Meduratna knjizevnost

1918 - 1939. ( mniej wicej )

Wtedy w Chorwacji:
- 1918 - powstaje Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slavenaca
- 1921 - Vidovdanska ustava, novo ime - Kraljevina Srba, Hrvata i Slavenaca
- 1929 - diktatua kralja Aleksandra - Kraljevina Jugoslavija
- 1939 - postaje Banovina Hrvatska
Najwaniejsi twrcy okresu : Antun Branko Simi, Tin Ujevi, Dragutin Tadijanovi,
Miroslav Krleza
Najwaniejsze nurty w literaturze i sztuce :
-awangarda,
-literatura o zabarwieniu politycznym ( zauwaa si ch integracji Sowian poudniowych ),
-zenitizam ( poczenie futuryzmu, dadaizmu, nadrealizmu itd. z bakaskim duchem )
-literatura katolicka
-literatura antiratna, zaangaowana spoecznie
-sinteticki realizam
-ekspresjonizm
Cechy epoki:
-Matica Hrvatska - staa si centrum spotka i w ogle centrum intelektualnym pisarzy epoki.
-zaczto uywa ekawicy
-duo nawiza do przyrody
-melancholia, nostalgia, tsknota za utracon przeszoci
-nawoywanie do walki o ojczyzn
-nieszczliwa mio
-ludzki ywot - marny
-zanima nas to sto je dobro ( katolicka lit. )
-Chorwacka nacja jako wielka warto
-literatura musi mie wpyw na spoeczestwo, angaowa si w nie i wprowadza zmiany
-z jednej strony katolicka i tradycyjna, z drugiej, przyjcie ekspresjonistycznych ( plus
dadaistycznych, futurystycznych ) wpyww i wprowadzenie ich w sowiask rzeczywisto
-u cjelini 1930. - povratak realistickog pristupka
ANTUN BRANKO SIMIC
Antun Branko Simic roden je 1898. u Hercegovini. Bio je pjesnik, a zatim esejist, prevoditelj i
kriticar. 1920. izdaje zbirku pjesama "Preobrazenja". Postavio je vlastit casopis "Vijavica",
ima veliki utjecaj u tvorenju casopisa "Juris". Onda se otvara njegovo misljenje na
ekspresionizam. Na Simica velike su utjecali njemacki ekspresionizam i Matos. Njegovu
poeziju obiljezavaju sjetni, otmjeni, dekadentni ugodaji, krajolici odvojeni od svakodnevnice,
umjetnost kao svrha samos sebi, prigusene boje i nijanse tiha, blagozvucna akustika, teznja
za savrsenstvom forme i bijeg od banalnosti svakodnevnog zivota. Njegova zbirka pjesama
bila je posveena njegovoj zeni - Tatijani Marini.
Cechy twrczoci:
-napusta rime, metrum, itd.
-vazno je kako pjesma izgleda
-Simic organizira grafiku
-interpunkcija u djelovima nije pravilna
-ne voli dugacke pjesme, voli sazeti.

-vazno je da autor e izraziti sebe - "Ja pjevam sebe"

-prvo pise o subjektu
-covjek je nista w porownaniu do svemiru
-trebamo opustiti tradiciju
-lirski subjekt mora uhvatiti brzo tempa grada i zivjeti ondje
PREOBRAZENJA
-Pjesme su puno vie misaone nego emocionalne i obiljeene traenjem smisla ljudskog
postojanja, to je gotovo uvijek mukotrpno, gotovo fiziki bolno. Uvijek su na relaciji ivot
smrt, ovjekovim krajnostima.
Pjesnik u temama ljubavi i smrti pokuava naslutiti osnovne ljudske tajne, izrazito saetim
izrazom. Buni se protiv sputavanja i nedoreenosti u ovjeku, nemoan je dokuiti bit svega.
imievu poeziju obiljeavaju sjetni, otmjeni, dekadentni ugoaji, krajolici odvojeni od
svakodnevice, umjestnost kao svrha samoj sebi, priguene boje i nijanse, tiha, blagozvuna
akustika, tenja za savrenstvom forme i bijeg od banalnosti svakodnevnog ivota.
1. PJESNICI
-prva pjesma u zbirci, programatska, uenje kao "odstvarenje stvari"; snane metafore;
pjesnik treba "odstvariti stvari", umjetnik je taj koji uje njihov unutarnji glas pjesnici/umjetnici
su "uenje u svijetu", njihove oi nisu mrtve (poput prirode, svemira), one su savjest svijeta,
"rastu pored stvari", reagiraju pjesnici su vjeno treptanje u svijetu" (treptanje oka, ivost,
poput vjenog treperenja zvijezda na nebu, ivota u mraku, astralni ugoaj; razlikuju se
forma prirode i forma umjetnosti; ars poetica cjelokupnoga imieva stvaralatva: jo je u
Platona i Aristotela "uenje" (odstvarenje stvari) osnovni poticaj u kojem se otvara bitak
svijeta; tri strofe nejednake duine: monostih, distih i tercet (jednostih, dvostih i trostih);
izmjenjuju se stihovi nejednake duine; kruna kompozicija pjesme (ponavljanje prvog stiha s
varijacijom na kraju pjesme); motivi: 1. strofa (pjesnici, uenje), 2. strofa (zemlja, oi, stvari),
3. strofa (uho, utanje, pjesnici, treptanje); pjesniki ritam polagan; pjesma u duhu
kozmikoga ekspresionizma (pjesnik.prorok).
2. OTKUPLJENJE
-Bog je najvea vrijednost, svi smo ovisni o Bogu, Zemlja - kratki izlet
3. MOJA PREOBRAZENJA
-preobraenje ovjeka u humanu zvijezdu koja s dalekog e neba" sjati nesretnim ljudima
kao smisao, nada i utjeha, razdrtost izmeu bolnog ivljenja i umiranja; smisao je
pjesnikoga poziva "pjevati sebe" (dvije strofe zapoinju sa "Ja pjevam sebe..."); pjesnike
slike, a osobito boje, simboliziraju te stalne mijene, preobrazbe ovjekova duha, na poetku
kae da su njegove noi "crne bezdane i mune" (zaokrueno i povezano s posljednjim
stihom i crnim mukama nonih oajnika"), kao kontrast se u drugom stihu pojavljuje
pjesnikovo "blijedo meko lice u kristalno jutro", sve je puno svjetla, u treem stihu ve pliva
pogledima "preko polja livada i voda"; moli Boga da ga, "umorna od mijena", jednom zauvijek
preobrazi u "svijetlu", "nepromjenjivu" i "vjenu" zvijezdu koja e poput dobroga duha tjeiti
nevoljnike; nevezani stih doveden do savrenstva; brojni epiteti; ritam je snaan, ekspresivan
i sugestivan, podsjea na biblijski psalam.
4. HERCEGOVINA
-u pjesmi prikazan je nestvarni pejzaz, covjek je sam prema svemiru ( pejzazu ),
personificirani krajolik, odnos sree i nesree u ovjekovu ivotu; snaan kolorizam,
kontrasti, personifikacije, ekspresionistiko slikarstvo: plav od sutona (kao plavi plat" od
mjeseine u pjesmi Ljubav"), zelene livade, crvene mrlje, simbolika, usporedba, kontrast:
rijetki sretni trenutci u nesretnim ivotima (ko nekoliko bijelih sveanih asova/ iz crnog
ivota ljudi"), vie puta zavrava pjesme crnim, mranim slikama ljudskih ivota.
5. POVRATAK
-altruistika vjena ljubav, lirski subjekt vraa se iz smrti, s druge obale, svojoj dragoj;
ekspresionistiki motivi: krik (krik moga srca"), preplaenost, crna sjenka, mrka voda, strah,
tjeskoba; opkoraenje, prebacivanje (samo jedna rije u cijelom stihu); koloristiki motivi,

kontrasti: dan je mrak (!), mrko svijetlo podne", u sutonu je crna sjenka, a no je
mjeseina", plave staze vrhunac vizualne poezije; sinestezija: umi u tvom uhu tiha
mjeseina", personifkacije: krik srca, koraca mjeseina; fonostilem: koraCam (uz nju,
mekano, njeno hoda, umjesto grubo: koraam).
6. OPOMENA
-ovjekovi ideali, odnos ovjeka i neba; u stihovima bez interpunkcije ponekad iznimka,
grafostilem: na kraju svake reenice usklinik, poput opomene i treptaja zvijezde; gramatika
odstupanja: rastajo (rastajao); etiri skupine/strofe po tri stiha, etiri reenice; prva dvije
strofe zapoinju imperativima (pazi" i Pusti"); opominje ovjeka da ne smije biti malen,
obian i nitavan, treba ga proeti blaga svjetlost zvijezda" (duhovnost, vjenost), perifraze:
ide ispod zvijezda" (ivi), zadnjim pogledima rastajo od zvijezda" (kad bude umirao);
kontrast: prah" i zvijezde".

