Professional Documents
Culture Documents
Čakavsko Narječje 2
Čakavsko Narječje 2
ak. narjeju. Tamo gdje on postoji moemo sa sigurnou utvrditi da se radio ak. narjeju.
Prijelaz m > -n
doetno m>n (gledan, osan, nisan), ali se esto i uva (grom, dim, pitom);
prvi na ovu pojavu upozorio Antun Maurani (iden, velin, pien, nogon)
o smatralo se da je takav prijelaz nastao zbog pojednostavnjivanja izgovora pojedinih konsonanata ili
konsonantskih skupova jer je mnogo lake na kraju rijei izgovoriti glas /n/, nego /m/;
o Podruje na kojem se javlja prijelaz -m>-n je itav obalni pojas od slovenske do albanske granice, to
znai da je ta pojava ADRIJATIZAM;
o zbog toga je vrlo vjerojatno da je poticaj tom prijelazu dolazio sa strane (izgovor latinskog zavrnog -m
bio je uvjetovan poetnim konsonantom idue rijei. Taj je proces zahvatio i neromanske sustave na
naoj obali, u prvom redu ak. i tok. koji su kasnije razvili neke svoje posebnosti);
Zavrno l
iako finalno -l nije osobina vezana iskljuivo za akavsko narjeja, ona je ipak na svoj nain karakteristina;
zavrno se -l javlja u dvjema velikim grupama: jednu ine imenice s pridjevima, a drugu
m.r. gl. pridjeva radnog;
prva zona uva finalno -l bez izuzetka, tj. i u imenica i u gl. pridjeva radnog (kotal, posal, rekal,
pekal);
o to je zona sredinje i istone Istre, Kastavtine, Gorskog kotara, Hrv. primorja i
kvarnerskih otoka;
druga zona ima zavrno -l u N jd. dekliniranih rijei (stol, debel), ali ga nema u
gl. pridjevu radnom (moga, ia, reka, hodi, govori);
Konsonantski skupovi
o kao *dj reflektira se i tzv. sekundarno dj (<dj) (rojen, odnosno rod'en ili roen), a isti
odnos pokazuje i staro *tj> prema novom tj> (braa);
o od ostalih starih skupova karakteristian je prijelaz *stj i *skj> (ili ) (ap), a tako se ponaa
i sekundarni skup stj (lie);
o starim konsonantskim skupovima pripada i r (rn). U govorima s r >ar, er nalazimo arn, ern.
o prijelaz r>cr pripisivao se tok. utjecaju, ali do takva je prijelaza dolo automatski u svim cakavskim
govorima (jer se u njima svako zamjenjivalo sa c). U tim se govorima ne radi o tok.
utjecaju, nego o akavskom prijelazu (crn);
o tk>lk (potkova>polkova);
o p/b>f (rubca>rupca>rufca);
o pojava fonema j kao prvog lana u konsonantskoj skupini nastala asimilacijom (nokta>nohta>nojta)
Mogu negira da je to tendencija lakeg izgovora i smatra da je zapravo slog prouzroio promjenu
strukture konsonantskih skupova;
o svaki slog ima svoj poetak, vrh i kraj, a akavski su slogovi krai od tokavskih i zato u njima dolazi
do redukcije zavrnog postvokalnog konsonanta;
ako iza posljednjeg ili jedinog vokala slijede dva zavrna konsonanta koji pripadaju istom stupnju
napetosti, reducira se onaj konsonant koji je dalje od vokala. Isto se dogaa sa poetnim slogovima
(ptica>tica) i sredinjim slogovima (potkova>polkova).
Disimilacija
o najvanije je ogranienje da se jedan pored drugog ne ostvaruju ako su razliiti po zvunosti, a ne stoje
dva okluziva ili afrikata i okluziv, nego prvi prelazi u odgovarajui spirant (maka>maka).
