1

KRIMINALISTIKA KAO ZNANSTVENA DISCIPLINA

Saetak
U ovom lanku govori se o kriminalistici kao znanosti, odnosu kriminalistike i kaznenog prava
i kriminologije, predmetu izuavanja kriminalistike znanosti, njenim zadacima i njenoj funkciji, njenoj
metodologiji i strukturi, njenoj ulozi u suzbijanju kriminaliteta i njezinoj etici, edukaciji kriminalista i
kvalitetama suvremenog kriminaliste. Kljune rijei: kriminalistika znanost, zadaci i funkcija kriminalistike,
metodologija i struktura kriminalistike, edukacija kriminalista.

Uvod
U ovom radu ne elimo posebno dokazivati da je kriminalistika znanstvena
disciplina, odnosno znanost, jer je to danas ope poznato i priznato, kako meu strunjacima,
tako i laicima, kod ovih potonjih prvenstveno zahvaljujui masovnim medijima. Cilj nam je
da ukaemo na strukturu kriminalistike znanosti (dihotomija, trihotomija) zbog edukacijskodidaktikih razloga, odnosno izrade adekvatnih nastavnih planova i programa na uilitima na
kojima se izuava kriminalistika znanost, opi i posebni predmet spoznaje represivne i
preventivne kriminalistike, metodologiju kriminalistike, njenu opu funkciju itd.
Ukratko u kontekstu izlaganja na odreenom mjestu ukazat emo na
terminoloke razlike vezane uz sadraje (grane) kriminalistike u anglosaksonskom, primarno
amerikom i veem dijelu kontinentalnog prava. Ve u uvodu moemo rei da po nama u
sadrajnom smislu (know how) meu tim kriminalistikama razlike nema.
Ukazat emo na injenice koje kriminalistici daju atribut samostalne
znanstvene discipline(znanosti) kao to su: poseban predmet prouavanja i istraivanja,
specifian pristup procesu kriminalistikog istraivanja i posebne samostalne metode
istraivanja (metodologija kriminalistike znanosti).
O kriminalistici kao znanosti poinje se ozbiljnije govoriti krajem 19. stoljea,
to je vezano uz ime Hansa Grossa. Jo uvijek znatan broj teoretiara i praktiara smatra
kriminalistiku primarno heuristikom znanou, dok se zanemaruje njezin silogistiki
karakter. Kriminalistiku se pogreno vee iskljuivo uz ime Hansa Gross-a, iako pravila
kriminalistike i njihova primjena seu tisue godina ranije. Markovi, T. (23,111) u dijelu gdje
govori o osobnom opisu navodi, citiramo : Utvrivanje identiteta i traganje za uiniocima
krivinih djela na temelju osobnog opisa vrlo je stara metoda. Osobni opisi u potjernicama
utvreni su ve kod starih Egipana. Kao primjer neka nam poslui osobni opis iz doba
Ptolomeja (XIV. Stoljee prije nae ere), koji je objavio R. Heindl u svojo Daktiloskopiji
(1903) : Mladi rob Aristogena, sin Hrizapa, predstavnika Albande, pobjegao je u
Aleksandriju. Njegovo je ime Herman, nadimak Hejls. On je roen u Siriji u Bambikou, oko
18 gosina star, srednjeg stasa, golobrad je, noge su mu pravilne, na bradi ima brazdu, a s lijeve
strane nosa ima malu okruglu bradavicu, na lijevom uglu usta ima posjekotinu, na desnoj ruci
tetua od barbarskih slova. H. Gross je ta pravila povezao u sustavnu cjelinu, u svom
Priruniku za istrane suce iz 1893.godine (Graz). Dodue tek 1899, godine dodao je tom
naslovu rijei kao sustav kriminalistike.
Ukratko emo ukazati na odnos izmeu kriminalistike i kaznenog prava i
kriminalistike i kriminologije, a u odnosu na druge znanosti koliko to bude potrebno.
to je to znanost?
Petz, B. ( 44, 6) znanost definira kao sustavno znanje nekog podruja koje se
moe objektivno provjeriti, a karakterizira ga pojmovni aparat i metodologija istraivanja.
Radoevi, D. (46) smatra da bi kriminalistika bila znanost da mora imati svoj poseban

2
predmet prouavanja i istraivanja, svoj specifian pristup procesu prouavanja i istraivanja i
svoje samostalne (posebne) metode istraivanja. U vezi sa znanou treba imati u vidu
znanstvena podruja i znanstvena polja. U znanstvena podruja ubrajaju se: (1) prirodne
znanosti, (2) tehnike znanosti, (3) bio-medicina i zdravstvo, (4) bio-tehnike znanosti, (5)
drutvene znanosti i (6) humanistike znanosti. Kod drutvenih znanosti imamo slijedea
znanstvena polja: (1) ekonomiju, (2) pravo, (3) politologiju, (4) informacijske znanosti, (5)
sociologiju, (6) psihologiju, (7) odgojne znanosti i (8) socijalnu geografiju i demografiju.
Kriminalistika kao znanstvena disciplina ima u navedenom kontekstu specifino mjesto iz
razloga to je ona multidisciplinarna znanstvena disciplina. Osim to je tokom godina razvila
vlastite metode i sredstva otkrivanja, istraivanja i dokazivanja, ona u velikom dijelu
preuzima sredstva i metode iz drugih znanosti i prilagoava ih svojim potrebama. Primarno su
to prirodne i tehnike znanosti.
Kriminalistika kao znanstvena disciplina: Iako jo ima pojedinih skeptika
kriminalistika se danas smatra znanstvenom disciplinom. To se temelji na tome to ona ima
svoj metodoloki sustav putem kojeg kritiki opservira postojea pravila kriminalistike (de
lege lata), sistematizira ih i analizira. Nadalje, oblikuje i definira naela i institute
kriminalistike i predlae izmjene de lege ferenda, sukladno razvoju suvremenog aktualnog i
oekivanog kriminaliteta. Utvrujui meusobne odnose svog sadraja kao pravila o
otkrivanju (heuristiki aspekt) i dokazivanju (preteito silogistiki aspekt) kaznenih djela,
kriminalistika znanost koristi pojmove i termine koje je stvorila u svom okrilju, tzv.
kriminalistika terminologija i doprinosi tumaenju svojih pravila i pomae u njihovoj
adekvatnoj primjeni. Unutar kriminalistike moemo govoriti o kriminalistikoj znanosti u
uem smislu kao teoriji i dogmatici kriminalistike, koja svojim autoritetom i znanstvenom
utemeljenou postaje neminovni i neizostavni dopunski izvor za primjenu kriminalistike.
Teorija i praksa kriminalistike se meusobno dopunjuju i zajedniki doprinose jedinstvenom
cilju i zadai kriminalistike, in ultima linea prevenciji i represiji kriminaliteta.
Kriminalistika kao znanstvena disciplina, danas, iznimno je nacionalna, jer
univerzalnost njenih znanstvenih temelja i naela, njene komparativne i povijesne metode
uvijek joj daju ope znaenje i meunarodne i univerzalne znaajke. Kriminalistika djeluje s
pozicija svoje znanstvene nezavisnosti i kritinosti i sagledavanja svih komparativnih
podataka i znanstvenih spoznaja koje nisu ovisne o konkretnim prilikama u odreenoj dravi.
Zbog toga kriminalistika kao znanstvena disciplina je internacionalna, univerzalna i optimalno
slobodna u prosuivanju. Zbog navedenog, pravila kriminalistike se u razliitim zemljama
neznatno razlikuju, ako se uope razlikuju.
Kriminalisti se u svom svakodnevnom radu susreu s razliitim kulturama,
nainima ivota i nazorima, mentalitetima, religijama, uvjerenjima, interpretacijama i sl.
Prilikom primjene pravila kriminalistike trai se etnika, religiozna, kulturna, politika i
socijalna neutralnost. Zato i kriminalne strategije trae promjene u metodama borbe protiv
kriminaliteta. Pojedine zemlje u odravanju svoje unutarnje sigurnosti moraju uvaavati
razliite pravne i sigurnosne kulture. O navedenom treba voditi rauna prilikom izrade
nastavnih planova i programa na uilitima na kojima se izuava kriminalistika znanost.
Kriminalistika i kazneno pravo
Kriminalistika ima s kaznenim pravom (materijalnim i postupovnim)
zajedniku drutvenu zadau suzbijanja kriminaliteta preventivno-represivnim mjerama.
Osnovni kriterij po kojem se razne discipline koje se bave kriminalitetom (kanjivim
ponaanjima i sadrajima) mogu podijeliti u dvije skupine, je njihova povezanost, potpuna i
iskljuiva sa socijalnim fenomenom koji se naziva kriminalitet u irem smislu. Horvati, . -,
Novoselec, P. (20,15.) kao skupinu potpune i iskljuive povezanosti s kanjivim ponaanjima

3
osim kaznenog prava smatraju slijedee discipline: kriminologiju, penologiju, kriminalistiku i
politiku suzbijanja kanjivih ponaanja. U drugoj skupini djelomine povezanosti s
problemom kanjivih ponaanja po autorima spadaju : sudska (forenzika) medicina, sudska
(forenzika) psihijatrija i psihologija i sudska statistika kriminala i delinkvencije. Po
navedenim autorima discipline iz prve skupine u koju spada i kriminalistika, bave se
problemima kanjivih ponaanja, a ove iz druge skupine doprinose rezultatima u obavljanju
zadataka i ciljevima disciplina iz prve skupine i znanosti kaznenog prava. To po miljenju
autora ne utjee na znanstveni identitet svake od tih disciplina, njihovu samostalnost i
zasebnost u znanosti i vrijednosti njihovih znanstvenih spoznaja i bez obzira na njihov utjecaj
ili povezanost sa uinkovitou suzbijanja kanjivih ponaanja. Osim kaznenog prava nijedna
od navedenih disciplina nije pravna znanost ili struka, pa i kada se one kao posebni kolegiji
upisuju i studiraju na naim ili stranim pravnim fakultetima.
Interesantna je opservacija navedenih autora (ibidem, str. 15.) da se neke od
navedenih disciplina svojim sadrajima vie pribliavaju kaznenom procesnom nego
materijalnom kaznenom pravu kao npr. kriminalistika. Po autorima, kriminalistika, kao i
druge znanstvene discipline o kojima je rije imaju s kaznenim pravom zajedniku zadau da
poboljaju uvjete ivota u svakoj suvremenoj drutvenoj zajednici i ovjeanstvu smanjenjem
nasilja ovjeka prema ovjeku, spreavanjem svih povreda ili ugroavanja temeljnih sloboda i
prava svakog ljudskog bia i svih ostalih vrijednosti i dobara zatienih ustavima i
meunarodnim pravom itd. U tom zajednikom zadatku svaka disciplina obavlja svoj dio
posla prema osobitostima pristupa istom predmetu ili s obzirom na odreene dijelove istog
predmeta kojim se bave.
Autori (ibidem, str. 18-19) kako je navedeno istiu da se kriminalistiku kao
znanstvenu disciplinu esto vie povezuje s kaznenim procesnim pravom nego s materijalnim
kaznenim pravom. Upozoravaju da znatan broj autora kriminalistiku spominje kao kaznenu
znanost ili je svrstavaju u pomone discipline. Nastavno citiramo autore :Razlozi zbog
kojih je po nama kriminalistika jedna od etiri discipline koje se potpuno posveuju kanjivim
ponaanjima i to prvenstveno kaznenim djelima je upravo u tome to je njena povezanost s
kaznenim pravom, kriminologijom (uzroci i pojavni oblici kanjivih ponaanja) i penologijom
(povratnici npr.) oigledna i nerazdvojno meuzavisna. Izostavljajui za ovaj opis
kriminalistike razliitosti njezinog mogueg ueg i ireg pojma i sadraja, njene pripadnosti u
kazneno procesno pravo samo kao tehnike prikupljanja materijalnih dokaza o onome to se
dogodilo i argumente za njenu samostalnost, valja rei da autori smatraju da se radi o
disciplini i djelatnosti koja povodom mogunosti da je neka promjena u vanjskom svijetu, neki
dogaaj u stvari kanjivo djelo, svojim taktikim, metodikim i tehnikim sadrajima nastoji
utvrditi to se doista dogodilo i je li to to se dogodilo kanjivo djelo i tko ga je poinio.
Nastavno autori istiu, citiramo :Radi se u ovom opisu o skraenoj i pojednostavljenoj
definiciji kriminalistike koja ima zadau odgovoriti na brojna pitanja od vanosti za odgovor
na pitanje: ima li ili nema razloga za primjenu kaznenog prava ili prava nekih drugih
kanjivih ponaanja u nekom konkretnom sluaju. Njezini zadaci koji se odnose na tzv.
preventivno djelovanje takoer su od vanosti za zajednike ciljeve svih disciplina koje
opisujemo i kaznenog prava.
Izmeu kriminalistike znanosti, kaznenog materijalnog i postupovnog prava
postoji tijesna povezanost. Kazneno materijalno pravo odreuje ime se bavi kriminalistika.
To su posebni elementi kaznenih djela (bia). Samim tim to pravo suodreuje njezin predmet
istraivanja (poseban objekt). U vezi s navedenim Vodineli, V. (52) konstatira da postoji uska
veza izmeu kriminalistikih metoda i kaznenopravnih normi koje odreuju bie kaznenih
djela jer teoretski stavovi kaznenopravne znanosti i njene norme o kaznenim djelima,
njihovim obiljejima i elementima, imaju temeljno znaenje za teoretsku razradu svake
konkretne kriminalistike metodike i njenu primjenu u policijskoj i istranoj praksi. Iz

4
navedenog proizlazi da svaki kriminalist mora dobro poznavati posebne elemente kaznenih
djela, jer je to ono, to je on duan otkriti i dokazati. Na taj nain stavovi kaznenopravne
znanosti i norme kaznenih zakona javljaju se kao polazita za niz segmenata kriminalistike
znanosti. Tek kada zna obiljeja bia kaznenog djela kriminalist moe konstruirati putove
otkrivanja i istraivanja kaznenih djela odreenog tipa. Praktiki to znai da kriminalisti koji
ne poznaju norme kaznenog materijalnog prava ne mogu uspjeno otkrivati i istraivati
kaznena djela, jer su u stalnoj opasnosti da promae predmet obrade. Znanstvena razrada
svake pojedine kriminalistike metodike poiva na preciznim odredbama kaznenih zakona u
pogledu bia kaznenog djela.
Kada je rije o odnosu kriminalistike znanosti i znanosti kaznenog
postupovnog prava interesantno je razmiljanje Bayer-a, V.(4,50.) citiramo : Krivino
procesno pravo u stvari samo postavlja pred organe krivinog postupka odreene zadatke i
posve ili gotovo posve preputa tim organima da sami pronau nain kako e te zadatke
rijeiti. Krivino procesno pravo uglavnom ne propisuje sadraj procesnih radnji nego samo
njihov oblik, tj. bitne formalnosti. Iz navedenog proizlazi da organ postupka koji poznaje
samo kazneno postupovne norme nije istovremeno osposobljen i za kvalitetno sadrajno
provoenje postupka, osobito istranih radnji. Svaka dokazna radnja u pred istranom ili
istranom postupku, odnosno na glavnoj raspravi mora kako joj naziv kae, imati dokazni
karakter, a to znai da mora imati svoj taktiki, tehniki i metodiki sadraj, ako ne eli ostati
golom formom, koja naravno ne garantira rezultat koji se oekuje od te radnje. Pravila
represivne kriminalistike pruaju postupovnim normama realni sadraj, daju formi
konkretnost razradom taktikih naina i metoda, primjenom znanstveno-tehnikih sredstava i
metoda postupanja. Kako upozoravaju suvremeni kriminalistiki znanstvenici zadatak
kriminalistike znanosti u odnosu na kazneno postupovno pravo je da istrauje i stvara
modele taktikih, tehnikih i metodikih naina i oivotvorenja postupovnih radnji. Pravila
kriminalistike pokrivaju mnogo vee podruje od kazneno postupovnih normi. Razlog je u
tome to se ona temelje na postulatima prirodnih, tehnikih i drugih znanosti. Vano je
istaknuti da se neformalna djelatnost policije uz primjenu kriminalistikih pravila obavlja
najveim dijelom u sferi izvan kaznenog postupka, ali ne suprotno njegovim naelima i
pozitivnim normama. Otkrivanje i fiksiranje van postupovnih informacija gnoseoloke prirode
od strane policije, dakle, njihov nastanak, ne zanima kaznenog postupovnog prava, osim
iznimno, jer se taj proces zbiva izvan sfere kaznenog postupka. Dokazno pravo kao segment
kazneno postupovne znanosti bavi se gotovim dokazima. Kriminalistika znanost prouava
mehanizme i zakonomjernosti otkrivanja, prikupljanja i fiksiranja operativnih informacija
(neformalne) ali i dokaznih informacija formalne prirode (dokaza). Operativne, spoznajne,
neformalne informacije organa postupka, primarno policije interesiraju kazneno postupovnu
znanost samo sa stanovita mogunosti njihove transformacije u dokaze u postupovnom
smislu tzv. proces oblaenja u postupovno ruho. Za kriminaliste je izrazito vano kazneno
postupovno uenje o predmetu dokazivanja i primjeni naela kaznenog postupka. Taktiki
naini i metode, kriminalistiko tehnika sredstva i metode moraju biti pravno doputeni i
besprijekorno moralni.
Iz navedenog proizlazi da kriminalistika znanost i znanost kaznenog postupka
imaju isti objekt interesa (istraivanja), ali su postupci istraivanja jasno razgranieni.
Postupak dokazivanja je objekt izuavanja teorije sudskih dokaza, kao kazneno postupovne
znanosti, ali istovremeno i objekt istraivanja kriminalistike znanosti. Rije je o istom
objektu istraivanja, ali o dva pristupa, tako da nema dupliranja dokazne teorije. Ona se ne
dijeli na postupovnu i kriminalistiku. Teoriju sudskih dokaza zanima samo jedna strana
dokazivanja, dinamiki sustav pravno regulirane djelatnosti utvrivanja injenica u zakonom
o kaznenom postupku predvienoj postupovnoj formi u obliku formalno reguliranih

