Professional Documents
Culture Documents
Петроварадинска тврђава
Петроварадинска тврђава
.
,
1692. 1780.
.
,
4500.
19.000-15.000
.
,
.
(3000 )
. .
[]
.
(. Cusum)
.
'.
XIII
(. ordo cisterciensis). IV
. .
-
. . 1463.
. 1475. .
II
.
1501. .
[]
- .
XV .
.
.
.
. .
.
.
. .
.
. .
:
,
. ,
... ,
... ,
- , ...
.
[]
[]
1692.
1525. 1000 500
4000 .
,
. .
, II,
.
13. 1526. 40.000
.
.
.
(1683-1699).
1693.
.
27 77 18.
1688. . 3000
.
.
. .
.
.
1691 1697.
1694. .
[] 1694.
1694.
, .
.
, 1692. 1694.
. -
9. 1694. .
. . 12.
. ,
, .
.
.
. , 14.
. , ,
.
.
19. . ,
.
, , , .
.
23 ,
.
[] 1716.
1716
1699. .
.
(1703.)
1728. . .
, .
. .
1711. .
- (1716-1718).
.
9. 1716. 42.000 (62 ) 23.000
(187 ). 8.000 .
26, 27 28 - 120.000
( 40.000 , 30.000
). 2. .
1.300 500 15.000
. .
.
4 5
.
.
.
- .
. .
.
11 .
???.
.
.
.
. 2212
, 2358 206 .
6.000-7.000 . .
.
110 . 2.500.000
.
: , .
,
.
[]
.
1728. . 1753.
. .
1735.
.
.
1753. ,
, , "", "".
, , .
1766. .
1764.
( ) ""
16 . 1776. .
, 1780.
1790.
.
400
.
[]
1750-1786
,
(. Frey Schtzen
Compagnie). 31. 1748.
10. 1751.
,
,
. 220 -,
,
. ,
- . , ,
.
, ,
, , . ,
.
: ( ) . 1766.
370 () 70 .
, ,
(-), ,
1777. 1787.
,
. 1808. (.
Landver), ,
, .
[] 19.
,
, .
, , ,
.
18. 19. . 1750 1880,
30 140
.
1827 1832.
() .
1848.
.
.
12. 1849.
.
[]
. "",
. 1914.
.
. 2000 .
.
14. 1914. .
37 .
.
-
.
. .
.
.
.
. .
9. 1918.
.
[]
,
, . , ,
17. 18. ,
, , , ,
... .
,
, .
" ". ,
: ( )
, ,
.
[]
,
. 1941.
.
,
.
. 1944.
.
23. 1944. , .
[]
Nakon kratke turske ponovne dominacije 1690. godine, konano posle poraza od Austrijanaca
17. avgusta 1691.godine nastaje dui predah u istoriji Petrovaradina to omoguuje sistematsku
izgradnju sadanje tvrave. Ruenjem srednjevekovnih i turskih graevina, zvanino 1692.
godine postavlja se kamen temeljac poslednjoj dananjoj tvravi.
Idejni projekt su po svoj prilici Austrijanci ukrali, a on potie od Francuskog vojnog arhitekte
markiza Sebastijana Vobana (1633-1707), koji je bio jedan od vodeih graditelja modernih
tvrava XVII i XVIII veka i koji projektuje tvrave velikih povrina sa podzemnim galerijama
(pretea Maino linije). Usled naglog razvoja vatrenog oruja u to vreme, poinje da raste i
znaaj utvrenog podzemlja.
Slika 2. Novi Sad i Petrovaradin, detalj sa mape iz 1698. godine
Kamen temeljac sadanjoj Petrovaradinskoj tvravi poloio je knez Kroj, 18. oktobra 1692.
godine , na junom delu gornje tvrave, po nalogu Habsburskog cara Leopolda I. Tom prilikom
zakopana je i povelja, a tano mesto i dalje je nepoznato. Tako je izgraen i prvi bastion
Petrovaradina, koji nosi ime Cara Leopolda I i u njega je ugraeno dosta materijala iz
srednjevekovne tvrave.