o konsonant h se uglavnom uva, ali ima govora u kojima nestaje bez zamjene (odma, oe) ili se
zamjenjuje s v (kruv, kuvati) ili f (mufa);
Depalatalizacija
depalatalizacija u akavskom narjeju zahvaa dva konsonanta, lj i nj, ali rezultati depalatalizacije nisu
svugdje isti;
lj > j (ljudi > judi; voja, jubit, poje, boje) ovo je opeakavska
depalatalizacija;
lj > l (nedilja > nedila; kluka, sliva, kosula) ova je depalatalizacija lokalna i
najbolje je sauvana na otoku Susku;
Ostale osobitosti
d'>j;
praslavensko r'>r;
umnici Sonanti
p b f v m
t d l r n
c s z j
t'
k g x
NAGLASAK
temeljni se ak. prozodijski sustav sastoji od 3 naglaska: brzi (), silazni (a) i zavinuti ()
najarhainiju akcentuaciju imaju oni akavski govori koji uvaju akcenatski sustav od
tri stara akcenta (, a, a), a najmlau oni ija je akcentuacija prfblino kao u
knjievnom jeziku;
ovaj akcenatski sustav obino uva dugu kvantitetu i ispred (pitati, ruka) i iza akcenta
(mali, kopam);
prednaglasne se duine uvaju ako se uva staro mjesto akcenta (ruka, pitati, ruke G
sg.), ali je esto akcenat skoio naprijed (ruka, pi tati, ruke) pa su time zatrte i
prednaglasne duine;
jedino se akcenat a nije zadrao na kraju i u sredini rijei, nego su pomicanjem toga
akcenta prema naprijed dobiveni tokavski akcenti:
ovaj je sustav zabiljeen u Novigradu kod Zadra, ali se u konturama susree i u nekim
drugim mjestima kod Zadra (Diklo), mjestimino i drugdje;
MORFOLOGIJA
pojednostavljivanje morfolokog sustava;
o im. m. roda:
o samo ostaci nekadanje u-promjene
o izgubila se i-deklinacija (Gpl. ljudi, puti, crvi)
o izuzetno se uvaju neko oblici stare n- deklinacije (kami, plami)
o veina imenica m.r. stopila se u o-/jo- dekl.
o Im . roda:
uglavnom prele u a-/ja- dekl. ( uz uvanje infiksa er-)
IMENICE
G mn. m. i s.r. je ili bez nastavka ili s nastavkom a, a dosta esto ima i nastavak ov (iz nekadanje u-
deklinacije; npr. brod(a)-brodov);
esto je u G mn. i nastavak i(h), osobito uz rijei koje znae mjeru ili koliinu (ostatak i-deklinacije; npr.
rvi(h));
A mn. najee je u m.r. prema palatalnim osnovama (grade, brode), ali ima govora gdje je
izjednaenje (palatalnih i nepalatalnih osnova) prema nepalatalnim osnovama. Negdje je proces ve
zavren (gradi, brodi), a negdje je jo u tijeku (grade). Prijelazna faza pokazuje da se
formalno slaganje oblika A i N mn. ne mora tumaiti kao zamjenjivanje oblika A mn. oblicima N mn.;
u A mn.s.r. (kao i u NV mn.) redovito je nastavak -a (sela). Takav nastavak imaju ponegdje
i imenice m.r. kolektivnog znaenja (zuba, prsta);
imenice sa starim zavretkom *-in, *-tel, *-ar ponegdje imaju sauvane tradicionalne
oblike NAV mn. (obanin-obane, Zadranin-Zadrane, ribar-ribare);
moe doi i do ujednaavanja DLI mn. obino u nekadanjem dualnom -ma (gradima,selima), a rjee -
mi koji je tipiniji za I mn. (gradimi, selimi);
enski rod
G mn. imenica .r. a-deklinacije esto je bez nastavka (en, ruk); u nekim je jugoistonim govorima pod
utjecajem tok. dijalekata nastavak -a (ena, ruka), a ponegdje (u Lici) se javlja i nastavak -ov kao u m. i
s.r. (enov);
A mn. ima iste karakteristike kao i u m.r.: na sjeverozapadu se uva razlika izmeu nepalatalnih
(nastavak -i) i palatalnih osnova (nastavak -e), a drugdje je uglavnom samo nastavak -e;
u imenica .r. a-deklinacije naelno je u DLI mn. starije stanje (D enam, L enah, I
enami), ali ima i simplifikacija tako da ponegdje sva tri padea imaju nastavak -ami ili -ama (enami,
enama);
imenice .r. na konsonant mogu uvati stare razlike u nastavcima (D kostim, L kostih/kosteh, I