5
postupovnih radnji, a ne informativno-gnoseoloki sadraj tog dokazivanja, kojim se bavi
kriminalistika znanost.
Pravila kriminalistike znanosti omoguavaju poduzimanje operativnotaktikih radnji policije, istranih i raspravnih radnji na najracionalniji i najuinkovitiji nain.
Organ postupka bira iz arsenala kriminalistike taktike ona pravila koja su najvie u skladu s
konkretnom taktikom ili taktiko-postupovnom situacijom. Odreen broj stavova i taktikotehniki naini koje je stvorila i razradila kriminalistika znanost ukljueni su u sadraj normi
zakona o kaznenom postupku. To se primarno odnosi na kriminalistiko-taktike preporuke.
Ukljuivanje razraenih naina kriminalistike taktike u norme zakona u kaznenom postupku
vri se ili usavravanjem postojeih normi ili statuiranjem samostalnih normi (radnji) koje su
do ukljuivanja bile samo kriminalistike. Tako norme kriminalistike znanosti postaju norme
kazneno postupovnog prava.
Opa pravila ili standardi kojima zakon o kaznenom postupku regulira
obavljanje istranih i raspravnih radnji, dakle formu tih radnji, na kojoj osnovano insistira
zakonodavac, oivotvoruju kriminalistike preporuke svojim sadrajima. Konkretan izbor
taktike preporuke mora uvijek biti u skladu s naelom legaliteta. Po prirodi stvari
zakonodavac ne moe normama zakona o kaznenom postupku regulirati itav prebogat
kompleks taktikih naina sprovoenja pojedinih postupovnih radnji. Za to u osnovi postoje
dva razloga: 1. zakon o kaznenom postupku bi bio preglomazan i 2. razvojem znanosti i
tehnike stalno se mijenjaju taktiki naini, pri emu bi statinost kazneno postupovnih normi
onemoguavala pravovremeno postupanje po boljim i znanstveno osnovanijim nainima. Zato
zakonodavac normama zakona o kaznenom postupku normira ono to je ope, zajedniko,
tipino, standardno. Svi taktiki naini imaju pravnu i prirodno znanstvenu (drutveno
znanstvenu) prirodu. Tako se taktiki naini kao kriminalistike preporuke oivotvoruju u
granicama kazneno postupovnih odnosa, sprovoenjem postupovnih radnji. Treba imati u
vidu da kriminalistika taktika ne znai slobodu biranja taktikih mjera, nego njihov pravilan
izbor. Takav izbor ini i zakonodavac kada je neki taktiki nain toliko svrsishodan i opeg
karaktera da se mora stalno primjenjivati, barem u alternaciji. Vodineli, V. (ibidem) ukazuje
da obaveznost primjene nekog taktikog sredstva od strane zakonodavca znai da je to izraz
ocjene taktikog naina kao ploda kriminalistike znanstvene misli od strane zakonodavca
kao najuinkovitijeg sredstva istraivanja za taj sluaj. Postupovna norma sama po sebi ne
mijenja kriminalistiku prirodu taktikog naina, nego je odraava. To znai da znanstvene
informacije prilagoene zadacima kaznenog postupka i unesene u norme zakona o kaznenom
postupku ne gube time svoja kriminalistika svojstva, svoj kriminalistiki identitet. Drugim
rijeima taktiki naini su obavezni u smislu njihove primjene, ali zadravaju svoj
kriminalistiki sadraj u okviru postupovne norme. Oni naini koji nisu propisani kao
obavezni koriste se po nahoenju organa postupka u vidu kriminalistikih preporuka.
Unutarnje jedinstvo kriminalistike znanosti i znanosti kaznenog postupovnog
prava ispoljava se u tome to se sva pravila i naini kriminalistike znanosti usaglaavaju s
opim stavovima kazneno postupovne znanosti. Te ope stavove ne smije se odvajati od
raspoloivih sredstava i mogunosti kriminalistike. Znanstveni stavovi kriminalistike
znanosti dopunjuju i obogauju kazneno postupovne norme. Jo je Gross H. definirao
kriminalistiku kao znanost o realnostima kaznenog prava. Kriminalistika je stvarna znanost,
jer pravilno i duboko odraava stvarnost. Zato nikakvi postupovni zakoni sami po sebi, pa ni
oni najstroiji ne mogu biti u funkciji borbe protiv kriminaliteta bez pomoi kriminalistike
znanosti. Iz prezentiranog proizlazi da materijalno i postupovno pravo i kriminalistika ine
dijalektiko jedinstvo znanstvenih disciplina namijenjenih uspjenom suzbijanju kriminaliteta.
Kako istie Markovi, T. (23,37) uloga kriminalistike u realizaciji postupovnih garancija
svodi se na zahtjev da se utvrivanje kazneno relevantnih injenica vri objektivno, istinito i
na humani nain.

Odnos kriminalistike i krimnologije

Horvati, .-Novoselec, P. (ibidem,str.19.) o navedenom odnosu istiu,
citiramo: Kriminalistika i kriminologija, pa i kriminalista i kriminolog, mogu se u nekom
konkretnom sluaju svojim znanstvenim zanimanjem ili u praktinoj djelatnosti nai u
situaciji traenja odgovora na pitanje zato je neko kazneno djelo poinjeno i kako je
poinjeno. No, kriminologija (kriminolog) e odgovore na ta pitanja traiti zbog znanstvenih
spoznaja, a kriminalistika (kriminalista) radi utvrivanja svih okolnosti relevantnih za kazneni
postupak i primjenu materijalnog kaznenog prava. Strunjak, kriminalista ili diplomirani
kriminalista postaje se u Hrvatskoj nakon studiranja i diplomiranja na policijskoj akademiji u
Zagrebu, a kriminologijom se mogu baviti pravnici, sociolozi, politolozi, psihijatri i jo neke
druge struke, jer posebne kriminoloke edukacije unas nema.
Iako autori polaze od pogrene premise da je kriminalistika policijska znanost,
to je ona samo u veem dijelu, ukazuju da ona djeluje na temelju zakona, a svojim izrazitim
multidisciplinarnim strunim pristupom, u suvremenom suprotstavljanju sve sofisticiranijim
oblicima kriminala ima u nacionalnim okvirima i meunarodnoj zajednici (Interpol, Europol)
vanu zadau u ostvarenju uvjeta za primjenu kaznenog prava kada postoji osnovana sumnja
da je poinjeno neko kazneno djelo. S tim u vezi autori navode, citiramo : Stoga, moglo bi
se rei, da je u velikom broju sluajeva, posebno kada se radi o teim kaznenim djelima,
kazneno pravo bez kriminalistike mrtvo slovo na papiru, ono se bez nje ne moe
primijeniti i njegovi ciljevi se ne mogu ostvariti. Ovo vrlo lucidno razmiljanje moemo
prokomentirati rijeima da je kriminalistika disciplina, znanost i djelatnost usko povezana s
kaznenim pravom, primarno postupovnim.
I kriminalistika i kriminologija prouavaju crimen i delinkventa, ali svaka
znanost iz svog ugla. Kriminologija se bavi primarno uzrocima, uvjetima, stanjem,
dinamikom i socijalnom prevencijom kriminaliteta. Kriminalistika se bavi taktiko-tehnikim
i metodikim mjerama represije i prevencije kriminaliteta. Njihov uzajamni utjecaj je vrlo
velik. Tako npr. kriminoloka uenja o tipologiji delinkvenata ili tipinim uzrocima kaznenih
djela odreenih kategorija slue kriminalistici pri razradi taktikih naina i metoda,
znanstveno-tehnikih metoda i sredstava, kao i metodika otkrivanja i istraivanja kaznenih
djela i njihovih poinitelja. Obratno, kriminalistika fenomenologija je bogat materijal za
kriminoloka istraivanja kao i spoznaje kriminalista o uvjetima i uzrocima pojedinanih
kaznenih djela ili serije djela.
Iz navedenog proizlazi da kriminalistika znanost nije ni pravna ni
kriminoloka znanstvena disciplina, nego samostalna znanost jer, ima svoj predmet
istraivanja, svoje metode istraivanja i prilazi kriminalitetu kao opem objektu istraivanja
sa samosvojnih pozicija o emu e nastavno biti vie rijei.
Identifikacija elemenata pred kriminalne situacije obrauje se u kriminologiji,
ali nain kako ih ograniiti da se ne pretvore u pogodne prilike za kriminal, zadatak je
kriminalistike. Isto tako u okviru kriminalistike treba razviti indikatore kojima bi se utvrivala
opasnost od kriminalnog ponaanja prilikom uvoenja promjena na razliitim podrujima
ljudskog djelovanja. Rije je o ranoj identifikaciji skrivenih opasnosti, odnosno rizika za
kriminalno ponaanje i planiranju mjera za njihovu neutralizaciju ili planiranje reaktivnih
mjera, ako bi do kriminalnog ponaanja dolo. U navedenom smislu moemo govoriti o
kriminalistikoj kriminologiji.

7
Predmet spoznaje kriminalistike znanosti
Predmet spoznaje kriminalistike znanosti proizlazi iz praktinog
kriminalistikog iskustva i prisutan je u svakodnevnoj kriminalistikoj praksi. Kao i druge
znanosti, kriminalistika, osobito represivna, kao ukupnost znanstvenih metoda i sredstava i
iskustvenih pravila za suzbijanje kriminaliteta ima svoj opi i posebni predmet znanstvene
spoznaje. Prema Modly, D. (29) rije je o slijedeem:
Opi predmet znanstvene spoznaje kriminalistike: Opi predmet znanstvene
spoznaje kriminalistike je kriminalitet shvaen u kolokvijalnom smislu te rijei. Rije je o
specifinom zajednikom predmetu spoznaje kriminalistike znanosti i drugih znanosti,
pravnih i nepravnih koje se bave suzbijanjem kanjivih ponaanja. Kriminalistika izuava
kriminalitet kao drutvenu i individualnu patoloku pojavu opredmeenu u kaznenim
dogaajima ili djelima, osobito s aspekta otkrivenog (poznatog) i neotkrivenog (latentnog)
kriminaliteta u vidu tamne brojke. Kazneni dogaaji su oni koji ukazuju da bi u njima
moglo biti zaahureno kazneno djelo. Kriminalistika kao otkrivaka i dokazna znanost
(heuristiko-silogistiki aspekt) se na specifian nain bavi crimenom i delinkventom.
Heuristika kriminalistika (primarno u ingerenciji policije) pristupa kaznenom djelu kao
realnoj pojavi i oznauje se kao otkrivanje kaznenih djela i poinitelja. Ona se pri tome koristi
sredstvima opaanja, promatranja, biljeenja, ivotnim iskustvom, spoznajama prirodnih,
tehnikih i drugih znanosti, statistikom, eksperimentima i sl. Silogistika kriminalistika, zvana
i kriminalistika kaznenog postupka, takoer prilazi kaznenom djelu kao realnoj pojavi, ali i
kao predmetu kaznenog postupka i kaznenog materijalnog prava. Ona polazi od vjerojatnosti
da je odreena osoba poinila kazneno djelo (minimum su tzv. osnovi sumnje) i razmatra
najsvrsishodnije naine izvoenja postupovnih radnji i dokaza s bogatim kriminalistikim
sadrajima. Dok su sredstva i metode heuristike kriminalistike ograniena postupovnim
naelima i nekim postupovnim propisima, sredstva i metode silogistike kriminalistike su
ograniena postupovnim propisima. U procesu istraivanja kaznenih a i kaznenih djela
kriminalistika se slui posebnim kriminalistikim metodama koje su unutar nje razvijene u
tom cilju. Cilj kriminalistikog istraivanja je da se u okviru kaznenog dogaaja otkrije
kazneno djelo, a potom isto razjasni, otkrije poinitelj, ako je nepoznat ili nedostupan, utvrdi
nain njegovog ulaska u kanjivu zonu (oblik krivnje) itd.
U ovom radu zastupamo tezu da je kriminalistika zasebna, samostalna
znanstvena disciplina koja ivi izvan kaznenog postupka i koja e se kako istie Makra, A.
(26, 21) suglasno tokovima znanosti i tehnike pod stalnim pritiskom uinkovitog otkrivanja i
suzbijanja kriminaliteta jo vie razvijati. Dijelimo miljenje autora da se u tom smislu
kriminalistika ne moe tretirati kao pomona znanost teoriji kaznenog postupka, nego kao
potpuno ekviparirana znanost, bez ije primjene se kazneni postupak ne bi mogao realno
provesti. Autor se poziva na studiju Pfister,W.: Begriff, Inhalt und Bedeutung der
Kriminalistik im System der Kriminalwissenschaften, Kriminalistik, br. 8 i 9/78, koji smatra
da kriminalistika kao primjenjena, egzaktna i empirijska znanost daje kaznenom postupku kao
sustavu postupovnih pravila potreban sadraj. Makra, A. (ibidem,str.26.) smatra, a to miljenje
i mi dijelimo, da je odnos izmeu znanosti kaznenog postupka i kriminalistike kao znanosti,
odnos normativne i injenine discipline. Naime, pravila (norme) postupovnog prava djeluju
silom zakona, a pravila (norme) kriminalistike argumentom znanstvene argumentiranosti i
provjerenosti. Ako postupovno pravo preuzme pravila kriminalistike ona postaju postupovna
pravila. Vidimo da se kazneno postupovno pravo i kriminalistika javljaju kao dijalektiko
jedinstvo forme i sadraja. To dijalektiko jedinstvo moe biti narueno. Moe doi do
suprotnosti izmeu odredbi kaznenog postupovnog prava i pravila kriminalistike. Tada
postupovna pravila imaju prednost pred pravilima kriminalistike znanosti. To nuno ne znai
da su ona bolja i uinkovitija za svrhe kaznenog postupka. Zato kazneno postupovno pravo ne

8
bi trebalo obzirom na statinost svojih normi neutemeljeno ograniavati primjenu pravila
kriminalistike znanosti, npr. samo zato jer je rije o injeninoj disciplini, nego bi trebalo
mehanizmom uvoenja tzv. generalnih klauzula omoguiti primjenu pravila kriminalistike.
Iz naprijed navedenog proizlazi da pravila kriminalistike putem normi
postupovnog prava dozirano ulaze u kazneni postupak u otkrivako dokaznom smislu. To
imperativno trai na strani onih koji sudjeluju u kaznenom postupku (tuioci, suci, odvjetnici)
da dobro poznaju pravila kriminalistike i njene mehanizme, ne samo zbog potrebe njihove
primjene u postupku, nego i zbog mogunosti pravilne ocjene izvedenih postupovnih radnji i
dokaza. Druge suprotnosti koje se javljaju na relaciji kazneno postupovno pravo
kriminalistika vezane su uz nedovoljnu zastupljenost kriminalistikih sadraja u pojedinim
postupovnim radnjama ili na prenaglaenom insistiranju na njihovoj formi, to moe prijei u
formalizam. Vice versa suprotnost se javlja i u sluaju ako kriminalistika pravila nemaju
odreenu formu koju odreuje kriminalistika znanost. Makra, A.(ibidem,str 26) s pravom
upozorava da do bitne suprotnosti izmeu kaznenog postupka i kriminalistike dolazi i onda
kad se uinkovitost kaznenog postupka rtvuje u interesu pojedinih postupovnih garancija,
to je neumitna logika njihovog postojanja kao ustavnih garancija. U zadnje vrijeme
svjedoci smo sve veeg ograniavanja ustavnih prava graana u kaznenom postupku, osobito
u vezi s primjenom mjera tajnog nadzora, kada se radi o opasnim novim sofisticiranim
oblicima organiziranog kriminaliteta. U tim sluajevima prevladava javni interes nad
interesom pojedinaca.
Zbog stalnih svakodnevnih promjena na podruju prirodnih, tehnikih i drugih
znanosti ija pravila kriminalistika kritiki preuzima ili prilagoava svojim potrebama
postupovno kazneno pravo ne moe propisati ozbiljnije kriminalistike sadraje svojih
postupovnih radnji, osobito oevida i pretraga, jer bi zbog statinosti postupovnih pravnih
normi to predstavljalo prepreku utvrivanja istine. Kazneno postupovno pravo samo kod
nekih postupovnih radnji preuzima neka pravila kriminalistike koja time postaju postupovna
pravila koja su trajnijeg karaktera i svojevrsna garancija uspjenosti kaznenog postupka.
Makra, A. (ibidem,str.26.) smatra da se kazneno postupovno pravo ne smije postaviti kao
prepreka kriminalistikoj znanosti kada ona nudi dokazne injenice i dokaze koji su odraz
suvremenih dostignua znanosti i tehnike apliciranih na podruje kriminalistike. Postavljajui
se kao prepreka u takvim situacijama, po autoru postupovno pravo prelazi iz oblasti nune
forme u formalizam, ili jo gore u postupovni puritanizam koji predstavlja dijalektiku
negaciju samog postupovnog prava.
Posebni predmet (objekt) znanstvene spoznaje kriminalistike : Posebni
predmet znanstvene spoznaje represivne kriminalistike su kazneni dogaaji i kaznena djela.
Za kriminalni (kazneni) dogaaj smo rekli da je to dogaaj koji indicira na mogunost
postojanja kaznenog djela. U procesu njihovog istraivanja, dakle, otkrivanja i razjanjavanja,
kao djelatnosti sui generis, kriminalisti se slue posebnim kriminalistikim metodama i
sredstvima. Rije je o postupanju organa represije post delictum. Informacijsko-spoznajnu
strukturu otkrivako-istraivake dokazne kriminalistike djelatnosti, kao i preventivne,
dobivamo ako iz cjelokupne djelatnosti kriminalista izdvojimo onaj aspekt koji je mogue
realizirati samo kriminalistikim metodama. Ta djelatnost ima rekonstruktivan karakter i
namijenjena je rekonstruiranju dogaaja iz prolosti na temelju informacija prikupljenih iz
raznih izvora informacija (materijalnih i personalnih). Te informacije mogu se koristiti u
okviru neformalne i formalne djelatnosti organa represije. U tome se kako istie Modly, D.
(29, 46.) i ogleda posebnost predmeta kriminalistike. Autor smatra da ba kriminalni dogaaji
ili kaznena djela kao predmeti znanstvene spoznaje kriminalistike daju kriminalistici svojstvo
znanosti. Ona postaje znanou time to izuava zakonomjernosti koje vladaju u odnosu na
njezin poseban predmet znanstvene spoznaje. Kriminalistika otkriva, istrauje i prouava

