Učenje

• Što je učenje?
• Opća definicija: promjene u ponašanju nastale na osnovi iskustva
• najčešća definicija
• ne pravi razliku između stvarnog ponašanja i mogućeg ponašanja
• (ako smo naučili neku reakciju, ne znači da ćemo je pokazati ili se ponašati
upravo suprotno)
• Zarevski (1994): proces kojim iskustvo ili vježba proizvode promjene u
mogućnostima obavljanja određenih aktivnosti.

Teorije učenja

• Ujedno i vrste (oblici) učenja

1. Učenje uvjetovanjem (klasično i operantno uvjetovanje)
2. Socijalno učenje
3. Kognitivno učenje

Učenje uvjetovanjem – klasično uvjetovanje

• Otkrio Pavlov slučajno istražujući nasljedne reflekse kod pasa

• 3 vrste podražaja:
1. Ekscitatorni: izazivaju odgovor (reakciju)
2. Neutralni: nemaju nikakav utjecaj na reakciju
3. Inhibitorni: koče reakciju
• Klasično uvjetovanje je proces učenja kojim neutralni podražaji postaju ekscitatorni ili
inhibitorni

Učenje uvjetovanjem – klasično uvjetovanje

• neutralan podražaj (NP): podražaj koji ne izaziva nikakvu reakciju

• bezuvjetni podražaj (BP): bezuvjetno izaziva (neuvjetovanu) reakciju
• uvjetovani podražaj (UP): prethodno neutralan podražaj koji izaziva reakciju uslijed višestrukog
uparivanja s neuvjetovanim podražajem
 • bezuvjetna reakcija (BR): urođena, biološka reakcija koja se uvijek pojavljuje na neuvjetovani
podražaj
• uvjetovana reakcija (UP): naučena reakcija istovjetna neuvjetovanoj reakciji ali se javlja na
uvjetovani podražaj.

Zakonitosti klasičnog uvjetovanja

(ili pojmovnik klasičnog uvjetovanja)

1. da bi bio efikasan UP mora biti prepoznatljiv i dovoljno intenzivan

2. UP je najefikasniji kada se zadaje unutar 7 sek prije zadavanja BP
3. Što je veći broj uparivanja veća je vjerojatnost uspostavljanja UR
4. Gašenje UR – višestruko zadavanje samo UP dovest će do izostanka UR
5. Habituacija (navikavanje) – gašenje reakcije na NP (npr. Kad vjetar zalupi vratima)
6. Spontani oporavak – ponovna pojava reakcije na NP nakon što smo se naviknuli ne reagirati na
NP

Zakonitosti klasičnog uvjetovanja

(ili pojmovnik klasičnog uvjetovanja)

7. Generalizacija podražaja – pojava UR i na podražaje koji su slični UP

8. Diskriminacija podražaja – učenje razlikovanja između dva UP (ili različitog intenziteta, trajanja
sličnih UP)
9. Prilagođeno ponašanje – zasniva se na uspješnoj generalizaciji i diskriminaciji podražaja –
prilagođena obrada informacija iz okoline
10. Eksperimentalna neuroza - reakcija neurotičnih simptoma (drhtavica, plač, uriniranje,
bespomoćnost…) uslijed nemogućnosti diskriminacije podražaja
11. Latentna inhibicija – pojava da se UR teže uspostavlja ukoliko se UP zadaje nekoliko puta sam
prije uparivanja s NP (npr. Odlazak kod zubara)
12. Uvjetovanje višeg reda – uvjetovanje na već ustanovljeni UP (uparujemo ga s novim UP kako bi
izazvali UR – UR drugog reda)

Učenje uvjetovanjem - Operantno (instrumentalno) uvjetovanje

• Proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica
koje taj odgovor ima za organizam
• Hedonističko načelo: osnovna motivacija organizma je izbjeći neugodno i postići ugodno stanje.
 • Osnovna pretpostavka
• Osnovna razlika od klasičnog uvjetovanja: u operantnom uvjetovanju organizam je
aktivan, a u klasičnom se uspostavlja pasivan, refleksan odgovor na podražaj
Instrumentalno jer je organizam instrument kojim se postiže cilj
Operantno jer ukljućuje operantne akcije organizma u okolini

