Professional Documents
Culture Documents
Šta Je IQ
Šta Je IQ
Test je sredstvo kojim se meri jedan fragment ponašanja, a količnik inteligencije (IQ - inteligence quotient)
predstavlja odnos između skora (rezultata) koji ispitanik postiže na određenom testu inteligencije i skora koji
postiže prosečna osoba istog kalendarskog uzrasta na istom testu, kada su oba skora izražena istim načinom
obeležavanja.
Objašnjenje fenomena inteligencije zahtevalo bi puno prostora. Postoje psihometrijske metode za odredivanje
koeficijenta, kao i razni kriterijumi koje se uzimaju u obzir kada se vrši merenje. Grubo rečeno koeficijent
inteligencije predstavlja količnik vaših sposobnosti prikazanih na testu i životne dobi.
Reč inteligencija potiče od latinske reči inteligere i znači razumeti, shvatiti. Postoje mnoge definicije inteligencije
koje za sada ne definišu precizno inteligenciju kao psihičku funkciju. Mnogi autori se razilaze čak u razumevanju
suštine procesa inteligencije. Jedni definišu da je inteligencija sposobnost rešavanja novih problema i snalaženje u
novonastalim situacijama, dok drugi pak smatraju da inteligencija obuhvata sposobnost apstraktnog razmišljanja,
razumevanje uzroka i posledica nekog problema, sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog, sposobnost učenja i
prilogođavanja nekom zadatom cilju. Poneki autori se skoncentrišu na sposobnost lakog i brzog učenja i sposobnost
sticanja novih sposobnosti.
Ako se pokuša razvrstavanje različitih shvatanja inteligencije, onda bi se moglo uočiti nekoliko aspekta definisanja
inteligencije, koji obuhvataju sledeće osobine ličnosti:
moć globalne sposobnosti osobe uključujući svrsihodnu primenu svih napred navedenih
sposobnosti.
Procenjivanje inteligencije
U procenjivanju inteligencije kao složene psihičke funkcije uzimaju se u obzir opšta sposobnost ličnosti (G-faktor ili
generalni faktor) i mnoge naročite sposobnosti (S-faktori ili specifični faktori). Inteligencija se ne određuje samo na
osnovu izrazite karakteristike jedne određene sposobnosti, ako druge opšte sposobnosti nisu prisutne. Tada se
obično govori npr. o prosečnoj inteligenciji sa posebnom nadarenošću za neku određenu sposobnost. U ovakvim
slučajevima se neretko sreće nešto niža inteligencija, nego što bi se možda čak očekivalo. Ovakvo razmatranje
podelom na glavni i na specifične faktore koji određuju inteligentnost osobe nailazi na kritike autora koji se zalažu
za multifaktorijalnu teoriju inteligencije, koja u obzir uzima sve relevantne sposbnosti.
Za procese inteligencije potrebno je funkcionisanje i drugih psihičkih funkcija, kao što su svest, opažanje,
mišljenje, pamćenje, koje su neophodne za normalno odvijanje procesa inteligencije.
Po teoriji o nasleđu razmatra se genetska uslovljenost u razvoju inteligencije. Pritom se navodi veliki značaj činilaca
sredine koji aktiviraju genetsko nasleđe i potom razvijaju inteligenciju do stepena određenog u genetskom kodu
jedinke. Do ovih shvatanja došlo se dugogodišnjim proučavanjem razvoja inteligencije kod blizanaca koji su živeli u
različitim sredinama zajedno ili odvojeno.
Vreme u kojem se razvija inteligencija je predmet rasprave i neslaganja među mnogim istraživačima. Dok jedni
tvrde da se inteligencija razvija do 15-16 godine, drugi smatraju da se procesi razvoja privode kraju oko 24-25
godine života. Ima autora koji su stanovišta da se inteligencija, a naročito kod pojedinih osoba, razvija čak i posle
50. godine života.
Merenje inteligencije
Merenje inteligencije se vrši primenom testova inteligencije prilagođenih za određeni uzrast i populaciju i spada
u domen rada psihologa. Rezultat testa je Količnik inteligencije (IQ-Inteligentiae Quotient) koji se dobija
deljenjem umne (mentalne) starosti dobivene testom (u mesecima) i dobne ili kalendarske starosti (u mesecima).
Da bi se dobio praktičan broj, dobijeni rezultat se pomnoži sa brojem 100.
Ako je recimo testom postignuta mentalna starost od 54 meseci a dete je staro 7 godina (ili 84 meseci), onda je
njegov trenutni razvoj inteligencije na nivou deteta od 4,5 godine (54 meseci podeljeno sa 12 meseci, to iznosi
četiri i po godine). IQ bi iznosio 54 : 84 x 100 = 64,3. Imajući u vidu da se inteligencija još nalazi u fazi razvoja,
konačan rezultat će naravno izgledati drugačije.
Prisustvo poremećaja inteligencije sa vrednostima IQ manjim od 70 od rođenja, ili ako su ti poremećaji nastali
tokom razvoja inteligencije, onda se radi o mentalnoj retardaciji (oligofrenija, duševna-mentalna zaostalost,
slaboumnost), koja se dalje dijeli:
Ako je oštećenje inteligencije nastalo kasnije kada je već inteligencija razvijena, onda se radi o demencijama.