9
primarno zakonomjernosti nastanka spoznajnih (neformalnih) i dokaznih informacija u
kriminalnom dogaaju ili kaznenom djelu koje se odnose na njih i njihove poinitelje.
Poseban predmet istraivanja represivne kriminalistike je otkrivanje i dokazivanje kaznenih
djela i njihovih poinitelja i razjanjavanje okolnosti kao skupa uvjeta, u kojima je djelo
realizirano, kao i neka druga pitanja.
Istraivanje kriminalistike znanosti usmjereno je velikim dijelom na
injenina pitanja. Izmeu znanosti kaznenog postupovnog prava i kriminalistike postoji bitna
razlika u metodologijskom pristupu predmetu istraivanja. Kazneno pravo (materijalno i
postupovno) bave se kaznenim djelom sa stanovita pravne znanosti, a kriminalistika se bavi
otkrivanjem i razjanjavanjem kaznenih djela primjenom pravila kriminalistike. Ono to je
posebno interesantno za temu koja se obrauje u ovom radu je injenica, da u okviru kaznene
represije svi njeni organi primjenjuju ( ili trebaju primjenjivati) pravila kriminalistike u skladu
sa svojim ulogama i stadijima postupka.
Ba kriminalni dogaaj, odnosno kazneno djelo kao objekti znanstvene
spoznaje kriminalistike daju kriminalistici, kako je navedeno, svojstvo znanosti. Ona postaje
znanou time to znanstvenim metodama izuava zakonomjernosti koje vladaju u odnosu na
njezin poseban predmet znanstvene spoznaje. Kako je istaknuto, kriminalistika znanost
otkriva, istrauje i prouava primarno zakonomjernosti nastanka spoznajnih i dokaznih
informacija o kaznenom (kriminalnom) dogaaju ili djelu koje se odnose na njih i njihove
poinitelje. Na temelju spoznatih zakonomjernosti kriminalistika znanost razrauje taktike
naine, tehnika sredstva i metode otkrivanja, prikupljanja, fiksiranja, ispitivanja, ocjene i
koritenja spoznajnih i dokaznih informacija o kaznenom djelu i njegovom poinitelju.
Obzirom na stalni razvoj kriminaliteta kriminalistika znanost mora stalno otkrivati nove
naine i sredstva borbe protiv kriminaliteta izuavanjem kriminalistike prakse. Istovremeno
kriminalistika znanost mora otkrivati i znanstveno tehnika sredstva i naine za prevenciju
kriminaliteta.
Kriminalistika postaje znanou jer : (1) izuava zakonomjernosti koje vladaju
u pogledu njezinog posebnog predmeta istraivanja. Kako istie Vodineli, V. (52,3-22) ona
otkriva, istrauje i prouava zakonomjernosti nastanka operativnih (spoznajnih) i dokaznih
informacija o kriminalnom dogaaju koje se odnose na kazneno djelo i njegovog poinitelja.
To je prvi element predmeta kriminalistike znanosti. (2) na osnovi spoznatih
zakonomjernosti, kriminalistika znanost razrauje znanstveno-tehnika sredstva i taktike
naine i metode otkrivanja, prikupljanja, fiksiranja, ispitivanja, ocjene i koritenja operativnih
i dokaznih informacija o kaznenom djelu i poinitelju. To je drugi element predmeta
kriminalistike, (3) istrauje i prouava kriminalistiku praksu. To je trei element predmeta
kriminalistike znanosti i (4) pronalazi znanstveno tehnika sredstva i naine za prevenciju
kriminaliteta. Prevencija je etvrti element predmeta kriminalistike znanosti i o njemu
nastavno govorimo. Treba imati u vidu da su zakonomjernosti koje istrauje kriminalistika
znanost vrlo kompleksne. injenini supstrat njenog istraivanja, dakle, posebni objekt
istraivanja je kombinacija socijalnih, prirodnih i tehnikih komponenti. Zato se u njenim
okvirima ispreplie sve ono to ima znanstveni prirodno-tehniki karakter i drutveno pravni
karakter.
Kriminalni dogaaj, kao dogaaj u kome je sadrano kazneno djelo i njegov
poinitelj, kao i objekt napada (objekt radnje) predstavljaju sustav, koji je sastavljen od vie
podsustava. Pri tome je drutvena komponenta odluujua. U genezi i viktimogenezi
kaznenog djela, kao i u njegovom izvrenju prisutan je materijalno-prirodno-tehniki supstrat.
Otkrivanje i istraivanje kaznenih djela ima i svoju prirodno-znanstvenu i tehniku
komponentu. Pri obradi kaznenih djela uzimaju se u obzir socijalni uzroci i uvjeti, motivi i
drugi socijalno-psiholoki momenti koji su proeti prirodnim i tehnikim. Zbog navedenog
kriminalistika tehnika, zvana i prirodno-znanstvena kriminalistika ne moe egzistirati kao

10
samostalna znanost, niti se iskljuivo njenim metodama i sredstvima mogu razjasniti i
uspjeno prevenirati kaznena djela. Ona je uvijek grana kriminalistike.
Predmet znanstvene spoznaje preventivne kriminalistike: Kako istie Modly,
D. (29,47) zadnjih godina uz visoko razvijenu represivnu kriminalistiku kao skupu pravila
koja se primjenjuju post delictum, razvila se i razvija se preventivna kriminalistika ija pravila
se koriste za djelovanje ante delictum, za spreavanje zloina. Rije je o posebnim sredstvima
i metodama preventivne kriminalistike. Specifinost predmeta preventivne kriminalistike je u
tome to se on pretpostavlja, jo nema kaznenog djela, nego se na temelju iskustva i prognoze
djeluje prije njegove pojave. Rije je o oekivanom kriminalitetu.
Preventivna kriminalistika ima istovremeno i samostalan i pomoni karakter.
Teite unutar preventivne kriminalistike stavlja se na usavravanje postojeih i pronalaenje
novih naina i sredstava znanstveno-tehnike prirode za spreavanje kriminaliteta. Pomoni
karakter preventivna kriminalistika ima ukoliko kriminalnoj i socijalnoj politici ukazuje na
mogunost profilaktikih mjera. Preventivna kriminalistika optimalno koristi podatke iz
podruja represivne kriminalistike i istovremeno razvija razliite oblike i metode
preventivnog rada (primarno policije) i znanstveno verificira brojne spoznaje i iskustva iz
preventivnog rada. Preventivnu kriminalistiku se ne smije konfundirati s preventivnom
djelatnou policije. To je drugi sustav energinih i neposredno tono odreenih mjera i radnji
primarno usmjerenih protiv ponaanja kojima se ugroava javni red i mir shvaen u najirem
smislu te rijei. Isto tako policijsku prevenciju ne treba poistovjeivati sa spreavanjem
kriminaliteta uope, dakle, oblikom socijalne prevencije.
Razmatrajui predmete znanstvene spoznaje kriminalistike moe se zakljuiti
da su zakonomjernosti koje istrauje kriminalistika vrlo kompleksne. injenini supstrat
njezinog posebnog predmeta istraivanja su kombinacije socijalnih, prirodnih i tehnikih
komponenti. Zato se u okvirima kriminalistike ispreplie sve ono to ima znanstveni prirodnotehniki i drutveno-pravni karakter.
Pavii, B. (39,5.) pod predmetom kriminalistike podrazumijeva ispitivanje
signala, nositelja poruke, pravila nastanka, prikupljanja, ispitivanja i ocjene obavijesti, te
njenoga koritenja u informacijskim sustavima izvan postupovne (operativne) djelatnosti i
kaznenog postupka, zatim stvarne provedbe djelovanja u vezi s tim. Tu se po autoru jasno vidi
posebnost predmeta kriminalistike kao samostalne znanstvene discipline. To su sadraji koji
ulaze u okvire predmeta kriminalistike kao znanstvene discipline.
Zadae kriminalistike znanosti
U vezi s predmetom istraivanja kriminalistike znanosti usko su vezane i
zadae kriminalistike. Kako navodi Pavii, B. (39,6-7), citiramo: Zadae kriminalistike kao
znanosti jesu sustavna istraivanja o njenom predmetu. Kriminalistika kao praksa ima zadau
da nastoji optimirati djelatnost istraivanja kaznenog djela. Usmjerena je na podatke,
obavijesti, izvore, naine, sredstva i uvjete prikupljanja saznanja, dakle, na gnoseologijske i
informacijske sadraje. U tom smislu postaje operacionalna, tehnologijska komponenta u
strukturi cjelokupnoga toka izvan postupovne i postupovne obrade kaznenog djela.
Prikupljanju saznanja neophodnih kaznenom postupku, kriminalistika pristupa sustavno, kao
cjelini meusobno povezanih radnji. Njima kriminalistika nastoji rekonstruirati prolost,
dogaaj kojega istrauje, a to je (vjerojatno) kazneno djelo ili pojedini isjeak te prolosti, kao
i osigurati neometani tok procedure kojoj je predmet razmatranja kazneno djelo.
Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da su kriminalistika znanost i kazneno
postupovna znanost u funkciji kaznenog materijalnog prava. Zbog tog prava de facto postoje i
te dvije znanstvene discipline, one su u njegovoj funkciji. Meutim, kao to navedene
discipline ne mogu egzistirati bez materijalnog kaznenog prava, tako ni kriminalistika

11
znanost ne moe egzistirati bez postupovnog kaznenog prava. Ona je u njegovoj funkciji. Bez
njega kriminalistika ne egzistira. U funkciji tog prava daje mu otkrivako-dokaznu operativnu
dimenziju.
Osnovna zadaa kriminalistike je rekonstruiranje prolosti dogaaja koji
indicira na postojanje kaznenog djela ili samog kaznenog djela ako je poznato od samog
poetka. Zadaa kriminalistike je i osiguranje neometanog toka operativne (neformalne) i
kazneno postupovne procedure istraivanja kaznenog dogaaja ili djela. Rije je o
kriminalistikoj proceduri. Markovi, T. (23,28) navodi slijedee zadatke kriminalistike. (1)
ispitivanje i utvrivanje naina izvrenja kaznenih djela, (2) utvrivanje naina otkrivanja
(pronalaenja), prikupljanja, pravnog i stvarnog fiksiranja dokaza koji ukazuju da je izvreno
kazneno djelo, 3) utvrivanje i upuivanje kako se na temelju pronaenih dokaza utvruje i
hvata poinitelj kaznenog djela, (4) pomaganje u pronalaenju najsvrsishodnijih metoda u
provoenju operativnih i postupovnih radnji i (5) upuivanje na svrsishodna sredstva u
prevenciji kriminaliteta.
Osnovne funkcije kriminalistike znanosti
Opa funkcija kriminalistike znanosti je stvaranje temelja za najuinkovitije i
najoptimalnije postupanje u cilju suzbijanja kriminaliteta. Ta opa funkcija kriminalistike
podrazumijeva tri pod funkcije : spoznajnu, konstruktivnu i komunikacijsku. Razraujui
naine i metode otkrivanja, istraivanja i dokazivanja kaznenih djela i njihovih poinitelja i
prenosei ih u svakodnevnu praktinu djelatnost suzbijanja kriminaliteta, kriminalistika
znanost se uklapa u opi sustav represivnog i preventivnog suzbijanja kriminaliteta.
Iz do sada izloenog proizlazi da kriminalistika kao cjelovita znanost istrauje
cjelokupnu represivnu i preventivnu djelatnost nadlenih represivno-preventivnih organa sa
stanovita otkrivanja, istraivanja i prevencije kriminaliteta u okviru svog predmeta spoznaje.
Navedeno je da je posebni predmet znanstvene spoznaje kriminalistike, dijalektiki gledano,
cjeloviti pojam i svojevrsni sustav naprijed analiziranih elemenata. Pri tome u strukturi
predmeta kriminalistike, kao i u svakoj drugoj znanosti treba razlikovati teorijske principe,
stavove i saznanja od preporuka upuenih praksi otkrivanja i dokazivanja kriminaliteta.
Predmet spoznaje kriminalistike znanosti treba promatrati kroz navedene tri
osnovne funkcije kriminalistike znanosti: (1) spoznajnu, (2) konstruktivnu u vidu razrade
novih znanstvenih metoda i sredstava i usavravanje postojeih, te stvaranje modela rada
kriminalista (optimalizacija algoritama) i (3) komunikativnu koja se manifestira u vidu
strunog osposobljavanja kriminalista. U tom smislu moe se govoriti o teorijskoj i
praktinoj kriminalistici.
Teorijska kriminalistika obuhvaa brojna pitanja iz podruja filozofije,
posebno gnoseolgije i epistemologije, psihologije, logike, sudske psihologije i psihijatrije,
teorije sustava, organizacije rada i sl. Ona se bavi spoznajno teoretskim pitanjima istraivanja
kaznenih djela, teoretskim temeljima kriminalistike znanosti, istinom u postupku i
sredstvima i metodama utvrivanja istine, misaonim modeliranjem, postavljanjem verzija,
negativnim injenicama, strukturom kriminalistike, odnosima meu pojedinim granama
kriminalistike i slinim pitanjima. Teorijsku kriminalistiku moemo oznaiti kao
kriminalistiku znanost u uem smislu. S druge strane represivna kriminalistika je skup
kriminalistikih pravila koja se primjenjuju pos delictum. Zadnjih godina uz visoko razvijenu
i sredinju cjelinu represivne kriminalistike, kao skupa pravila koja se primjenjuju post
delictum, razvijala se i razvija se preventivna kriminalistika, ija pravila se koriste za
djelovanje ante delictum, za spreavanje kaznenih djela. Radi se o posebnim sredstvima i
metodama preventivne kriminalistike, o emu je naprijed bilo rijei. Svakim danom se razne
informacije o fenomenologiji i etiologiji kriminaliteta slijevaju u policiju i tu obrauju, a

12
rezultati te obrade se koriste u njenom radu. Rije je o sve veoj ulozi kriminalistike
informatike i analitike. Distribuiranjem obraenih informacija razliitim drutvenim
subjektima o kriminalitetu informacijski sustav policije djeluje u funkciji preveniranja. Kako
je navedeno preventivna kriminalistika optimalno koristi podatke iz podruja represivne
kriminalistke i istovremeno razvija razliite oblike i metode preventivnog rada, primarno
policije i utire put kriminalistikoj informatici i analitici i znanstveno verificira brojne
spoznaje i iskustva iz preventivnog rada. itav niz operativno taktiko-tehnikih mjera i
radnji ima istovremeno represivni i preventivni karakter. Rije je o prevenciji kroz represiju.
Kriminalistika znanost prua praksi otkrivanja kaznenih djela i njihovih
poinitelja, istraujui njene zakonomjernosti, modele znanstvenog i strunog postupanja.
Ona se drugim rijeima bavi otkrivanjem zakonomjernosti nastanka operativnih i dokaznih
informacija materijalne i personalne prirode. Pri tome posebnu ulogu igra znanstveno
utemeljen model otkrivanja i dokazivanja kaznenih djela unutar kriminalistikih metodika.
Rije je o specijaliziranom modelu otkrivanja i dokazivanja, dakle, istraivanja pojedinih
kategorija kaznenih djela s teitem na fenomenolokim obiljejima tih djela uvjetovanih
mjestom, vremenom, nainom i sredstvom izvrenja, oblikom krivnje i drugim okolnostima i
identifikacijskim mjerama i radnjama. Rije je o sredstvima i interakcijama kojima se slue
suvremeni kriminalisti i koje se javljaju unutar tog modela i njegovim izlaznim veliinama.
Kriminalistika znanost prouava : (1) pojavne oblike i naine izvrenja
kaznenih djela uope i pojedinih kaznenih djela. Rije je o delinkventskoj taktici i tehnici, (2)
pojavne forme ivota prijestupnika. Toke 1. i 2. ine kriminalnu fenomenologiju, (3) praksu
suzbijanja kriminaliteta, (4) primjenu tekovina prirodnih, tehnikih i drugih znanosti pri
otkrivanju i dokazivanju kaznenih djela, (5) primjenu taktikih i psiholokih metoda i
sredstava istraivanja, (6) psihologiju istraivanja i suenja i (7) logike aspekte dokazivanja i
suenja.
Metodologija kriminalistike znanosti
Znanstvena djelatnost kriminalistike determinirana je njezinim ciljem, a to je
suzbijanje kriminaliteta. U ostvarivanju tog cilja veliku ulogu igraju kriminalistike metode
istraivanja i dokazivanja. Otkrivanje i istraivanje injenica u vezi s kaznenim djelima mora
se odvijati po pravilima kriminalistike i to lege artis. Kriminalistika znanost prua
svakodnevnoj kriminalistikoj praksi, na osnovi njenog praenja i izuavanja njezinih
zakonitosti, modele znanstvenog i strunog postupanja kriminalista. Kako istie Modly, D.
(29,48) kriminalistika znanost, kao i svaka druga znanost, primjenjuje ope znanstvene
metode prilagoene vlastitim potrebama, kao i svoje vlastite metode, specijalne
kriminalistike metode. To su specifine znanstvene metode imanentne samo kriminalistici.
Te posebne metode karakteriziraju kriminalistiku znanstvenu oblast. One su u uskoj vezi s
posebnim predmetom istraivanja kriminalistike. Proces spoznaje u oblasti kriminaliteta ne
smije biti proizvoljan i preputen nahoenju organa postupka. Primjena posebnih
kriminalistikih metoda uvjetovana je posebnim imbenicima, kao to je npr. vrsta
kriminalnog dogaaja, odnosno djela, kao objekta spoznaje. Spoznajna djelatnost kriminalista
moe se provoditi u otkrivakoj (heuristikoj) i kazneno postupovnoj (silogistikoj) formi.
Subjekti spoznajnog kriminalistikog procesa su kolovani kriminalisti. Cilj spoznaje je
otkrivanje i dokazivanje kaznenog djela i njegovog poinitelja i kriminalistika profilaksa.
Od opih znanstvenih metoda koje preuzima kriminalistika znanost za vlastite
potrebe, prevaliraju prirodno-tehnike metode. Neke od tih opih znanstvenih metoda
kriminalistika znanost preuzima bez posebnog prilagoavanja i preraivanja. Ipak, nije rije
o istoj mehanikoj primjeni tih metoda. One se transformiraju i aktivno prilagoavaju
potrebama kriminalistike znanosti. Te potrebe direktno su uvjetovane potrebama pred

