda
je vrijednost VaR (p = 5%, h dana) = 0,23 x l milion
230.000$.
Kod VaR je najbitniji elemenat nivo pouzdanosti, jer od njegove visine zavisi hoe Ii vrijednost VaR biti manja ili
veca.
Imamo:
VaR (p 5%, h dana) = 1,65 x x (vrijednost portfolia)
VaR (p 1%, h dana) = 2 ,33 x x (vrijednost portfolia)
Vidimo da nam treba vrijednost standardne devijacije () portfolia. Ako je na dnevnom nivou = 10% (0,10), a
poetna vrijednost portfolia je 1 milion $, imaemo:
VaR (p = 1%, h = 1 dan) = 2,33 x 0,10 x l mil.$ = 233.000$
VaR (p = 5%, h = 1 dan) = 1,65 x 0,10 x l mil.$ = 165.000$
Mozerno, zakljuiti da ukoliko je vei nivo pouzdanosti poveava vrijednost VaR u naem primjeru za vjerovatnou p =
1% a pouzdanost od 99% VaR = 233.000$, dok je za p = 5% tj. pouzdanost od 95% iznos VaR 165.000$.
Nivoi pouzdanosti kod VaR (za pretpostavljenu normalnu distribuciju) koji koristi banks J.P. Morgan i Baselski
standardi, sa konverzijom su slijedei: 66
Nivo
Pouzdanosti

VaR

Faktor mjere (razmjere,mjerila)

nivoa pouzdanosti

J.P.Morgan VaR

95%

1,65

Basel-ski VaR

99%

2,33

Konverzija J.P.Morgan VaR u

Basel VaR

95% prema 99%

J.P.Morgan VaR*2,33/1,65

Tipina kalkulacija za VaR je slijedea:

1. odreujemo i postavljamo VaR parametre (vjerovatnou gubitka, nivo pouzdanosti,
vremenski
VaR i novanu jedinicu u kojoj izraavamo VaR
VaRjperiod
= v j * mjerenja
* j t/365
vrijednost),
gdje je vj = vrijednost j-te pozicije (po MTM modelu gubitka), pj = godinja ostvarena
2. odreujemo trinu vrijednost svake pozicije (novano izraeno),
volatilnost izraena standardnom devijacijom pozicije j, t= broj dana za koji
3. lzraunavamo VaR individualnih pozicija ( u portfoliu)
daj'ui im pripadajue
racunamo VaR, 365 = broj dana u godini,= % izabranog nivoa pouzdanosti procjene
trine volatilnosti,
VaR. Pozicija j odnosi se na jednu (pojedinanu) poziciju u portfoliu banke. Ako
4. izraunavamo VaR ukupnog portfolia, odreujuci korelacije izmeu svih varijabli.
elimo izraunati VaR za vie pozicija u portfoliu banke, onda se koristi slijede'i
izraz:
Konkretni koraci izraunavanja VaR su:
1) izraunavanje tekue vrijednosti portfolia pomou koritenja tekuih cijena
VaR = vv t/365
aktiva koje
drimo u portfoliu , 2) odreivanje vremenskog perioda za koji
gdje je v = vektor
MTM modelu)
procijenjenih
u portfoliu,
izraunavamo
VaR,j
3) tekuih
mjerenje(po
varijabilnosti
faktora
rizika, 4) pozicija
izraunavanje
=
njihova
matrica
kovarijansi.
budue vrijednosti portfolia koritenje buduih cijena aktiva u portfolio, 5)
VaR se moenivoa
izraziti
i putem slijedee
relacije: VaRVaR
Pi , gdje je VaRx
x = V
x * dV/dP *Procedure
odreivanje
pouzdanosti,
6) izraunavanje
vrijednosti.
= trina vrijednost
pozicije prikazano
x, dV/dP =je:osjetljivost na cjenovna kretanja po $ (dolaru)
izraunavanja
VaR ematski
trine vrijednosti (prva derivacija V po P), Pi = suprotno kretanje cijene u
posmatranom periodu , (V = vrijednost, P = cijene). Struktura menadmenta rizika sa
VaR, ematski je slijedea:
Input portfolio holdings

Input podataka o
istoriskim cijenama

Trini podaci

Tekua ozicija

Tekua vrijednost
portfolia

lzrada mapa rizika

Vrijednost
Valuacija
buduih
aktiva

Distribucija
buduih prinosa

Value at Risk (VaR)

VrijednostIzvjetavanje
budu6c
i
vrijednosti portfolia

upravbanje rizikom

Generalno, koraci za izraunavanje

V a VaR
R su slijedei:

(Value at
Risk)
135

Sutinski korak u proceduri izraunavaiija VaR je dobijanje distribucije vjerovatnoe budue vrijednosti
portfolia.
Sedminu volatilnost (5 trgovakih dana) i mjeseni (21 trgovaki dan) VaR moemo konvertirati sa
dnevnim, ovako :
-Sedmina volatilnost = (Dnevna volatilnost) 5 = (Dnevna volatilnost) x 2,24

-Mjeseni VaR = (1 VaR za 1 dan) x 21 = (1 VaR za 1 dan) x 4,58

13.5. INDIKATORI PROFITABILNOSTI BANKE
13.5.1. ROI, ROA, ROE, ROC
Osnovni indikatori profitabilnosti banke su:
ROI (Return on Investment) tj. = prinos na investiciju (investiranje),
ROA (Return on Assct) tj. = prinos na aktivu banke,
ROE (Return on Equity) tj. = prinos na dioniki (vlasniki) kapital banke.
lzraunavaju se
ROI
Neto dohodak / Operativni dohodak
ROA Neto dohodak / Ukupna aktiva
ROE
Neto dohodak / Dionkki kapital
(Neto dohodak = dobit banke). Indikator pod (1) pokazuje odnos dobiti banke prema ukupnom dohotku.
133
Primjer :
Operativni prihod
Ukupna aktiva

AU = 0,1 %

200.000
2.000.000

ROI x AU

5% x 0,1%

ROA = 0,5 %

Polazi se od indikatora ROI, a onda se preko ROA izranava indikator ROE. Navedeni tokovi formiranja
profitabilnosti banke, iz tabele mogu se ovako reducirati:
ROA = ROI x AU
ROE = ROA x EM

Neto dohodak

10.000

Operativni prihod

ROI = 5 %

200.000

gdje su AU = korisnost (koris'tenje) aktive (Asset Utilizati) koji pokazuje odnos izmeu operativnih
prihoda i ukupne aktive, EM = dioniki multiplikator (leveris dionikog kapitala banke). Ovaj
multiplikator u naem primjeru je 12,5 i on je zapravo reciprona vrijednost regulatorne stope kapitala
banke od 8%, tako da je EM = 1/0,08 = 12,5. EM = A/E. ( A= ukupna aktiva, E = dioniki kapital (equity).
(Leverid je tzv. multiplikator kapitala banke i jednak je recipronoj vrijednosti stope kapitala).

Ukupna aktiva

2.000.000

Dionlki kapital

160.000

ROA x EM

0,5 x 12,5

Navedeni tokovi formiranja profitabilnosti banke, mogu se svesti na slijedec'e dvije relacije:
( 1)Prinos na ukupnu
aktivu
operativni

EM = 12,5

Prinos na
dohodak

* Koritenje aktive

ROE = 6,25%

(2) Prinos na ukupnu aktivu

Leverid

= Visina prinosa

koji dobiju dioniari na

uloeni kapital
"Koritenje aktive" kao indikator slui za poreenje sa drugim bankama. Ako je ovaj indikator nizak to
znai da banka ima suvie velike rashode i/ili masivna izdvajanja za rezerve zbog gubitaka od loih
zajmova. Indikator "prinos na operativni dohodak" moe se npr. poveati ako bi banka na bazi
nepromjenjenog iznosa operativnih prihoda izvrila smanjenje trokova, ime bi se poveao neto dohodak
banke. Takode indikator koritenje aktive" se moe promijeniti ukoliko na bazi date visine ukupne aktive
doe do promjene operativnog prihoda banke.
Visina profitabilnosti banke po dionikom kapitalu banke moe se promijeniti ako bi banka promijenila
visinu leverida tj. multiplikatora kapitala. Ako npr. banka smanji stopu kapitala (kolinik kapitala i ukupne
aktive) sa 8% na 5%, tada bi leverid bio povean sa 12,5 na 20. Umnoak leverida i prinosa na ukupnu
aktivu bi se sada poveao sa 6,25 % na 10% tj. poveala bi se profitabilnost banke po jedinici dionikog
kapitala (visina prinosa koji dioniari dobiju na svoj uloeni kapital u banku).

Formiranje profita banke po metodologiji organizacije OECD je slijedec'e:

1.
Kamatni dohodak
X
2.

Kamatni rashodi

3.

Neto kamatni dohodak (1. 2.)

4.

Nekamatni dohodak (neto)

Bruto dohodak (3. + 4.)

X
x

6.

Operativni rashodi

Neto dohodak (5. 6.)

X
x

8.

Izdvojene rezerve

9.

Profit prije oporezivanja (7. 8.)

10.