Osam ciglana u Majuru su intenzivno pekle cigle za novu tvravu. Opeke su vidno veeg
formata od dananjih, a kre je peen u velikim krecanama kod Beoina.
Osnova kolosalne graevine imala je vie naglaenih delova (Gornja tvrava u centralnom
delu, Donja tvrava na severu - Vasertat, Dvoroni bastion - Hornverk na jugu, Ostrvska
tvrava - Inzel anac i Mostobran - Brik anac na suprotnoj obali Dunava). Na gornjoj tvravi
najpre je bio oblikovan jugozapadni istureni deo, takozvana Leopoldova tvrava. Poto je rat jo
trajao, Turci su iznenadnim pokretom iz Beograda doli do Petrovaradina i 11. septembra 1694.
godine otpoeli dvonedeljnu opsadu, ali tvravu nisu uspeli da povrate. Kao uspomenu na tu
opsadu uklesana je 1694. godine ploa, na portalu istone kapije (put prema Topovnjai).
Do poetka XVIII veka zaveni su pored Leoplodovog i bastioni: Inoent, Ludvig, Terazija,
sa ostalim prateim objektima. Ovaj kompleks sadravao je formirane objekte na Gornjoj i
donjoj tvravi i na Dvoronom bastionu Hornverk, koji zahvata istureni prostor prema jugu. Na
levoj obali Dunava gradi se Mostobran, a nizvodno i Ostrvsko utvrenje. Sa izvesnim prekidima
izgradnja je privedena kraju 1780. godine. Uz tvravu je izgraeno i urbanizovano Podgrae.
Slika 4. Petrovaradinska tvrava kroz tri veka: 1 - Inzel anac / ostrvska tvrava potonula u XIX veku; 2 Vaserstat / Vodeni grad; 3 - Gornja tvrava na Petrovaradinskoj steni sa dominantnim zgradama; 4 - Hornverk /
dvoroni bastion sa Kronenverkom; 5 - Istureno postrojenje - Karparirni anevi / ostali su nedovreni i zarueni od
zemljotresa 1726. godine i nakon tog vremena im se gubi svaki trag usled izgradnje Majura; 6 - Bruksanac /
Mostobran na levoj obali Dunava poruen i zatrpan oko 1928. godine
Tokom gradnje jo je jedan dogaaj iz ratne istorije doveo tvravu u opasnost. Bila je to
najvea bitka kod Petrovaradina 5. avgusta 1716. godine. 200.000 turskih vojnika predvoena
Damad Ali - paom imala je zadatak da osvoji Petrovaradin i nastavi pohod prema severozapadu.
Garnizon na tvravi je brojao oko 8.000 ljudi sa 70.000 vojnika u vojnom logoru kod dananjeg
Futoga Austrijanci pod komandom Eugena Savojskog.
Izmedu 1768. i 1776. godine intenzivno je graeno etvorospratno podzemlje. Duina ovih
komunikacija i podzemnih odaja navodno iznosi samo 16 kilometara. No to moda i nije sve, jer
se na terenu stie utisak o ipak veoj duini.
Kao godina zavretka Petrovaradinske tvrave spominje se 1780. godina, mada su neki
radovi u podzemlju i nadzemlju potrajali jo nekoliko godina. Ipak sve planirano nije zavreno,
a to se u delu podzemlja najbolje vidi (neozidani hodnici, "zemljani tuneli", kraci "slepi" hodnici
i dr.).
Slika 6. Skica sa nerealizovanim planom za proirenje fortifikacije
Izgraena na 112 hektara ova fortifikacija zauzima drugo mesto u Evropi, vea od
Petrovaradinske je samo tvrava u Verdenu (Francuska) koja je pretrpela velika razaranja,
posebno u Prvom svetskom ratu.