DRAGUTIN TADIJANOVI
Dragutin Tadijanovi rodio se u mjestu Rastuje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905.
godine. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije umarstvo, da bi se kasnije
opredijeli
za
knjievnost.
Nakon zavrenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u koli pa
nakon toga i kao urednik u jednoj izdavakoj kui. lan je Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti.
Pjesme je poeo pisati ve sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj koli u
tamonjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime poeo je koristiti
1930. godine kada je objavio "Pjesmu mom srcu" u asopisu "Knjievnik".
Njegove najpoznatije pjesnike zbirke su: "Sunce nad oranicama", "Lirika", "Pepeo srca",
"Srebrne svirale", "Dani djetinjstva", "Prsten", "Svjetiljka ljubavi", "Kruh svagdanji", "Sunce
nad
oranicama"
i
mnoge
druge.
Umro je 17. lipnja 2007. godine.
OGLNIE TO : PRIRODA, PRIRODA, PRIRODA, no i troch LJUBAVI !!!
PRIRODA = MOJE OSJEANJE
SREBRNE SVIRALE:
Zbirka pjesama Srebrne svirale obuhvaa pjesme nastale od 1920. godine do 2003.
godine. Prvo izdanje izalo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su jo neke
pjesme. Sveukupno je do sada izalo ak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.
Pjesme su napisane slobodnim stihom to znai da u stihovima nema rime i da nisu pisani
istim duinama stiha. Ritam u pjesmama se postie razliitim vrstama strofa i stihova,
inverzijom, ponavljanjima te opkoraenjem.
Poto se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izraava tako da stvara slike. U tu
svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.
GDJE SU MLADI DANI
-Tema ove pjesme su sjeanja i razmiljanja o prolim danima koji se ne mogu vratiti. Pjesnik
razmilja o prolaznosti ivota tako da moemo rei da se radi o misaonoj pjesmi.
Stihovi u pjesmi su podijeljeni u etiri strofe. U prvoj strofi moemo primijetiti dvostih dok u
drugim strofama prevladavaju katreni.
Svaka strofa tie se druge ivotne dobi i drugaijeg ivotnog iskustva. U drugoj strofi pjesnik
se pojavljuje kao dijete i eli rukama dosegnuti zvijezde, u treoj strofi to je Bog o kojem je
pjesnik saznao iz bakinih pria, dok se etvrta strofa bavi pjesnikovom ljubavi.
Tako moemo zakljuiti i da svaka strofa ima svoje vrijeme radnje. U prvoj strofi vrijeme
radnje je sadanjost jer se radnja dogaa za vrijeme pjesnikova pisanja. U svim ostalim

strofama vrijeme radnje je prolo, ali razliito. Dogaa se od pjesnikovih najranijih dana
djetinjstva pa dalje kroz ivot.
Pjesma je pisana slobodnim stihom, nema rime, a stihovi su razliite duine pa tako moemo
uoite stihove u kojima su slogovi esterci pa sve do dvanaesterca.
Za ritam su zasluna ponavljanja glasova i rijei te tako moemo uoiti ponavljanje rijei
gdje na poetku svake strofe koja daje znaenje pjesmi kao cjelini.
Moemo zakljuiti da je svaka strofa pitanje te zapoinje rijeju gdje. No, ne oekuje se
odgovor jer se radi o retorikim pitanjima. Pjesnik nam svojim upitima pokuava doarati
nevjericu, sumnju, tjeskobu ili nesigurnost.
U pojedinim stihovima moemo primijetiti i inverziju, odnosno obrnuti red rijei od onog
uobiajenog. Tako moemo uoiti da epiteti dolaze iza imenica. Time pjesnik eli dodatno
naglasiti izreeno.
Poto je tema pjesme neuhvatljivost vremena i njegovo konstantno izmicanje, odgovori na
retorika pitanja su nepotrebni.
STOPE U SNIJEGU
-Pejzana lirska pjesma kojom nam pjesnik opisuje etnju gradom za vrijeme snjene zimske
noi. Govori nam ugoaju koji pjesnik doivljava te o raspoloenju koje ga zahvaa nou.
Pjesma ima pet strofa, a stihovi se mijenjaju kroz strofe i to od vie prema manje. Tako je
prva strofa peterostih, druga je ve etverostih, trea trostih, u etvrtoj moemo primijetiti
dvostih, dok se zadnja, peta strofa, sastoji od samo jednog stiha, tj. ona je monostih.
Autor opisuje kako pada snijeg i to se vie pjesma blii kraju tako on prestaje padati, da bi
na kraju on ostao bez rijei ba kada je i snijeg prestao padati.
Pjesma je jedini trag koji ostaje.
Kada razmotrimo motive, dobit emo bolji uvid u samu pjesmu i moi emo odrediti njezinu
vrstu. Tako moemo zakljuiti da se kroz pjesmu pojavljuju motivi po strofama: gradske ulice,
uline svjetiljke, zvjezdice, bijeli snijeg, stope, snjene ulice, plinske svjetiljke, hladna
svjetlost, snijeg, trag stopa te povratak kui i trag stopa koji ostaje u snijegu.
Tako moemo zakljuiti da je cijela pjesma u biti preneseno znaenje ili metafora.
Pjesnik nas navodi na to da zakljuimo da je u biti prolaanje snjenim, nonim ulicama,
prolaenje kroz ivot, a tragovi u snijegu su u biti tragovi kojima pjesnik ostavlja svoje
tragove u ivotu.
Pjesma je pisana slobodno, a ritam je pjesnik postigao ponavljanjem rijei i pojedinih dijelova
reenice te ponavljanje veznika i kojeg moemo esto uoiti na poetku stihova.
Takoer, moemo vidjeti da na ritam utjee i duljina stihova koji se kreu od duljih prema
kraima kroz strofe, a oni nam naglaavaju padanje snijega. Snijeg pada od jaeg
intenziteta, na mahove, da bi na kraju padao sve slabije i skroz prestao.
Dakle, stopama nam pjesnik daje do znanja da se radi o tragovima koji mogu biti vie ili
manje vidljivi, zasuti ili nezasuti. Oni mogu voditi prema zamiljenom svijetu ili prema domu.
Pjesnik nam govori i o osjeaju samoe u toj hladnoj, zimskoj noi, a naglaava da nam je
samoa ponekad potrebna i da je poeljna.
Na kraju, moemo zakljuiti da se radi o intimnoj, osjeajnoj pjesmi. Moemo je shvatiti na
vie naina, zavisno u kojoj fazi ivota je itamo.
RANO SUNCE U SUMI
- Pjesma govori o prirodi, ali i o samom pjesniku.
Pjesma ima etiri strofe, a njezini stihovi su razliite duljine. Prva strofa je trostih, druga i
trea su esterostisi, a etvrta je sedmerostih. Svaka strofa ima svoju temu, odnosno misao.
Kroz strofe moemo izdvojiti ove motive: zelene kronje, proljetni vjetar, suneve strelice,
stabla, lie, granice, uma, cvjetovi, listovi, ptiice, sunce, sjene, likovi na travi i rosa.
Sve to se dogaa u umi dolazi s pojavom sunca koji je glavni pokreta cijelog ivota i on je
kao tema prisutan u svim strofama osim u prvoj.
U nekim dijelovima pjesme pjesnik je osjea sreu i ushienost, ponegdje nemir i
uzbuenost, a negdje i mir, spokojnost i plahost.