13
istranog (pred kaznenog) i kaznenog postupka. Istovremeno u okvirima kriminalistike
znanosti svakodnevno se stvaraju sasvim nove, izvorne (originalne) kriminalistike metode u
okvirima kriminalistike traseologije, daktiloskopije, identifikacije, fotografije, psihologije
itd.
Kriminalni dogaaj i kazneno djelo su fizikalno-psihiki fenomen i kao takvi u
dijelu pripadaju prirodno-znanstvenim i tehnikim znanostima, a u dijelu drutvenim i
humanistikim znanostima.
Zbog potreba otkrivanja i istraivanja, kao i dokazivanja kaznenih djela unutar
kriminalistike znanosti vri se konstruiranje specijalnih kriminalistikih ureaja. Rije je o
kriminalistiko tehnikim sredstvima za rad na terenu koja mi za potrebe ovog rada nazivamo
operativno-otkrivakom kriminalistikom tehnikom i sofisticiranim ureajima za ispitivanja i
analize u forenzikim laboratorijima, koje za potrebe ovog rada nazivamo istranom ili
laboratorijskom tehnikom. Navedene kriminalistike tehnike treba promatrati u dijalektikom
jedinstvu, jer ova podjela ima samo didaktiki karakter. Ti operativni i laboratorijski ureaji
su iskljuivo namijenjeni i prilagoeni potrebama kriminalistike znanosti i prakse.
Operativna tehnika ima primarno otkrivaki karakter, a iznimno dokazni kada se operira s tzv.
stvarnim objektivnim nalazom u vidu tragova i predmeta kaznenog djela koji se moe koristiti
u dokazne svrhe neposredno od strane organa postupka bez pomoi strunjaka. Rije je o tzv.
stvarnim dokazima. Naalost njih je u kriminalistikoj praksi relativno malo. To su sluajevi
kada stvari govore same za sebe. Istrana ili laboratorijska tehnika primarno slui u
dokazne svrhe putem nalaza i miljenja vjetaka, a rjee u otkrivake svrhe.
Kriminalisti svih kategorija, svakim danom pronalaze sve novije i novije
modele rada (hodogrami) i usavravaju postojee algoritme operativnih taktiko-tehnikih
mjera i radnji, kao i istranih i postupovnih radnji. Kao sredstvo spoznaje u okvirima
kriminalistike znanosti ne javljaju se samo tehniki ureaji i razliiti materijali, nego i
pojmovi i termini (termini tehnici), kategorije i teorije. Rije je o pojmovnom aparatu
kriminalistike znanosti. Nepoznavanje kriminalistikih kategorija i pojmova dovodi do
prekida u komunikacijskoj mrei ili do zastoja, tekoa, smetnji i sl. meu kriminalistima
komunikacijski umovi. Rije je o semantikom problemu koji nastaje u razumijevanju
pojedinih termina i simbola kojima se koristi kriminalistika. Svaka profesija, struka i socijalna
grupa, pa tako i kriminalistika uvijek komunicira svojim tokovima, frazama i izrazima
kojima ne moe komunicirati s drugim pojedincima ili grupama, zato to za njih
kriminalistiki pojmovi i termini imaju sasvim drugo znaenje. Takav specijalni jezik
kriminalista kao grupe odraava stupanj grupne kohezije i dok se komunicira unutar grupe
nema nikakvih problema. Meutim im se takvim jezikom alju poruke izvan grupe nastaju
semantiki problemi koji mogu dovesti do prekida u komunikacijskom sustavu.
Kako je navedeno kriminalistika znanost razvija vlastite teorije koje su u
njezinoj iskljuivoj domeni kao to su : teorija kriminalistikog planiranja, teorija istraivanja
kaznenih djela, teorija ekspertizne djelatnosti, uenje o grupnoj pripadnosti, teorija
kriminalistike identifikacije, uenje o radu s indicijama i verzijama i sl. Kao posebno vane
kriminalistike teorije danas smatraju se: uenje o nainu izvrenja kaznenih djela (tehniki
modus operandi), uenje o mehanizmima nastanka i formiranja tragova (mehanizmi
odraavanja i/ili separacije), uenje o specifinim identifikacijskim obiljejima i grupnoj
pripadnosti, uenje o kriminalistikom traganju za osobama i stvarima, uenje o opim
principima metodike kriminalistikih vjetaenja (identifikacijskih, situacijskih i
dijagnostikih), teorija kriminalistikog prognoziranja itd. Posebnu ulogu u svakodnevnom
radu kriminalista igra proces konstruktivizacije koji se razvio unutar kriminalistike znanosti.
Rije je o sloenom misaonom procesu neposredno povezanim s operativnom i postupovnom
djelatnou kriminalista pomou kojega se, na temelju postupka identifikacije, razlikovanja,
analize i sinteze, apstrakcije i pribline generalizacije, utvruju granice meu odreenim

14
predmetima, njihovim svojstvima, odnosima, radi boljeg operiranja s njima. Rije je o
svojevrsnom misaonom apstrahiranju kriminalista i izdvajanju svojstava i odnosa predmeta
koji interesiraju kriminaliste. U okvirima kriminalistike znanosti razvijen je i proces
materijalizacije istranih situacija. To je postupak u okviru kojega se na osnovi analize i
sinteze i ocjene istrane situacije prihvaaju odreena rjeenja o kaznenom djelu i poinitelju i
realizira ih se. Sustav posebnih kriminalistikih teorija je vrlo dinamian. Svakako da razrada
i razvoj ope teorije kriminalistike povlai za sobom i promjene u podruju posebnih
kriminalistikih teorija. Svakodnevna integracija i diferencijacija znanstvenih znanja dovodi
do nastanka novih, posebnih kriminalistikih teorija, promjena starih, apsorpcije jednih teorija
po drugima i sl. Posebne kriminalistike teorije su temelj istraivanja i razrade sredstava,
postupaka i metodika istraivanja, te spreavanja zloina, koji zajedno tvore drugi dio
predmeta kriminalistike.
Sredstva, postupci i metode kriminalistike znanosti se grupiraju u odreene
sustave i stvaraju grane kriminalistike: kriminalistiku taktiku, tehniku i metodike. Svaka od
ovih kriminalistikih grana sastoji se od sustava odreenih znanstvenih postavki, koje se u
kriminalistikoj literaturi nazivaju ope postavke i sustava sredstava, postupaka i metoda
rada s dokazima (metodike) i sl. koji se temelje na tim postavkama. Ope postavke
kriminalistike taktike, tehnike i metodika predstavljaju ekstrakt sadraja posebnih
kriminalistikih teorija, iji sustav ovisi o tome gdje e se primjenjivati: u tehnici, taktici ili
metodikama. Sve to se navodi u opim postavkama sadrano je u posebnim
kriminalistikim teorijama, uzetim zajedno. Treba imati u vidu da istovremeno ne ulazi sav
sadraj posebnih kriminalistikih teorija u ope postavke, to vie zbroj opih postavki
nije jednak sadraju zbroja posebnih teorija. To znai da ope postavke iako su sustav
teorijskih znanja nemaju samostalno metodoloko znaenje na planu posebnih
kriminalistikih teorija. Kao sustav sastojaka posebnih teorija ope postavke ulaze u sustav
ope teorije kriminalistike, ali ne u svojstvu samostalnih strukturnih dijelova, ve kao uvjetno
grupiranje nekih njezinih kategorija i pojmova. Na taj nain treba unutar kriminalistike
znanosti ocjenjivati metodoloko znaenje opih postavki koje ne mogu zamijeniti ni
posebne kriminalistike teorije, niti opu teoriju kriminalistike. Isto tako niti posebne
kriminalistike teorije ne iscrpljuju sadraj ope teorije kriminalistike.
U okvirima kriminalistike znanosti u skladu s njenim zadacima i ciljevima
razvijaju se i kriminalistika vjetaenja (identifikacijska, situacijska i dijagnostika). Ona se
razlikuju od drugih vjetaenja (forenzikih) uz ostalo i po tome to metodologija rada ovih
drugih nije kriminalistika, nego ne kriminalistika. To znai da su sredstva i metode
kriminalistikih vjetaenja specijalne metode i sredstva, razliitih od onih koji se primjenjuju
u procesu drugih ne kriminalistikih vjetaenja i karakteristini su ba za kriminalistiku
znanost. Ukoliko su kriminalistika vjetaenja locirana unutar policije, govorimo o
policijskoj djelatnosti koju nazivaju znanstvena policija (police sciences). Vidimo da
kriminalistika znanost osim svoje metodologije koristi metodologije drugih znanstvenih
disciplina, ali kako istie Pavii, B. (39,5) ona to ini na poseban nain, redovito uz
prethodnu pretvorbu izvorne metode svojim posebnim ciljevima.
Treba imati u vidu i funkcijske istrane modele. Kljuni funkcijski strukturni
modeli predmeta kriminalistikog istraivanja unutar kriminalistike fenomenologije su : (1)
model situacije ostvarenja kaznenog djela, (2) model naina ostvarenja djela i (3) model
viktimizacije. Uz ove modele mogu se oblikovati i drugi funkcijski modeli. Opisani modeli
uspostavljaju izravnu vezu kriminalistike fenomenologije, kriminalistike taktike i kaznenog
prava. Njihov je zadatak stvaranje temelja za razradu taktikih pravila postupanja u
razjanjavanju kaznenog djela. Oni tako postaju polazitem kriminalistike metodike.
Meutim njihovo je sustavno mjesto u kriminalistikoj morfologiji. U praktinom smislu,
funkcijski modeli su temelj kriminalistikih operativnih evidencija.

15

Struktura (sustav) kriminalistike znanosti

Kriminalistika znanost je jedinstvena znanost. Iz praktikih i didaktikih
razloga dijele ju u dvije (dihotomija) ili tri grane(trihotomija). Tradicionalna do nedavno
iroko prihvaena dihotomija polazi od toga da kriminalistiku znanost tvore njena dva
znanstvena podruja, dvije grane : (1) kriminalistika taktika i (2) kriminalistika tehnika.
Zbog ubrzanog razvoja prirodnih i tehnikih znanosti, a time i kriminalistike znanosti
zadnjih godina izdvajaju se posebne taktike koje nazivaju kriminalistike metodike. Danas je
sve vei broj pristalica navedene trihotomije. aver i Vinberg (49,5-6) dijele kriminalistiku
znanost na opi i posebni dio. Opi dio obuhvaa pravila koja se mogu primijeniti u
istraivanju i rjeavanju bilo kojeg kriminalnog dogaaja ili djela. Posebni dio ili kako autori
kau posebna metodika uopava iskustva istraivanja kod pojedinih vrsta kriminalnih
dogaaja ili kaznenih djela i odreuje suglasno karakteristikama dane vrste kaznenih djela
najsvrsishodnije naine i metode istraivanja tih djela. Pitanje strukture kriminalistike
znanosti stalno je aktualno.
Smatramo da trihotomni pristup, o kome treba voditi rauna kod izrade
nastavnih planova za edukaciju kriminalista, vie odgovara prirodi i funkciji suvremene
kriminalistike znanosti. Rije je u stvari o tri podsustava kriminalistike znanosti kao
sustava. Ovi podsustavi su u funkciji kriminalistike znanosti funkcionalno ravnopravni i
dijalektiki najue povezani. Oni se paralelno, ravnopravno i opseno razvijaju u organskoj
povezanosti s kriminalistikom kao sustavom, tj. cjelinom. Svojstva i funkcije navedenih
podsustava determinirani su svojstvima i funkcijama kriminalistike kao znanosti, kao sustava
i ne mogu se odvojiti od njega.
Kriminalistika taktika- je grana, podsustav kriminalistike znanosti koja se
bavi pojavnim oblicima i nainima izvrenja kaznenih djela, motivima poinitelja i njihovim
ciljevima ( kriminalna ili delinkventska taktika i tehnika), strunim znanjima, vjetinama,
obiajima, navikama, shvaanjima, nainom ivota i psihologijom poinitelja kaznenih djela
(kriminalistika fenomenologija). Kada je rije o kriminalistikoj fenomenologiji treba voditi
rauna i o kriminalistikoj tehnologiji i tehnici zloina. Rije je o posebnoj grani
kriminalistike fenomenologije koja se bavi istraivanjem procesa zloina, dakle, procesom
njegovog ostvarivanja. Pri tome je teite na sredinjem dinamikom dijelu kaznenog djela,
radnji izvrenja i njenim ukupnim sastojcima, ukljuujui i posljedicu. Vie o tome vidi kod
Modly, D. I Korajli, N.(34,255.). Kriminalistika taktika prouava praksu otkrivanja,
istraivanja i spreavanja kriminaliteta, kako bi usavrila postojee naine (metode) i pravila i
pronala nove, koji svi slue otkrivanju, razjanjavanju i spreavanju kaznenih djela, a nisu
tehnike prirode. Njen cilj je pruanje kriminalistikoj praksi najoptimalnijih modela
ponaanja ope prirode, koji vae za sva kaznena djela. Konano ona vri organsko
povezivanje taktikih i tehnikih naina, ona udahnjuje ivot kriminalistikoj tehnici. Iz
navedenog proizlazi da je kriminalistika taktika ispravan i svrsishodan postupak kriminalista
u istraivanju kaznenih djela i u postupku traganja za njihovim poiniteljima. Ona je misaoni i
iskustveni proces pomou kojeg se kriminalistika procedura, kao djelovanje kriminalista sui
generis, usmjerava prema odreenom cilju i pri tome primjenjuju najsvrsishodnije
kriminalistike metode.
U konkretnom istraivanju pojedinih kategorija kaznenih djela, pravila
kriminalistike taktike omoguavaju da se odredi koja kriminalistiko taktika i tehnika
sredstva i metode treba u konkretnom sluaju primijeniti, na koji nain, kojim redoslijedom i
kada, da bi se postigli optimalni rezultati. Tu spada i odreivanje vrste, sadraja i redoslijeda
pitanja kod koritenja personalnih izvora informacija (ispitivanja osoba), postavljanje verzija,
koritenje indicija i sl. Pravila kriminalistike taktike koja se temelje na kriminalistikom

16
iskustvu i spoznajama razliitih znanosti (multidisciplinarnost) ne mogu se a priori
poznavati . Pojavni oblici kaznenih djela kao element krminalistike taktike su : vrsta i tip
kaznenog djela i nain njegovog izvrenja shvaen u najirem smislu rijei. U pitanju su
taktiko-psiholoke zakonitosti koje spadaju u ovu granu kriminalistike znanosti. Poseban
element kriminalistike taktike je delinkventska tehnika i taktika. To su razne metode i
sredstva koje primjenjuju poinitelji kaznenih djela pri izvrenju i prikrivanju kaznenih djela.
U okviru kriminalne fenomenologije, kao elementu kriminalistike taktike prikupljaju se,
sistematiziraju i prouavaju : (1) pojavni oblici kriminaliteta (kriminalna morfologija,
delinkventska tehnika i taktika) i (2) pojavne ivotne forme kriminalaca (kriminografija).
Pomou pravila kriminalistike taktike kriminalisti se suprotstavljaju kriminalnoj taktici
kriminalaca. Kriminalistika taktika prouavajui praksu otkrivanja i istraivanja
kriminaliteta, pronalazi zakonomjernosti kriminalistikih situacija, taktikih rjeenja i
kombinacija i stvara uenje o planiranju kriminalistike procedure policije i sudova, uenje o
verzijama i indicijama, prua modele i preporuke za najoptimalnije obavljanje kriminalistike
procedure organa represije, primarno policije, kako istie Modly, D. (33,284-286). Na ovom
mjestu potrebno je napomenuti da obzirom da je kriminalistika jedinstvena znanstvena
disciplina otpada ili se iskljuuje parcijalni pristup bilo sa stanovita kriminalistike taktike
bilo kriminalistike tehnike. I kriminalistika taktika i tehnika slue jedinstvenom cilju,
suzbijanju kriminaliteta. To je njihov jedinstveni i nedjeljiv zadatak. Primjena kriminalistiko
tehnikih sredstava bez taktikog cilja ili primjena kriminalistiko taktikih postupaka bez
kriminalistiko tehnikih sadraja ne moe biti u funkciji suzbijanja kriminaliteta.
Kriminalistika tehnika je grana (podsustav) kriminalistike znanosti koja se
bavi pronalaenjem, prouavanjem, prilagoavanjem i usavravanjem najpogodnijih
znanstveno-tehnikih metoda i sredstava za suzbijanje kriminaliteta, iz podruja prirodnih i
tehnikih znanosti, a u cilju otkrivanja, osiguranja, fiksiranja i tumaenja tragova i predmeta
koji su u vezi s kaznenim djelom u otkrivako-dokazne svrhe. Tragovi i predmeti u vezi s
kaznenim djelom u okviru kriminalistike tehnike nazivaju se objektivni nalaz. Putem
kriminalistike tehnike u pred kazneni i kazneni postupak uvode se znanstvene i tehnike
metode i sredstva sa svrhom otkrivanja i tumaenja tragova, predmeta i okolnosti u vezi s
kaznenim djelima, koji su od znaaja za otkrivanje i razjanjavanje kaznenih djela,
identifikaciju poinitelja, napadnutih i drugih objekata i sl. Izraz znanstveno-tehniki treba
tumaiti kao oznaku za sve metode i sredstva koji se temelje na primjeni rezultata prirodnih i
tehnikih znanosti.
Kriminalistika tehnika prouava zakonomjernosti nastanka kaznenih djela u
smislu njihove materijalne strane (mjesto, nain, sredstvo i vrijeme izvrenja,), pronalazi
specijalne (specifine) kriminalistiko tehnike metode i znanstveno-tehnika sredstva i
materijale za otkrivanje, objanjenje i dokazivanje kaznenih djela i njihovo spreavanje.
Preventivni aspekt kriminalistike tehnike dolazi do izraaja u izuavanju i pronalaenju
znanstveno-tehnikih metoda i sredstava za spreavanje kaznenih djela. Iz praktinih i
didaktikih razloga kriminalistiku tehniku se danas dijeli na operativnu i laboratorijsku ili
istranu, o emu je naprijed bilo rijei. Kriminalistiku tehniku naziva se i prirodnoznanstvena kriminalistika. U okviru kriminalistike tehnike razvijaju se posebne kautele za
primjenu tehnikih sredstava i metoda u postupku. U pravilu kod upotrebe tehnikih sredstava
i metoda trebaju biti ispunjeni slijedei uvjeti : (1) da je njihova primjena pravno doputena,
(2) da su ispunjeni uvjeti znanstvene utemeljenosti primjene, (3) da je primjena sredstava i
metoda u kriminalistikoj praksi isprobana (aprobacija) i (4) da se njihovom upotrebom to
manje povreuje psihofiziki integritet i dignitet osoba.
Kriminalistika tehnika u pravilu se dijeli na teorijsku i primijenjenu. Naelno
je prihvaena slijedea podjela primijenjene kriminalistike tehnike na : (1) identifikacijsku,
(2) registracijsku, (3) fotografsku i drugih tehnikih registracija, (4) traseoloku, (5)