kostimi/kostima), ali ee su izjednaeni te imaju nastavak -mi ili -ma (kostimi, kostima);
GLAGOLI
glagoli se u akavskom narjeju odlikuju svim karakteristikama slavenskih glagola: oznauju radnju, stanje,
zbivanje, imaju aktiv i pasiv, imaju po tri lica za jd. i mn. itd.;
Infinitiv i supin
infinitiv zavrava na t(i) ili (i) ispred ega otpadaju labijali /b/, /p/ ili prelaze u /s/ (npr. grebti>greti,
gresti);
supin je vrlo rijedak, ponegdje sauvan uz glagole kretanja (npr. homo spat);
Prezent
stari zavretak -u u 1.l.jd. sauvan je samo u nekoliko glagola (npr. hou/u, ponegdje jo
i veu i mogu);
prezent je inae svugdje dobio u 1.l.jd. nastavak prema atematskim glagolima kao *jesm pa se
realizira kao npr. morem, velim, oem;
karakteristine su tri osnovne paradigme sa zavrecima: -am, -(j)em, -im pri emu
obino nastaju promjene tipa -am>-an i sl.;
Imperfekt
Aorist
nestao je kao kategorija, uvaju se samo rijetki oblici, najee 3.l.jd. koje u govoru nadomjeta sva ostala
lica (npr. ja ostade, ti ostade, on ostade);
Glagolski pridjevi
od nekadanjih pet participa sauvani su samo particip perfekta aktivni (gl. pridjev radni)
i particip perfekta pasivni (gl. pridjev trpni);
glagoli istih tipova mogu imati razliite oblike i zavretke, pa ak i isti glagoli mogu imati i jedne i druge
zavretke (npr. dignjen, dignut);
ima pridjevsku funkciju (rod, broj, pade), slui za tvorbu sloenih trpnih glag. oblika;
dodavanjem nastavka -je tvore se glagolske imenice (npr. znanje);
Imperativ
nema vie razlike izmeu palatalne i nepalatalne osnove u mn. (kao u kajk. govorima);
tvori se od prez. osnove i nastavaka s poetnim -i koje se iza vokala reducira na polukonsonantsko -j
(znai>znaj, ui>uj);
od te se tvorbe poneto razlikuju imperativi glagola: isti (*sti), vdti, dati (ij/jij/i/ji, povj, daj);
ima oblike 1. i 2.l.jd. i mn., a 3.l.jd. i mn. je opisno i tvori se pomou rijei neka+prez. (nekakopa/neka
kopaju), samo je ponegdje sauvano 3.l.jd. od gl. biti: budi;
esto se u imperativu javlja 1. palatalizacija kao u prezentu (rei-reimo-reite), ali u veini ak. govora
je u tim oblicima sauvana 2. palatalizacija (reci-recimo-recite);
Kondicional
najkarakteristiniji su oblici kondicionala I. glagola biti: bin/bim, bi, bi, bimo, bite, bi;
u 1. i 2.l.mn. ima i lik bismo-biste i u 1.l.jd bih s glasovima /h/ i /s/ iz starog aorista;
dosta je rasprostranjen i takav kondicional gdje su nekadanje raznolike forme svedene na zajedniko
bi za sva lica (npr. ja bi rekal, mi bi rekli, vi bi rekli);
kondicional I. tvori se od kondicionalnih oblika gl. biti i participa aktivnog nekog glagola;
kondicional II. tvori se od kondicionala I. gl. biti i participa aktivnog nekog glagola;
Futur
tvorba futura odgovara onoj u tok. dijalektima i knji. jeziku, a razlikuje se od tvorbe u kajkavskom
narjeju;
oblici u, e mogu biti i ispred i iza infinitiva, a esto su ti oblici naglaeni i mogu stajatina poetku
izgovorne cjeline (e pojti u grad?);
ako su ti oblici iza infinitiva, esto se spoje s inf. u jednu akcenatsku i rjeniku cjelinu, pri emu inf.
gubi doetno t(i) (npr. biu doma);
osobita je tvorba futura pomou prez. gl. imati i infinitiva nekog glagola pri emu on ima funkciju
imperativa (sutra mi ima kupiti facol);
esta je upotreba futura i gl. pridjeva radnog za izricanje prolih dogaaja za koje govornik pretpostavlja
da su se dogodili (bie kupili facol);
Optativ
u ak. govorima je veoma proirena upotreba gl. prid. radnog u slubi optativa, tj. za
izricanje elje pa se najee upotrebljava u zdravicama, psovkama i kletvama (u afektivnomgovoru), npr.