Ritam je pjesnik postigao ponavljanjem veznika i na poetku stihova kojom nam je elio
doarati nestrpljivost, zatim ponavljanje nekih rijei, ali i glasova.
Ritam se naglaava i inverzijom, odnosno obrnutim gramatikim poretkom od onog koji je
inae uobiajen. Tako moemo primijetiti u ovom sluaju da se to dogaa kada pjesnik
smjeta atribut iza imenice, a ne ispred kako je to inae uobiajeno (cvjetovi / Bijeli). Isto
tako moemo primijetiti da pjesnik prebacuje i dijelove reenice u novi red, odnosno stih, to
se naziva opkoraenje.
Poto nam pjesnik eli prenijeti i vizualne slike prirode, koristi esto i metafore,
personifikacije, poredbe i epitete.
Pjesnik ovom pejzanom pjesmom progovara i o duhovnom stanju sebe i svog odnosa
prema prirodi. Sunce je za njega pokreta ivota.
VISOKA ZUTA ZITA
-Pjesnik govori o sebi i prirodi. Osjea veliku ushienost i sreu dok hoda poljima ita.
Pjesnik najvie govori o sebi i kako on doivljava prirodu. Tako ovu lirsku pjesmu moemo
svrstati u pejzano-intimnu jer pjesnik nam kroz nju otkriva ono to osjea.
Pjesma je stihina stihovi nisu u strofama ime je pjesnik dobio i na veoj ritminosti i
uzbuenosti.
Pjesma je uobliena ovim motivima: rumena zora, jasna jutra, rosna polja, mlad vjetar, teki
klasovi, uta ita, srce, zlatan sat.
Ritam pjesme govori na o tome koliko je pjesnik ushien i uzbuen, a to naglaava itom i
njegovim njihanjem. Njihanje ita naglasio je i ponavljanjem suglasnika s, i .
Kraj pjesme pjesnik je obiljeio poredbom.
Ritam pjesme, pjesnikova srca i prirode su u skladu. Pjesniku je priroda bliska i kroz nju nam
izraava svoje osjeaje. Glasovni i vizualni elementi su povezani te takoer uzrokuju
ritminost.
GOZBA:
-U knjizi Gozba kao i u mnogim drugim pjesmama, Tadijanovi iri svoje poruke i pouke o
ivotu i iz ivota, a poznato je da su sve njegove pjesme i nastale uz pojedine dogaaje u
vremenu i prostoru. Tako i u Gozbi govori o pozdravu iz knjiga, u koje je poloen ivot, u
kojima su nade, nevolje, radosti i boli. Tadijanovi e priznati da je njegov sav ivot u
knjigama i kako e one dugo ivjeti, tako e i on biti s njima, a sve ostalo, rei e pjesnik,
potonut e u nitavilo!
-Tadijanovi se potrudio pribliiti elementarnom i izvornom lirskom izrazu, napustivi sve
obveze u stihu: teite je stavio iskljuivo na pjesniki ritam u poetskom rasporedu rijei i
grai reenice. Po tome je najvie svoj, a istodobno i moderan pjesnik koji pronalazi nove,
neotkrivene izraajne mogunosti.
MJESECINA
-Glavna tema pjesme: Gubitak voljene osobe :(; Ljubav prema voljenoj osobi
-Ovo je misaona pjesma o ljubavi, prolaznosti i smrti. Pjesnik se sjea lanjskog ljeta kad je
promatrao isti mjeseev sjaj iznad hrastove ume, kao i danas. Tada je pored njega bila
voljena ena, a sad je nema. Njen grob sada obasjava mjeseina. Tada je bio sretan, a sad
je tuan. Metaforom o krhkim igrakama u krvnikim jakim rukama pjesnik poruuje da smo
rtve sudbine. Sve je prolazno, tue e oi gledati mjeseinu kao to smo je mi gledali.
Mjesec e se uvijek pojavljivati, izmjenjivat e se dan i no, a nas nee biti.
-U pjesmi su dva raspoloenja - lanjski zanos i smijeh, dvoje zaljubljenih na klupi i dananja
tuga, samoa i mjeseinom obasjan grob.
-Stilska analiza - Pjesma obiluje vizualnim pjesnikim slikama: u tamnom sjaju mjesec
rumen, izlazak punog mjeseca iza ume hrastove, u rasvjeti mlijenoj, mjeseina grob poliva,
veernje sjenke oduljae. Tiina je, samo mjeseina pjesniku apue. Ponavljanje rijei
nema (nje) i dugo (jo dugo poslije nas) govori o neminovnom kraju i smrti. Ugoaj pjesme je
tuan i sumoran. Pjesma ima est nejednako dugakih strofa s nejednako dugakim

stihovima, bez rime. Ponavljanje prva dva stiha na kraju pjesme obrnutim redom govori o
neumitnosti sudbine.
HOU LI UI U SOBU GDJE JE SAG?
-Sadrajna analiza - Pjesma je napisana kao da ju je stvarno napisao djeak, tj. onako kako
bi je on ispriao. Govori o uiteljici i razredu, pjesnikovu djetinjstvu, ali je to u stvari pjesma o
siromatvu i socijalnim razlikama. Za djeaka je uiteljica netko jako, jako velik i vaan, netko
do koga se ne moe doi (u redovima idemo za njom). Ona ima svoje dvorite, voke i kuu.
Njena se soba moe vidjeti samo kradomice kroz prozor. U sobi su slike, sat, pod arenkast i
zelen, a na njemu sag. Djeak bi silno elio ui samo jedanput u tu sobu sa sagom, a zna da
nee ui nikada. Nikada ga uiteljica nee pozvati, iako bi on izuo opanke i oprao noge da ne
uprlja sag. Djeak osjea njezinu hladnou. Ona pere ruke nakon potezanja za kosu. Djeca
joj ureuju vrt. Ona meu njima pravi razliku (onaj koga vie voli se penje na orah i trese, a
poslije i kupi).
U pjesmi su naglaene suprotnosti izmeu siromanog djeaka i gospodine uiteljice koja
ima lijepu kuu s lijepim stvarima. Odnos izmeu uiteljice i djece je strog i hladan, a djeak
bi zapravo silno elio da ga uiteljica vidi i da mu se onako ljudski obrati.
Stilska analiza - Pjesnikov je jezik jednostavan, osjeajno snaan i topao, bogat vizualnim
pjesnikim slikama. Pjesnik se ne slui rimom. Pjesnik pjeva u prvom licu i time nam
doarava da je on to sve osobno proivio. Stihovi se redaju kao da nam djeak pria o
svakodnevnim kolskim dogaanjima.
RANO SUNCE U SUMI ( ljubav prema Slavoniji )
-Glavna tema: Dozivljaj budenja prirode u proljee; Pjesnikov osjeaj prema budjenju prirode.
-Sadrajna analiza - Ovo je pejzana pjesma u kojoj pjesnik jednostavno, ali duboko i
snano, izrie svoju povezanost s rodnom Slavonijom i njenim umama. Pjesma je puna
proljetne vedrine. ivot u umi buja. Jutarnje sunce budi stabla, ptice i cvjetove. Nestaan
vjetar poigrava se kronjama i itava se uma njie. Sjene grana ispisuju are na rosnoj travi.
Raanje sunca u proljetno jutro obeanje je novog ivota.
-Stilska analiza - Vizualne pjesnike slike doaravaju nam boje ume (zelene kronje, bijeli
rosnati cvjetovi, sjenke granatih stabala, likovi na travi, rosa kao suze). Zvune slike oivljuju
zvukove ume (vjetar u kronjama, njihanje ume male ptice koje pozdravljaju sunce).
Pjesma je pisana nevezanim stihom nejednake duine. Ritam pjesme doarava buenje
ivota u umi, strujanje vjetra kroz grane i uzbuenje umskih bia zbog izlaska sunca.
NEBO
-sjeanje na svoju baku
-pisac pogleda nebo i vidi svoju baku i ovce
MOJE IGRACKE
-Tema ove pjesme je djeja igra. Pisac nam prikazuje ime se on zabavljao u djetinjstvu.
Pjesmu gradi na dogaajima kojima eli pokazati kako se djeca bez raunala i modernih
igraaka mogu lijepo zabavljati. Koristi se rijeima nerazumljivim za dananju mlade koje su
kolnica, ornice i kljoca. U ovoj pjesmi nema rime a ritam je veseo, brz, djeji kao zaigrana
djeca.
NIKAD VISE
-Ova ljubavna pjesma je vrlo kratka, ali iznimno osjeajna i simbolina. Sastoji se od dvije
pjesnike slike. Prva pjesnika slika ima motiv: rujni cvjetovi. Epitet je "rujni cvjetovi". U ovoj
nam pjesnikoj slici govori o prekidu sa svojom djevojkom - Uvenue rujni cvjetovi tvoje i
moje ljubavi. Stih je svobodan.
USPOMENE

- Lirska pjesma koja nam govori o ljubavi

- Metaforikog je znaenja
- Tema - Pjesnikovo sjeanje na svoju ljubav
- Metafore
- Personifikacija - a kad bi veer rairila crna krila...
- Pjesma je bogata epitetima - zrelih, neuzbrane, bijeli...
- Stih je slobodan, deveterac, tuna je ugoaja.
- Ritam je spor, polagan.

PUSTOS
- Lirska pjesma
- Misaona (kontemplativna) pjesma.
- Tema - Usamljenost
- Pomalo turobna ugoaja.
- Preneseno znaenje pjesnikove osamljenosti i tuge:
Nigdje nikog nema:
Ni ovjeka, ni ptice.
... pusto mi je srce
i alosno lice.
- Metafora - prolazim kroz tiinu.
- Pjesma je sastavljena od tri kitice: dva dvostiha i kitice od jednog stiha.
- Slobodan stih bez rime.
VRAANJE U NO
- Sretna ugoaja
- Tema: Sjeanje na slike iz djetinjstva: povratak kosaca u predveerje
- Kratka, ali snana pjesma
- Pjesma je bogata epitetima sivim, otre, tamnim...
- Metafore - "nosei miris...; otre im kose zaspale preko ramena..."
- Nostalgina je ugoaja, stih je slobodan, etverostih ili katrena, nema rime.
KADA PROLAZIS IZNENADA
- Lirska pjesma
- Tema: Ljubav jednoga mladog para (pjesnika i djevojke)
- Sastavljena je od tri pjesnike slike:
- U prvoj pjesnikoj slici pjesnik nam govori svoje osjeaje prema jednoj djevojci
- U drugoj pjesnikoj slici pjesnik susree anela koji koraa i smijei mu se (preneseno
znaenje)
- U treoj pjesnikoj slici pjesnik opisuje anela
- Pjesmu sam doivio kao neostvarivu ljubav
- Pjesma je bogata epitetima iznenada, brzo, nestano, veselo, sitno...
- Pjesma ima dva dvostiha i jednu katrenu

TIN UJEVI
Augustin Tin Ujevi rodio se 5. srpnja 1891. u Vrgorcu. Smatra se kako je knjievni talent
naslijedio s oeve strane. Svoje je kolovanje zapoeo u Imotskom kada se seli u Makarsku
gdje zavrava osnovnokolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u Split gdje upisuje
klasinu gimnaziju i poinje ivjeti u nadbiskupijskom sjemenitu. Nakon to je maturirao u
Splitu, upisuje studij hrvatskog jezika i knjievnosti, klasine filologije, filozofije i estetike na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Umro je 12. studenog 1955. u Zagrebu.