17
operativnu, (6) balistiku, (7) istranu i (8) koja se primjenjuje kod nekih posebnih oblika
vjetaenja.
Unutar kriminalistike tehnike razvili su se i posebni kriteriji za izbor metode
kriminalistike tehnike. Za tu svrhu postoje slijedei kriteriji : (1) kriterij uinkovitosti, (2)
kriterij sloenosti koji se ispoljava u tome, da kod izbora dvije ili vie metoda ili sredstava
koji mogu dovesti do rjeenja problema uvijek treba izabrati i koristiti jednostavnije, (3)
kriterij etinosti koji znai da u radu treba primjenjivati metode i sredstva koji su etiki
prihvatljivi i (4) kriterij ekonominosti koji znai da se postigne rezultat sa to manje
trokova, ali to ne smije ii na tetu utvrivanja istine. (Modly, 33,286-287). Posebno vano
podruje unutar kriminalistike tehnike je podruje kriminalistike registracije.
Kada je rije o kriminalistikoj tehnici treba upozoriti na krminalistiku
ekspertologiju. Razvoj znanosti uope, a posebno kriminalistike trai da se u sustav
kriminalistike nastave u okviru kriminalistike tehnike ( ali i taktike ) uvede kriminalistiki
ekspertni sustav kao samostalni, ali integralni dio kriminalistike. Ova oblast izuava teoriju
kriminalistikih vjetaenja, kao sustav znanja o zakonomjernostima i na njima zasnovanim
metodama primjene. Zatim, predmet, objekt i strukturu metodika kriminalistikih vjetaenja,
organizaciju, provoenje, sustav i funkciju ekspertiznih institucija, odreivanje vjetaenja,
obaveze i prava vjetaka, prirodu procesa vjetaenja, ocjenu i koritenje rezultata vjetaenja
u otkrivako-dokazne svrhe.
Kriminalistike metodike su dijelovi kriminalistike u okviru kojih se
prouavaju i istrauju posebnosti (specifinosti) otkrivanja, istraivanja, dokazivanja i
spreavanja odreene vrste (tipa) kaznenih djela ili odreenog tipa kaznenog djela. Zovu ih i
posebna taktika. Svaka pojedina kriminalistika metodika istrauje i prouava posebnosti
primjene, konkretiziranja taktikih i tehnikih pravila, naina i sredstava za otkrivanje,
istraivanje i spreavanje odreenog tipa kaznenog djela. Vrste kriminalistikih metodika u
osnovi su determinirane rjeenjima u kaznenom zakonu. Obino su vezane uz glave kaznenog
zakona. Drugim rijeima kriminalistikih metodika ima toliko koliko ima grupacija kaznenih
djela. Pogreno je smatrati da kriminalistike metodike samo sintetiziraju naine i sredstva
kriminalistike taktike i tehnike. Za razradu metodika otkrivanja i dokazivanja pojedinih
grupacija kaznenih djela one koriste spoznaje i podatke drugih znanosti i tehnike i
prilagoavaju ih potrebama konkretne metodike npr. kod organiziranog i kompjutorskog
kriminala, terorizma i sl. Kriminalistike metodike su trei i zavrni dio kriminalistike
znanosti i to samostalan dio unutar postojee trihotomije, zavrna karika u njezinom lancu.
Sadraj kriminalistikih metodika je sustav teoretskih stavova, tehnikih sredstava i metoda,
taktikih naina i metodikih preporuka koje treba primijeniti u postupku prevencije,
otkrivanja i dokazivanja pojedinih kategorija kaznenih djela i njihovih poinitelja. Rije je o
svojevrsnom obliku instruktae. Drugim rijeima kriminalistike metodike danas,
predstavljaju zbir svih kriminalistiko taktikih i tehnikih znanja i njihovu stvaralaku
(kreativnu) primjenu u otkrivanju i razjanjavanju pojedinih kategorija kaznenih djela.
Kriminalistike metodike su specijalizirani dio kriminalistike znanosti u
kojem se obrauju razlike, pojedinosti i detalji pojedinih kategorija kaznenih djela. Sa
znanjem samo opih taktikih i tehnikih pravila kriminalisti nisu potpuno osposobljeni za
optimalno obavljanje svojih zadataka, jer ne raspolau zavrnim, zaokruenim znanjem.
Kriminalistiki podsustavi kriminalistika taktika i tehnika koncipirani su tako da se
znanstveno-tehnika sredstva i metode u pogledu njihove primjene prezentiraju u opem,
univerzalnom obliku, dakle, zajedniki za sve kriminalistike metodike. Ti podsustavi ue o
opim kriminalistikim karakteristikama kaznenog djela. Kriminalistike metodike
konstruiraju se po drugom naelu, po naelu konkretne instruktae i preporuka koje se odnose
samo na odreeni tip kaznenog djela, konkretnu kriminalnu situaciju tog djela i njegovog
poinitelja u njihovoj fenomenolokoj pojavnosti, individualnosti i dinamizmu. Vidimo, da su

18
kriminalistike metodike sustav strunih preporuka kako da se opa pravila i spoznaje taktike
i tehnike primjene na specifine uvjete i konkretne situacije svakog kaznenog djela
(operativne ili krivine stvari).
Iz izloenog proizlazi da kriminalistike metodike istrauju i prouavaju
zakonomjernosti i osobitosti nastanka, prikupljanja, fiksiranja, ispitivanja, ocjene i koritenja
operativnih i dokaznih informacija po tipu kaznenog djela, kao i osobitosti taktike i tehnike
provoenja informacijskog procesa upravo kod odreenog tipa kaznenog djela. Moe se rei
da je odnos kriminalistike taktike i metodika analogan odnosu izmeu opeg i posebnog
dijela kaznenog materijalnog prava. Kriminalistike metodike pruaju znanstveno utemeljen
model otkrivanja i dokazivanja kaznenih djela. Rije je o specijaliziranom modelu procesa
otkrivanja i dokazivanja kaznenih djela, dakle istraivanja pojedinih kategorija kaznenih djela
s teitem na fenomenolokim obiljejima delikata uvjetovanih mjestom, vremenom, nainom
i sredstvom izvrenja, oblikom krivnje i drugim okolnostima i identifikacijskim mjerama i
radnjama. Rije je o sredstvima i interakcijama kojima se koristi kriminalist i koje se javljaju
unutar tog modela i njegovim izlaznim veliinama.
Unutar kriminalistikih metodika treba osobito uvaavati kaznenopravni
pristup, modificirajui ga sukladno pravilima kriminalistike. Unutar kriminalistikih
metodika, po prirodi stvari, a i zbog metodolokih razloga posebnu panju treba posvetiti
kriminalistikoj fenomenologiji.
Osnova za izradu svake pojedine kriminalistike metodike je kriminalistika
karakteristika. Nju ine tipina kriminalistika situacija kao tipska svojevrsnost polazinih
informacija, nain izvrenja odreenog kaznenog djela, nain prikrivanja kaznenog djela,
tipini materijalni tragovi djela i poinitelja itd., ukupna situacija kaznenog djela, poinitelj tj.
njegova karakteristina obiljeja i rtva (viktimoloko-taktiki pristup).
Otkrivanje bogatstva sadraja, strana i veza stvarnosti koju nazivamo
kriminalitetom, mogue je samo kada se razvija itav sustav kriminalistike znanosti o kojem
je naprijed bilo rijei, ako se svaki dio kriminalistike promatra produbljeno i razraeno, ako se
ne zaustavlja na prvom nivou koji je neminovno uopen. U tome i jest uloga kriminalistikih
metodika.
U okviru kriminalistikih metodika posebnu ulogu igra morfologijska
tipologija i klasifikacija pojava kaznenih djela. Rije je o razvrstavanju pojava kaznenih djela
na temelju utvrenih kriterija u svrhu stvaranja funkcijskih istranih modela. To je sintetiki
kriterij razvrstavanja stvarnih pojava u ijim se okvirima apstraktni sastojci zakonskoga bia
kaznenog djela popunjavaju stvarnim, tipinim i posebnim sadrajima njihova ostvarenja i
tako konkretizirani razvrstavaju u odreene skupine. Rezultat takvog metodologijskog
postupka jest : (1) stvaranje tipologije pojave kaznenog djela, (2) istraivanje znaajki
pojedinih vidova ostvarenja i (3) stvaranje posebnih taktikih cjelina (kriminalistike
metodike).
Kriminalistika u anglosaksonskom podruju:
Kada je rije o kriminalistikoj znanosti uoavaju se prvenstveno pojmovnoterminoloke razlike izmeu kontinentalne kriminalistike i anglosaksonske, osobito amerike.
Kako emo nastavno ukazati te razlike se po nama primarno javljaju na jezinom podruju, a
ne i na sadrajnom, funkcionalnom. Markovi, T. (23,52.) navodi da je razvitak kriminalistike
u SAD-u zapoeo tri decenije kasnije nego u Evropi, ali zbog ekonomskih potencijala SAD-a
to zaostajanje je brzo prebroeno. Prvi kriminalistiki laboratoriji u SAD-u formirani su u
okviru policijskih slubi kao njihov integralni dio. Kako istie autor (ibidem) pionir
modernih policijskih metoda u SAD-u koje su istovjetne metodama znanstvene krminalistike
bio je August Volmer. On je osnovao 1923. godine pri policiji prvi kriminalistiki laboratorij u

19
SAD-u. Nakon toga kriminalistika znanost u SAD-u naglo se razvijala do danas nesluenih
granica.
Pavii, B. (39,9.) navodi da se npr. u 6. izdanju Black's Law Dictionary
iz 1991. godine kriminalistika oznauje kao science of crime detection based upon the
application of chemistry, physics, psysiology, psychology and other sciences. To se stajalite
u najnovijim amerikim izvorima donekle mijenja, ali je jo uvijek obiljeeno, kako
upozorava Pavii, B. dvostupanjskim (ali trokomponentnim) pristupom : 1. forensic science
ukljuuje: a) criminalistics ( s preteitim sadrajima kriminalistike tehnike) i b) forensic
medicine (koja sadrajno obuhvaa cjelokupno podruje sudske medicine i psihijatrije) koje
funkcijski sjedinjuje na znanstvenoj, didaktikoj i praktinoj osnovi, 2. criminal investigation
koja kao funkcijsko sjedinjenje prema najnovijim amerikim izvorima postaje a focus of
academic studyin which the impact of forensic science is felt more and more. Kako istie
Pavii, B. (ibidem) izraz kriminalistika u opisanom smislu prvi je upotrijebio MacMillan u
djelu Introduction to Criminalistics 1948. godine. U sadanje vrijeme kriminalistiki
sadraji su uklopljeni u vrlo velik broj sveuilinih nastavnih programa predmeta criminal
investigation, criminal justice i dr. Pionirima kriminalistike u SAD-u osim navedenog A.
Volmera su Paul P. Kirk (University of California) i Ralph F. Turner (Michigan State
University).
Nastavno emo ukazati na stavove nekih amerikih autora u odnosu na
kriminalistiku znanost. Namjerno smo odabrali neto starija izdanja. Tako Weston, P. B. i
Wells, K. M. (55,1) pod pojmom Criminal investigation (kriminalistiko istraivanje)
podrazumijevaju zakonito traganje za osobama i stvarima korisnim u rekonstruiranju
okolnosti zabranjenih aktivnosti ili proputanja i utvrivanje duevnih stanja osoba koja su ih
pri izvrenju kaznenih djela pratila (oblik krivnje-op.autora). Kako istiu autori rije je o
istraivanju (kriminalistikom) koje se kree od poznatog ka nepoznatom, vremenski
retroaktivno, iji je cilj utvrivanje istine. Autori taj pojam primarno veu uz rad policije.
O'Hara, C. E. i Osterburg, J. W. (37) pojam kriminalistika veu uz
kriminalistike laboratorije i kriminalistiku traseologiju.
Svensson, A. i dr. (48) pod pojmom Tehnike istraivanja lica mjesta
podrazumijevaju brojne kriminalistike sadraje, od mjera prve intervencije i prvog zahvata
policije, uloge istraitelja na licu mjesta, rad specijaliziranog osoblja na licu mjesta, sam rad
na licu mjesta, utvrivanje identiteta i sl. kao i rad s brojnim tragovima i predmetima u vezi s
kaznenim djelom. Na kraju autori daju metodike upute za rad na licu mjesta kod pojedinih
kaznenih djela (kriminalistike metodike).
Cunliffe, F. i Piazza, P. B. (10,5 ) pod pojmom kriminalistika (criminalistics)
podrazumijevaju primjenu znanstvenih metoda promatranja i analiza radi otkrivanja i
tumaenja materijalnih dokaza (physical evidence), a znanstvenike koji obavljaju te poslove
zovu kriminalisti. U osnovi pojam kriminalistike veu uz kriminalistike laboratorije i
kriminalistika vjetaenja.
Califana, A. L. i Levkov, J. S. (9,1) u uvodu istiu da se u knjizi navode brojni
naini kojima znanost pomae u otkrivanju zloina. Po njima u tome i jest bit kriminalistike.
Meutim oni veu taj pojam uz rad policije, rad na licu mjesta i rad u laboratorijima. Ono to
je bitno za naa razmatranja je injenica da autori upozoravaju da se sadraj knjige odnosi na
fundamentalna znanja iz kriminalistike, a ne na detaljna znanja iz podruja raznih znanosti.
Autori upozoravaju da se ta fundamentalna znanja iz kriminalistike temelje na znanstvenim
spoznajama, koje se ne navode i ne tumae. I ta knjiga se u svom sadraju primarno odnosi na
kriminalistiko tehnike operativne i laboratorijske sadraje.
O'Hara, C. E. (36,5 ) ima pristup koji je najblii pojmu kontinentalne
kriminalistike. Autor naglaava da je kriminalistiko istraivanje vjetina, a ne znanost, pa ga
stoga treba prije razmatrati kroz razna pravila i preporuke, a ne pravnih i inih rigidnih teorija.