Učenje uvjetovanjem - Operantno (instrumentalno) uvjetovanje

• Začetnik je Thorndike – eksperiment s mačkom u kavezu

• Učenje putem pokušaja i pogreške: spontanim akcijama organizma uči se najbolji i najbrži
način postizanja cilja ovisno o ishodu pokušaja
• Zakon efekta: vjerojatnost ponašanja se povećava ako ga prate pozitivne posljedice,
odnosno smanjuje ako ga prate negativne.
• Skinner
• Postavlja teoriju operantnog uvjetovanja
• Potkrepljenje (reinforcement): događaj čija pojava mijenja vjerojatnost pojavljivanja
odgovora
• Vrste potkrepljenja:
• Primarno, čiju potkrepljivačku ulogu ne treba učiti, i sekundarno, koje
postaje djelotvorno uparivanjem s primarnim potkrepljenjem
• Pozitivno (izaziva ugodu) i negativno (izaziva neugodu)
Kažnjavanje
(Uvijek manje efikasno od nagrađivanja!!!)

• Načela kažnjavanja:
1. Vrijeme zadavanja kazne: za vrijeme ili neposredno nakon neželjenog ponašanja
kako bi organizam direktno i jasno povezao neželjeno ponašanje s negativnim
ishodom
2. Dosljednost kažnjavanja: kazniti svaki put kada se neželjeno ponašanje javi
(inače se može javiti eksperimentalna neuroza jer organizam nije siguran treba li
se tako ponašati ili ne)
3. Intenzitet kazne: intenzivna kazna potiskuje neželjeno ponašanje na duži period
ili zauvijek
4. Slaba kazna daje slabi rezultat
5. Postepeno pojačavanje kazne ima slabe utjecaje – organizam se postupno
navikava na kaznu
6. Negativne posljedice kažnjavanja: Frustracija, anksioznost, izbjegavanje ili
odgoda neugode („avoidance learning”), povećava agresivnost

Vrste potkrepljenja prema rasporedu:

1. Stalno
• zadaje se svaki put kada se pojavi traženo ponašanje
• Najbrža pojava tražene reakcije, no i najbrže gašenje reakcije
2. Povremeno (intermitentno) potkrepljenje
• otpornije na gašenje
3. Pravilno
• u pravilnim intervalima (svaki peti put, svakih 5 min…)
• Brza pojava željene reakcije (sporija od stalnog), ubrzava se pred vrijeme
potkrepljenja a potom pada
4. Nepravilno
• u nepravilnim intervalima (1,3,7 i 14 put, nakon 2 min, 4 min, 1 min…)
• Sporo javljanje reakcije ali velika otpornost na gašenje, nema zastoja i ubrzanja

Socijalno učenje (učenje po modelu)

• Proces učenja koji se javlja kao posljedica interakcije pojedinca i njegove socijalne okoline
• Glavni teoretičar: Bandura
• Razlika od učenja uvjetovanjem:
 • uvjetovanje je oblik učenja putem vlastitog iskustva
• uvjetovanje je više karakteristično za životinje, a socijalno učenje za ljude
• Oblici socijalnog učenja
1. Modeliranje
2. Imitacija
3. Učenje promatranjem – vikarijsko učenje
4. Simboličko učenje

Socijalno učenje (učenje po modelu)

1. Modeliranje
• Učenik promatra živi model koji nastoji modelirati (oblikovati) , odnosno utjecati na
učenikovo ponašanje
• Učenik shvaća uzročno-posljedične veze ponašanja i ishoda.
• Npr. Kako se vozi bicikl, socijalni kontakti, agresivno ponašanje
• Model svjesno pokazuje učeniku ponašanje