Jedan od velikih umjetnika koji je nekad ivio, zasigurno je Tin Ujevi koji se smatra velikim
hrvatskim pjesnikom, ije je djelovanje pripadalo hrvatskoj avangardi.
Poznato je kako je u poecima svog rada bio iznimno vjeran Matoi, a javno se odrekao
Rabbia s kojim je esto znao imati neugodne polemike koje je Mato htio izbjei. Od Matoa
je doao do Baudelairea kojeg je isto tako prihvatio kao osnivaa modernog pjesnitva.
Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek srebra i Kolajna, poznate kao dva neopetrarkistika
ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Iako su bile
napisane na hrvatskom jeziku, samovoljom nakladnika razdvojene su i tiskane u Beogradu
na irilici i ekavici.
Osim umjetnikog djelovanja, Ujevi se svojim pjesmama dotakao malo i politike, a to se
moglo vidjeti kad se pjesniki oglasio 1909. u pravakoj "Mladoj Hrvatskoj" u drutvu onih
koji su tvorili Matoev krug.
CECHY TWRCZOCI:
-Ujevi je u svojim pjesmama ostvario snane akcente osobne tragike, izrazio je duboke
tajne spiritualne, netjelesne ljubavi, ispjevao himnike psalmodije radu i ljudskom bratstvu.
Ujevi je kao nedostini arobnjak rijei ostao dosljedno izvan svih knjievnih kola i struja,
blizak svima, a opet istodobno razliit od drugih. Moemo rei kako je bio poseban.
Ujevieva poezija moe se opisati kao vrlo promjenjiva. Naime, sve od njegovih najranijih
poetaka kada je objavljen njegov prvi sonet Za novim vidicima pa sve do posljednje zbirke
koja je objavljenje 1954. godine, njegova poezija se razlikuje, i to kako na tematskom i
idejnom planu tako i to se tie tehnike.
DJELA:
-Za ivota su mu izala djela - Lelek sebra (1920), Kolajna (1926), Dva glavna
bogumila (1931), Nedjelja
maloljetnih (1931), Auto
na
korzu (1931), Ojaeno
zvono (1936), Ljudi za vratima gostionice (1938),Skalpel kaosa (1938) i edan kamen
na studencu (1954).
Pjesme
- Svakidanja
jadikovka, Kolajna, Misao
na
nju, Visoki
jablani, Odlazak, Oprotaj.
NJEGOVA POEZIJA:
-Vjeruje se da se njegovo pjesnitvo moe podijeliti na dvije velike faze. Prva, poetna faza
od 1914. godine i Hrvatske mlade lirike pa sve do 1930. godine. Ova faza obuhvaala je
djela Lelek sebra i Kolajnu. Druga faza njegovog stvaralatva obuhvaa njegove tri
kasnije zbirke.
U pjesmama Hrvatske mlade lirike (Sfinga, Ogledalo, to ape vodoskok) prevladavaju
impersonalnost i slikovni element, dok su u samostalnim zbirkama iz prve faze oiti
simboliki utjecaji.
-U zbirkama Lelek sebra i Kolajna moemo uoiti veliku emocionalnost subjekta koji
glorificira patnju roba i predanost velikoj ljubavi. I ena i ljubav su glavne teme obje zbirke.
Ujevi je enama dao mitske oznake pa se one mogu nai pod imenima Gospa, Eva,
Vivijana, Bogomoljka, Majka, Prinipesa.
-Ipak u zbirci Lelak sebra Ujevi se pomalo udaljuje od motiva ene i okree se vjerskim
motivima (Duhovna klepsidra), zatim je okrenut ljudskoj sudbini (Svakidanja jadikovka) te
nostalgiji za domovinom (Slaboa) i obnovi mita o buduoj ideji slavenstva (Rusija
Rusiji).
S druge strane zbirka Kolajna u potpunosti je posveena eni. Autor je reinterpretirao
pjesnitvo iz kasnog srednjeg vijeka, renesanse i modernizma.
to se tie tradicije o njoj se na izravan nain govori u Ujevievoj zadnjoj pjesmi Kolajne, a
u njoj se lirski subjekt identificira s trubadurima.
-Ujevi idealizira enu no u isto vrijeme ona je za njega glavni razlog ovjekove propasti.

Ve od 1920. godine, a posebice od 1930. godine zbirkom pjesama Auto na korzu vidi se
veliki preokret u Ujevievoj poeziji. Sada moemo primijetiti sastave duljeg opsega, a
tematika ide u pravcu misaonosti, filozofije i retorike.
-Auto na korzu je zbirka specifina po vezanom stihu te je stilski heterogena. Isto tako
moemo i primijetiti da su mnoge pjesme napisane slobodnim stihom (Traenja na miljokazu,
Desetogodinjica vlanoga humka, Autom kroz korzo). Sve to posljedica je autorove
prihvaenosti novih pjesnikih pravaca kao to su talijanski futurizam, njemaki
ekspresionizam te u konanici i francuski nadrealizam. Lirski subjekt je moderniziran ako
gledamo liriku njegove prethodne faze pa se istie rasprenost i pripadnost svjetskoj cjelini.
U velikom broju svojih pjesnikih proza Ujevi je iznio heterogenost modernog subjekta. to
se tie zrelijeg knjievnost stvaralatva Tina Ujevia koji se tie njegove dvije zbirke
Ojaeno zvono i edan kamen na studencu, moemo ga svrstati u dva smjera u kojima
se kree kompozicija teksta. Prvi smjer je panoramski i on se moe opisati kao mnotvo slika
koje rijeima autor predouje iz nejasnih izvora, a drugi je okarakteriziran kao neprestano
kruenje u kojem se slike koje su elementi opisa uvruju oko jedne izabrane toke
(simbola, slike ili osobine). Slobodni stih je esto vrlo dug, a autor njime pridaje poetskom
jeziku ekstatini ton pjesniku, odnosno lirskom subjektu daje karakter modernog vizionara.
-Autor se takoer slui i rimovanim stihom koji je razliite duljine (Prodavaice cvijea,
Stihovi su postali grad, Zadrane sile bia). Svime time on pokuava u pjesmama predoiti
dinamiki aspekt stvarnosti. Korijene takvih postupaka moemo vidjeti kod talijanskih
futurista, ali i kod tehnikih izuma. Iako je Ujevi htio biti vizionar, on nikada svijet nije vidio
sasvim optimistino premda je imao veliko suosjeanje i htio je svijet s vie nepravde.
Oprotaj ( Tin Ujevi )!!
Interpretacija pjesme u cijelosti
U udbeniku se navodi da je na tematskoj razini Ujevi uspostavio suodnos izmeu lirskoga
mi i Marulia kako bi ukazao na odnos avangardnih umjetnika prema zaetniku hrvatske
knjievnosti (dakle, poinje se od tzv. nulte toke hrvatske kulture). Radi se o potovanju
spram tradicije, ali i negiranju iste te tradicije to Ujevi potvruje i na planu strukture,
odnosno na planu izraza koristei citatnu mistifikaciju.Prvo pitanje navodi uenike na
zakljuak da je mlada plavca skupina pjesnika, ali moe ih i navesti da se radi o mladosti
openito. O tradiciji govori i izbor centralne metafore: mlada plavca kao metaforike oznake
hrvatske knjievne tradicije koja postaje oznakom avangardnih umjetnika, odnosno mladosti
openito.Posljednja tercina znai i oprotaj s tradicijom i spremnost da se s tom tradicijom
stupi u kreativan dijalog. Inaica na starohrvatskom pisana je dvanaestercom, a inaica na
standardnom jeziku slobodnim stihom. O Ujevievoj pjesmi Oprotaj govori Dubravka Orai
Toli u svom djelu Teorija citatnosti.Autorica govori o tipu citatnosti u Ujevievoj pjesmi
Oprotaj naglaavajui kako se ne radi o preuzimanju Marulieve akavtine i Marulieva
stila, nego se radi o citatnojmistifikaciji (odnos teksta prema podtekstu je iskrivljen, netoan ili
na bilo koji nain laan). Autorica nudi i odgovor zato je to tako: naime, iz strukture
iitavamo ono to nam autor govori i na razini sadraja: odnos avangardnih umjetnika
prema tradicijije odnos prema ravnopravnom partneru, odnosno s tradicijom se stupa u
otvoreni i ravnopravni dijalog (upravo to ini Ujevi u svojoj pjesmi Oprotaj).Autorica
takoer navodi i primjer Janka Polia Kamova koji je bio avangardni pisac, ali ga njegovo
vrijeme nije razumjelo, niti je cijenilo njegova ostvarenja, a on je inio ba ono za to Ujevi
kae da je jedini nain: potovanje spram tradicije, ali i elja da se krene za vlastitom
kreativnou i za vlastitim stvaralakim imperativima (u tom se smislu s tradicijom treba
pozdraviti). U udbeniku se objanjava pojam citatne mistifikacije pojedinani citati ili citatni
tekstovi u kojima se upuuje na stvarni podtekst (u ovom sluaju na Marulievu Juditu), ali je