Porez na dohodak

11.

Profit poslije oporezivanja (9. 10.)

12.

Raspodjeljeni profit

X
x

13.

Zadrani profit (11. 12.)

ROA se moe dekomponovati na 2 dijela : AU (koritenje, korisnost aktive); ER (expense ratio) tj. racio
troka. Ovaj racio pokazuje kontrolu troka banke, a AU pokazuje "proizvodnju " dohotka banke od njene
aktive. Dakle imamo:
ROA = AU ER
(TR/TA) (TE/TA)
gdje je TR = ukupni operativni dohodak, TE = ukupni trokovi banke (kamatni, nekamatni trokovi, porezi,
itd.)
Ako dioniki kapital raste, tada EM opada, a opada i ROE. Postoji suprotnost izmeu vieg kapitala banke i
ROE. Vai pravilo da ukoliko je EM vei utoliko je u istoj proporciji vei ROE u odnosu na ROA.
to je vei ROE to je profitabilnost banke vea. ROE pokazuje kako menadment banke upravlja prinosom
banke. Uz dato EM, porast ROA utie na porast ROE tj. profit banke se poveava. Dvije glavne
determinante ROE su operativna profitabilnost banke i pozicija kapitala banke. Smanjivanjem E (dionikog

kapitala) banka moe pove'ati ROE na bilo kojem datom nivou ROA.
I
ndikator ROA moe se izraziti i ovako:
ROA = I + k = f +(L+m) ili ROA = f + L + m/l - [b(I - R)
I b(I R)
gdje je k = dogovoreni (obeavajui) bruto prinos na zajam, f = direktna provizija na zajam, L = bazina
kamatna stopa zajma, m = premija na rizik, b = kompenzatorni bilans, R = troak rezervi na depozit iz
kompenzatornog bilansa (depozit koji je poloio zajmotrilac kao uslov za dobijanje zajma).
Ako naknada tj. provizija na zajam (f) ako necjenovni uslov zajma jednaka f= b = R = 0, onda se ROA
moe izraziti kao :
ROA = L + m
Ovdje je glavni faktor ROA , premija za rizik (m).
Primjer:
A = 100.000 $ za kamatnu stopu L = 14% provizija za zajam je f = 0,125% od iznosa traenog zajma
kompenzatorni bilans zajmotraioc kao uslov za zajam mora 10 % od L = 100.000 $ poloiti u banku kao
depozit (b), banka obraunava i plaa rezervu centralnoj banci za taj depozit (R), koja iznosi 10 % (premija
za rizik m = 0%) ROA za ovaj zajam je : ROA = 1 + k = 1 + [0,00125 + 0,14] / [1 (9,1)(0,9)] ~ 15,52 % .
(vrijednosti su dobijene : 0,00125 = 0,125/100, 0,14% /100, 9,1 = 90.000$ + 10.000$ tj. 9 + 0,1 = 9 + (10
000$ / 100.000$).
Rezultat:
ROA = 1 + k = 15,52 % dobijamo i ovako:
= 90.000 $ zajma + 1.000 $ na ime rezervi (10 % na 10.000 $ depozita) 91.000 $.
Ovo je iznos vezane aktive banke koja je generirala 14.125$ dohotka (14.000 $ kamata = 14% od 100.000 $
+ 125 $ provizija za zajam = 0,125% od 100.000 $ stavljajui u odnos 14 125 $ / 91.000 $ = 15,52 % =
ROA).
Znai prijenos koji je ostvaren na aktivu je 15,52 %. ROA je vei od obeavajueg prinosa na zajam od 14
% (kamatna stopa).
Obeavajui prinos na zajam je:
k = f +(L+m) = 0,00125 +(1+ 0) = 0.14 = 14% (m = 0)
1- [b(1- R)]
1- [(1- 0,I) ]
Dakle, kalkulacija prinosa na zajam ista je kao i kalkulacija prinosa na aktivu (ROA).
Preko ROA indikatora mole se izra'unati indeks rizika za banku.
Primjer: ROA; i za: 1,
2,
0,02 o,o15

3,
0,010

4,
0,005

5
0,000

Indeks rizika (RI) se ra'una: RI = [E(ROA) + C/A]

ROA
gdje je C = kapital banke, A = aktiva banke, ROA = standardna devijacija ROA. Za na primjer indeks
rizika (RI) je:
RI = 0,01+0,067 = 11,00 (pretpostavili smo da je ROA=0,007)
0,007

XROA = 0,010

E (ROA) = 0,010 (E oekivana vrijednost)