2. Imitacija
• Slično modeliranju – oponašanje ponašanja modela ali bez razumijevanja čemu služi
takvo ponašanje

Socijalno učenje (učenje po modelu)

3. Vikarijsko (opservacijsko) učenje

• Učenik promatra model ali vidi i uzima u obzir i posljedice ponašanja modela: ako su bile
pozitivne u sličnoj situaciji će se ponašati kao model, i obrnuto
• Razlika (premda tanka) od modeliranja je u tome što se model spontano ponaša a učenik
spontano usvaja ponašanje
• Bandura (1965) vikarijsko učenje agresivnog ponašanja kod djece (uživo, putem snimke,
uz pomoć neživih modela)
• Nagrađeno: najagresivniji učenici
• Neutralno
• Kažnjeno: najmanje agresivni učenici
• Provjereno je i dokazano da su sva djeca naučila agresivno ponašanje bez obzira
na situaciju no pokazali su ga u skladu s posljedicama za modela
4. Simboličko učenje:
• Ponašanje se modelira verbalno – opišemo ponašanje učeniku a da ga pritom ne
izvodimo uživo.
Zakonitosti socijalnog učenja

Vrijede za sve oblike

1. Učenikova pažnja mora biti usmjerena na ponašanje modela (ili verbalne instrukcije)
2. Modeli su učeniku bliske, značajne i/ili poznate osobe (roditelji, braća, vršnjaci…)
3. Što je viši status modela veća je vjerojatnost modeliranja (npr. poznate osobe, uzori)
4. Pojava kognitivne disonance (nesklada): ako se modeli koje smatramo značajnima ponašaju
suprotno od očekivanja (npr. Roditelji puše a brane djeci da puše)

Kognitivno učenje

• Učenje koje uključuje aktivne i svjesne kognitivne procese (mišljenje), a rezultira općim znanjem
• Oblik učenja koje se javlja pri rješavanju problema
• Reakcija se nauči odjednom i zauvijek
• Učenje uvidom u situaciju: pri suočavanju s problemskom situacijom iznenada stječemo uvid u
problem i pronalazimo rješenje („AHA!” efekt)
• Latentno (prikriveno) učenje: iako nekada nismo svjesni procesa učenja koji se odvija i nismo u
stanju odjednom nešto naučiti ili naći rješenje učenje se svejedno odvija te s vremenskim
odmakom dolazimo do spoznaje nečega što prethodno nismo bili u stanju spoznat
• Npr. Snalaženje po gradu – stvaranje kognitivne mape grada

Odnos učenja i motivacije

• Ako nema motivacije, nema ni uspješnog učenja

• Uzeti u obzir da motivacija može biti i jednostavno izbjegavanje neugodnih i
traženje ugodnih podražaja
Odnos učenja i razine pobuđenosti
• Yerkes Dodsonov zakon: postoji optimalna razina pobuđenosti za uspješnost u
svakoj aktivnosti.
• Ekstremno niska i ekstremno visoka pobuđenost dovode do pada te uspješnosti.
Odnos učenja i inteligencije:

• Ovisi od teorijskog gledišta na inteligenciju:

• Neke teorije inteligenciju upravo definiraju kao sposobnost brzine učenja i/ili sposobnost
reprodukcije naučenog
• Catell i Horn: fluidna inteligencija je povezana sa spontanim, a kristalizirana s
institucionaliziranim učenjem
• Neki autori smatraju da IQ određuje što osoba može naučiti a neki što je osoba do sada
naučila
• Potvrđeni nalazi:

1. Ne postoji povezanost inteligencije i klasičnog uvjetovanja (to znači da inteligencija nije uvjet za
sposobnost takvog učenja)
• ev. je povezana s diskriminativnim uvjetovanjem
2. Uspješnost verbalnog učenja raste s IQ-om (što je razlika u IQ manja to je izraženost razlike u
učenju slabije ili se razlika gubi)
3. Inteligencija je visoko povezana s početnim učenjem: inteligentniji brže usvajaju, ali kad operacija
postane automatizirana nema razlike.
4. Inteligentniji će biti uspješniji u učenju u odnosu na manje inteligentne kad:
• Je gradivo složenije
• Je gradivo smislenije – kad ga je moguće povezati s ranijim znanjem
• Je vrijeme učenja kraće
5. Biološkim sazrijevanjem raste kvocijent inteligencije a s time i uspješnost u učenju (što je
očekivano s obzirom na definiciju kvocijenta inteligencije)

Pamćenje

• Zarevski (1998): mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija

• Vrlo usko povezano s učenjem (usvajanje informacija)
• Naglasak je na zadržavanju i korištenju informacija
• Pamćenje shvaćamo kao sposobnost i kao proces.
• Sposobnost: mislimo na sustav ili mjesto gdje se čuvaju informacije – kapacitet za
čuvanje informacija
• Laički primjećujemo da se razlikuje od čovjeka do čovjeka
• Npr. Marko ima dobro pamćenje
• Proces: čovjek procesira informacije koje prima kroz nekoliko stupnjeva obrade od osjeta
do pohrane u mozgu.
Senzorno pamćenje

= vrlo kratko zadržavanje nadolazećih informacija iz okoline u nepromijenjenim obliku

• Zadržavanje podraženosti receptora radi prepoznavanja informacije uz pomoć paralelnog
rada dugoročnog pamćenja
• Ikoničko pamćenje – vidno senzorno pamćenje
• Traje oko 2 sekunde
• Npr. Krug cigarete u mraku
• Ehoičko pamćenje – slušno senzorno pamćenje
• Traje dulje od ikoničkog – riječ koju čujemo, bolje pamtimo nego riječ koju vidimo
• Npr. Kad nam neka riječ „zvoni” u uhu
• Omogućuje lokalizaciju zvukova na temelju razlike u vremenu dolaska zvuka u pojedino
uho
• Kapacitet senzornog pamćenja je gotovo neograničen međutim informacije se zadržavaju vrlo
kratko, a samo mali dio na koji smo obratili pažnju odlazi u daljnju obradu

Kratkoročno pamćenje

• Nakon senzornog pamćenja informacija prelazi u kratkoročno pamćenje

• Tu je zadržavamo ponavljanjem, onoliko dugo koliko je trebamo
• One informacije kojima usmjerimo pažnju će se ovdje kodirati
• Kodiranje = proces izmjene informacija u smisleni oblik kako bi je efikasno pohranili i
kasnije pronašli. To je priprema informacije za pohranu u dugoročno pamćenje.
 • Ovdje pristižu i informacije iz dugoročnog pamćenja (dvosmjerna veza)
3 funkcije kratkoročnog pamćenja:
1. zadržavanje informacije u nepromijenjenom obliku (ukoliko nam ne treba za kasnije)
• Tu smo osjetljivi na ometanje
• Istraživanja: kapacitet je 7±2 informacije
• Ako povećamo smislenost informacija (npr. grupiranjem) taj se kapacitet može
povečati
2. kodiranje informacije za pohranu (ako nam treba za kasnije)
3. radno pamćenje: potrebnu informaciju dozovemo iz dugoročnog pamćenja u kratkoročno kako bi s
njome nešto „radili”
• Kratkoročno pamćenje ključno je za razumijevanje ljudskog govora – kako bi bili u stanju
razumjeti govor moramo moći kratkoročno zadržati u pamćenju određen broj riječi kako bi ih
povezali u rečenicu.