odnos vlastitoga teksta (u ovom sluaju Ujevieve pjesme Oprotaj) prema njemu iskrivljen,
netoan ili na bilo koji nain laan. To se dogodilo u prvoj inaici Oprotaja: jezinim,
pravopisnim i stilskim signalima Ujevi upuuje na Marulievu Juditu, ali svjesno citira krivo
pie vlastitom inaicom starohrvatskoga jezika i pravopisa, ime odstupa od Marulieva
teksta, iako se u strunim krugovima dugo smatralo kako je Ujevi uspjeno imitirao drevni
Maruliev jezik.
MIROSLAV KRLEZA
Rodio se u Zagrebu 7. srpnja 1893. godine u graanskoj obitelji nieg srednjeg-socijalnog
statusa. Svoje kolovanje odradio je u vojnoj kadetskoj koli u Peuhu i to u vrijeme
neposredno prije I. svjetskog rata u vrijeme Balkanskih ratova, kada odlazi u Srbiju. Godine
1913. prekida vojni studij te preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s namjerom da postane
dobrovoljac u srpskoj vojsci.
Naalost njegova odluka da se pridrui srbskoj vojsci nije dobro prola kad su ga osumnjiili
za pijuna zbog ega je bio protjeran preko srpske granice. Nakon tog uzaludnog pokuaja
vraa se u Austro-Ugarsku gdje biva uhien na osnovi tjeralice Ludoviceuma.
Meutim brzo je puten i mobiliziran 1915. kao domobran te poslan na bojinicu u istonu
Europu gdje doivljava Brusilovljevu ofanzivu nakon ega vrijeme provodi uglavnom po
bolnicama i toplicama zbog slabog zdravstvenog stanja nakon ega se okree knjievnosti.
Pored vojnog ivota bio je poprilino aktivan u politici, pogotovo nakon stvaranja Kraljevine
SHS, kad je bio fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom te kad je bio angairan u
komunistikom pokretu novonastale drave. To je period kad se uvelike razvija njegova
spisateljska djelatnost i kad je zapravo pisao srpskom ekavicom
Potkraj dvadesetih godina prolog stoljea, posato je dominantna osoba u knjievnom ivotu
bive Jugoslavije.
Uskoro u klimi slabane liberalizacije pokree Jugoslavenski leksikografski zavod, a 1967.
potpisuje Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika, to je dovelo do
ostavke u Centralnom komitetu SKH nakon jugokomunistike hajke na nacionalizam. U to
je vrijeme simpatizirao zahtjeve proljeara, no povukao se kad je bilo oito da e Tito uguiti
sam ustanak.
Do kraja ivota radio je u Lekikografskom zavodu. Umro je 29. prosinca 1981. u Zagrebu.
Meu njegovima djelima moemo spomenuti Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti i
Zastave.
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA
-KRATAK SADRZAJ:
Nakon to je izbivao preko dvadeset i tri godine Filip jednog dana stie na kolodvor prilikom
ega slijede opisi obiteljske kue. Imala je truli zid, a vrata na kui su poela buditi sjeanje
kako ga je prije dvadeset i tri godine mama izbacila na ulicu nakon to je ukrao stotinjarku i
vei dio vremena se provodio sa sumnjivim enama.
Osim kue u kojoj je ivio Filip posjeti i majinu trafiku koja u njemu izazove navalu sjeanja
u obliku slika majinog izbivanja i pria kako je njegov pravi otac nitko drugi nego biskup.
Filip je cijelo vrijeme osjeao nemir i upravo se zbog toga odluio vratiti.
Svijet je za njega podijeljen na razne detalje koji za njega nisu imali smisla. Promatrajui tog
dana ljude na ulici Filip je mogao primijetiti samo kaos. Ugledavi svoj odraz u jednom
ogledalu u kavani gdje je vidio starog ovjeka s podonjacima, urujanog i sa cigaretom na
usnama, poeo je sumnjati u svoj vlastiti identitet.
Na putu u Kostanjevac gdje se preselila njegova majka, druio se s Joom Podravcem ija
mu ivotna pria prua priliku za meditaciju o stoljetnoj zaostalosti, daleko od bilo kakvog
napretka. Kod Filipa e boravak u Kostanjevcu izazvati trajni nemir njegova majka i njena
elja da se raduje svom ivotu i pritom uiva u teko steenom statusu.

Majka od Filipa naruuje portret u crnini, zbog ega Filip na platno prenosi grotesknu sliku
starije bordel-dame. Polako preko majke upoznaje pravu stvarnost i nain ivota u
Kostanjevcu te plemenitog Kostanjevakog presvijetlog Silvija Liepacha, nekadanjeg
velikog upana koji je svoja promaknua kupovao nepotpisanim lancima.
Postoji jo jedan razlog zato se Filip odluio zadrati u Kostanjevcu, a to je Boboka
Radajeva, kasirica u kavani Kod krune, ena koju su pratila ogovaranja da je moralno i
materijalno upropastila svog ljubavnika Baloanskog te ujedno bila krivac smrti njegove
ene.
Boboka je opisana kao pretjerano erotizirana ena sa crtama nimfomanke zbog koje je Filip
svakodnevno provodio vrijeme u Kruni. Privlaila ga je prvo erotski, a zatim i ljudski.
Vladimir Baloanski koji je jednom bio ugledan graanin sada samo vegetira na raun
Bobokine samilosti.
Tjelesni utjecaj koji je Boboka imala na Filipa ponovno je u njemu probudila slikarsku
energiju, a jedne veeri dok su se vraali s protenja Svetog Roka, iznio joj je slikarsku viziju
koju je imao u glavi, a koja se odnosila na raspetog Krista, jedini most koji moe spasiti
ovjeanstvo.
Uskoro za Filipa nastupa novi nemir kada u mjesto dolazi Sergej Kirilovi Kyriales, Grk s
Kavkaza, doktora fiziologije i dermatologa. On je jedan od Bobokinih prijatelja za kojeg Filip
sumnja da je zapravo ljubavnik. Njegovim dolaskom Boboka se sve vie udaljava od Filipa,
a on sve vie poinje osjeati strah. Tijekom dugih nonih rasprava Sergej se uporno trudio
da umanji vrijednost Filipovog rada i slikarstva na temelju svojih teza o filozofiji.
Nakon jo jedne takve rasprave Filip budui da vie nije znao kako da se odupre napadima
Grka odgurne stol kada je cijelo drutvo bilo svjedokom ubojstva koje se dogodilo pred
krmom. Na cesti je leao ubijeni foringa, a nakon ubojstva Boboke nije bilo na blagajni
skoro dva dana zbog ega ju je Filip odluio posjetiti. Pribliivi se njenoj sobi ugledao je dva
tijela kako se miu u postelji dok Baloanski sjedi za stolom i ita novine.
Boboka ga hladno prima dok Sergej sjedi pored nje i nastavlja dalje priu o svojim
doivljajima s putovanja. Na Filipovo iznenaenje upita ga je li ikada razmiljao o
samoubojstvu. Filipa je cijela situacija natjerala da se zamisli nad Bobokom koja ga je
uzbudila i potaknula inspiraciju za slikanje. Dolaskom Grka Sergeja nemir se u Filipu sve vie
poveavao. Jednog dana je tako ispod eljeznikog mosta pronaeno tijelo Grka, koji je tako
demonstrirao nihilistiku filozofiju o kojoj je cijelo vrijeme priao.
Nakon pogreba Boboka je posjetila Filipa i zamolila ga da joj osigura novac jer je odluila
otputovati do Hamburga, ali istu veer prije nje Filipa je posjetio Baloanski i traio da je
odgovori od putovanja govorei kako nee dopustiti da ga bace preko palube. Dolazi i
Boboka, ali joj Baloanski ne dozvoljava da ostane sama s Filipom i kako ne bi dolo do
scene odlazi s Baloanskim bez da je uzela novac. Umjesto toga dogovori susret s njim kod
Krune.
U trenucima iekivanja Filipu u posjet dolazi majka i upozorava ga da se ne bi trebao druiti
sa enom upitnog morala na to joj on odgovori da je posljednja koja smije komentirati takvo
neto i da mu napokon kae tko je njegov otac. Majka mu prui sliku gdje se nalazi plemeniti
Kostanjevaki. Tada pokuca Baloanski tvrdei kako Bobokoj ne trebaju novci jer se
predomislila.Filip mu ne vjeruje iako je dobio poruku navodno od Boboke. Ali kada je papir
pribliio svjetiljci primijetio je da je to raun iz drogerije na kojem se nalazio krvavi otisak
prsta. Sumnjajui u najgore potrao je do Boboke i ugledao ju prerezanog grkljana.
O romanu:
- Povratak Filipa Latinovicza je povratak na ono to je prekinuto i davanje natrag onoga to je
uzeto. Filip se vraa u svitanje nakon 23 godine s prtljagom od otuenja, ivane
rastrojenosti, krize identiteta, raspadnutih vrijednosti i slike svijeta, s razoaranjem u
europsku kulturu i civilizaciju u kojoj nije pronaao dom i s umjetnikim klonuem i
stvaralakom nemoi.
-Vraa se ne bi li u ponovnom kontaktu sa zaviajnom podlogom i oivljenim uspomenama iz
djetinjstva razrijeio traume koje vue sa sobom po svijetu i akumulirao novu ivotnu i
stvaralaku snagu, zbog ega je povratak fiziki i psiholoki, a koji oznaava bijeg od

