"Odgojite svoje dijete bez vikanja"

Tko se uistinu oteo kontroli?

Moja supruga Jenny i ja jednog smo petka naveer predugo ostali vani,
to je znailo da e se naa djeca, etverogodinja Hannah i dvogodinji
Brandon, sljedeega dana prerano probuditi. Tako je vikend poeo
cendranjem, plaem i prigovorima, a i djeca su bila uznemirena.
Stoga sam, kao pravi mudri strunjak za roditeljstvo, odluio da se
maknemo iz kue. Planirali smo otii u restoran Waffl e House na doruak.
Prvi restoran u koji smo uli bio je krcat, ali u predgraima Atlante na
svu sreu ima dovoljno takvih restorana. Stoga smo se ponovo potrpali
u automobil, stavili djecu u njihove sjedalice i privezali ih zatitnim
pojasevima, razoarano cendranje utiali obeanjima o r ekama javorova
sirupa i odvezli se stotinjak metara dalje do drugog restorana. Ondje
je red bio podjednako dugaak kao i u prvom.
No, n e bilo nikakvih izgleda da djecu ponovo odvedemo do automobila
na jo jedan izlet, pa smo odluili priekati. Na svu sreu, osoblje
u ovom Waffl e Houseu bilo je pametno djeci su d elili bojice i prazan
papir. Supruga i ja smo se ak mogli upustiti u ozbiljan razgovor. Svi
smo bili zadovoljni.
Kao da i to ve n e bilo dovoljno, zapazio sam znak na kojemu je
pi salo da djeca, ako nacrtaju crte, mogu dobiti papirnatu kapu s natpisom
restorana, kakvu je nosio kuhar, a uz to i besplatan kolai. ivot
je katkad ba dobar. Djeca su crtala. Supruga i ja smo priali. Vr eme
je proletjelo i u tren oka dobili smo mjesto. Supruga i ki su u odjeljku
sjele s jedne strane stola, a moj sin i ja s druge. Djeca su dobila svoje
papirnate kape, pa sam i ja isprobao jednu.
Ako nikada pr e niste posjetili restoran Waffl e House, iznenadit
e te se dosljednosti njihove arhitekture. Svi su stolovi poredani oko
ku hinje, a okruuju ih ostakljeni zidovi. Prostor je sasvim otvoren i
lako je zapaziti dolaske i odlaske drugih ljudi.
Osjeao sam se prilino dobro, ali moja djeca c elog jutra nita nisu
pojela. Gladni klinci koji moraju ekati znaju biti pomalo... nemirni.
etverogodinja Hannah sasvim se dobro snalazila, samo ponekad
iz nosei uobiajene prigovore. No, dvogodinji Brandon n e se osjeao
ni dana star i od svoje dv e godine, znate to mislim. Ako ih nateete
iz automobila i u automobil, a ne date im jesti nita osim obeanja,
dvo godinjaci openito nemaju sluha za fraze kao to su oslukivanje

unutarnjeg glasa ili ponaaj se kao velik djeak. U tome trenutku
suradnja s tatom n e bila osobito visoko na popisu Brandonovih priori
teta. Vie mi se n e inilo da je uivanje u ugodnom obiteljskom
doruku bila osobito dobra ideja.
No, ja sam brani i obiteljski terapeut. Ljude savjetujem o odnosima.
Znam se kontrolirati i znam pripaziti da ne izgubim ivce. Dovoljno
sam pametan da znam da ne trebam reagirati i prepustiti se vikanju
i nasilnim djelima. Ali tada je moj sin bacio vilicu na pod. Moja je
odlunost poela poputati.
Vilica je glasno zveknula, pa su se svi u blizini okrenuli prema
me ni. Neki su ak upirali prstom i aptali (barem mi se tako uinilo).
Dobacio sam pogled svojoj savrenoj supruzi koja je sjedila s mojom
savrenom kerkom. Roditelji s vie djece pridravaju se nepisanog
pravila: zaduen si za d ete pokraj kojeg sjedi. I tako, dok su ene mog
ivota uivale u svom aneoskom prizoru suradnje i bliskosti, moj sin
i ja smo se nali na rubu Treeg svjetskog rata.
Vie ga nita n e moglo smiriti i nita ga n e moglo zaustaviti da se
ne prepusti poetnim fazama pravog b esnog ispada. Naposljetku je
stigao njegov kolai pa sam se ponadao da e bitka uskoro biti okonana.
Poeo sam mu rezati kola, ali Brandon ne eli izrezani kola.
Moda bi ga elio pojesti itavog u jednom zalogaju, nemam pojma.
No, jedno znam: sve sam blie emocionalnom rubu.
Ali ja sam strunjak za ljudske odnose, nisam li? Jednoga dana na -
mjeravam napisati knjigu pod naslovom Odgojite svoje d ete bez vikanja.
Zar namjeravam dopustiti dvogodinjaku da me uzruja? Moete se
kladiti u to. Budui da je vilica izazvala veliku reakc u, moj se sin
poeo pitati to bi se moglo dogoditi kad bi na pod bacio svoj kolai,
zajedno s tanjurom.
Evo to bi se moglo dogoditi: tata bi mogao izgubiti kontrolu! Upravo
se to i dogodilo.
Uurbano sam se ispriao ljudima koje je poprskao sirup, a onda
zgra bio Brandona s njegovog mjesta. Ispriao sam se mukarcu koji
je sjedio u odjeljku iza nas, nakon to ga je Brandon nogom udario u
zatiljak. A tada smo izjurili iz restorana. Sve su oi bile uperene u nas,
a moj je sin i dalje vritao. I udarao noicama. I mlatio rukama. Puio
sam se od b esa te sam vrata gurnuo takvom silinom da su zazveketali
stakleni zidovi. Tresak je privukao pozornost svih svi u restoranu
promatrali su me dok sam stajao na ploniku viui na svog sina, koristei
se estokim r eima, postavljajui mu retorika pitanja, puui kao

parni stroj, pr etei mu prstom, plaei jedva metar visokog djeaka.
Ba sam bio prava mukarina!
Ruan je prizor naposljetku nekako okonan. Brandon i ja smo se
vratili na svoje mjesto kako bismo dovrili ugodan obiteljski doruak.
A ondje je sjedila Jenny, moja odana supruga prepuna ljubavi. Mislim
da mi je eljela uputiti r e potpore i ohrabrenja, ali jednostavno n e
mogla suspregnuti osm eh. Bio sam vulkan koji je samo ekao izgovor
da eruptira.
to je? zareao sam.
Zgodna kapa.
Tek sam tada shvatio da mi je papirnata kapa restorana Waffl e House
jo nab ena na glavu. C eli se prizor odigrao sa sm enom kapom na
glavi sm enog ovjeka koji je elio samo jedno: da ga netko shvati
ozbiljno.