Dugoročno pamćenje

• Trajna pohrana obrađenih i kodiranih informacija

• Ima neograničeni kapacitet i traje cijeli život (ako ne nastupe oštećenja)
• Neki smatraju da se sve percipirane informacije pohranjuju u dugoročno pamćenje i
tamo ostaju, no imamo problema s pronalaženjem tih informacija pa imamo dojam da
smo ih zaboravili
• Dobro je organizirano – to je nužno kako bismo pronalazili informacije u gomili ostalih
informacija
• Znaci za dosjećanje – znaci koje nas vode u šire područje dugoročnog pamćenja u kojem
bi se tražena informacija mogla nalaziti
• Slično kao ključne riječi i indeksi
• Zamisliti kao knjižnicu
• Znaci za kodiranje – znaci koji su korišteni pri pohrani informacije
• Isto mjesto, isti ljudi, ista situacija… – lakše dosječanje

Dugoročno pamćenje

• klasifikacija:
• Anderson (1976):
1. deklarativno pamćenje (znanje) – znanje činjenica
• Tulving (1972):
• Epizodičko pamćenje – vremensko određivanje kada su se događaji zbili i
vremensko-prostorno povezivanje
 • Kada i gdje smo neku informaciju usvojili?
• Semantičko pamćenje – pamćenje znanja riječi i pojmova, gramatičkih
pravila za slaganje rečenica
2. proceduralno pamćenje (znanje) – znanje kako nešto učiniti
• stvaranje asocijacija između pojedinačnih operacija - vještine

Dugoročno pamćenje

• Još jedna podjela - prema količini pažnje i uloženog napora pri pamćenju:
1. Automatsko pamćenje: ne moramo obratiti pažnju, ali ne možemo isključiti
• Npr. fotografsko (eidetsko) pamćenje (premda je specifično)
2. Pamćenje koje zahtjeva napor: moramo uložiti napor i obratiti pažnju

Zaboravljanje

• Krivulja zaboravljanja pokazuje da najviše informacija zaboravljamo prvih nekoliko sati i dana
• Što vrijeme više protječe to se manje informacija osipa i gubi iz pamćenja
• Praktična primjena: ponavljati gradivo više u početku
• Izuzetak su pamćenje mirisa koje ima evolucijsku ulogu i pamćenje motoričkih vještina jer su
povezane s automatskim procesima pamćenja

Zaboravljanje: procesi (zašto zaboravljamo?)

1. Postupno osipanje tragova pamćenja – teorija koja nalaže da je sam protok vremena dovoljan za
slabljenje traga pamćenje
• Engram = trag pamćenja u dugoročnom pamćenju
• Ako je često korišten ima dobro uhodan („ugažen”) put u živčanom sustavu i do te
informacije lako dolazimo
• Ako ne koristimo taj put on će zarasti
2. Nemogućnost pronalaženja informacija
3. Represija: namjerno - motivirano zaboravljanje neugodnih sadržaja
4. Interferencija: učenje jednog gradiva ometa učenje novog gradiva
1. Retroaktivna interferencija: novo naučeno gradivo potiskuje prije naučeno
• Osnovni način gubitka informacija iz senzornog i kratkoročnog pamćenja
2. Proaktivna interferencija: prije naučeno ometa učenje novog
Kako pamćenje funkcionira?
Osnovne zakonitosti pamćenja

1. Dosjećanje – reprodukcija naučenog iz dugoročnog pamćenja, teže od prepoznavanja

2. Prepoznavanje – prepoznati naučeno gradivo u drugom gradivu
3. Metoda uštede: gradivo kojeg se nakon učenja ne sjećamo ali ga pri ponovnom učenju brže
naučimo jer je ipak bilo pohranjeno u dugoročnom pamćenju
4. Efekt novosti – pri neposrednom učenju najbolje se pamte zadnje čestice (jer su još u
kratkoročnom pamćenju)
5. Efekt prvenstva – pri neposrednom učenju dobro se pamte i one čestice koje su kodiranjem prve
dospjele u dugoročno pamćenje i dobile su najveći broj ponavljanja (čestice s početka niza)
6. Efekt uočljivosti – Von Restorffov efekt – bolje pamtimo perceptivno istaknute čestice (ali i
nekoliko čestica prije i poslije istaknute čestice)
7. Bolje se pamti smisleno nego nesmisleno gradivo
8. Veći broj ponavljanja = bolja pohrana u dugoročno pamćenje