Kolosalno utvrenje sa posadom je za tadanju ratnu tehniku bilo neosvojivo, pa je po
zavretku nazvano "Gibraltar na Dunavu". Ovakvom poreenju doprinosi i sueni tok Dunava
kod Petrovaradinske stene.
Poetkom XIX veka Petrovaradin i nadalje ostaje jedna od najbezbednijih tvrava carevine,
sa oko 4.000 vojnika u kasarnama i sa 400 topova, haubica i merzera. Zanimljiv je podatak da
su u vreme Napoleonovih osvajanja ba u ovoj tvravi neko vreme bile uvane dragocenosti iz
Beke riznice.
Najtraginiji datum u istoriji Petrovaradinske tvrave je svakako 12. juni 1849. godine. Tada
je maarska revolucionarna vojska, po nareenju generala Pavla Kia, bombardovala iz 200
topova Novi Sad u kome su bile carske trupe. Strahovitim bombardovanjem stradalo je dve
treine Novog sada.
Slika 7. Novosadska obala i tvrava oko 1830.godine
Dui period mira se vraa neto posle propasti snaga Lajoa Kouta, koji odlazi u emigraciju
13. avgusta 1849. godine. Novcem iz bankarskih krugova omoguena je obnova poruenog.
Polovinom jula 1852. godine mladi austrijski car Franja Josip, posetio je Petrovaradinsku
tvravu i Novi Sad. Slika grada Novog Sada, izgraenog tada ostala je donekle sauvana do
dananjeg dana.
Austro - ugarskom nagodbom 1867. godine i slabljenjem turske imperije, vojno - strateki
znaaj tvrave opada. Tako utvreni Petrovaradin sve vie biva poznat kao tamnica. Raniji
artiljerijski kazamat kod Beogradske kapije pa prema Dunavu (Bastion svetog Ernesta) preraen
je u vojniki kazamat, kasnije su osim vojnika i oficira tu se sve vie zatvarana i civilna lica.
Polovinom XIX veka planira se buenje eljeznikog tunela kroz Petrovaradinsku stenu za
potrebe pruge Subotica - Zemun koja je proradila 1883. godine. Istovremeno je izgraen i prvi
stalni most izmedu Novog Sada i Petrovaradina, koji je pored pruge imao i peaku stazu, a
nosio je ime Franje Josipa i nezvanino samo "elezniki most".
Sva dosadanja velika ratna razaranja su zaobila Petrovaradinsku tvravu tako da se moe
smatrati da ona spada u red najouvanijih i najlepih velikih fortifikacijskih objekata u Evropi.
Meutim,u periodu mira dolo je do velikih oteenja zbog pogubne nebrige i vandalizma.
Delovi tvrave postaju deponija i mesto za iivljavanje. Sve do 1951. godine ovo utvrenje je
bilo isto vojni objekat, od kada najveim delom prelazi u civilnu upravu. Tada su usledile velike
promene.
Pored runih primera oteenja iz poslednjih decenija, izvrene su brojne popravke i
restauracije, uz to sledila su i oplemenjivanja tvrave od strane darovitih umetnika i naunika.
Veljko Milkovi je veliki poznavalac Petrovaradinske tvrave; sve od 1960. godine
intezivno je istrauje, a 1965. godine uspeva da deifruje znake za orijentaciju na
raskrscima i time otkriva pravilnosti u podzemnom lavirintu kroz "strelaste", "Y" i "eki
T" raskrsnice. Takvim pristupom uspeva u brem i bezbednijem pretraivanju dubokog, 20 km
dugog podzemlja utvrenog Petrovaradina.
Podzemlje Petrovaradinske tvrave predstavlja njenu najveu atrakciju, slau se svi
poznavaoci i autori koji su pisali o tome.
Izmeu 1768. i 1776. godine intenzivno je graeno etvorospratno podzemlje. Duina ovih
komunikacija i podzemnih odaja navodno iznosi samo 16 kilometara. No to moda i nije sve, jer
se na terenu stie utisak o ipak veoj duini.