civilizacije velikih sivih gradova i sentimentalnu potragu za izgubljenim uporitem, podlogom,

ivotnom neposrednou, svjeinom emocija i identitetom te osobnim i stvaralakim
identitetom.
-Njegov identitet je sredinje pitanje romana i pitanje paternaliteta (oinstva nada se
da e odgovorom na to pitanje ostvariti identifikaciju). Ovdje se postavlja pitanje vlastita
identiteta; pitanje podloge (ivotnoga oslonca); pitanje majina ivota, to postaje
egzistencijalni problem te otuenost, izolacija, nemir, stvaralaka kriza.
-Radnja se oslanja i na djetinjstvo, povratak u prostore djetinjstva uz pomo osjetilnih
asocijacija te povratak u trenutke najintenzivnijeg doivljavanja. Radi se o trenucima koji su
oblikovali njegove traume krvavo, tako neizrecivo intenzivno kao prerano zrelo, razdrto,
neuravnoteeno dijete, s dubokim i tamnim kompleksima moralnoga ponienja u sebi, pun
neiste krvi i osjeaja mranoga progona (to se odnosi na majku, Karolinu, bordel, frajle
seksualna trauma i edipovski kompleks nemogunost uspostavljanja emocionalnih i
tjelesnih odnosa).
-Vrijeme i prostor prikazuju simultanost prolosti i sadanjosti, isprepletanje i oivljavanje,
neprolaenje, pretapanje; bitno i intenzivno trajanje; simboliko znaenje vremena i prostora
vrijeme i prostor sjeanja.
-Filip je slikar koji osjea potrebu naslikati sve ivotne senzacije i umjetniki izraziti
simultanost raznorodnih sadraja svijesti. Takva simultanost proizlazi iz gubitka cjelovitosti, iz
raspada vremenskih odnosa i uzrono posljedinih veza (atomizirani kaos snana
analitika svijest koja svako postojanje svodi na besmisao). Ovdje stvari gube svoju
unutranju povezanost, dolazi do infernalizacije stvarnosti odakle stvaralaka nemo kada je
kriza je dosegnula vrhunac. Javljaju se slikarske vizije: slika razapetog Krista i slika
gluhonijema djeteta koje su se pribliile neostvarivu idealu potpune slikarske sinestezije koja
je trebala doarati ne samo boje nego i zvukove, mirise, pokrete, dodire, nagone Majin
portret pokazuje razotkrivanje i spoznavanje istine o majci, njegova unutranja slika majke i
suoavanje.
-Pria o majci slae se uz pomo nekoliko predmeta koji iskrsavaju u Filipovu sjeanju, a
kao potvrdu sumnje daju frajle u bordelu: jedna od njih. Postavlja se pitanje to se dogaa
iza majina paravana? Prisutna je duboka Filipova trauma kao hladna i nepristupana u
djetinjstvu u kojemu mu je vrata zakljuala konano i nepovratno.
-Boboka ili femme fatale je hladan oblog Filipovim podrovanim nervima jer posjeduju svijest
i spoznaju vlastita stanja razumijevanje, prepoznavanje. On u njoj prepoznaje njenost i
toplinu koju u djetinjstvu nikada nije dobio od majke.
-Kyriales je manifestacija podvojenosti Filipova karaktera, dualizma njegovih nazora,
proturjenosti njegova bia, glas njegovih dubokih unutranjih sumnji i dilema. To je
brodolomac, doktor medicine (dermatolog) i filozofije koji rastae i ovjekovo tijelo i duh. To je
udovina pojava, superioran u izrazu, nihilist, rui zanose i ideale, kao luciferski unutranji
glas, kao alter ego: Slua F. Kyrialesa i kao da uje svoj najskriveniji glas osjea kako taj
antipatini ovjek govori istinu svodei ovjeka samo na prolaznu materiju.
-Na kraju romana slijedi samoubojstvo i Filipov razgovor s majkom te odgovor na pitanje
oinstva (Liepach), ubojstvo Boboke. Baloanski nestaje, a Filip stoji nad zaklanim
Bobokinim tijelom, njezine akvamarin plave oi otvorene su te se inilo kao da gleda.
Dolazi do odjave cijelog romana, a Filip u tom panonskom blatu (doslovnog i prenesenog
znaenja) doivljava katarzu. Odgovori su pronaeni, ali problem identiteta nije rijeen jer
uporite nije izvan ovjeka nego unutar ovjeka. Struktura je otvorena i Filip ima novu priliku.
FILIP w skrcie:
-lik intelektualca, umjetnika, individualist
-nesiguran u vlastiti identitet
-iskompleksirana osoba
-najvise je bio zaokupiran zenom, dodirom zenina tijela, mastanjem o zeni
-ne moze vise tvoriti - KRYZYS TWRCZOCI
-imao je intenzivno djetinjstvo - krvavo, traumticno, duboko prozivljeno.
-nije racjonalist
-ima depresiju

-vise misli nego radi

-nema uzora u ocu, nema autoriteta, racijonalne stave
-ne zna kako djeluje drustvena osoba, ne moze tako se ponosati
-umjetnost je za njega nacin za prikazivanje emocije
U "Povratku..." zene su predstavljene kao negativni likovi - ovo je sliczno sa Freudem.
Imamo ovdje takodjer sliku psihoanalize. U romanu se esto moe vidjeti rije podloga, a
misli se na emotivnu podlogu uz pomo koje e on ponovo ostvariti sebe i svoju linost.
KRALJEVO
-drama nastala tijekom ranije faze stvaralastva Krleze
-Krlea se u Kraljevu odluio za pjesniku slobodu kod odabira radnje i posebnog
povezivanja likova, vremena i prostora. Pritom je pomijeao stilove s prijelazima iz stvarnog
u nestvarno i na taj nain stvorio svijet u kojem djeluju posebna pravila.
-Kaotina zbivanja usred kazalita prikaz su poremeenog drutva. Krlea je u Kraljevu htio
pokazati koliko drutvo moe biti bolesno uz pomo nekoliko likova kao to su Herkules,
Anka, tijef i Janez. Spomenuti likovi se smatraju nasljednicima renesansne komedije u kojoj
se Krlea izruguje praznovjerju te uobiajenim kliejima.
Kratak sadraj
-Radnja poinje na Kraljevskom sajmu, jedne ljetne noi u Zagrebu u periodu nakon
rata. Sajam kao i svaki drugi pun je ljudi od kojih svatko ima neto za rei. Istog trenutka
kada se digla zavjesa, pred gledateljima se pojavilo mnotvo boja. Sve je tako intenzivno
(tonovi, ploha i boje) da je teko izdvojiti bilo to.
- Iza scene ponu zvoniti tamburaka zvona ija e se buka u potpunosti stopiti s vikom svih
onih koji su se taj tren nali na sajmitu.
-Umjesto uobiajene buke u gradu, na sajmu prevladava vika za koju se ini kao da bi svaki
tren mogla izmaknuti kontroli. Ne svaaju se samo seljaci meusobno, nego i seljak sa
mesarom, gospoda. Sve je pomijeano, vie se ne moe razaznati vie li zapravo mesar,
kobasiar ili netko drugi od prodavaa koji rade na sajmu.
-Nakon uvodne radnje s kojom se itatelju eli pribliiti atmosfera sajma, mjesto radnje
preuzima krma. Tamo itatelj upoznaje none dame Stellu i Margit. Krma se polako
poinje puniti, pa im se pridruuje i Madam.
-Prije upoznavanja s Madam, poinje rasprava izmeu Dacara i Kumeka estinana. Dacar
sebe smatra gospodinom i trai od Kumeka da mu se klanja. Kumek na to burno reagira i
optuuje ga da nije bio gospodin kada je zajedno s njim radio na polju. Dacar mu kao dokaz
pokae utu kapicu sa srebrnim gradskim grbom. On je osoba koja pobire dacovinu.
Dacar i estinanin se potuku, a kada je Dacar nasrnuo na estinana on ga je s lakoom
odbio. Tada se umijea pijani koar i pone vikati da treba udariti po gospodi. Njegova ena
trai da se ne mijea, a djeca ponu plakati.
-Nastane guva i na spomen policije svi se razbjeae, pojavljuju se mesari i pozornost se
usmjerava na stol gdje je sjedilo vee drutvo malograana. Jedan od malograanina govori
patetino kako bi svi oni bili u grobu da ne postoji nada da e Hrvatsko Kraljvstvo opet
oivjeti, da e slavni hrvatski kraljevi jo jednom zavitlati svojim svetim ezlom. Malograani
nastavljaju slaviti domoljublje.
-Pojavljuju se purgari, a kada je purgaricama dosadilo sluati ono to purgari priaju ponu
ogovarati. Traaju gospou u plavoj svili iji mu ne zarauje puno, a ona se svejedno lijepo
oblai. Purgarima dosadi njihovo prianje pa im doviknu da ih nastave sluati.
-Nastavljaju se zdravice jedna za drugom i onda opet izbije svaa izmeu pjevaa i debelog
purgara kojem je zasmetalo to su njega i njegove nazvali Kranjci. Purgar se predstavi kao
Blazina, vlasnik trokatnice u Ilici. Napetost izmeu njega i jednog od pjevaa bila je sve vea,
da su u jednom trenutku poletjele stolice, a purgar je uspio razbiti dvije svjetiljke na stolu.