Krepala kad si takova!;
ZAMJENICE
o osobne i povratne
ja (<*az)
I sg. osobnih zamjenica ja i ti sa zavretkom na -o (mano, tobo, sobo) ili na -
om, -um ( manum, tobom, sobum)
Osobne zamjenice za tree lice (on-ona-ono) esto ima likove: un, -na
i -no
o pokazne
pored ovaj, onaj esto je vaj, naj. Ponekad se ovi oblici svode na va, ta, na;
ponegdje se uva ralika oblika D, L i I pl. (Dpl. tm, Lp. th, Ipl. tmi);
o upitno-odnosne
karakteristian je akavski oblik esa (pored ega), zatim kontaminacija *kto u ki
(-ka- ko)
o neodreene
stara zamjenica *vs-*vse-*vs obi- no glasi: vas-(v)se-(v)sa, ali ima i likova
sa metatezom: sav-s(v)e-s(v)a. Isto vrijedi i za saki-saka-sako
PRIDJEVI
o razliiti oblici D L i I relativno su dobro ouvani ( Dpl. bosim, Lpl. bosih/boseh, I pl. bosimi)
o u nekim govorima u pluralu pridjeva vri se druga palatalizacija (velici, drazi, svekolici),
pored obinijega: veliki, dragi, svekoliki
SINTAKSA
red rijei u reenici slobodan s estim elipsama i bezlinim konstrukcijama;
LEKSIK
velik romanski utjecaj;
akavizam/takavizam
prozodija
1. BUZETSKI DIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
naglaeni >, nenaglaeni >i (zvizda), kratki naglaeni > (delat, rezat), dugi
naglaeni >i (srida, rien);
pomicanje u> (uda, jutra sutra) i u> (jora sat, nk unuk);
refleks samoglasnog l>u (Xum, vuk), postoje odstupanja u smjeru l>o (sonce, soza);
nazalno >a (papak pupak, pusada posuda) ili o>o (poknat puknut, mo, roka)
ili o>u (mu, sudac), esti su i diftonzi >ua, oa (uas gust);
nazalni >e;
refleks poluglasova>a (staza, magla, danas), nerjetko >o ili diftong >ua (duan dan,
lua la, vuas selo);
fonem h se uva;
prijedlog u i v
Morfologija
A jd. .r =N jd. .r. (Judi suo delali zema=ljudi su obraivali zemlju);
Geneza i ralanjenost
buzetsko podruje ima akavski jezini supstrat sa znaajnim slovenskim utjecajima;
Fonologija
ikavski refleks jata u korjenu rijei (divojka, cvit, lipo) i nastavcima (zdraviji,
pametniji);
refleks , >a;
veinom prijedlog u (unuk, udovac) ali ima i primjera vajka, vavik, Vazan;
cakavizam tipa c, i ;
fonem x dobro ouvan, tamo gdje izostaje x> - (kru), >v (suv), >k (kukia);
neujednaen refleks t i d`, t> t (vrita), > (no) >, d`> d` (rod`en, svad`a), >j (tuji,
mlaji), > (roena) pa ak i > (prea, ea, mlaa);
ovaj dijalekt je veinom takavski (putati, guterica), ali ima i primjera datica,
kotica;
zavrno m>n;
Morfologija
deklinacija imenica, posebno enskoga roda, dosta arhaina:
manje arhaino stanje kod imenica mukoga i srednjega roda, G, L i I mn. i (mrazi),
D mn. on (sinon);
prezent glagola iti glasi gren, gre, gre, gremo, grete, gredu;
Geneza i ralanjenost
ovaj dijalektalni tip moemo podjeliti na premanturski tip, pomerski tip, medulinski tip,
valturski tip, katarsko-ikiki tip, tinjanski tip, jadreaki tip, muntiko-loboriki tip,
rakaljski tip, maranski tip, barbanki tip, vodika oaza;
3. SJEVERNOAKAVSKI DIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
sporadina pojava ikavizama (divojka, vira) i u nastavcima (Ljd. eni, meni, Lmn.