20
S tim u vezi autor navodi da elementi intuicije ili sretna inspiracija u izboru metoda
kriminalistikog istraivanja utjeu na rezultat neovisno od metodike primjene raznih
zamornih metoda. Autor smatra istraivanje (investigation) primjenom vjetina. U knjizi prvo
govori o metodama istraivanja, zatim o radu na licu mjesta, o prikupljanju informacija iz
personalnih izvora, oblicima traganja za informacijama, ispitivanju osoba, nestalim osobama,
tajnom nadzoru i sl. Nakon toga govori o istraivanju pojedinih kategorija kaznenih djela
(metodiki aspekt), promatranju (ne opaanju), opisivanju i dr.
Iz navedenog proizlazi znatna arolikost po pitanju definiranja pojma
kriminalistika u SAD-u. Ona je po svemu uvjetovana sustavom kaznenih postupaka i
tradicijom.
U toku mjeseca lipnja skinuta je s Interneta obavijest
(www.calstatela.edu/academic/hhs/crmnlstx.htm ) poslana s California State University iz Los
Angelesa kojom se pozivaju interesenti za poslijediplomski studij iz kriminalistike radi
stjecanja znanstvenog stupnja magistra znanosti s podruja kemije. Kao uvjet za upis trai se
na strani kandidata da su zavrili teajeve iz osnova kaznenog prava, policijske organizacije i
uprave, sustava identifikacije osoba, forenzikih znanosti, kazneno postupovne istrage,
kompjutorske tehnike u kaznenom pravosuu, napredne kriminalistike, seminar o specijalnim
problemima u kriminalistici, sudskoj medicini u kriminalistici itd. Iz navedenog je vidljivo da
je rije o jednom kriminalistikom kolau.
U nekim zemljama pojmovna oznaka kriminalistike kao samostalne znanstvene
discipline je nepoznata. Umjesto tog pojma upotrebljava se izraz znanstvena policija kao
npr. u Italiji (polizia scientifica), koji pojam obuhvaa podruje primjene prirodnih i tehnikih
metoda u istraivanju kaznenih djela. U nekim anglosaksonskim zemljama dio kriminalistike
oznaava se kao forensic sciences (forenzike znanosti) i police sciences (policijske znanosti).
Kako istie Makra, A. (26,22.) razvoj kriminalistike nakon drugog svjetskog rata, i na Zapadu
i na Istoku najue je povezan sa sve sloenijim zadacima policije. Otuda neki kriminalistiku
zovu police sciences (police scientifique). S druge strane neki kriminalisti uzimaju pojam
police sciences ue, pa pod tim uglavnom obuhvaaju irok pojam kriminalistike tehnike
(operativne i laboratorijske) S tim u vezi Makra, A. (ibidem) navodi, citiramo : Dosljedno
tome, nastaje na podruju kontinentalne Evrope dioba kriminalistike tehnike na police
technique, koja obuhvaa manje sloene kriminalistiko-tehnike poslove, ukljuujui
jednostavnija kriminalistiko-tehnika ispitivanja, dok police sciences predstavlja
ekspertiznu funkciju, dakle, primjenu znanstveno tehnikih metoda u kriminalistici, i to
uglavnom u laboratorijima. Danas je pod utjecajem suvremenih kretanja u policiji nastala
samostalna disciplina koju zovemo znanstvena policija koja, pored kriminalistike, ini bitne
znanstvene elemente u radu suvremene policije. Ovakav pristup je po nama nepotpun i
neadekvatan. Prvo, kako smo istakli nije dobro pojam kriminalistike iskljuivo vezati uz rad
policije, jer pravila kriminalistike u svom radu primjenjuju i krminalisti zaposleni u drugim
organima (tuioci, suci i sl.). Drugo, na taj nain se razbija kriminalistika tehnika kao
jedinstvena grana kriminalistike znanosti, to je za teoriju i praksu kriminalistike opasna
tendencija. Dakle, policijska operativna tehnika nije samo policijska, iako preteito jest.
Drugo, metode znanstvene policije u koje spadaju ekspertize vezane su po nama primarno uz
tzv. kriminalistika vjetaenja u policijskim laboratorijima. Meutim, izvan policije postoje
brojni forenziki laboratoriji i instituti u kojima se provode za potrebe pravosua raznovrsna
vjetaenja po zahtjevu sudova. Inae po nama pojam criminal investigation u
anglosaksonskom pravu obuhvaa taktiko-tehniko-metodike sadraje kiminalistike
znanosti sukladno njenoj strukturi kako je dana u ovom radu i gledano kroz prizmu
kontinentalne kriminalistike znanosti. S druge strane forensic sciences obuhvaaju
podruje vjetaenja, dakle onaj dio kriminalistike tehnike koji kod nas zovemo
laboratorijska ili istrana tehnika, bez obzira gdje se vjetaenja odvijaju. U Evropi

21
laboratoriji za kriminalistika vjetaenja razvili su se prvenstveno pri policiji i koriste njenim
potrebama. S druge strane za potrebe sudova razvili su se tzv. sudski (forenziki) laboratoriji
locirani izvan policije pri raznim ustanovama, institutima, fakultetima i sl. Ishod vjetaenja u
vidu nalaza i miljenja vjetaka, bez obzira u kojem laboratoriju je izvreno vjetaenje, ako
je potovana postupovna forma predviena zakonom o kaznenom postupku moe postati
dokaz u kazneno postupovnom smislu nakon ocjene organa postupka. Nalaz i miljenje
vjetaka ne postaje dokaz, danas zvan nauni dokaz eo ipso, nego tek nakon ocjene organa
postupka. Upozoravamo da su pogreni pristupi onih teoretiara koji odvajaju
operativnu(otkrivaku ) tehniku za rad na terenu od laboratorijske ili istrane tehnike koja se
primjenjuje u laboratorijima tokom vjetaenja. Ta podjela po nama doputena je samo iz
didaktikih razloga. Naime, operativna tehnika uz ostalo slui za pribavljanje predmeta
vjetaenja, dakle, za primjenu laboratorijske tehnike. Rije je o objektivnim nalazima na licu
mjesta u vidu tragova i predmeta koji su otkriveni i osigurani za potrebe neposrednog
koritenja u dokazne svrhe (stvarni dokazi) ili putem vjetaenja. Zato se laboratorijska
tehnika ne moe odvojiti od operativne, osobito kada je rije o tzv. putu materijalnih
dokaza. Kako smo istakli, smatramo da su razliiti i pojmovni i praktini pristupi sadrajima
kriminalistike znanosti u Evropi i anglosaksonskim zemljama, prvenstveno SAD-u,
uvjetovani pravnim sustavima u pojedinim zemljama, postojeom krminalistikom praksom
kao i tradicijom. Po nama veina sadraja kriminalistike znanosti u Evropi u
anglosaksonskom pravu obuhvaena je pojmom criminal investigation (kriminalistiko
istraivanje), a manji dio pojmom forensic sciences (forenzike znanosti). Znanstveno
tehniki gledano nema razlike u primjeni pravila kriminalistike u Evropi i anglosaksonskim
zemljama, jer se ta primjena temelji na koritenju tzv. unutarnjih pravila pojedinih znanosti
i tehnike. A im su u igri pravila znanosti tehnike, onda razlika nema, jer su ona jedinstvena u
pogledu primjene za cijeli Svijet. Dakle sadrajno gledajui, po nama nema razlike u
primjeni pojedinih kriminalistikih pravila neovisno o vladajuoj strukturi kriminalistike
znanosti u pojedinim zemljama. Razlike se mogu javiti samo u podruju formalno-pravnih
uvjeta primjene tih pravila, koja variraju od zemlje do zemlje, ali ne i u sadrajnom smislu.
Ba ta okolnost da se pravila kriminalistike znanosti temelje na spoznajama suvremenih
znanosti i tehnike su zajedniki nazivnik za njihovu primjenu. To se najbolje vidi u
svakodnevnoj praksi. Nisam vidio kriminaliste iz brojnih zemalja koji nisu odmah nali
zajedniki jezik razmatrajui probleme kriminaliteta, bez obzira na pravna rjeenja u njihovim
zemljama i aktualnu strukturu kriminalistike.
U SAD-u na znatnom broju fakulteta prevladavaju multidisciplinarni programi.
Tako npr. na Sveuilitu u Sjevernoj Arizoni postoji program : Police Science and
Administration, u okviru kojeg se kao predmet studija mogu odabrati sadraji koji ine
kriminalistiku znanost. Na Sveuilitu Southeast Missouri State University odravaju se
predavanja iz kriminalistike, te praktine vjebe iz podruja prikupljanja i osiguranja
materijalnih dokaza na mjestu zloina i vjebe iz koritenja personalnih dokaznih izvora
(sasluanja, ispitivanja). Na Sveuilitu Berkeley u Kaliforniji jo 1950. godine otvoren je
odjel kriminalistike.
Uloga kriminalistike znanosti u suzbijanju kriminaliteta
Dananje stanje, dinamika, struktura i fenomenologija suvremenog
kriminaliteta ini borbu protiv te drutveno patoloke pojave vrlo sloenom i tekom.
Masovnost, trend stalnog porasta, osobito novih opasnijih i sloenijih oblika , sve vea
upotreba nasilja i prisutnost organiziranih oblika kriminaliteta, njegova internacionalizacija i
globalizacija i dr. oteavaju njegovo suzbijanje. Tamna brojka je svakim danom sve vea, a
sigurnost drutva sve manja. Kriminalitet je odavno postao globalni problem. Tehnici

22
kriminalaca danas se imperativno treba suprotstaviti tehnikom kriminalista. Poto suvremeni
kriminalci koriste postulate suvremenih znanosti i tehnike i organi represije moraju koristiti
znanstvene metode i sredstva u borbi protiv njih. Na taj nain se kriminalistika znanost kao
ukupnost znanstvenih metoda i sredstava za borbu protiv kriminaliteta javlja kao condicio
sine qua non.
Spoznaje kriminalistike znanosti osim u postupku otkrivanja dolaze do
izraaja i u postupku dokazivanja. Izvoenje dokaza na sudu uz primjenu pravila
kriminalistike znanosti, je od fundamentalne vanosti sa sudski dokazni postupak. Putem
pravila kriminalistike u dokazno pravo uvode se znanstvene metode i sredstva.
Marginalizacija nastave iz kriminalistike na nekim pravnim fakultetima u prolosti se danas
osveuje u praksi. Efemerna zastupljenost sadraja kriminalistike znanosti u nastavnim
programima na pravnim fakultetima javlja se kao artificijelno odvajanje pravnih od
injeninih pitanja, koja u svakodnevnom radu prethode pravnima. Pravo zbog njih i postoji.
Rije je o svojevrsnom anakronizmu.
Pravna znanost i kriminalistika znanost temelje se na dva principijelno
razliita misaona procesa. Pravno miljenje je u osnovi normativno pravno, koje se u biti
svodi na procjenjivanje. Kriminalistiko miljenje je znanstveno- injenino. Zato tamo gdje
se kriminalistika znanost protjeruje u podruje policije i policijske prakse dolazi do
osiromaenja pravilnog funkcioniranja kaznenog pravosua. Kriminalistika znanost kao niz
pravila o kriminalistikom postupanju tzv. kriminalistikoj proceduri je u svojoj osnovi proces
otkrivanja, utvrivanja i spoznaje. Kriminalistiko postupanje od sumnji do dokaza je
misaona i radna cjelina sui generis. Pri tome kako je naprijed navedeno kriminalistiki
misaoni proces mora imati izrazito rekonstruktivan karakter.
Kako istie Modly, D. (29, 55.) kriminalistiki radni, misaoni i dokazni proces
je apstraktna misaona radna shema. Pretpostavke za kriminalistiku djelatnost su: sposobnost
traenja, utvrivanja i registriranja podataka i injenica u smislu promjena u objektivnoj
stvarnosti, koje su u vezi s pokuanim ili izvrenim kaznenim djelima i koje se objektivno
mogu opaziti. Sve te promjene moraju se uoiti, shvatiti i psiholoki i traseoloki
dijagnosticirati, tj. ocijeniti i deifrirati kao posljedica odreenih kriminalnih uzroka. Rije je
o kriminalistikoj diferencijalnoj dijagnozi.
Kriminalist u okviru kriminalistikog misaonog procesa izvodi zakljuke iz
posljedica, on se kree od posljedica kaznenog djela prema njegovim uzrocima. Kriminalist
mora ocijeniti sve raspoloive informacije iz dostupnih materijalnih i personalnih izvora
informacija. Pri tome treba primijeniti specifine kriminalistike inventivne metode u cilju
objanjenja kriminalnog sluaja. Ovaj proces pretpostavlja na strani kriminalista poznavanje i
ovladavanje specifinim misaonim kategorijama kao to su : indukcija i dedukcija, analiza i
sinteza, selekcija, eliminacija, kumulacija, generalizacija, apstrakcija, logiko rasuivanje i
zakljuivanje itd. Pri tome kriminalist mora poznavati i vladati taktikim i tehnikim
kriminalistikim iskustvima i metodama, dakle, mora vladati sposobnostima kriminalistike
spoznaje koje se tiu deifriranja materijalnih nositelja informacija tzv. signala u vidu tragova
i predmeta kaznenog djela. Usporedo s procesom deifriranja mora se odvijati i proces
ocjenjivanja materijalnih nositelja informacija. Idui od posljedica prema uzrocima
kriminalist nastoji dobiti to vie odgovora na 9 zlatnih pitanja kriminalistike. Rije je o tzv.
kriminalistikoj diferencijalnoj dijagnozi, misaonoj rekonstrukciji, a po potrebi i realnoj,
kaznenog dogaaja ili djela pomou relikata iz prolosti. Pri tome treba imati u vidu da ti
relikti, zapisi, mogu biti materijalne prirode u vidu tragova i predmeta kaznenog djela
(signali) i idealne prirode kao zapisi u sivoj kori mozga kod ljudi tzv. engrami. Vjetina
logikog zakljuivanja je glavna karakteristika rada kriminalista (kriminalistike procedure), a
izvoenje dokaza i potvrivanje dobivenih zakljuaka temeljni zadatak. Rije je o posebnoj

23
intelektualnoj aktivnosti koju moraju razviti kriminalisti ele li otkriti i objasniti kazneno
djelo.
Kriminalistiki nain razmiljanja kriminalista diktiraju aktivnosti kojima se
oni bave. Primjena pravila kriminalistike omoguava kriminalistima prijelaz iz stadija
subjektivnog uvjerenja o postojanju ili nepostojanju injenica (relevantnih i irelevantnih) u
stadij objektivne spoznaje koja se moe kontrolirati metodama odreene znanosti. Osobitost
spoznajnog procesa kriminalista lei u njihovom fiziolokom i psiholokom spoznajnom
aparatu. Psiholoke karakteristike miljenja determinirane su posebnim tipovima problemskih
situacija i zadataka s kojima se tokom kriminalistike procedure susreu. Kako istie Pfister,
W. (45) kod kriminalista moraju postojati posebne strukture u miljenju, sustavi i modeli i
profesionalni misaoni zahvati u postupku njihovog djelovanja, kao i odreeno povezivanje
misaonih operacija i verzija i postojanjem unutarnjeg uvjerenja prilikom rjeavanja
istraivakih zadataka. Specifinost i sloenost kriminalistikog misaonog procesa uvjetovana
je specifinou zadataka koji stoje pred kriminalistima i koji u velikom dijelu ima
rekonstruktivan karakter.
Kad razmatramo razine borbe protiv kriminaliteta razlikujemo : (1) kriminalno
politiku, (2) kriminalno strateku i (3) kriminalistiko strateku. Kriminalistika strategija je
podruje znanstvenog istraivanja, koje se bavi pitanjima kako kriminalistikim mjerama i
radnjama ograniavati kriminalitet na globalnoj razini, uzimajui u obzir kriminalno politike
i pravne okvire, te naelo uinkovitosti. Drugim rijeima kako kriminalistikim mjerama
svladati kriminalitet kao cjelinu ili njegove pojedine dijelove, a ne pojedinana kaznena djela.
Neki teoretiari je tretiraju kao treu oblast kriminalistike uz preventivnu i represivnu. Kako
istie Dvorek, A. (13,75.) kriminalistika strategija je usmjerena na budui kriminalitet i
predstavlja jedno od sredstava kriminalne politike za realizaciju njezinih ciljeva. Ima znaajnu
ulogu u planiranju kriminalistikih mjera za spreavanje kriminaliteta. Kriminalistika
strategija trai uinkovitija rjeenja ne samo za poznate oblike kriminaliteta, ve i za nove,
one koji dolaze s novim tehnologijama i drutvenim promjenama (oekivani kriminalitet). U
osnovi razlikujemo teorijsku operativnu kriminalistiku strategiju i praktinu kriminalistiku
strategiju. Teorijska ima zadatak da putem znanstvenih istraivanja stvara suvremenu
koncepciju suzbijanja kriminaliteta na temelju znanstvenih analiza i prognoza. Praktina
operativna kriminalistika strategija je nacrt neposredne praktine aktivnosti suzbijanja
kriminaliteta i njegova primjena u praksi, plansko koritenje operativno taktikih i tehnikih
metoda, naina i sredstava u veem prostoru i vremenu s orijentacijom koja se uzdie iznad
pojedinog sluaja. Ona mora proizlaziti iz teorijska operativne kriminalistike strategije.
Osnovne komponente kriminalistike znanosti su otkrivaka i dokazna
komponenta. Na temelju njih se razvrstava cjelokupna kriminalistika djelatnost. U okviru
otkrivake (heuristike) kriminalistike prevalira sloboda djelovanja, neformalni karakter
postupanja i on je u pravilu u ingerenciji policije. Teite je na otkrivanju nepoznatog i
rekonstruiranju prolosti. U okviru uvjetno reeno dokazne kriminalistike, silogistike
(kriminalistike kaznenog postupka) teite je na dokaznom aspektu. Ta granica nije meutim
otro odvojena, jer se i u okviru heuristike kriminalistike koriste dokazi, primarno spoznajni,
indicijalni.
Etika kriminalistike znanosti
Kao i svaka znanost, kriminalistika je usko povezana s etikom, posebno kada je
rije o deontologiji kriminalista kao profesionalaca. Postupak otkrivanja i istraivanja
kaznenih djela i postupanje s poiniteljima moraju uvijek biti u skladu s naelom zakonitosti.
Istinu se moe otkrivati samo na osnovi zakonski prihvaenih i moralno opravdanih taktikotehnikih naina i metoda.