-Veselje se nastavlja dalje, prolazi Turni s tacnom i nudi finu tursku kavu. Gazda Japica
pozdravlja svakog novog gosta i prisjea se Kraljeva (veselje) kakvo je nekada bilo, kada su
ljudi jeli po cijeli dan.
S desne strane nalazi se stol za kojim sjede Margit i Stella. Dok sjede tuno i piju, u pozadini
se uju sirene bioskopa. Stella plae jer svaki put kada uje zvuk parobroda, poeli otei
negdje daleko kako bi nestala zajedno s parobrodom. Margit joj vie da to to uje nije brod
nego bioskop. Stelli je svejedno, samo se eli spasiti od svega, od svih prostaka i svinja.
ale se jedna i druga kako je teko ivjeti na taj nain da mora prodavati svoje tijelo.
-Prilazi im slunik i trai kontu. Zatraio ju je slijepac, udovac kojeg Stella pozove za njihov
stol. Margita se odjednom zbuni i kae da joj se uinilo da je u guvi ugledala Madam u
plavoj bluzi zajedno s Lolom i Hajnal. Stella i Margit su je pozvale i Madam se zajedno sa
svojim drutvom zaputi prema njihovom stolu. Sve su izgledale poput tropskih ptica tako
areno odjevene.
-Upitale su Madam zato je tako blijeda. Stigla je strana vijest, a to je da se kod Hajnalke
dogodilo samoubojstvo. Madam, Hajnal i Lola su bile uzrujane jer nisu mogle raditi, budui
da je u bordelu bila policija i to ba na dan kao to je Kraljevo.
Priaju o tome zato se ovjek objesio i da je to navjerojatnije zbog ene. Polako im se
raspoloenje popravlja i Madam veselo pozdravlja Margitinog i Stellinog kavalira. Odjenom
se uje zvuk psa, na to su se dame prepale jer to znai smrt.
-U tom se trenutku pojavljuje mrtvac Janez koji se objesio. Pored stupa je stajao blijed ovjek
crvene brade s uetom oko vrata. Hajnal vrisne i padne. Djevojke ponu pokazivati da je ta
osoba koja stoji pored vrata mrtvac dok ih svi ostali u nevjerici gledaju mislei da su lude.
Jedan ovjek prie ovjeku crvene brade, popipa ga i kae da to je ovjek od krvi i mesa ba
poput ostalih i da ne moe biti mrtav. U tom se trenutku javi ovjek za kojeg su ene tvrdile
da se objesio. Predstavi se kao Janez i pone vikati da ga puste.
-Hajnal ga upita je li on bio kod njih na broju pet, a Janez joj odgovara kako upravo dolazi s
groblja jer je morao uvati Dummkopfa. Odluio je svratiti po malo vina. Kada ga je Hanjal
pitala odakle mu trik oko vrata on joj je rekao da mu treba zbog prirode posla grobara.
Hajnal mu i dalje ne vjeruje i vie da je to ovjek koji se kod nje objesio. Odjednom ih gomila
pone vrijeati ne vjerujui da je taj ovjek mrtav. Janez je poeo vikati da ivi na Potoku
kako bi dokazao da je iv. Veselje ide dalje, a kartai nastavljaju dalje s kartanjem.
-Odjednom se izvana uje vika da gori poar koji je zahvatio bioskop, cirkus, menaeriju,
kue Gazdarica pokuava zadrati usplaenu gomilu ljudi da prvo plate, ali svi pobjegoe.
Gazdarica je ljuta na gazdu to je nije htio sluati i traiti od gostiju da odmah plate kada
dobiju pie i jelo.
Za razliku od ostalih Janez je ostao sjediti jer se njega poar nije ticao. U tom trenutku naiu
barabe sa curama i ukradenim stvarima. Gazda trai od gostiju da odmah sve plate. Janez
sjedi tuan i na trenutke ba kao mrtvac kada mu prie odrpanac natekao od vode. Bio je to
tijef koji se utopio.
Pozdravlja Janeza i pita ga kako se usudio doi meu ljude, a pogotovo kod ena koje su ga
prije toga vidjele na broju pet. tijef mu pria kako je upravo krenuo na Mirogoj. Janez je po
njemu postupio pogreno jer je jo uvijek bio previe iv i nije shvaao to se s njim zapravo
dogaa.
-Njih dvojica ponu razgovor i tijef ga pita je li kakva ena u pitanju. Janez mu je odgovorio
da je kod njega trik presudio zbog ene, dok je kod tijefa presudila rijeka i to zbog istog
razloga. Odjednom opet poinju dolaziti gosti, a Janez i tijef nastavljaju dalje priati.
-Janez je priznao da bi promijenio puno toga da moe i da bi radije bio invalid, ali samo da
ima priliku poeti iznova i razgovarati sa svojom nesuenom ljubavi. Janez pria kako je
zadnji put vido svoju ljubav na Potoku i da mu se smijala. On je popio petrolej, a kada nije
pomoglo posegnuo je za trikom. Opet se uje vika prestraenih ljudi koji su poeli vikati da
je ovjek ubijen. Jedan gospodin kae da je izvukao mrtvaku glavu, a drugi mrtvu enu.
-tijef je pozvao Janeza da se vrate na groblje Mirogoj prije nego zae sunce. Janez je to
odbijao jer je ekao Anku u koju je bio zaljubljen. tijef je rekao Janezu kako e jednog dana
shvatiti da ena nije bila vrijedna onog to je uinio. Iako Janez pria kako je bila osoba koja

je htjela uiniti neto od ivota, tijef mu govori da si ne lae jer je oito kako je to ena koja
se davala svakome i jo je k svemu tome ubila vlastitu djecu.
-Janez prizna da bi sve bilo u redu da se nije namjerila na atletu. tijef mu kae da to nee
dugo trajati i da e Anka biti s njim sve dok e imati novaca i dokle e mu trajati slava. tijef
ga opet nagovara da krenu prema Mirogoju, ali Janez tada nestane u gomili.
-Ona se na kraju pojavi, ali sa ljubavnikom imena Herkules. Anka je opisana kao malena i
koziava, a Herkules miiav i obuen u ruiasti triko. Ipak je on zvijezda koja die
automobile i lomi eljezo. Anka se cijelo vrijeme divi Herkulovoj snazi. Odjednom se preplai
jer joj se uinilo da je vidjela ovjeka crvene brade. Objasni Herkulesu kako je dan prije jedan
mukarac plakao da ga ne ostavi i da e se objesiti ako to uini.
-Janez je iskoristio priliku dok je Herkules otiao po janjca na aru i pribliio se ljubljenoj
Anki. Ona ga je odmah poela tjerati jer joj je smrdio kao mrtvac. Govori joj kako se ubio
trikom, ali da ne moe umrijeti zbog njega. Ona mu se smije i ne vjeruje te ga opet tjera od
sebe govorei kako je uvijek bio pijanica koji je pokapao mrtve.
-Oko Anke je tada poelo plesati kolo mrtvaca. Strana vizija je nestala im se pojavio
Herkules. Anka je poela plakati, a Janez u tom trenutku napada Herkulesa. Herkules mu je
uspio izbiti no iz ruke i njih dvoje nakon toga odlaze, a Janez nastavlja dalje piti sve dok
zaista nije pao mrtav dolaskom zore. Po njega dolaze mrtvaka kola. Nakon toga se ples
nastavlja i opet se slavi Kraljevo.
MOTYW TACA MIERCI !
Ekspresionistike i realistiko-naturalistike pojedinosti teksta.
- sajamski ugoaj i kaotina slika ostvareni su barokno bogatim raznovrsnim
nabrajanjem sudionika sajma
- isprepletanje realnoga i irealnoga, metafizikoga, u obliku sablaznih vizija (kelneri i
kelnerice, slukinje, momci, soldati Mirogojci, mrtvaci, samoubojice, objeenjaci,
kor mrtvaca, kostur na mrtvakom esteropregu, Ptica smrti)
- didaskalije najavljuju dizanje zavjese, a na sceni mora da je Ritam boja, i ploha i
tonova tako silno intenzivan da se ne razabire nita.
- boje, zvukovi, kaos neodreenih oblika jednako su ivi, ako ne i stvarniji od ljudi
- silovita vanjska i unutarnja dinamika ruilaka, bezumna strast i sirova snaga kao
da su se odvojile od ljudi i ive samostalno na sceni
- uoavanje boja kao slika stanja, a ne koloristikih obiljeja predmeta: boje intenzivne,
ekspresionistiki naglaene; crveno, crno (crno kao imenica) (sve e to pasti u
crno; ljudi plivaju u bijeloj boji modro nepoznato nitavilo)
- zvukovi disonantni, neugodni, razulareni (kaskade se zvukova rue halabukom, jedan
herojski bariton u fonografu, sirene bioskopa u daljini, trube limeni bombardoni, jee
bubnjevi, kanibalska pretpotopna vika)
- didaskalije ne najavljuju dramsku radnju ili likove, najavljuju Kaos
- didaskalijom Krlea istie simultanost svih navedenih pojedinosti, istie da se na
sceni sve mora prikazivati istovremeno
HRVATSKI BOG MARS
-Hrvatski bog Mars je zbirka novela s tematikom Prvog svjetskog rata. To je ujedno Krleino
najpoznatije djelo, a u kojem je antiratnim te humanistikim pokretima i potresnim slikama
sudbine naroda iz Hrvatske koje je posluilo kao topovsko meso.
Krlea je u djelu svjedoio o stranim sudbinama anonimnih seljaka iz Zagorja te
Podravine koji su se pridruili domobranima kako bi obranili svoje i pomogli u obrani zemlje.
Novele iz poznatog djela su nastale u vrijeme kada se Krlea udaljio od vizionarstva i
univerzalne ekspresionistike simbolike te pribliio realistinim sudbinama obinih ljudi.