kantunix);
poluglasi veinom daju ,>a, ali ima i sluajeva da su dali >oa (Vazoan), >ua (pakual),
>e (lonec), >o (sedon);
vokal +j,,>ja, a, a;
vokalno l>u (ut, punica), ali i >o (boxa, soza), a mogue i +l>al, el (salza, valna, jabelka,
pelno puno);
esto zatvaranje vokala a>a (dan, jedan, stvar) i diftongiziranje a>oa i ua;
redovit je akavizam;
dosta promjena u konsonantima i konsonatskim skupovima, npr. enica, osca ovca, xti
ki, jena jedna;
dio govora ima uvanje (trsatsko-bakarsko i crikveniko podruje) drugi imaju > j ili l
(sjevero istok Istre, sredinje istarsko podruje, creski i loinjski govori), a neki imaju i j
(prijate, u, ali i divji, kopje isl);
veina govora uva doetno l (misal, cel, kupil), a u mogim sredinjoistarskim govorima
doetno l se gubi (poteza, vrga, vese veseo);
mogua pojava protetskog v (voce oi, vorat orat), ali se i reducira (si, saki, dovica,
torak), ali je mogue uti i glas u (ubit, umret);
Morfologija
u G jd., N, A, V mn. .r. veinom nastavak nepalatalnih osnova i (eni, dui nogi), a kod
imenica s zavretkom na c i j mogu je i nastavak palatalne promjene e (lisice, roice);
veinom ouvani razliiti nastavci za D, L i I mn. (D jd. mladiten, stolon, L mn. muex,
stoleh, I mn. mui, stoli);
oblik a, e, ca;
Geneza i ralanjenost
sjevernoistoni istarski
o ekavski refleks jata;
o arhaini troakcenstki sustav;
o va ,>a;
o nazalni >a, o>u;
o vokalno l>u;
o uva doetno l;
o izgubljen ;
sredinji istarski
o ekavski s neto ikavizama;
o tronaglasni sustav s prednaglasnim duljinama;
o poluglasi ,>a;
o nazali >a, o>u ili o;
o vokalno l>u ili o;
o diftongizacija dugih e i o;
o veinom reducirano doetno l;
o > ili j);
primorski
o ekavski uz povean broj ikavizama;
o troakcentski sustav uz mnoga odstupanja;
o ,>a;
o nazali >a, o>u;
o uva doetno l, kao i ;
otoni
o ekavski refleks jata;
o poluglasi ,>a, ali i >e;
o nazali +j, , >ja,a, a, o>u;
o vokalno l>+l, rjee >u;
o sauvano doetno l;
o >j;
4. SREDNJOAKAVSKI DIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
u ovom dijelaktu veinski je ikavski refleks jata, ali u sluaju + t,d,n,l,r,s,z + a,o,u, = e;
o zakonitost se nigdje ne provodi stopostotno;
ovom dijalektu je esto j, , +>ja (jazik, jadro, jamik, poati, aja, atva), u ostalim
sluajevima >e;
va obino daje ,>a (dan, danas, la);
o u Dobrinjtini na Krku se razlikuje refleks dugog i kratkog va, dugi va>a (dan, la,
stablo), kratki va >o (konoc, son, donos, sedon, ogo);
o u omialjskom i vrbnikom govoru kratki va>e (denes, otec, pes, sen, pes);
ponegdje (Ugljan, Dugi otok) zabiljeena promjena ra>re (kresti, resti, vrebac);
samoglasno r>r (Novi, Senj, dio Krka), r>er (Omialj, Vrbniku, ponegdje u Gradiu),
r>ar (Baka, Loinj, Susak, I);
veinom d'>j (preja, tuji, meja, mlaja), a ponegdje se javlja d'>d`i (ea, tui);
refleks >j (mojani);
u sekundarnoj skupini dj>j (rojen), -zdj>zj (grozje), rjee dj>d` (sud`e, rod`en), a
ponegdje (Generalski Stol) imamo i novo jotovanje (roak, groe);
staro t'>t' (svit'a), u sekundarnoj skupini stj>stj (listje, netjak), a nije rijetka ni nova
jotacija (lit'e, prut'e);
veinom se uva staro r, a novo cr je prevladalo samo u Senju i na Pagu (crn, crv, criv);
fonem se uglavnom uva, ali ima i prijelaza u j (Grobnik, Omialj, Vrbnik, Mali Loinj,
Pag, Silba), pa i pojava l i j (Susak);
javljaju se protetski j i v (jigla, jistina, vujna, vusko);
praslavensko w>va, u, v;
sonant v na poetku rijei esto se gubi (nuk, zet), u slijedu sv (sraka, sekrva);
Morfologija
zamjenica a, uz e, o, ca i ce;
Geneza i ralanjenost
zauzimao prostor kontinentalne Hrvatske juno od Kupe, uz obalu i otoke;
starinaki govorima pripadaju dio Krka, ikavsko-ekavski Loinj, Rab, na obali od
Novog do Bakarca te Senja, u unutranjosti govori okolice ogulina, Modrua i
Pokuplja,
primorski
o obuhvaa govore primorskog i kopnenog sektora;
o uglavnomimaju akut;
o stara distribucija nenaglaenih duljina;
o slabo zastupljena diftongizacija;
o uglavnom se svugdje izgovara t';
o sauvan doetni l;
o prijedlog u glasi v ili va;
o odreena zamjenica ima oblik vas;
o uglavnom neujednaeni D, L i I mn.