Dalje imamo:
Prob (BVE<0) =

= 0,0041
(2(RI)2

(2(11,0)2

gdje je Prob.= vjerovatnoa, BVE = knjigovodstvena vrijednost

dioni kapitala (equity) banke, (E = dioniki kapital banke).
Koritenjem CAMP modela jednaine) prinos na kapital banke ( ROC Return on
Capital) mote se izraziti na ovaj nacin:
ROC= Rf + (Rm-Rf)
(CML = Capital Market Line = Trzigna linija kapitala. CML predstavlja linearni skup investicionih
mogunosti koji za datu situaciju predstavlja efikasni set. Linija CML pokazuje odnos oekivane stope
prinosa investicionih alternative koje su na rasolaganju investitorinia koji ualau u efikasni trligni portfolio
i daju ili uzimaju u zajam po stopi prinosa na nerizinu aktivu.
1 - M. Golijanin: Bankarstvo Jugoslavije, Privredni pregled, Beograd, 1979. str.20.
2- Jah1 M. i ostali: Raunovodstvo banaka, Revicon, Sarajevo, 1999., str. 10.
3- M. Vukovl: Bankarstvo, Nauna knjiga, Beograd, 197. str. 11. i H. Filipovi: Nauka o finansijama, V.
Maslega, Sarajevo, 195. str. 235.
4- R.Stevanovl: Novani sistem Jugoslavije, Beograd, 198. str. 53.
5- D. Ral& Nauka o novcu, Zagreb, 1955, str. 14. 6 M. Golijanin, isto, str. 21.
7- Leko V.: UpTavljanie bankom, zabil.le9ke sa predavanja, Ekonomski fakultet Zagreb, 2001, str. 3.
(liefferman) S. Modern Banking in'nicory and Practise;, Wiley, N.Y. 1996. Str. 16.)

Prino
s

Pove. vrijednosti
dioni kapitala. Cijena
dionica e rasti

Razlika
prinosa

CML

Ostvaril
a banka

ROC = Rf + p(RmRf)
Traeno
od

Rizik banke

(Rizik)
51.76

8- Stranjak A.: Monetame finansije, Prva knji2evna komuna, Mostar, str. 144. 147.
9- Leko V.:isto, str. 6.
10 - Rocnorn transformacijom banke poboligavaju kvalitet sredstava u smislu produ2enja njihove ro6nosti.
0 ovome 6e se detaljnije raspravljati na drugom mjestu u ovom radu.
Kod javnopravnih banaka dobit nije cilj ve6 slu2i samo da se pokriju trogkovi poslovanja. Kod privatnih
banaka profit je osnovni cilj i smisao poslovanja. Zbog toga one urge selekciju najprofitabilnijih bankarskih
poslova.
" Banke kratkoro6nog kreditiranja urge poslove "nov6anog trii9ta" a banke dugoro6nog kreditiranja
obavljaju poslove "tr2i9ta kapitala".
13- M. Golijanin, isto, str.31.
14- S. Komazec: Monetarna i financijska ekonomija, "tampa", ibenik 1981.g. str. 477.
15 - T. Bumazovl6: PrivWenje i t0igte kapitala, Vije6e kongresa bognja6kih intelektualaca, Sarajevo,
1997.g. str 76.
16 - Kreiranje novca 1 multiplikaciju rnqgu obavljati samo one banke koje se bave prikupljanjem depozita .
Zbog navedenog, komercijalna banke su pod najve6om kontrolom monetmih vlasti tj. centralise banke.
17 - Bumazov]6 T. : isto, str. 77. i 78. a prema RistI6 2.: Trzlke kapitala, Beograd, 1990. str.101- 102.
18 - Bumazovi T. isto, str. 78.179.
19 - BumazovI T. isto, str. 78.
20 - Brki M.: Osnove bankarstva trinog tipa, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1994. str. 11.
21 - JovI6 S.: Bankarstvo, NaLl6na knjiga, Beograd, 1990. str. 457.
22 - Neki autori navode i kriterij osnovnih funkcija banke kao kriterij podjela bankarskih poslova.
(M.Golijanin, isto, str. 232.
23 - A. Stranjak, isto, str. 163.
24 - Poslovi cuvanj . a ncnovcanlh depozita odnose se na vrijednosne papire (mjenice, obveznice i dr.) kao i
na iznajmljivanje sefova za cuvanje raznih dragocijenosti. Poslovi naplate odnose se na naplatu raznih
potra2lvanja preduze6a, koje obavlja banka, tj. koja se povjeravaju banci da ih banka napla6uje.
25 - Poslovi obavljanje slu2be po nepovratnom finansiranju investicija bile su karakteristi6ni za blvu
SFRJ u administrativnom periodu.
26 - Konjhod216 H.: Monetama znanost, "Logos" Split, 1996. Str. 220.
27 - RiA16 J. Markovic I.: Poslovne finansije, Savreniena ach-ninistracija, Beograd, 1982. g. str. 6 S.
28 - Katunan*6 A.: Banka, principi i praksa bankovnog poslovanja, "Izdava6ko instruktivni biro", Zagreb,
1981. str. 573.
29 J ah16 A i ostali: Racunovodstvo banaka, Revicon, Sarajevo, 1999.g., str.13.
30 - Jahi6 A i ostali: isto, str. 12.
31 - Jah]6 M. i ostali: isto, str. 10.
12 Prema: Zaklan D. : Bankarstvo u trMnom makrosistemu, Ekonomski fakultet, Univerzitet "Wemal
Bjedi6" Mostar, 2000.g. str. 79-87.
33 - j0VI 6 S.: I Sto, Str. 143.
35 - Konj*hod2l6 H.: Monetarna znanost, "Logos", Split, 1996. Str. 122 123.
36 - brovi6 M.: Monetamo kreditni sistem, Savremena administracija, Beograd, 1980. str. 299 300.
38 - jOV16 S.: isto, str.159
54 - Zaklan D. isto, str. 42
55 - Zaklan D. isto, str. 43.
56 - Leko V.: isto, str. 173.
57 -Zaklan D. : isto, str. 45.
58 - 6TOV16 M. :Bankarski mena&ment, Ekonomski institut Beograd, 1995. str. 34
59 - Prema Zaklan D.: isto, str. 57 60.
61 - Vu66 N. Modeli poslovne politike banke, cas-"Planlranje i analiza poslovanju" br. 12/1988. Beograd,
str. 93.
63 - `Sire o VaR konceptu vidjeti u: The Value at Risk, Andreas de Vries,West LB, D-40100 Dusseldorf,
Germany,This version: June 10. 2000., 1 Calculating Value-at-Risk, Financial Institutions Center, by
WilliamFallon, 96-49. The Wharton School University of Pennsylvania
64 - Market Risk: An Introduction to the concept & analytics of Value-at Risk, by John Frainand Conor
Meegan, Techical Paper, December 1996. Central bank of Ireland.