-On je pogoen uasima rata i ratnim razaranjima, protivi se ratu pa pie zbirku novela
Hrvatski bog Mars. Te novele su posveene ratu, u njima Krlea iznosi svoje osjeaje prema
ratu. On na pomalo ironian nain opisuje rat i prikazuje koliko je rat besmislen. Krlea u
tim novelamaprikazuje ponaanje i reagiranje ljudi na razne stvari: on te ljude usporeuje sa
raznim ivotinjama, stvarima On prikazuje kako ljudski ivot u ratu ne vrijedi nita i kako
ovjek u ratu gubi i ono malo to ima: I takose baraka Pet Be poela kladiti na Vidovievu
glavu, da nee do jutra. Krlea ipak ne unosi u svoja djela puno osjeaja, ve on preputa
itatelju da razmisli o ratu.
-U svojim djelima Krlea rado upotrebljava pojedinca kao glavni lik. Prikazuje ih nesigurnim
i nestabilnim osobama, koji svoje osjeaje javno ne iskazuju. Unato tome da su ti
pojedinci imali probleme razliitih vrsta, oni su u mislima imali dovoljno mjesta, da su mogli
razmiljati i o ljubavi, ljepoti, te o drugim vedrim stvarima u svojim ivotima. Ti likovi su u toku
djela usporeeni sa stvarima, ivotinjama, brojkama U svim je djelima zavretak pojedinca
tragian.
OGLNIE JEST W TYM ZBIORZE SPORO NOWEL, ALE NA INTERNETACH S TE
NAJWANIEJSZE, KTRE ZARAZ OPISZ.
KRLEZA U SVOJIM DJELIMA KORISTI KAJKAVSKO NARJECJE!
Glavni junak u noveli Baraka Pet Be:
U ovoj noveli susreemo se sa intelektualcem koji je stradao u ratu, Vidoviem. Imao je jaku
elju za ivotom, da ne umre, dok su se drugi kladili da nee preivjeti do jutra: Nemam
ruke! Da! I kost mi je polomljena! Da! Ali ivim! Gospode Boe! Jo uvijek ivim!. Drugi
bolesnici su Vidovia ve svrastali kao novi bog osam, to znai da mu je ostalo jo malo
vremena do kraja: Doao je novi broj osam! Djeco!. Stanje Vidovia bilo je jako slabo te se
pogoravalo iz minute u minutu: Od gubitka krvi iscrpljen, spavao je Vidovi cijelo
poslijepodne, a sad se probudio i nezna gdje je i to se dogodilo. Vidovi je cijelo vrijeme
tuno leao na krevetu te mislio na operaciju: Hoe li me operirati?. Nakon toga Vidovi je
pokuavao spasiti bolesnika, koji je leao pored njega, broj devet, ali nije uspio. Nije imao
glasa, dok su ostali bili izvan bolnice - barake, i tamo skakali i galamili od sree.
BITKA KOD BISTRICE LESNE
Bitka kod Bistrice Lesne je novela napisana 1923. godine, a radi se o uvodnoj noveli u kojoj
se prikazuje smrt sedmorice domobrana iz Zagorja koji su stradali na galicijskoj fronti.
Poetak novele predstavlja temelj pripovijedanja te prikazuje osobni stav pisca, a to su ironija
i gorina.
Za jadne seljake rat poinje skoro pa idilino, a boravak u gradu te vrijeme mobilizacije prilika
je za sve da uz ugodne zvuke tamburice cijelo vrijeme uivaju ne samo u vinu nego i u
enama. Na taj se nain u noveli prikazuju tri plana u kojima se iznosi sudbina sedmorice
domobrana. Tri plana se isprepliu, pa tako itatelj istovremeno dobiva informaciju o tekom
ivotu na selu, kratkom boravku u gradu i smrti na galicijskoj fronti.
Vid Trdak je jedan od spomenutih seljaka nesretan ovjek i ujedno zabrinut za ivot svoje
nezbrinute djece, iju je zatitu uzlaud traio po brojnim vladinim uredima. Loborac tef
druga je nesretna dua kojem su uskratili pravo na est tjedana odmora, a osim toga su mu
ukinuli pravo za cipele. Kada se krenuo aliti u bataljon doivio je najvee ponienje kada su
ga udarili sabljom te krvavog izbacili vlan u blato, maglu i na kraju u smrt.
Loborac tef opisan je kao osoba kojem svijest da je nad njim uinjena nepravda u njemu
stvara elju za pobunom. Unato tome to su njegove misli nita drugo nego posljedica
prevarenog i oajnog ovjeka kojem je uinjena velika nepravda, suprotnost od buntovnitva
koja je opisana na kraju tijekom njegove pogibije. Njegova borba da preivi u cijelom
kaosu bitke predstavlja dramatski vrhunac novele.
Vid Trdak umire neprimjetno, a Lovrek je tada osjetio kako je vid mekan i polako puzi k zemlji
dok mu krv izlazi na usta i cijelo vrijeme tee po rukama. Finale novele slijedi u mrtvanici,
odnosno pukoj koli koja je trebala posluiti kao mrtvanica. Ona se nalazila u Bistrici

Lesnoj gdje ak Pali (mrtvozornik) ima zadatak registrirati mrtvace te itati pisma koja su
netom stigla na frontu.
Pisma su najbolji prikaz prijanjeg ivota domobrana koji su na kraju zavrili pogibijom na
bojitu, a sve je bilo u potpunosti besmisleno. Pred kraj se itatelju eli doarati vizija
Palia, a osim njega kolona velikog broja domobrana koji odlaze u smrt.
DOMOBRAN JAMBREK
Domobran Jambrek je novela ili pria o mladiu iz Zagorja Jambreku koji jednog dana s
velikim brojem regruta dolazi bataljonu. Prvi dio novele opisuje zastraivanje domobranskog
materijala kroz veliki broj grotesknih postupaka poasnika koji se iskaljuju na novim
vojnicima. Najvie pozornosti Krlea je dao vodniku Repiu.
Jedina svijetla toka u velikom broju ponienja za Jambreka je nedjeljna misa na kojoj se
potaknuto zvukom orgulja te pripovijedanjem vojnog kapelana u svijesti Jambreka poinju
izmjenjivati biblijske slike o Bojoj pravdi te kada rat ipak postaje neto uzvieno te kada
Jambrek sam sebe poinje doivljavati kao Bojeg bojovnika.
Njegova sudbina zapoinje odlaskom na frontu gdje u jednoj tekoj bici gubi obje noge. Zbog
teke ozljede biva odveden u sanatorij kod princeze Marije Annunziate koja se tijekom
posljednje faze duevnih problema kroz koje je prolazila okrenula samaritanstvu, a kako je
ipak bjesio rat odluila je pomagati ranjenicima.
Lijepo lice nesretnog vojnika Jambreka privuklo je princezu i ona je osobno preuzela brigu
oko mladog domobrana. Polako njena briga prelazi u neto bolesno kada u svojoj fantaziji
princeza vidi zdrobljeni mramorni toranj Narcisu, koja potom postaje objekt njene
nedoivljene poude. Marija tako nee moi odolijeti da ljubi njegove nezarasle rane. Zbog
svog ponaanja Marija je odluila posluati savjet ispovjednika da bjei pred tim iskuenjem.
Nakon to je naglo otila, Jambrek se iznenada budi i postaje svjestan svoje tragedije.
Oajan pada u bunilo i poinje vjerovati kako mu je upravo princeza odgrizla noge. Krlea je
nezdravi odnos izmeu Jambreka i Antonije elio usporediti s ODNOSOM OBICNOG
COVJEKA I AUSTRIJE!