kontinentalni poddijalekt;
o obuhvaa goranske akavske govore, govore oko Bosiljeva, Kupe, Korane,
Dobre, Mrenice i jo neke;
o nerijetko je izgubljen akut-akcentuacija bitno izmijenjena;
o doetno se l ne mijenja, esto je protetsko j;
o prsl. w>u ili v;
o prevladava razliitost oblika u D, L i I .mn.;
rubni poddijelekt;
o obuhvaa govore Opatijskog krasa, krki zapad i jug, dio Loinja, Rab, dio
Paga, Silbu, Olib, Dugi otok, Ugljan, Sestrunj, Molat, Senj, like akavske
govore Jezerana, Brinja, Gackog polja, Gradie;
o rijetko uva akut;
o esto su izgubljene nennaglaene duljine;
o este diftongizacije i promjene vokala;
o dio govora ima t', a dio
o ;
o dio ima prijedog va, a dio u;
o razliitost D, L. I. mn. sauvana djelomino,
o ima oblike vas i sav;
o neki govori ouvali djelomino aorist i imperfekt;
5. JUNOAKAVSKI PODDIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
ikavski refleks jata glavna je znaajka ovog dijalekta (misto, kolino, jist, bisan, dica),
ekavizmi su vrlo rijetki;
stranji nazalni o>u (put, ruka, sud), izuzev na sjeverozapadu Istre o>o (roka, nogo);
samoglasno l>u (ut, sunce), izuzev na sjeverozapadu Istre l>u ili ou (out, dougo);
prsl. d'>j (meja,tuji, preja, slaji), ponegdje d'> (Sukoan, Vrgada,) (prea, ea),
zatim d'> d' (Klana, drelac...) (ed'a, najmlad'i);
prsl. t'> t' (mat'eha, plut'a, svit'a), a ponegdje t'> (Petrani, Sveti Filip i Jakov,
Privlaka, Tribunj) i = t' (Peljeac, Sukoan, Murter, Pakotan, Primoten, Drvenik);
veinom akavski;
akavski skup r esto izostaje, ali se u nekim govrima i uje (Zlarin, irje, Paman,
Klana, Studena);
fonem x se dobro uva (xijada, buxa, kuxia), malo je govora u kojima je izgubljen
(Katela, Trogir, Sukoan, Petrane);
este su redukcije prvog suglasnika u suglasnikim skupovima (di, tica, ko, enica);
Morfologija
Geneza i ralanjenost
otoni poddijalekt
o nastavak du u 3. l. mn. prezenta (punidu, umidu);
o sjeverozapadno krilo pokazuje slinost s ikavsko-ekavskim govorima;
o na Koruli jak tokavski utjecaj sa zamjenicom to;
kopneni poddijalekt
o u stalnom kontaktu s novotokavskim ikavskim govorima;
o ra>re (greb);
o -ni u gl. II. vrste (puknit, dignit);
o a na istarskom, splitskom i ibenskom podruju, to na Peljecu i zadarskom
podruju, kaj u Klani i dijelu sjeverozapadne Istre;
o u mnogim govorima ukinuta razlika izmeu
o i
o ;
o glavnina govora je akavska, ali ima i takavskih (zadarsko podruje i
Peljeac);
o est prijelaz >j, kao i m>n;
o u akcentuaciji se uglavnom uvaju strai akcenti;
o na Peljecu velik tokavski utjecaj (cr-, l>o, nova jotacija, to);
gradanski poddijalekt
o pokazuje znatne dijalektalne varijacije,
o svi govornici ovog tipa su ikavci;
o w>u;
o prsl. d'>j i ;
o akavci;
o redovito uva r;
o u deklinaciji sauvani stari oblici;
o infinitiv bez i, a kondicional u svim licima glasi bi;
6. LASTOVSKA OAZA
Prostiranje
Fonologija
Lastovo je jedina jekavska akavska jedinica (tjeme, sjest, ovjek);
dugo a>;
,>a;
w/>u;
fonem t' dobiva se jotacijom (cjet'e), a fonem d' jotacijom (grod'e) i najnovijom
jotacijom (d'etit, vid'et);
Lastovci su akavci;
Morfologija
deklinacija imenica uglavnom novotokavska;
infinitiv okrnjen;
zbog jake veze s Dubrovnikom i peljecem rije je o akavskom govoru koji je primio
jake zapadnotokavske utjecaje;
AKAVSKO NARJEJE.