65 - Pod pojmom kvantila podrazumjevamo kvartile, decile i percentile. Kvantili dijele seriju podataka na
vise dijelova po6evgl od 6etvrtog do stotog dijela.lz definicije kvantila mote se zakljOitl da je prvi kvartil
vrijednost varijable koji obuhvata vrijednost obiljOja od koje 25% elemenata skupa ima manju lli jednaku
vrijednost tog obilje2ja. Podjelom serije podataka na 6etirl jednaka dijele, vrijednosti oblljczja koje ih dijele
nazivaju se kvartilima. Dijeljenjem sreije podataka na lo ill loo jednakih dijelova dobijaju se decili i
percentili. Racurlaju se tri kvartile, devet decile 199 percentile
66 - Bazelski komitet za superviziju banaka osnovan je je 1975. godine od strane guvcrnera centralnih
banaka, visoko razvijenih zemalja grupe G-10. dine ga visoki finansijski funkcioneri 12 zemalja od 6ega
grup
iz Evropske unije to po jedan predstavnik SAD-a, Kanade, Japans i Svicarske.. Rije6 je o Komitetu
funkcionera iz centratnih banaka i kontrolora, koji se sastaju svaka tri mjeseca u Banci za medunarodna
poravnanja u Bazelu. Propisi koje donosi Bazelski komitet obavezuju6i su tek kada 1h u vidu zakona
tisvoje partamenti zemalja.
67 - Prema: Sungard Energy Systems, Incremental, Marginal and Component VaR, Calculation, and
interpretation for energy commodity portfolios in both Analytical and Monte Carlo framework Michael
Denton 6 J.D. Jayaraman, september 2004.
133 - Izvjegtaj o dohotku banke sadr2i: 1) kamatni dohodak, 2) kamatne trogkove, 3) neto kamatni dohodak
(razlika izmedu kamptnog dohotka i kamatnih trogkova), 4) proviziju (naknade) za kreditne (o6eklvane)
gubitke, 5) nekarnatni dohodak, 6) nekamatne troskovc, 1 7) pla6enep=ze.
134 - 0 mjeri i konceptu RAROC-a vidjeti u: Financial Institutions Center, RAROC Based Capital
Budgeting and Performance Evaluation: A Case Study of Bank Capital Allocation, Chirstopher James, 964o, The Wharton School University of Pennsylvania, Draft. September 22, 1996.