24
Deontologija u kriminalistikom radu osobito dolazi do izraaja u podruju
silogistike kriminalistike. Rezultati rada se moraju podvri strogoj i detaljnoj postupovnoj
analizi (kontroli) i tu se stvaraju pretpostavke za ocjenu djelotvornosti cjeline sustava
kaznenopravne zatite, ali i o njegovoj prikladnosti da osigura pouzdanu zatitu od
neosnovanih zahvata u linost pojedinaca ili prava fizikih i pravnih osoba. Kriminalistika
deontologija se ne temelji samo na pisanim pravilima postupanja. Ona mora biti komponenta
utkana u strukturu pojedine radnje i postupka u cjelini. Ona u prvi plan mora staviti strunu
sposobnost, profesionalnu odgovornost, objektivnost, kritinost i niz drugih osobina koje
igraju vanu ulogu u funkcioniranju konkretnog sustava kaznene represije. Ukazuje se
posebno potrebnom u dvojbenim situacijama nedoreenosti pravnih propisa, otvorenim
problemima upotrebe stanovitih sredstava u postupku razjanjavanja injenica i sl. Njeno je
znaenje u svakodnevnom radu organa represije mnogo vee od panje koja joj se poklanja.
Kad je rije o kriminalistikoj etici treba neto rei i o profesionalnom
policijskom moralu. To je sustav etikih obrazaca specifinih za policiju kao profesionalnu
grupu prema kojima se prilikom vrenja svoje strune aktivnosti trebaju vladati policajci. Taj
moral je usko vezan uz profesionalne obiaje u policiji. To je sustav obrazaca ponaanja
specifinih za policiju kao profesionalnu grupu po kojima se treba odvijati struna policijska
aktivnost. Profesionalni obiaji u policiji odreuju naine po kojima e se policijske aktivnosti
odvijati da bi se to uinkovitije izvrila drutvena uloga policije. To znai da svaki policijski
posao mora biti obavljen struno i pravovremeno, dakle, uz primjenu svih onih mjera koje se
u toj struci i konkretnoj situaciji smatraju potrebnima da on bude dobro obavljen. Osnovne
elemente profesionalnih obiaja u policiji treba ugraditi u nastavna planove i programe,
osobito kod kolovanja krminalista-policajaca.
Neto o edukaciji kriminalista
Kriminalistika kao znanost je logiki organiziran sustav teorija, pojmova,
informacija, saznanja. Svojstva i funkcije njenih podsustava odreeni su svojstvima i
funkcijama kriminalistike kao sustava i ne mogu se odvojiti od njega. Krug interesa
kriminalistike znanosti je mnogo iri od kazneno postupovne znanosti to trai
sveobuhvatnost, potpunost i interdisciplinarnost u procesu obrazovanja kriminalista. Pri tome
treba imati u vidu da se kriminalistika znanost bavi utvrivanjem i primjenom
najsvrsishodnijih metoda u suzbijanju kriminaliteta polazei od potreba drutva i njegovih
graana da se suzbija i ograniava kriminalitet.
Kriza u otkrivanju i suzbijanju kriminaliteta, struni konzervativizam
kriminalista, precjenjivanje uloge pravnih normi (normativizam) i sl. trai diferencijaciju
potreba obrazovanja i obuke kriminalista. Mora se raditi o irokoj humanistikoj naobrazbi, a
ne uskoj obuci za izvravanje kriminalistikih zadataka. Nastavni planovi i programi moraju
biti interdisciplinarni i treba biti uspostavljena ravnotea izmeu teoretske i praktine obuke.
Trai se programirano obuavanje kroz prizmu teoretskih spoznaja i iskustava iz prakse. Na
ovom mjestu istakli bi da pod znanjem kriminalista u ovom radu podrazumijevamo sintezu
informacija.
Vaan aspekt edukacije kriminalista je kontrola naina usvajanja znanja. Mora
se upravljati procesom studija. Studentima ne treba samo pruati zbroj gotovih informacija,
treba ih animirati da sami pribavljaju i obrauju relevantne informacije. Pri tome treba voditi
rauna o metodama selekcije i aplikacije informacija. Posebnu ulogu danas igraju
organizacijska znanja. Javlja se i aktualno pitanje : koja stara znanja iskljuiti iz procesa
obrazovanja, a koja nova unijeti u taj proces?
Treba imati u vidu da se obrazovanje kriminalista u osnovi moe provoditi kao:
(1) univerzitetski kolegij, (2) policijski kolegij i (3) poseban kolegij s naglaskom na

25
prevenciju kriminaliteta (preventivna kriminalistika). Pri tome treba imati u vidu da
djelovanje kriminalista u kompliciranom tehnolokom drutvu i bavljenje sve mobilnijom
populacijom zahtijeva obrazovanje, a ne samo obuku kriminalista. Kod prvog i drugog
kolegija treba biti adekvatno zastupljena zorna nastava u simuliranim stvarnim ivotnim
situacijama. Kriminalisti trebaju vjebati (praktina obuka) u ivotnim potencijalno opasnim
situacijama, progresivno opasnim situacijama za policajce i drutvo. Naalost to je u praksi
mogue provesti skoro iskljuivo u vezi s kriminalistima - policajcima. Takoer treba imati u
vidu da nastava treba obuhvatiti sadraje izvan tradicionalnih uloga kriminalista, kao oblik
djelatnosti drutvenih usluga i povezivanja s lokalnom zajednicom (community policing).
Interne tzv. resorske obuke su danas nedovoljne. U nastavi se trai irok, raznolik
interdisciplinaran i multidisciplinaran pristup. Uz ostalo danas se trai poznavanje etnikih i
kulturnih vrijednosti i obiaja na odreenom podruju, uloge religija i faktora nasljea itd.
Kriminaliste treba upozoriti da etniki korijeni ostaju i da kod nekih skupina nema trenda
asimilacije u novu drutvenu sredinu. Ostaju enklave.
Posebno je vano voditi rauna, ovisno o profilima kriminalista koji studiraju,
na koji nain i u kom obimu e u nastavi biti zastupljeni sadraji preventivne, represivne i
teorijske kriminalistike.
Velika je uloga case work-a (case study). Na taj nain dobivaju se saznanja
o suvremenom kriminalitetu i objektivnim ivotnim situacijama. Vanost vizualizacije nastave
je dobro poznata. Upozoravamo da nastavni planovi i programi moraju biti prilagoeni
potrebama odreene sredine i zahtjevima aktualnog kriminaliteta. Obzirom na brz razvoj
kriminaliteta i njegovu migraciju ti planovi trebaju biti vrlo fleksibilni i aurni. Treba voditi
rauna i o specijalizaciji kriminalista, pa im pred kraj studija pruiti vea znanja iz podruja
na kome e raditi (usmjerenje). Obzirom na funkciju suvremenog kriminaliste po nama vei
dio nastave treba biti proveden za kolovanje tzv. all round kriminalista, a pred kraj
kolovanja, kako je navedeno ii na usmjerenja. Problem je to se za takav program nastave
moraju unaprijed znati potrebe drutva za odreenim profilima kriminalista, kako aktualne
tako i oekivane. Drugim rijeima plediramo za kombinaciju stjecanja specijalistikih i opih
kriminalistikih znanja. Bez toga kriminalisti u praksi ne mogu postii vrhunske rezultate.
Progres je stvar nunosti, a ne neije volje. Svijet se danas nalazi u punom jeku
grandiozne znanstveno-tehnike revolucije ije rezultate koriste kriminalci, pa po logici stvari
trebaju i kriminalisti. Kibernatizacija odreenih kriminalistikih poslova, osobito
kriminalistiko-tehnikih, upotreba elektronsko raunarskih strojeva, stalni razvoj
matematikog aparata (teorija vjerojatnosti, matematika logika, teorija informacija, teorije
algoritama, teorije automata, teorije raspoznavanja likova, matematikog modeliranja i sl.) i
sredstava raunarske tehnike za raunske operacije npr. za potrebe odreenih vjetaenja i dr.
trae odreenu zastupljenost u nastavnim planovima i programima. Uinjen je veliki
napredak u primjeni matematikog arsenala i elektronsko-raunalnih strojeva za otkrivanje
kvantitativnih zakonomjernosti pojava koje su karakteristine ba po svojoj raznovrsnosti npr.
analitika metoda utvrivanja identiteta osoba po fotografiji, utvrivanje granica variranja kod
vjetaenja rukopisa, izrada i razrada koliinskih metodika za ispitivanje fizikalno-kemijskih
ispitivanja predmeta i sl. Postoji mogunost pretvaranja video informacija u brojane signale i
njihovo ispitivanje radi davanja kriminalistiko-tehnikog miljenja, pa o tome takoer treba
voditi rauna.
Isto tako u okviru nastavnih planova i programa treba voditi rauna o
adekvatnoj zastupljenosti sadraja vezanih uz kriminalistiki ili policijski menadment koji
obuhvaa izvravanje brojnih zadataka koji proizlaze iz upravljanja, rukovoenja, kontrole
upravljanja, izvrenja obrazovanja u struci i proizvodnje uspjeha. Zadatak je menadmenta
u postavljanju cilja i njegovom razbijanju na vie segmenata, te usmjeravanje i upravljanje
realizacijom cilja. Samo se tako mogu na optimalan nain koristiti kriminalistiko taktiki,

26
tehniki i metodiki naini i sredstva i kontrolirati postavljanje i izvravanje optimalnih
ciljeva i zadataka. Ovlatenja i zadaci daju se grupama i pojedincima koji su najkompetentniji,
koji imaju najbolju stvarnu strunu kvalifikaciju.
Smatramo da pri primjeni specifinih metoda u znanosti kakva je kriminalistika
treba svjesno polaziti od neke filozofske teorije, metode i svjetonazora. Kriminalistiku i
kazneno pravo nije mogue zamisliti kao iste znanosti bez ovakve ili onakve filozofske
koncepcije. Metodoloko znaenje filozofskih kategorija je toliko, da se bez njih ne mogu
shvatiti teorije posebnih znanosti kao to su uenje o sudskoj istini, kriminalistikoj
identifikaciji, mjestu kazneno postupovne znanosti u sustavu drutvene sigurnosti i sl.
Posebne znanosti moraju posuditi odreene filozofske kategorije, njihove glavne principe i
osnovne pojmove. Tako npr. dijalektika metoda izraava ope metodoloke principe procesa
spoznaje, koji omoguavaju stvaranje opeg sustava metoda kriminalistike kao znanosti
(promatranje, mjerenje, opisivanje, kompariranje, eksperiment i sl.).
Svaki znanstveni rad je proet ideologijom razliitih stupnjeva i povezan je
najee posredno s drutvenom praksom kao njen izraz ili negacija i ima ideoloku
orijentaciju i klasni karakter, pogotovo u drutvenim znanostima. U kriminalistici postoji niz
pitanja koja nisu specifino pravne prirode. Rije je o ope spoznajnim teoretskim filozofskim
pitanjima. Iako na ta pitanja odgovor mora dati filozofija to istovremeno ne znai da to mogu
uiniti filozofi zato, jer im nedostaje poznavanje strune materije. Postoje teoretiari koji jo
uvijek mjere probleme suvremene kriminalistike s idealistikih i metafizikih pozicija, a da
toga esto nisu svjesni npr. u oblasti utvrivanja istine koja se po njima moe stupnjevati.
Istina je jedna, ili je ima ili je nema. Razvoj kriminalistike znanosti uvjerljivo svjedoi da je
nuno rjeavati pitanja suvremene znanstvene spoznaje uz pomo dijalektike, koja ne samo da
je opa teorija, nego i opa metoda znanstvenog istraivanja.
U procesu edukacije kriminalista treba voditi rauna i o kriminalistikom
inenjeringu. Rije je o poduzimanju odreenih mjera i radnji iz djelokruga rada policije,
tuilatava i sudova pravovremeno, na odgovarajui nain i sukladno pravilima kriminalistike,
kao i pozitivnim pravnim propisima. Do njega se dolazi razliitim operativnim i istranim
radnjama i mjerama.
Na kraju ovih izlaganja istiemo da u nastavne planove i programe treba
ugraditi rjeavanje teoretskih i praktinih problema kod istraivanja pojedinih kaznenih djela
tzv. brain storming. Ono je usko povezano s navedenom analizom i ralambom pojedinih
sluajeva (case study). U toku ralambe pojedinih sluajeva studenti trebaju pokazati
usvojena znanja i vjetine iz kriminalistike. Scenarij za pojedini sluaj moe se predoiti tako,
da se sluaj razmotri u cjelini ili postupno. Na taj nain studenti su suoeni sa situacijom koja
se stalno mijenja tzv. otvorena hipoteza i koju oni moraju rjeavati.
Trebalo bi organizirati posjete studenata raspravama na sudu i prisustvovanje
provoenju oevida (uviaja) kada je to mogue. U vezi s navedenim treba naglasiti posebnu
ulogu u nastavnom procesu praktinih vjebi (praktikum).
Tokom edukacije kriminalista treba sadrajima kriminalistike znanosti
pripremiti kriminaliste za rad na suzbijanju kriminaliteta i rukovoenje kriminalistikim
poslovima, ovisno obrazovnoj razini. Planom i izvoenjem vjebi (tzv. situacijska
kriminalistika) treba postii da povezanost znanstvene teorije i primijenjene prakse postane
potpuno jasna. Posebno treba teiti da se budui kriminalisti osposobe za : (1) ispravno
shvaanje kriminalne situacije, njezino problemsko ocjenjivanje, razvijanje sposobnosti za
alternativna odluivanja kod donoenja odluka i njihovo obrazlaganje u stoernim ulogama i
sudjelovanje u ostalim kriminalistikim zadacima, (2) provoenje odluke, angairajui pri
tome raspoloive snage taktiki ispravno, te u stoernim ulogama sudjelovanje u tom zadatku,
(3) shvaanje i ocjenjivanje znaenja i karaktera aktualnosti zakonskih i pod zakonskih
propisa u vezi s konkretnim zadacima utemeljenim na iskustvu i naelima kriminalistikog

27
postupanja, (4) raspolaganje temeljnim znanjima iz podruja kriminalistike tehnike koja
omoguavaju rukovoenje pri provoenju postupovnih i kriminalistikih radnji i mjera u
skladu sa znaajem sluaja i naelima kriminalistike znanosti i (5) stalno ralanjivanje i
usavravanje svog taktikog i tehnikog znanja.
Iz navedenog proizlazi da je obuavanje kriminalista sustavno razvijanje
sklopa ponaanja koji ine stavovi, znanja i vjetine i koje se trai od kriminalista da bi na
odgovarajui nain izvrili dani zadatak ili rad. Ono je esto ukljueno u daljnje obrazovanje
ili je povezano s njim. Iskustvo u uenju koristi se sve vie i sve ee da bi se povezao
pojam obuavanja i obrazovanja. Unutar obuavanja razvijaju se i moralne vrijednosti i
shvaanja vezana uz polje rada kriminalista. Posebnu ulogu igra pri tome obuavanje
kriminalista putem simulatora. Za razliku od obuavanja kriminalista u uobiajenim
svakodnevnim stvarnim uvjetima rada, postoji i obuavanje koje se provodi izvan tog rada
(izvan stvarne situacije rada) u sluajevima kada se sloenim i/ili kritinim zadacima mora
pokloniti vea panja. Ovo obuavanje ukljuuje neki oblik simulacije. Pri tome treba imati u
vidu karakteristike svakog simulatora za obuavanje. Tako u osnovi razlikujemo slijedee
simulatore : (1) koji pokuavaju predoiti stvarnu ivotnu situaciju u kojoj se obavljaju
kriminalistike operacije, (2) koji omoguavaju svojim korisnicima odreeno ovladavanje
situacijom i (3) koji su usmjereno smiljeni tako da se izostavljaju odreeni nevani dijelovi
stvarne situacije djelovanja.
Posebnu panju u procesu edukacije kriminalista treba posvetiti problemima u
komuniciranju meu kriminalistima kao profesionalcima. Rije je o moguim problemima
koji dovode do prekida u komunikacijskoj mrei ili do zastoja, tekoa, smetnji itd. Ilustracije
radi navode se slijedei problemi : (1) Razliitosti u semantikom tumaenju poruka.
Pojedinci mogu interpretirati odreene poruke razliito, osobito kada je rije o meunarodnoj
suradnji. Rije je o razliitostima semantike interpretacije koja nastaje izmeu procesa
kodiranja i dekodiranja, (2) Selektivna percepcija. Kriminalisti shvaaju odreene poruke ili
obavijesti na vlastiti nain. Zato se u okviru selektivne percepcije blokira nova obavijest,
osobito, ako je u suprotnosti s onim to primatelj obavijesti vjeruje. Ona je rezultat stereotipa
koji predstavlja zastoj, barijeru u komuniciranju. Stereotipi utjeu na selekciju u percepciji
tako da se u komunikaciji tei uti samo ono to ide u prilog tih stereotipa, (3) Nerazvijene
vjetine sluanja. Kriminalisti trebaju znati sluati druge. Kada je rije o rukovoditeljima oni
trebaju prihvatiti neverbalne i emocionalne reakcije u pojedinim situacijama i sl. drugih.
Sluanje treba razviti kao vjetinu doziranja poruke, ako ujemo samo pola a ostalo sami
dogradimo vrlo brzo dolazi do prekida u komuniciranju. Dobar kriminalist, osobito
rukovoditelj mora znati dobro sluati, (4) Vrednovanje stavova. Primatelj obavijesti uvijek
vrednuje primljene obavijesti kroz prizmu svojih prihvaenih stavova. Budui da poiljatelj i
primatelj obavijesti imaju razliita iskustva i razliite stavove, dolazi do razliitih procjena
onoga to se porukom eli rei, (5) Vjerodostojnost izvora informacija. Onaj tko prima poruku
mora biti siguran u vjerodostojnost izvora obavijesti i taj stupanj povjerenja u izvor odreuje
odnos prema primljenoj poruci, to ne znai da sama poruka mora biti vjerodostojna, (6)
semantiki problem nastaje u razumijevanju pojedinih termina i simbola. Svaka profesija,
struka i socijalna grupa uvijek komunicira svojim tokovima, frazama i izrazima kojima ne
mogu komunicirati s drugim pojedincima ili grupama zato to bi za njih imali sasvim drugo
znaenje. Takav specijalni jezik grupe odraava stupanj grupne kohezije i dok se
komunicira unutar grupe nema problema. Meutim, im se takvim jezikom alju poruke izvan
grupe nastaju semantiki problemi koji mogu dovesti do prekida u komunikacijskom sustavu,
(7) Filtriranje informacija. Rije je o obliku manipulacije s informacijama na odreenoj toki
gdje onaj koji treba poslati informaciju dalje po vlastitom nahoenju filtrira neke stvari koje
mogu kasnije iskriviti informaciju i njezin smisao. Ovdje nije rije o filtriranju policijskih
informacija namijenjenih obavjetavanju javnosti koje se javlja kao nuno zlo. Ali, i u ovom