Slika 1. Presek duboke vertikale "Zdravkove vertikale", koja se nalazi ispod istonog dela Dvoronog bastiona
Hornverk: I - Tunel pri povrini sa ulazom kod barutane Svete Elizabete, II - Nii nivo, III - Meusprat, IV Nedovreni hodnik, V - Dno vertikale sa kamenim diskom (1) i mestom gde je naen fosil koljke(2), VI - Najnii
nivo nedovrenog podzemlja
Ovaj jedinstveni sistem imao je predviene instalacije minskih polja, kao i prostorije za smetaj
vojnika, oruja i 12.000 pukarnica. Podzemne galerije u vanrednim uslovima mogu dati nuan
smetaj za preko 30.000 ljudi. U okviru podzemlja izgraena su dva rezervna ratna bunara. vei
se nalazio kod "Topovnjae" prenika 4 i dubokog 60 metara (pogreno u narodu nazvan
"Rimski bunar"), a manji - cara Josifa II nalazi se u dubokom podzemlju Hornverka irok 2, a
dubok 39 metara (kasnije u narodu nazvan "Kajzer bunar ").
Kao godina zavretka Petrovaradinske tvrave spominje se 1780. godina, mada su neki radovi u
podzemlju i nadzemlju potrajali jo nekoliko godina. Ipak sve planirano nije zavreno, a to se u
delu podzemlja najbolje vidi (neozidani hodnici, "zemljani tuneli", krai "slepi" hodnici i dr.).
U dostupnim izvorima, nema nikakve potvrde o alternativnoj upotrebi podzemlja, ve samo,
isto vojnoj (kontraminske galerije).
Istraivanje podzemlja
Ispod junog dela Petrovaradinske tvrave, odnosno dvoronog bastiona Hornverk, nalazi se
najvie podzemnih vojnih galerija - tunela.
mnoge ljudske sklonosti. Uporne glasine o svakojakim udima nemaju potvrde, ali se ba sve ne
Izazov za mnoge amatere istraivae bila je provera legendi na terenu, nedovoljna opremljenost,
a luda radoznalost i rizik vodili su takve pohode.
Ventilacioni otvor ispod najdublje vojne galerije? .Jo dok je bio prohodan najdublji
hodnik ispod jugoistonog dela Hornverka, nedaleko od bunara na podu bio je dostupan kruni
otvor.
"PETI" neman sa Petrovaradinske tvrave - ... "Turski specijalci" su kriom u najcrnjoj
noi u vreama doneli mladunad velikih gmizavaca (zmije, gutera i dr.).
Enigma kod maltekog krsta - ...U blizini table sa oznakom "kom. gal.
Slika 4. Horizontalni presek tipinog fragmenta dubokog podzemlja Hornverka (jug Petrovaradinske tvrave - iza
Akademije umetnosti) sa strelastim (1), ipsilon (2) i T, eki (3) raskrsnicama. Male strelice, samo na slici,
oznaavaju put ka prostranijem podzemlju i izlazu. Put ka izlazu je olakan 1965. godine, kada je od strane Veljka
Milkovia odgonetnuta pravilnost u lavirintu - verovatno najvea njegova tajna
Slika 5. " T " raskrsnica, ukoliko su svi ogranci istih dimenzija - vai pravilo
Napomena:
Strelice i brojevi na slikama 6. i 7. nalaze se samo na skici radi objanjenja, a sve objavljene
informacije ne treba olako tumaiti!!!
Problemi su sve vei kod prikazanog sistema, jer je sklonost da se pojedini tuneli zazidaju sve
vea. Pored toga treba obratiti panju kod " Y " raskrsnice ( Slika 4. oznaka 2), da se poe ka
duem ogranku ili da se pravilno procene uslovi.
Pravilnost ili putokaz raskrsnica, bar donekle moe smanjiti opasnost od gubitka
orijentacije u podzemlju, a pored toga, vie ne bi trebalo orjentacije radi, unositi svakojake
predmete ili iscrtavati strelice na ve, toliko iskrabanim zidovima.