28
potonjem sluaju treba potovati naelo istinitosti, pravovremenosti, objektivnosti i sl., (8)
Vremenski tjesnac. To je znaajna barijera u komuniciranju kada je rije o kriminalistima,
osobito kada je rije o rukovoditeljima koji nemaju dovoljno vremena za pravo komuniciranje
s podreenima. Zbog ovog imbenika rukovoditelji trae kratke izvjetaje (briefing), primaju
izvjetaje stojei i sl. Takav pristup je s organizacijskog stajalita neprihvatljiv, jer rezultira
kratkim, nerijetko nevjeto sroenim informacijama koje ne odraavaju prave rezultate ili
pravi smisao. To takoer ne utjee dobro na meuljudske odnose, (9) Preoptereenost ili
pretrpanost komunikacijama i informacijama. Informatika tehnologija omoguava
prikupljanje velikog broja informacija, ali ih istovremeno ne prerauje u odgovarajuem
obliku za pojedine razine komuniciranja i rukovoenja. Dolazi do bombardiranja
informacijama, to dovodi do prekida u informacijskom sustavu. Unapreivanje
komunikacija u organizaciji stalni je zadatak rukovodne strukture i ona mora nastojati da svi
razumiju ono to moraju razumjeti.
u
Kvalitete suvremenog kriminaliste
Pravilan izbor i pravilno kolovanje kriminalistikih kadrova jedan je od
najznaajnijih preduvjeta za uspjeno suzbijanje kriminaliteta. Specifinost slubi koje se
bave suzbijanjem zloina i naglaena opasnost od moguih profesionalnih deformacija trai
na strani kriminalista visoke standarde. Ti su standardi razliiti u razliitim dravama, ali kao
opeprihvaeni standardi kriminalista danas vrijede slijedei standardi : (1) Psihofizike
prirode : u smislu tjelesne prikladnosti i pristojnog izgleda, fizike kondicije, postojanja
zdravih i funkcionalno dovoljno osjetljivih osjetila, dara dobrog zapaanja, dobrog pamenja,
sposobnosti kombiniranja, inteligencije, imaginacije, loginog i razboritog naina razmiljanja
koje omoguava pravilno rasuivanje i odluivanje, mirnoe i sposobnosti samosavladavanja i
u najsloenijim i neoekivanim situacijama, stalne tjelesne spremnosti (kondicioniranost) i
sposobnosti brzog refleksnog djelovanja, iskustva, ustrajnosti, strpljivosti, mentalne
sposobnosti i znanja za rukovodne djelatnosti, dozirana sumnjiavost itd., (2) Karakterne
osobine: beskompromisno potenje, bez upotrebe obmana i trikova, davanja lanih obeanja
ili obeanja koja se ne mogu ili ne smiju ispuniti, bez upotrebe prijetnji ili prisile radi iznude
iskaza, nekorumpiranost, bez davanja koncesija motiviranih prijateljstvom, ljubavlju,
razumijevanjem, energinost i ustrajnost, samokritinost i sposobnost primanja opravdane
kritike, nepostojanje predrasuda po bilo kom osnovu i sl. Kriminalist mora biti hrabar,
senzitivan i taktian, (3) Emotivne prirode : sklonost i ljubav prema izabranom pozivu
kriminaliste i poslu koja omoguava savladavanje svih napora, izlaganje opasnosti, kritici
(opravdanoj i neopravdanoj) i sl., (4) Poznavanje propisa i kriminaliteta : dobar kriminalist
mora poznavati zakonske i pod zakonske propise koje primjenjuje u svom radu, pravila
kriminalistike i srodnih znanstvenih disciplina. Pravni propisi predstavljaju pravnu osnovu za
rad kriminalista, a poznavanje postulata kriminalistike znanosti i drugih znanstvenih
disciplina strunu osnovu za rad kriminalista. ivotno, konkretno poznavanje kriminaliteta,
ljudi, drutvenih odnosa, ivota uope, temeljni je preduvjet za primjenu teoretskih znanja u
praksi. Takvo znanje kriminalist moe stei samo stalnim i upornim uenjem. To mu
omoguava da bude up to date. Poznavanje ljudi i psihologije, osobito kriminalistike
psihologije (psihologija koja se primjenjuje unutar kriminalistike znanosti) nuan su uvjet za
uspjeno kriminalistiko postupanje. Kriminalist mora biti dobar psiholog zdravog razuma,
mora se adekvatno izraavati, mora poznavati obiaje i navike kriminalaca, njihov jezik, mora
se koncizno pismeno izraavati itd. Katalog kvaliteta suvremenog kriminaliste je mnogo vei
od navedenih kvaliteta, koje su date ilustracije radi. Posebno bi istakli potrebu
depersonalizacije kriminalista u smislu njihove nepristranosti prilikom donoenja odluka. Oni
se moraju osloboditi osobnih sklonosti, stavova, predrasuda, strasti i posebnosti, a donoenje

29
odluka mora se temeljiti na nepristranom gledanju na osobe, ljudske odnose i drutvo u
cjelini. De facto rije je o obliku personalizacije sui generis u smislu takvog formiranja
linosti kriminalista da oni u potpunosti prihvaaju ope usvojena stanovita u drutvu. O
navedenom treba voditi rauna u procesu edukacije kriminalista.
Zakljuna razmatranja
Kriminalistika danas egzistira kao samostalna znanost jer raspolae vlastitim ,
opim i posebnim objektom prouavanja i istraivanja ( spoznaje) , jer ima specifian pristup
u prouavanju i istraivanju svojih objekata spoznaje i posebne samostalne metode i sredstva
istraivanja (metodologija), ima svoju unutarnju strukturu, svoj pojmovni aparat, ima vlastite
teorije, naela, fond sistematiziranog znanja u obliku pravila, koja na odreenom podruju
omoguavaju ostvarivanje novih znanstvenih spoznaja, otkrivanje novih, dosad nepoznatih
injenica i zakonitosti. Kriminalistika danas, je jedinstveni sustav principa, teorija i
spoznajnih metoda. Njen vlastiti predmet prouavanja i istraivanja povezan je s praksom koji
slui kao jedan od osnovnih kriterija istine. Zbog navedenog po nama kriminalistika ispunjava
uvjete koji se danas trae za egzistenciju neke znanosti.
Kazneno materijalno i postupovno pravo nisu ni teorijska ni metodoloka
osnova za kriminalistiku znanost. Kriminalistika znanost ne ostvaruje samo postupovne
zadatke. Ona se bavi brojnim problemima koji su izvan kruga interesa kazneno postupovne
znanosti. Kriminalistika ne proizlazi iz principa kaznenog postupovnog prava i ne
pretpostavlja primjenu njegovih teoretskih principa. Drugo je pitanje to se pravila
kriminalistike moraju primjenjivati u skladu s opim principima kazneno postupovnog prava,
kada se primjenjuju u pred kaznenom i kaznenom postupku. U drugim sluajevima njihova
primjena je ograniena zatitom ljudskih prava i drugih ustavnih kategorija i kriminalistikom
etikom. Kriminalistika ne polazi od teorijskih principa bilo koje kaznene znanosti, ona ima
svoje vlastite teorijske principe. Zato i jest samostalna znanost.
Kriminalistika osim to je znanost je istovremeno i struka. Bitna karakteristika
spoznajne djelatnosti u okvirima kriminalistike znanosti je njezina heuristinost. Drutveni
karakter kriminalistike znanosti dolazi do izraaja kroz praktinu primjenu njezinih
postulata. Ona se javlja i kao praktina strana drutvene djelatnosti . S tog stanovita ona je i
struka jer koristi znanstvene metode i vri znanstveno utvrivanje injenica u vezi s
rjeavanjem konkretnih kriminalistikih problema i zadataka, dakle, ima svoju neposrednu
praktinu primjenu. To znai da posjeduje kompleks poslova i problema koje u okviru struke
kriminalisti, kao strunjaci moraju znati obavljati na profesionalnom strunom nivou.
Kriminalistika struka ima svoj vlastiti pristup problemima kriminaliteta i svoje metode
rjeavanja tih problema, iju osnovu ine razliite znanstvene metode.
Za kriminalistiku znanost nije bitno kojoj nauci koja metoda ili spoznaja
pripada, nego da li ta metoda moe korisno posluiti u rjeavanju konkretnih kriminalistikih
problema. Budui da obrazovanje za struku znai kondenziranje razliitih znanstvenih
spoznaja u smislu nekog znatno definiranog cilja, kriminalistika struka mora nuno biti
multidisciplinarna.
Kriminalistika znanost predstavlja svojevrsni kondenzat svega pozitivnog u
znanstvenom i iskustvenom smislu. Istovremeno ona, u odnosu na kaznenopravne znanosti,
uslijed svog dinamikog karaktera moe bolje da prati ekspanzivne tokove modernih znanosti,
osobito u tehnikim podrujima. Pravila kriminalistike znanosti omoguavaju da se pravna
dogma uini ivotnijom, da ju se prome duhom novog vremena, novom tehnologijom, novim
znanstvenim dometima, koji konstantno mijenjaju sliku dananjice. Omoguavajui
transmisiju brojnih raznovrsnih dostignua znanosti i razvijajui uvjete za njihovu primjenu u
oblasti kazneno pravnih znanosti, kriminalistika znanost na tom planu danas daje veliki

30
doprinos. Bez primjene pravila kriminalistike znanosti norme kaznenog postupovnog prava
(ali i materijalnog) ne mogu doi u pravu funkciju koju im je namijenio zakonodavac. One
ostaju mrtvo slovo na papiru.
Pravna znanost i kriminalistika znanost poivaju na dva principijelno razliita
misaona procesa. Pravno miljenje je primarno ocjenjivanje. Primjena prava slijedi iz jednog
reda u ocjenjivanju. Norme koje u tom smislu postoje dovode do primjene prava. U praksi se
pogreno misli da je kriminalistiki misaoni rad vezan uz otkrivanje i dokazivanje kaznenih
djela relativno jednostavan. Smatra se da je dovoljno imati otvorene oi, zdrav razum i
iskustvo da se razjasni sporno injenino stanje. Ba na tom planu se grijei. Povezivanje
normativno pravnog miljenja i injenino znanstvenog kriminalistikog miljenja oteano je
time, to se u osnovi dva razliita miljenja moraju dovesti u meusobnu vezu. Pored toga
unutar kriminalistike znanosti postoje razliita podruja tehnikog, prirodno-znanstvenog,
medicinskog, psiholokog, sociolokog porijekla i sl. Time na strani pravne znanosti nastaje u
odnosu na primjenu pravila kriminalistike neutemeljen strah od diletantizma i time do
udaljavanja znaajnog znanstvenog podruja u primjeni prava, primarno kaznenog. Guranjem
kriminalistike znanosti u podruje naune policije i policijske prakse koja tendencija jo
uvijek postoji kod onih koji ne vladaju znanjima koja se tretiraju u ovom radu, dolazi de facto
do jaanja kaznenog progona izvan prava i do osiromaenja kaznenog pravosua.
Kriminalistiku znanost treba demistificirati i kod kriviara djelovati u pravcu
da prihvate u praksi provjerenu spoznaju da se pouzdano izvoenje dokaza i njihovo
ocjenjivanje, kao krucijalno pitanje kaznenog postupka i utvrivanja istine, moe ostvariti
samo na podlozi spoznaja kriminalistike znanosti. Pri tome treba imati u vidu da se odnos
izmeu kaznenopravne znanosti i kriminalistike ne ostvaruje samo pravnim, ve i
kriminalistikim kategorijama.
Zagreb, 10. srpnja 2002.

Prof. dr. sc. Duko Modly

Popis koritene literature

1. Adler, F. : Criminology, New York, McGraw-Hill Inc. 1991.
2. Aleksi, . : Prevencija kriminaliteta i kriminalistika, Zbornik radova policijske
akademije, beograd, 2002.
3. Bayer, V. : Kazneno procesno pravo-odabrana poglavlja, Zagreb, 1995 (priredio prof.
dr. D. Krapac),
4. Bayer, V. : Jugoslavensko krivino procesno pravo, knjiga I. Zagreb, 1977.
5. Bashinski, J. S. : Criminalistics : an emerging professional, Journal of the forensic
science and society, Vol. 29. br. 1. sijeanj-veljaa, 1989.
6. Belkin, R. S. : Obaja teorija kriminalistiki v uslovijah nauno-tehnieskoj revolucii,
Sovetskoe Gosudarstvo i Pravo, broj 5. Moskva, 1977.
7. Black's Law Dictionary, 6th ed. St. Paul, 1991.
8. Bohigian, H. : Higher education for police officers, The Police Journal, Vol. 52., br. 2.,
London, travanj-lipanj, 1979.
9. Califana, A. L.-Levkov, J. S. : Criminalistics for law enforcement officer, Ms GrawHill Book Company, New York, 1978.
10. Cunliffe, F.-Piazza, P. B. : Criminalistics and scientific investigation, Prentice-Hall
Inc. Englewood Cliffs, New Jersey, 1980.
11. Dimitrijevi, D. : Kriminologija i krivini postupak, JRKK, br. 4., 1968.
12. Diener, E. i dr. : Role playing in police training, The Police Journal, Vol. XLIL br. 4.
London, listopad-prosinac, 1976.

31
13. Dvorek, A. : Znaaj kriminalistike strategije za prevenciju kriminaliteta, Zbornik
radova policijske akademije, Beograd, 2002.
14. Feldman, P. : The psychology of crime, Cambridge, 1993.
15. Geerds, F. : Kriminalistik, Lbeck, 1987.
16. Grimshaw, R.- Jefferson, T. : Interpreting police work, London, 1987.
17. Gross, H.-Geerds, F. : Handbuch der kriminalistik, Bd. I. I II. 10 Aufl., Berlin 1978.
18. Hampton, C. : Criminal procedure, 3rd ed. London, 1982.
19. Hartman, J. : Criminalistics : a profession without professionals ? Journal of the
forensic science and society, Vol. 29. br. 1. 1989.
20. Horvati, .-Novoselec, P. : Kazneno pravo opi dio, Zagreb, 2001.
21. Klink, M.-Kordus, S. : Kriminalstrategie Stuttgart, 1986.
22. Knight, B. : Ethics and discipline in forensic science, Journal of the Forensic Science
Society, Vol. 29. br. 1. sijeanj-veljaa, 1989.
23. Markovi, T. : Kriminalistika, Zagreb, 1977.
24. Makra, A. : Odnos izmeu naela krivinog postupka i naela kriminalistike,
Prirunik, Zagreb, br. 4. 1982.
25. Makra, A. : Krivini postupak i kriminalistika, poseban otisak iz Zbornika Pravnog
fakulteta u Rijeci, 1980.
26. Makra, A. : Organi unutranjih poslova i zakon o krivinom postupku, studija, Zagreb,
1989.
27. Maver, D. : Kriminalistika, Ljubljana, 1997.
28. Modly, D. : Nauka i strunost u slubi pravde, Prirunik, br. 6. Zagreb, 1986.
29. Modly, D. : Kriminalistika kao nauka, Pravna misao, broj 7-8, srpanj-kolovoz,
Sarajevo, 1999.
30. Modly, D. : Organi unutranjih poslova i primjena lana 154. ZKP-a, Zagreb, 1990.
monografija.
31. Modly, D. : Kriminalistika tehnika u funkciji slube unutranjih poslova, Prirunik,
br. 3. Zagreb, 1979.
32. Modly, D. : kriminalistiki aspekti pretprocesne djelatnosti organa unutranjih
poslova, Naa Zakonitost, Zagreb, br. 3. 1989.
33. Modly, D. : Priruni kriminalistiki leksikon, Sarajevo, 1998.
34. Modly, D.-Korajli, N. : Kriminalistiki rjenik, Teanj, 2002.
35. O'Hara, C. E.- Osterburg, J. W. : An introduction to criminalistics, Indiana University
Press, Bloomington/Lodon, 1949.
36. O'Hara, C. E. : Fundamentals of criminal investigation, Charles C Thomas-Publisher,
Springfield, Illinois, 1971.
37. O'Hara,C. E.-Osterburg, J. W. An introduction to criminalistics, New York, 1960.
38. O'Hara,C. E.-O'Hara, G. :Fundamentals of criminal investigation, 6 th ed. Spriengfild,
1994.
39. Pavii, B. : Uvod u kriminalistiku, Zagreb, 2002.
40. Pavii, D.-Modly. D. : Kriminalistika, Rijeka 1999.
41. Pavii, B. : Pretprocesna aktivnost, Hrvatski ljetopis zakazneno pravo i praksu, br. 1.
1994. Zagreb.
42. Peters, K. : Kriminalistika i krivino pravosue, Archv fr Kriminologie, sv. 173. br.
1. i 2. Lbeck, 1984., prijevod, Zagreb, 1985.)
43. Pfister, W. : Prilog kriminalistikom misaonom procesu, Izbor, br. 1. 1981., Zagreb.
44. Petz, B. : Metodologija istraivanja sigurnosnih pojava (skripta), Zagreb, MUP RH,
1996.
45. Pfister, W. : Pojam, sadraj i znaenje kriminalistike u sistemu krivine znanosti,
Kriminalistik, br. 8-9., 1979.

32
46. Radoevi, D. : Znanost i struka, Sveuilini Vjesnik, Zagreb, 1987.
47. Souchon, H. : Policija i primjena krivinih propisa, International Criminal Police
Review, 35 godite, br. 341., Paris, listopad, 1980.
48. Svensson, A. i dr. : Technique of crime scene investigation, Elsevier, New York, 1981.
49. aver, B. M. i Vinberg, A. I. : Kriminalistika, Beograd, 1947.
50. Tappolt, J. A. : Les problemes de la criminalistique moderne, Revue Internationale de
Criminologie et de Police Technique, Vol. 35. Geneve, travanj-lipanj, br. 2., 1982.
51. Vodineli, V.-Aleksi, . : Kriminalistika, Zagreb, 1990.
52. Vodineli, V. : Kriminalistika u sistemu znanosti, Prirunik br. 1., Zagreb, 1989.
53. Vodineli, V. : Taktiki naini i krivino procesno pravo, Glasnik Pravnog fakulteta u
Kragujevcu, 1985.
54. Vodineli, V. : Otkrivanje i dokazivanje-kriminalistika I i II Skoplje, 1985.
55. Weston, P. B. i Wells, K. M. : Criminal investigations-basic perspectives, Prentice
Hall, New Jersey, 1990.
56. Windelsham, L. : Responses to crime, Oxford, 1987.
57. Zander, M. : The investigation of crime, The Criminal Law Review, travanj 1979.
ABSTRACT
This article deals with criminalistics as a science, a correlation of criminalistics,
criminal law and criminology, the subject of criminalistics as well as with its tasks and
function, its methodology and structure, its role in fighting crime, the ethics and education of
the criminalists, and the qualities of a modern criminalist.
Key words: criminalistics, structure of criminalistics, methodology and ethics of
criminalistics.